Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

<!DOCTYPE html> <html lang="en">  <head data-release=055ddd3e data-node="www19.us.archive.org"> <title>Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"</title> <meta name="viewport" content="width=device-width, initial-scale=1.0"/> <meta name="google-site-verification" content="Q2YSouphkkgHkFNP7FgAkc4TmBs1Gmag3uGNndb53B8" /> <meta name="google-site-verification" content="bpjKvUvsX0lxfmjg19TLblckWkDpnptZEYsBntApxUk" /> <script nonce="**CSP_NONCE**" > /* @licstart The following is the entire license notice for the * JavaScript code in this page. * * This program is free software: you can redistribute it and/or modify * it under the terms of the GNU Affero General Public License as published by * the Free Software Foundation, either version 3 of the License, or * (at your option) any later version. * * This program is distributed in the hope that it will be useful, * but WITHOUT ANY WARRANTY; without even the implied warranty of * MERCHANTABILITY or FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE. See the * GNU Affero General Public License for more details. * * You should have received a copy of the GNU Affero General Public License * along with this program. If not, see <http://www.gnu.org/licenses/>. * * @licend The above is the entire license notice * for the JavaScript code in this page. */ </script> <meta charset="UTF-8"> <meta property="mediatype" content="texts"> <meta property="primary_collection" content=""> <script src="//archive.org/includes/athena.js?v=055ddd3e" type="text/javascript"></script> <script src="//archive.org/components/npm/lit/polyfill-support.js?v=055ddd3e" type="text/javascript"></script> <script src="//archive.org/components/npm/@webcomponents/webcomponentsjs/webcomponents-bundle.js?v=055ddd3e" type="text/javascript"></script> <script nonce="**CSP_NONCE**" > window.__realDefine = customElements.define.bind(customElements); customElements.define = function() { try { return window.__realDefine.apply(this, arguments); } catch (e) { console.warn(e); } } </script> <script src="//archive.org/includes/build/js/ia-topnav.min.js?v=055ddd3e" type="text/javascript"></script> <script src="//archive.org/includes/build/js/archive.min.js?v=055ddd3e" type="text/javascript"></script> <link rel="canonical" href="https://archive.org/details/povjesthrvataodn05klaiuoft"> <link href="//archive.org/includes/build/css/archive.min.css?v=055ddd3e" rel="stylesheet" type="text/css"/> <link rel="SHORTCUT ICON" href="https://archive.org/images/glogo.jpg"/> </head> <body class="navia "> <a href="#maincontent" class="hidden-for-screen-readers">Skip to main content</a>  <div id="wrap" > <div class="ia-banners"> <div class="ia-banner hidden post-appeal-20240905" data-campaign="post-appeal-20240905"> <p><a href="https://change.org/LetReadersRead" rel="nofollow">Ask the publishers</a> to restore access to 500,000+ books.</p> <form class="banner-close" action="" method="get" data-action="ia-banner-close"> <fieldset> <button aria-label="Close Banner" type="submit"></button> </fieldset> </form> </div> <div class="ia-banner public ia-deprecated-browser" data-campaign="ia-deprecated-browser"> <p>Your browser may not be compatible with all the features on this site. Consider upgrading to a modern browser or enabling JavaScript for an improved experience.</p> <form class="banner-close" action="" method="get" data-action="ia-banner-close"> <fieldset> <button aria-label="Close Banner" type="submit"></button> </fieldset> </form> </div> </div> <div id="topnav"> <input class="js_nav_tweaks" type="hidden" value='[]'/> <style scope="icon-hamburger-1">.icon-hamburger-1 svg.icon-hamburger { display: block; height: 4rem; width: 4rem; } .icon-hamburger-1 .fill-color.icon-hamburger { fill: #fff; }</style><style scope="login-button-1">.login-button-1 .dropdown-toggle.login-button { display: block; text-transform: uppercase; color: #ccc; cursor: pointer; } .login-button-1 .dropdown-toggle.login-button svg.login-button { height: 100%; width: 4rem; } .login-button-1 .dropdown-toggle.login-button .fill-color.login-button { fill: #999; } .login-button-1 .dropdown-toggle.login-button:active .fill-color.login-button,.login-button-1 .dropdown-toggle.login-button:focus .fill-color.login-button,.login-button-1 .dropdown-toggle.login-button:hover .fill-color.login-button { fill: #fff; } .login-button-1 .active.login-button { border-radius: 1rem 1rem 0 0; background: #333; } .login-button-1 .active.login-button .fill-color.login-button { fill: #fff; } .login-button-1 span.login-button { display: none; font-size: 1.4rem; text-transform: uppercase; color: #999; } .login-button-1 span.login-button a.login-button { color: inherit; text-decoration: none; outline: 0; } .login-button-1 a.login-button:hover,.login-button-1 a.login-button:active,.login-button-1 a.login-button:focus { color: #fff !important; outline: none !important; outline-offset: inherit !important; } @media (min-width: 890px) { .login-button-1 .logged-out-toolbar.login-button { padding: 1rem 0.5rem; vertical-align: middle; } .login-button-1 .active.login-button { background: transparent; } .login-button-1 .dropdown-toggle.login-button { display: inline-block; vertical-align: middle; } .login-button-1 .dropdown-toggle.login-button svg.login-button { height: 3rem; width: 3rem; display: block; } .login-button-1 span.login-button { display: inline; vertical-align: middle; } }</style><style scope="nav-search-1">.nav-search-1 input.nav-search[type="text"] { color: #222; } .nav-search-1 input.nav-search:focus { outline: none; } .nav-search-1 button.nav-search { background: none; color: inherit; border: none; font: inherit; cursor: pointer; } .nav-search-1 button.nav-search:focus { outline: none; } .nav-search-1 .search.nav-search { padding-top: 0; margin-right: 0.5rem; } .nav-search-1 .search.nav-search svg.nav-search { position: relative; fill:; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search { display: -webkit-box; display: -ms-flexbox; display: flex; position: absolute; top: 0; right: 4rem; bottom: 0; left: 4rem; z-index: 3; padding: 0.5rem 0.2rem; border-radius: 1rem 1rem 0 0; background: #333; } .nav-search-1 .search-inactive.nav-search { display: none; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .highlight.nav-search,.nav-search-1 .search-activated.nav-search .search.nav-search { background: #fff; border-radius: 0.5rem; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .highlight.nav-search { display: -webkit-box; display: -ms-flexbox; display: flex; width: 100%; margin: 0 0.5rem; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .search.nav-search { height: 100%; padding: 0; margin-right: 0; -ms-flex-item-align: center; -ms-grid-row-align: center; align-self: center; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .search.nav-search svg.nav-search { height: 3rem; width: 3rem; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .search-field.nav-search { width: 100%; height: 100%; box-sizing: border-box; padding-left: 1rem; border-radius: 0.5rem; border: none; font-size: 1.6rem; text-align: center; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .search-field.nav-search:focus { outline: none; } @keyframes fade-in-nav-search-1 { 0% { opacity: 0; } 100% { opacity: 1; } } .nav-search-1 .fade-in.nav-search { animation: fade-in-nav-search-1 0.2s forwards; } @media (min-width: 890px) { .nav-search-1 .search.nav-search svg.nav-search { display: inline; width: 2.8rem; height: 2.8rem; vertical-align: -14px; } .nav-search-1 .search.nav-search path.nav-search { fill: #333; } .nav-search-1 .search-inactive.nav-search,.nav-search-1 .search-activated.nav-search { display: block; position: static; padding: 1.1rem 0.2rem; background: transparent; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .highlight.nav-search { width: 13rem; height: 2.8rem; -webkit-box-orient: horizontal; -webkit-box-direction: reverse; -ms-flex-direction: row-reverse; flex-direction: row-reverse; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .search-field.nav-search { width: calc(100% - 28px); height: 100%; padding-left: 0; font-size: 1.4rem; text-align: left; } .nav-search-1 .search-activated.nav-search .search.nav-search svg.nav-search { width: 2.8rem; height: 2.8rem; } }</style><style scope="media-button-1">.media-button-1 a.media-button { display: inline-block; text-decoration: none; } .media-button-1 .menu-item.media-button { display: inline-block; width: 100%; padding: 0; font-size: 1.6rem; text-align: left; background: transparent; -webkit-box-align: center; -ms-flex-align: center; align-items: center; } .media-button-1 .menu-item.media-button:focus { outline: none; } .media-button-1 .label.media-button { display: inline-block; padding: 0; font-weight: 400; color: #fff; text-align: left; vertical-align: middle; } .media-button-1 .menu-item.media-button > .icon.media-button { display: inline-flex; vertical-align: middle; -webkit-box-align: center; -ms-flex-align: center; align-items: center; -webkit-box-pack: center; -ms-flex-pack: center; justify-content: center; } .media-button-1 .menu-item.media-button > .icon.media-button > svg.media-button { height: 4rem; width: 4rem; } .media-button-1 .menu-item.selected.media-button .icon.media-button { background-color: #333; border-radius: 1rem 0 0 1rem; } .media-button-1 .icon.media-button .fill-color.media-button { fill: #999; } .media-button-1 .icon.active.media-button .fill-color.media-button { fill: #fff; } .media-button-1 .donate.media-button .fill-color.media-button { fill: #f00; } @media (min-width: 890px) { .media-button-1 .menu-item.media-button { width: auto; height: 5rem; color: #999; display: inline-flex; } .media-button-1 .menu-item.media-button:hover,.media-button-1 .menu-item.media-button:active,.media-button-1 .menu-item.media-button:focus { color: #fff; } .media-button-1 .menu-item.media-button:hover .fill-color.media-button,.media-button-1 .menu-item.media-button:active .fill-color.media-button,.media-button-1 .menu-item.media-button:focus .fill-color.media-button { fill: #fff; } .media-button-1 .label.media-button { display: none; } .media-button-1 .label.media-button,.media-button-1 .web.media-button:after { padding-right: 1rem; font-size: 1.3rem; text-transform: uppercase; color: inherit; } .media-button-1 .web.media-button:after { display: none; content: "web"; } .media-button-1 .donate.media-button,.media-button-1 .more.media-button { display: none; } .media-button-1 .menu-item.selected.media-button { background: #474747; } .media-button-1 .menu-item.selected.media-button .label.media-button,.media-button-1 .menu-item.selected.web.media-button:after { color: #fff; } .media-button-1 .menu-item.selected.media-button .icon.media-button { background: transparent; } .media-button-1 .web.selected.media-button .fill-color.media-button { fill: #ffcd27; } .media-button-1 .texts.selected.media-button .fill-color.media-button { fill: #faab3c; } .media-button-1 .video.selected.media-button .fill-color.media-button { fill: #f1644b; } .media-button-1 .audio.selected.media-button .fill-color.media-button { fill: #00adef; } .media-button-1 .software.selected.media-button .fill-color.media-button { fill: #9ecc4f; } .media-button-1 .images.selected.media-button .fill-color.media-button { fill: #aa99c9; } } @media (min-width: 1200px) { .media-button-1 .label.media-button,.media-button-1 .web.media-button:after { display: inline; } .media-button-1 .web.media-button .label.media-button { display: none; } }</style><style scope="media-menu-1">.media-menu-1 { outline: none; } .media-menu-1 .media-menu-inner.media-menu { z-index: -1; top: -40rem; background-color: #222; margin: 0; overflow: hidden; transition-duration: 0.2s; transition-property: top; transition-timing-function: ease; } .media-menu-1 .menu-group.media-menu { position: relative; line-height: normal; } @media (max-width: 889px) { .media-menu-1 .media-menu-inner.media-menu { position: absolute; width: 100%; } .media-menu-1 .open.media-menu .media-menu-inner.media-menu { top: 0; } .media-menu-1 .overflow-clip.media-menu { position: absolute; z-index: -1; top: 4rem; left: 0; height: 0; width: 100%; overflow: hidden; transition-duration: 0.2s; transition-property: height; } .media-menu-1 .open.media-menu .overflow-clip.media-menu { height: 40rem; } } @media (min-width: 890px) { .media-menu-1 .media-menu-inner.media-menu { display: block; position: static; width: auto; height: 5rem; transition-property: none; } .media-menu-1 .menu-group.media-menu { font-size: 0; } }</style><style scope="primary-nav-1">.primary-nav-1 button.primary-nav:focus,.primary-nav-1 input.primary-nav:focus { outline: none; } .primary-nav-1 nav.primary-nav { position: relative; display: flex; height: 4rem; grid-template-areas: 'hamburger empty heart search user'; -ms-grid-columns: 4rem minmax(1rem, 100%) 4rem 4rem 4rem; grid-template-columns: 4rem auto 4rem 4rem 4rem; -ms-grid-rows: 100%; grid-template-rows: 100%; background: #222; border-bottom: 1px solid #333; } .primary-nav-1 nav.hide-search.primary-nav { grid-template-areas: 'hamburger empty heart user'; -ms-grid-columns: 4rem minmax(1rem, 100%) 4rem 4rem; grid-template-columns: 4rem auto 4rem 4rem; } .primary-nav-1 .right-side-section.primary-nav { display: flex; margin-left: auto; user-select: none; } .primary-nav-1 button.primary-nav { background: none; color: inherit; border: none; font: inherit; cursor: pointer; } .primary-nav-1 .branding.primary-nav { position: static; float: left; margin: 0 !important; padding: 0 5px 0 10px; -webkit-transform: translate(0, 0); -ms-transform: translate(0, 0); transform: translate(0, 0); } .primary-nav-1 slot.primary-nav,.primary-nav-1 .branding.primary-nav { display: flex; justify-content: left; align-items: center; } .primary-nav-1 media-menu.primary-nav { grid-column-start: hamburger-start; grid-column-end: user-end; } .primary-nav-1 .ia-logo.primary-nav { height: 3rem; width: 2.7rem; display: inline-block; } .primary-nav-1 .ia-wordmark.primary-nav { height: 3rem; width: 9.5rem; } .primary-nav-1 .ia-logo.primary-nav,.primary-nav-1 .ia-wordmark.primary-nav { margin-right: 5px; } .primary-nav-1 .hamburger.primary-nav { -ms-grid-row: 1; -ms-grid-column: 1; grid-area: hamburger; padding: 0; } .primary-nav-1 .hamburger.primary-nav svg.primary-nav { height: 4rem; width: 4rem; fill: #fff; } .primary-nav-1 .mobile-donate-link.primary-nav { display: inline-block; } .primary-nav-1 .mobile-donate-link.primary-nav svg.primary-nav { height: 4rem; width: 4rem; } .primary-nav-1 .mobile-donate-link.primary-nav .fill-color.primary-nav { fill: rgb(255, 0, 0); } .primary-nav-1 .sr-only.primary-nav { position: absolute; width: 1px; height: 1px; margin: -1px; padding: 0; border: 0; overflow: hidden; white-space: nowrap; clip: rect(1px, 1px, 1px, 1px); -webkit-clip-path: inset(50%); clip-path: inset(50%); user-select: none; } .primary-nav-1 .search-trigger.primary-nav { padding: 0; } .primary-nav-1 .search-trigger.primary-nav svg.primary-nav { height: 4rem; width: 4rem; } .primary-nav-1 .search-trigger.primary-nav .fill-color.primary-nav { fill: #999; } .primary-nav-1 .search-activated.primary-nav { position: relative; z-index: 3; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav { display: none; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav span.primary-nav { display: none; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav svg.primary-nav { height: 3rem; width: 3rem; } .primary-nav-1 .screen-name.primary-nav { display: none; font-size: 1.3rem; vertical-align: middle; text-transform: uppercase; } .primary-nav-1 .user-menu.primary-nav { color: #999; padding: 0.5rem; height: 100%; } .primary-nav-1 button.user-menu.primary-nav:hover,.primary-nav-1 button.user-menu.primary-nav:focus { color: #fff; outline: none; } .primary-nav-1 .user-menu.active.primary-nav { border-radius: 1rem 1rem 0 0; background: #333; } .primary-nav-1 .user-menu.primary-nav img.primary-nav { display: block; width: 3rem; height: 3rem; } .primary-nav-1 .link-home.primary-nav { text-decoration: none; display: inline-flex; } .primary-nav-1 a.link-home.primary-nav:focus,.primary-nav-1 a.link-home.primary-nav:focus-visible { outline-offset: 1px; } @media only screen and (min-width: 890px) and (max-device-width: 905px) { .primary-nav-1 .branding.second-logo.primary-nav { padding-right: 0; } } @media (min-width: 906px) { .primary-nav-1 .branding.second-logo.primary-nav { padding-right: 20px; } } @media (max-width: 889px) { .primary-nav-1 slot.primary-nav[name='opt-sec-logo'] { display: none; } .primary-nav-1 .right-side-section.primary-nav { display: initial; } .primary-nav-1 .right-side-section.primary-nav .user-info.primary-nav { float: right; } } @media (min-width: 890px) { .primary-nav-1 { ; } .primary-nav-1 nav.primary-nav { display: flex; z-index: 4; height: 5rem; padding-right: 1.5rem; } .primary-nav-1 slot.primary-nav[name='opt-sec-logo-mobile'] { display: none; } .primary-nav-1 .ia-logo.primary-nav,.primary-nav-1 .ia-wordmark.primary-nav { margin-right: 10px; } .primary-nav-1 .hamburger.primary-nav,.primary-nav-1 .search-trigger.primary-nav,.primary-nav-1 .mobile-donate-link.primary-nav { display: none; } .primary-nav-1 .user-info.primary-nav { display: block; float: right; vertical-align: middle; height: 100%; } .primary-nav-1 .user-info.primary-nav .user-menu.primary-nav img.primary-nav { height: 3rem; width: 3rem; margin-right: 0.5rem; } .primary-nav-1 .user-menu.primary-nav { padding: 1rem 0.5rem; } .primary-nav-1 .user-menu.active.primary-nav { background: transparent; } .primary-nav-1 .user-menu.primary-nav img.primary-nav { display: inline-block; vertical-align: middle; margin-right: 0.5rem; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav { display: block; padding: 1rem 0.5rem; float: right; font-size: 1.4rem; text-transform: uppercase; text-decoration: none; color: #999; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav:active,.primary-nav-1 .upload.primary-nav:focus,.primary-nav-1 .upload.primary-nav:hover { color: #fff; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav:focus-visible { outline: none; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav svg.primary-nav { vertical-align: middle; fill: #999; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav:hover svg.primary-nav,.primary-nav-1 .upload.primary-nav:focus svg.primary-nav,.primary-nav-1 .upload.primary-nav:active svg.primary-nav { fill: #fff; } .primary-nav-1 nav-search.primary-nav { float: right; margin-left: 1rem; } } @media (min-width: 990px) { .primary-nav-1 .screen-name.primary-nav { display: inline-block; text-overflow: ellipsis; overflow: hidden; white-space: nowrap; max-width: 165px; } .primary-nav-1 .upload.primary-nav span.primary-nav { display: inline; } }</style><style scope="search-menu-1">.search-menu-1 .menu-wrapper.search-menu { position: relative; } .search-menu-1 button.search-menu:focus,.search-menu-1 input.search-menu:focus { outline-color: #428bca; outline-width: 0.16rem; outline-style: auto; outline-offset: 2px !important; } .search-menu-1 .search-menu-inner.search-menu { position: absolute; right: 0; left: 0; z-index: 4; padding: 0 4.5rem; font-size: 1.6rem; background-color: #333; } .search-menu-1 .tx-slide.search-menu { overflow: hidden; transition-property: top; transition-duration: 0.2s; transition-timing-function: ease; } .search-menu-1 .initial.search-menu,.search-menu-1 .closed.search-menu { top: -1500px; } .search-menu-1 .closed.search-menu { transition-duration: 0.2s; } .search-menu-1 label.search-menu,.search-menu-1 a.search-menu { padding: 1rem; display: block; } .search-menu-1 .advanced-search.search-menu { text-decoration: none; color: #428bca; line-height: normal; padding: 0.5rem; margin-top: 5px; } @media (min-width: 890px) { .search-menu-1 .search-menu-inner.search-menu { overflow: visible; right: 2rem; left: auto; z-index: 5; padding: 1rem 2rem; transition: opacity 0.2s ease-in-out; font-size: 1.4rem; color: #333; border-radius: 2px; background: #fff; box-shadow: 0 1px 2px 1px rgba(0, 0, 0, 0.15); } .search-menu-1 .search-menu-inner.search-menu:after { position: absolute; right: 7px; top: -7px; width: 12px; height: 7px; box-sizing: border-box; color: #fff; content: ''; border-bottom: 7px solid currentColor; border-left: 6px solid transparent; border-right: 6px solid transparent; } .search-menu-1 .initial.search-menu,.search-menu-1 .closed.search-menu { opacity: 0; transition-duration: 0.2s; } .search-menu-1 .open.search-menu { opacity: 1; } .search-menu-1 label.search-menu { padding: 0; font-weight: normal; margin: 0; } .search-menu-1 label.search-menu + label.search-menu { padding-top: 7px; } .search-menu-1 a.search-menu { padding: 1rem 0 0 0; } }</style><style scope="wayback-search-1">.wayback-search-1 { font: normal 1.2rem/1.5 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; } .wayback-search-1 form.wayback-search { max-width: 600px; } .wayback-search-1 p.wayback-search { margin-top: 0; font-weight: 200; } .wayback-search-1 a.wayback-search { font-weight: 500; text-decoration: none; color: #fff; } .wayback-search-1 fieldset.wayback-search { padding: 0.7rem 2rem; margin: 1.5rem 0; box-sizing: border-box; text-align: center; border: none; border-radius: 7px; background-color: #fcf5e6; box-shadow: 3px 3px 0 0 #c3ad97; } .wayback-search-1 label.wayback-search { display: none; } .wayback-search-1 img.wayback-search { width: 100%; max-width: 215px; max-height: 60px; margin-bottom: 1.3rem; vertical-align: middle; } .wayback-search-1 input.wayback-search { display: block; width: 100%; height: 3rem; padding: 0.5rem 1rem 0.5rem 2.5rem; font: normal 1.2rem/1.5 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; color: #858585; box-sizing: border-box; border: 1px solid #ccc; border-radius: 2rem; background: #eee; } .wayback-search-1 input.wayback-search:focus { border-color: #66afe9; box-shadow: inset 0 1px 1px rgba(0, 0, 0, 0.075), 0 0 8px rgba(102, 175, 233, 0.6); outline: none; } .wayback-search-1 .search-field.wayback-search { position: relative; overflow: hidden; } .wayback-search-1 .search-field.wayback-search svg.wayback-search { position: absolute; top: 2px; left: 3px; width: 2.4rem; height: 2.4rem; } .wayback-search-1 .search-field.wayback-search .fill-color.wayback-search { fill: #999; } .wayback-search-1 input.wayback-search:focus + svg.wayback-search { display: none; } @media (min-width: 890px) { .wayback-search-1 form.wayback-search { margin: 0 auto; } .wayback-search-1 p.wayback-search { margin-bottom: 3rem; font-size: 1.6rem; text-align: center; } .wayback-search-1 img.wayback-search { margin: 0; } .wayback-search-1 fieldset.wayback-search { margin: 0 auto; font-size: 0; } .wayback-search-1 fieldset.wayback-search a.wayback-search,.wayback-search-1 .search-field.wayback-search { display: inline-block; width: 50%; vertical-align: middle; } .wayback-search-1 fieldset.wayback-search a.wayback-search { text-align: center; } .wayback-search-1 .search-field.wayback-search svg.wayback-search { width: 2.8rem; height: 2.8rem; } .wayback-search-1 .search-field.wayback-search .fill-color.wayback-search { fill: #333; } } .wayback-search-1 p.wayback-search { margin-bottom: 1rem; font-size: 1.6rem; text-align: center; } .wayback-search-1 fieldset.wayback-search { padding: .5rem; border-radius: 5px; box-shadow: none; } .wayback-search-1 input.wayback-search { padding-left: 3rem; margin-top: .3rem; font-size: 1.4rem; border-color: #bca38e; background: #fff; } .wayback-search-1 input.wayback-search::placeholder,.wayback-search-1 input.wayback-search::-webkit-input-placeholder { color: #8e8e8e; } .wayback-search-1 .search-field.wayback-search svg.wayback-search { top: 50%; transform: translateY(-50%); } @media (min-width: 890px) { .wayback-search-1 fieldset.wayback-search a.wayback-search,.wayback-search-1 .search-field.wayback-search { display: block; width: auto; } .wayback-search-1 fieldset.wayback-search a.wayback-search { margin: 0 1.5rem; } }</style><style scope="save-page-form-1">.save-page-form-1 div.save-page-form { display: grid; grid-template-columns: 1fr auto; grid-column-gap: .8rem; margin: 0; padding: 0; border: none; } .save-page-form-1 input.save-page-form[type="text"] { width: 100%; height: 3rem; box-sizing: border-box; border: 1px solid #999; border-radius: .5rem; color: #222; font-size: inherit; } .save-page-form-1 input.save-page-form[type="submit"] { -webkit-appearance: none; -moz-appearance: none; appearance: none; padding: .4rem .8rem; font: normal 1.3rem 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; text-transform: uppercase; color: #fff; border: none; border-radius: 16px; background: #222; cursor: pointer; } .save-page-form-1 .error.save-page-form { display: none; margin-top: .5rem; font-weight: bold; color: #ffcd27; } .save-page-form-1 .visible.save-page-form { display: block; } @media (min-width: 890px) { .save-page-form-1 h3.save-page-form { margin-top: 0; font: normal 100 1.6rem 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; } }</style><style scope="wayback-slider-1">.wayback-slider-1 h4.wayback-slider { font-size: 1.6rem; } .wayback-slider-1 a.wayback-slider { text-decoration: none; color: #fff; } .wayback-slider-1 ul.wayback-slider { padding: 0; margin: 0; list-style: none; } .wayback-slider-1 li.wayback-slider + li.wayback-slider { padding-top: 1.5rem; } @media (min-width: 890px) { .wayback-slider-1 h4.wayback-slider { margin: 0 0 1rem 0; font-weight: 100; } .wayback-slider-1 ul.wayback-slider { font-size: 1.3rem; } .wayback-slider-1 li.wayback-slider { padding-bottom: .5rem; } .wayback-slider-1 li.wayback-slider + li.wayback-slider { padding-top: 0; } .wayback-slider-1 li.wayback-slider a.wayback-slider { display: block; overflow: hidden; white-space: nowrap; text-overflow: ellipsis; } } @media (min-width: 890px) { .wayback-slider-1 { display: block; grid-column: 1 / 4; padding: 0 1.5rem; } .wayback-slider-1 h4.wayback-slider { margin-top: 0; font: normal 100 1.6rem 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; } .wayback-slider-1 .grid.wayback-slider { display: grid; grid-template-columns: minmax(auto, 260px) 1fr minmax(auto, 260px); grid-column-gap: 2.5rem; } .wayback-slider-1 .link-lists.wayback-slider { display: grid; grid-template-columns: calc(50% - 1.25rem) calc(50% - 1.25rem); grid-column-gap: 2.5rem; } }</style><style scope="more-slider-1">.more-slider-1 ul.more-slider { padding: 0; margin: -1rem 0 0 0; list-style: none; } .more-slider-1 a.more-slider { display: block; padding: 1rem 0; text-decoration: none; color: #fff; }</style><style scope="media-subnav-1">.media-subnav-1 h4.media-subnav { font-size: 1.6rem; } .media-subnav-1 a.media-subnav { text-decoration: none; color: #fff; } .media-subnav-1 ul.media-subnav { padding: 0; margin: 0; list-style: none; } .media-subnav-1 li.media-subnav + li.media-subnav { padding-top: 1.5rem; } @media (min-width: 890px) { .media-subnav-1 h4.media-subnav { margin: 0 0 1rem 0; font-weight: 100; } .media-subnav-1 ul.media-subnav { font-size: 1.3rem; } .media-subnav-1 li.media-subnav { padding-bottom: .5rem; } .media-subnav-1 li.media-subnav + li.media-subnav { padding-top: 0; } .media-subnav-1 li.media-subnav a.media-subnav { display: block; overflow: hidden; white-space: nowrap; text-overflow: ellipsis; } } .media-subnav-1 img.media-subnav { display: block; width: 90px; height: 90px; margin: 0 auto 1rem auto; border-radius: 45px; } .media-subnav-1 h3.media-subnav { margin-top: 0; font-size: 1.8rem; } .media-subnav-1 .icon-links.media-subnav { display: -webkit-box; display: -ms-flexbox; display: flex; -webkit-box-pack: space-evenly; -ms-flex-pack: space-evenly; justify-content: space-evenly; text-align: center; } .media-subnav-1 .icon-links.media-subnav a.media-subnav { display: inline-block; width: 12rem; margin-bottom: 1.5rem; overflow: hidden; white-space: nowrap; text-align: center; text-overflow: ellipsis; } .media-subnav-1 .icon-links.media-subnav a.media-subnav + a.media-subnav { margin-left: 2rem; } .media-subnav-1 .featured.media-subnav h4.media-subnav { display: none; } @media (min-width: 890px) { .media-subnav-1 { display: -ms-grid; display: grid; -ms-grid-columns: 40% 20% 40%; grid-template-columns: 40% 20% 40%; } .media-subnav-1 .wayback-search.media-subnav { -ms-grid-column: 1; -ms-grid-column-span: 3; grid-column: 1 / 4; } .media-subnav-1 h3.media-subnav { display: none; } .media-subnav-1 .icon-links.media-subnav { -ms-grid-column: 1; } .media-subnav-1 .icon-links.media-subnav a.media-subnav { padding-top: 3.5rem; max-width: 16rem; } .media-subnav-1 .links.media-subnav { padding: 0 1.5rem; } .media-subnav-1 .featured.media-subnav { -ms-grid-column: 2; } .media-subnav-1 .featured.media-subnav h4.media-subnav { display: block; } .media-subnav-1 .top.media-subnav { -ms-grid-column: 3; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav { display: -ms-grid; display: grid; -ms-grid-columns: 50% 3rem 50%; grid-template-columns: 50% 50%; -ms-grid-rows: (auto)[7]; grid-template-rows: repeat(7, auto); grid-column-gap: 3rem; grid-auto-flow: column; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(1) { -ms-grid-row: 1; -ms-grid-column: 1; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(2) { -ms-grid-row: 2; -ms-grid-column: 1; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(3) { -ms-grid-row: 3; -ms-grid-column: 1; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(4) { -ms-grid-row: 4; -ms-grid-column: 1; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(5) { -ms-grid-row: 5; -ms-grid-column: 1; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(6) { -ms-grid-row: 6; -ms-grid-column: 1; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(7) { -ms-grid-row: 7; -ms-grid-column: 1; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(8) { -ms-grid-row: 1; -ms-grid-column: 3; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(9) { -ms-grid-row: 2; -ms-grid-column: 3; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(10) { -ms-grid-row: 3; -ms-grid-column: 3; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(11) { -ms-grid-row: 4; -ms-grid-column: 3; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(12) { -ms-grid-row: 5; -ms-grid-column: 3; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(13) { -ms-grid-row: 6; -ms-grid-column: 3; } .media-subnav-1 .top.media-subnav ul.media-subnav > *.media-subnav:nth-child(14) { -ms-grid-row: 7; -ms-grid-column: 3; } }</style><style scope="media-slider-1">.media-slider-1 .media-slider-container.media-slider { position: relative; } .media-slider-1 .overflow-clip.media-slider { display: none; position: absolute; top: 3rem; right: 0; left: 0; height: 0; overflow: hidden; transition: height 0.2s ease; } .media-slider-1 .information-menu.media-slider { position: absolute; top: 0; right: 0; left: 0; padding: 0; height: 31.9rem; overflow-x: hidden; font-size: 1.4rem; background: #333; } .media-slider-1 .open.media-slider { display: block; } .media-slider-1 .hidden.media-slider { display: none; } .media-slider-1 .info-box.media-slider { padding: 1rem; } @media (max-width: 889px) { .media-slider-1 .overflow-clip.open.media-slider { display: block; height: 35.8rem; left: 4rem; top: 0; } } @media (min-width: 890px) { .media-slider-1 .overflow-clip.media-slider { display: block; } .media-slider-1 .information-menu.media-slider { left: 0; z-index: 3; height: auto; min-height: 21rem; background: #474747; transform: translate(0, -100%); transition: transform 0.2s ease; } .media-slider-1 .overflow-clip.open.media-slider { height: 22rem; } .media-slider-1 .information-menu.open.media-slider { transform: translate(0, 0); } .media-slider-1 .info-box.media-slider { max-width: 100rem; padding: 1.5rem 0; margin: 0 auto; } }</style><style scope="desktop-subnav-1">.desktop-subnav-1 ul.desktop-subnav { position: relative; z-index: 3; padding: .8rem 0; margin: 0; font-size: 1.2rem; text-transform: uppercase; text-align: center; background: #333; } .desktop-subnav-1 li.desktop-subnav { display: inline-block; padding: 0 15px; } .desktop-subnav-1 a.desktop-subnav { text-decoration: none; color: #aaa; } .desktop-subnav-1 a.desktop-subnav:hover,.desktop-subnav-1 a.desktop-subnav:active,.desktop-subnav-1 a.desktop-subnav:focus { color: #fff; } .desktop-subnav-1 .donate.desktop-subnav svg.desktop-subnav { width: 1.6rem; height: 1.6rem; vertical-align: top; fill: #f00; }</style><style scope="signed-out-dropdown-1">.signed-out-dropdown-1 .nav-container.signed-out-dropdown { position: relative; } .signed-out-dropdown-1 nav.signed-out-dropdown { position: absolute; right: 0; z-index: 4; overflow: hidden; font-size: 1.6rem; background-color: #333; transition-property: top; transition-duration: 0.2s; transition-timing-function: ease; } .signed-out-dropdown-1 .initial.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .closed.signed-out-dropdown { top: -1500px; } .signed-out-dropdown-1 .closed.signed-out-dropdown { transition-duration: 0.5s; } .signed-out-dropdown-1 .open.signed-out-dropdown { max-width: 100vw; overflow: auto; } .signed-out-dropdown-1 h3.signed-out-dropdown { padding: 0.6rem 2rem; margin: 0; font-size: inherit; overflow: hidden; text-overflow: ellipsis; } .signed-out-dropdown-1 ul.signed-out-dropdown { padding: 0.4rem 0 0.7rem 0; margin: 0; list-style: none; max-height: calc(100vh - 7.2rem + 1px); overflow: auto; box-sizing: border-box; } .signed-out-dropdown-1 .divider.signed-out-dropdown { margin: 0.5rem 0; border-bottom: 1px solid #666; } .signed-out-dropdown-1 a.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .info-item.signed-out-dropdown { display: block; color: #fff; text-decoration: none; padding: 1rem 2rem; } .signed-out-dropdown-1 .info-item.signed-out-dropdown { font-size: 0.8em; color: #999; } .signed-out-dropdown-1 .callout.signed-out-dropdown { position: absolute; margin-left: 10px; padding: 0 5px; border-radius: 2px; background: #fee257; color: #2c2c2c; font-size: 1.4rem; font-weight: bold; } .signed-out-dropdown-1 a.mobile-upload.signed-out-dropdown { display: flex; justify-content: left; align-items: center; } .signed-out-dropdown-1 a.mobile-upload.signed-out-dropdown svg.signed-out-dropdown { fill: #fff; margin-right: 1rem; height: 1.4rem; width: 1.4rem; } @media (min-width: 890px) { .signed-out-dropdown-1 nav.signed-out-dropdown { display: flex; overflow: visible; top: 0; left: auto; z-index: 5; transition: opacity 0.2s ease-in-out; font-size: 1.4rem; border-radius: 2px; background: #fff; box-shadow: 0 1px 2px 1px rgba(0, 0, 0, 0.15); } .signed-out-dropdown-1 nav.signed-out-dropdown:after { position: absolute; right: 7px; top: -7px; width: 12px; height: 7px; box-sizing: border-box; color: #fff; content: ''; border-bottom: 7px solid currentColor; border-left: 6px solid transparent; border-right: 6px solid transparent; } .signed-out-dropdown-1 h3.signed-out-dropdown { display: none; } .signed-out-dropdown-1 ul.signed-out-dropdown { max-height: calc(100vh - 8.5rem + 1px); } .signed-out-dropdown-1 .divider.signed-out-dropdown { border-bottom-color: #666; } .signed-out-dropdown-1 a.signed-out-dropdown { padding: 0.5rem 2rem; color: #333; transition: background 0.1s ease-out, color 0.1s ease-out; } .signed-out-dropdown-1 .info-item.signed-out-dropdown { padding: 0.5rem 2rem; font-size: 0.8em; } .signed-out-dropdown-1 a.signed-out-dropdown:hover,.signed-out-dropdown-1 a.signed-out-dropdown:active,.signed-out-dropdown-1 a.signed-out-dropdown:focus { color: #fff; background: #428bca; outline: none; } .signed-out-dropdown-1 .initial.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .closed.signed-out-dropdown { opacity: 0; transition-duration: 0.2s; } .signed-out-dropdown-1 .open.signed-out-dropdown { opacity: 1; overflow: visible; } .signed-out-dropdown-1 a.mobile-upload.signed-out-dropdown { display: none; } } @media (min-width: 890px) { .signed-out-dropdown-1 .initial.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .closed.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .open.signed-out-dropdown { right: 33.5rem; } .signed-out-dropdown-1 .search-hidden.initial.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .search-hidden.closed.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .search-hidden.open.signed-out-dropdown { right: 18.5rem; } } @media (min-width: 990px) { .signed-out-dropdown-1 .initial.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .closed.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .open.signed-out-dropdown { right: 40rem; } .signed-out-dropdown-1 .search-hidden.initial.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .search-hidden.closed.signed-out-dropdown,.signed-out-dropdown-1 .search-hidden.open.signed-out-dropdown { right: 26rem; } }</style><style scope="ia-topnav-1">.ia-topnav-1 { ; color: #fff; font-family: 'Helvetica Neue', Helvetica, Arial, sans-serif; } .ia-topnav-1 primary-nav.ia-topnav:focus { outline: none !important; } .ia-topnav-1 #close-layer.ia-topnav { display: none; position: fixed; top: 0; right: 0; bottom: 0; left: 0; z-index: 3; } .ia-topnav-1 #close-layer.visible.ia-topnav { display: block; } .ia-topnav-1 .topnav.ia-topnav { position: relative; z-index: 4; } @media (max-width: 889px) { .ia-topnav-1 desktop-subnav.ia-topnav { display: none; } }</style><style>body {transition: opacity ease-in 0.2s; } body[unresolved] {opacity: 0; display: block; overflow: hidden; position: relative; } </style> <ia-topnav locallinks="true" waybackpagesarchived="916 billion" class="x-scope ia-topnav-1"> <div class="topnav style-scope ia-topnav"> <primary-nav class="style-scope ia-topnav x-scope primary-nav-1"> <nav class="style-scope primary-nav"> <button class="hamburger style-scope primary-nav" title="Open main menu" data-event-click-tracking="TopNav|NavHamburger"> <icon-hamburger class="style-scope primary-nav x-scope icon-hamburger-1"> <svg viewBox="0 0 40 40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="hamburgerTitleID hamburgerDescID" class="style-scope icon-hamburger"> <title id="hamburgerTitleID" class="style-scope icon-hamburger">Hamburger icon</title> <desc id="hamburgerDescID" class="style-scope icon-hamburger">An icon used to represent a menu that can be toggled by interacting with this icon.</desc> <path d="m30.5 26.5c.8284271 0 1.5.6715729 1.5 1.5s-.6715729 1.5-1.5 1.5h-21c-.82842712 0-1.5-.6715729-1.5-1.5s.67157288-1.5 1.5-1.5zm0-8c.8284271 0 1.5.6715729 1.5 1.5s-.6715729 1.5-1.5 1.5h-21c-.82842712 0-1.5-.6715729-1.5-1.5s.67157288-1.5 1.5-1.5zm0-8c.8284271 0 1.5.6715729 1.5 1.5s-.6715729 1.5-1.5 1.5h-21c-.82842712 0-1.5-.6715729-1.5-1.5s.67157288-1.5 1.5-1.5z" fill="#999" fill-rule="evenodd" class="style-scope icon-hamburger"></path> </svg> </icon-hamburger> </button> <div class="branding style-scope primary-nav"> <a title="Go home" class="link-home style-scope primary-nav" href="/" data-event-click-tracking="TopNav|NavHome"> <svg class="ia-logo style-scope primary-nav" viewBox="0 0 27 30" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="logoTitleID logoDescID"> <title id="logoTitleID" class="style-scope primary-nav">Internet Archive logo</title> <desc id="logoDescID" class="style-scope primary-nav">A line drawing of the Internet Archive headquarters building façade.</desc> <g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd" class="style-scope primary-nav"> <mask id="mask-2" fill="white" class="style-scope primary-nav"> <path d="M26.6666667,28.6046512 L26.6666667,30 L0,30 L0.000283687943,28.6046512 L26.6666667,28.6046512 Z M25.6140351,26.5116279 L25.6140351,28.255814 L1.05263158,28.255814 L1.05263158,26.5116279 L25.6140351,26.5116279 Z M3.62469203,7.6744186 L3.91746909,7.82153285 L4.0639977,10.1739544 L4.21052632,13.9963932 L4.21052632,17.6725617 L4.0639977,22.255044 L4.03962296,25.3421929 L3.62469203,25.4651163 L2.16024641,25.4651163 L1.72094074,25.3421929 L1.55031755,22.255044 L1.40350877,17.6970339 L1.40350877,14.0211467 L1.55031755,10.1739544 L1.68423854,7.80887484 L1.98962322,7.6744186 L3.62469203,7.6744186 Z M24.6774869,7.6744186 L24.9706026,7.82153285 L25.1168803,10.1739544 L25.2631579,13.9963932 L25.2631579,17.6725617 L25.1168803,22.255044 L25.0927809,25.3421929 L24.6774869,25.4651163 L23.2130291,25.4651163 L22.7736357,25.3421929 L22.602418,22.255044 L22.4561404,17.6970339 L22.4561404,14.0211467 L22.602418,10.1739544 L22.7369262,7.80887484 L23.0420916,7.6744186 L24.6774869,7.6744186 Z M9.94042303,7.6744186 L10.2332293,7.82153285 L10.3797725,10.1739544 L10.5263158,13.9963932 L10.5263158,17.6725617 L10.3797725,22.255044 L10.3556756,25.3421929 L9.94042303,25.4651163 L8.47583122,25.4651163 L8.0362015,25.3421929 L7.86556129,22.255044 L7.71929825,17.6970339 L7.71929825,14.0211467 L7.86556129,10.1739544 L8.00005604,7.80887484 L8.30491081,7.6744186 L9.94042303,7.6744186 Z M18.0105985,7.6744186 L18.3034047,7.82153285 L18.449948,10.1739544 L18.5964912,13.9963932 L18.5964912,17.6725617 L18.449948,22.255044 L18.425851,25.3421929 L18.0105985,25.4651163 L16.5460067,25.4651163 L16.1066571,25.3421929 L15.9357367,22.255044 L15.7894737,17.6970339 L15.7894737,14.0211467 L15.9357367,10.1739544 L16.0702315,7.80887484 L16.3753664,7.6744186 L18.0105985,7.6744186 Z M25.6140351,4.53488372 L25.6140351,6.97674419 L1.05263158,6.97674419 L1.05263158,4.53488372 L25.6140351,4.53488372 Z M13.0806755,0 L25.9649123,2.93331338 L25.4484139,3.8372093 L0.771925248,3.8372093 L0,3.1041615 L13.0806755,0 Z" id="path-1" class="style-scope primary-nav"></path> </mask> <use fill="#FFFFFF" xlink:href="#path-1" class="style-scope primary-nav"></use> <g mask="url(#mask-2)" fill="#FFFFFF" class="style-scope primary-nav"> <path d="M0,0 L26.6666667,0 L26.6666667,30 L0,30 L0,0 Z" id="swatch" class="style-scope primary-nav"></path> </g> </g> </svg>  <svg class="ia-wordmark stacked style-scope primary-nav" viewBox="0 0 95 30" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg"> <g fill="#fff" fill-rule="evenodd" class="style-scope primary-nav"> <g transform="translate(0 17)" class="style-scope primary-nav"> <path d="m3.07645967 2.60391777c.09263226-.31901841.26275495-.97477846.26275495-1.10630359 0-.74950669-.57227138-.76816274-1.19041353-.88009902v-.41183224h2.90678232l3.77209227 12.60682378h-1.60725868l-1.16012991-3.8963154h-3.94266032l-1.15968456 3.8963154h-.95794221zm-.69607795 5.4317081h3.41670507l-1.76223957-5.469953z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m13.2661876 2.75363255c0-1.85487748-.0316196-1.85487748-1.469201-2.13611739v-.41183224h3.8032666c1.1601299 0 4.3599508 0 4.3599508 3.35342446 0 2.13518459-1.143652 2.84737918-2.3652399 3.0903742l2.8448791 6.16302512h-1.7773814l-2.7366596-5.82581707h-.9588329v5.82581707h-1.7007817zm1.7007817 3.35295806h.8817878c1.0042583 0 2.411556-.33674165 2.411556-2.43508055 0-2.0237147-.9588329-2.58572812-2.2579112-2.58572812-1.0354326 0-1.0354326.33720805-1.0354326 1.68650665z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m30.9386422 12.2878054c-.5250645.2817063-1.3761234.7121946-2.9682403.7121946-3.3552471 0-4.5612478-2.4537366-4.5612478-6.66860403 0-3.4089262.86531-6.18214759 4.3136347-6.18214759 1.3761234 0 2.3812724.28077351 3.0920468.56201342l.0930776 3.12908549h-.4484648c-.0619033-.95612241-.9125167-2.79187744-2.5821241-2.79187744-2.2726076 0-2.6440273 2.94065941-2.6440273 5.28292612 0 2.95931547.8510588 5.61966783 2.9994146 5.61966783 1.4692009 0 2.2267368-.5620135 2.7059306-.9551897z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m35.4546446 2.67900836c0-1.48129014-.0926322-1.64966096-1.5466914-1.83622143v-.41276504l3.2470277-.43002189v5.80669465h4.2049699v-5.60101173h1.7007816v12.60682378h-1.7007816v-6.12571303h-4.2049699v6.12571303h-1.7003363z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m46.0300434 12.3447063c1.0973359 0 1.3137748-.2807735 1.3137748-1.7420083v-8.05568117c0-1.46123489-.2164389-1.741542-1.3137748-1.741542v-.46919958h4.3287765v.46919958c-1.0826395 0-1.3137748.28030711-1.3137748 1.741542v8.05568117c0 1.4612348.2311353 1.7420083 1.3137748 1.7420083v.4678004h-4.3287765z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m55.1990352 2.60391777c-.494781-1.7051627-.6341747-1.7051627-1.8709043-1.98640261v-.41183224h2.9994145l3.0301436 10.26548988h.0307289l2.9535438-10.26548988h1.0042584l-3.771647 12.60682378h-1.344949z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m67.7842867 2.75363255c0-1.85487748-.0463161-1.85487748-1.4687557-2.13611739v-.41183224h7.4061269l.0463161 2.77228859h-.433323c0-1.49854698-.6488711-1.89218957-1.6696073-1.89218957h-1.2060007c-.7726777 0-.9735293.07462419-.9735293.97431206v3.7279446h1.8709043c1.0657162 0 1.174381-.82366447 1.2674586-1.44164603h.4324323v3.93316112h-.4324323c0-1.01162415-.3402454-1.61141607-1.2674586-1.61141607h-1.8709043v4.17755538c0 1.0489362.2008516 1.0867147.9735293 1.0867147h1.7168141c.8804518 0 1.2977423-.3749865 1.3908199-1.835755h.433323l-.0472068 2.715854h-6.1685065z" class="style-scope primary-nav"></path> </g> <path d="m1.55575146 9.89647882v-7.6678574c0-1.39053729-.25677019-1.65867172-1.55575146-1.65867172v-.44528687h5.12561364v.44528687c-1.28118091 0-1.55575146.26813443-1.55575146 1.65867172v7.6678574c0 1.39097468.27457055 1.65735948 1.55575146 1.65735948v.4461617h-5.12561364v-.4461617c1.29898127 0 1.55575146-.2663848 1.55575146-1.65735948z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m9.92299051 2.28198586c0-1.65823431-.25588017-1.58649851-1.83032201-1.88962601v-.39235985h3.8626781l5.7664266 9.70008019h.0364907v-9.70008019h1.1534634v12h-1.7577856l-6.0405521-10.14492965h-.0369358v10.14492965h-1.15346329z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m25.631543.83808413h-1.2633805c-1.4458343 0-1.8668128.44572428-1.977175 1.74834147h-.5122054l.0729815-2.5864256h9.3727795l.0734265 2.63935263h-.5126504c0-1.37304075-.5860768-1.8012685-1.9954203-1.8012685h-1.2442452v11.16191587h-2.0141107z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m36.1050097 2.42502005c0-1.7654006-.0556262-1.7654006-1.7399852-2.0326602v-.39235985h8.7684573l.0551811 2.63935263h-.5126504c0-1.42684261-.7685305-1.8012685-1.9762849-1.8012685h-1.4284789c-.9153835 0-1.1534633.0717358-1.1534633.92775388v3.54829773h2.2152547c1.2629356 0 1.3906532-.7851571 1.5010154-1.37391558h.5130954v3.74513378h-.5130954c0-.96274696-.4022881-1.53313407-1.5010154-1.53313407h-2.2152547v3.97608803c0 .9986149.2380798 1.033608 1.1534633 1.033608h2.0319111c1.0439911 0 1.5375061-.356492 1.6469783-1.74702926h.5135404l-.0551812 2.58511336h-7.3034876z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m48.1689385 2.42502005c0-1.7654006-.0364908-1.7654006-1.7382052-2.0326602v-.39235985h4.5026011c1.3732977 0 5.1621043 0 5.1621043 3.19180579 0 2.03309761-1.3537173 2.71065102-2.8004416 2.94248013l3.3682731 5.86571408h-2.1053376l-3.2396655-5.54552745h-1.1352179v5.54552745h-2.0141107zm2.0141107 3.19136837h1.0439911c1.189064 0 2.8556227-.32018663 2.8556227-2.31697893 0-1.92680615-1.1352179-2.46132536-2.673169-2.46132536-1.2264448 0-1.2264448.32062404-1.2264448 1.6057447z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m61.4610921 2.28198586c0-1.65823431-.2567702-1.58649851-1.830767-1.88962601v-.39235985h3.8622331l5.7659816 9.70008019h.0369357v-9.70008019h1.1534633v12h-1.7568955l-6.0414421-10.14492965h-.0364908v10.14492965h-1.1530183z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m75.1550889 2.42502005c0-1.7654006-.0547361-1.7654006-1.7390952-2.0326602v-.39235985h8.7684573l.0551811 2.63935263h-.5126504c0-1.42684261-.7694205-1.8012685-1.9771749-1.8012685h-1.4280339c-.9149385 0-1.1530183.0717358-1.1530183.92775388v3.54829773h2.2148098c1.2633805 0 1.3906531-.7851571 1.5010153-1.37391558h.5130954v3.74513378h-.5130954c0-.96274696-.4022881-1.53313407-1.5010153-1.53313407h-2.2148098v3.97608803c0 .9986149.2380798 1.033608 1.1530183 1.033608h2.0319111c1.0439911 0 1.5379511-.356492 1.6478683-1.74702926h.5126504l-.0551811 2.58511336h-7.3039327z" class="style-scope primary-nav"></path><path d="m89.2335734.83808413h-1.2624905c-1.4462793 0-1.8672578.44572428-1.97762 1.74834147h-.5122054l.0734265-2.5864256h9.3718895l.0734265 2.63935263h-.5122054c0-1.37304075-.5856318-1.8012685-1.9958653-1.8012685h-1.2446902v11.16191587h-2.0136657z" class="style-scope primary-nav"></path> </g> </svg> </a>  </div> <media-menu class="style-scope primary-nav x-scope media-menu-1"> <div class="media-menu-container closed style-scope media-menu"> <div class="overflow-clip style-scope media-menu"> <nav class="media-menu-inner style-scope media-menu" aria-expanded="false"> <div class="menu-group style-scope media-menu">  <media-button class="style-scope media-menu x-scope media-button-1" data-mediatype="web"> <a class="menu-item web style-scope media-button" href="https://web.archive.org" data-event-click-tracking="TopNav|NavMenuWeb" title="Expand web menu">  <span class="icon style-scope media-button">  <svg height="40" viewBox="0 0 40 40" width="40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="webTitleID webDescID" class="style-scope media-button"> <title id="webTitleID" class="style-scope media-button">Web icon</title> <desc id="webDescID" class="style-scope media-button">An illustration of a computer application window</desc> <path class="fill-color style-scope media-button" d="m8 28.7585405v-8.1608108-9.3577297h24v9.3577297 8.1608108zm14.2702703-15.8863783h-12.43243246v2.6114594h12.43243246zm7.7837838 14.0365946v-7.0727027-1.8497838h-20.21621626v1.8497838 7.0727027zm-3.7837838-14.0365946h-2.7027027v2.6114594h2.7027027zm4 0h-2.7027027v2.6114594h2.7027027z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> </span> <span class="label style-scope media-button">Wayback Machine</span> </a> </media-button>  <media-button class="style-scope media-menu x-scope media-button-1" data-mediatype="texts"> <a class="menu-item texts style-scope media-button" href="/details/texts" data-event-click-tracking="TopNav|NavMenuTexts" title="Expand texts menu">  <span class="icon style-scope media-button">  <svg height="40" viewBox="0 0 40 40" width="40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="textsTitleID textsDescID" class="style-scope media-button"> <title id="textsTitleID" class="style-scope media-button">Texts icon</title> <desc id="textsDescID" class="style-scope media-button">An illustration of an open book.</desc> <path class="fill-color style-scope media-button" d="m10.3323235 11.0007023h6.9060825c.8851083 0 1.5847122.3064258 2.0988114.9192774v14.4324451h-.6460032c-.1435563-.120323-.3528315-.2434552-.6278257-.3693964-.2749942-.1259413-.5201585-.2191097-.7354929-.2795053l-.3048241-.1081503h-5.7042647c-.3108832 0-.5621067-.0601615-.7536705-.1804846-.0717781-.0599274-.1256117-.1439663-.1615008-.2521166-.0358891-.1081502-.0598928-.2043619-.0720112-.2886348v-13.8741368zm19.1752505 0v13.603761c-.0717781.3361555-.2211606.5943584-.4481473.7746089-.0717781.0599274-.1733862.1079162-.304824.1439663-.1314379.0360501-.2451643.0601615-.3411793.0723343h-5.5965975c-.9568865.2640552-1.5068748.5164059-1.649965.757052h-.6634817v-14.4324451c.5140992-.6128516 1.2076439-.9192774 2.0806339-.9192774h6.92426zm1.3814961.6489017-.1796783 15.2976474c-.0955489 0-1.0342578.0119386-2.8161268.035816-1.7818691.0238773-3.3006293.0898911-4.5562806.1980414-1.2556514.1081503-1.9613144.2884008-2.1169891.5407514-.0955488.1924233-.5439291.273419-1.345141.2429871-.8012118-.0304319-1.3155441-.1776755-1.5429969-.4417308-.334654-.3843783-3.4558378-.5765674-9.36355164-.5765674v-15.3875385l-.96830576.3960828v16.2702977c6.4096947-.2041278 9.7760429-.0840388 10.0990445.3602669.2391051.276228.9864833.414342 2.2421347.414342.1915638 0 .4187835-.0210682.6816593-.0632047s.4810068-.0870821.6543929-.1348367c.1733862-.0477547.2719646-.0838048.2957353-.1081503.0838965-.1563732.9599161-.2675666 2.6280587-.3335805 1.6681426-.0660138 3.3213703-.0931684 4.9596831-.0814638l2.4392915.0182591v-16.2344816z"></path> </svg> </span> <span class="label style-scope media-button">Texts</span> </a> </media-button>  <media-button class="style-scope media-menu x-scope media-button-1" data-mediatype="video"> <a class="menu-item video style-scope media-button" href="/details/movies" data-event-click-tracking="TopNav|NavMenuVideo" title="Expand video menu">  <span class="icon style-scope media-button">  <svg height="40" viewBox="0 0 40 40" width="40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="videoTitleID videoDescID" class="style-scope media-button"> <title id="videoTitleID" class="style-scope media-button">Video icon</title> <desc id="videoDescID" class="style-scope media-button">An illustration of two cells of a film strip.</desc> <path class="fill-color style-scope media-button" d="m31.0117647 12.0677966c0 .4067797-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.2705883c-.4235294 0-.7058823-.2711864-.7058823-.6779661v-.6779661c0-.4067797.2823529-.6779661.7058823-.6779661h1.2705883c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.2542373c0 .4067797-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.2705883c-.4235294 0-.7058823-.2711864-.7058823-.6779661v-.6779661c0-.4067797.2823529-.6779661.7058823-.6779661h1.2705883c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.2542373c0 .4067796-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.2705883c-.4235294 0-.7058823-.2711865-.7058823-.6779661v-.6779661c0-.4067797.2823529-.6779661.7058823-.6779661h1.2705883c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.3898305c0 .4067797-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.2705883c-.4235294 0-.7058823-.2711864-.7058823-.6779661v-.6779661c0-.4067797.2823529-.6779661.7058823-.6779661h1.2705883c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.2542373c0 .4067796-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.2705883c-.4235294 0-.7058823-.2711865-.7058823-.6779661v-.6779661c0-.4067797.2823529-.6779661.7058823-.6779661h1.2705883c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.2542373c0 .4067796-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.2705883c-.4235294 0-.7058823-.2711865-.7058823-.6779661v-.6779661c0-.4067797.2823529-.6779661.7058823-.6779661h1.2705883c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm-4.0941176-10.440678c0 .5423729-.4235295.9491525-.9882353.9491525h-11.5764706c-.5647059 0-.9882353-.4067796-.9882353-.9491525v-6.9152542c0-.5423729.4235294-.9491526.9882353-.9491526h11.5764706c.5647058 0 .9882353.4067797.9882353.9491526zm-.1411765 11.2542373c0 .5423729-.4235294.9491525-.9882353.9491525h-11.5764706c-.5647059 0-.9882353-.4067796-.9882353-.9491525v-6.9152542c0-.5423729.4235294-.9491526.9882353-.9491526h11.5764706c.5647059 0 .9882353.4067797.9882353.9491526zm-14.9647059-17.220339c0 .4067797-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.27058828c-.42352941 0-.70588236-.2711864-.70588236-.6779661v-.6779661c0-.4067797.28235295-.6779661.70588236-.6779661h1.27058828c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.2542373c0 .4067797-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.27058828c-.42352941 0-.70588236-.2711864-.70588236-.6779661v-.6779661c0-.4067797.28235295-.6779661.70588236-.6779661h1.27058828c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.2542373c0 .4067796-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.27058828c-.42352941 0-.70588236-.2711865-.70588236-.6779661v-.6779661c0-.4067797.28235295-.6779661.70588236-.6779661h1.27058828c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.3898305c0 .4067797-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.27058828c-.42352941 0-.70588236-.2711864-.70588236-.6779661v-.6779661c0-.4067797.28235295-.6779661.70588236-.6779661h1.27058828c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.2542373c0 .4067796-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.27058828c-.42352941 0-.70588236-.2711865-.70588236-.6779661v-.6779661c0-.4067797.28235295-.6779661.70588236-.6779661h1.27058828c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm0 3.2542373c0 .4067796-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.27058828c-.42352941 0-.70588236-.2711865-.70588236-.6779661v-.6779661c0-.4067797.28235295-.6779661.70588236-.6779661h1.27058828c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661zm20.0470588-20.4745763h-.8470588v.27118644.6779661c0 .40677966-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.2705883c-.4235294 0-.7058823-.27118644-.7058823-.6779661v-.6779661-.27118644h-16.5176471v.27118644.6779661c0 .40677966-.2823529.6779661-.7058823.6779661h-1.27058828c-.42352941 0-.70588236-.27118644-.70588236-.6779661v-.6779661-.27118644h-1.12941176v24h1.12941176v-.2711864-.6779661c0-.4067797.28235295-.6779661.70588236-.6779661h1.27058828c.4235294 0 .7058823.2711864.7058823.6779661v.6779661.2711864h16.6588235v-.2711864-.6779661c0-.4067797.282353-.6779661.7058824-.6779661h1.2705882c.4235294 0 .7058824.2711864.7058824.6779661v.6779661.2711864h.8470588v-24z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> </span> <span class="label style-scope media-button">Video</span> </a> </media-button>  <media-button class="style-scope media-menu x-scope media-button-1" data-mediatype="audio"> <a class="menu-item audio style-scope media-button" href="/details/audio" data-event-click-tracking="TopNav|NavMenuAudio" title="Expand audio menu">  <span class="icon style-scope media-button">  <svg width="40px" height="40px" viewBox="0 0 40 40" version="1.1" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="audioTitleID audioDescID" class="style-scope media-button"> <title id="audioTitleID" class="style-scope media-button">Audio icon</title> <desc id="audioDescID" class="style-scope media-button">An illustration of an audio speaker.</desc> <g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd" class="style-scope media-button"> <g transform="translate(10, 8)" class="fill-color style-scope media-button"> <path d="M19.4264564,11.8585048 L19.4264564,20.7200433 C19.4264564,22.3657576 18.8838179,23.2519114 16.8489237,23.2519114 C12.2364969,23.125318 7.75972977,23.125318 3.14730298,23.2519114 C1.24806842,23.2519114 0.569770368,22.492351 0.569770368,20.7200433 L0.569770368,2.74377955 C0.569770368,1.09806526 1.11240881,0.211911416 3.14730298,0.211911416 C7.75972977,0.338504822 12.2364969,0.338504822 16.8489237,0.211911416 C18.7481583,0.211911416 19.4264564,0.971471855 19.4264564,2.74377955 C19.2907967,5.78202131 19.4264564,8.82026306 19.4264564,11.8585048 L19.4264564,11.8585048 Z M10.0659432,2.74377955 C8.16670861,2.74377955 6.67445288,4.13630702 6.67445288,5.90861471 C6.67445288,7.6809224 8.16670861,9.07344988 10.0659432,9.07344988 C11.9651777,9.07344988 13.4574335,7.6809224 13.4574335,5.90861471 C13.4574335,4.13630702 11.8295181,2.74377955 10.0659432,2.74377955 L10.0659432,2.74377955 Z M10.0659432,11.4787246 C7.21709133,11.4787246 5.04653754,13.6308125 5.04653754,16.1626806 C5.04653754,18.8211422 7.35275094,20.8466367 10.0659432,20.8466367 C12.914795,20.8466367 15.0853488,18.6945488 15.0853488,16.1626806 C15.0853488,13.6308125 12.7791354,11.4787246 10.0659432,11.4787246 L10.0659432,11.4787246 Z" class="style-scope media-button"></path> <ellipse cx="10.2016028" cy="16.5690777" rx="1.35659611" ry="1.34075134" class="style-scope media-button"></ellipse> </g> </g> </svg> </span> <span class="label style-scope media-button">Audio</span> </a> </media-button>  <media-button class="style-scope media-menu x-scope media-button-1" data-mediatype="software"> <a class="menu-item software style-scope media-button" href="/details/software" data-event-click-tracking="TopNav|NavMenuSoftware" title="Expand software menu">  <span class="icon style-scope media-button">  <svg width="40" height="40" viewBox="0 0 40 40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="softwareTitleID softwareDescID" class="style-scope media-button"> <title id="softwareTitleID" class="style-scope media-button">Software icon</title> <desc id="softwareDescID" class="style-scope media-button">An illustration of a 3.5" floppy disk.</desc> <path class="fill-color style-scope media-button" d="m32 30.6900373v-21.44521088c0-.82988428-.4156786-1.24482642-1.2470357-1.24482642h-21.50592858c-.83135715 0-1.24703572.4221795-1.24703572 1.26653851v21.44521089c0 .8588337.41567857 1.2882506 1.24703572 1.2882506h21.48327168c.8458575 0 1.2687863-.4366542 1.2687863-1.3099627zm-5.9950155-20.4410268v6.114667c0 .6694561-.3428744 1.0041841-1.0286232 1.0041841h-10.1294464c-.2622159 0-.4773054-.0802141-.6452685-.2406423s-.2519447-.3642806-.2519447-.6115572v-6.1363791l.0217506-.1311772h12.0326259zm-4.9437353.8295827v5.0010178h3.0405558v-5.0010178zm-9.7134658 18.8035735v-7.753025c0-.5241057.1604108-.9025595.4812325-1.1353613.1897138-.1453504.4011782-.2180256.6343932-.2180256h14.7451099c.3208217 0 .5905898.1091636.8093044.3274907s.3280719.5023936.3280719.8521995v7.8181612l-.0217506.1094652h-16.9772676z"></path> </svg> </span> <span class="label style-scope media-button">Software</span> </a> </media-button>  <media-button class="style-scope media-menu x-scope media-button-1" data-mediatype="images"> <a class="menu-item images style-scope media-button" href="/details/image" data-event-click-tracking="TopNav|NavMenuImages" title="Expand images menu">  <span class="icon style-scope media-button">  <svg height="40" viewBox="0 0 40 40" width="40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="imagesTitleID imagesDescID" class="style-scope media-button"> <title id="imagesTitleID" class="style-scope media-button">Images icon</title> <desc id="imagesDescID" class="style-scope media-button">An illustration of two photographs.</desc> <path class="fill-color style-scope media-button" d="m20.8219178 15.3769871c0 1.1136708-.8767123 1.8932404-1.8630137 1.8932404s-1.9726027-.8909367-1.9726027-1.8932404c0-1.0023038.8767123-1.8932404 1.9726027-1.8932404.9863014 0 1.8630137.8909366 1.8630137 1.8932404zm-5.9178082-3.7864808h15.4520548v6.0138225l-1.9726028-3.3410125-2.6301369 6.3479237-2.1917809-2.67281-6.1369863 5.1228859h-2.5205479zm-1.7534247-1.6705063v14.9231892h18.8493151v-14.9231892zm-2.9589041 7.2388604c.2191781 0 1.9726028-.3341012 1.9726028-.3341012v-2.0046075l-4.1643836.5568354c.43835616 4.7887846.87671233 9.9116704 1.31506849 14.700455 6.02739731-.5568354 13.26027401-1.5591391 19.39726031-2.1159746-.1095891-.5568354-.1095891-2.0046075-.2191781-2.67281-.4383562.1113671-1.4246575 0-1.8630137.1113671v.8909367c-5.1506849.4454683-10.3013699 1.1136708-15.4520548 1.6705062.109589-.111367-.5479452-7.0161262-.9863014-10.8026071z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> </span> <span class="label style-scope media-button">Images</span> </a> </media-button>  <media-button class="style-scope media-menu x-scope media-button-1" data-mediatype="donate"> <a class="menu-item donate style-scope media-button" href="/donate/" data-event-click-tracking="TopNav|NavMenuDonate" title="Expand donate menu">  <span class="icon style-scope media-button">  <svg width="40" height="40" viewBox="0 0 40 40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="donateTitleID donateDescID" class="style-scope media-button"> <title id="donateTitleID" class="style-scope media-button">Donate icon</title> <desc id="donateDescID" class="style-scope media-button">An illustration of a heart shape</desc> <path class="fill-color style-scope media-button" d="m30.0120362 11.0857287c-1.2990268-1.12627221-2.8599641-1.65258786-4.682812-1.57894699-.8253588.02475323-1.7674318.3849128-2.8262192 1.08047869-1.0587873.6955659-1.89622 1.5724492-2.512298 2.63065-.591311-1.0588196-1.4194561-1.9357029-2.4844351-2.63065-1.0649791-.69494706-2.0039563-1.05510663-2.8169316-1.08047869-1.2067699-.04950647-2.318187.17203498-3.3342513.66462439-1.0160643.4925893-1.82594378 1.2002224-2.42963831 2.1228992-.60369453.9226769-.91173353 1.9629315-.92411701 3.1207641-.03715043 1.9202322.70183359 3.7665141 2.21695202 5.5388457 1.2067699 1.4035084 2.912594 3.1606786 5.1174721 5.2715107 2.2048782 2.1108321 3.7565279 3.5356901 4.6549492 4.2745742.8253588-.6646243 2.355647-2.0647292 4.5908647-4.2003145s3.9747867-3.9171994 5.218707-5.3448422c1.502735-1.7723316 2.2355273-3.6186135 2.1983769-5.5388457-.0256957-1.7608832-.6875926-3.2039968-1.9866194-4.3302689z"></path> </svg> </span> <span class="label style-scope media-button">Donate</span> </a> </media-button>  <media-button class="style-scope media-menu x-scope media-button-1" data-mediatype="more"> <a class="menu-item more style-scope media-button" href="/about/" data-event-click-tracking="TopNav|NavMenuMore" title="Expand more menu">  <span class="icon style-scope media-button">  <svg height="40" viewBox="0 0 40 40" width="40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="ellipsesTitleID ellipsesDescID" class="style-scope media-button"> <title id="ellipsesTitleID" class="style-scope media-button">Ellipses icon</title> <desc id="ellipsesDescID" class="style-scope media-button">An illustration of text ellipses.</desc> <path class="fill-color style-scope media-button" d="m10.5 17.5c1.3807119 0 2.5 1.1192881 2.5 2.5s-1.1192881 2.5-2.5 2.5c-1.38071187 0-2.5-1.1192881-2.5-2.5s1.11928813-2.5 2.5-2.5zm9.5 0c1.3807119 0 2.5 1.1192881 2.5 2.5s-1.1192881 2.5-2.5 2.5-2.5-1.1192881-2.5-2.5 1.1192881-2.5 2.5-2.5zm9.5 0c1.3807119 0 2.5 1.1192881 2.5 2.5s-1.1192881 2.5-2.5 2.5-2.5-1.1192881-2.5-2.5 1.1192881-2.5 2.5-2.5z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> </span> <span class="label style-scope media-button">More</span> </a> </media-button>  </div> </nav> </div> </div> </media-menu> <div class="right-side-section style-scope primary-nav">  <a class="mobile-donate-link style-scope primary-nav" href="/donate/?origin=iawww-mbhrt">  <svg width="40" height="40" viewBox="0 0 40 40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" xmlns:svg="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="donateTitleID donateDescID" class="style-scope primary-nav"> <title id="donateTitleID" class="style-scope primary-nav">Donate icon</title> <desc id="donateDescID" class="style-scope primary-nav">An illustration of a heart shape</desc> <path class="fill-color style-scope primary-nav" d="m32.6,8.12c-1.57,-1.51 -3.46,-2.21 -5.65,-2.11c-1,0.03 -2.14,0.51 -3.42,1.44c-1.28,0.92 -2.28,2.09 -3.03,3.51c-0.71,-1.41 -1.72,-2.59 -3,-3.51c-1.29,-0.93 -2.43,-1.41 -3.41,-1.44c-1.46,-0.07 -2.8,0.23 -4.02,0.88c-1.23,0.65 -2.21,1.6 -2.94,2.83c-0.74,1.24 -1.11,2.63 -1.12,4.17c-0.05,2.56 0.85,5.01 2.68,7.37c1.46,1.88 3.52,4.21 6.19,7.04c2.66,2.81 4.53,4.71 5.62,5.69c1,-0.88 2.85,-2.75 5.55,-5.6s4.81,-5.23 6.31,-7.13c1.81,-2.36 2.71,-4.81 2.66,-7.37c-0.04,-2.35 -0.83,-4.28 -2.4,-5.77z"></path> </svg> <span class="sr-only style-scope primary-nav">"Donate to the archive"</span> </a> <div class="user-info style-scope primary-nav">  <login-button class="style-scope primary-nav x-scope login-button-1"> <div class="logged-out-toolbar style-scope login-button"> <a class="dropdown-toggle style-scope login-button" data-event-click-tracking="TopNav|NavLoginIcon">  <svg width="40" height="40" viewBox="0 0 40 40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="userTitleID userDescID" class="style-scope login-button"> <title id="userTitleID" class="style-scope login-button">User icon</title> <desc id="userDescID" class="style-scope login-button">An illustration of a person's head and chest.</desc> <path class="fill-color style-scope login-button" d="m20.7130435 18.0434783c-3.5658385 0-6.4565218-2.9198821-6.4565218-6.5217392 0-3.60185703 2.8906833-6.5217391 6.4565218-6.5217391s6.4565217 2.91988207 6.4565217 6.5217391c0 3.6018571-2.8906832 6.5217392-6.4565217 6.5217392zm-12.9130435 16.9565217c0-7.9240855 5.7813665-14.3478261 12.9130435-14.3478261s12.9130435 6.4237406 12.9130435 14.3478261z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> </a> <span class="style-scope login-button"> <a class="style-scope login-button" href="/account/signup">Sign up</a> | <a class="style-scope login-button" href="/account/login">Log in</a> </span> </div> </login-button> </div>  <a class="upload style-scope primary-nav" href="/create">  <svg width="40" height="40" viewBox="0 0 40 40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="uploadTitleID uploadDescID" class="style-scope primary-nav"> <title id="uploadTitleID" class="style-scope primary-nav">Upload icon</title> <desc id="uploadDescID" class="style-scope primary-nav">An illustration of a horizontal line over an up pointing arrow.</desc> <path class="fill-color style-scope primary-nav" d="m20 12.8 8 10.4h-4.8v8.8h-6.4v-8.8h-4.8zm12-4.8v3.2h-24v-3.2z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> <span class="style-scope primary-nav">Upload</span> </a>  <button class="search-trigger style-scope primary-nav" data-event-click-tracking="TopNav|NavSearchOpen">  <svg height="40" viewBox="0 0 40 40" width="40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="searchTitleID searchDescID" class="style-scope primary-nav"> <title id="searchTitleID" class="style-scope primary-nav">Search icon</title> <desc id="searchDescID" class="style-scope primary-nav">An illustration of a magnifying glass.</desc> <path class="fill-color style-scope primary-nav" d="m32.4526364 29.8875889-8.1719472-7.9751279c1.1046135-1.4876138 1.7652549-3.3102407 1.7652549-5.2846451 0-.101185-.0142895-.1981539-.030573-.2944743.0166158-.0976175.0309053-.196208.0309053-.2990145 0-4.9814145-4.152935-9.0343271-9.2572866-9.0343271-.0907218 0-.1781206.01394537-.2655193.02594487-.0880633-.0119995-.1747974-.02594487-.2655193-.02594487-5.1046839 0-9.25761889 4.0529126-9.25761889 9.0343271 0 .1011849.01395722.1981539.03057294.2947985-.01694804.0976176-.03090525.1958838-.03090525.2986903 0 4.9814145 4.1526027 9.0346514 9.2572866 9.0346514.0907218 0 .1777882-.0139454.2658516-.0262692.0873987.0123238.1741328.0262692.265187.0262692 1.7306942 0 3.3467399-.4747911 4.7338208-1.2852439l8.2882574 8.0886366c.3652137.3564177.843082.53414 1.3212826.53414.4782007 0 .9567336-.1780467 1.3212827-.53414.7294304-.7118622.7294304-1.8660845-.0003323-2.5782711zm-15.9526364-7.8875889c-.0832667-.0118703-.1652765-.0253024-.2513711-.0253024-2.8781993 0-5.2197212-2.3278242-5.2197212-5.1891862 0-.0974612-.013197-.1908615-.0289077-.2836371.0160249-.0940251.0292219-.1889874.0292219-.2880105 0-2.861362 2.3418361-5.1891861 5.2200354-5.1891861.0854662 0 .1677902-.0131198.2510569-.0246777.0826383.0115579.1649623.0246777.2510569.0246777 2.8781993 0 5.2197212 2.3278241 5.2197212 5.1891861 0 .0974612.0135112.1908616.0289077.2839496-.0157107.0940251-.0295361.1886749-.0295361.287698 0 2.861362-2.3415219 5.1891862-5.2197212 5.1891862-.0860946 0-.1684187.0134321-.2507427.0253024z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> </button> <nav-search class="style-scope primary-nav x-scope nav-search-1"> <div class="search-activated fade-in search-inactive style-scope nav-search"> <form id="nav-search" class="highlight style-scope nav-search" method="get" action="/search" data-event-submit-tracking="TopNav|NavSearchSubmit"> <input type="text" name="query" class="search-field style-scope nav-search" placeholder="Search" autocomplete="off" value="">  <button type="submit" class="search style-scope nav-search" tabindex="-1" data-event-click-tracking="TopNav|NavSearchClose">  <svg height="40" viewBox="0 0 40 40" width="40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="searchTitleID searchDescID" class="style-scope nav-search"> <title id="searchTitleID" class="style-scope nav-search">Search icon</title> <desc id="searchDescID" class="style-scope nav-search">An illustration of a magnifying glass.</desc> <path class="fill-color style-scope nav-search" d="m32.4526364 29.8875889-8.1719472-7.9751279c1.1046135-1.4876138 1.7652549-3.3102407 1.7652549-5.2846451 0-.101185-.0142895-.1981539-.030573-.2944743.0166158-.0976175.0309053-.196208.0309053-.2990145 0-4.9814145-4.152935-9.0343271-9.2572866-9.0343271-.0907218 0-.1781206.01394537-.2655193.02594487-.0880633-.0119995-.1747974-.02594487-.2655193-.02594487-5.1046839 0-9.25761889 4.0529126-9.25761889 9.0343271 0 .1011849.01395722.1981539.03057294.2947985-.01694804.0976176-.03090525.1958838-.03090525.2986903 0 4.9814145 4.1526027 9.0346514 9.2572866 9.0346514.0907218 0 .1777882-.0139454.2658516-.0262692.0873987.0123238.1741328.0262692.265187.0262692 1.7306942 0 3.3467399-.4747911 4.7338208-1.2852439l8.2882574 8.0886366c.3652137.3564177.843082.53414 1.3212826.53414.4782007 0 .9567336-.1780467 1.3212827-.53414.7294304-.7118622.7294304-1.8660845-.0003323-2.5782711zm-15.9526364-7.8875889c-.0832667-.0118703-.1652765-.0253024-.2513711-.0253024-2.8781993 0-5.2197212-2.3278242-5.2197212-5.1891862 0-.0974612-.013197-.1908615-.0289077-.2836371.0160249-.0940251.0292219-.1889874.0292219-.2880105 0-2.861362 2.3418361-5.1891861 5.2200354-5.1891861.0854662 0 .1677902-.0131198.2510569-.0246777.0826383.0115579.1649623.0246777.2510569.0246777 2.8781993 0 5.2197212 2.3278241 5.2197212 5.1891861 0 .0974612.0135112.1908616.0289077.2839496-.0157107.0940251-.0295361.1886749-.0295361.287698 0 2.861362-2.3415219 5.1891862-5.2197212 5.1891862-.0860946 0-.1684187.0134321-.2507427.0253024z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> </button> </form> </div> </nav-search> </div> </nav> </primary-nav> <media-slider class="style-scope ia-topnav x-scope media-slider-1" tabindex="-1"> <div class="media-slider-container style-scope media-slider"> <div class="overflow-clip closed style-scope media-slider"> <div class="information-menu closed style-scope media-slider"> <div class="info-box style-scope media-slider"> <media-subnav menu="audio" class="hidden style-scope media-slider x-scope media-subnav-1"> <h3 class="style-scope media-subnav">Internet Archive Audio</h3> <div class="icon-links style-scope media-subnav">  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/etree" data-event-click-tracking="TopNav|LiveMusicArchiveAudio"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/etree">Live Music Archive</a>  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/librivoxaudio" data-event-click-tracking="TopNav|LibrivoxFreeAudioAudio"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/librivoxaudio">Librivox Free Audio</a>  </div> <div class="links featured style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Featured</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/audio" data-event-click-tracking="TopNav|AllAudioAudio">All Audio</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/GratefulDead" data-event-click-tracking="TopNav|GratefulDeadAudio">Grateful Dead</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/netlabels" data-event-click-tracking="TopNav|NetlabelsAudio">Netlabels</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/oldtimeradio" data-event-click-tracking="TopNav|OldTimeRadioAudio">Old Time Radio</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/78rpm" data-event-click-tracking="TopNav|78RPMsAndCylinderRecordingsAudio">78 RPMs and Cylinder Recordings</a></li>  </ul> </div> <div class="links top style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Top</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/audio_bookspoetry" data-event-click-tracking="TopNav|AudioBooks&PoetryAudio">Audio Books & Poetry</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/audio_tech" data-event-click-tracking="TopNav|Computers,TechnologyAndScienceAudio">Computers, Technology and Science</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/audio_music" data-event-click-tracking="TopNav|Music,Arts&CultureAudio">Music, Arts & Culture</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/audio_news" data-event-click-tracking="TopNav|News&PublicAffairsAudio">News & Public Affairs</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/audio_religion" data-event-click-tracking="TopNav|Spirituality&ReligionAudio">Spirituality & Religion</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/podcasts" data-event-click-tracking="TopNav|PodcastsAudio">Podcasts</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/radio" data-event-click-tracking="TopNav|RadioNewsArchiveAudio">Radio News Archive</a></li>  </ul> </div> </media-subnav> <media-subnav menu="images" class="hidden style-scope media-slider x-scope media-subnav-1"> <h3 class="style-scope media-subnav">Images</h3> <div class="icon-links style-scope media-subnav">  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/metropolitanmuseumofart-gallery" data-event-click-tracking="TopNav|MetropolitanMuseumImages"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/metropolitanmuseumofart-gallery">Metropolitan Museum</a>  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/clevelandart" data-event-click-tracking="TopNav|ClevelandMuseumOfArtImages"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/clevelandart">Cleveland Museum of Art</a>  </div> <div class="links featured style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Featured</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/image" data-event-click-tracking="TopNav|AllImagesImages">All Images</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/flickrcommons" data-event-click-tracking="TopNav|FlickrCommonsImages">Flickr Commons</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/flickr-ows" data-event-click-tracking="TopNav|OccupyWallStreetFlickrImages">Occupy Wall Street Flickr</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/coverartarchive" data-event-click-tracking="TopNav|CoverArtImages">Cover Art</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/maps_usgs" data-event-click-tracking="TopNav|USGSMapsImages">USGS Maps</a></li>  </ul> </div> <div class="links top style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Top</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/nasa" data-event-click-tracking="TopNav|NASAImagesImages">NASA Images</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/solarsystemcollection" data-event-click-tracking="TopNav|SolarSystemCollectionImages">Solar System Collection</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/amesresearchcenterimagelibrary" data-event-click-tracking="TopNav|AmesResearchCenterImages">Ames Research Center</a></li>  </ul> </div> </media-subnav> <media-subnav menu="software" class="hidden style-scope media-slider x-scope media-subnav-1"> <h3 class="style-scope media-subnav">Software</h3> <div class="icon-links style-scope media-subnav">  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/internetarcade" data-event-click-tracking="TopNav|InternetArcadeSoftware"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/internetarcade">Internet Arcade</a>  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/consolelivingroom" data-event-click-tracking="TopNav|ConsoleLivingRoomSoftware"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/consolelivingroom">Console Living Room</a>  </div> <div class="links featured style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Featured</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/software" data-event-click-tracking="TopNav|AllSoftwareSoftware">All Software</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/tosec" data-event-click-tracking="TopNav|OldSchoolEmulationSoftware">Old School Emulation</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/softwarelibrary_msdos_games" data-event-click-tracking="TopNav|MS-DOSGamesSoftware">MS-DOS Games</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/historicalsoftware" data-event-click-tracking="TopNav|HistoricalSoftwareSoftware">Historical Software</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/classicpcgames" data-event-click-tracking="TopNav|ClassicPCGamesSoftware">Classic PC Games</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/softwarelibrary" data-event-click-tracking="TopNav|SoftwareLibrarySoftware">Software Library</a></li>  </ul> </div> <div class="links top style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Top</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/kodi_archive" data-event-click-tracking="TopNav|KodiArchiveAndSupportFileSoftware">Kodi Archive and Support File</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/vintagesoftware" data-event-click-tracking="TopNav|VintageSoftwareSoftware">Vintage Software</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/apkarchive" data-event-click-tracking="TopNav|APKSoftware">APK</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/softwarelibrary_msdos" data-event-click-tracking="TopNav|MS-DOSSoftware">MS-DOS</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/cd-roms" data-event-click-tracking="TopNav|CD-ROMSoftwareSoftware">CD-ROM Software</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/cdromsoftware" data-event-click-tracking="TopNav|CD-ROMSoftwareLibrarySoftware">CD-ROM Software Library</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/softwaresites" data-event-click-tracking="TopNav|SoftwareSitesSoftware">Software Sites</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/tucows" data-event-click-tracking="TopNav|TucowsSoftwareLibrarySoftware">Tucows Software Library</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/cdbbsarchive" data-event-click-tracking="TopNav|SharewareCD-ROMsSoftware">Shareware CD-ROMs</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/softwarecapsules" data-event-click-tracking="TopNav|SoftwareCapsulesCompilationSoftware">Software Capsules Compilation</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/cdromimages" data-event-click-tracking="TopNav|CD-ROMImagesSoftware">CD-ROM Images</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/softwarelibrary_zx_spectrum" data-event-click-tracking="TopNav|ZXSpectrumSoftware">ZX Spectrum</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/doom-cds" data-event-click-tracking="TopNav|DOOMLevelCDSoftware">DOOM Level CD</a></li>  </ul> </div> </media-subnav> <media-subnav menu="texts" class="hidden style-scope media-slider x-scope media-subnav-1"> <h3 class="style-scope media-subnav">Texts</h3> <div class="icon-links style-scope media-subnav">  <a class="style-scope media-subnav" href="https://openlibrary.org/" data-event-click-tracking="TopNav|OpenLibraryTexts"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/images/widgetOL.png">Open Library</a>  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/americana" data-event-click-tracking="TopNav|AmericanLibrariesTexts"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/americana">American Libraries</a>  </div> <div class="links featured style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Featured</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/texts" data-event-click-tracking="TopNav|AllTextsTexts">All Texts</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/smithsonian" data-event-click-tracking="TopNav|SmithsonianLibrariesTexts">Smithsonian Libraries</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/fedlink" data-event-click-tracking="TopNav|FEDLINK(US)Texts">FEDLINK (US)</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/genealogy" data-event-click-tracking="TopNav|GenealogyTexts">Genealogy</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/lincolncollection" data-event-click-tracking="TopNav|LincolnCollectionTexts">Lincoln Collection</a></li>  </ul> </div> <div class="links top style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Top</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/americana" data-event-click-tracking="TopNav|AmericanLibrariesTexts">American Libraries</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/toronto" data-event-click-tracking="TopNav|CanadianLibrariesTexts">Canadian Libraries</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/universallibrary" data-event-click-tracking="TopNav|UniversalLibraryTexts">Universal Library</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/gutenberg" data-event-click-tracking="TopNav|ProjectGutenbergTexts">Project Gutenberg</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/iacl" data-event-click-tracking="TopNav|Children'sLibraryTexts">Children's Library</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/biodiversity" data-event-click-tracking="TopNav|BiodiversityHeritageLibraryTexts">Biodiversity Heritage Library</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/booksbylanguage" data-event-click-tracking="TopNav|BooksByLanguageTexts">Books by Language</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/additional_collections" data-event-click-tracking="TopNav|AdditionalCollectionsTexts">Additional Collections</a></li>  </ul> </div> </media-subnav> <media-subnav menu="video" class="hidden style-scope media-slider x-scope media-subnav-1"> <h3 class="style-scope media-subnav">Video</h3> <div class="icon-links style-scope media-subnav">  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/tv" data-event-click-tracking="TopNav|TVNewsVideo"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/tv">TV News</a>  <a class="style-scope media-subnav" href="/details/911" data-event-click-tracking="TopNav|Understanding9/11Video"><img loading="lazy" class="style-scope media-subnav" src="/services/img/911">Understanding 9/11</a>  </div> <div class="links featured style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Featured</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/movies" data-event-click-tracking="TopNav|AllVideoVideo">All Video</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/prelinger" data-event-click-tracking="TopNav|PrelingerArchivesVideo">Prelinger Archives</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/democracy_now_vid" data-event-click-tracking="TopNav|DemocracyNow!Video">Democracy Now!</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/occupywallstreet" data-event-click-tracking="TopNav|OccupyWallStreetVideo">Occupy Wall Street</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/nsa" data-event-click-tracking="TopNav|TVNSAClipLibraryVideo">TV NSA Clip Library</a></li>  </ul> </div> <div class="links top style-scope media-subnav"> <h4 class="style-scope media-subnav">Top</h4> <ul class="style-scope media-subnav">  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/animationandcartoons" data-event-click-tracking="TopNav|Animation&CartoonsVideo">Animation & Cartoons</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/artsandmusicvideos" data-event-click-tracking="TopNav|Arts&MusicVideo">Arts & Music</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/computersandtechvideos" data-event-click-tracking="TopNav|Computers&TechnologyVideo">Computers & Technology</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/culturalandacademicfilms" data-event-click-tracking="TopNav|Cultural&AcademicFilmsVideo">Cultural & Academic Films</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/ephemera" data-event-click-tracking="TopNav|EphemeralFilmsVideo">Ephemeral Films</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/moviesandfilms" data-event-click-tracking="TopNav|MoviesVideo">Movies</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/newsandpublicaffairs" data-event-click-tracking="TopNav|News&PublicAffairsVideo">News & Public Affairs</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/spiritualityandreligion" data-event-click-tracking="TopNav|Spirituality&ReligionVideo">Spirituality & Religion</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/sports" data-event-click-tracking="TopNav|SportsVideosVideo">Sports Videos</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/television" data-event-click-tracking="TopNav|TelevisionVideo">Television</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/gamevideos" data-event-click-tracking="TopNav|VideogameVideosVideo">Videogame Videos</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/vlogs" data-event-click-tracking="TopNav|VlogsVideo">Vlogs</a></li>  <li class="style-scope media-subnav"><a class="style-scope media-subnav" href="/details/youth_media" data-event-click-tracking="TopNav|YouthMediaVideo">Youth Media</a></li>  </ul> </div> </media-subnav> <media-subnav menu="web" class="hidden style-scope media-slider x-scope media-subnav-1"> <wayback-slider class="style-scope media-subnav x-scope wayback-slider-1"> <div class="grid style-scope wayback-slider"> <wayback-search class="style-scope wayback-slider x-scope wayback-search-1" waybackpagesarchived="916 billion"> <form action="" method="post" class="style-scope wayback-search"> <p class="style-scope wayback-search"> Search the history of over 916 billion <a data-event-click-tracking="TopNav|WaybackMachineStatsLink" href="https://blog.archive.org/2016/10/23/defining-web-pages-web-sites-and-web-captures/" class="style-scope wayback-search">web pages</a> on the Internet. </p> <fieldset class="style-scope wayback-search"> <a data-event-click-tracking="TopNav|WaybackMachineLogoLink" href="https://web.archive.org" class="style-scope wayback-search"> <svg height="55" viewBox="0 0 205 55" width="205" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" class="style-scope wayback-search"><g fill="none" class="style-scope wayback-search"><path d="m41.5442526 5.47625158v36.05869762s-.0825635.8039669.6808836.8039669c.7634442 0 .5779563-.8039669.5779563-.8039669v-36.05869762h5.4674088l.0001982 44.76728562c.0070059.1547261.1602174 4.7191467-6.1484876 4.7191467-6.1999371 0-6.1018528-4.697561-6.0880787-5.0160398l.0008628-1.7899844h5.5092566l.0006247 1.8215446c.0064131.111431.0698016.5292973.6598981.5292973.6808836 0 .5564693-.5981684.5564693-.5981684v-4.3726361s-.9489378 1.6294184-3.4044061 1.2370455c-2.4554712-.39237-2.8060919-1.8148639-2.9712219-2.4967105-.1651328-.6795829-.2680542-1.174855-.2680542-2.0625 0-.8599178-.0383122-34.61864321-.0406109-36.64339281l-.0001077-.09488771zm30.6351382 1.09344342c6.9117365 0 6.7805382 5.4445918 6.7805382 5.4445918v39.5210721h-5.7365952v-1.1522413s-2.086754 2.4978424-5.1507198.8955592c-3.0650979-1.6011513-2.5436924-5.1879097-2.5436924-5.1879097l.0000351-8.8028589c.0025794-.2398669.0684122-2.0251881 1.4352444-3.3674745 1.4669498-1.4405832 3.4553051-1.2178245 3.4553051-1.2178245h2.5425603v-20.4327721s-.0656021-.8966882-.7170766-.8966882c-.6526037 0-.6854033.9566179-.6854033.9566179v16.080489h-6.030665l-.0005626-16.2852138c-.0087587-.3366877-.0366527-5.555347 6.6510318-5.555347zm28.5031432-6.569695v31.41468l.711418.0192211c.593792 0 .593792-.4941403.593792-.4941403v-24.86759869h5.897202v21.90049339s.079171 1.404399-.791723 2.512539c-.870895 1.1081429-1.820962 1.1477197-1.820962 1.1477197s.989654.3946337 1.860548 1.4439758c.870894 1.0482132.791724 2.4921889.791724 2.4921889v14.4024477h-5.936789l-.000309-13.3243353c-.002165-.043998-.019484-.2297601-.158037-.3860879-.158343-.1775284-.277102-.1775284-.277102-.1775284h-.890123v13.8879516h-5.8180296v-49.9715266zm-14.2340414 8.02384579c5.9675612 0 6.2060902 4.59291681 6.2148001 5.06804611l.0002664 15.2041578h-5.556805v-15.4269123s-.0531603-.5009227-.6062332-.5009227c-.5519582 0-.5790885.42064-.5790885.42064v32.2254321s.079173.4477782.6582614.4477782c.4900102 0 .5467595-.3205986.552623-.4192443l.00045-8.2163433h5.4775891l.000339 7.8754281c.0126595.1654646.3391417 5.1294029-6.0570166 5.1294029-6.504565 0-6.1358477-5.1867779-6.1358477-5.1867779l-.0006428-31.5032204c-.0096883-.3249184-.0495263-5.11746431 6.0313048-5.11746431zm-73.7580006-5.70016816v42.49270187h.5575988s.2081099.2374581.5010473-.0554082.1956685-.3901121.1956685-.3901121v-42.04605262l5.7004019.00115789.0007682 41.01721663c.015678.1470376.248026 2.5994908-1.4903372 4.3374305-1.792686 1.7922473-4.4053704 1.6101973-4.4053704 1.6101973h-7.83579091s-2.61381542.18205-4.40650134-1.6101973c-1.79268592-1.7922503-1.48843833-4.344369-1.48843833-4.344369v-41.01027813l5.69927118-.00115789v42.04605262s-.09726862.0972458.19566849.3901121c.29293741.2928663.50217829.0554082.50217829.0554082h.55646783v-42.49270187zm44.8442957-.59701342s2.8128759.11081342 4.2515488 1.54913579 1.3572386 4.52302632 1.3572386 4.52302632v20.17269738s.1085791 1.6825658-.8324397 2.4967105c-.9410187.8141447-1.5743967.9950658-1.5743967.9950658s1.0495978.5789474 1.6105898 1.3026316c.5609919.7236842.7419571 1.3930921.7419571 2.3881579l.0007115 7.6426204c.0126941.1435677.1783816 2.2493941-.8874408 3.6468533-1.1038873 1.4473684-2.4430294 2.1348684-5.2298927 2.1348684h-6.4604558v-46.85176739zm14.5337626 35.74095399s-.1673942-.0203558-.3777654.1843136c-.2092421.2069274-.1459043.3301795-.1459043.3301795v8.4524058s.1673942.4523026.7329089.4523026c.5643854 0 .648084-.4523026.648084-.4523026v-8.9465489zm-44.3104484-34.72101373c5.9643432 0 6.16707 4.5349604 6.1720848 5.00409423l-.0000412 36.6461958h-5.2231058v-1.0674342s-1.8990049 2.3135258-4.6881295.8299731c-2.7891246-1.4824208-2.3140925-4.8057147-2.3140925-4.8057147l.0000416-8.1558683c.0025667-.229176.064831-1.8776574 1.3051717-3.1166422 1.3357486-1.3354261 3.1454001-1.1273669 3.1454001-1.1273669h2.3140896v-18.92660288s-.0588122-.831105-.6526037-.831105-.6232005.88538132-.6232005.88538132v14.89545606h-5.4888988l-.0005553-15.08585244c-.0080458-.3266358-.0237133-5.14451389 6.0538395-5.14451389zm28.932117 33.13115253-.4776089-.0000064v8.3947599h.705764c.5067025 0 .560992-.7236842.560992-.7236842v-6.712171c0-.9769737-.7962466-.9589047-.7962466-.9589047zm-29.0339092-4.5105709s-.1526883-.0203529-.3438338.1707431c-.1900134.191099-.1323304.305305-.1323304.305305v7.8282282s.1515591.419511.6661776.419511c.5146186 0 .5915302-.419511.5915302-.419511v-8.2861842zm29.0087131-25.54039926c-.6808813 0-.5443092.01385177-.4995274.01731471l.0109215.0007774v25.52796055s1.3391421.1085526 1.3391421-1.3569079v-23.35690792s.1085791-.83223684-.8505362-.83223684z" fill="#ab2e33" class="style-scope wayback-search"></path><path d="m164.347608 2.25946661v7.4442539c.21729-.35229187 1.198489-1.67028746 3.735798-1.67028746 3.534354 0 3.281982 3.91684325 3.281982 3.91684325v39.9180342h-3.988173l-.000094-38.4191634c-.002249-.1296195-.058484-1.7498629-1.464346-1.7498629-1.087582 0-1.450864.5267465-1.565167 1.1683005v39.1020256h-4.190748v-49.71014369zm23.367699 5.4959617c3.58528 0 3.32838 3.94160559 3.32838 3.94160559v40.1712766h-4.045888l-.000761-38.6884533c-.008742-.2394578-.118025-1.7360686-1.484053-1.7360686-1.103423 0-1.471231.5301234-1.587799 1.1750516v39.3496435h-4.250729v-43.92154285h4.250729v1.38890288c.220685-.35566881 1.216596-1.68041542 3.790121-1.68041542zm11.392998-.52112204c6.124855 0 5.736674 5.39691513 5.736674 5.39691513v24.2844279h-7.17056l.000077 9.2728055c.001997 1.1852594.055922 2.3291557 1.511897 2.3291557 1.511974 0 1.588933-1.3483852 1.588933-1.3483852v-6.1679026h4.108134l-.00035 5.6892637c-.01289 1.7887967-.410235 4.8333128-5.736327 4.8333128-5.22451 0-5.490421-3.8596058-5.502952-4.1455025l-.000589-34.6706379s-.65866-5.47345253 5.465063-5.47345253zm-72.839588-6.23430627c4.55044 0 4.748706 4.49835393 4.756437 5.01739476l.000233 44.68489444h-4.246265l-.000015-45.39546442c-.001065-.11122824-.038841-1.27912478-1.155468-1.27912478-.689016 0-1.239407-.0003988-1.575847-.00072723l-.366181-.00042531v46.67574174h-4.288077v-46.69262361h-1.942025c-1.0608 0-1.147931 1.05402663-1.154906 1.2547936l-.00058 45.43783001h-4.296023l.000269-45.03840883c.008379-.46638804.223774-4.66388037 5.263374-4.66388037zm12.746531 4.73059864c5.939252 0 5.529572 4.80151166 5.529572 4.80151166v39.1864407h-3.791254v-1.7040541s-.748065 1.776088-2.920962 1.8481219-4.418224-.1913422-4.418224-3.9371049l.000537-10.0356421c.009666-.3007246.1911-3.4583326 3.548528-3.4583326h3.5253l-.000596-22.2422593c-.009853-.1121552-.157986-1.45801702-1.592862-1.45801702-1.497271 0-1.484813 1.94491522-1.484813 1.94491522v17.4051907h-3.99949l-.000952-17.7112484c-.014831-.304231-.125641-4.63952176 5.605216-4.63952176zm12.457944.74622797c5.704988 0 5.452616 4.56852529 5.452616 4.56852529v16.2188817h-3.836522v-16.7703934s-.202578-1.40578478-1.51537-1.40578478c-1.193447 0-1.427274 1.16180558-1.459925 1.37304298l-.004518.0327418v32.5368129c0 .9038006.353096 1.9584201 1.565167 1.9584201 1.212068 0 1.363719-1.3551363 1.363719-1.3551363v-9.239474h3.786725l.000848 7.3579585c.013087 2.5821014.10472 5.9480539-5.301813 5.9480539-5.604264 0-5.201371-4.7699955-5.201371-4.7699955l-.000475-31.3866454c-.017056-.171763-.453979-5.06700779 5.150919-5.06700779zm26.215101 3.66584829v37.0051649h-3.533221v-37.0051649zm-37.199548 25.1702202h-1.714552s-.530775.0720339-.917823.4558391c-.385924.3838082-.409681.9848389-.409681.9848389v8.5236357s.096195 1.56111 1.568559 1.56111c1.473497 0 1.473497-1.6095052 1.473497-1.6095052zm58.697648-25.2264959c-1.433886 0-1.511974 1.7344408-1.511974 1.7344408v21.9725922h3.100907v-22.1256642s-.155047-1.5813688-1.588933-1.5813688zm-23.264712-5.31700073c1.129455 0 2.045015.68657238 2.045015 1.53184407 0 .84639831-.91556 1.53184695-2.045015 1.53184695s-2.045012-.68544864-2.045012-1.53184695c0-.84527169.915557-1.53184407 2.045012-1.53184407z" fill="#211e1e" class="style-scope wayback-search"></path></g></svg> </a> <label for="url" class="style-scope wayback-search">Search the Wayback Machine</label> <div class="search-field style-scope wayback-search"> <input type="text" name="url" id="url" placeholder="enter URL or keywords" class="style-scope wayback-search">  <svg height="40" viewBox="0 0 40 40" width="40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="searchTitleID searchDescID" class="style-scope wayback-search"> <title id="searchTitleID" class="style-scope wayback-search">Search icon</title> <desc id="searchDescID" class="style-scope wayback-search">An illustration of a magnifying glass.</desc> <path class="fill-color style-scope wayback-search" d="m32.4526364 29.8875889-8.1719472-7.9751279c1.1046135-1.4876138 1.7652549-3.3102407 1.7652549-5.2846451 0-.101185-.0142895-.1981539-.030573-.2944743.0166158-.0976175.0309053-.196208.0309053-.2990145 0-4.9814145-4.152935-9.0343271-9.2572866-9.0343271-.0907218 0-.1781206.01394537-.2655193.02594487-.0880633-.0119995-.1747974-.02594487-.2655193-.02594487-5.1046839 0-9.25761889 4.0529126-9.25761889 9.0343271 0 .1011849.01395722.1981539.03057294.2947985-.01694804.0976176-.03090525.1958838-.03090525.2986903 0 4.9814145 4.1526027 9.0346514 9.2572866 9.0346514.0907218 0 .1777882-.0139454.2658516-.0262692.0873987.0123238.1741328.0262692.265187.0262692 1.7306942 0 3.3467399-.4747911 4.7338208-1.2852439l8.2882574 8.0886366c.3652137.3564177.843082.53414 1.3212826.53414.4782007 0 .9567336-.1780467 1.3212827-.53414.7294304-.7118622.7294304-1.8660845-.0003323-2.5782711zm-15.9526364-7.8875889c-.0832667-.0118703-.1652765-.0253024-.2513711-.0253024-2.8781993 0-5.2197212-2.3278242-5.2197212-5.1891862 0-.0974612-.013197-.1908615-.0289077-.2836371.0160249-.0940251.0292219-.1889874.0292219-.2880105 0-2.861362 2.3418361-5.1891861 5.2200354-5.1891861.0854662 0 .1677902-.0131198.2510569-.0246777.0826383.0115579.1649623.0246777.2510569.0246777 2.8781993 0 5.2197212 2.3278241 5.2197212 5.1891861 0 .0974612.0135112.1908616.0289077.2839496-.0157107.0940251-.0295361.1886749-.0295361.287698 0 2.861362-2.3415219 5.1891862-5.2197212 5.1891862-.0860946 0-.1684187.0134321-.2507427.0253024z" fill-rule="evenodd"></path> </svg> </div> </fieldset> </form> </wayback-search> <div class="link-lists style-scope wayback-slider"> <div class="style-scope wayback-slider"> <h4 class="style-scope wayback-slider">Mobile Apps</h4> <ul class="mobile-apps style-scope wayback-slider"> <li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://apps.apple.com/us/app/wayback-machine/id1201888313" data-event-click-tracking="TopNav|WaybackWaybackMachine(iOS)" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Wayback Machine (iOS)</a> </li><li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://play.google.com/store/apps/details?id=com.archive.waybackmachine&hl=en_US" data-event-click-tracking="TopNav|WaybackWaybackMachine(Android)" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Wayback Machine (Android)</a> </li> </ul> <h4 class="style-scope wayback-slider">Browser Extensions</h4> <ul class="browser-extensions style-scope wayback-slider"> <li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://chrome.google.com/webstore/detail/wayback-machine/fpnmgdkabkmnadcjpehmlllkndpkmiak" data-event-click-tracking="TopNav|WaybackChrome" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Chrome</a> </li><li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://addons.mozilla.org/en-US/firefox/addon/wayback-machine_new/" data-event-click-tracking="TopNav|WaybackFirefox" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Firefox</a> </li><li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://apps.apple.com/us/app/wayback-machine/id1472432422?mt=12" data-event-click-tracking="TopNav|WaybackSafari" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Safari</a> </li><li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://microsoftedge.microsoft.com/addons/detail/wayback-machine/kjmickeoogghaimmomagaghnogelpcpn?hl=en-US" data-event-click-tracking="TopNav|WaybackEdge" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Edge</a> </li> </ul> </div> <div class="style-scope wayback-slider"> <h4 class="style-scope wayback-slider">Archive-It Subscription</h4> <ul class="archive-it style-scope wayback-slider"> <li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://www.archive-it.org/explore" data-event-click-tracking="TopNav|ArchiveItExploreTheCollections" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Explore the Collections</a> </li><li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://www.archive-it.org/blog/learn-more/" data-event-click-tracking="TopNav|ArchiveItLearnMore" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Learn More</a> </li><li class="style-scope wayback-slider"> <a class="style-scope wayback-slider" href="https://www.archive-it.org/contact-us" data-event-click-tracking="TopNav|ArchiveItBuildCollections" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Build Collections</a> </li> </ul> </div> </div> <save-page-form class="style-scope wayback-slider x-scope save-page-form-1"> <form action="//web.archive.org/save" method="post" class="style-scope save-page-form" data-event-submit-tracking="TopNav|SavePageSubmit"> <h3 class="style-scope save-page-form">Save Page Now</h3> <p class="style-scope save-page-form">Capture a web page as it appears now for use as a trusted citation in the future.</p> <div class="style-scope save-page-form"> <input type="text" name="url_preload" placeholder="https://" class="style-scope save-page-form"> <input type="submit" value="Save" class="style-scope save-page-form"> </div> <p class="error style-scope save-page-form">Please enter a valid web address</p> </form> </save-page-form> </div> </wayback-slider></media-subnav> <media-subnav menu="more" class="hidden style-scope media-slider x-scope media-subnav-1"> <more-slider class="style-scope media-subnav x-scope more-slider-1"> <ul class="style-scope more-slider"> <li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="/about/" data-event-click-tracking="TopNav|NavMoreAbout">About</a></li><li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="https://blog.archive.org" data-event-click-tracking="TopNav|NavMoreBlog">Blog</a></li><li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="/projects/" data-event-click-tracking="TopNav|NavMoreProjects">Projects</a></li><li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="/about/faqs.php" data-event-click-tracking="TopNav|NavMoreHelp">Help</a></li><li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="/donate?origin=iawww-TopNavDonateButton" data-event-click-tracking="TopNav|NavMoreDonate">Donate</a></li><li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="/about/contact.php" data-event-click-tracking="TopNav|NavMoreContact">Contact</a></li><li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="/about/jobs.php" data-event-click-tracking="TopNav|NavMoreJobs">Jobs</a></li><li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="/about/volunteerpositions.php" data-event-click-tracking="TopNav|NavMoreVolunteer">Volunteer</a></li><li class="style-scope more-slider"><a class="style-scope more-slider" href="/about/bios.php" data-event-click-tracking="TopNav|NavMorePeople">People</a></li> </ul> </more-slider></media-subnav> </div> </div> </div> </div> </media-slider> </div>  <signed-out-dropdown class="style-scope ia-topnav x-scope signed-out-dropdown-1" tabindex="-1"> <div class="nav-container style-scope signed-out-dropdown"> <nav class="initial style-scope signed-out-dropdown" aria-hidden="true" aria-expanded="false"> <ul class="style-scope signed-out-dropdown">  <li class="style-scope signed-out-dropdown"><a class="style-scope signed-out-dropdown" href="/account/signup" tabindex="-1" data-event-click-tracking="TopNav|NavAvatarMenu-Signup">  Sign up for free  </a></li>  <li class="style-scope signed-out-dropdown"><a class="style-scope signed-out-dropdown" href="/account/login" tabindex="-1" data-event-click-tracking="TopNav|NavAvatarMenu-Login">  Log in  </a></li>  </ul> </nav> </div> </signed-out-dropdown> <search-menu class="style-scope ia-topnav x-scope search-menu-1" tabindex="-1"> <div class="menu-wrapper style-scope search-menu"> <div class="search-menu-inner tx-slide closed style-scope search-menu" aria-hidden="true" aria-expanded="false">  <label class="style-scope search-menu"> <input form="nav-search" type="radio" name="sin" class="style-scope search-menu" value="" checked=""> Search metadata </label>  <label class="style-scope search-menu"> <input form="nav-search" type="radio" name="sin" class="style-scope search-menu" value="TXT"> Search text contents </label>  <label class="style-scope search-menu"> <input form="nav-search" type="radio" name="sin" class="style-scope search-menu" value="TV"> Search TV news captions </label>  <label class="style-scope search-menu"> <input form="nav-search" type="radio" name="sin" class="style-scope search-menu" value="RADIO"> Search radio transcripts </label>  <label class="style-scope search-menu"> <input form="nav-search" type="radio" name="sin" class="style-scope search-menu" value="WEB"> Search archived web sites </label>  <a class="advanced-search style-scope search-menu" href="/advancedsearch.php" data-event-click-tracking="TopNav|NavAdvancedSearch">Advanced Search</a> </div> </div> </search-menu> <desktop-subnav class="style-scope ia-topnav x-scope desktop-subnav-1"> <ul class="style-scope desktop-subnav">  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="about style-scope desktop-subnav" href="/about/">About</a> </li>  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="blog style-scope desktop-subnav" href="https://blog.archive.org">Blog</a> </li>  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="projects style-scope desktop-subnav" href="/projects/">Projects</a> </li>  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="help style-scope desktop-subnav" href="/about/faqs.php">Help</a> </li>  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="donate style-scope desktop-subnav" href="/donate?origin=iawww-TopNavDonateButton">Donate <svg width="40" height="40" viewBox="0 0 40 40" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" aria-labelledby="donateTitleID donateDescID" class="style-scope desktop-subnav"> <title id="donateTitleID" class="style-scope desktop-subnav">Donate icon</title> <desc id="donateDescID" class="style-scope desktop-subnav">An illustration of a heart shape</desc> <path class="fill-color style-scope desktop-subnav" d="m30.0120362 11.0857287c-1.2990268-1.12627221-2.8599641-1.65258786-4.682812-1.57894699-.8253588.02475323-1.7674318.3849128-2.8262192 1.08047869-1.0587873.6955659-1.89622 1.5724492-2.512298 2.63065-.591311-1.0588196-1.4194561-1.9357029-2.4844351-2.63065-1.0649791-.69494706-2.0039563-1.05510663-2.8169316-1.08047869-1.2067699-.04950647-2.318187.17203498-3.3342513.66462439-1.0160643.4925893-1.82594378 1.2002224-2.42963831 2.1228992-.60369453.9226769-.91173353 1.9629315-.92411701 3.1207641-.03715043 1.9202322.70183359 3.7665141 2.21695202 5.5388457 1.2067699 1.4035084 2.912594 3.1606786 5.1174721 5.2715107 2.2048782 2.1108321 3.7565279 3.5356901 4.6549492 4.2745742.8253588-.6646243 2.355647-2.0647292 4.5908647-4.2003145s3.9747867-3.9171994 5.218707-5.3448422c1.502735-1.7723316 2.2355273-3.6186135 2.1983769-5.5388457-.0256957-1.7608832-.6875926-3.2039968-1.9866194-4.3302689z"></path> </svg> </a> </li>  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="contact style-scope desktop-subnav" href="/about/contact.php">Contact</a> </li>  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="jobs style-scope desktop-subnav" href="/about/jobs.php">Jobs</a> </li>  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="volunteer style-scope desktop-subnav" href="/about/volunteerpositions.php">Volunteer</a> </li>  <li class="style-scope desktop-subnav"> <a class="people style-scope desktop-subnav" href="/about/bios.php">People</a> </li>  </ul> </desktop-subnav> <div id="close-layer" class="style-scope ia-topnav"></div> </ia-topnav> </div> <input class="js-tvsearch" type="hidden" value='{"ands":[],"minday":"06/04/2009","maxday":"11/28/2024"}'/>  <main id="maincontent"> <div class="container container-ia"> <h1> Full text of "<a href="/details/povjesthrvataodn05klaiuoft">Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea</a>" </h1> <h2 class="pull-right"> <small><a href="/details/povjesthrvataodn05klaiuoft">See other formats</a></small> </h2> <br class="clearfix" clear="right"/> <pre>j»»Ht»»oof »*«wwww> v«i cacwwo aw hwti* j*«».)o«)m - tsv • %sx • s?S!f ' 5%sY I res? r*T J:S^ :^^ JiisV '^ %y; VcSx 5%Sv 5?>V /tSX ^ >cJ\ ^ ^ix /■C3\ %Sn ^Cis Tcy: ^C5s •/Jjs ^C5s , yCs< ^ ' iV^ T ^^ "«S V' 'V- ''^- «■♦■• 'V- VCJ' ^^CV ^C3' 4^^ >(::^ ^(Clv rcy;: ,<?<;' /i^?;i',.v'>s.?^ t. J*.^^'..^ >?.% 4, ;^;;; ,. ;«.%i ^ J*.?4 .^ ^?^ .*: -9-^ .t. ^.'^ 4=. >^?a .<-. >^?a 4. X9^ 4.. ^?a ,. k^pA ..^ !^?a ..-^ i^?A •. ; •*• <|* * % * <|^ -^^ <|t -^ <|> * tt> * <|^ -^ tit * -^^^ 5%' ^j:?4 ,. ^;^ ^ Aca; 4. x<t.% 4, is?a ... >^?a ,t. x«?4 ,. >^?a ^ !S^ 4. x«% 4. ;^?^ 4. x«%i 4. ^^?a 4. xw>^ 4 X9-4 4, ^V'^ 4- <|> 4- -frl* * t|> ^ f |> ■* tit * *|^ ■*• tit *• ^^ ^- tit * <|t •*• tit * ^|t * fit * tit * tit •*• tit ■*■ tit * ^It f.^ 4. -9/i .v. ^.?< A ^9>; .1, ^f.% ,i. i^?A ,t. X9^ ..^ X9^ ,t. X9>i ..^ ^9^ .^ i^?A 4. X9- 4. ^9;^ 4. J^9« .u. ^9^ .f ><^?a .-i. >^?A 4. X9^ . ;.. ? jfti .i. ijfet. ^ JLS?X A: ^^ Jf. J^'i. '.^. ^vi 1 J^Ji A i<^A. 1. JiAC 1 i%S. J:. X^ A. i^^X .t. A.^X. ^ i^^A. ^ jL^jC .t. 'J^Ji -i. JlA * <s> * t^t * -f t - W: * t5t * ts> •*• #► * <St * %"> * t^t * t^ •' tl^t PA ^ X9>; .i. Jf.K :. X9/i 4. X«%i 4. x:.2< 4, A<:?4\*XW;; .. X«%'4,'X«i5 4. X«%; 4. >S^A 4, ^9-^ 4. X«.?^ 4. >^?A 4v X9/i V- ••♦■* •♦• "V* .V- 'V> <^> * ^^^ ^ • 4^ ■*• ^^-fr •*• 4^> # <■$» * <$t J^t5^t * t*t ;, 7^^ :, 7vr :: j;^?: :<: t^t 7: t^t ^ t^t t^-*- .w-4 i. X9X 4. ^?A .t ^9^ 4. ^PA 4. ?<9>; 4. ?s?< 4=. x«^ 4. ;^"/ 4. >^?A 4. ^9a x*. x*. x^. J9bj; iA: * *5t * -frgt * "^S^ * "^St * ti-t * t^t ■*■ tS> * ^^ •*• "C> •*• 1^ * "^Kt v. .■^. ,v 'V* 'V« 'V' 'V- '■>• I J^9/. 4. -9/5 .:, J*.Vi I >^.^ 4. «9A 4. -9A ;. ^9/. 4 ; 5^ 9>i .t J^*^ ,t. ^'^.^ 4. X9>i .+. ^9>i 4. >^?A ,^ X«%i ^ ;^?4 I x?% I iii:;>i .1, ^«% .1. K9A -^ ^?.% .^ ^S.V^ 4. ^9>i .+. J<9>J 4. >^?A 4 '«v *^ %^ " yen * %>v X ^""^ ^'^'^ I ^<^^ '^'^ %"5" ^^^"^ I^ '""^ I ^^'^ I ^^ ^^ 1 '"" ^""^ r '"" Sis /t3\ .„.- . .,_, .... T^T Ti%fT TyT ' T^T Tj^T TvT ^ T^T T^T TlST T^jt; T^T 9>; - x9/i " |> * t|> -^ ^|> * rif * tit * t|f * tit * t|t * tif * t|t * tit ^ .i. -9>s ^ i^?A 1 x«?i I i^?A :.. kzpA^k^pA 4. ;^W/;T>9>i I ^?A ^ >S'?a ... x<:.?4 ... i&?A ... >.oa ^ j<9x 4. X9« ^ '■■ . X9/ * ■^ A9/4 4. X9X 4p> •*• f ^* * ^it * tit * "^vt * tS^t "^ '*vt ^ .t. ^9^ 4. ^9-^ .i. i§?A 4. ?»?.^ .L X«%S li^?A li^?Al'^?A I X«?4 1 .^?-4\.^*^.%'4.'j*.?4\.."x«?(;'4.*X9;;\^'jS;;^\.;,'x?^4' .^^ * v^^ -^ <}&^ ■* -^s* * m 4 <|f 4- f|> #• f|f * fit * f|> •*• f|f •*• tit * t|t •*■ t|t ■*• t|t •*• t|t •*• t|t '^ rlf t|> f^ 4. "9r .-^ if?A 4. X9/; 4. >§.^ 4. X9r 4. X9>^ .i. ^9A 4. >s9>5 4. ^^?A 4. Jf.%5 .+. ^9/i 4 x«M 4. ^«^ 4. X«%5 4, X9'^ .+. ^9-^ 4. -9*^ .t ^ *" -*- .A_ .» - *A» ^'Ak' **A»' ^VW' **^' **^' * "^ ' ^*6»' *'^* **^' ^ "^ • *^' ■^ .<^» ,<^. ,^» .^. ,^^ ."^i ..•♦'. ••^' '"^^ '•^- '-^^ .. .V" .. •■*'' Pc * ^'d ^ ^''6 i ^'-^ - 69>i .+. X9-^ ... >f;>J .L. ^?A ,. x«%; 4, ^;x 4. J^«%C 4. J*S.?>; ,. x?^ 4, x9a .+. ?$;/^ .-K ^?A ,v X9-^ .;. K9^ *^ •*• <-|t ■*■ tj^t * 'M^ * f%^ * t^"* «V> .. »"¥*• "V'* 'V" 'V^ • 'V* 'V' 'V> 'V> 'V* 4" P6 ^ d"g * 6"d #- s"g 4- o9^ ■*^ -9/4 4. ^;>i 4, >s^?a ,. X9x 4. ^?a 4, ^.%5 4. x9/i 4 ^9^ .^ x9<i .;=. ?f.%? 4. x9/<^ .^u ?s9-^ 4. -9/ .i. ^ * tit •*• tit •*• tit * t|t * tit * tit •*• tl> •*• t|* •*• <!* •*• t|t * tit ^ t|> * <|> * t|* * <|> * t|> * ^1^ * t|^ 9A .i. ^?A ..1. >S^?A .1. J^.Vi I X9A I X9;i I XPA I J^>X I\>S.?/I'.^.5X I >&J^ 1 J*;/ T 'isr *^"" V......V..... v..„.'v.... V >".V> ,.41 eV.V* ..h. «VV» .-1. «V.y» .4. fiMrJ ■/0\ J?: I3<*^?^ cSfl^ 4. tv% 4. pMq .v «>,v4 4. tv% 4-. r^/A 4. r %^ T '^cii ^ Y(n r %iV "*^ %^ %5V * ^ * iff * t|f * <§ * <|> * <|> i'^ *W-*-^ * -^If *^^ ^ •*• ^^ lif * ^ * -^If^ <|> *^ tj * /ii\ •*• VtSi ■>» 4=. ^•'g h ^.''^ ^ ^?^ * ^.^ -^ ^9-*^ -i, i^%5 4. ^9^ 4. ^.^ 4u s^9A .+. Jf.%^ 4. >S?A ..^ Jf.% 4. X9A .+. x<%5 4, X9A .i. ? * tit •* tit * <lt * tit * tit * tit * tit * tIf * t^^ s9A .1. X9/i .1. ^?A .t X9-*i ..fe ^9>i .;. iS^PA .1. ^«?^ .t. X9>i vAV ^ t^r^'t^^ 'i^^ i^ 4^4 sjf; ' Ycti •* %iV • VcSi YrtV ^cii ^ r • ♦• 'V- •♦• ''^> »V» 'V- • X» "A' *A' 'A' ♦<'» ^•A' . >A' >>• >^« < .V« ''^' •♦• • <■$> +• ^ ♦ t|f ♦ ^4 * ^ ♦ <|* '* tit * ^.^ 4. i^?A \«% • A.' >JV 'A' *A' '>A' *A- ^A' *A' *A' 'A* *A* *A' «A' *A' <i^> 4- <$> 4- «i> 4- <$> 4- 4^> 4- ^$> ''^ 4^ 4^ <S> 4- <$> 4- <g> 4 4^ •♦• 4- ^►i^^ -t ;y: ^$* * 3* ♦ *m SS54 «A* «A> oX' *A' 'A- *A'' '^A' *A' '>A' "A' <A' "A' *A' "A' *A' "A' '^' 4- <|:> 4- <5* 4- ♦S*' 4- <S» 4 <S* 4- -frS* 4- -frS> 4- <y> 4- <§♦ > 4y>> 4> <K> 4- <«> 4- <«> * -«§► 4- '«5> 4 4y> 4- -« .^. -A" -A' »A* .v« -A* 'A- -A* 'A- •A> 'A* 'A* .A> 'A» »v» -A* *«v» ^.%5 4. AS.^ :. i^P^ K x9/. ;. >?.?^ 1 !S?A .1 ^.%i 4^. x«;^ 4. x«?^ ^ ;5;^ 4. x«%i .*. xc?^ .J, )^PA ^ >$pA .^ ;<;;x ..^ ;*.^ . ;<i!s ^ ;«; x>- 4- <:<> 4 • A- • V <A' -A i- '♦M>- 4> <S* 4- •A> 'A« (L?A ■*• i AS> <Js- AS» 4^ •«>> * ♦S* 4- <S> + <g> 4 <£> 4^ <g> 4- <S> 4^ <S> 4- <S> 4- 40f f> 4> <g> 4- <^^ 4 <$> <i^ <^ 4> <«♦> 4- <$> 4- <§> * <$> ^ <Sa + A$> + <«> -f A$A 4- <S> 4- 4^> ♦ » •♦• 4$» 4- » •«• -< X"; ^A i> 4 •««> A i^PA .. X94 ,. ispA .i. x«;>; ,s. ?f;^ .;, x^.^ j. x«u .^ x<;x ,. x9a fe. >?.%; .*. ^pa .-. xwx * x^ .t ?«< * J^ ♦ JM* * sf.vj r> <^> -^ M 4- 4^> 4- <J^^ * <^t ^ %t * t$t * -^it ^ t0t * ♦^f ^ t|f * "^t * f|f ♦ llf ♦ ^ ♦ lit -^ * •< »► 4- '^$> 4 <0> 4- <f:> * 4$> 4 A*^ 4- f|> -^ 4|> 4- 4|> * <*♦ -4 a|> ^ 4^* 4 <p^ 4- A$-> i> <|> 4- <0>-1:- <0> 4- <|f * «< '^PA'Ti^pA,\^>A'Z'k^^A'T'kOAT>s^PA 4. X9-=;'4. -^.'-^ 4.'-<=?r .* •^.'- 4. ^.^'.^.'^^-^^i -«5« ... ^9-^ .:.'>S?A'.J>^pAT'^/^Ti^M' ■> 4 Ai^> A 1^ 4- <>$> 4^ A$> 4- «^> * <«» • Av .A» . 'V"',.. -V- 4 «§» 4- 4Sa ■ Av-- 'A' A?:> 4- A$^ 4- -i-^ 4- <$A * <-$> 4> 4^A 4- <^ * AgA A* .. -A« -A^ .. -A' .. -A* ., 'A* _ 'A* .A« 4!^ 4 < ^ " fr*A * ■ »4<«0f4-«0f44|>*<|fJ<0»*^^ ^4- ^ 4- 4|f -^ <^ t}t^:L'^^li^^^i <|fj^l|t*^^1$t=='^ :S?". ."A ^ i^PA r;jT X"^ ... J^?>; I ;i:2i; I ^;>i ^ >$?A .*, X9^ ..,.. ?$?A .i. XV>; ^ xwx ^ X9^ ... xox .i. }^pA ^.. >SPA .i. X9ri .*. >SiPA j, ?*?> 4|> 4- <§f 4 <|>*<|f-*-^*<|f-*-4|f4-4|>4'^4-^-i:>-^ ; x<:^ ; >S%"I ";*??=; I xw^I'xs;/^ ..I x«%i\fc*x«?4' :/x9«'^"x9/4\^'x9x'4.'x9<^'.k*x9/.\^'^^^^^ -i> A?^A 4- 4*A -i- *^A fl^ »A' > 4- A^A 4- <?:> 4^ "<^A 4' • .A> . «v- 'A ^ 4- ^ •::><^ 4- <f .; X9/ ♦■^» •.^. .,^. <^^ "(• <& -^ *st * f X'.^ I X9>; .c. X«?4 . Xi?;; . »:iA , „^ yciJ? : 5^«V Ycti •■ /oV "^ 9ft!f M., \At' <A> 'A' ^ "A' 'A* *A' *A' *A' »A' 'A» 'A* 'X» 'A' -A' •■ <«> 4- ^ * «^> * <^S* 4- <g> * <£■> * -frS* * <«> * 4S> ^- <&^ -^^ 4y> 4' <Sa 4 <«i;;i> * <£> ? "#> r < -*- " 7;(P; .. .A> _. 'A* 'V» -A* -A" 'A* -A" 'A- -A* 'A*.^. .^« -A^ >A' «A' w * tit A§» •*• <i> 'A' ., -A' 'A ^ 4^A 4^ A$> 4- ^^ .^??^ .fe 55% I AS^ I X9-4 4, iSpA .i. X<.?« .i. >S^PA ..^, X«:i4 .. X9/? ^ X«?4 ... X"^ .i. ."W*- -V' /A» -A' ■ .'A'. 'V* 'A** 'A* 'V* 'V* »V« 'V* 'V- '^« 'V' > 4- a|a 4 a|> 4- ^> * <^|a •«• 4t^> •*• 4k> + <|f 4- <-|> 4^ 4«> 4- 4SA 4- 4s> 4^ -^> 4- <S> 4- ^^ 4- <; ■*• ^ 4 <i laic. Hrv. povj. HI. (5.J / / POVJEST HrVATA PoVJEST HrVATA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOLJECA NAPISAO JU VJEKOSLAV KLAIC, JAVNI REDOV. PROFESOR OBCe POVJESTNICE NA KR. SVEUCiLISTU FRANJE JOSIPA I. SVEZAK TRECI : DIO PRVl. CETVRTO DOBA: VLADANJE KRALJEVA IZ PORODlCE HABSBURGA (1527-1740). PRVA KNJIQA: DOBA KRALJEVA FERDINANDA 1., MAKSIMILIJANA I RUDOLFA (1527.-I608;. SA 160 ILUSTRACIJA. \ TISAK 1 NAKLADA KNJ|2ARE I.. HaI^jJiANA (STJ. KUGLI). ZAGREB, ILICA 30. 603533 7. 3. 5-5- SADRZAJ. XI. HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STO- LJEClI I PRVOJ CETVRTI XVI. STO- LJECA (1409.— 1526.) 3 Teritorijalne promjene 3 NaCin vladanja. Ban i banovci. Sabori. ... 7 Upravne oblasti i oblastnici. . 14 2itelji po narodnosti i po stalezima 16 Sudjenie i pravo 22 Vojska i mornarica 29 Dace i porezi 33 Vjera i crkva 35 Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. . . 40 Umjetnosti 44 Materijalna kultura 48 XII. FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527. DO 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540). 53 Izbor kraija Ferdinanda I. (1. sijeCnja 1527.) i kraija Ivana Zapolje (6. sije(3nja 1527.); borbe izmedju protukraljeva do krunisanja kraija Ferdinanda u Stolnom Biojjradu (3. studenojja 1527.) 55 Turci osvojiSe Jajce s 5itavom banovinom (1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedjiu Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provale sul- tana Sulejmana u Ujrarsku i podsada BeCa (27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Srednja stranka u URarskoj i Hrvatskoj (1531.— 1532.) 82 Bezvladje u Hrvatskoj i Slavoniji (1532. do 15.^.). Treda provala sultana Sulejmana u U^arsku i podsada jrrada Kiseka (9.— 30. ^K kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Po2egu s Ci- tavom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna Kocijianova na Turke i poraz krScana kod Gorjana (9. listopada 1537.) 105 Ban Tomo Nadazdi i Petar Keglevic (1538. do 1542.); niir u Velikom Varadinu (24. ve- Ijace 1538.); smrt Ivana Kocijana (27. listo- pada 1539.); smrt Ivana Zapolje {22. srpnja 1540.); Cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku (1541.) i posljedice njezine; junai- tvo Nikole Zrinskoga u boju pred Pe§tom (1. listopada 1542.) 128 Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. do 1556.); peta provala Sulejmanova u Ugar- sku; pad Valpova. Orahovice. Caklovca, Bijele Stijene. Voc^ina, StupCanice i Brezo- vice (1543.); nastavak turskih osvajanja u Ugarskoj i Slavoniji; pad Kraljeve Velike (1544.) i utvrdjivanje Siska; poraz Bilden- steina i Zrinskoga kod KonjScine (4. svib- nja 1545.) i pad grada Moslavine; petogo- di^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovi od godine 1548. do smrti Jurja Uti§eni(Ja (17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (15.52.) i pad Virovitice (1552.), Cazme i Dubrave; mejdan Nikole Zrinskora kod Qjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do 31. srpnia 1556.) i bojcvi Nikole Zrinskoga kod Rinje (22. i 23. srpnja 1556.); pad Ko- stainice (17. srpnja god. 1556.). Nikola Zrln- ski rijeSen banije (25. prosinca 1556.). a Ivan Ungnad vrhovne kapitanije .... 156 Posljednje gocihe Ferdinandova vladanja (1557.— 1564.). Ban Petar Erdedi i vrhovni kapitan Ivan Lenkovic. Pobjeda Ivana Len- kovica kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); provale bosanskoga pase Malkocbega u Hr- vatsku (1558.— 1561.) i pad Otoka, Buse- vica, Ljesnice (1558.) i Novigrada (6. lipnja 1560.); poraz Malkocbega na Kupi blizu Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar Erdedi provalio u tursku Slavoniju gotovo do Pozege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski razbio pozezkoga sandzaka Arslanbega kod Moslavine na Dravi (26. ozujka 1562.); mir s Turcima na osam godina (1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko- hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljucak cr- kvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Draskovic postao zagrebackim biskupom (19. studenoga 1563.). Smrt kraljia Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba nje- gove drzavine medju sinove; osvrt na nje- govo vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj . . 211 XIII. MAKSIMILIJAN (II.) (1564.— 1576.) . . 247 Kralj Maksimilijan i nadvojvoda Karlo; nove borbe s Erdeljem i Turcima; pad grada Krupe (23. lipnja 1565.) i pobjeda bana Petra Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta vojna Sulejmana II. na Ugarsku i pad Si- geta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Er- deda (26. travnja 1567.); hrvatskim banima postadose biskup Juraj Draskovic i knez Franjio Frankopan Slunjski; hrvatski sabor u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sulta- nom Selimom II. na osam godina (17. ve- Ijace 1568.) 249 Banovanje Jurja DraSkovica i Franje Franka- pana Slunjskoga (1567. — 1572.). Zavjerapro- tiv kralja Maksimilijana (1568. — 1569.) i smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); izbor Stjepana Batora za erdeljskoga voj- vodu (25. svibnja 1571.). Mletacko-turski rat radi Cipra (1570.-1573.); krscanska pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kralja ugarskoga i hrvatskoga (25. rujna 1572.). 268 Seljacki pokreti u Slavoniji (1565. — 1572.); velika seljacka buna u Slavoniji i susjednim slovenskim zemljama (29. sijecnja do 9. ve- Ija5e 1573.); smrt Matije Qubca i parnica protiv ostalih seljackih vodja (1573.-1574.) 282 Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj Draskovic dobiva za druga Qa§para Ala- pica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan povjerava Ugarsku i Hrvatsku bratu Karlu (6. veljace 1575.); sin njegov Rudolf okru- njen ceskim kraljem (22. rujna 1575.) i nje- mackim (1. studenoga 1575.); Maksimilijan zaludo se trudi, da stece poljsko.prijestolje. Ponovna turska cetovanja u Hrvatsk:)j god. 1575.; poraz i smrt Herbarta Auersperga kod Budackoga (22. rujna 1575.); pad Bu- zima (lipnja 1576.) i Cazina (16. srpnja 1576.). Smrt cara i kralja Maksimilijana (12. listopada 1576.) 301 XIV. RUDOLF (II.), (1576.— 1608.) 319 Borbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Pod- zvizda (29. rujna 1577.), Qornje i Doljne Kladuse, Bojne i Sracica, Ostrozca (13. stu- denoga 1577.), Zrinja (20. prosinca 1577.) i Qvozdanskoga (13. sijecnja 1578.); ban Kr- sto Ungnad (1578.— 1883.), krall Rudolf po- vjerava hrvatsku i slavonsku krajinu stricu Karlu (25. veljace 1578.), koji osniva Karlo- vac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima god. 1578. do 1582., Uskoci sa ziteljima Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i Solin (2. sijecnja 1583.) 321 Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583 ); ban Tomo Erdedi (1584. — 1595.) i njegova po- bjeda nad Turcima kod Slunja (26. listopada 1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bi- haca (19. lipnja 1592.) u turske ruke i razo- renfiC Baga (Karlobaga) po mletackoj mor- narici (u srpnju 1592.); slavna pobjeda krs- canska kod Siska (22. lipnja 1593.) i poslje- dice njezine 350 Veliki cetrnaestgodisnji rat s Turcima (1593. do 1606.) i banovanje Ivana Draskovica (1596.— 1607.); borbe za Petrinju (1593. do 24. rujna 1595.), proglas kralja Rudolfa na Bosance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. travnja do 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha u Hrvatsku i Slavoniju (1596. — 1600.), pod- sada i pad Kanize (8. rujna do 20. listopada 1600.), Uskoci u Senju i smrt Josipa Rabate (t 31. prosinca 1601.); ustanak Stjepana Bockaja (rujna 1604.), Be5ki mir (23. lipnja 1606.) i mir u 2itva Toroku (11. studenoga 1606.) 393 Posljednje godine Rudolfovakraljevanja (1607. do 1608.), ugovor u Libnu (25. lipnja 1608.) 457 P R I L O Z I. I. Prilog. Izvori i pomagala za povjest Hr- vata u cetvrto doba I II. Prilog. Transkripcija izprava IX SLIKE 1 IZPRAVE Qrbovi kraljevina Dalniacije. Hrvatske i Sla- vonije 3 Maruli(Seva kuda u Spljetu 7 Naslovni list prvoga izdanja Maruliceve »Ju- dite« od {jod. 1521 9 Naslovni list drugoga izdanja Maruliceve »Ju- dite« od god. 1522 11 Orb kraljevine Slavonije 15 Nadgrobna ploCa Marka Marulica 19 Stolna crkva sv. Jakova u Sibeniku .... 21 Srebrna posuda biskupa Andrije de Scolaris iz XV. stolje(5a 23 Biskupski §tap (pastorale) od godine 1460. u riznici stolne crkve u Zadru 26 2ak (balSak) sredovie^noga maCa bosan- skoga 29 Sajka ili nasada 33 Stranica iz misaia, koii se iuwa. u prvostolnoj crkvi sv. Stjepana u Zagrebu 37 Stranica hrvatskoga (glagolskoga) brevijara od god. 1493 41 Stranica hrvatskoga (glagolskoga) misaia od godf 1483 43 ProCelje carinare (dogana, sponza) u Dubrov- niku 45 Knezevska pala^a u Dubrovniku 46 Orb nadbiskupa i kardinala Tome Baka^a od Erdeda 47 Stecak na grobu Ivana (IvaniSa) Pavlovi<Ja 48 Podor grada Cetina u Hrvatskoj 55 Izvorna izprava o izboru kralja Ferdinanda I. u Cetinu 1. sije^nja 1527 56 Ferdinand (I.) kao austrijski nadvojvoda . . 60 Kraljica Ana, zena Ferdinanda 1 61 PeCat Nikole Juri§i(ia 63 Kralj Ivan Zapoija 69 RuSevina grada Cetina 71 Pismo kralja Ferdinanda I. od 21. svibnja 1527., poslano Ivanii Ka$telanovi«^u ... 75 Stari grad u Vara2dinu 79 Veliki dvogubi peCat kralja Ferdinanda I. . 83 PeCat kralja Ivana Zapolje 87 • Pismo zagrebaCkoga biskupa Simuna od Er- deda od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu Ka- Stelanovicu 89 Spomenlca kralja Ferdinanda prigodom pro- vale sultana Sulejmana do Be£a god. 1529. 91 Pismo kralja Ivana Zapolje izdano u Budimu 1. rujna 1530. . 95 Naslovni list stampanoga govora, §to ga je knez Vuk Frankapan 24. kolovoza 1530. drzao na iijemackom drzavnom saboru u Augsburgu 99 .ledna stranica stampanoga govora kneza Vuka Frankapana 101 Nikola Jurisic i Josip Lamberg 103 JanjiCar . *. 107 Podpis Ivana Banida 109 Pecat Jurja Utisenica . 113 Qrad Spljet, Solin i Klis god. 1571 117 Podpis Ivana Kocijana 121 Qrad i varos Klis god. 1571 123 Spljet s blizom okolicom god. 1571 127 Podpis Tome Nadazda 131 Izprava o velikovaradinskom miru (1538.) s podpisom kralja Ivana Zapolje 133 Qrobni spomenik Ivana Kocijana 137 Podpis kraljice Izabele 139 Cirilski podpis Nikole JuriSida 141 Ivan Sigismund 143 Podpis Jeronima Laskoga 147 Podpis Jurfa Utisenica 149 Barunski grb Nikole JuriSica 151 Sajkas ill nasadista 153 Kraljica Izabela 155 Srebreni gro§ kneza Nikole Zrinskoga Stari- jega 157 Sultan Sulejman II 159 Nikola Zrinski Sigetski 163 Banski pecat kneza Nikole Zrinskoga . . . 165 Qrad knezova Zrinskih u Cakovcu 167 Cirilski podpis Petra Keglevica 169 Kraljica Ana, zena kralja Ferdinanda I. . . . 173 Podpis kneza i bana Nikole Zrinskoga . . . 177 Juraj Utisenic (Martinusius) 179 Qrad Nehaj kod Senja 181 Podpis Jurja Utisenica 183 Kralj i car Ferdinand 1 187 Ivan Ungnad 191 Qrb Ivana Sigismunda, vojvode erdeljskoga 195 Knez Nikola Zrinski Sigetski . 197 Dva mala pecata kneza Nikole Zrinskoga . . 199 Hrvatsko pismo kneza Nikole Zrinskoga . . 203 Pismo Jurja Draskovica sigetskomu kapitanu Marku Horvatu (Stan5i6u) od 14. kolovoza 1556 207 Zrinski grad u Kostajnici na Uni 209 Ban Petar Erdedi 213 Stariji banski pecat Petra Erdeda 217 Mali pe5at bana Petra Erdeda 219 Podpis bana Petra Erdeda 223 Qrobnica kraljice Izabele 227 Antun Vrancic 229 Kralj Ferdinand 1 233 Noviji banski pecat Petra Erdeda 235 Nikola Olah 239 Tri podpisa Jurjia DraSkovica 243 Varo§ Krupa s podorom staroga grada . . . 249 Sultan Sulejman II 251 Qrad Krupa u prvoj polovici XVI. stoljeca . 253 Mehmed Sokolovic 255 Oporuka kneza Nikole Zrinskoga 257 Siget u drugoj polovici XVI stoljeca .... 259 Knez Nikola Zrinski 261 Sultan Selim II 263 Lik Ivana Lenkovica 265 Kaciga Mehmeda Sokolovica 267 Biskup i ban Juraj Draskovic 269 Knez i ban Franjo Frankapan Slunjski ... 271 Zajednicki banski pe5at Jurja DraSkovica i Franje Frankapana Slunjskoga 273 Lazar Schwendi 275 PeCat biskupa Jurja DraSkovica 277 Odlomak iz kronike Antuna Vran5i6a . . . 279 Hrvatsko pismo kneza i bana Franje Fran- kapana Slunjskoga 281 Kralj i car Maksimilijan (II.) 283 Franjo Tahi 285 Najstarijii grb grofova Dra§kovi6a 287 Pismo kralja Maksimilijana 293 PozoriSte seljacke bune god. 1573 295 Nadvojvoda Karlo 297 Stubi5ko polje 299 Trako§dan prije obnove 301 Herbart barun Auersperg 303 Podpis Herbarta Auersperga 305 Adresa na pismu, §to ga je kralj Maksimilijan 5. sijeSnja 1575. upravio na bana Jurja Draskovica 307 Pecat kralja Maksimilijana 307 Sultan Murat III 309 Pismo nadvojvode Karla 313 PeCat nadvojvode Karla 313 Sultan Murat III 317 Bitka kod Siska 22. lipnja 1593 321 Kralj i car Rudolf 325 Nadvojvoda Ernest 329 Ivan Ferenberger 331 Podpis nadvojvode Ernesta 335 Padr>is nadvojvode Karla 3.19 Banski pecat Krste Ungna'a 341 Podpis bana Krste Ungnada 347 PeCat nadvojvode Ernesta 349 Podpis kralja Rudolfa 351 Nadvojvoda Karlo 357 Banski peCat Tome Erdeda 359 Nadvojvoda Maksimilijan 363 Vid Halek 365 Podpisi eianova ugarskoga drXavnoga vijeda na izpravi, izdanoj u Po2unu 16. prosinca 1591 371 PozoriSte bojeva kod Siska, Bresta, Petrinje i Hrastovice 373 Andrija Auersperg 379 Veliki vezir Sinan pa§a 381 Karlo markgrof Burgavski 385 BojiSte kod Siska 22. lipnja 1593 389 Ruprecht Eggenberg 393 Podpis bana Tome Erdeda 397 Veliki peCat kraija Rudolfa 399 Sigismund Batori 401 Podpis nadvojvode Matije 403 Sultan Muhamed III 405 Podpis bana Ivana Dra§kovi<ia 409 Banski peCat Ivana DraSkovica 411 Qrobna plo5a Ivana Albertija 415 Pe(^at nadvojvode Matije 417 Podsada Petrinje i obrana njezina 20. rujna 1596 419 Juraj Lenkovid 421 Podpis nadvojvode Maksimilijana 4^ Kralj i car Rudolf 425 Senj i Nehajgrad u XVI. stolje(iu 431 Usko^ka gostba 435 Smrt Josipa Rabate 439 Mihajlo Veliki, vlaSki vojvoda 443 Qrobni spomenik grofa i bana Tome Erdeda 447 Stjepan BoCkaj god. 1605 449 Kruna Stjepana Bo5kaja, darovana njemu god. 1605. po sultanu Ahmetu 1 453 Posljednja stranica izvornoga ugovora o beC- kom miru zajedno s peCatima i podpisima povjerenika, koji su mir ugovarali ... 455 Punomod sultana Ahmeta I. od 5. kolovoza 1606., kojom ovla^tuje Stjepana Boikaja, da sklapa mir s carem i kraljem Rudolfom . 457 Kralj i car Rudolf 459 Kralj Matija II 461 CETVRTO DOBA VLADANJE KRALJEVA IZ PORODICE HABSBURGA, (1527.— 1740.) PRVA KNJIGA: DOBA KRALJEVA FERDINANDA 1., M AKSI MILIJ AN A I RUDOLFA. (1527.— 1608.) XI. HRVATSKO KRAUEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECa. (1409.— 1526.) Teritorijalne promjene. — Nacin vladanja. Bani i bannvci. Sabori. — Upravne oblasti i oblast- nici. — Ziteiji po narodnosti i po stalezima. — Sudjenje i pravo. — Vojska i mornarica. — Dace I porezi. — Vjera i crkva. — Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. — Unijetnosti. — Materi- jalna kultura. Klaid, Hrv povj. III. (5.) Grbovi kraljevina Dalmacije, Hrvatske I Slavonije. HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV- STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVl. STOLJECA- (1409.— 1526.). eritoriialne promjene. Neprestane borbe, koje su iza smrti Ljude- vita I. Velikoga (t 1382.) bjesnile u svim oblastima hrvatskoRa kraljevstva, bi§e zavr§ene tako, da je kralj Ladislav Napuljski 9. srpnja 1409. Mi e t c i m a za 100.000 dukata prodao ne samo svu svoju tada§nju drzavinu u D a 1 m a c i j i. nego i sva svoja prava na tu kraljevinu. Time postadose nakon pol stoije^a Mletci opet gospodari na izto^noi obali Jadranskoga mora. Wc6 u koiovozu 1409. preuzeii su Mietci ono, §to ie krali Ladislav dotle dr^ao u Dalmaciji i Hrvatskoj, poimence grad Z a d a r s tvrdjom i kotarom, otok Pag, kao i hrvatske gradove Novigrad i Vranu. Malo zatim, u ruinu iste godine, pokorili su se njima otok R a b i grad N i n, a iza ovih do konca godine otoci Cres i Osor (LoSinj). Opirucii se o ugovor s kraljem Ladislavom nijesu Mletci odsad propuStali ni jedne prilike, da obladaju preostalom Dalmacijom i Hrvat- skom. Za prvoga rata s kraljem Sigismundom kupili su od bosanskoga velikoga vojvode Sandaija Hranica znamenitc hrvatske gradove Ostro- vicu i Skradin (13. travnja 1411.), koje su im medjutim Hrvati poslije oteli; no zato im je poSlo za rukom, te su nakon dvogodi§nje podsade prinudili grad Sibenik, da im se preda (30. listopada 1412.). Kad je nakon pet godina planuo drugi rat s kraljem Sigismundom, pokorili su se MIetcima u travnju 1420. otoci \ 4 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. Brae, Hvar i Korcula sa susjednim manjim otocima; dne 21. lipnja iste godine osvo- jili su oni T r o g i r, a 28. lipnja 1420. predao se je njima grad S p 1 j e t. No ni s time nijesu Mletci bili zadovoljni. U sijecnju 1444. predobise plemicku ob- cinu P o 1 j i c a i grad O m is na uscu Cetine, koje je od god. 1440. drzao velilci vojvoda Stjepan Vul^cic; iza nekoliko godina (1452.) napokon otese recenomu hercegu jos i Kra- j i n u (Neretvu, danas Makarsko Primorje), te se tako prikucise kotaru grada Dubrovnika. Hrvatsko kraljevstvo izgubiio je ovako citavo primorje (dalmatinsko i hrvatsko) i otocje od Dubrovnika do podnozja Velebita i usca rijeke Zrmanje. Pace i sjeverni otoci u Kvar- neru bili su u mletackoj vlasti, izuzevsi jedini Krk, koji su zajedno sa knezijom Vinodolom i gradom Senjem drzali hrvatski knezovi Frankapani, dok je preteziti dio Podgorja s gra- dovima Bagom i Obrovcem ostao krbavskim knezovima Kurjakovicima, Ali i tu su Mletci neprestano snovali, da se ugnjezde u torn ostatku hrvatskoga primorja. Nastojanje nji- hovo, da ugrabe Senj, osujetio je kralj Matijas Korvin; ali zato im je poslo za rukom, te su 22. veljace 1480. prevarom zauzeli o t o k Krk. Hrvatskomu kraljevstvu ostalo je doduse krsno primorje od Obrovca do Senja i dalje pitomi Vinodol do Trsata; ali kako su Mletci driali sve otoke pred tim primorjem, bilo je receno kraljevstvo posve potisnuto od mora. Mletci su se napokon pomamili i za R i j e k o m i iztocnom Istrom, koje su tada bile u vlasti austrijskih Habsburgovaca; ali premda su Rijeku dva puta (1508. i 1509.) osvojili, a drugi put i spalili, ipak je nijesu mogli stalno zadrzati. Qod. 1510. — 1512., za kralja Vladislava II. Jagelovica, mnogo se je snovalo, kako da se mletackoj obcini otme ugrabljena Dalmacija; ali do rata ipak nije doslo. I tako je Mletcima ostalo i dalje sve, sto bijahu kroz godine 1409. — 1480. od hrvatskoga kraljev- stva odkinuli. U toj svojoj pokrajini Dalmaciji uredise oni vladanje na svoj nacin; namje- stise u pojedine gradove svoje knezove (comites) i imenovase za citavu oblast zaseb- noga providura (proveditor). Jake posade u gradovima imale su braniti posjed Dal- macije, a brojno brodovlje imalo je osigurati njihovu neogranicenu prevlast na Jadran- skom moru, koje se je pocelo nazivati »mletackim zatonom« (culphus Veneticus). $to su god Mletci poslije oteli hrvatskomu kraljevstvu, sve su pridavali svojoj pokrajini Dalma- ciji, Medjutim su i oni izgubiU Krajinu na jugu Cetine prema Neretvi, koju su im Turci godine 1499. ugrabili, te tako odvojili mletacku drzavinu u Dalmaciji od kotara obcine i grada Dubrovnika. Dok su Mietcani odkidali mjesta i kotare u primorju, nastojali su u prvoj polovici XV. stoljeca bosanski kralji i vojvode, da obladaju budi citavom zagorskom Hrvat- skom, budi znatnijim mjestima u njoj. Gradovi Knin i Ostrovica, zatim Sinj i KHs, na- pokon Omis, Poljica i Krajina bijahu vazda izlozeni njihovim napadajima. Stoga su bani Talovci (1438. — 1453.) i onda ban Pavao Spirancic (1459. — 1463.) imali pune ruke posla, da obrane svoju banovinu na medjama bosanskoga kraljevstva. Padom recenoga kraljevstva (1463.) cinilo se, da ce se hrvatsko kraljevstvo na iztoku prosiriti. To se doduse nije zgodilo; ali je kralj Matijas Korvin od onih oblasti bosanskih, koje je u zimi 1463. i 1464. oteo Turcima, stvorio dvije banovine, naime J a- j a c k u (Bosansku) i Srebrenicku, kojima je poslije pridodao jos i S a b a c k u (1476.), tako da je veci dio hrvatskoga kraljevstva bio na iztoku i jugu opasan zasebnim banovinama. Jajacka ili Bosanska banovina obuhvatala je poglavito podrucje rijeke Vr- basa, Srebrenicka nekadanju bosansku oblast Usoru, a ^abacka bivsu banovinu Macvu. Do Sabacke prostirala se je banovina Beogradska, a ovoj na iztoku banovina S e- verinska. Tima banovinama, koje su bile na vojnicku uredjene, mislio je kralj Matijas odoljeti najezdi turskoj, te obraniti juzne medje svoje drzave. Medjutim Jajacka banovina nije bila od velike koristi za obranu hrvatskoga kra- ljevstva, premda je vise puta jedan ban upravljao i hrvatskim zemljama i recenom ba- novinom. Turci su naime jos od pada bosanskoga kraljevstva zadrzali podrucje rijeke TERITORIJALNE PROMJENE. 5 Sane sa tvrdim gradovima KlJu»Sem i Kamengrad(Jm, pak su odatle, kao i sa Hli- vanjskoga i Duvanjskoga poija mogli svaki c5as s vecim ili manjim Cetama provaljivati u hrvatsko kraljevstvo, ostavljajuci na stranu utvrdjene gradove JajaCke banovine. Samo tako mogu se razumjeti nebrojene navale turske na hrvatske zemlje po^ev od 1468. do sedmogodi^njega primirja. utanacena 20. kolovoza 1503. Za to citavo vrijeme ipak nijesu Turci osvojili nijednoga hrvatskoga grada ni oblasti, vec su njihove provale bile ograni- dene naprosto na pustosenje otvorenoga poija i hvatanje roblja. Padom Srebrenicke banovine (1512.) stala je prijetiti gotova propast hrvatskomu kraljevstvu. Vec u sijecnju 1513. udarahu Turci na Sinj u zupi Cetini; taj se je grad tada doduSe spasao, ali zato osvojise oni blize manje gradove. kao C a C v i n u u PosuSju, N u- tjak na Cetini, i Vir kod Imotskoga. Slijedece godine 1514. uzese Turci gradove Ka- rin i Korlat izmedju mletackoga Zadra i hrvatske Ostrovice. Ali jo§ veca nevolja stigla je hrvatsko kraljevstvo nakon pada gradova Sabca i Beograda (1521.). Dne 28. svibnja 1522. osvojih su Turci siavni grad K n i n, nekadanju stolicu hrvatskih kraljeva I poslije banova; malo dana zatim udjose i u S k r a d i n, te se tako primako§e nioru. Na koncu godine 1523. predobise izdajom znamenitu Ostrovicu, nekadanju djedovinu knezova Bribirskih od plemena Subic. Cini se, da su god. 1524. osvojili napokon i tvrdi grad Sinj, valjda u isto vrijeme, kad su obladaH i Severinskom banovinom na iztoku Ugarske. U oci boja na Muhackom polju (1526.) bila je vec citava Hrvatska na jugu Velebita u mletackim i turskini rukama; u vlasti hrvatskoga kralja ostala su samo jos dva grada: gotovo nedobitni K li s bUzu mletackoga Spljeta, i onda Obrovac na juznom podnozju Velebita uz rijeku Zrmanju. Na sjeveru Velebita drzaii su Turci grad U n a c na istoime- noj rijeci, a jamacno i Rmanj na sutoku Une i Unca, odakle su se zalijetali u Krbavu, Liku i Qacku. Qradovi uz Unu (od Ripca i BihaCa do Dubice) ostali su doduse u vlasti hrvatskoga kralja i bana; no zato je Blagaj na Sani, djedovina knezova Blagaja, jos oko god. 1512. pao u turske ruke. Tim bi nacinom Bosanska ili Jajacka banovina go- tovo posve odijeljena od hrvatskoga kraljevstva; tek na sjeveru hvatala se je na Savi kraljevine Slavonije, iz koje se je kod Q r a d i § k e (»brod kod Qradisca«, »in vado Qra- dysche«, »in Qradischi brod«, »na brodu savskom na Qradiscih«) prelazilo na jug u do- linu Vrbasa. Iztocni dio Slavonije, narocito velik dio Srijemske zupanije (s gradovima Mitrovica, Kupinik, Baric, Berkasovo, Karlovci, Slankamen i Zemun) bio je jo§ od go- dine 1521. u turskoj vlasti; u oci boja kod Muhaca osvojili su Turci tvrdi Pe tro va- ra d i n (28. srpnja 1526.), zatim I Vo k, slabo utvrdjeni O s i j e k (14. kolovoza), a uz ove i druge gradove i ka§tele u Vukovskoj zupaniji (kao stolicu bosanskoga biskupa D j a- k o V o). Tako je i u iztocnoj Slavoniji doprla turska vlast do Valpova, Qorjana i gradova u Pozezkoj zupaniji. Dok je hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljecu i u prvoj Cetvrti XVI. sve vi§e gubilo i opadalo, obcina je grada Dubrovnika, priznavajuci vrhovnu vlast ugarsko-hrvat- skih kraljeva, a poslije turskih sultana, razmakia svoju drzavinu du2 primorja na sjever gotovo do Neretve, a na jug do Boke Kotorske. Kako je Ston i Stonski Rat (PeljeSac) drzala jos od god. 1333., dobila je 1399. od bosanskoga kralja Stjepana Ostoje primorje od Zatona do Stona (Terrenove). a god. 1419. i 1427. od vojvoda Sandaija Hranica i Rado- sava Pavlovi(5a 2upu Konavie sa starim gradom Cavtatom. Napokon je 1451. primila Vr- sinje (Mrcine) iznad Konavala, i tim je zaokru^ila svoj kotar onako, kako ga je odriala do svoje propasti (1808.). Hrvatski narod, gledc^i kako mu Mletci i Turci neprestano grabe djedovinu njc- govu. bolno je osjecao veliku ncvolju svoju. Vec 1494. — iza boja na Krbavskom polju — zovu se hrvatska gospoda na saboru u Bihacu »prclati et magnates potioresque nobiles ct proceres universi, totum infelix regnum Croatie representantcs.* To »nc- sreiino kraljevstvo* stalo se smatrati tek »ostatcinia« nekadanje dr^ave. pa tako je 6 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. i taj naziv usao u diplomatick^ spise. Dne 15. prosinca 1525. pisao je kralj Ljudevit II. banu Franji Bacanu : »Knezovi iostatciplemica kraljevine nase Hrvat- s k e (comites et reliquiae nobilium Regni nostri Croatiae) posiali su ovih dana k nama svoje oratore, od kojih smo doznali, da se kane s Turcima nagoditi, ako mi njima ne po- mognemo u skrajnjoj nevoiji njihovoj (extremis et afflictis eorum rebus). Ali knezovi i plemici nijesu samo jadikovali, nego su takodjer odlucno branili »ostatke ili relikvij' < svoga kraljevstva. Narocito su se u tom pogledu izticali oni, kojih su posjedovanja medjasila s turskim zemljama. Tako je za te njihove gradove i posjede uz tursku medju postalo ime krajina ili granica (latinski c o n f i n i a, njemacki »die Qrenitzen« = Qrenzen). Za obranu krajine ili granice brinuli su se ne samo neposredni gospodari onih predjela, nego i hrvatski bani, pace i ugarsko-hrvatski kraljevi, kao i ugar- ski sabori, Napokon od god. 1522. stao sc jc za obranu hrvatske krajine zanimati i habs- burzki nadvojvoda Ferdinand, jer je tim nacinom mislio osigurati svoje nasljedne zemlje (Kranjsku, Korusku i Stajersku) od provala turskih. Vec u lipnju 1522. imenovao je on grofa Nikolu Salma vrhovnim kapitanom (generalis capitaneus) svojih ceta, te je taj ka- pitan imao pomagati hrvatskoga bana kod obrane gradova i kotara na krajini hrvatskoj, narocito uz rijeku Unu.*) Sve to veci gubitci hrvatskoga kraljevstva na jugu Velebita dali su povoda, da se je firvatsko ime stalo siriti na sjeveru Qvozda prema Kupi, Savi i doljnoj Uni. Dok su se XIV. stoljecu pribrajale Hrvatskoj na sjeveroiztoku Qvozda tek Modruse, Plasi i Drez- nik (sa Slunjem), u drugoj su polovici XV. stoljeca i na pocetku XVI. stall nazivati Hr- vatskom i onaj dio Zagrebacke zupanije, koji se prostire na jugu Kupe i Save, i koji su nekad obuhvatale zupe Qoricka i Qorska. Ovamo se je izpred turske najezde sklanjalo sila hrvatskoga plemstva i puka iz juznih krajeva, da se je citav kraj od Qvozda do Kupe i Save (izmedju Siska i Dubice) na sjeveru, a Une na iztoku sve vise smatrao hrvatskom zemljom u uzem smislu. Qradovi Bihac, Krupa, Kostajnica, Zrinj, Toplica ili Topusko, Stenicnjak i Dubovac, koji su prije bill u Slavoniji, jesu na koncu XV. stoljeca vec u Hrvatskoj. Prema jednomu spomeniku od god. 1469. dijelila se je kraljevina Hrvatska u ono doba na gornju i doljnu (Croatiam inferiorem sue maiestatis, et Croatiam superiorem serenissimi imoeratoris). Qornja Hrvatska zapremala je zupe i oblasti od Radobilja na Cetini do Otocca i Vrhovina pod Qvozdom; doljna Hrvatska dopirala je od Brinja, Modrusa i Dreznika do Kupe i Une. Kraljevina Slavonija ostala je po tom ogranicena na zemlju izmedju Drave i Sav^ (doticno Kupe), te je obuhvatala poglavito cetiri zupanije: Zagrebacku, Varazdinsku, Kri- zeva^ku i Viroviticku. U XV. stoljecu protegla se je osobito Krizevacka zupanija, koja je * U zborniku »Corpus iuris Hungarici« spominju se vec od god. 1490. neprestano »loca et castra f i n i t i m a«, »castra et fortalitia in confinibus regni« (Corp. iuris Hung., mil. izdanje, I., str. 476, 582, 618). Qod. 1518. stvorio je ugarski sabor ovaj zakljucak: »Bani castrorum f i n i- t i m o r u m semper in eisdem castris finitimis maneant. (Corp. iur. Hung. I. art. 21. str. 762). Dne 5. studenoga 1517. pise kralj Ljudevit II. Bodrozkoj zupaniji, kako su »confiniorum pericula augmentata«, i kako im treba pomoci, »nam sine vestro subsidio confinia ipsa, que sunt clipei vestri, non possunt nee defendi nee conservari« (Rad jugosl. akad. III. p. 61 — 62). Hr- vatski ban Ivan Karlovic zahvaljuje se 15. ozujka 1522. iz svoga grada Udvine austrijskomu nad- vojvodi Ferdinandu, §to je dao 300 dukata »pro tenendis exploratoribus«, nadalje sto se je po- kazao zabrinut »erga nos et confinia nostra*. Napokon javlja ban, kako bosanski pasa »ad nos et confinia nostra intendit venire«, da osvoji Krupu ili Bihac (Thalloczy i Hodinka, Codex diplom. partium regno Hungariae adnexarum, I: str. 47). Namah zatim, 28. ozujka 1522. javlja Ferdinand, da je sve udesio za »versicherung der slosser und ortflegken an den grenitzen« (Ibid. str. 50). Qod. 1524. utanaCio je Ferdinand ugovor s hrvatskim plemicem Ivanom Kobasicem od Brikovice (kod Une), da drzi »c u s t o d i a s seu zthrasas in hiis confinibus* (lb. str. 294 — 195). Te su straze na krajini imale vituljacama (kreidschuss) dojavljivati dolazak turskih i!eta. Zametci potonje vojniSke krajine sezu dakle u doba prije boja kod Muha5a. NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. SABORl. zapremala velik dio Podravine, gotovo do Valpova i Osijeka. Poieika, Vukovska i Srijemska zupanija smatrale su se i tada za cesti Slavonije; ali nijesu bile izravno pod upravom hrvatskih i slavonskih banova, nego su Po^egom Cesto upravljali vojvode Usore, a Vukovskom i Srijemskom najprije ban MaCve, a poslije Sabacki i Beogradski bani i kapitani. Sve to dogadjalo se je poradi lak§e obrane od Turaka. Na^in vladanja. Bani i banovci. Sabori. Poslije god. 1409. nema spomena, da bi se koji kralj krunio na tlu hrvatskoga kraljevstva. Medjutim, kako su se kraljevske porodice mijenjaie, dogadjalo se je viSe puta, da su Hrvati pristali uz jcdnoga protukraija, a Ugri uz drugoga. Tako je liabsburgovac Fridrik III. kao takmac MatijaSa Korvina god. 1458. do 1462. imao najviSe privrzenika ba§ u hrvatskom kraljevstvu. Jednako se je desilo, kad se je god. 1490.— 1491. Habsburgovac Maksimilijan borio s kraljem Vladislavom II. Jagelovicem za ugarsko-hrvatsko prijcstolje. U obce se opaza, da u vrijeme 1409. — 1526. Hrvati mnogo naginju habsburzkim vladarima u Kranjskoj, Koru§koj i Stajerskoj; biva to i poradi susjedstva i poradi pogibli od Turaka. Kraljevi Sigismund (1409.— 1437.), Al- brecht Austrijski (1437.-1439.), Vladislav I. Varnencik (1440. — 1444.), Ladislav Postumus (1444.-1457.), Vladislav II. Jagelovic (1490. do 1516.) i Ljudevit II. (1516.-1526.) drzali su osim ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva ta- kodjer druge kraljevine i zemlje, kao Cesku, Poljsku i Njema^ku (n^rocito zemlje austrij- ske). Tako se je zgadjalo, da su mnogo bora- vili izvan Ugarske, dok su u hrvatsko kraljev- stvo male ili nikako dolazili. Jedini Matijas Korvin (1458.-1490.) boravio je poradi ratova s Turcima vi§e puta u zemljama hrvatskoga kraljevstva. Kralj Sigismund boravio je u dva maha (1412.— 1429. i 1430.-1434.) po vi§e godina u tudjini; za njegova izbivanja zastupao ga je ostrogonski nadbiskup kao »kraljevine Ugar- ske, Dalmacije i Hrvatske upravitelj i vrhovni zamjenik*. Ako je bio potrebit upravitelj vec za izbivanja kraljeva, kako je tek bio nuz- dan, kad je kralj bio jo§ nedorastao. Tako je za Ladislava Postuma postao upraviteljem ili gubernatorom ugarskoga kraljevstva glasoviti junak Ivan Hunjadi ili Sibinjanin Janko (1446. — 1452.). Za hrvatsko kraljevstvo namjestio je Ivan Hunjadi zasebnoga podupravitclja ili vicegubernatora. I za malodobnosti kralja Ljudevita II. zahtijevalo je ugarsko ni^e plemstvo. da se imenuje gubernator, a taj da bi bio Ivan Zapolja; ali dvorska stranka umjela je vazda to zaprijetJiti. Vladari u XV. i prvoj Cetvrtini XVI. stolje<Sa nijesu viSc u hrvatsko kraljevstvo Siljali zasebne hcrcege (duces), kako su to nekad Cinili ArpadoviCi i An^uvinci. Pogla- viti razlog tome bit 6c ta okolnost, §to gotovo svi vladari toga doba nijesu imali komc da povjere reCenu cast. Jedini herceg u toj perijodi bio je I v a n i s Korvin, nezakoniti sin kralja MatijaSa; no ni taj nije bio hercegom hrvatskim za 2ivota otCeva, nego tek MARULICEVA KUCA U SPLJETU. S druge strane ulaza u ulici staroga grada. 8 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. poslije smrti njegove, kad su ga stalezi htjeli odstetiti za to, sto ga nijesu htjeli birati za kralja. Medjutim Ivan Korvin ostao je hercegom hrvatskim posve kratko vrijeme (1490. do 1493.); k tome nije njegova vlast vrijedila toliko, kao nekad, kad su hercezi bill ili braca ili sinovi vladajucih kraljeva. Kako kraljevi ovoga doba (osim Matijasa Korvina) nijesu zalazili u hrvatsko kr.a- Ijevstvo, a nijesu siljali u nj ni hercega od svojega roda: to se je sada vise nego ikad prije podigla vlasticastbanska. Bani hrvatski XV. stoljeca i u prvoj cetvrti XVI. ne samo da su vrsili prava i duznosti banova za proslih stoljeca, nego su takodjer u mnogim stvarima preuzeli po- vlasti i poslove nekadanjih hercega, pace i samih kraljeva. Sve to vecoj vlasti banskoj doprinijelo je jos i to, sto su zaredali na banskoj stolici mnogi znameniti muzevi, koji su ili po svom srodstvu s kraljevskom kucom (celjski knezovi Herman, Fridrik i Ulrik) ili svojim licnim vrlinama (Matko Talovac, Petar Berislavic, Ivan Karlovic) povjerenu im cast podigli do velikoga ugleda. Najznamenitiji ban ovoga doba bio je bas biskup vesprim- ski Pctar Berislavic (1513. — 1520.), kojega je papa Leo X. u svojim poslanicama nazivao podkraljem (prorex ili vicerex). Cini se, da se je u obce tada pocelo hrvatske bane smatrati podkraljima, jer i mletacki poslanik Vincenzo Guidoto pise u kolovozu 1525. ovako: »Druga cast medju svjetovnjacima (u drzavi kralja Ljudevita II.) jest ban ili kapitan Hrvatske, koji je kao p o d k r a 1 j toga kraljevstva, te ga je duzan braniti (la secunda dignita neli laici e il banno oner capitano di Croatia, el quale e quasi vice re de quello regno, quale e obligato ad deffender . . .). Buduci da je banima u to doba bila poglavita zadaca, da brane kraljevstvo, primali su uz ostale prihode jos i zasebnu placu za uzdrzavanje svoje banske cete. Ban Ladi- slav od Egervara pobirao je godimice po 10.000 zlatnih forinti. God. 1491. zalaze kralj Vladislav II. recenom banu neke gradove (Bihac, Krupu i dr.) za 20.000 zlatnih forinti, buduci da je ban tvrdio, da posljednje dvije godine nije nikakve place primio. Jednako se u proracunu za god. 1504. odredjuje »banu kraljevine Slavonije i Hrvatske za placu kroz godinu 10.000 forinti u gotovom novcu i za 1000 for. soli«. Bane je kao i prije na- mjestao i skidao sam kralj; ali je pri tom morao paziti, da ta cast zapane ili domace Ijude ili bar takove, koji imadu posjedovanja u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Mimo to trebalo je gledati, da novi ban bude pocudan hrvatskomu plemstvu, jer se je inace njemu opiralo. Tako su se hrvatski i slavonski stalezi god. 1505. svom snagom oprli banu Franji Balasi od Gjarmata, jer nije imao posjeda u zemlji, i jer je bio na zlu glasu kao okrutnik i smutljivac; napokon je morao kralj Vladislav II. popustiti, te je na pocetku god. 1506. mjesto Balase imenovao za bana Marka Misljenovica (Horvata) iz Kamicca. No jos zesci bio je odpor protv bana Ivana Taha (1524.— 1525.), dok nijesu kralja Ljudevita II. prinu- dili, da ga napu^t!. Od 1409. do 1463. upravljala su hrvatskim kraljevstvom o d i j e 1 j e n o po dva bana: jedan kao ban citave Slavonije (banus totius Sclavoniae), a drugi kao ban Dalmacije iHrvatske (banus Dalmatiae et Croatiae). Jedini Matko Talovac bio je neko vrijeme (1436.— 1444.) ban Dalmacije, Hrvatske i citave Slavonije, dok su braca njegova (Perko i Franko) u isto vrijeme vrsili bansku cast u samoj Dalmaciji i Hrvatskoj.*) * Od 1409. do 1463. bill su bani u hrvatskom kraljevstvu: a) bani 5itave Slavo- nije: izpraznjeno (1408.— 1411.), Pavao Cupor od Moslavine (1412.-1415.), David Lackovic de Szanto (1416.— 1418.), Dionizije de Marczaly (1419.-1421.), izpraznjeno (1422.), celjski i zagorski knez Herman II. (1423.— 1435.), Matko Talovac (1435.— 1444.), celjski i zagorski knezovi Fridrik i Ulrik Zajedno (1445.-1454.), celjski i zagorski knez Ulrik sam (1454.— 1456.), Ivan de Marczaly (21./III. 1457.), zagorski grof Jan ili Ivan Vitovec od Qrebengrada i Nikola Ilocki (de Wylak, 1457. do 1463.); b) bani Dalmacije i Hrvatske: izpraznjeno (1409.), knezovi krbavski Ivan i Pavao Kurjakovici (1410.— 1411.), Petar ili Petermannus od Medvedgrada (de Alben, 1412.-1413.), ofd^ !i '-^■'^r;3 6ftrteudouiCC t«ui uuijii OlophcrnjPofriduuoif chegncgouc/ibflodobi pu-' ch ifraelfchiddoeli che pcgibtli. NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. SABORi. 9 Kad je u zimi 1463. — 1464. kralj MatijaS Korvin Turcima oteo iedaii dio zapadne Bosne s gradom Jajcem i drugim gradovima u dolini Vrbasa, povjerio je on tu novu ba- novinu Bosansku ili Jaja5ku vrstnomu Emeriku Zapolji, kojega je podjedno ime- novao banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a uz to mu podijelio Topusku opatiju. God. 1464. — 1465. zove se Cmerik Zapolja u sluzbenim izpravama »regni Boznensis gubernator, Dalmatiae, Croatiae nee non Sclavoniae banus*. Uz toga vrhovnoga bana spominju se zagorski grof Ivan Vitovec kao ban Slavonije, a Nikola IloCki kao ban Slavonije i Macve. Emcrika Zapolju zamijenio je Ivan T u z o d L a k a Johannes Tuz de Lak), kojega u iz- pravama 1466. — 1467. pisu »r e g n o- rum Bozne, Dalmacie, Croa- cie, ac tocius Sclavonie ba- nus et capitaneus genera- lis«. Slijedecih godina 1468. — 1469. spominje se Ivan Tuz tek kao ban ci- tave Slavonije (godine 1469. — 1470.) drug mu je u baniji pecujski biskup Ivan Cesmicki); dok u Dalmaciji i lirvatskoj nema bana (vacat), nego njima upravljaju banovci Ladislav Markus i Pavao Tar. Od 12. ko- lovoza 1470. do 28. sijecnja 1471. na- lazimo kao jedinoga bana B I a z a Podmanickoga ili Magjara, koji se u sluzbenim izpravama zove »regnorum Bozne, Dalmatie et Sclavonie banus (ili »regno- rum Dalmacie, Croacie nee non Bozne ac Sclavonie banus). Medjutim u dru- goj polovici 1471. odijelio je kralj Ma- tijas Bosnu od hrvatskoga kraljev- stva i povjerio ju knezu Nikoli Iloc- komu kao kralju; dok su Slavonija i uz nju Dalmacija s Hrvatskom ostale Blazu Magjaru (Podmanickomu) i nje- govu drugu Damnjanu Hor- vatu od Litve (Damianus Hor- vath de Lythwa). Nakon nevjere Blaza Magjara ostao je god. 1472. Damjan Horvat jedini ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije sve do 20. studenoga 1473. Toga dana povjerio je kralj baniju u Slavoniji Ivanu ErnuStu, koji je tu Cast obnaSao do smrti svoje 1476.; u is to vrijemc vrSio je bansku vlast u Dalmaciji i Hrvatskoj gore reCeni Damjan Horvat (Chervat). chidarfi Hbar fafi^nao, hicih annrdni'ufljicu NASLOVNI LIST PRVOQA IZDANJA MARl'LI- CEVE »JUDITE« OD QOD. 1521. Ivan od Medvedgrada (de Alben, 1414.— 1419.), VranskI prior Albert de Ungh (1419.— 1426.). knez Nikola ili Mikula Frankapan (1426.— 1432.). knezovi Ivan (An?.) i Stjepan FrankapanI (1434.— 1436.). knez Stjepan Frankapan sani (1437.). Perko Talovac (de Thallowch. 1438.— 1453.) i uza nj brat Franko Talovac (1444.— 1448.). Ladislav Hunjad (30. III. 1453.), izpra^njcno sod. 1454.— 1457.. Pavao SpiranCi<3 (Paulus Horvat de Speranchich 1459. — 1463.), knez Stjepan Frankapan drugi put (12./IX. 1463.). 10 liRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOL.IECU I PRVO.I CETVRTI XVI. STOLJECA. Od kolofoza 1476. nastaje zamasna promjena, jer su odsad i Slavonija i Dalmacija s Hrvatskom sjedinjene pod upravomjednogabana, koji se zove »reKnorum Dalmacie, Croacie et tocius Sclavonic banus.« Citavo hrvatsko kraljevstvo stoji odsad pod s k u p n o m upravom. Taj zajednicki ban dobiva koji put iznimice druga, ali tada ne dijele medju se kraljevstva, nego sporazumno upravljaju citavom drzavinom svojom. U vrijeme od 1476, do boja kod Muhaca (1526.) stoluju u hrvatskom kraljevstvu kao bani Dalmacije, Hrvatske i citave Slavonije: Andrija Banic (Banfy, 30./VIII. 1476.), Ladislav od Egervara (Vladislav iz Egervara, rusagov kraljevstva ugar- skoga Dalmacije i Hrvat i Slovinskoga dostojni ban, 1477. — 1481.), B 1 az Po d m a n i c k i ill M a g j a r po drugi put (1482.), Matijas Qereb (de Wyngarth, 1483.— 1489.), L a- d i s 1 a V o d Ege r v a r a po drugi put (1489. — 1493.), Emerik Derencin i drug mu Ivan B 0 t od Bajne (1493.), Ladislav Kanizaj (1493. — 1495.), opavski i liptovski herceg Ivan is Korvin (1495. — 1498.), Juraj Kanizaj (1498. — 1499.), opavski i liptovski herceg Ivanis Korvin po drugi put (1499. — 1504.), Andrija Bot od Bajne (1505. — 1507. i drugovi mu Franjo Balasa od Qjarmata (1505.) i Marko (H o r- vat) Misljenovic od Kamicca 1506.— 1507.), Juraj Kanizaj i Ivan Ernust od Cakovca (1508.-1509.), Andrija Bot od Bajne po drugi put (1510.-1511.). palatin i senjski kapitan Emerik Perenj (1512. — 1513.), vesprimski biskup Petar Berislavic (1513.-1520.), krbavski knez Ivan Torkvat Karlovic (1521. do 1524.) i drug njegov I v a n T a h i (1524.-1525.); napokon Franjo Bacani (de Batthyan, 1525.— 1526.). Ako su stalezi hrvatskoga kraljevstva budno bdili, da im se ne nametnu nepocudni bani, jos su vise pazili, da banovci (podbani, vicebani) budu vazda domaci Ijudi. Banovce (za Slavoniju obicno dva, za Dalmaciju i Hrvatsku redovito jedan) ime- novali su sami bani.*) Kad je ban Ivanis Korvin god. 1495. imenovao slavonskim banov- cem svoga pouzdanika Ivana Qjulaja (de Qywla, Qyulay), koji nije bio rodjen u zemlji niti je u njoj imao posjedovanja, slavonski su se stalezi tomu uzprotivili, iznoseci »kako se je u kraljevini Slavoniji vazda i od starine po banima vrsio obicaj, da cast banovca nijesu mogli dati ni podijeliti drugim osobama, nego moznijim plemicima, koji u istoj kraljevini Slavoniji imadu posjeda i imanja.« Ban Ivanis Korvin nastojao je staleze umiriti, obrekavsi im pismom od 26. travnja 1495., da ce i on u buduce jednako postupati. Ali sta- lezi kao da nisu banu Ivanisu Korvinu vjerovali, pak su se obratili na kralja Vladislava II., koji je 5. prosinca 1496. u pismu na bana staro pravo potvrdio, te zapovjedio, da ga on * Poznatiji banovci jesu: a) u Slavoniji: Paulus de Fizezd (1417.), Petrus Ade de Zenth- lelek et Hermannus de Qreben (1439.), Oeorgius de Bykzad et Thomas de Zyrak (1450.), Jan Bythowecz de Qreben (1453.), Ladislaus de Qreben (1467.), Johannes de Mendszenth et Ladi- slaus Hermann! de Qreben (1469.), Nicolaus de Posega (1475.), Petrus Bochkay de Razinakerez- thur et Andreas Capitan de Desnicze (1480.), Petrus Bochkay et Ladislaus Rohfy de Deethe (1483.), Petrus Bochkay de Razina et Michael Kerhen de Beliossowcz (1485.— 1488.), Bernardus de Thu- rocz et Ludovicus de Peker (1494.), Johannes Qywlay et Bernardus de Thwrocz (1495.), Johannes de Qywla et Stephanus Bradach (1496.). Balthasar de Alap et Marchynko (1497.), Petrus Bochkay de Razynakerezthur et Balthasar de Alap (1500.— 1501.), Bernardus de Thwrocz de Ludbregh et Balthasar de Alap (1503.), Paulus Chaulowych de Qywrkowecz (1510.), Balthasar de Bathyan (1512.), Balthasar de Bathyan et Balthasar de Alap (1513.— 1517.), Nicolaus Dersfy de Zerdahel et Emericus Bradach de Lodomercz (1518.-1519.), Paulus Kerecheny de Kanyafelwde (1521.— 1524.); b) u Dalmaciji i Hrvatsko j: Jakov, sin Pavlov iz Bribira od plemena Subic (oko 1428.), Pomsa 'z Vladihovic (Domsa de Vladichovichi, 1430.-1432.), Ivan Vlatkov Milinic (1435.), Tomas Tvrtkovic iz Bilaja (1446.— 1451.), Tomas BojniSic iz Plavna (1451.-1453.), Mihovil 2ivkovic od Prozora (Sifkovich de Prozor, 1459.), Paulus Bosychcovich (1466.), Ladislaus Markus de Theryen (1467.), Ladislaus Marcus et Tar Paulus (1469.), Tar Paulus (1470.— 1472.), Caspar Perusic (1484. 1493.), knez Mihovil Blagajski (comes Michael de Blagay, 1498.), Conte Paolo Starbaz et voyuoda Coxule (1500.-1501.), Martinus Simonis et Ladislaus Vrdugi (1503.), krbavski knez Ivan Torkvat Karlovic (1512.-1513.). NACIN VLADANJA. BAN! I BANOVCI. SABORI. 11 mice 'Judjtii verftl? t>aruacc(?i flo fcna:cbac^oonavt)i voivo du j© loplperna TDofridu (odobipud>irracir<> dpiodvdtci^c pogibilu * 'g>jodaiufcv5adrit)iCTOlima -^ i njegovi nasljednici savjestno vr§e. NaCelo, da svagdje sluze samo domaci urodjenici, provodilo se je do kraja, tako te je napokon kralj Vladislav II. na zahtjev slavonskih sta- leza pismom od 15. lipnja 1503. nalozio banu Ivani§u Korvinu, da prema starotn i hvale vrijednom obicaju kraljevine u pojedinim zupanijama namjeSta za podzupane (vicecomi- tes) i plemicke sudce (iudices nobilium) samo takove plemenite muzeve, koji pripadaju onoj zupaniji, kojoj treba reCenlh castnika. Bani su i u XV. stoljedu i u prvoj Cetvrti XVI. vrhovni u p r a v 1 1 e 1 j i kraljevstva, vrhovni s u d c i I vrhovni v oj v o d e hrvatske vojskc. Kao vrhovni upraviteiji rade bani sporazumno sa s a b o r i m a. Sabori se u ovo vrijeme zovu u latinskom jeziku congregatio genera lis, zatim diaeta ili diaeta general! s, pace i c o n- ventus generalis; u njemac- kom Landtag ili Versamm- 1 u n g, a u hrvatskom s t a n a k ill spraviSce. Redovito se sastaje sabor Slavonije posebice (vecinom u Krizevcima, rjedje u Zagrebu, Cazmi, Doljnim Zdencima), a sabor Dalma- cije i Hrvatske opet zasebice (u Kninu, Bihacu, Topuskom i Ripcu); samo osobito u osudnim casovima vijecaju stalezi svih triju kralievina Zajedno. Saborima predsjedaju obicno bani; ali ima sabora, kojima je na celu sam kralj. Takovi-su sabori bill u Krizevcima god. 1466. i u Zagrebu 1481., kojima je predsjedao kralj Ma- tija§ Korvin; zatim sabor u Virovi- tici 1495. pod kraljem Vladislavom II. Na one sabore, kojima su predsjedali bani, §iljao je kralj po jednoga ili dva poslanika svoja, zvana o r a t o r e s, koji su stalefima saobcivali kraljeve predloge ili propozicije, a i zelje. Qod. 1525. spominju se kao kraljevski ora- tori najprije dvorjanik Stjepan Des- hazy, a poslije budimski prepoSt Ivan Statileo. Za potonjega izdao je kralj i vjerovno pismo, upravljeno na bana Franju Ba(iana. Kralj pi§e banu ovako: »VelemoZni vjerni na§ Ijubljeni. Saljemo na taj sa- bor (diaetam) kraljevine na§e Slavonije vjernoga naSega i Castnoga Ivana Statilea, pre- poSta budimskoga, tajnika i savjetnika naSega, kojemu smo povjerili, da tvojoj vjernosti u naSe ime neke stvari priobdi. Nala?.emo stoga, da svemu, §to 6e reCeni na§ orator kazati, bez ikoje sumnje povjerujeS. Dato u Budimu dne 8. listopada 1525.* Tako sabori kraljevine Slavonije, kao i sabori Dalmacije i Hrvatske bavili su se u ovo doba poglavito time, kako da se kraljevstvo obrani od vanjskih neprijateija, naroCito od Turaka. No pored toga izdavali su odredbe za osiguranje mira i reda u samoj zemlji, dozvoljavali su redovite i vanredne da(ie, birali protonotara kraljevstva i kapitana voj- / //f S i^. if^^ NASLOVNI LIST DRUQOQA IZDANJA MARU- LICEVE .JUDITE. OD QOD. 1522. 12 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJKCU I PRVO.I CtfTVRTI XVI. STOLJECA. ske, vijecali glede crkvene desetine i t. d. Na saborima napokon rjesavao je ban parnice izmedju prucih se stranaka. Za XV. stoljece i za prvu cetvrt XVI. sacuvani su nam brojniji podatci za sabore kraljevine Slavonije, nego li za Dalmaciju i Hrvatsku. Da ogledamo neke slavonske sabore. God. 1432. dne 1. svibnja sastao se je slavonski sabor (prelati, baruni, velikasi i ple- mici zupanije krizevacke, zagrebacke, varazdinske i viroviticke) pod banom i grofom Hermanom Celjskim, tastom kralja Sigismiinda. Od nazocnih prelata i velikasa spominju se izrijekom kninski biskup Ivan, vranski prior Albert de Ungh, napokon viroviticki zu- pani Emerik i Ivan de Marczaly. Na torn saboru bise izdane odredbe, kojima bi se stalo na put bezakonju i metezu, koji bijase preoteo maha za boravka kralja Sigismunda u tudjini. Zakljucke sabora potvrdio je ban Herman Celjski. Znameniti su nadalje zakljucci slavonskoga sabora, drzana u Krizevcima 9. — 11. ozujka 1439. pod banom Matkom Ta- lovcem. Tomu saboru pribivala su takodjer braca Matkova: hrvatsko-dalmatinski ban Perko i vranski prior Ivan Talovac, nadalje kninski biskup Dimitrija Cupor i brojno plem- stvo. Najprije bise stvorene uredbe, da se osigura mir i red u kraljevini; a zatim je ban potvrdio stalezima staro pravo, da si sami biraju protonotara ili cuvara banskih pecata. Znamenit je nadalje sabor, sto ga je na poziv kralja Matijasa Korvina od 18. listopada 1477. obdrzavao u varosi Zdencima ban Ladislav od Egervara. Tomu je saboru bilo odre- diti shodna za obranu Slavonije od Turaka, i podjedno izabrati zasebnoga kapitana, koji ce rukovoditi tu obranu. Jos je spomena vrijedan sabor slavonski, drzan 1. — 12. svibnja 1481. u Krizevcima pod istim banom Ladislavom od Egervara, kojom bi prigodom sastav- Ijen tocan cjenik za mitnice na posjedima velikasa i plemica, te odredjena kazan za vlastelu. koja bi od trgovaca trazila vecu dacu na svojim mitnicama. Napokon je znamenit jo§ sla- vonski sabor, drzan 6. travnja 1522. u Krizevcima, koji je imao za kraljevinu Slavoniju prihvatiti sve one vanredne dace i zrtve, sto ih je ugarski sabor u studenom 1521. do- zvolio u samoj Ugarskoj. Ugarski je sabor onom prigodom clankom 27. odredio: »Item quod regna Sclavoniae et Transylvaniae singulas illas solutiones et contributiones, que superius declaratae sunt, aeque ac in Hungaria pro hac vice subire facereque debeant, et superinde maiestas regia quamprimum oratores suos ad ipsa regna transmittere dignetur« O djelovanju hrvatsko-dalmatinskih sabora u XV. stoljecu i prvoj cetvrti XVI. ostalo je posve malo pisanih spomenika. Sacuvano nam je znamenito pismo hrvatskih sta- leza na rimskoga papu Aleksandra VI., kojim su iz svoga sabora u Bihacu 10. travnja 1494. zatrazili pomoc za obranu svoje tuzne domovine od Turaka. .Tednako se je sacu- valo pismo, koje je »fidelis universitas nobilium regni Croaciae« 18. srpnja 1526. upravila na austrijskoga nadvojvodu Ferdinanda; to j? vjerovno pismo za Bernarda Tumpica, po- slanika hrvatskih plemica, sabranih tada na saboru u Bihacu. Treba osobito iztaknuti, da je kraljevina Slavonija — a ne Hrvatska s Dalma- cijom — p o c e 1 a u XV. stoljecu redovito siljati svoje zastupnike ili po- uzdanike na ugarske sabore. Ovakovi zastupnici zovu se »nuncii regni Sclavoniae* ili »o r a t o r e s regni S c 1 a v o n i a e.« Cini se, da su plemici i velikasi slavonski zalazili vec od XIII. stoljeca na one ugarske sabore, kojima je predsjedao kralj, koji je bio ne samo vladar Ugarske, nego i hrvatskoga kraljevstva. No to nije bilo redovno, nego samo iznimice, i to u onakim po- slovima, koje je jedini kralj rjesavao i obavljao. Takvi slucajevi bill su, kad se je radilo o navjestaju rata iH sklapanju mira, a valjda i onda, kad se je odredjivalo nesto o nasljed- stvu na prijestolju. Vjerojatno je jos, da su pojedini velikasi, ne samo slavonski, nego i hrvatski, dolazili na te ugarske sabore budi kao posjednici u Ugarskoj. budi kad su pred samim kraljem vodili parnice medju sobom. No sve to bilo je iznimno i neodredjeno, jer do konca XIV. stoljeca nije ni ugarski sabor imao odredjena oblika, niti je bio stalezka korporacija. NaCIN VLADANJA. BAN! ! BANOVCI. SABORI. 13 Ugarski sabor kao neko stalezko zastupstvo dobivao je stalne oblike tek u prvoj polovici XV. stoljeca. U ono vrijeme po^eli su i stalezi kraljevine Slavonije — premda su imali svoj posve samostalni sabor — Siljati svoje izabrane poslanike (nuncii, oratores) na ugarski sabor. Kazlog tome postupku ne 6e biti nikako podredjenost slavonskoga sa- bora prema ugarskomu, nego nasuprot te^nja, da bi povlasti i prava ugarskih staleza vrijedila i za slavonske.*) Prvi poznati slncaj, da su zastupnici Slavonije bili na okupu sa zastupnicima Ugar- ske i Erdelja, desio so god. 1442. kad se je radilo o izmirenju kralja Vladislava I. Var- nenCika s obudovljelom kraljicom Elizabetom, majkom Ladislava Postuma. Na saboru u Budiinu 17. kolovoza bili su osim prelata i magnata ne samo zastupnici zupanijskoga pletnstva u Ugarskoj (comunitas regni Hungarie — nominibus et in personis comunitatis regni Hungarie) i onda poslanici erdeljski (nuncii partium Transiluanarum), nego i cetiri glasnika kraljevine Slavonije (nuncii regni Slauonie), po imenu Benedictus Nelepecz de Dobrakuchya, Ladislaus Roh de Deeche, Petrus literatus de Zeanahraszthya, i Johannes filius Viti de Corbowa. Namah zatim, 20. rujna 1447., nalazimo na saboru u Budimu sest izabranih poklisara (e 1 e c t i nuncii) iz kraljevine Slavonije (de regno Slavoniae), a ti se zovu: Qeorgius filius Simonis, alter Qeorgius filius Juan, Johannes filius Viti, Pe- trus de Fizesd, alter Petrus de Zenaharaszt, et Qeorgius de Magalocz, Od toga casa (1447.), cini se, da su sve vise dolazili »electi nunciii regni Scla- vonic* na sabore u Ugarskoj. Vjerojatno je medjutim, da je to bivalo samo iznimice, i u zamasnim pitanjima, koja su se ticala ne samo Ugarske, nego takodjer Slavonije i Er- delja. Stalezi Dalmacije i Hrvatske nijesu ni sada dolazili u Ugarsku (osim pojedinaca), a jo§ manje njihovi poslanici. J e d i n i slucaj u citavom XV. stoljecu i prvoj cetvrti XVI. desio se je godine 1492., kad su »baruni, velikaSi i plemici kraljevina Hrvatske i Slavonije* (njih 63) na saboru u Budimu 7. ozujka potvrdili mir Pozunski, te zajamcili kuci Habs- burg pravo nasljedstva na prijestolje. Kad se je poslije toga opet sastao sabor na Rakosu, koji je 12, listopada 1505. izkljucio s prijestolja sve tudjince, nije na torn saboru bilo hr- vatskih- staleza, nego tek cetiri poslanika slavonske kraljevine, i to protonotar Emericus Hassagh, Qeorgius Castellanfy, Bernardus de Thurocz i Elias Bosnyak de Busthincz (orato- res regni Sclauonie). Ali ni ti nunciji kao da nijesu mnogo utjecali u razprave ni zakljucivali, nego su tek zahtijevali, da im se dade jedan pismeni primjerak jur stvorenoga zakljuCka »u zaStitu svojih prava« (iurium eorum ad cautelam), jamacno da ga pohrane u pismari svoje kraljevine. Pojedini kraljevi nastojali su koji put i hrvatske staleze skloniti, da u zamaSnim pita- njima ill svi dodju ill bar svoje oratore po§lju na ugarski sabor. Kad se je g. 1509. i 1510. radilo o tom, da se Mletcima silom otme Dalmacija, pozvao je kralj Vladislav 11. 6. sije(5nja 1510. hrvatske i slavonske staleze na sabor u Ostrogon za dan sv. Qregorija pape (12. os^ujka). Medjutim mletacki poslanik Petar Pasqualigo javlja 11. veljaCe iz Zagrcba, da se kraljcv poziv nije najbolje dojmio hrvatske gospode, jer nije bio obiCaj, da ih zovu na sabor u Ugarsku (non era consucto in le diete de Hungaria chiamar li signori di Croatia), budui^i da su po starom obiCaju i pravu imali svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj (perche dicono, haver loro auctorita ex concessione eis atributa far la loro dieta in Croatia da per se). Ako skupimo sve u jedno, razabiramo, da je kraljevina Slavonija u nekim osobito zamaSnim poslovima (nasljedstvo na priestolje, rat ili mir sa stranim drfavama) poCev od god. 1442. Siljala svoje nuncije ili oratores na sabor ugarski; Hrvatska uCinila je to, §to • U jednoj izpravi od Kod. 1517. eitamo: »de iure et consuetudine regni Hulf- Kariae et per consequens rcRni Sclauonie, quod eisdem iuribus et con- suetudinibus, quibus rcKnum HunRarie utitur, Kaudcrc solet...« No uza to i povrh toKa shi?,e se slavonski stalezi »consuetHdinaria... leRe dicti regni Scla- vonic...* Starine jujtosl. akad. V. str. 172—173. Slavonija dakle ima dvojaka prava: ugarska. ktija su i slavoiiska. — a onda i poscbna siavonska. 14 Hi^VATSKO KRALJEVStVO U XV. SToLJECU I PRVOJ CETVRT I XVl. STOLJeCA. 0 se znade, kad se je radilo o nasljedstvu Habsburga, a prije ni poslije nikada sve do boja na Muhackom polju. Tek u XVI. stoljecu, kad se je sabor hrvatski konacno zdruzio sa slavonskim, stao je taj sjedinjeni sabor Hrvatske i Slavonije redovito siljati svoje iza- brane nuncije na ugarski sabor. Jos nesto o grbovima kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, od kojih je u ono vrijeme sastojalo hrvatsko kraljevstvo. Najstariji grb, cini se, da je imala Slavonija; u torn grbu bila je slika kune, koja se takodjer vidi na pjenezima banova u XIII. i XIV. stoljecu. I na pecatu kralja Vladislava II. vidimo grb kraljevine Slavonije (kunu u stitu). Ali bas taj kralj podijelio je diplomom od 8. prosinca 1496. kraljevini Slavoniji novi i do- punjeni grb, koji se i danas jos rabi; ipak toga novoga grba nema ni na pjenezima kao ni na pecatima prije Muhackoga boja. Orb Dalmacije (tri leopardske glave) nalazi se, sto se znade, prvi put na dvogubom pecatu kralja Sigismunda oko god. 1400. Grb kraljevine Hrvatske napokon (crvene i srebrene kocke) nalazimo najprije na jednoj spomenici (taliru) kralja Ljudevita od god. 1525.; nadalje na slici istoga kralja Ljudevita II. od Hansa Burgkmaira (1472.— 1559.). Uprava, upravne oblasti i oblastnici. Uprava, upravne oblasti i oblastnici bill su u ovo doba gotovo jednaki, kao u XIV. stoljecu. Naravno, da je u krajevima, koji su dolazili pod Mletke ili Turke, bila uprava uredjena po mletackom ill turskom nacinu. 2upanijsko uredjenje po ugarskom kalupu provodilo se je u Slavoniji sve do kraja. Qod. 1486. ukinuta bi knezija Zagorje sa svojom zasebnom sudbenoscu, te bi privaljena Varazdinskoj zupaniji i banskome sudbenomu stolu. U XV. stoljecu razsirena bi osobito Krizevacka zupanija, koja je sezala daleko u danasnju slavonsku Podravinu, gotovo do Valpova i Osijeka. Najmanja je bila Viroviticka zupanija, koja je bila odasvud opasana Krizevackom zupanijom. Zagrebacka zupanija zadrzala je po prilici svoj prijasnji obseg; jedino su krajeve na jugu Kupe stall nazivati Hrvatskom. U staroj Hrvatskoj na jugu Qvozda obstojale su u prvoj poll XV. stoljeca cetiri zu- panije: Li5ka, Lucka, Kninska iPoljicka. Medjutim u Lickoj zadobise mnoge gra- dove Krbavski knezovi i Frankapani, tako da je »knez ili span stola k r a 1 j e v a meju pleme- nitimi Ijudi Mogorovici v Lici« imao razmjerno malenu oblast, dok su poglaviti gradovi (Pocitelj, Belaj ili Bilaj, Lovinac, Barleta, Novigrad ili Novi) bili u vlasti nasljednih kne- zova. Zupanija Poljicka ili zupanija Poljica dosla je opet god. 1444. konacno pod Mletke. Tako su u Hrvatskoj ostale samo dvije prave zupanije (Kninska i Lucka), dok i te nijesu u prvoj cetvrti XVI. stoljeca spale sasvim ili dijelomice pod tursku vlast. Uz zupanije obstojale su u to vrijeme u staroj Hrvatskoj brojne k n e z i j e (kneztva) ili grofovije, kojima su gospodovali nasljedni knezovi ili grofovi: Franka- pani, Kurjakovici, Nelipici, Talovci i drugi. Takove su knezije bile: Cetina s grado- vima Sinj i Travnik, P o s u s j e s gradom Cacvina, K 1 i s s gradom Klis i vise sela, P e- trovo polje s gradom Kljuc, Promina sa vise sela; napokon poznate vec odprije knezije Krbava, Buzane, Qacka, Vinodol, Modruse i t. d. Qod. 1469. oteo je kralj Matijas Korvin knezovima Frankapanima znameniti pri- morski grad S e n j s kotarom, a poslije jos i kneziju Qatansku ili Qacku s gradom O t o c- cem 1 jo§ nekim gradovima u onoj okolici. Od toga citavoga podrucja stvorio je na to kralj zasebnu upravnu vojnicku oblast, naime Senjsku kapitaniju. Qlavaru te oblasti, zvanu k a p i t a n, bilo je poglavito s kraljevskom cetom braniti povjerenu mu oblast i od navala turskih i od Mletcana; no pored toga bilo mu je paziti i na susjedne knezove hrvatske. Ne zna se, koliko je kraljevska ceta brojila Ijudi; godine 1504. primao je kapitan senjski za obranu Senja i ostalih gradova svoje kapitanije 2000 forinti u zlatu i za 500 forinti soli. Senjska kapitanija obuhvatala je ne samo grad Senj s kotarom, nego i nekadanju Qatansku knezevinu s Otoccem, pace i grad Brinjski (1479.). Qod. 1489. spadaju na Senj- UPRAVA, UPRAVNE OBLAStI I OBLAStNlCl. 15 sku kapitaniju gradovi: Senj, OtoCac, Starigrad na moru, i Novigrad. Citavom kapitani- join upravlja kapitan i iijcgov zamjenik, vicckapitan; u pojedinim gradovima stoluju ka- stelani (castellani) ili porkulabi (Burggrafen). Vec 1472. izdao je kralj Matijas Korviii gra- djanima Senja slobodno pismo, kojim je potvrdio njihove stare povlastice, te ih zastitio od nasilja kraljevskih kapitana i kaStelana. Po uzoru Senjske kapitanije bi§e poslije u XVI. stoljecu iiredjene i druge kapitanije uz tursku medju, od kojih je onda postala krajina.'^ Prvi po imenu poznati kapitan senjski bio je god. 1473. Bolffgangus Frodnar. Poslije njega spominje se god. 1477. — 1482. Dubrovcanin Maroje 2unjevic kao kapitan. Godine I486. — 1494. vrsi tu sluzbu Petar Tarnik Mak§ak (Petrus Tarnok de Machkas); godine 1495. i 1496. nalazimo u jedan mah zajedno dva kapitana: Nikolu Kolunica (Nikoiao Ko- lonych, Nikolaus Horvath. Nicolao Croato) 1 Zagrebcanina Ivana Pastorija (Johanni Pa- stori, Soan de Zagrabia, Johannes Qyoan). Iza ovih zarcdase: Oeorgius Orbanas (1496.), Benedictus de Werner (1499.) i Alber- tus Lonyay (de Lonya, 1501. — 1505.). Od godine 1506. pak do 1518. nema po- sebnih kapitana u Senju, vec tu cast vr§e tadanji bani hrvatski, koji uz svoju bansku placu primaju za kapitaniju 2000 zlatnih forinti u gotovom i za 1000 fo- rinti soli. Pocev od lipnja 1518. nala- zimo opet po dva kapitana. Najprije su Jeronim Petelinic i knez Ferenac Nele- peci (1518.), onda Jeronim Petelinic i Gregorije Orlovcic (1521.). Od godine 1523. upravljaju kapitanijom Gregorije Orlov5i6 (Qregorius Orlowchyth de Choka) i Petar Kruzic (Petrus Krwsyth de Kroog), kojima bi podjedno povje- rena i obrana grada Klisa. Oni se zovu »capitanei Segnae et castellani Clis- siae«. Kad je Gregorije OrlovCid u boju na Muhackom polju poginuo, ostao je Petar Kruzic sam na braniku Senja i Klisa (capitaneus Segnensis et Cli- siensis). Jednako kao Senjsku kapitaniju uredio je kralj MatijaS Korvin i onaj dio Bosne, koji je god. 1463. i 1464. Turcima oteo. 1 ta banovina Bosna ili JajaCka banovina — kao i susjedna SrebreniCka — imala je biti bedernom za suzbijanje osmanlijskc slle, te je bila na vojniCku uredjena. U prvo vrijeme (1464.— 1471.) upravljali su Bosnom hrvatski bani (Emerik Zapoija, Ivan Tuz, Bla^ Magjar); no god. 1471. imenovao je MatijaS kneza Nikolu IloCkoga kra- Ijem Bosne. Po smrti Nikolinoj (1477.) zaredaSe samostaini bani Bosne ili Jajca; najprije jedan (Petrus Doczy 1480., Fichwr 1486.) a poslije (1494.) po dva zajedno. Najpoznatiji bani u to vrijeme jesu: Balthasar de Batthyan (1494.— 1505.). Franciscus Beryzio dc QRB KRALJEVINE SLAVONIJE. Snimak s grbovnice kralja Vladislava 11. od Kodine 1496. • Iza senjske kapitanije najstarija je B I h a e k a (Bihae i RipaC). kojii je Nikola JurlAie n srpnju 1527. uredio. Sam grad Biha(i doSao je po smrti hercesa i bana IvaniSa Korvina (1504.) u kraljevsku vlast, te su njim u kraijevo ime upravljali bani. Ve(5 od 1512. namjeStali su bani u Rradu BihaCu zasebnc kapitane. Poznati su kapitani lurai Straiemanski (Strcsemley) cod. 1512. I Ivan SvctaCkl (do Zempchc) cod. 1526.-1527. 16 HRVATSKO KRAUEVStVO U XV. StOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. « Grabarya (1494. — 1503.), Bartholomeus prior Auraiiae (1507.), Qeorgius Zthresemley (1508.— 1512.), Nicolaus Zekel de Kewend (1508.), Petrus Keglewych de Bwsyn (1522.), Nicolaus Gylethffy (1522.— 1527.), Johannes Horwath de Zedlak (1525.— 1527.). Bosanskoj ili Jajackoj banovini pripadali su ne samo gradovi Jajce i Banja- 1 u k a (Banya-Luka), nego takodjer gradovi Grebe n, Sokoi, Jezero, Vijenac ili Vjencac, Levac ili Livac, Komotin, Bocae, Zvecaj i Vrbaski grad (Orbazvara). Po tome je banovina obuhvatala citavo podrucje rijeke Vrbasa od izvora do utoka u Savu. U svima su gradovima bile vece ili manje posade; najjace utvrdjeno i vojskom snabdjeveno bilo je Jajce. God. 1504. odredjeno bi za uzdrzavanje kapitana, voj- nika (pjesaka i konjanika), kao i straza u Jajackoj banovini do 20.000 zlatnih forinti. Oko god. 1506. — 1512. bio je proracun za uzdrzavanje i obranu Jajca ovaj: Banima Jajca za 200 konjanika i 300 pjesaka u ime place ... . . . . . . . 12.000 Istim (banima) soli za 2.000 Za obnovu zidova, kao za popravak drugih zgrada 3.000 Pjesacima (150), koji sluze u Jajcu i ostalim gradovima 3.600 Lakim konjanicima (120), koji sluze u Jajcu i ostalim gradovima ...(... 3.000 Za uzdrzavanje straza kod Jajca i ostalih gradova 700 Za uzdrzavanje redovnicima sv. Franje u Jajcu 200 Mestru, koji pravi solitar (barut) 150 Gradjanima i ziteljima u Jajcu i ostalim gradovima 300 Topnicima u Jajcu i njihovim pomagacima 150 Svega . . 25.100 zlatnih forinti ili dukata. Izneseni podatci objasnjuju se jos bolje racunima kraljevskoga dvora za kralja Lju- devita II. u vrijeme od 12. sijecnja do 16. srpnja 1525. Iz tih racuna doznajemo, da su u ono doba vrsili cast bosanskih bana Nicolaus Gylethffi i Joannes Horwath de Zedlak, koji su u ono pol godine primili u ime place (sallarium) 1700 + 2200 + 2000 + 400 = 6300 zlatnih forinti. Uz oba bana spominje se »provisor« grada Jajca, po imenu Ivan Hober- danac (Oberdanci), koji je primio za sest mjeseci place 100 + 66 + 100 = 266 forinti, te se je jamacno morao brinuti za obskrbu vojske, kao i za popravak i uzdrzavanje samoga grada. Gradska posada sastojala je od pjesaka, naime 300 domacih zitelja (Jajcana), zatim od konjanika, i to dvorskih huzara ili katana. Konjanicima bili su na celu dva kapi- tana, po imenu Mihajlo Turak (Therek) i Petar Keglevic; jednako je i pje^adija imala kapitana (Erews Petrus) i vojvodu (Lukarith Martin wayda). Vrlo je znacajno, da se je nadvojvoda Ferdinand na pocetku god. 1526. smijerao proglasiti i kruniti kraljem bosanskim, »jer Bosna pripada Hrvatskoj« (appartenendo la Bossina a la Croatia). Zitelji po narodnosti i po stalezima. U XV. stoljecu sve se vise mnoze V 1 a s i i M o r 1 a c i (Murlaci) na teritoriju hrvatskoga kraljevstva, narocito u samoj kraljevini Hr- vatskoj na jugu Kupe. S kopna prelaze na otoke (Krk), pa odanle u austrijsku i mletacku Istru. Osobito mnogo Vlaha i Morlaka spominje se oko god. 1412. na imanjima knezova Nelipica, poimence u zupama ili knezijama Cetini (oko gradova Sinja i Travnika), Posusju (oko grada Cacvine), Petrovom polju (grad Kljuc), i Odorji (grad Zvonigrad) na Zrmanji, zatim oko gradova Omisa, Klisa i Kamicca. Ti su Vlasi pomagali Nelepice u borbi s Mlet- cima, pa su stoga uzivali posebne povlastice. Kad je god. 1434. umro posljednji knez Ne- lipic, po imenu Ivanis, preuzeo je svu njegovu bogatu bastinu zet njegov Ivan (Anz) Frankapan. Taj je, boraveci 18. ozujka 1436. u gradu Klisu, izdao za Vlahe u zupi Cetini oko Sinja poseban statut, kojim je »svim dobrim Vlasima« potvrdio »dobre i postene i :^ITELJI PO NARODNOSTI I PO STALEZfMA. 17 0rave njih navadne zakone, ki su im bili za njih biv§ega gospodina bana Ivanisa Ivano- vica (Nelipica) i za njegova otca, kneza Ivana.« Buduci da je statut sastavljen hrvatskim jezikom i pisan cirilicom, nema sumnje, da su ti Vlasi govorili tada hrvatski. To posvje- docuju i njihova imena, koja se u statutu spoiiiinju, kao Viganj Dubravcic, Ninoje San- kovic, Tonias Kocevic, MatijaS Vukcic, Milic Ostoic, Dragic Prodanic, Blaz Kocic, Hrelia Oolesevic, Vukat Voinovic, Ivanis QrobaCic, Budan GrubSic, Bilosav Drazevic, Jelovac Drazivojevic, Radivoj Vitkovic, Bulat Kustrazic i Ivan Poznanovic. Neke ustanove rece- noga statuta, kojima se odredjuje »i da ne drze Hrvati Vlahov mimo jednoga bra- vara«, zatim »i S r b 1 i n da nemore otdati na V 1 a h a, ni Vlah na S r b 1 i n a«, jasno dokazuju, da se ti Vlasi ne mogu pribrojiti ni Hrvatirna ni Srbima. Znacajno je medjutim, da se ti »dobri Viasi« nazivaju takodjer »dobri muzi k a t u n a r i«, kako se razabira iz posljednje stavke recenoga statuta, gdje se kaze: »I na to im dasmo taj nas otvoren list, jere svi ovi vise pisani dobri muzi katunari svojom bracom i svojimi katunami i svojim opcinami obitovase se i prija§e i ob(v)ezase virami i dusami svojimi, da nas i na§ ostanak oni i njih ostanak bote virno i pravo sluziti svojimi glavami i svojim blagom i svom svo- jom mocu i ne ostaviti nas i nas ostanak protiv vsakomu cloviku*. Vlasi u zupi Cetini imali su svoje zasebne knezove, koje su sami izabirali; jos god. 1476. izdao je Vladislav Talovac, sin bana Franka, u gradu Cacvini otvoren list, kojim je potvrdio MiklouSa Deho- jevica za kneza vlaskoga u zupi Cetini. U tom listu pise Vladislav Talovac: ». . . da vi- divsi mi prave i verne sluzbe Miklousa Dehojevica i njegovih prvih sluzbe, ke su sluzbe nasoj kuci sluzili, da mu ucinismo tu milost, da ga ucinismo kneza VlaSkoga strane Vlaske po zakonu Vlaskom, onako, kako ga su Vlasi obrali, onako ga mi potvrdjujemo i potvr- dismo ga za njegova zivota, da ga hocemo za njegova zivota u tomu uzdrzati . . .« Qotovo u isto vrijeme, kad su Vlasi u Cetini dobili svoj statut, izticu se i Vlasi u Lici na sjevernom podanku Velebita. Ti Vlasi imadu svoju obcinu, te izdaju 16. srpnja 1433. ovu hrvatsku izpravu u prilog franjevackom samostanu sv. Ivana vise dana§njega Medka: »Mi Antun Tukovic i Ivan Herendic, knezi, vladiki, Paval voivoda. i sudci Vlaski, po inieni: Dian Muskovic, Juraj Ruzic, Matias Vlkotic i Matias Jelcic, takoje pristava stola Vlaskoga: Matul Rubanovic i Mikula Mulgasic, i takoje Ivan Sopkovic, Milota Pra- visic, Lukac Milunovic, Tomas Aladinic, Franko Danilovic, $imun Bilkovic, Orgur Beko- sevic i Bartol Ceprnic, i vsi dobri Vlasi v Hrvatih: damo viditi vsim, kim se dostoji, pred kih obraz ta nas list pride, da ucinismo slobodscinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve V Lici na gori, najprvo v selu Celopekam i v Kozlu rogu i v Nadbrdu i drugdi, gdi je imanje svetoga Ivana crikve, ca k njoj pristoji rccenomu imanju i njim kmetom, ki su na 'nom imanju i ki napred budu, da nijedan Vlah i s nami nas brat Hrvatskih Vlahov ne imi rccenomu imanju nijednoga zla uciniti, ni gajev pasti, ni zit ni senokoS trti, ni recenih kmetov hasan zeti, ni ukrasti ... A to ucinismo cic Ivana svetoga i cic nasih du§ spa- senia.« Licki dakle Vlasi, kojih imena svjcdoce, da su tada vec hrvatski govorili, imadu poput Hrvata svoj »vlaski stol« (sud), kojcnni su na cclu kiicz, vladika i vojvoda. a uz njih sudci i pristavi: oni nadalje izdaju slobodni list franjevackoj crkvi sv. Ivana, po iiemu bi mogli nagadjati, da su i sami bili rimokatolicke vjere. Licki Vlasi razasuli su se poslije po Citavom Velebitu sve do Senja. Jedna se obcina vlaSka (universitas Valachorum) spo- minje u primorju kod Starigrada u zupi Podgorju; tim je Vlasima god. 1521. zapovjedio kralj Vladislav II.. da se niorajn pokoravati senjskim kapitanima Jeronimu Pctcllni«iu I (Iregoriju Orlovcicu. Osobito nniogo Vlaha okupilo se je u Oinarskim planinama. U 2upi Vrhrika (Vr- lika) spominju se Vlasi od plemena Tulic (dc gcnere Thwlich); te le Vlahe kralj MatiiaS Korvin, boravcci 13. prosinca 1463. u Jajcu, darovao hrvatskomu vlastelinu i plcmiCu Ivanu Cuhrcticii iz Vrhrikc, koji ga je pomagao pri podsadi recenoga grada. Vlaha nala- /iiiK. i.s na Zrmanji oko Kegal-grada. k^dic sc uod. 1486. i 1487. parbe s Keglevi^i^a radi. Klaie. Hrv. povj. 111. (5.) 2 18 HRVATsKO KRALJEVSTVO U tV. STOUECU 1 PRVOJ ceTVrti XVI. STOLJECA. nekih zemaljaM ti su Vlasi jamacno bili vec pohrvaceni, jer se zovu Radic Quljevic, Rad- mil Babic, Mozgota Quljevic, Radovan Skalic, Matija Terehimcic i Toma Kalcic. Uz imena Vlasi i Morlaci spominje se u XV. stoljecu jos i ime C i c i. Porijekio toga imena nije poznato; jednako se ne zna, da li je ime Cici vrijcdilo za sve Vlahe u obce ill samo za neka zasebria piemena. Ali svakako stoji, da su Cici takodjer Vlasi, mozda ta- kovi, koji se ne bijahu jos posve pohrvatili. Cici spominju se vec god. 1463. u Istri oko Pazina kao podanici i vojnici kneza Ivana Frankapana; koruski zupnik Jakov Unrest opet u svojoj njemackim jezikom sastavljenoj kronici Ugarske znade oko god. 1499. za citavu Cicku zemlju, koja se prostire izmedju Hrvatske i Bosne (C z y s c h n- 1 a n d t lig zwischn Wossen und Krabaten). Vlasi na tlu hrvatskoga kraljevstva nijesu ni u XV. stoljecu bili oslobodjeni od voj- nicke sluzbe. Po vojnickom registru kralja Sigismunda od god. 1432. morali su se oni okupljati pod hrvatskim banom u taboru, koji je bio smjesten protiv Mletaka i Turaka duz Hrvatske i Dalmacije. U tom su taboru stajali »citava kraljevina Hrvatska i Vlasi u njemu zivuci sa svim svojim silama« (totum regnum Croatiae et Valachi in eo existentes cum potentiis eorum). Uz vojnu sluzbu placali su Vlasi lakodjer i r a t n u dacu, kako se razabira iz jednoga popisa ratne dace u Hrvatskoj od god. 1504. U tom se popisu spominju Vlasi kod Knina (Walachi Tinninienses), kod Obrovca (Walachi Petri Tarnok ad Obrowacz), kod Vrlike (V/alachi Pauli Chobrethyth in finibus), napokon uz grad Nutjak na Cetini, koji je tada pripadao knezu 2arku Drazojevicu. Turska najezda na Srbiju, Bosnu i Humsku zemlju (Hercegovinu) bila je po- V o d o m, da se je narod iz tih zemalja stao seliti u tada jos zasticeno hrvatsko kraljev- stvo. Odkad je srbski despot Qjuragj Brankovic ustupio kralju Sigismundu godine 1427. Macvu s gradovima Beogradom i Qolubcem, pocelo se je sve vise Srba naseljivati po Ugarskoj i iztocnoj Slavoniji, a narocito po Srijemu. Ta je seoba Srba ili Rasana (Ras- ciani) postala jos zivlja, kad su Turci nakon pada Smedereva Srbiju pretvorili u turski pasaluk (1459.). Pad Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.) bijase opet povodom, da je hr- vatski narod iz tih zemalja stao grnuti u Hrvatsku i Dalmaciju, pace i u Slavoniju. Bje- gunci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, koji su se pred turskom silom zaklanjali u slobodne hrvatske zemlje, zvali su se u ono doba p r i b j e z i (prybeg, pribeg, prebeg). U drugoj polovici XV. stoljeca i prvoj cetvrti sestnaestoga bilo je vec mnogo pribjega na teritoriju hrvatskoga kraljevstva. Medju njima bio je i srbski despot Vuk Qrgurovic (Zmaj ognjeni Vuk), zatim jedan ogranak hercega sv. Save iz Hercegovine, humski knezovi Vlatkovici i druga gospoda, a s njima sila puka. Tako se primjerice god. 1504. spominje neki »Qeor- gius M. Milithich una cum fratre suo, qui de Bistricia (Bistrica na Hlivanjskom polju u Bosni) ad Klyz (Klis) venerat«, kako prima za svoja 32 konjanika godisnju placu od 320 zlatnih forinti, da sluzi protiv Turaka. Qod, 1525. zapovijeda opet kralj Ljudevit II. Petru Keglevicu, da u kotaru svoga grada Bijelc Stijene doznaci zemljiste i seliste Tomi i Antunu Qvozdenovicu, kao i Jurju Varjacicu, koji su od Turaka vi nasu drzavu pobjegli« (qui a. Turcis ad nostrum regnum transfugerunt). Dogadjalo se je i to, da su i onaki Ijudi, koji su bili silom poturceni, ostavljali svoju domovinu, te se pobjegavsi u Hrvatsku opet povratili u krilo krscanske vjere. Tako je oko god. 1503. kralj Vladislav II. darovao kasteo Majko- vec u Krizevackoj zupaniji nekomu Hadar vojvodi, koji se bijase ponovno pokrstio (agili Hadar waivode, qui derelicta . . . secta Machometica ad fidem veram cristianam exiit). God. 1511. opet darovao je isti kralj posjedovanja »Podplaw et Dolywacz ad castrum Ottochacz pertinentes in regno Croatiae in comitatu de Gaczka existentes« pribjezima »strenuis militibus Petro, Qregorio et altero Petro Dorothych, qui nuper sectam Macho- meticam spreverunt . . . (et) se in sanctam religionem christianam contulerunt«. Kad je Hrvatska nakon strasnoga boja na Krbavskom polju (1493.) bila sve vise izlozena turskim provalama, zapocelo je takodjer i razseljivanje hrvatskoga 2ITELJI PO NARODNOSTI 1 PO STALE21MA. Id I tl a f o d a. Najprije su ziteiji iz juzne Hrvatske stali preko Qvozda Rrniiti u tada jo§ za- klonjenu Slavonijii, narocito u krajeve izmcdju Gvozda, Kupe. Save i Une, koji su se tada i prozvali lirvatskoni; u prvoj pak Cetvrti Sestnaestoga stoljeca. narocito nakon pada Knina (1522.), Skradina (1522.) i Ostrovice (1523.) javija se o prvim seobama Hrvata u tudjinu. Dne 17. svibnja 1524. dozvolio je kralj Ljude- vit mestrii svojih peharnika Franji Ba- canu, da se iia njegovim posjedima (Enyng et Bathyan) u Ugarskoj smiju na- staniti »Mrvati, koji u na§oj kra- Ijevini Hrvatskoj radi straha i neprekidnih provala i navala predivljih neprijatelja Tura- ka mirno i sigurno prebivati ne mogu, te kojima su vec isti dusniani kuce, prebivalista i sve zgrade ognjem u pepeo obratili, a imanje i sve stvari kao plijen razgrabili« (annuen- dum duximus et conccdendum, ut Croati, qui in regno nostro Croatie propter me- tum et continuas incursiones et invasio- nes ferocissimi hostis Thurcarum quiete et secure habitare non possunt, . quorum iam hostes ipsi domos, habitacula et omnia edificia igne in cinerem, bonaque et res universas in predam ipsorum convertis- sent, pro ipsorum ampliore quiete, salute et tranquillitate ad bona dicti Francisci Batthyani morandi causa venerint vel ve- nire voluerint, quantocumque numero sint, ubi hostium invasiones evitare et se vi- tamque ipsorum unacum uxoribus et filiis rebusque et bonis custodire et defcndere possint, libera et sine uUo impedimento in bonis suis Enyng et Batthyan vocatis descendere et descensum facere ibique pro se habitacula ac domos et edificia parare possint et valeant . . .). Slijedece godine 1527. bjcze opet Hrvati preko mora u 1 1 a 1 i j u, gdje su osnovali na- seobinc u Apuliji, Markama i Abruzzama. Kukavni ostatci tih hrvatskih bjegunaca 2ive jo§ i danas u talijanskoj pokrajini Molise, te u svojim pjcsmama spominju tadanjega krbavskoga kneza i bana, slavnoga Ivana Karlovica. Prigodom selenja u drugoj polovici petnaestoga stoljeca i prvoj polovici Sestna- estoga dolazilo je mnogo Iirvatskoga naroda takodjer ii one primorskc gradove 2* ■.•'HMtr^tK.: ii^: Alt teitti*Mti*Ki tffe NADQROBNA PLOCA MARKA MARULICA. U crkvi Franjevaca konventualaca u Spljetu. 20 HRVATSKO KRALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CEtVRti XVI. StOLJECA. D a 1 m a c i j t i Hrvatske (Nin, Zadar, Sibenik, Trogir, Spljet, Omis), k o j i s u b i I i u mletackoj vlasti, pa i u slobodnu obcinu grada Dubrovnika. Tako se je zgodilo, da je u onim dalmatinskini gradovima, u kojima je do 1420. bio pretezan romanski zivalj (Zadar, Trogir, Spljet i Diibroviiik), sada sve vise preotimao maha hrvatski elemenat, na- rocito medju pucanima. U drugu ruku se je opet za mletackoga viadanja iza god. 1420. stao siriti talijanski jezik u prvotno hrvatskim gradovima, kao u Sibeniku, Omisu, Hvaru i Korculi. U obce se je u svima gradovima mletacke Dalmacije (i Hrvatske) u ono doba u javnomu zivotu rabio latinski, doticno talijanski jezik (mletacko narjecje), dok se je u pri- vatnom zivotu i u porodicama govorilo mnogo hrvatski. Moze se reci, da je ogromna vecina zitelja u mletackoj Dalmaciji tada govorila ili bar razumjela dva jezika: romanski (starodalmatinski ili opet talijanski) i hrvatski (doticno srbski). Sve izbrojene doseobe i razseobe nijesu ipak b i t n o promijenile etnografske pri- like u hrvatskom kraljevstvu sve do god. 1526. U citavom kraljevstvu sacinjavaju jos uvijek ogromnu vecinu Hrvati, doticno Slavonci (Slovinci). To posvjedocuje i savremeni dubrovacki povjestnicar Ludovicus Tubero (Crijevic ili Cerva, t 1527.), kad opisujuci tadanju Ugarsku i Hrvatsku do god. 1522. ovako govori: »0d dalmatinskoga primorja, koje oplakuje Jadransko more, do rijeke Drave jesu i 1 i r s k i p u c i, koje Ugri djelomice Hrvatima, a djelomice Slavenima il^asanima zovu. Od Drave pocinje ma- gjarski govor«. (A littore Dalmatie, quod mari Adriatico abluitur, gentes lUyricae sunt, Quos Hungari partim Crouatos, partim Sclauenos et Rascianos dicunt. A Dravo Hunga- ricus incipit sermo.) f ■ ''m! I Pored bitno nepromijenjenih narodnostnih prilika nijesu se promijenile ni stalezke prilike. Za slabih kraljeva u prvoj polovici XV. stoljeca znatno se dize vlast visega plem- stva, koje sacinjavaju nasljedni k n e z o v i (comites) ili g r o f o v i. U kraljevini Hr- vatskoj jesu po izumrcu Nelipica (1434.) najodlicniji knezovi K r c k i ili M o d r us k i k n e- z o vi (Frankapani), koji se god. 1449 dijele na o s a m 1 o z a, te drze ogroman posjed izmedju Kupe, Une, Zrmanje i Jadranskoga mora. Uz njih izticu se u tom prijedjelu jos krbavski knezovi Kurjakovici kao gospodari Krbave, jednoga dijela Like, Podgorja i nekih oblasti oko doljnje Zrmanje. Djedovinu izumrlih knezova Nelipica na jugu Krke preuzeli su god. 1437. knezovi T a 1 o v c i, porijeklom Dubrovcani (ili Korculani), koji se jos god. 1476. ponose naslovom »knezovi cetinski i kliski«. Tako krcko-modruski kne- zovi, kao i knezovi Kurjakovici i Talovci drze brojna posjedovanja i u kraljevini Siavo- niji, koja su stekli ili kraljevskim darovnicama ili zenitbama. U kraljevini Slavoniji sve do god. 1456. silno utjecu u sve javne poslove C e 1 j s k i knezovi, koji uz kneziju Zagorje gospoduju prostranim posjedima diljem citavoga hr- vatskoga kraljevstva. Njihovu bastinu preuzeo je velikim dijelom »pan Jan Vitovec od Qrebengrada«, kojega su opet naslijedili (1468.) njegovi sinovi, »z a g o r s k i k n e z o v i« (grofovi) Juraj, Ivan i Vilim. Tek god. 1488. skrsena bi vlast tih zagorskih knezova. U sla- vonskim krajevima izmedju Save i Une nalazinio knezove B a b o n i c e-B 1 a g a j s k e. U iztocnoj Slavoniji izticu se u drugoj polovici XV. stoljeca 1 1 oc k i knezovi, od kojih se 12 knez Nikola podigao i do casti bosanskoga kralja (1471.— 1477.). I sin njegov Lovrinac (t 1524.) ponosi se naslovom hercega bosanskoga. Kralj Matijas Korvin (t 1490.) radio je za citavoga viadanja svoga svima silama. da ne samo u Ugarskoj, nego i u Hrvatskoj i Slavoniji skuci silne knezevske (grofovske) oligarhe. Zatiruci njih na svaki nacin podigao je nize plemstvo, pace je i kmetove uzvi- sivao do najvisih casti. Tako se za njegova viadanja osilise ne samo mnoge porodice ni- zega plemstva, nego i neke kmetske familije. U hrvatskom su se kraljevstvu tada medju inim osilili plemici Keglevici, Berislavici i drugi. Osobito pak podigao se je prvotno kmetski rod B a k a c a (Bakocz, Bakolcz), koji bi 1459. uzvisen na plemstvo 2nt:LJl PO NARODNOSTI I PO STALE21MA. 21 primivsi pridjevak E r d e d i (de Erdod) pc istoimcnoin mjestu ii szatmarskoj ziinaniji Znameniti nadbiskup Tomo Erdedi pomo.irao i obosatio je svoj rod tako. da je svome si- riovcu Petru god. 1521. mogao ostaviti ogromna imanja u kraljevini Slavoniji (Moslavimi, \ ■''.Ij ■#,-. m^"'Mln ■ . STOLNA CRKVA SV. JAKOVA U SiBENIKU. Zasnovao ju i zapoCeo Kraditi Juraj Matejevid (1441). Cesargrad, Okie s Jastrebarskim), po kojima je potonjega zapalo jedno od prvih rnjesta ii toj zemlji. Stari kne^evski rodovi lirvatski stali su u XV. stolje(3u izvoditi svoje porijeklo od prastarih porodiea rimskih i talijariskih. Ne zna se, da Ii se je to zgadjalo pod dojmom Ii 22 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. humanizma, ili su se oni htjeli tim odijeliti od n o v i h velikasa. Krcko-modruski knezovi prozvali su se Frangepani (Frankapani), a Babonici-Blagajci opet U r s i n i (Orsini). Knez Ivan Karlovic (Kurjakovic) poceo je izvoditi svoju lozu od starorimskih Torquata (Torkvata); god. 1519. pjevao je o njemu dalji mu rodjak, knez i zagrebacki kanonik Stje- pan Posidarski ovako: sManlius arces Romanas et templa repulso j Defendit Qallo saepius hoste procul. Hie noster Torquatus agros defendit avitos, Et saepe a nobis Turkica signa fugat; Tarn gratus patriae quantum ille Quiritibus olim, Et si fata dabunt prospera, maior erit!« Pokusalo se je i knezove Zrinske od plemena Subic dovesti u srodstvo s rimskim S u 1 pi c 1 j i m a, ali to nije poslo za rukom. Dok su se brojne porodice nizega plemstva, obavljajuci razne javne sluzbe i oboga- tivsi se kraljevskim darovnicama, stale takmiti s knezevsklm (grofovskim) rodovima, pre- tezna se je vecina malih plemica morala boriti za svoju slobodu protiv nasilja premocnih velikasa. Dogadjalo se je, da su citave plemicke obcine podlegle premoci tih veli- kasa, koji bi obladali njihovim plemenskim gradom, pa im onda nametali razne dace i druge duznosti. To se je narocito dogodilo slobodnoj plemickoj obcini u T u r o p o 1 j u. Ona bijase radi obrane od Turaka oko godine 1467. podigla kasteo Lukavec. Kad su na to godine 1469. Turci preko Turopolja sve do Zagreba provaljivali, za- molili su receni plemici tadanjega bana Ivana Tuza od Laka za pomoc. Ban je u kasteo Lukavec smjestio dvanaest puskara svojih, koji su ga branili; ali kad su Turci otisli, nije vise htjeo plemicima kastela povratiti, vec ga je pridrzao za se, te je onda silio plemice i njihove podanike, da cine razne sluzbe ne samo u tome kastelu, nego i u njegovu gradu Medvedgradu. Poslije Ivana Tuza drzali su Medvedgrad i Lukavec herceg Ivanis Korvin, braniborski markgrof Juraj, kraljica Marija i napokon knez Ivan Karlovic; za svih tih gospodara turopoljski su plemici nemilo stradali. Jos godine 1527, tuzi Krsto Frankapan kneza Ivana Karlovica u jednom hrvatskom pismu na senjskoga biskupa Joze- fica ovako: »Ovo je knez Ivan (Karlovic) v Lukavci, tr razcinja one uboge plemenite Ijudi, otijuci je poda se podbiti i s e b r i je uciniti«. Slicno kao s Turopoljcima desilo se i drugim nizim plemickim obcinama. Bilo je pace malih plemica, koji su sami svoje pleme- nite zemlje predavali knezovima i drugim velikasima, te stupali u njihovu sluzbu, jer se inace nijesu mogli odrzati. Tako su se god. 1432. plemici »de generatione Lokochew« do- brovoljno podvrgli zastiti knezova Blagajskih. Nada sve nepovoljno postajalo u ono doba stanje k m e t o v a, koje je uza sve druge bijede zatirala jos i t u r s k a s i 1 a. Osobito nakon seljacke bude pod Jurjem Do- zom sabor je ugarski u listopadu 1514. sasvim skucio nevoljne kmetove, oduzevsi im pravo slobodnoga selenja, i nametnuvSi im toliko tereta, da su pod njim pogibali. Mletacki poslanik Oiustiniani kaze god. 1503. za Ugarsku, da su u njoj samo se- Ijaci, vojnici i svecenici domaci Ijudi, a sve drugo da su stranci. Donekle vrijedi to i za hrvatsko kraljevstvo, premda se ne moze pore6i, da je u XV. stoljecu u nas i medju g r a- djanstvom bilo sve vise domacih Ijudi, i to ne samo u primorskim gradovima Dalma- cije i u Senju, nego takodjer u slavonskim gradovima, a narocito u gradovima Zagrebu i Krizevcima. Siidlenie i pravo. NajviSi sud na tlu hrvatskoga kraljevstva bio je i u ovo doba b a n s k i sud ili banski stol. Kako je hrvatsko kraljevstvo bilo podijeljeno na dvije upravne oblasti, bila su i dva banska suda: jedan u Slavoniji, a drugi u Hrvatskoj. U Slavoniji obdr2avao se je u Krizevcima i Zagrebu, a u Hrvatskoj u Kninu i poslije u PihaCu. SUDJENJE I PRAVO. 23 U Slavoniji bili su za redoviti banski siid odredjcni stanoviti rokovl. Sastaiao se ie svakoga polugodista, i to u sijecnju nakon osmice iza blagdana BoRojavljenja (octava Epiphaniarum Domini) i u kolovozu nakon osmice sv. Jakova (octava sancti Jacobi); trajao je pak svaki put tako dugo, dok se nijesu svrSile sve parnice.* Tako se je doga- dialo, da je sud bio na okupu i preko petdeset dana (quinquagesimo sexto die octavarum festi Epiphaniarum doniini). Buduci da se je banski sud sastajao nakon reCenih osmica ili octava, prozvali su ga osmickim ili oktavalnimsudom (iudicia octavalia ili octavae). Banskoniu ili oktavalnomu sudu predsjedao je ban, a zamjenjivali su ga banovci. I kad je ban predsjedao, bili su nazoCni banovci. Uz ove vr§ili su sudaCku slu2bu p r i- SREBRNA POSUDA BISKUPA ANDRIJE DE bLULAKlb IZ XV. STOLJECA. Riznica prvostoine crkve u Zagrebu. s j e d n i c i ili a s s e s s o r e s, koje su slavonski stalef i sami izabirali. liuduci da su se o odiukama suda izdavale pismene izpravc, prisustvovao je sudovanju i protonotar kraljcvstva (prothonotarius regni Sclavoniae), koji je bio podjedno i izvjestitel] u * Na slavonskom saboru Rod. 1432. bi§e odredjena Cetiri roka (quatuor octavas, videlicet festivitatum sancti fieorjiii. Jacobi. Michaelis et Epiphaniarum domini), »ita videlicet, ut semper i|)se octave inchoentur fcria secunda (ponedeljak) proxima post octavum diem festorum predicto- rum. ci l)irsagia distribuantur feria tertia (utorak) videlicet die sequent!.* Banski sud zapoCinjao ic dakle prvi ponedeljak iza osmice odredienoga blagdana. 24 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. • parnicama. Protonotar imao je zamjenika (pomocnika), koji se ie zvao viceprotho- notarius.** Sastav banskoga suda ogleda se u formuli, kojom redovito zapocinju izprave o odlukama toga suda: »Nos . . . banus commendamus, quod nobis in presentibus octavis festi . . . proxime preteritis, unacum vicebano (vicebanis) ac magistro prothono- tario, necnon nobilibus huius regni Sclauonie, iuratis scilicet sedis nostre iudiciarie asses- soribus, pro faciendo moderativo iudicio causantibus, in sede nostra iudiciaria (Crisii, Za- grabie) sedentibus . . .«. Po odredbi kralja Matijasa Korvina imale su se na banskom sudu rjesavati sve parnice, izuzevsi parnice o veleizdaji (nota infidelitatis), zatim onih Ijudi, koji su u Ugarskoj sluzbe obnasali, nadalje banskih podanika, i napokon onih, koje bi krali oslobodio od banskoga suda. Prizvati se je moglo od banskoga suda na kraljevski dvor, doticno na sudca kraljevskogadvora (iudex curiae regiae). Premda su bili odredjeni stalni rokovi za banski ili oktavalni sud, dogadjalo se je ipak, te se radi turskih provala i nutarnjih smutnja koji put po vise godina nije sastajao *" Cast »pr()tonotara kraljevinc Slavonije« kao pomocnika 1 izvjestitelja na banskom sudu potjece jamacno od onda, kad su se pocele izdavati pismene izprave o odlukama toga suda. I zu- panijski sudbeni stolovi (krizevacki, zagrebacki) imadu vec u XIV. stoljecu svoje protonotare i notare (god. 1432. sponiinje se Nicolaus de Drenowa prothonotarius sedis iudiciariae Zagrabiensis, a 1434. magister Michael prothonotarius sedis Crisiensis). Vrlo rano stali su se protonotari kraljevine Slavonije takmiti s banovcima, da budu zamje- nici banski na oktavalnom sudu. U poveljama god. 1364. — 1376. citamo vise puta »prothono- tarius et in iudicatu vicesgerens (zamjenik) magnifici domini . . . regni Sclavonic b a n i«. Bas radi toga do§lo je i do smutnja izmedju banovaca i protonotara. Buduci da je proto- notar izdavao odluke banskoga suda, te ih je podkrjepljivao banskim pecatom, bio je on takodjer 5uvar banskoga pecata. Bana je imenovao kralj, a banovce ban; protonotara pak b i- rali su stalezi sabrani na saboru. Stoga je plemstvo smatralo protonotara za svoga pouzdanika i jamca, da ce se na banskom sudu vrsiti pravo i zakon. Vec god. 1398. izdao je ban Nikola Qorjanski plemstvu kraljevine Slavonije povelju, kojom ie obnovio i potvrdio staro pravo njegovo jos od kralja Ljudevita I. (1342. — 1382.), da po svojoj volji smije birati i skidati notare za zupanijske sudbene stolove. Podjedno je ustanovio nadlez- nost tih sudova, te odredio, da notari i zupani ne smiju b e z plemickih sudaca (sine iudicibus no- bilium) sami plemicke parnice rjesavati. Na saboru pak u Krizevcima 9. ozujka 1439. obnovio je ban Matko Talovac od nekih njegovih predsastnika plemstvu zakra(?eno pravo, da samo bira i skida protonotara (prothonotarios seu conservatores sigillorum banorum). Kralj Matijas Korvin takodjer je plemstvu 23. lipnja 1465. potvrdio staro pravo, da slobodno bira protonotara; ali kad se plemstvo dvije godine zatim nije moglo sloziti pri izboru njegovu, te su se stoga rodile smutnje, onda je kralj sam 26. kolovoza 1467. imenovao protonotarom magistra Ivana Korotnaja (de Korothna), koji je onda tu sluzbu obavljao preko dvadeset godina (svakako jo§ 1487.). Qod. 1498. izdao je kralj Vladislav II. povelju slavonskomu plemstvu, kojom je odredio, da nakon odstupa svakoga bana mora protonotar po starom obiCaju njegov peCat predati plemstvu, koje 6e ga na komade razsjeci, da se njime ne cine zloporabe. Poslije Ivana Korotnaja spominju se jo§ ovi protonotari kraljevine Slavonije: magistar Ni- kola Vojkovic (Woykffy) od Vojkovca (1494. — 1504.), koji se je 10. svibnja 1504. utopio u Dunavu, kad se je u camcu iz Budima u Pestu prevazao; zatim magister Emericus de Has- sagh (Hassaghy, 1505. — 1507.); onda magister F r an c i s cu s de Marocha (1510. — 1514.), koji ie podjedno bio »personalis presenciae regiae«; nadalje magister Stephanus Henczelffy de Pethrowcz (1516.— 1523.), koji je uza to vrsio i cast dvorskoga sudca (iudex curiae regiae). Kad je po smrti ovoga potonjega bilo izpraznjeno mjesto protonotara kraljevine Slavonije, pisao je kralj Ljudevit II. banu Bacanu 7. lipnja 1525. iz Budima, neka poradi kod slavonskih staleza, da bude izabran »fidelis noster egregius magister Nicolaus (Mylethynczy), personalis praesen- tiae nostrae prothonotarius*. Kako se vidi, kraljevski je dvor nastojao, da ugledna cast protono- tara kraljevine Slavonije zapadne vazda takove muzeve, koji su bili njemu po(5udni. Kao viceprotonotari regni Sclavoniae spominju se u poznatim dosad spomenicima ovi muzevi : magister Petrus de Qwdowcz (1474. — 1494.), magister Petrus Wrathysa de Wratysyncz (1517.— 1518.), nadalje magister Qeorgius de Qregoryancz (1519. do 1521.), i napokon Balthasar Hobethych de Dobowcz (god. 1524.). Protonotari i viceprotonotari sastavljali su takodjer zapisnike slavonskih sabora, pa i spise, koje su sabori izdavali. SUDJENJE I PRAVO. 25 taj Slid. I^ilo je radi to.ica Ccstih tu2ba i na slavonskim i na uRarskini saborima. Cidjckad trebalo je odluCnih poziva kraljevskih, da se sud teda negda nadje na okupu. Evo jednoga primjera. Qodine 1516. dne 8. prosinca javlja kralj Ljudevit II. iz Budima staleiima kralje- vine Slavonije, kako je na njihovu naroc^itu molbii, koju sii preda nj iznijeli, zapovjedio banu Petri! Bcrislavicu i njegovim banovcinia, da obiCajnim naCinom oglase oktavaini sud na osmicu Bogojavljenja (u sije5nju) nastajne godine 1517. Podjedno nalafe i zapo- vijeda, da se banovu pozivii odazovu svi i pojedinci, koji imadu ma kakve parnice. Istoga dana izdaje kralj zapovijed slavonskomu protonotaru (magistro Stephano Henzelffy, regni nostri Sclauonie prothonotario), da i on na banov poziv pristupi re(Jenomu sudovanju. Tako se je izravnim posredovanjem kraljevim u polovici sijeCnja 1517. zaista sastao u Zagrebii banski sud. kojcmu su iiz bam i protonotara pribivali jos oba slavonska ba- novca, po imenu Baltazar Bacan i Baltazar Alapic. Bilo je na njemu obilato posia, jer se je sudovanje oteglo do polovice oziijka. Cini se, da je banu ili drugim sudcima sudovanje do- dijalo, pa su htjeli obustaviti posao i odgoditi neke parnice na drug! rok, toboze jer 6e na- skoro zapoceti u Budimu kratki sud (indicia brevia); ali sabrani plemici. koji su te2ko cekali na rije§enje svojih parnica, poslali su u Budim pred kraija zasebnoga poslanika, po imenu literata Pavla od NespeSa, da se radi toga potuzi. Na to je 18. veljaSe 1517. kralj poseb- nim ukazom zapovjedio banu, banovcima, protonotaru i zaprisegnutim prisjednicima ban- skoga suda, da nastave sudovanje sve dotle, dok se ne obredaju sve parnice (ad finem usque continuare ac causantibus et litigantibus quibuslibet secundum Deum iustitiam admi- nistrare debeatis). I tako se je banski sud otegnuo, dok nijesu sve tuzbe i parnice rije§ili. Sud se je narocito mnogo bavio tuzbama nizega plemstva i varoSkih obcina protiv mark- grofa Jurja od Branibora i njegovih silovitih slu^benika u Slavoniji. Najzamasnija bila je tuzba plemicke obcine u Turopoliu protiv recenoga markgrofa radi kaStela Lukavca, kao i radi nasilja, koja bijahu plemicima nanijeli njegovi kapitani i kastelani Medvedgrada, Ra- kovca i Lukavca. Markgrofa je zastupao njegov prokurator Ivan od MiSkovca (de Mys- kolcz). Kad je banski sud osudio markgrofa i njegove sluzbenike radi dokazanih nasilja, p r i z V a o je receni prokurator na kraljevski dvor, doticno na sudca kraljevskoga dvora (in curiam regiam, eiusdem scilicet iudicis curie regie presenciam). Na to je banski sud zakljucio. da se po s t a r o m o b i c$ a j u (consuetudine et libertate dicti regni Sclauonie in hac parte ab antiquo fieri solita requirente) ustupi ^itava parnica kraljevskomu dvor- skomu sudcu, koji ce o njoj razpravljati na dojdncoj osmici iza blagdana sv. Jurja, ali je podjedno nalo^io strankama, da pismenu odiuku toga suda imadu donijeti pred banski sud, koji ce se obdrzavati na osmicu Bogojavljenja slijcde<Se godine 1518.* U drugoj par- nici, koju bijahu podigli gradjani slobodnc obcine Oradca kod Zagreba, osudio je banski sud markgrofa Jurja iz ogluhe, jer nije do^^ao pred sud, a niti je poslao zastupnika ili pro- kuratora (legittime evocatus nostram in presenciam non venit neque misit). Ovo je slika banskoga ili oktavalnoga suda u Slavoniji. U Hrvatskoj bila je stolica banskoga suda redovito u Kninu (Tninu): i tu ie ban, ili, sto se vrlo Ccsto dogadja, mjesto njega banovac Dalmacijc i Hrvatske sudio »zajedno sa nekim plemicima kraljcvine Hr- vatske i drugim prisjednicima* (una cum nonnulis regni Croatie nobilibus et aliis asses- soribus, cum universis nobilibus assessoribus nostris). Razlika je jedino ta, Sto se kod • U povelji kraija Vladislava I!, od 5. prosinca 1496. iztiie se kao stara povlastica (antiqua preroRativa), »quod . . . omnes cause ipsorum (nohllium regni Sclavonic) pro quocunque facto vel neeocio inter sese pro tempore mote vol suscitate, p r i m u m in presencia bani eiusdem rejcni tractari et adiudicari. ct dchinc pars lititianciuni non contcnta. in curiam nostram rcjjiam per vlam appcllationis suam causam deduccre, scd et de ipsa curia nostra indicium, ct sentenciam ipsius hani nostri infirmatam aut confirmatam. rursusad eundem banum pro exccutione semper rcducere debuerit et debeat*. 6 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. till sudbenih fazprava ne spominje sudjelovanje protonotara. Od odluke banskoga suda u Hrvatskoi bio je jednako dozvoljen priziv (appellatio) na kralja, doticno na sudca kra- Ijevskoga dvora. Vrlo je poucna u torn pogledu jedna parnica. koja se je god. 1466. i 1467. vodila izmedju plemica Mekinjana i Bobinaca (Bobinjana) u zupi ili kneziji Krbavi. Bobinjani ili Bobinci naime tuzili su »svoju bracu« Mekinjane radi smetanja po- sjeda, narocito sto su si toboze utirali putove kroz njihove posjede, i sto su pasli na njihovim livadama. Prva razprava bila je namah poslije 15. svibnja 1466. pred sto lorn Krbavskim, u kojem su bila c e t i r i podknezina gospode knezova Krbavskih i tri rotna sudca stola Krbavskoga. Pri sudovanju sudjelovao je i rotni pri- stav (iuratus pristaldus). Osudom Krbavskoga stola nijesu bili zadovoljni Mekinjani, pa su prizvali (exhibue- runt sententiam appellationis) na zupanijski sudbcni stol u Kninu, pred kojim se je 7. srpnja 1466. vodila d r u g a razprava. Zupanijskomu sudbenomu s t o 1 u u Kninu bio je na celu namjestnik (locumte- ngns) banovca dalmatinsko-hrvatskoga Pavao Bozlc- kovic, a uza nj su bila tri plemicka sudca (indices no- bilium croatorum sedis Tyniniensis). Medjutim Meki- njani nijesu bili zadovoljni ni tim sudom, vec su opet prizvali, i to na b a n s k i s u d bana Ivana Tuza od Laka, koji je tada bio ne samo ban Dalmacije, Hrvat- ske i citave Slavonije, nego i vrhovni kapitan Bosne. Na to je namjestnik banovca Bozickovic ustanovio za obje stranke t r e c i s u d ili razpravu (in tertio iudicio) pred banom Ivanom Tuzom, cim taj u Hrvatsku dodje, pa je o torn obavijestio i samoga bana. Banski sud sastao se je medjutim tek 23. ozujka slijedece godine 1467. u gradu Kninu. Bana Ivana Tuza nije bilo, jer je bio zabavljen drugim poslovima; zato je sudu pred- sjedao dalmatinsko-hrvatski banovac Ladislav Markus (Ladislaus Markus de Theryen). On je zajedno s ple- menitim prisjednicima kraljevine Hrvatske rijesavao parnice svima, koji su pravdu trazili (causas cuncto- rum iustitiam postulantium). Dosli su uz ine stranke takodjer Bobinci i Mekinjani, trazeci sud od banovca kao zamjenika banova (petentes a nobis de iudicio nostro tanquam persona prefati domini bani). Banovac je sve izpitao, pak je nakon dogovora i svjeta s pri- sjednicima (habito maturo colloquio et diligenti consilio ac tractatu cum nobilibus assessoribus) po pravu kra- ljevine Hrvatske (iure regni Croatie requirente, lege regni Croatie suadente) izrekao osudu, po kojoj su Bo- binci izgubili parnicu, te bili osudjeni na globu. Sad su pak Bobinci, premda je parnica tekla pred tri suda, prizvali na samoga kralja Matiju Korvina, doticno na sudca njegova dvora. Banovac je Markus na to kralja posebnim pismom obavijestio o citavoj dosada- njoj parnici i prilozio osude krbavskoga i kninskoga stola; a podjedno je kralju javio. da je pruce se stranke pozvao pred kraljevski sud na osmicu iza sv. Jurja (1. svibnja). I zaista je sudac kraljevskoga dvora, po imenu Ladislav Palocz u odredjeno vrijeme (poslije 1. svibnja) zajedno s ostalim prisjednicima dvorskoga suda citavu parnicu ponovo pre- '3ISKUPSKI STAP (PASTORALE) OD GODINE 1460. U RIZNICI STOLNE CRKVE U ZADRU. Darovao ga zadarski nadbiskup Maf- feus Valaressus. SUDJENJE I PRAVO. 27 tresao, osiidu banovca Marku^a potvrdio. te oiida 7. lipnja 1467. kaptolu u Kninu zapo- vjedio, da iza^alje na lice mjesta svoga zastupiiika, pa da taj zajedno s kraljevim povjere- nikom pred siisjedima osudu provede. Kaptol je odredio za taj posao popa Petra Zuba^ida, koji je onda zajedno s kraljevim dovjekom Vukom Bobojeli(5eTn 28. lipnja osudu pred broj- nim svjedocima izvr§io. Napokon je kaptol 13. srpnja 1467. samoga kralja izvijestio, da je nalogu zadovoljio. Uz redoviti banski sud u Kninu dogadjalo se je, da su ban ill banovac, putujudi po zemlji, izricali osude i na drugim mjestima. Tako je primjerice dalmatinsko-hrvatski ban Pavao Spirancic, boraveci 13. rujna 1462. u Kiisu, izrekao osudu u parnici izmedju kli^kih zitelja Marka Santica i Jakova Kozunica. Santic hijaSe svoga protivnika pozvao tri put pred »Kli§ki stol«, naime pred sud varoSke ob(^ine u Klisu; ali Kozuni6 nije htjeo dolaziti pred taj stol, nego je svaki put prizvao na banski sud (modo se appellauit vestram in presenciam). I sada je tek ban izrekao odiuku, ali ne sam, nego sporazumno s plemcnitiin prislednicima (consedentes cum nobilibus Croacie — habito exinde maturo colloquio cum nostris assessoribus). O sastavu i djelovanju zupanijskih sudbenih stolova u XV. stoljecu imade vrlo poucnih podataka iz juzne Hrvatske. narocito iz zupanije lucke i kninske. Osobito su zgodni primjeri sudovanja u zupaniji Luki (izmedju Obrovca, Skradina i Vrane u danasnjoj Dalmaciji). Na Celu suda stoji zupan (span, comes) te zupanije, koji je vise puta i kastelan kraljevskoga grada Ostrovice; uza nj su cetiri plemicka sudca od c^etiriju plcmena (§ubici, Karinjani, Kukari, Virevici) i dva pristava; sjediSte suda bilo je najprije u Podgradju, a poslije u Vuksi<Jima. Sve su izprave toga suda pisane krasnim hrvatskim puckim jezikom, te se odlikuju jezgrovitim, a ipak jasnim slogom. Evo jedne osude toga suda od 3. svibnja 1492. u parnici izmedju KaSicana i Milote NeSustovica: »Mi Luka Jurhanid (i)z Otres, Span rotni stola LuCkoga. Ivan Markovid od plemena Subi<5. luraj Dujmovid od plemena Karinjani, Pavao Hatezevi(J od plemena Kukari. Ivan Banid od plemena Virevic, sudci rotni stola LuCkoga; Juraj sin Qrcura PaviCi<5a z Otres, TomaS Sadrobi(5 s PolaCe. takoje pristavi rotni stola — mi sidece s plemenitimi Ijudmi kupno na na§em misti navadnom u VukSicih, u punu stolu sudaCkom, pravdu dile^e od nas potribujucim. i pridoSe prid nas plemeniti Ijudi KaJiicane, imenom rvani Stojan Mundic z bracom, Mihovio Mlat£i(J z bradom, JuraiSr§i(J, i prokurator njih, i pristupivSe prid nas izprosiSe govorenje od nas, kako je zakon na§, i po^eSe govoriti : Qospodo. §pane, sudci, poiSteni stole; pozvali smo Milotu NeSustovica. ki dr2i na§u plemenStinu i naSe brade Ka- si(ian', i radi bismo od njega sliSati, po 5em ju drii, ali po kupu, ali po zakladu. 1 mi (sudci) rekosmo: Milota odgovarai, jur su vsi zakoni roci svrSili, i sada je pravem rok zabaSni. Milota pristupiv i njegt)v prokuratur, rekoSe: Imamo na to pravi pisane, gospodo: ovo su, ogledajte je. I pokaza jedan list, u kom listu biSe ponuda i prodaja, da (ali) ne uvod. I u tom pristupivSe reCeni plemeniti Ijudi KaSicane zgora pisani, i njih prokuratur, po5e§e govoriti Miloti i njegovu prokuraturu: Ima5 II ve(5e pravi na tu plemenStinu? A on i njegov prokuratur reCe: To, Ca smo imali, to smo ukazali. I mi (sudci) sliSav obi strani, vsi kupno dogovorlsmo se cilim dogovorom, zakonom naSim: dasmo re^enim plemenitim Ijudem viSe pisanim Ka§i<^a(no)m za dobito, a Miloti za izgubljeno, pokle ne ima.^e Milota vsih pravi zakonlh. I u torn prIstupivSe vi^e pisani plemeniti Ijudi Ka§i(5ane s pniku- raturom svojim poCeSe prosltl na to od nas Sentencije na§e. I ml vIdlvSe. da je zakono. dasmo im tu naSu Sentenciju pod na§e peCatI navadne. Pisana i dana na VukSidih. u lltlh gospodinih te- ku(5e tisuda i Cetirista i devetdeset i drugo teciSe. na dan naSastija svetoga kriia dana«. SaCuvano je takodjer vi§e odiuka fupanijskoga sudbcnoga stola u Kninu, pisanih takodjer hrvatskim jezikom. Iz njih se razabira. da se je na taj sud prizivalo od plemen- skih i knc2evskih stolova (srbskoga, krbavskoga). Tako je 25. listopada 1451. na tom sudu rijeSena parnica izmedju nekih ?Jtelja iz Srba (na Uni) za neki vinograd, radi ko- jega se pru(5e stranke bijahu prije parbile pred srbskom stolom. Znaiajno ie, da su obje stranke od suda u Kninu (Tninu) tra?jle: *... od I uCite, Ca Ie pravda i zakonu hrvatskomu ugodno«. Pred isti sud u Kninu poslao je takodjer god. 1435. kncz Nikola Frankapan svoga prokuratora Andriju Vuk§i(5a iz Stare vasi u Bu^anima moled, neka sud izjavi po obiCajnom pravu kraljevine Hrvatske (de consuetudine regni Croua- 28 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CCTVRTl XVI. STOLJECA, cie), da li je njefhu (knczu) slobodno darovati, prodati ili zaloziti neka posjedovanja u zupi Buzanima, koja bijase kralj Sigismund dao u zalog pokojnomu otcu njegovu. Sud je 10. sijecnja ocitovao, da je to po obicaju hrvatske kraljevine (secundum consuetudinem regni Coruacie) dozvoljeno, Na zupanijski sud, kao i na banski sud obracali su se svi u obce, koji su htjeli doznati za pravne obicaje i zakone u Hrvatskoj. Tako je god. 1459. nacelnik mietackoga tada Zadra zamolio, da mu se izlozi nasljedno pravo hrvatskoga plemstva od dvanaest plemena; toj je mo.bi zaista banovac Mihajlo Zivkovic zajedno s plemenitim sudcima kninskoga stola u posebnom pismu zadovoljio. Znamenito ovo pismo glasi doslovce ovako: »Magnifice domine amice noster! Ad requi- sitionem eiusdem vestre magnificencie nobis littoritorie factam in facto et consuetudine huius regni Crovatie in possessionibus videlicet hereditariis, eviticiis ac acquisitis, vestre magnificentie ccrtiflcamus, easdem consuetudines notificamus, qualiter descendunt liereditaria et patrimonialia nobiiiuni Chrohatorum, quod omnes possessiones omnium nobilium duodecim generationum regni Crovatie descendunt in prolem masculinam germanis propinquis de eorum prole descen- dentium de uno in aliud, que possessiones dictorum nobilium non sunt allenande extraneis' in eorum preiudicio, neque pro anima testare neque legare ultra tres gognaios; de possessionibus vero eviticiis et acquisitis per antecessores nobilium sive per predecessores eorum pro ut est descrip- tum ct postmodum relicte eorum heredum, ipse possessiones transire debent per omnes descen- dentes ab illo, a quo ipsa bona fuerunt acquisita slmili modo et conditione, prout alia bona patri- monialia antiqua transeunt in prolem ut suprascriptum est. Item de possessionibus evictis et acqui- sitis, quod si aliquis nobilis evicisset seu acquisivisset suo solo evictu et acquisitu, ipse nobilis Iiabet libertatem, ipsa bona, per ipsum evicta et acquisita, alienare, eo quia ea, que solus acqui- sivit, solus distribuere potest. Feminina autem proles non habet partem in possessionibus patri- m:)nialibus, sed de bonis nobilibus debet adornari, cum transiverit ad vir(um). Quas consuetudines per presentes nostras litteras vestre magnificencie declaramus. Data Thinini feria secunda proxima ante festum beati Martini episcopi et confessoris, anno domini 1459. Michael Sifkovich de Prozor regnorum Dalmacie et Croatie vicebanus. Judices nobilium Croatorum sedis Tininiensis«. Izmedju plemenskih stolova (sudova) iztice se u XV. stoljecu osobito »ple- meniti stol kraljev meju plemenitim! Ijudi M o g o r o v i c 1 v L i c i«. Sijelo (»va obranom mesti«) toga plemenitoga stola (suda plemickoga) je izprva »u svete Marije v Crnoj Vasi«, a poslije »u svetoga Jurja na Skurini«. Na celu stola je »s p a n (zupan) meju plemenitimi Ijudi Mogorovici v Lici«, ili, sto je isto, »knez plemenitoga stola kraljeva meju plemenitimi Ijudi Mogorovici v Lici«; uza nj su cetlri rotna sudca (iudices iurati), zatim po dva rotna pristava, koji izvrsuju odluke suda. Dan sudovanja ili »dan navadni pitanja« bio je »pondi- ljak«. Sijelo plemenskoga stola Lapcana bilo je u gradu Rmnju na sutoku Unca i Une; knez ili span toga stola bio je podjedno kastelan (gracscak, porkolab) grada Rmnja; uz kneza bila su samo tri sudca. Banski sud, zupanijski i plemenski sudovi sudili su pretezno po obicajnom p r a V u. I u Hrvatskoj i u Slavoniji pozivaju se u sudbenim odlukama »na obicajne za- kone« (consuetudinaria autem lege dicti regni Sclavonic, iure huiusmodi regni Croatie requirente, secundum nostram consuetudinem Croatorum). Ipak citamo u jednoj izpravi od god. 1517. »de iure et consuetudine regni Hungarie et per consequens regni Sclavonic, quod eisdem iuribus et consuetudinibus, quibus regnum Hungarie utitur, gaudere solet«. Slavonija prisvajala si je dakle uz svoje obicajno pravo takodjer ona prava i obicaje, ko- jima se je sluzila Ugarska. Sudbeni spisi (odluke) pisane su u Slavoniji beziznimno latinskim jezikom, a u Hr- vatskoj pretezno hrvatskim (glagolicom ili rjedje cirilicom). Kaptol u Kninu imao je povla- sticu kao locus credibilis, da sluzbene spise (a narocito sudbene) prevadja iz hrvatskoga jezika na latinski, te da izdaje te spise u ovjerovljenom prevodu. Zanimljivo je, da kninski kaptol kaze, da su te hrvatske izprave pisane »i d e o m a t e b u 1 g a r i c a« (1456.), »i n littera et lingua Bulgarica« (1462.), »i d e o m a t e v u 1 g a r i c a« (1467.), aU ta- kodjer »in litera s c 1 a u a« (1498.). Kad je Knin dopanuo turskih ruku (1522.), preuzeo je prevodjenje hrvatskih izprava na latinski jezik kaptol crkve zagreba^ke. VOJSKA I MORNARICA. ?9 I Vojska I mornarica. Sve to ce§ce i zesce navalc Turaka, koji su imali izvrstno iircdjcini i oboriizanu vojsku, silile su ugarsko-hrvatske kraljeve, da i oni podignii obran- benu snajAii svojc drzave. Dakako da su im najvi§e brige zadavale zemlje lirvatskoga kraljevstva, koje su bile prve na udaru. Ziva briga za obranu drzave potakla je vec kralja Sigismunda god. 1432., da je za boravka svoga u Sieiii (Italiji) izradio potan' i osnovu (regulamentum insurrectionale ge- nerale) o uredjcnjti \ ojnictva u Ugarskoj i Hrvatskoj, kojim hi sc moglo odolijevati tako Turcima, kao i Mletciiiia i CeSkim Husitima. F^o toj osnovi mogla bi Ugarska s Hrvatskom podici do 80.000 konjanika; za obranu od Turaka 60.000, a za obranu od Husita 20.000. Medjutim ugarski sabor, koji se je sastao u ozujku 1435., izpravio je i dopunio kraljevu osnovu, te tako je 12. ozujka iste godine izdan dekret o vojnom uredjenju Ugarske i Hrvat- ske, koji sastoji od devet clanaka. U glavnom bi pridrzan banderijaini sustav, samo bi radi lakse obrane podijeljena Ugarska s Er- deljem i Hrvatskom na s e d a m doticno osam) tabora. Zitelji hrvatskoga kraljevstva bill su razvrstani u tri tabora. P r V i tabor ili h r v a t s k i bio je uz Jadransko more i uzduz mletacke Dalmacije. U tom taboru imali su ratovati: kraljevski banderij od 1000 konjanika, banderij hrvat- skoga bana, cete obcine grada Dubrovnika, tri knezevska banderija (kneza krbavskoga, cetinskoga i senjsko-modruskoga), svi ple- mici i svi Vlasi kraljevine Hrvatske. D r u g i tabor ili s 1 a v o n s k i prema rijeci Uni sa- stojao je od pet banderija, koje su imali uzdr- zavati ban slavonski, vranski prior, zagre- backi biskup, Vladislav Toth od Susjedgrada i knezovi Blagaji. Treci ili usorski tabor bio je najveci; u njemu su bill: despot srbski i bosanski velikasi sa svojim 5etama, zupan pozezki sa 100 konjanika, bosanski biskup sa 100 konjanika i peCujski biskup sa banderijem, velikasi iztocJne Slavonije (Marczali, Qorjan ski, Morovici, Petar Ceh Levanjski i drugi) s Cetama po 100 — 1000 konjanika, nadalje ma- Cvanski bani sa 400 konjanika, Matko Talo- vac na racun Srebrenika sa 1000 konjanika; napokon Cete sviju ^upanija slavonskih (za- grebaCke, kri^evaCke, vara^.dinske, virovi- ticJke, poze^ke, vukovske i srijemske), kao i nekih ju?.nougarskih (zaladske, Sime^ke, tolnanske, baranjske, baCke i bodro2ke). Cete fAi- panijske brojile su po 2(M) do 600 Ijudi prema veliCini dotiiJne 2upanije (virovitieka. vu- kovska i srijemska po 200, po2e2ka 300, Simeika, baranjska i baCka po 500, a zalad- ska 600). U dekretu od god. 1435. iztiCe se jo§, da je kraljeva du^nost braniti sa svolim (kra- Ijcvskim) <5etama ne samo medja§ne gradove i njlhove kotare, ve6 i Citavu dri'.avu, ko- liko nni sredstva dosczii; samn /a onaj sluCaj, ako bi se neprijatclj digao. kojemu ne bi DR2AK (BALCAK) SREDOVJEC- NOQA MACA BOSANSKOQA. 30 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. kraljevske cete Ihogle same odoljeti, imadu se podici prelati, zupani, zastavnici i plemidi posjednici onoga tabora, koji je odredjen za obranu od neprijatelja napadnute oblasti, pak sjedinjeni stati sa svojim banderijirna i cetama pod kraljevskom zastavom, te svi Za- jedno ratovati s neprijateljem. Kad pak zaprijeti velika opasnost za drzavu, te se pro- glasi obci ustanak (tempore universalis exercitus generaliter proclamati), moraju pre- lati, baruni i bogati plemici povrh svojin banderija jos od svaka 33 podanika (kmeta) svoja dati po jednoga dobro opremljena i oruzana konjanika; oni pak, koji imaju manje od 33 podanika, moraju se zajedno sloziti, i tako prema broju svojih podanika doprino- siti za opremu takovih kmetskih konjanika. Napokon plemici jednoselci, koji u obce nemaju podanika, moraju tada osobno i o svom trosku ici u rat; braca nerazdijeljena, bila dva ili vise tijih, salju jednoga izmedju sebe na vojsku. Plemici opet, koji budi sami budi sa svo- jom druzinom sluze za placu ili u kraljevskom ili kojem velikaskom banderiju, obvezani su ipak, da prema gornjem kljucu opremaju i salju svoje podanike u rat. Tko se ne odazove pozivu na vojsku, ili svojom krivnjom zakasni, ili ako bez dozvole vojsku ostavi, kaznit ce se gubitkom svojih imanja. *Kraljevski banderiji, zatim banderiji velikasa i zupanija nijesu ipak bill dostatni. Kralj je na osobito izlozenim tockama, narocito na granici prema Turcima morao drzati stalne posade s redovitom placom iz kraljevske blagajnice. Te su posade bile smje- stene u pogranicnim tvrdinjama, a zapovjednici njihovi bill su kastelani tih tvrdinja, pro- zvani poslije k a p i t a n i. Prva takva kapitanija osnovana bi 1427. u srbskom B e o- g r a d u, kad je taj grad zajedno s Qolubcem i Macvom presao u vlast kralja Sigismunda. Kao prvi kastelani ili kapitani Beograda spominju se Ivan Titusevic (1427. — 1428.) i brat mu Vladislav; poslije su tu cast obnasali braca Talovci, po imenu Matko (1433.), a za njim Ivan (1438.— 1440.). Nakon propasti bosanskoga kraljevstva (1463.) trebalo je jos bolje osigurati medje hrvatskoga kraljevstva. To je dalo povoda osnutku dviju banovina: bosanske (ja- jacke) i srebrenicke. Suvise je kralj Matijas Korvin osnovao senjsku kapita- ni j u (1469.), posto je grad Senj oduzeo knezovima Frankapanima. U svim tim banovi- nama i kapitanijama, koje su bile na vojnicku uredjene, bile su u poglavitim utvrdjenim mjestima razmjestene kraljevske posade, koje su primale placu iz kraljevske blagajne, te kojima su zapovijedali od kralja imenovani bani, kapitani i vojvode. Sve te vojnicke uredbe vrijedile su poglavito za obranu, Za navalni rat na strane zemlje ustrojio je kralj Matijas stalnu redovitu stajacu vojsku od placenika, koja je u ratno vrijeme brojila 20.000 oklopnika i lakih konjanika, zatim 8000 pjesaka, napokon puskara i topdzija, pekara, kovaca, tesara i podvoznika. U toj redovitoj stajacoj vojsci osobito se je izticala crna ceta, tako prozvana po svojoj crnoj opremi (oko 6000 mo- maka), koja je bila sastavljena poglavito od ceskih ,moravskih, poljskih i srbskih ceta, te je bila jezgra vojske u velikom ratu. Kralj je Matijas u obce tako podigao vojnu snagu Ugarske i Hrvatske, da je u skrajnjoj potrebi mogao podici kopnenu vojsku od 148.000 do 163.000 Ijudi, s kojima je mogao ratovati u jedan mah i na dvije strane. U XV. stoljecu javlja se u hrvatskom kraljevstvu uz bana jos i »k a p i t a n k r a- 1 j e v i n e S I a v o n i j e« (capitaneus regni Sclavonie). Vec Sigismund dozvolio je 8. travnja 1434. stalezima kraljevine Slavonije, da za »cete i vojnike, vjeste ratu«, koje bi sami skupili i placali za rat s Turcima, smiju nekoga izmedju sebe izabrati za kapitana (ad- iuncto sibi — bano — aliquo de vestri medio per vos eligendo ipsis gentibus exercituali- bus pro capitaneo). Kad je nakon zestokih provala turskih u Hrvatsku i Slavoniju u Ijetu 1477. slavonski sabor posebnim poslanstvom trazio od, kralja Matijasa izdasnu pomoc. kralj je poveljom od 18. listopada 1477. povjerio kraljevini Slavoniji, da sama upravlja voj- nictvom i obranom svojom, pozvav§i podjedno staleze, da u svojem saboru, koji ce se sa- stati, »sloznom voljom i skupnim dogovorom izaberete onoga, koji vam se najsposobniji VOJSKA I MORNARICA. 31 uCini, za posebnuga kapitana (capitancutn specialcm), da bude na§emu banu po boku, te da zajedno s nasim banom udili oko vase obrane nastoji, a kadgod se ucini potrebito, da po vasoj odredbi sve digne na noge, pak da vas i kraljevinu ovu cuva i brani od neprijateljskih iiavala.* Kapitan kraljevine Slavonlje bio je dakle prvobitiio voi- voda plaOenickih ceta, koje su stalezi Slavoniie o svom trosku uzdrzavali; poslije ga je za- pala zadaca jos i ta, da dize narodni ustanak, te da ga vodi. iiuduci da je radi toga dola- zllo do opreka iztnedju bana i kapitana, paCe i izmedju vi§ega i nizega plemstva, izdao je kralj Vladislav II. due 24. svibnja 1499. sporazumno s drzavnini vijecem odredbu o iiredjenjii vojske i obrane kraljevine Slavonije, ustanovivsi uz ino, da si ban kralje- vine Slavonije ne smije pris'vajati cast kapitana siavonskih pla- cenika, nego da ce kapitana sam kralj izabirati (quod banus regni nostri Sclauonie capitaneatum stipendiariorum vestrorum sibi vendicare non possit; sed talem capitaneuin nos ex auctoritate nostra eligemus). Taj pak kapitan mora sa stalezkim pla- cenickim cetama vazda onamo poci, kamo niu kralj i ban zapovjede, i gdje bi to po- treba trazila. Po imenu poznati kapitani jesu: Faulus Kerecheny de Kanyaffelde, capita- neus regni Sclavonic (1521.), zatim Ludovicus de Pekher, regni Sclavonic capitaneus (1525.). Tako je bilo u kraljevini Slavoniji. U kraljevini Hrvatskoj, koja je iza krvavoga po- kolja na Krbavskom polju (1493.) dnevice propadaia, knezovi i plemici bijahu tako osiro- masili, da nijesu vise sami o svom trosku mogii braniti svoju zemlju, vec je sve vi§e mo- rala kraljcvska blagajna za uzdrzavanje vojske prinositi. Ban je primao veliku placu za uzdrzavanje svojih ceta, a tako isto i knezovi za svoja banderija. Po jednom sacuvanom proracunu za kralja Vladislava (po prilici od god. 1506. do 1512.) trosila je kraljcvska blagajna za obranu granica i krajiskih gradova prema Tur- skoj od Erdelja i Severinske banovine pa do Hrvatske na Jadranskom moru na godinu 123.594 zlatne forinte u gotovom i za 21.384 forinti soli, svega dakle 144.878 forinti. Za samu kraljevinu Hrvatsku (bcz Slavonije) trcbalo je 40.720 forinti, za .lajaCku banovinu 25.100 forinti, za Srcbrenik 3000 forinti, za Sabac 4050, za Beograd 16.800, za Severin 6600, za Temesvar 10.500, za Erdelj 12.000 forinti itd. Kako se razabira, stajala^je najviSe bas obrana Hrvatske. Sam ban primao je za 200 konjanika i za obranu njemu izravno po- vjcrenih gradova 10.0(K) forinti gotovog novca i za 1000 forinti soli; suvise primao je za kapitanijii u Senju 2(M)0 forinti. Uz bansku cetu konjanika bila je druga ceta lakih ko- njanika od 200 momaka, koja je stajala godisniih 4800 forinti, a kapitanom bio joj je Baltazar Alapic, koji se u jednoj izpravi od godine 1508. zove »capitaneus gencium re- giarum levis armature in Croacia«. Za posehnu cetu pje§aka od 200 momaka troSilo se je na godinu daljih 4800 forinti. Pojedini knezovi i plemici hrvatski primali su opet za uzdrzavanje 752 konjanika godisnjih 7200 forinti." Tako sc jc u svemu o kraljevu troSku uzdrzavalo u Hrvatskoj 1152 konjanika i 200 pjesaka. Osim placa vojnickih trcbalo je joj^ znatnih svota za uzdrzavanje i utvrdjivanje gradova, kao Klisa, Sinja, Knina i Rmnja. Za obskrbu i popravak Klisa, Sinja i Rmnja trcbalo jc 6000 forinti, a za sam Knin 4600. U • Pripomoe za uzdrzavanje konjanika bila je podijeljena medju hrvatske knezove i plemide ovako: 1) knez Ivan Karlovie od Krbave primao je za 200 konjanika (po 10 forinti svakomu kroz Kodinu) svcKa 2000 for.; 2) knez Mihovio Frankapan za 60 konjanika 600 for.; 3) knez Ani^ Fran- kapan za 70 konjanika 700; 4) knez Bernardin Frankapan za 100 konjanika 1000; 5) knez Antun Blairajski s bratom za 50 konjanika .SOO; 6) knez Nikola Zrinski za 25 konjanika 250; 7) knez Nikola Frankapan za 50 konjanika 500; 8) knez Petar Mrsinjski za 25 konjanika 250; 9) Mihajlo Turak (Thewrewk) za 25 konjanika 250; 10) Vojvoda Ko^ulid za 25 konjanika 250; 11) Bence Ratkaj za 25 konjanika 250; 12) kninski biskup (Brikcije od FRervara) za 25 konjanika 250; 1.3) Juraj M. Mi- litic s bratom svojlm, koji su iz Bistrice (na HIivanjskom polju doSli u Klis), za 32 konjanika 320; 14) plemi(ii, koji se bijahu sklonili u Kninu. za 40 konjanika 400 forinti. Neki knezovi. kao Ivan KarIovi<3, kojih su zemljc mcdjaSile s mIetaCkom nalmacijom, doblvali su podporc i place takodjer od mletaCkc ohcine za uzdrzavanje svojih Ceta. 32 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. Kninu trebalo*je: 2000 forinti za kopanje jarka, koji bi spajao dva potoka, zatim za po- dizanje zida oko kninskoga kapitula; 200 varosi Kninu u iine pripomoci; 2000 za popra- vak varosi Knina i kapitula; napokon 400 forinti za uzdrzavanje straza. Nije zato nimalo pretjerano, kad no se kraij Ljudevit II. nakon pada Ostrovice u jednom pismu od 8. ozujka 1524. tuzi, da se za Hrvatsku i u mirno vrijeme lako potrosi iz kraljevske blagajne svake godine 32.000 forinti za placu banima i za drzanje posada na potrebitim mjestima; a nista manje da treba za Jajce, koje stoji usred neprijatelja, i kamo se samo s jakom vojskom moze hrana unijeti. Nemoc kralja Ljudevita II. i hrvatskih staleza, da sami obrane hrvatsku zemlju, bila je povodom, da su i kralj i stalezi stall traziti ponioci od austrijskoga n a d v o j- vode Ferdinand a, gospodara Kranjske (s Istrom), Koruske i Stajerske. Od godine 1522. sudjeluje nadvojvoda Ferdinand vec znatno pri obrani Hrvatske, jer ju je smatrao bedemom i predstrazom svojih zemalja. Po njegovu nalogu dolazi u llpnju 1522. austrij- ski i stajerski kapitan (generalis capitaneus Styrie et Austrie) grof Nikola Salm (stariji) u Hrvatsku, te zborom i tvorom pomaze bana Ivana Karlovica. Tako je Salm prvi vojvoda Ferdinandovih ceta, koji god. 1522. i 1523. budi s velikim budi s manjim cetama dolazi na tlo hrvatskoga kraljevstva. Salma zamijenio je god. 1524. B e r n a r- d i n R i c a n (Ritschan), koji se zove »capitaneus generalis archiducis«. Iza Ricana slijedi Ivan Kocijan (Hans Katzianer) god. 1525., all taj je tada samo zamjenik vrhovnoga kapitana za rat s Turcima (locumtenens supremi capitaneatus exercitus contra Turchas, Verweser der obersten Feldhauptmanschaft wider Tiirken), te je tek nakon pet godina postao pravim kapitanom. Kocijana zamijenio je god. 1526. glasoviti hrvatski plemic N i- kola Jurisic, zvan od Hrvata Mikulica, koji je kao vrhovni kapitan Ferdinandov (veldhauptmann unseres Kriegsfolks wider die Tiirken) mnogo djelovao i na politickom polju, narocito poslije osudnoga boja na Muhackom polju. Nadvojvoda Ferdinand pomagao je Hrvate ne samo po svojim vrhovnim kapitanima, nego i izravno, primivsi brojne hrvatske plemice u svoju sluzbu i preuzevsi obranu nekih knezevskih gradova na Uni (kao gradova Novigrada i Dobre njive kneza Nikole Zrinj- skoga). Suvisc je hrvatskim knezovima pod jesen god. 1524, obecao pripomoc od 1200 rajnskih forinti, da bi se mogli kroz zimu odrzati i Turcima odolijevati. Ferdinand je pace i o torn snovao, kako bi se Turcima oteli bosanski gradovi Kamengrad i KHuc, odakle su Turci spremali svoje navale na hrvatsko Pounje i na austrijske zemlje. Odkad je citava Dalmacija spala u mletacku vlast, te je ugarsko-hrvatskim kra- Ijima ostalo samo hrvatsko primorje od Obrovca do Trsata, propala je gotovo sasvim nekadanja mornarica. Ostalo je tek nesto brodova u Senju, kojima su od god. 1469. zapovijedali senjski kapitani. Senjski kapitan Maroje Zunjevic, porijeklom Dubrovcanin, preveo je god. 1480. na brodovima cete Blaza Magjara na otok Krk. All kad je namah zatim i taj otok Krk dosao u mletacku vlast, ne spominje se vise mornarica hrvatska na moru. Medjutim za ratovanja s Turcima podigla se je znatno mornarica na Du- n a V u i njegovim pritocima. Ta je mornarica bila razmjestena uz poglavite dunavske gradove i tvrdinje, pa i na nekim mjestima uza Savu. Sastojala je pak od velikih ratnih brodova, zatim od manjih s a j k a ill n a s a d a, po kojima su mornare u obce prozvali sajkasima ili nasadnicima (nasadistae.) Po nekom talijanskom izvjestaju brojila je ratna mornarica na Dunavu za Matijasa Korvina do 364 ladje, medju njima i velikih galija s topovima i podsadnim strojevim'a; mornara (sajkasa) bilo je na njima 2600, a vojnika 10.000. U dunavskoj mornarici sluzili su od velike cesti doseljeni Srbi. Qlavna po- staja sajkaska bila je kod Beograda, a odavle redjale su se postaje po Dunavu do Qjura, a po Savi negdje do Jasenovca. Qod. 1504. bilo je kod Beograda 1000 sajkasa s godis- njom placom od 4700 forinti u gotovom i 2250 forinti soli; kod Sabca bilo ih je samo 100, te su imali na godinu 400 forinti u gotovini i za 225 forinti soli. Po proracunu od godine Dace 1 Poi^Ezt. 33 I i506.--l/5l2. bilo je kod Ikograda samo 500 sajkasa, kojima je zapovjedalo 50 desetnika (decuriones) i 2 vojvode; drugih 500 §ajka§a sa 50 desetnika i 2 vojvode bilo je smjeSteno kod Slankamena; kod Sabca bilo je 100 sajka§a kao i prije. SajkaSi nijesii tada davali ni- kakvih daca; placa biia im je po 2 — 3 forinte na jjodinu, osiin toga imali bi dobivati soli i sukna za odijelo. Dakako da toga nijesu redovito primali; pa tako se je moglo dogoditi, da su sajkasi u oci podsade Beograda (152J.) doplovili pred Budim, da traze zaostalu placu. Kad je nijesu primili, skinuli su sa svojih Sajka dvije kraljevske zastavc, privezali ih za zdenac pred kraljevskim dvorom, pa se onda vratili na svoje nasade kliCuci: »Mi ne mo- zemo vi§e ostati u kraljevskoj sluzbi. Propalo si ugarsko kraljevstvo! Bog bio s tobom!« Medjutim je ipak malo zatim Hrvat Marko SkobIi6 branio Zemun sa 400 §ajka§a. Da(ie i porezL Za vladanja kraija Matijasa Korvina bijahu prihodi kraljevske bla- gajne (fiska) dosegli najvecu visinu; iznosiii su nairne po izvjeStaju mleta^koga poslanika Antuna Suriana godisnjih 940.000 ugarskih forinti ill dukata. Kralj je nairne primao: 1) Od zlatnih majdana i vadjenja zlata iz rijeka 400.000 forinti; 2) od majdana soli 140,000 fo- rinti; 3) u ime tridesetine, dvadesetine i ceterdesetine u Ugarskoj i Slavoniji 50.000; 4) od kraljevskih i kraljicinih gradova i posjedovanja (12 kastela i 4 zemlje, medju njima i tri otoka u Dunavu) 50.000; 5) napokon u ime ratne dace (dica) od 74 2upanije 300.000 fo- rinti. Za nasljednika njegovih spali su prihodi kraljevske (drzavne) blagajne znatno; go- dine 1503. iznosiii su samo 249.000 forinti, god. 1516. tek 220.000, a god. 1519. ciglih 140.000 zlatnih forinti ili dukata. QIavna vrela kraljevskih prihoda bijahu za Jage- lovica gotovo sasvim presahnula. Tako bise zlatni majdani dani u zakup Thurzu i Fuggerima, te je zakupnina (36.000 do 40.000 for. na godinu) iznosila tek dese- tinu prijaSnjega prihoda. Jednako je i ratna daca (dica) radi pusto§enja turskoga i kraljevskih privilegija napokon spala na ciglih 60.000 forinti ili na p e t i n u pri- jasnjega prihoda. I tridesetina je malo do- nasala, jer je Hrvatska bila gotovo sasvim opustosena, a uz nju i jiigoiztocne strane Ugar- ska; od kraljevskih i kraljicinih imanja nije bilo nikakve koristi, jer su bili ili zaiozeni ili razgrabljeni. Tako se je zgodilo, da je kralj Vladislav na samrti (1516.), ostavio za so- bom duga nekih 400.000 forinti, dok je Ljudevit 11. tako oskudno 2ivio, da nije imao koji put da namiri potrebe svoga kraljevskoga stola. (jiavna izravna daca u Slavoniji ostaia jc i nakon Ljudevita I. (t 1382.) k u n o- V i n a ili m a r t u r i n a. Godine 1439., kad je naime kralj Albrecht svojoj 2eni Elizabeti. kceri kraija Sigismunda, ustupio svoju kunovinu u Slavoniji, iznosila je ta data jedva 6000 zlatnih forinti u jednoj godini. Poslije, oko god. 1453.. spao je prihod od kunovinc jo§ na manje, tako te je brojao tek 4000 (crkvenih) forinti. Po^laviti neizravni porez i u Sla- voniji i u Hrvatskoj bio je opet tridesetina (tricesimae) od robe, koja se je iz tudjine u zemlju uvazala. Dok su kunovinu popisivali i pobirali »dicatores et exactores proventuum mardurinalium«; primali su tridesetinu »tricesimatores regni Sclauonie* (god. 14%.~1499. Benedictus de Werner, 1511. Thomas Zechy et Johannes de QywJa). Tridesetnice bile su namjeStene poglavito na mjestima, koja su mcdjaSila s tudjinorti. Budu(Ji da je od kunovine (u Ugarskoj lucrum camerae) i tridesetine bilo razmjerno malo prihoda, jer su citavi krajevi i plemena, pace brojne (naro<iito duhovne) korporacije i pojedinci tijekom stoljecia bili kraljevskim privilegijama oslobodjeni od pla(ianja tih da<ia: to je kralj MatijaS Korvin mjesto njih pokuSao zavesti nove por e zc, za koje ne bi vrije- K I a i c. Hrv. povj. Mi. (5.) 3 Sajka ili NASADA. 34 HRVaTSKO K^ALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRf I xVl. STOLJfiCA. dile podijeljene povlastice. Kralj je zaista u ozujku 1467, predlozio saboru u Budimu svoju reformu daca: neka se ukine dobit komore (lucrum camerae) u Ugarskoj i kunovina (inar- turina) u Slavoniji, zatim i tridesetina, a s njima i sve privilegije, bile ma komu podijeljene; mjesto dobiti komore i kunovine neka se zavede komorna daca (tributum fisci re- galis, prouentus fisci regalis), a tridesetinu neka zamijeni krunska carina (vectigal sacrae coronae); komornu dacu neka placaju svi podanici zemljoradnici bez iznimke, kmetovi svjetovnih i duhovnih posjednika, pace i samih kraljevskih imanja. Sabor je kra- Ijev predlog prihvatio, na sto su kraljevski poreznici stall nove poreze utjeravati. Ali svijet se je opro novotariji, osobito u Slavoniji i Erdelju, pa tako se nije mogla odrzati. Dvije godine iza smrti Matijaseve vec je na ngarskom saboru od god. 1492. clankom 26. odredjeno, da se u Slavoniji po starom obicaju (more ab antiquo consueto) placa kunovina onako, kako se je davala za kralja Sigismunda i Albrechta Austrijskoga, naime po 20 di- nara od kmetskoga selista, ill po jedna zlatna forinta od pet dimnjaka (kmetskih). I tako je ostalo sve do boja na Muhackom polju. Poradi vjecitih borba s Turcima .zavedena bi u XV. stoljecu nova izvanredna daca, prozvana ratna daca ill riz (taxa, contributio, dica, subsidium ill iuvamen). Ta ratna daca bila je izvanredna poglavito po tom, sto se nije mogla razporezati ni po- birati bez posebne dozvole staleza i redova, sabranih na saboru budi ugarskom budi slavonskom (hrvatskom). Nadalje nije se ta daca dozvoljavala s v a k e godine, nego samo onda, kad su to stalezi smatrali za potrebito; napokon su stalezi sami odredjivali, k o 1 i k a da bude ta daca u pojedinim slucajevima i u pojedinim godinama. Izvanrednu ratnu dacu, koja se javlja vec za kralja Sigismund^l, htjeo je kralj Matijas Korvin pretvoriti u redovnu, ali stalezi prisilili su ga god. 1462., da se je morao toga okaniti. Izvanrednu ratnu dacu prinosila je uz Slavoniju i Hrvatska, dok ju nije kralj Vladi- slav II. od toga sasvim oprostio. U pogledu ratne dace uzivala je Slavonija poglavito tri osobite povlastice. Vec od postanja ratne dace vrijedilo je pravilo, da Slavonija (doticno Hrvatska) placa uvijek samo p o 1 o v i c u one ratne takse, koja se je placala u Ugarskoj. Ako su u Ugarskoj u ime ratne dace podavali od svakoga selista (porta, fumus) po jednu ugarsku forintu ill dukat, placali su u Slavoniji (doticno Hrvatskoj) od dimnjaka samo pol forinte. Ta osobita povlastica uzakonjena bi, sto se dosad znade, prvi put clankom XII. od god. 1472., koji kaze: »Quod regnum Sclauonie etiam in hac parte maneat in antiqua sua consuetudine, ut videlicet in taxis, censibus, et aliis omnibus reditibus medietatem dun- taxat solvat, quantum regnum nostrum Hungarie solveret, aut solvere consuevisset.« Druga je povlastica, da je Slavonija vazda sama i na svome saboru dozvoljavala po- lovicu one ratne dace, koju bi Ugarska dozvolila na ugarskom saboru. Redovito je kralj, cim bi ugarski sabor prihvatio ratnu dacu, poslao svoje oratore na slavonski sabor, da i taj iednako ucini. Napokon ako se gdje koji zitelji u Slavoniji nijesu pokorili kraljevskim po- reznicima, vec se kratili platiti dozvoljenu ratnu dacu, onda ih nijesu globile zupanije kao u Ugarskoj, nego bani. Od podmirivanja ratne dace bila su u Slavoniji oprostena sva crkvena imanja (bi- skupa, kaptola, opata, zupnika, samostana), zatim posjedi svjetovnih dostojanstvenika i castnika (hercega, bana, banovaca, zupana, plemickih sudaca), a i mnogih velikasa; na- pokon nije se nista placalo od kraljevskih imanja, pace je kralj posebnim dekretima oslo- badjao od placanja ratne dace mnoge posjednike, koji bi to po obicaju ill saborskim de- kretima duzni bill ciniti. Tako je u jednu ruku redovito sav teret padao na ledja manjih po- sjednika, doticno njihovih kmetova; dok je opet prihod te dace bio razmjerno posve ne- znatan. Sacuvani su popisi (registri) o uplati ratne dace u Slavoniji god. 1494. i 1495. koji to posvjedocuju. Iz popisa za prvu godinu doznajemo, da su kraljevski dikatori u cetiri zupanije slavonske (virovitickoj, krizevackoj, varazdinskoj i zagrebackoj na sjeveru Save) popisali 31.225 (tocnije 32.225) selista ili dimnjaka (fumos). Buduci da je bilo odredjeno, da se od svakoga dimnjaka ubere pol zlatne forinte ili 50 dinara, imalo bi svega uni6' I VJERA I CRKVA. 35 16.112)4 forinte. Ali u istinu ubrano bi samo 4.73()>a forinti, ne ubrojivSi amo place porez- nika i posjede zakonom oslobodjenih Cinovnika; preko dvije trecine (lO.OSOK- forinti) ostale su pak neuplacene. Medju onima, koji nijcsu niSta platili, bili su herceg Ivanis Kor- vin, herceg Lovro Ilocki i brojni drugi veiikaSi. Oodine 1495. placala je Slavonija izvan- rednu dacu d v a puta, u lipnju naime i studenom. U lipnju izbrojeno bi u zemiji medju Dravom i Savoni (na jugu Save i Kupe riije se brojilo) u Cetiri ^.upanije 29.390 dimnjaka, ^to bi iznosilo 14.695 for. Od toga bi uplaceno 8525 for., a ostaio je neutjerano 5521 K- for. U studenom izbrojeno bi jednako 29.390 dimnjaka. koji bi platili 14.695 for. Od toga bi banu i hercegu Ivanisu Korvinu ustupljeno 18.890 dimnjaka ili 9445 for,, kraljevskomu blagajniku predano bi 1000 forinti, a oproSteno po kraljevu nalogu 4190 forinti, dakako najvise prelatima i velikaSima. Sav prihod izvanredne ratne dade pripadao je kraljevskoj blagajni. Za namirenje do- macih potreba kraljevstva (za placanje prisjednika banskoga stola i t. d.) htjeo je sabor u Krizevcima god. 1523. zavesti manji porez po nekoliko dinara od svakoga ognjiSta. To je tako zvana dimnica ili pecuniae fumales. Ali tomu se je opro velik dio plemstva krizevacke zupanije, pa se ne zna, da li se je dimnica tada i pobirala. Bilo je u Slavoniji u XV. stoljecu jo§ nekih daca, kao v o j § (i i n a (iudicium exer- tus) za one, koji nijesu vrsili vojne duznosti, — zatim odkupnina od obccga ili gene- ralnoga suda (taxa racione prorogacionis iudicii generalis); no te su dace bile viSc globe, nego pravi porezi. Osim toga nijesu bile ni trajne ni obcenite. Vjera i crkva. Sve pored brojnih seoba u zcmlje hrvatskoga kraljevstva ipak je domace rimokatolicko ziteljstvo bilo tako brojno, da se nijesu znatno promijenilc ni vjcr- ske prilike. Oospodujuca vjera ostala je i dalje rimokatolicka. Nema dvojbe, da je vecina doseljenih Vlaha bila vjere grcko-iztocne; no da li su imali ovi Vlasi kakvo cr- kveno uredjenje, ne moze se ustanoviti. Isto se ne zna ni za patarene (bogomile), koji su prelazili iz Bosne. Srbi ili Rasani u Srijemu priznavali su svoga patrijarhu. H u s o v a n a u k a udomila se je u jednom dijelu Srijema, narocito u varosi K a rn e n i c i. Protiv Husovih sljedbenika gorljivo je revnovao bosanski franjevacki vikar Jakov de Marchia. Dne 26. prosinca 1437. svjedoci u Djakovu bosanski biskup Josip, a 18. srpnja 1438. u Ba- noStoru srijemski biskup Jakov, kako je re^eni vikar »u srijemskim stranama, gdje su BoSnjani i Rasani, protivnici katolicke vjere, izpremijesani, te izmedju Save i Dimava Za- jedno prebivaju, brojne krivovjerce, narocito zarazenc zlocom prokletih liusita, svojom mudroscu i trudom izkorijenio i na katolicku vjeru obratio. te narod propovijcdanjcm u katoliSkoj vjeri utvrdio«. Jednaku svjedocbu izdao je Jakovu de Marchia istoga dana i go- dine u Valpovu velikas Vladislav od Morovica, koji kaze, da su u Srijemu »neke varoSi i sela kroz mnogo godina bila zarazena sljedbom krivovjernih Husita (quedam villac et civitates sectis Husitarum hereticorum infecte per plurimos annos cxtiterint)*, ali da ih je reCeni vikar s Bozjom pomoci obratio. Medjutim uza sav trud vikara Jakova odr^ali su se Husite u Srijemu, paCe su se razSirili i po Moldaviji, gdje ih nalazimo jo§ god. 1461. Borbe s Turcima i razni dodiri s krScanskim inovjercima podigli su vjerski duh rimokatoliCkih Hrvata. Taj se oCituje poglavito osnivanjem brojnih samostana pavlinskih i franjevaCkih tako u Hrvatskoj kao i u Slavoniji. Na Celu svima stoje knezovi Frankapani; njihova najodliCnija zadu^bina u to vrijeme jest glasoviti sa- mostan Franjevaca s crkvom bla?.ene djevice Marije n a T r s a t u. koje je god. 1453. sagradio i obilato nadario pobo^ni knez Martin Frankapan. Frankapanske zadu?.bine jo§ su pavlinski samostani u Crikvenici (1412.), Novom (1462.) i Brinjama (prije godinc 1476.). Za knezovima Frankapanima povodili su sc i uifA plenii(ii; tako su plemeniti Ijudi Dra§kovi(Si iz Zaf.'iCna. (danas PazariSta) doljnoga u Lici god. 1489. osnovali pavlinski sa- mostan sv. Marije na vrhn OradCini (danas KloStar), kojcmu je bio dobrotvorom i glaso- viti junak 2arko Draio'ieviC. U Slavoniji osnovao je plemici Bencdikt Nclipic god. 1412. 3* 36 Ht^VAtSKO KRALJKVSTVO U XV. STOL.IRCU I PRVO.I CfiTVRTI XVI. STOLJFXA. pavlinski samostan sv. Ane u Dobroj kuci (kod danasnjeg Daruvara); pace siloviti celjski knezovi okajavali su svoje grijehe podizanjem i darivanjem samostana i crkvi. Zloglasni inace kiiez Fridrik Celjski, ubojica svoje zene Clizabetc Prankapankc, podigao je oko go- dine 1447. u medjumurskom Strigovu novu crkvu na cast sv, Jeronima, za kojega se je tada mislilo, da se je u recenom mjcstu rodio. I knezovi Zrinski, ma da su zivjeli u Sla- voniji, brinuli su se za zaduzbine svojih pradjedova u juznoj Hrvatskoj. Tako je knez Ni- kola Zrinski god. 1514. dosao u stari franjevacki samostan u Bribiru na jugu Velebita, te ga je 4, listopada zajedno s ostalim plemicima od plemena Subic (Jurjem Krivcicem, Krstom Krivcicem, Stjepanom Ugrinovicem, Petrom Obradicem i Jurjem Stojsicem) po- sebnirn pismom primio u svoju zastitu i obranu, Vjersko niisljenje i osjecanje onoga doba ogleda se u jednoj- hrvatskoj listini kneza Anza Frankapana od 5. lipnja 1495., gdje uz ino citamo : ». .. mi smisljajuci nestanovito stanjesega svita i pozna- vajuci kratkost zica telesnoga, u kom jesmo postavljeni, i prihodeci na pamet pisma svetoga recenje, ko rece David prorok: Clovik kako trava, a dni njega kako cvet poljski tako procvatut i paki usahnut . . .« Znatna neprilika za jedinstvo i napredak katolicke crkve u Hrvatskoj bila je ta, sto su od god. 1420. (doticno 1409.) ne samo obje nadbiskupske stolice (Spljet i Zadar), nego i neki primorski gradovi dalmatinsko-hrvatski, u kojima su bile biskupske stolice (kao Nin, Sibenik, Trogir, Hvar) bili u vlasti mletacke republike. Tako se je zgodilo, da su mnogi crkveni kotari spljetske nadbiskupije i podrucnih joj biskupija spadali politicki pod hrvatsko-ugarske vladare, dok su opet nadbiskup i biskupi bili mletacki podanici. Radi toga trpila je mnogo ne samo crkvena stega i ugled crkve, nego su receni biskupi stra- dali i u materijalnom pogledu. 2itelji primjerice zupa Cetine i Klisa kratili su se placati spljetskomu nadbiskupu duznu desetinu, premda su spadali pod njegovu duhovnu vlast. Dne 31. svibnja 1442. izdao je u Klisu Pctar Talovac, ban Dalmacije i Hrvatske, na molbu spljetskoga nadbiskupa Jakova Badoarija pismo, kojim je zabranio svima kastelanima i drugim sluzbenicima u zupama Cetini i Klisu, da pobiru desetinu i druge prihode, koji po pravu pripadaju crkvi spljetskoj (quatenus dictas decimas et alia iura ecclesiastica, ad praefatam ecclesiam spalatensem de iure spectantia, a modo in posterum non exigatis). U recenom pismu iztice ban izrijekom, da su neki kralji i bani hrvatski uzkratili nadbi- skupiji spljetskoj desetinu i druga prava »radi neke opreke izmedju svete krune i kraljeviiic Dalmacije* (propter quandam differentiam inter sacram coronam et regnum Dalmatiae exortam), pa su te prihode namijenlli uzdrzavanju gradova i tvrdinja u Hrvatskoj. Jed- nako su stradali i pojedini biskupi, kao primjerice ninski, kojega se je dnhovna vlast pro- tezala na Liku. Od hrvatsko-dalmatinskih biskupa ostali su u drugoj polovici XV. stoljeca pod vlascu ugarsko-hrvatskih vladara samo k n i n s k i, s k r a d i n s k i, k r b a v s k i, s e n j s k i (i do god. 14S0. krcki). . ". Kninska biskupija bila je od njih najznamenitija, premda je bila najvise izlozena bo- sanskim patarenima i poslije Turcima. Ona je obuhvatala podrucje gornje Cetine, gornje Krke i njezinih pritoka, zatim gornje Une i pritoka joj Unca. U njoj se spominju cetirj arcidjakonata: vrhricki (Vrlika), hrvatski (Knin, Kosovo polje), lapac.ki (Unac, Rmanj, Lapac) i hum ski (Bihac, Ripac, Otoka, Cazin). Koji put prisva- jali su si kninski biskupi i druge crkvene kotare, koji su pripadali onim biskupima, sto su biU mletacki podanici. Kninski biskupi godine 1409. — 1526. bili su ovi: Ladi- slav (1409.— 1412), Ivan (1427.— 1436.), Dimitrija Cupor (1438.— 1457.; ovaj se je mnogo otimao za zagrebacku biskupiju), Franjo (1459.), Marko (1464.— 1466.), Nikola (1468. do 1469.), Benedikt (1471.), Nikola (1474.-1489), Brikcije od Egervara (1493.-1517.). Kad su Turci osvojili Knin (1522.), biskupija je velikim dijelom bila razasuta, te je tadanji biskup Andrija TuSkanic KHsanin (1522. — 1534) prenio svoju stolicu u Topusko, buduci da ie VJERA ! CRKVA. 37 podjcdno bio predstojtiik topuskc opatije. Zna(^ajno je, da se Andrija TuSkanic dugo nije dao posvetiti za biskupa; jo§ 20. lipnja 1525. pozivao ga je papa Klement VII. na tu2bii svjetovnjaka, da jednom primi posvetu, pa da vr§i biskupske poslove. Kninska biskupija kao zaduzbina hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije imala je prostranih po§jeda po hr- vatskoj zemlji. U okolisu Knina spominje se jos god. 1494. biskupski utvrdjeni grad, na- zvan Oazi (in castro episcopali (lazi); .siiviSe pripadao je biskupu i grad Cazin s pro- ♦n'orqcir^rpm. I tobuc 'Bhoi.onor- ! ! rnur'dgriic mc bii , I mcttoma on bine clw^ H nun aranircocqiu pill loe (;;;iUo:iini ncia^ms I Uib:ie fUrnux^ fitvlib? U Ituani fptmi accIt in ^ I] JmtSrc qfnm cifa. U I ccixTfan-fiarc I?j"c I J atmm cifa qua cv.i n cxtpi'oiuinnicii; ttccfi " b? ccmcctiir: ci bii't' ctcci'm aUftiigiunu far.'.nemr llxniu?. ^rp? — j^tf^^ntiCQnU'an. [ccrt^oJUtrnr ctxnc I utr jqiu ifti f4h»ftll.':(^- I oicimr jU J JUa ."IXGoiiftH,^ I vpnmx oif o • X-qm at^'vc' : ue qin .id crn.i m r.nn irpi nrc'cn c o [nofttpaitiij.nnplcvic ranenicicifnbiicijcni mcnimrutaiinuicfti I i ncir qi\oc- Ixciih ccuor I ' b.ipnfin.mf it{!tiicr.in ' j f.ta.u' bn itncnr.ihatt jucrtin. f curc.tpTn.^no , l.^ciTiCiic'. <V.I>ri mifiiTa if "hD cctcputclr.c.Jir. cjo.r L^S'lEuci qui p.ttcl>3fc c ■ B^iob rcmci'iu cbm iifh. (rtrccccrc brj icj> ,n«'mncnunj:pplinai !;im cclcfti wnoaiftcdi uria:}.>tniCiT'"'a.^ri\ amine mtlira-criUu-l IC ctr.iftuni.cummTn IfjOilTain Intromit. 'Jf^..'-2M _' hiiTm T jobuc txcnnv fitm au:t pcnintiiVmciivf' niuu nta iUr.i immbil fu I c ictc»m.i ttia air.\ Jlti.^ ' )»fc piobaiti inc iCi)^ M^wi^^^ %^ STRANICA IZ MISALA, KOJl SE CUVA U PRVOSTOLNO.! CRKVl SV. STJEPANA U ZAQREBU. straniiti inianjem, u kojemu je Cesto boravio i stolovao. Kaptol kniiiski sv. Bartolomcja imao je (kao locus credibilis) pravo, da izdaje javne izprave. Krbavska biskupija obuhvatala je 2upe Krbavu, Dre?Jiik, ModruSe, PlaSki I Novi- grad, pa i ne^to Like. Stolica biskupa i kaptoia bila je izprva U d v i n a (Udbina, civltas Corbaviae). Na in()ll)u kiieza Stjepaiia Frankapana papa je i^io II. izdao bullu 4. lipnja 146()., kojoni je stolicu krbavske biskupije sa svima pravima (cum oinni iurisdictione) pre- nesao u M o d r u § e, gdje no bi dotadanja iupna crkva sv. Marka pretvorena u stoinu 38 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. crkvu sv. Mafije. Medjutim kako su Modruse god. 1493. stradale od Turaka, prenio je ta- danji biskup krbavsko-modruski Kristofor Dubrovcanin svoju stollcu u N o v i (Novigrad u Vinodolu), gdje su ostali i njegovi nasljednici sve do druge polovice sestnaestoga stoljeca. Na molbu kneza Sigismunda Frankapana, koji nije htjeo zaostati za bratom Stjepanom, dozvolio je receni papa Pio II .god. 1461., da se crkva sv. Nikole u Otoccu, kojom su dosad upravljali opati, pretvori u stolnu (biskupsku) crkvu. Kao patron te novo osnovane biskupije izabrao je knez Sigismund za prvoga otockoga biskupa dominikanca Blaza iz Dubrovnika. Senjska biskupija zapremala je ne samo citavu zupu ili kneziju Vinodol (od Trsata do Ledenica) i kotar grada Senja, nego i Senju na jugu dio zupe Podgorja do Cesarice, koja se je vec pribrajala ninskoj biskupiji.* U nutarnjoj zemlji obuhvatala je do osnutka biskupije u Otoccu zupu Gatansku (Gacku), zatim Busku zupu ili Buzane (Krasno, Pe- rusic, Stitar, Kosinj). Uz gubitak gatanske zupe bilo je senjskim biskupima od god. 1469. podnositi koje sta od senjskih kapitana i njihovih sluzbenika. Bas radi tih kapitana izrekao je biskup Fran jo Jozefic (imenovan 6. veljace 1521.), franjevac, rodom iz Rijeke, crkvenu kletvu (interdikt) nad ^itavim Senjem, kako se to razabira iz poslanice pape Kle- menta VII. od 27. kolovoza 1526. U Slavoniji ostalo je uredjenje katolicke crkve onakovo, kakovo je bilo u cetrnae- stom stoljecu; tek sto je porazom na Muhackom polju obladala turska sila srijemskom bi- skupijom (biskup Stjepan Brodaric) i stolicom bosanskoga biskupa u Djakovu. I od pe- Cujske biskupije stradala su tada dva arcidjakonata, po imenu morovicki i vukovski, dok je pozezki ostao gotovo netaknut. Najznatnija bila je u ovo doba zagrebacka biskupija. Sacuvan je popis zupa te biskupije od god. 1501., pak po njemu doznajemo za obseg njezin u ono vrijeme. Bisku- pija je doduse izgubila na jugo-iztoku zupanije vrbasku, sansku, donekle i dubicku, a s njima i sve katolicke zupe; no uza sve to imala je veci broj zupa (nekih 457),** nego u polovici 14. stoljeca. Osobito se je pomnozao "broj zupa u krizevackoj zupaniji. Znacajno je. da se u nekim mjestima oudi kao zupnici budi kao kapelani spominju popovi glagoljasi (glagol i th a), medju njima i dva u Turopolju. Uz zupnike bilo je u pojedinim mje- stima po vise kapelana, prebendara i altarista. Tako je u samoj Rasinji bilo sedam sve- cenika; u Koprivnici zupnik sa dva kapelana, zatim dva altariste (sv. Mihajla i sv. Kriza), rektor tamosnjega hospitala sa pet drugih svecenika (dva graciani, tri mansionarii). U Prodavicu (Virju) opet bio je zupnik sa dva kapelana, zatim osam altarista i upravitelja kapela. Mnogi zupnici imali su drugove (socius eiusdem), s kojima su valjda dijelili posao i prihode. Prema svim ovim podatcima moramo suditi, da je duhovnicki stalez u za- grebackoj biskupiji bio osobito brojan. Mnogo je smutnje prouzrokovalo popunjivanje biskupskih stolica i opatija. Za sla- bih vladara otimali su se za to (patronatsko) pravo pojedini knezovi i velikasi. Radi toga je i u zagrebackoj biskupiji nastao razkol, koji je trajao trideset i tri go- dine, naime 1433. — 1466. Celjski knezovi nametali su svoje pouzdanike (Benedikta de Zolio i Baltazara de Montschiedel), dok je Ivan Hunjadi radio u prilog kninskom biskupu Dimitriju Cuporu. Tek god. 1465. dokrajcio je smutnje kralj Matijas Korvin, predlozivsi papi za zagrebackoga biskupa Osvalda Thuza de Szentlaszlo, kojega je papa Pavao II. dne 16. travnja 1466. zaista imenovao. Receni Osvald Thuz, postav§i vrlo mlad bisku- * Qod. 1500. bilo je pravde izmedju ninske biskupije i senjske radi Cesarice. U jednom pismu od 25. travnja 1500. pise netko iz Senja vikaru ninskoga biskupa, »da nigdar po nijedno vrime Cesarica ni bil' kumfin Ninski ni Baguski, nego bilo vazda senjsko duhovnim i telesnim za- konom, kako cemo istrunienti verovanim pokazati.« * Danasnja (nad)biskupija zagrebacka, kojoj pripada i velik dio pozezke zupanije, broji same 348 zupa, dakle za 109 manje. VJKRA I CRKVA. 39 pom, upravljao je povjercnom mu biskupijom kroz trideset i tri godine (1466. — 1499.). Umiruci u ZaCezamu (Cazmi) sastavio je oporuku, u kojoj je odredio 10.000 forinti za uz- dr^avanje stolne crkve sv. Stjepana, a 7000 forinti za dvije kule, koje bi se podigle za obraiiu crkve. Osvalda Thuza naslijedio je dotadanji Canadski biskup Luka (1500.— 1511.); poslije ovoga postao je »patronom i protektorom* zagrebaCke biskupije svemocni tada ostrogonski nadbiskup Tomo BakaC od Erdeda, koji je pomogao do biskupske Cast! dvo- jici svojih rodjaka, najprije Ivanu od Erdeda (1514. — 1518.), a onda znamenitomu Simunu od Erdeda (1518. — 1543.), koji je mnogo utjecao i u politicke prilikc hrvatskoga kraljev- stva. Znacajno je, da je pomenuti ostrogonski biskup i kardinal Tomo BakaC od Erdeda god. 1513. sklonio papu Lava X., te je njemu nakon smrti senjskoga biskupa Jakova Bla- ^evida podijelio u »commendu« i tu biskupiju, na §to je Tomo imenovao svojim namjest- nikom i upraviteljem senjske biskupije tadanjega modruSkoga biskupa Simuna Ko^icica Begnu, koji je njom upravljao nekih sedam godina (1513. — 1520.). U Hrvatskoj prisvajali su si pravo patronata knezovi Frankapani za biskupije (senj- sku, modrusku, otocku) u svojim oblastima. Oni su se pri tome pozivali na povelju kralja Ladislava IV. Kumanca od 11. lipnja 1289., kojom bijase njihovim predjima potvrdio pa- tronatska prava u biskupijama krbavskoj i senjskoj (iura patronatus ecclesiarum de Ck)r- bouia et de Scenya). Knez Nikola Frankapan dao si je 18. rujna 1418. od zagrebaCkoga kaptola izdati ovjerovljeni prepis te povelje, sto dokazuje, da je njegova porodica vazda budno pazila na to svoje pravo. Ali bas radi toga doslo je cesto do sukoba izmedju njih i papinske stolice, narocito kad se je radilo o popunjenju biskupije u Senju. Bernardin Frankapan radio je pace, da svomu sinu Ferdinandu namakne biskupiju modrusku. I zaista se Ferdinand u kraljevskim poveljama od god. 1501. i 1508. zove »izabrani«, doticno »iza- brani i potvrdjeni« (electus et confirmatus) biskup modruSki. Kad je u to papa 7. stude- noga 1509. zadarskoga kanonika Simuna Koziclca Begnu imenovao biskupom modruSkim, uzkracivao je knez Bernardin potonjemu neko vrijeme investituru (denegat vestum); no poslije ga je ipak priznao, te je biskup Simun postao gorljivim zagovornikom njegovim pri rimskoj stolici, pade mu je posvetio i svoj govor, §to ga je god. 1513. drzao na lateran- skom koncilu u Rimu. Odkada je hrvatsko-dalmatinsko primorje od Zrmanje do u§ca Cetine doslo pod mletaCku vlast, stall su nadbiskup! i biskup! primorskih gradova, vecinom od MletCana nametnuti Ijudi, revnovati u svojim biskupijama protiv slavenske sluzbe bo^je i glagolice. Tako je spljetski nadbiskup Bernardo Zane god. 1511. odredio, »da nijedan svecenik, budi kojega god cina ili reda, ne smije tumaciti sveto pismo na jeziku slaven- skom, osim jedino evangjelja (i) epistole, a uz to (vr§iti) izpovijest. priCest i na odredjeni dan red mrtvih* (quod null! presbyter! cuiuscunque conditionis et gradus audeant inter- pretari sacram scripturam in lingua illyrica, nisi evangelia, epistolas, et confessionem ac communionem et in die proprio sequentia mortuorum). Kad je pak god. 1480. otok Krk doSao pod mletaCku vlast, izdala je mletaCka vlada 24. travnja 1481. novomu krCkomu providuru Franji Bembu ovaj nalog: »Nalaze se na onom otoku (Krku) u stanovitom sa- mostanu nek! kaludjeri Hrvati, koji vr§e ! slave slufbu Bo2ju po obiCaju hrvatskom; ti se (kaludjeri) iz stanovitih razloga moraju ukloniti s rec^enoga otoka. Stoga zapovijedamo tebi, da mora§, Cim na otok stigneS, otjerati tc hrvatske redovnike, te im zabraniti, da se ikad vi§e vrate na reCen! otok. Pobrini se jo§ za druge redovnike, koji Cc u reCenom sa- mostanu boraviti i slu2it! po naSem, latinskom obii^aju*. Providur je jamaCno izvrSio nalog svojih gospodara. Jo§ prije toga bijaSe kralj MatijaS Korvin. boravccM u drugoj polovici studenoga 1480. u gradu Jajcu, primio neke franjevce, koje bijahu MletCani s otoka Krka protjerali (religionis fratribus ordinis sanct! Francisci, quos Vcneti de insula Vegie eo. quod nostri fuissent subditi. de quibusdam claustris exclusisscnt). pa im je odredio za pre- bivanje neke manastire u okoliSu Skradina, Sto no su prije pripadali fratru Aleksandru Dubrovcaninu. VrativSI se na to kralj u Zagreb, izdao je tu 24. sijeCnja 1481. banima i 40 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. banovcima Hrvatske i Dalmacije, kao i kapitanima grada i varosi Skradina posebni pismeni nalog, da bjegunce Franjevce u darovanim njima samostanima brane i stite od svih, koji bi im smetali. Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. Vjecito komesanje na tlu hrvatskoga kraljevstva tijekom petnaestoga stoljeca i u prvoj cetvrti sestnaestoga nije nimalo bilo na nstrb knjizevnosti, pace je sve to vecim obcenjem i prometom urodjenika s doselicama uznapredovala. Politicka je raztrganost prijecila, te se nijesu stvorila veca kulturna i knji- zevna sredista, izuzev jedino obcinu grada Dubrovnika. K tomu je nevolja od Turaka gonila brojne ucenjake, knjizevnike 1 umjetnike ii tudjinu (Italljii, Ugarsku, Njemackii, Ffancuzku), gdje su nasli sigurnija zaklonista, pa onda radili i privredjivali za one zemlje i narode, ii kojima su zivjeli. Obcenje izmedju hrvatskih zemalja (narocito primorja hrvaisko-dalmatinskoga) i Italije bilo je od starine zivahno, a postalo je jos zivlje, odkad je velik dio toga primorja dosao (1409. — 1420.) izravno i konacno pod inletacku vlast. Tim bise u dalmatinskim gra- dovima (Ninu, Zadru, Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Hvaru), pa i li slobodnom Dubrovniku sirom otvorena vrata utjecanju tadanje talijanske kiilture, pa tako i preporodu kla- s i c k i h n a u k a (h u m a n i z m a), koji je tada u Italiii slavlje slavio. U Dalmaciju i primorsku Hrvatsku presadjivali su humanizam u prvi kraj brojni Talijani, koji su ovamo dolazili kao svecenici (biskupi, opati), politicki i sudbeni cinov- nici mletacki, kancelari i notari, a napokon kao ucitelji. Za njima su se povadjali i uro- djenici, koji su vise nauke izucili u Italiji. Tako se je dogodilo, da se je narocito u primor- skim gradovima Dalmacije sve vise zanemarivalo do mace narjecje romansko (dalmatinsko), kojim se je dosad u obicnom zivotu govorilo, i koje je bilo srodno na- p u 1 j s k o m u d i j a 1 e k t u talijanskomu; pa je mjesto njega u obicnom zivotu mah preo- timalo mletacko narjecje talijansko, a u javnim poslovima klasicna latinstina. Taj se preokret moze potanko pratiti u Dubrovniku, a obcenito i po ostalim gradovima na otocima i u primorju. U Dubrovniku govorilo je urodjeno plemstvo jos na koncu 14. stoljecu pretezito domacim dijalektom dalmatinskim, slicnim napuljskomu narjecju; hrvatski jezik bio je vecini plemica takodjer poznat, a govorili su njim brojni doseljenici s iztoka, zatim pucani u gradu i podaniCx obcine po kotaru. Talijanski humanista i ucenik Petrarkin, po imenu Ivan Raven janin (Ser Joannes quondam magistri Conversini de Fregnano), koji ie god. 1384. — 1387. u Dubrovniku sluzio kao obcinski kancelar, tuzi se na nepriliku, s t o njega nitko ne razumije, a ni on nikoga, pa mu treba sve raditi po t u m a c u. Dubrovcani su doduse poslije osnovali skolu, u kojoj se je ucio klasicki latinski jezik, pace i starogrcki jezik; no uza sve to pise Filip de Diversis iz Luke, koji je godine 1434. — 1440. bio rektorom te gradske skole, ovako: »U svim vijecima i uredima gradjanskim i kaznenim govornici, odvjetnici, sudci i konzuli po odredbama zakona govore latinski, a ne slavenski; ali ne nasim italskim jezikom, ko- jim govore i razpravljaju s nama, vecunekakvom drugom puckom govoru njima osobitom, sto se od nas Latinaca ne moze razumjeti (sed quodam alio vulgari idiomate eis speciali, quod a nobis Latinis intelligi nequit), ako nijesi vican nekoliko, pace mnogo takvomu govoru. Kruh (panem) zovu pen, otca (patrcm) tata, kuca (domus) kaze se chexa, ciniti (facere) fachir, pa tako dalje, sto sve cini govor nama nepoznatim«. Medjutim vec u drugoj polovici petnaestoga stoljeca javljaju se u Dubrov- niku urodjeni humaniste, koji se izticu poznavanjem klasickoga latinskoga jezika i knjizev- nosti njegove. Izmedju njih proslavili su se svojim knjizevnim radom dva C r i j e v i c a ili C e r V a, jedan kao latinski pjesnik, a drugi kao latinski povjestnicar, pa onda Jakov B u n i c (Bonus). KNJ12EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 41 Aelius Lampridius Cerva (1463. — 1520.), hrvatski Ilija Crijevic, odu§evio se je u Riniu za svoga naukovanja u kolu pjesnika i uc^enjaka, koji sii se skiipljali oko Julija Pomponija Leta, predsjednika rimske akadeniije, tako za latinsku starinu, da su ga ondje vec u 22. godini nje}3:ovoj ovjen^ali pjesni(3kim vijencem. VrativSi se oko god. 1490. 11 Dubrovnik bio je jedan od najgorljivih pobornika humanizma, te je u svojim pjesmama. listovima i govorima nastojao svojim sugradjanima utuviti u giavii, da su oni pravi prav- cati potomci starih Rimljana (propago vera, verior colonia bis prolesque Quiritium). Nje- gov imenjak Aloysius de Cerva (1459. — 1527.). koji je vi§e nauke izucio u Parizu i ondje pritnio pridjevak Tu- bcro (odatle zvani L u d o- V i c n s Tuber o). napisao jc opet u latinskom jeziku povjestnicu svoga vijeka od god. 1490. do 1522., u kojoj je prikazao ne samo tadanje zgode u Hrvatskoj i Ugar- skoj, nego i po ostaioj Ev- ropi. Radi elegantnoga sloga latinskoga prozvan bi dubro- vackim Sallustijem (il Sal- lustio Raguseo). I Jacobus Bonus (1469.— 1534.), hrvatski Ja- kov Bunic, svrsio je nauke u Italiji. Bio je trgovac po zvanju i kao pleinic obav- Ijao je mnoge visoke sluzbe u svomu zavicaju, ali se mi- niogred bavio i latinskim pjesnictvom. Jos oko 1500. godine stampao je on, valjda u Bologni, epsku pjesmu »Dc raptu Cerberi«, najstariju po- znatu epsku pjesmu, sto je nikia na hrvatskom tlu. Do- §av§i po njoj na glas i po- svetivsi je naknadno papi Leonu X. dobi on od pape Castni zadatak, da u epskoj pjesmi obradi evangjeosku nauku o 2ivotu i radu Isusa ^ Krista. Na§ je DubrovCanin izvrSio taj zadatak prije talijanskoga pjesnika Jeronima Vide i 1526. godine za pape Kiementa VII. bude doStampana u Rimu njegova pjesma »De vita et gestis Christi«, koja ima 16 pjevanja i prcko 1000 heksametara. U istoj knjizi Stampao jc Bunic sav svoj dotadaSnji rad na pjesnii^kom polju. Uz oba Cerve, Jakova Buni(ia i druge Dubrovdane javljaju se humaniste i po osta- lim gradovima Dalmacije svc do Nina. U Trogiru iztiCe se osobito Johannes So- bota ili Ivan Subotic (t 1469.) kao gorljiv hutnanista. Od njegovih radnja poznati su dosad samo neki listovi, Sto ih je pisao zadarskomu iiadbiskupu Mafeju Vallarcssu, takodjer prijatelju rimske starine i starolatinske kulture. No najodliCnlji od svih dahnatin- '< 'nap a^truana la-frnnflf) 53 ihprfrg/nrfm.h-^.ih'c rftnlie flDuj3vs.Dr.jjwitajF8<3ffiafl BH/gK-gRicffitfrfiJODvawAa^ii iffal>'<?ntijfnii3 prfisj'iiiljjitfi MTb 8A8 5atTWtfDn<vimjber8 nt: «>inw^> jnadlia^n. [j|] stfti jtfta •n-fuamayxmb f robflBa* aiia<3nacs «>afi5a ionviliidi 0 <n>aEuara3!rafl8R>tfljg />li t biUd'ijoj;* ""Ci [fi:;?CijCM'^[h t-3.'3^jti|i!nm3U)BfiRi'3*?m.i ^»b(n)liR/. •£i'3*viiimihi.»rh.vS'«ai'iU'0£i' j^aobiMWOTgrtiij «0baiJm«» Clbunc bjcuian'nj 3.'e^*«vg/.« jgntn;^' tp:cmt magiitcr M.n ^^1^^,, f^^^ yg^ ♦.-u^tB dread OC tbo:cfaniC5 Bwswasia+rvxsvanurtm-* mm ^ STRANICA HRVATSKOGA (GLAGOLSKOGA) BREVIJARA- OD GOD. 1493. 42 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. sko-hrvatskih humanista bio je bez dvojbe Sibencanin Juraj Sizgoric (Sisgoreo), kojega je zbirka latinskih elegija i pjesama izasla god. 1477. stampana u MIetcima s na- pisom: »Georgii Sisgorei Sibenicensis elegiarum et carminum libri III. Impressum est hoc opusculum in Venetiis per magistrum Adam de Rodueil, sub anno incarnationis domini 1477.« Pisao je i latinskom prozom o povjestnici svoga rodnoga grada, kao i u obce o Dalmaciji i narodu u njoj. U Slavoniji, pa onda u Ugarskoj utro je put humanizmu jedan od prvih Ivan (Q j e- 1 e t i c?) Vitez od Sredne (1400.— 1472.), sin siromasnoga plemica iz krizevacke zu- panije. Izucivsi vise nauke u Italiji bio je tajnikom gubernatora Ivana Hunjada i odgoji- telj sina njegova, potonjega kralja Matijasa Korvina, kojemu je u srce zasadio Ijubav za humanizam i preporodjenu uifijetnost. Vrseci zatim razne duhovne casti (kao biskup ve- likovaradinski i napokon nadbiskup ostrogonski) bio je glavni suradnik kralja Matijasa na kulturnom polju. Njegovom pobudom osnovao je kralj Matijas sveuciliste u Pozunu, zatim akademiju nauka i glasovitu knjiznicu u Budimu. Na svim ovim zavodima pona- mjestao je kralj pretezito umne muzeve iz Hrvatske i Dalmacije, a narocito iz Dubrov- nika. Na sveucilistu naucali su uz ine Dubrovcani Serafin Bunic i Toma Baseljic, dva ucena bogoslovca; u akademiji izticu se uz predsjcdnika Ivana Viteza mladjega (biskupa vesprimskoga i sinovca nadbiskupova) jos Ivan Cesmicki (Janus Pannonius), zatim Tro- giranin Ivan Statilic (Statileo), knez Juraj Frankapan, i Julio Dalmatin; a kao predstoj- nici i cuvari knjiznice spominju se Feliks Dubrovcanin i zemljak njegov Petar Zamanjic. Prvi je bio na glasu radi podpunoga znanja jezika kaldejskoga, arapskoga, grckoga, latin- skoga, talijanskoga i hrvatskoga, kao i radi vjestine svoje u sitnoslikarstvu; drugi opet bio je znamenit kao bogoslovac i filozof. No od svih je najpoznatiji Ivan Cesmicki ili Janus Pannonius (1434. — 1472.), po majci svojoj Barbari necak nadbiskupa Ivana Viteza od Sredne. Rodjen u Cesmici (de Chesmicze) u krizevackoj zupaniji izgubio je rano otca; na sto ga je ujak Ivan Vitez u trinaestoj njegovoj godini (1447.) poslao na nauke u u Italiju. Ucio je kod Ivana Quarinija u Ferrari, a zatim je zivio u Padovi i Mantovi, odakle je zalazio u Firencu, Rim i Napulj. Qod. 1458. vratio se je kao vec dobro poznati pjesnik latinski i ovjencani doktor prava u domovinu, te je 1460. postao biskupom pecuj- skim, premda mu je bilo tek dvadeset i sest godina. Kao pouzdanik i poslanik kralja Matijasa poSao je god. 1465. papi Pavlu II. u Rim, kojom je prigodom pokupovao u Italiji sve knjige i rukopise, do kojih je samo mogao doci. Ali god. 1471. stupi zajedno sa svojim ujakom i drugim velikasima u zavjeru protiv kralja, na sto morade pobjeci iz Ugarske, te se skloni u pavlinski samostan u Remetama kraj Zagreba. Tu i umre u drugoj polovici god. 1472., te bi sahranjen u samostanskoj crkvi. Na grobnicu mu stavise napis, koji bijase sam za zivota izpjevao, i u kojemu kaze, da tu pociva Ivan, koji je prvi k z a v i c a j- nomu Dunavu priveo s Helikona lovorom ovjencane bozice, te moli, »neka zavist bar postedi njegov grob i napis na njemu« (Hie situs est Janus, patrium qui primus ad Istrum — Duxit laurigeras ex Helicone deas. — Hunc saltem titulum livor permitte sepulto; — Invidie non est in monumenta locus). Od njegovih historijskih i pjesnickih djela sacuvane su samo njegove pjesme (Panegyricon, Elegiae, Epigrammata), koje su god. 1512. — 1518. stampane u Becu, Bologni i Krakovu. Humaniste bavili su se poglavito latinskom poezijom, povjestnicom i starinama. Ali je bilo medju njima znatne razlike. Jedni su se zanosili, da sto bolje izuce i oponasaju kla- sicni latinski jezik i slog; drugi su se opajali sadrzinom te stare knjizevnosti i pogan- skim duhom njezinim. Medju humanistima dalmatinsko-hrvatskoga primorja razabiru se nadalje jos dva smjera: jedni odisu strastvenom mrznjom na sve, sto nije latinsko, te pre- ziru narocito slavensku i hrvatsku rijec; drugi se opet, potaknuti bas humanizmom, za- nimaju za hrvatski govor, kao i za tvorevine puckoga duha hrvatskoga. Na celu prvima stoji Dubrovcanin Ilija Crijevic, dok kolo drugih vodi Sibencanin Juraj Sizgoric. Crijevica Ijubav za klasicku starinu cini gotovim odrodom; on se obara na hrvatsku rijec, koja se KNJI2EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 43 "IT^ ^\ ^. >•' "fijjricuira ilidlnujii'.irii ;■ . •;rrt0 ■;>;;^! iiiii/arvawia * CO . UBasW.-iiXIUlpjl.'f.U; *' muiJKw: iriiR>!b:j i u Dubrovniku tada sve viSc ozvanja. U jednoj pjesmi svojoj vapi on: »Uz ponioc pre- dobrih bogova neka se povrati stari kviritski (latinski) govor, koji je nedavno izumro pritisnut poplavom divljeg susjedstva. Neka povrati Epidavru Plauto, §to mu je oteo nezgrapni Skit a... Tako te nestati ilirskoga kriCanja (stribiligo illu- rlca) . . .« Ali ti vapaji nijesu koristili, jer je u Dubrovniku sve vi§e preotimao maha hr- vatski govor, pace se javljalo i dubrovaCke vlastele, kao primjerice Ivan QuCeti(S (1451.— 1502.), koja su uz grCke i latinske stihove gradila i hrvatske. Sizgoric nasuprot s najvedim zanimanjem i Ijubavl prouCava sve, §to je hrvatsko, kako to svjedoc^i njegov latinski spis »0 polozaju Ilirije i varoSi Sibenika godine 1487.« (De situ Illyriae et civitate Sibenici a. 1487.). Govoreci " . _ u 17, glavi o obicajima svo- jih Sibenskih sugradjana, koji su tada bili pretezno Hrvati, spominje i ovo: »Uz zakone imaju na§i gradjani i obicaje, neke zasebne, a neke tudjin- ske, koje prihvatiSe od su- sjeda, Sluze se naime ilir- skim (hrvatskim) poslovica- ma (proverbiis), koje smo mi prozvali dicteria, i koje smo iz domacega jezika (ex lingua vernacula) preveli na latinski zajedno sa J. Nau- pleom, ucenim i razboritim dovjekom. Cini se bo, da nijesu oStroumniji od njih (poslovica) ni zakoni Solo- novi, ni §to je Numa Pompi- lij izmislio, ni sama nauka Pitagorina. 2ene osim toga na pogrebu pjevaju n a r i- c a 1 j k e (nenias), dirajuci i potiCuci na suze srca gordih muzeva; te su (naricaljke) fe§(5e (ferventiores) od placa Tetide i majke Eurialove, kad su za izgubljenim sino- vima barbarski jadikovale. I na vjenCane dane igraju6i kolo pjevaju poskoCnice (epithalamia), kakovih nijesu Culi pjevati ni KatuI ni Klaudijan. Obijestna nadalje i stra§6u obuzeta mlade2 pjeva nodu Ijubavne pjesme (amatoriuni carmen), kakovih jedva da je saCinio ugladjeniTibul, ili meki Propercije, ili puteni Likoridin Qal ili Lesbijka Safo. A vrte(ii tijest za priugotavljanje ulja smiSljaju i z m j e n i C n e e k 1 o g e (eglogas alternas), rekao bi, da Damet i Menalka pripjevaju prcd Palemonom«. Si2gori6 poznavao je dakle poslovice hrvatskoga naroda, a i sve vrsti narodnih pjcsama, koje zovemo ?.enskima. Nesumnjivo da su mu bile poznate i gdjekoje junaCke pjesme, koje su se pjevale o Filipu Mad^.arinu, Sibinjanin Janku i sestri(iu mu Sekuli, a mo2da ve(5 i o kralju MatijaSu, Zmajognjenom Vuku i banu Doj^inu. "iJiti^UJ.:- „-.. -Talo U'TUJDODO fIR? PiO[Dtjrg +t^ltt)F«B .1/ llm '.nUJWSi K<-.; STRANICA HRVATSKOGA (OLAQOLSKOQA) MIS ALA OD QOD. 1483. 44 HRVATSKO KRAUEVSTVO U XV. STOLJECU I FRVO.I CETVRTI XVI. STOLJhXA. Sizgoric je toliko cijenio i zavolio hrvatsko iiarodno pjesnictvo, da je cudo, sto nije i sam propjevao hrvatskim jezikom. Medjutim je to uciiiio mladji suvremenik njegov, Spljecanin Marko Marulic (1450. — 1524.), koji se smatra o t c e m n m j e t n o ga pjesnictva hrvatskoga, a po torn lijepe knjigc hrvatske. • Bio je potomak stare vlasteoske porodice spljetske, a iziicio je vise nauke u Padovi, gdje mu je bio uciteljem glasoviti Picentini. Uza sve to prigrlio je on samo vanjsku formu humanizma, dok je inace ostao vjeran vjersko-crkvenomu smjeru sredovjecne knjizevnosti. To dokazuje sav obilati rad njegov u latinskom i hrvatskom jeziku. Najznamenitije hrvatsko djelo njegovo jest epska pjesma »J u d i t a«, koju je dovrsio 22. travnja 1501. u gradu Spljetu. Pjesnik je n sest pjevanja (libara ili knjiga) obradio starozavjetnu pripovijest o junakinji Juditi, koja je Olofernu glavii odrubila; a gradio je stibove, kako sam kaze, »po obicaju nasih (hr- vatskih) zacinjavac i josce po zakonu onih starih (grckih i latinskih) poet«. Judita bi stani- pana latinicom prvi put u Mletcima god. 1521. s napisom: Libar Marka Marula Splicanina, u kom se iidrzi istorija svete udovice Judit u versih hervacki slozena, kako ona ubi voj- vodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi piik izraeiski od velike pogibili«. Namah slijedece godine 1522. izaslo je stampom drugo izdanje te knjige. Marulic je spjevao jo§ i drugu epsku pjesmu manjega obsega, naime S u s a n u, zatim mnogo lirskih pjesama po- glavito vjerskoga i poboznoga sadrzaja, medju kojiina je i »M o 1 i t v a suprotiva T u r k o m«. U toj se pjesmi moli svemogucemu, da spftsi krscanstvo i suzbije Turke, kako je pobio vojsku Idumejaca i Moabite, kad su htjeli unistiti puk izraeiski. Prilicno u isto vrijeme, mozda malo prije ili poslije Marulica, pojavili su se u Dubrov- niku hrvatski pjesnici Sisko Mencetic (1457. — 1527.) i Gjore Drzic (1463.? do 1501.). Prvi je bio svjetovnjak, koji je god. 1521. i 1524. vrsio knezevsku sluzbu; drugi je bio svecenik, te je god. 1498. obavljao sluzbu notara u kaptolu stolne crkve dubrovacke. I ako se spominje, da je vec god. 1420. — 1430. bilo u Dubrovniku mlade vlastele, koja su gradila hrvatske stihove; i ako se znade, da je vec Ivan Gucetic uz grcke i latinske pjesine pjevao i hrvatske: Mencetic i Drzic ipak su prvi, kojih su se pjesme sacuvale. Oni su pro- zvani prvim hrvatskim trubadurima, jer su sc povodili za juzno-francuzkini trubadurima, kojih se je pjesma razsirila i po sjevernoj Spaniji (Kastiliji), pa odanle i po na- puljskoj kraljevini u Italiji. Narocito se je Mencetic ugledao u Serafina (t 1500.), najmla- djega izmedju znamenitijih pjesnika napuljske skole. Sirenju knjizevnosti tako latinske kao i hrvatske mnogo je doprinijelo k n j i g o- tiskarstvo. Latinske knjige stampale su se u Mletcima, Becu, Krakovu i drugdje; hr- vatske pak knjige, narocito one s glagolicom pisane, u Mletcima i Senju. Najstarija glagolicom tiskana knjiga hrvatska jest misal od god. 1483., na kojoj je na posljednjem listu nastampano: »Let Qospodnjih 1483. meseca pervara (februara) dan 12. ti misali bi§e svrseni«. Qdje je stampana, nije zabiljezeno; ali se nagadja, da je tiskana u Mletcima. Deset godina iza toga izasao je u Mletcima glagolski brevi- jar ili casoslov, kojega je 13. ozujka ,1493. dostampao rnletacki knjigotiskar, magi- star Andrija de Thoresanis de Asula, tast najslavnijega mletackoga tiskara Alda Manu- cija. U Mletcima je izucio Stamparsku vjestinu Q r g u r S e n j a n i n, kojega je poslije arcidjakon i vikar senjske crkve Silvestar Bedricic pozvao u Senj, da nastampa nekoliko glagolskih knjiga. Njegovim trudom dovr§ena bi 27. kolovoza 1507. knjiga »Narucnik plc- banusev«, sastavljena »po Urbanu iz Otocca i po Tomasu djakonu«. kanonicima crkve senjske. Grgur Senjanin stampao je iza toga jo§ pet drugih kojc obrednih koje bogo- slovnih knjiga, medju njima i misal god. 1509. Prva latinicom stampana knjiga hrvat- ska bit ce. koliko se dosada znade, spomenuta ve6 »Judita« od Marka Marulica (go- dine 1521.). Umjetnosti. Preporod (r e n a i s s a n s c) umjetnosti u Italiji doimao se je silno ta- kodjer susjedne Hrvatske i Dalmacije. Pojavilo se mnoztvo umjetnika sviju grana, koji su slavno djelovali budi u domovini budi u tudjini UMJRTNOS>T(. 45 ()d Hnijctnika, koji su sc proslavili izvan domovine, da spomenemo najprije one, koji su radili II U^arskoj na dvorn kraija Matijasa Korvina. Tu sc osobito iztide J a k o v S t a t i I i c (Statileo) iz Trojiira, jcdiiako odIiCan «raditeij. kao i kipalf ()d .icradjevina njc- govih spoininjcmo biskupske dvorc u Novigradu (Ncograd) i stolnu crkvu u Vacu. Oko god. 1467. izradio. je od mjedi Ijevene kipove kraija Matijasa i otca rnii Ivana Hunjada, zatim kip Minerve, sva tri za kraljevski grad u Budimu. Nadalje je stvorio kipove Hor- kiila, Diane i Apolona, kojima bi ureSen trg sv. Jurja u Budimu. Drug! Trogiranin, po imenu Ivan D a 1 m a t i n (magister Johannes Dalmata de Tragurio) bio je znamenit kipar (sta- tuarius sive marmorum sculptor). ProslavivJi se u Rimu, gdje je god. 1471. izradio grob- nicu pape Pavla l\. za cikvu sv. Petra, posao je na poziv kraija Matije u Ugarsku, gdje je djelovao svc do smrti kraljeve. Kralj mu je ostao duzan vece svote za njegove radnje, pa da mu se oduzi, darovao mu je vi§e posjedovanja, medju njima i kaSteo Majkovec u krizevackoj zupaniji. Jos god. 1489. dne 10. srpnja izdao je kralj Matija§ pismo na slavonske bane i banovce, da magistra Ivana Trogiranina stite u posjedu rece- noga ka^tela. Po smrti Matijasa kraija vratio se je magistar Ivan u Italiju, gdje je radio poglavito u gradu Jakinu. Treba jos iztaknuti Feliksa Dubrovca- jii i n a, predstojnika knjiznice kraljeve u 'ilBudimu, koji je bio vrstan sitnoslikar (fniniaturista) i poglavica sitnoslikara na kraljevskom dvoru. •' Mnogo je hrvatskili uiiijetnika bilo Vazasuto po Italiji, koji su sc ondje ili usa- Vrsili ili zasluzbe trazili. No ostalo ih je hjnogo i u domovini, tako da je g o t o v o p svakom gradu Hrvatske i pa'Imacije bilo vise znameni- t1 h g r a d i t e 1 j a, k i p a r a, s 1 i k a r a i iimjetnih obrtnika (zlatara, mjedorezaca, yezilja i t. d.). Pojedinaca imadc i u Slavoniji, narocito u Zagrebu i po samostanima. Najvise sc u to doba ,skupii() umjetnika bas u Dubrovniku, a za iijim u Trogiru. Od crkvi. kojo sii ii to vrijeme gradjcnc, iztiCe se osobito stolna crkva s v. J a k o V a u S i b c n i k ii, koju je zasnovao i zapoCeo graditi Juraj Matejcvic (1441.), a od icod. 1475.— 1517, nasiavio Trogiranin Ivan Fiorentino. Prekrasna crkva pokazuje dva sloga; od temelja do stropa pobocnih ladja razabire se mietacka gotika, a u gornjem djelu Zajedno s kubetom plemenita renaissanca. Sazidana je od samoga mramora i tesanog ka- mena, a i krov joj je od kamenitih plo(ia, tako da na njoj nema nijedne opekc. Crkva ima sliku bazilike, a razdijeljena je na tri ladje; srcdnja ladja pociva na pet visokih i vitkih stupova. Osobito je znamenit glavni zrtvenik i visoko kiibc; u obce je crkva iznutra sva od kamena (irtvenici,. krstionica i kanoniCke stolice), a to sve u slogu najplemenitije re- naissance. Spomena je vrijedna joS crkva sv. Marka u KorCuli. Stolnoj crkvi u Trogiru prigradjena bi god. 1468. pokrajna kapela sv, Ivana Ursina, koja je krasnim kipovima ureSena, a gradili su je Nikola Fiorentino i Andrija Aleksijev. U Trogiru, Spljetu i Dubrov- niku |K)digiiuti sn takodjer krasni nadgrobnl spomenici u slogu renaissance; najodliCniji Je PROCELJE CARINARE (DOQANA, SPONZA) U DUBROVNIKU. Zsrada je dovrSena god. 1520. ProCelje sagradjeno je u slogu renaissance, a veliki prozori u nile- taCkoni slogu, U udubitii drugoga sprata snijeSten je kip sv, Vlalia, zastitnika obcine dubrovackc. 46 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CeTVRTI XVI. STOLIECA. grobni spomenik Ivana Sobote (Subotica) od god. 1469. u dominikanskoj crkvi u Trogiril. U Slavoniji podignuto bi u to doba vise gotskih crkvi; tako je herceg Ivanis Korvin (1490. — 1504.) sagradio pavlinsku crkvu u Lepogiavi, od koje se je do danas sacuvao sanio presbiterij. Kako je u obsegu hrvatskoga kraljevstva bila do polovice XV. stoljeca vecina crkvi izgradjena, to su se tada crkve pretezito samo pregradjivale i popravljale. U dru- goj polovici toga stoljeca grade se vise s v j e t o v n e (profane) z g r a d e tako u Hrvat- skoj i Dalmaciji, kao i u Slavoniji. U primorskim gradovima, koji su pod mletackom vlasti, pa i u slobodnom Dubrov- niku stalo se je po mletackom uzoru graditi palace za gradske knezove. KNE2EVSKA PALACA U DUBROVNIKU. stanice za obavljanje javnih posala (1 o g g i a\ zatim razni javni uredi, kao c a r i n a r e (dogapa) itd. Najznacajnije zgrade te vrsti jesu knezevska palaca i carinara u Dubrovniku. Knezevska palaca u Dubrovniku podignuta bi vec u cetrnaestom stoljecu, all ta je prigodom pozara 9. kolovoza 1435. izgorjela. Na to bi napuljskomu graditelju Ono- friju Onosiforo di La Cava povjereno, da gradi novu palacu. AH i ta je god. 1464. stradala od pozara, tako da je od nje ostala samo dvorana u prizemlju i skaline s lijeve strane. Ve- liko vijece dubrovacko pozvalo je na to graditelje Michelozza Michelozzi i Jurja Mate- jevica (graditelja sibenske crkve). Potonji je izgradio krasno procelje palace, koje je pri- godom potresa god. 1667. dosta stradalo. Uza sve to je knezevska palaca, i kakova je sada, pravi biser javne gradjevine u slogu rane renaissance s gotickim primjesama. Ne- daleko od knezevske palace stoji carinara (dogana, sponza), koja je takodjer neka UMjETNOSti. 47 mjesavina gotskih oblika i renaisance, ali se uza sve to prikazuje kao posve skladna cje- lina. Dovrsena bi Kod. 1520. Neprestana pogibelj od Turaka dala je povoda, da se je, osobito u krajevima, izlo^e- nim turskim navalama, pocelo podizati gradove, kaStele, kiile i tvrdinje, a uza to stalo se i vec obstojece varoSi, crkve i dvore utvrdiivati, opasujiici ih zidovima i ku- ! a m a. Tako nastadoSe brojne gradjevine za obranu hrvatskih zemalja. Tako su primjerice plemici u Turopolju za obranu svoje obcine oko god. 1467. podigli kaSteo Lu- kavec. Jednako su se biskupi i kaptol zagrebacki pobrinuli, da sto jace utvrde stoinu crkvu sv. Stjepana i kaptol. Biskup Osvaldo Thuz ostavio je za utvrdn stolne crkve 7000 zlat- nih forinti. I zaista ie poslije nadbi- skup ostrogonski i protektor bisku- pije zagrebacke Tomo Bakac od Er- deda dao crkvu i biskupske dvore opasat' zidovima i kulaina, od koiih bi jeuna prozvana Bakaceva kula. Ta je kula stajala do najnovijeg vre- tnena; nad njezinim zagradjenim vra- tima bio je smjesten kamen s nadbi- skupovim grbom i napisom (Tho. Car. Strigon. A. D. 1517.), koji je jav- Ijao, da su kule i ograda oko crkve dovrsene god. 1517. Nakon potresa od 6. (ili 26.) ozujka 1502., kojom bi prigodom u varosi na brdu Qradcu sru§en zvonik crkve sv. Marka, te oStecene i varoske z'idine, pregnuse gradjani, da obnove svoju varos. Kralj Vladislav 11. darovao im je u to ime god. 1505. sto zlatnih forinti a 1511. opet dohodke od tridesetine za tri godine, koje bi dva gradjana platiti morala. U izpravi kraljevoj, koju je torn prigodom izdao, narocito se iz- tiCe, da su i onako od starinc troSne zidinc potresom pretvorenc u gotovu ruSevinu, a jedan toranj da se je posve sruSio (cum intelligamus in meniis et edificiis civitatis nostre montis Qrecensis alioquin longa ve- stutate ruinosas per terremotum proximum magnam ruinam factam fuisse, unam vero turrim penitus collapsam esse, et ob id menia ipsa, presertim cum in confinibus civi- tas ipsa sita sit, necessaria reformacione et restauracione plurimum cgcre . . .). R i z n i c e biskupskih crkvi u Zagrebu, Zadru, Spljetu i Dubrovniku, koje su ve6 u proSla stolje(ia bile krcate umjetninama i dra?ocjenostima, obogatile su se novim daro- vima. Herceg IvaniS Korvin, obnovitelj pavlinskoga samostana i crkve u Lepoglavi, da rovao je oko god. 1491. samostanskoj riznici ove dragocjenosti: 1) dva kaleia. ureSena dragim kamen jem, s pliticama; 2) dva kale^a bez dragulja, s pliticama; 3) Cetiri misnice ORB NADBISKUPA I KARDINALA TOME bakaCa od RRDEDA. Kamen s grbom i napisom bio je uzidan u ne- davno poru!^enu (polu)kulu BakaCevu pred stol- nom crkvom sv. Stjepana u Zagrebu. Sad je kamen pohranjen u zemaljskom arheolo?.kom muzeju u Zagrebu. Napis se 5ita ovako: Tho(ma)s car- (dina)l(is) StriRondensis) a(nno) D(omini) 1517. 48 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. SToLJEdU I PRVOJ CETVRTI XVL STOLJECA. (casulae) ures^ne biserjem i dragim kamenjem; 4) monstraciju ili pokaznicu (za pohranu sv. tijela), i veliku, vrlo staru i tezku kadionicu od srebra, pozlacenu; 5) iiaKlaviiike (hu- meralia) s gemmama; 6) veliku srebrenu kupu (phiala) s lijevkom (fusoriuin); 7) srebretie i pozlacene vrceve sa srebrenim svijecnjacima. Suvisc je herccg dao samostanu vrlo dra- gocjeni plast svoga otca kralja Matijasa, koji je kralju na frigijski nacin vezla i darovala zarucnica njegova. Bas taj dar hercega Ivanisa svjedoci, kako se je u to vrijeme gomi- lalo blago u biskupskim i samostanskim riznicama. U Bosni su nakon pada kraljevstva umjetnosti posve zahirile. §to se bijase dotle pribralo dragocjenosti i umjetnina, ili raznesose bjegunci na sve strane, ili razgrabise do- bitnici Turci, Bogatoj riznici porodice Kosaca nestade traga, dok je predposljednja kra- Ijica Katarina ponijela svoje dra- gocjenosti sa sobom u Rim. U Bosni ostadose razvaljeni zamci i porusene crkve, koliko ih nijesu Turci pretvorili u dzamije. Su- vise preostadose jos s t e c c i ili mramorovi (maseti), prekri- vajuci citava polja. Medju ta- kove stecke spada i grobnica Ivana (Ivanisa) Pavlovica kod Bukovice, sjeveroiztocno od Ja- blanice na rijeci Neretvi. Na pro- celju grobnoga kamena vidi se cvatuce stablo, s desna je oru- zano celjade, a s lijeva okrunjena zenskinja. Na gornjoj strani ka- mena vidi se opet s desna kaciga s pokrovcem, koji se svrsava krinom, a s lijeva stoji cirilicom zapisano: »Sije grob Pavlovica Ivana«. Materijalna kultura. Tije- kom XV. stoljeca stalo se je na tlu hrvatskoga kraljevstva raz- vijati rudarstvo. Dne 21. ve- Ijace 1463. izdao je kralj Matijas Korvin u Budimu knezu Petru Zrinskomu povelju, kojom je ovlastio njega i njegove po- tomke, da smiju svuda na svo- jim posjedima traziti i kopati rude zlatne, srebrene, olovne i razne druge, a da zato ne placaju nikakvih daca.* Na temelju te ovlasti uredili su knezovi Zrinski rudnik ili maj- dan u Qvozdanskom, te su stali raditi i o torn, kako da ondje osnuju i k o v n i c u n o V a c a. Dne 15. sijecnja 1525. desio se je na kraljevskom dvoru u Budimu jedan sluz- benik (Joannes Cherneky) kneza Nikole Zrinskoga »u poslu kovanja novaca i srebrenih majdana gospodara svoga« (in facto et negocio cussionis monetarum et fodinarum argenti domini sui). U svibnju iste godine slao je opet kralj Ljudevit II. cetiri rudara (magistris STECAK na OROBU ivana (IVANISA) PAVLOVICA. Kod Bukovice, sjevero-iztocno od Jablanice na rijeci Neretvi. Cirilski napis »Sije grob Pavlovica Ivana*. * Knezovima Frankapanima bijaSe pravo bezplatnog kopanja ruda podijelio jos kralj Si- gismund poveljom od 11. studenoga 1392., izdanom u prilog knezu i banu Ivanu Frankapanu. MATERIJALNA KULtURA. 49 inontanistis) iz Zvolena u kraljevimi Hrvatsku (ad regnum Croacie), da pregledaju rudnike knezova Zrinskih (ad reuidenda montana domini Zriny). Te je rudare 4. svibnja odveo u Hrvatsku neki Mihajlo Radaj, sluzbenik bana Franje Bacana, te je za putni tro§ak primio 10 forinti. Za knezovima Zrinskima povodili su se i drugi velikaSi i prelati. God. 1523. dozvoho je kralj Ljudevit II. kiiezu Petru Keglevicu, tada jajackoimi kapitanu, da smije kroz dva- deset i pet godina svuda na zemljiStima grada B u 2 i n a vaditi zlato, srebro, bakar, ze- Ijezo, olovo i kositar, rude taliti i kovinu obradjivati i rudama se koristiti, placajuci jedino propisanu dacu kraljevskoj komori. Dvije godine zatim, naime 1525., sklopio je Petar Ke- glevi6 ugovor s nekim rudarskim majstorinia radi kopanja ruda u Buzimu; podjedno uta- nacio je i pogodbu s kovacem novaca (conductio impressoris monetarum per Petrum Ke- g.'evich). Napokon je kralj Ljudevit II. 12. prosinca 1521. zagrebackomu kaptolu izdao po- velju, kojoni je iijeinu dozvolio, da po svima gorama, gradovima i posjedima, koje ima u Ugarskoj i Slavoiiiji, smije kroz deset godina traziti i kopati rude zlatne, srebrene, ba- krene, zeljezne, olovnc, kositrene i ostale, i sav njihov prihod upotrebiti u svoju korist, je- dino da od prihoda placa kruni pristojecu joj pristojbu (lucrum camcrae). Sijela obrta i trgovine bili su i u ovo doba gradovi (varo§i) i trgovi (trgo- vista). Qradjanski stalez bijase se tako podigao, da je vec Sigismund god. 1396. i 1397. poceo zastupnike odlicnijih gradskih obcina pozivati i na sabore (u Temesvar i Senj). Neki su kraljevi osobito pogodovali obrtnim zadrugama ili cehovima. Tako je kralj Matijas Korvin, boraveci u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba, potvrdio 23. kolovoza 1466., obrtnu zadrugu i ceh sostara (sutorum et artificum societatem vulgariter c z e h), podijelivsi joj sve slobostine i uobicajene povlastice, koje su uzivali slicne zadruge u dru- gim slobodnim varosima. Jednako slobodno pismo izdao je kralj istoga dana za zadrugu ili ceh krznara, uzdara ili remenara (pro parte universitatis pellificum et artificum frenorum, ac corrigiatorum). Oko god. 1480. pristupili su potonjoj zadrugi jo§ i sedlari. SoStarskomu cehu potvrdio je statut ponovno herceg i ban Ivanis Korvin 11. travnja 1504. U prvoj c^etvrti XVI. stoljeca poceli su i obrtnici drugih zanata na brdu Qradcu osnivati cehove. Tako je nastao ceh ostrugara, bravara, kovaca i cestara (potonji su pravili mac^eve i no- zeve), koji nije doduSe sastavio posebni novi statut ili pravilnik, vec je god. 1521. pri- hvatio onaj statut, sto ga je od god, 1510. imao jednaki ceh u Krizevcima. Velikomu obrtu i tvornicama nalazimo traga samo u Dubrovniku. Tu je Fiorentinac Petar Pintela go- dine 1490. osnovao prvu tkaonicu sukna, a god. 1520. utemeljio je vlastelin Nikola Lukaric prvu tvornicu svilenih tkanina. Suvise bilo je u Dubrovniku i dilja (skverova) za gra- djenje brodova. Kraljevi, bani i pojedini velikaSi trsili su se, da podjeljivanjem sajamskih pri- vilegija podignu trgovinu onih varoSkih ill trgovistnih obcina, koje su im podlo^ne bile. Kralj Matija§ Korvin podijelio je 22. svibnja 1489. gradu Senju privilegij, da mo?-e na dan sv. Petra i Pavla, kao i nckoliko dana prije i poslijc toga blagdana obdrzavati go- d i § n j i s a j a m (nundinas sen fora annalia). Trgovi§tu K r a p i n i podijelio je isti kralj 19. studenoga 1489. prava za dva godiSnja sajma; jedan na Florijanovo, a drugi na Ladi- slavljevo (prvi sajamski privilegij dobila je Krapina jo§ g. 1418. od kneza Hermana Celj- skoga). V a r a f d i n primio je privilegija sajamska od kneza i bana Ulrika Celjskoga (1448.) i bana Ivana Vitovca (1462.) za sajam poslije blagdana sv. Jakova. Zagreb imao je slicna privilegija jo§ iz proSlih stoljeCa (1256. i 1372.). Nema sumnje, da su sliCnc povlastice imali jo§ i drugi gradovi i trgoviSta, kao Kriievci, Kopnvnica i drugi. Huducii da su nutarnjoj trgovini po kopnu mnogo smetale mitnicc, koje su poje- dini vclika^i i plemic^i podizali na svojim posjedovanjima, te od putujuCih trgovaca pobi- rali mitniearirtu ili maltarinu, to je trebalo vi^e puta odrediti, tko i gdje smije mitnicu dr- ■latl i koliku maltariiui pobirati. SuviSe su pojedini kraljevi davali i obnavljali povlastice Klaie, Hrv. povj. III. (5.) 4 50 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOUECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. za neke graflske (varoske) obcine, kojima su njihove trgovce oslobadjali od svakoga pla- canja maltarine. Jos u XIV. stoljecu (god. 1349.) bise ukinute u Slavoniji sve nepravedno podignute mitnice. Na saboru kraljevine Slavonije u Krizevcima 12. svibnja 1481. opet bi ustanov- Ijen tocan cjenik za svaku robu, od koje se je placala mitnicarina, te odredjeno, da se vlastela, kojima pripada pravo pobirati mitnicarinu, kazne gubitkom svoga prava, ako bi pobirali vecu dacu, nego sto je bila cjenikom ustanovljena. Frenia cjeniku od god. 1481. placala se je mitnicarina ovako: Od pojedinih kola sapetih, (suknoni) natovarenih, jedan forint. Od kola, natovarenih suknom, a nesapetih, pol forinte. Od tkane svile i skupocjenog sukna talijanskoga, od mirodija, ulja, smokava i juzno-talijanskih stvari, od svake funte 4 denara. Od limuna i narandza po iunti 2 denara. Od kola natovarenih svinutom kozom pol forinte. Od kola kamene soli, bude li sto kamena ili vi§e, po cetiri denara i jedan kamen soli; ne bude li sto kamena, 4 denara. Od morske soli od svakih kola polovica vaganice gradske mjere, zvane cetvrtinka, od iste soli jos i 4 denara. Od kola natovarenih zeljezom 4 de- nara. Od kola svjezih riba 4 denara. Od kolica natovarenih ribama 2 denara. Od kola nasoljenih ili osusenih riba 7 denara. Od kola natovarenih psenicom i zitom 4 denara. Od kolica recenoga zita 2 denara. Od kola natovarenih vinom ili pivom 4 denara. Od kola natovarenih (suhom slaninom ih suhim mesorn, voskom, krznom za krznare, subama, lanom, platnom, bijelim darovcem, medom, uzetima, loncima, postolarskim pepelom) po 4 denara. Od kola malvazije 12 denara. Od konja trhonose svake robe 2 den. Od dvokolice svakovrstne robe 2 den. Od vola 1 denar. Od svinja i krava po K' denara. Od manjih konja nepodkovanih i zdrebica po 1 denar. Od velikih osedlanih konja 4 denara. Od pet ovaca 1 denar. Od sira, jaja i slicnih stvari, koje obicavaju zene nositi na glavi, /^ denara; ako je manje od 10 siraca i 50 jaja, ne placa se nista. Od pilica i ptica, ako ne vrijede 10 den., ne placa se nista; ako vrijede 10 den., H den. Od covjeka trhonose 1 den. Od pjesaka H den. Od 20 koza 1 den. Od 20 odojaka 1 den. Od dva prazna lagva za prodaju 34 den. Od tri bednja 1 den. Od roguznih kosara, koje covjek nosi, 1 denar. Od skoranja i ostale obuce do pet pari skoranja i do deset pari cipela Yi denara; sto je manje, ne placa se nista. Od dvije ugotovljene koze 1 denar. Od cetiri neugotovljene (koze) 1 denar, Od novih kola 1 denar. Od dva nova kotaca 34 denara. Od brenta i skafa, koliko se na krkacu moze ponijeti, 34 denara. Od lemesa, sjekira, motika, lo- pata, svjedara, kosa, po funti 34 denara. Od voca kakve drage vrsti neka se uzme primjerena pri- stojba. Mesari, ako prodadu meso i kozu, neka plate 1 denar; ako ne prodadu, 34 denara. Od koz- lica ili janjica jednoga ili dva, od pet pilica, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli i jednoga zeca ne placa se nista, ako se ne mogu prodati za 12 denara; ako se mogu za toliko prodati, Yi denara. Kupci soli, koja vrijedi izpod 12 denara, ne placaju nista. Trgovci od jedne bacve ulja 1 denar. Od luka, maca, strjelice i stita po 34 denara. Od kola, u koja je upregnuto Cetiri ili sest zivotinja, 4 denara; od kola sa dvije zivotinje 2 denara. Od kolica, koja covjek vuce, 1 denar. Od svatovskih kola i svatova ne placa se nista. Od zita plemica i neplemica, koje se vozi u mlin, ne placa se nista. Oni, koji prate kmetove, ne placaju nista. Od svinja, koje se gone u sumu na ziro- vinu, od sto glava 6 denara; od petdeset 3 denara, a sto je manje od dvadeset, 1 denar. Od stvari ili pokuctva plemica, ako se prevazaju ili prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kad ga nabave za kucnu potrebu, ne placa se nista. — Jos bi odredjeno, da se placa onakim denarima, kojih sto vrijede jednu forintu; zatim da se pristojba, placena na glavnim mitnicama, ne smije opet zahtijevati na podruznicama. Izmedju varoskih obcina, koje su bile posve oprostene od placanja maltarine, iztice se osobito siobodna obcina na brdu Qradcu kod Zagreba. Njezin privilegij potvrdjivali su redom kralji i ban! hrvatski, kao god. 1435. kralj Sigismund i ban Matko Talovac, godine 1449. knez i ban Ulrik Celjski, i 1464. kralj Matijas Korvin. Uza sve to nijesu pojedini veli- ka§i postivali slobodu zagrebackih trgovaca, pa je stoga kralj Matijas na obcem sudu u Zagrebu 22. veljace 1481. ponovo zapovjedio tuzenim velikasima i prelatima, da se po- kore kraljevskim nalozima. Iz doticnoga spisa doznajemo, koji su knezovi i plemici nepra- vedno utjerivali maltarinu. Bili su to poimence ovi: knez Stjepan Frankapan pod gradom Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu, Hre- Ijinu, Modrusama, Tounju, Grobniku i Dubovcu; knez Dujam Frankapan u Ledenicama; knez Ivan Frankapan u Cetinu; knez Nikola Frankapan u Trzcu na Korani; knez Zrinski pod Zrinjem 1 Pedalj-gradom; Juraj Mikulicic u Buzimu i Juraj Herendic u Lipi, Ivan Krup- ski pod Krupom i Feci, Qregorije Bradac u Bistrici, pan Luzicki u . . . . , Mihajlo i Tomo MATERIJALNA KULTURA. 5l Tompa od Horsove u mjestu Jaxabrisda, vojvoda Ivan Humski u mjestu Chorgd i Oara, Bernardin StoCic u mjestima Skradu, Frajlihoviti u Komogojni, Juraj upravitelj opatije to- puske u Topuskom, Qrangji i BerkiSevini, i napokon knez Ivan Kurjakovic u Mutnici. Ali ni to nije koristilo, jer je i dalje bilo velikaSa, koji nijesu marili za kraljeve za- povijedi. Jos 24. kolovoza 1498. zabranjuje kralj Vladislav knezu Bernardinu Frankapanu, da trazi maltarinu od zagrebacke robe, koja se dovaza u ModruSe; a istoga dana javlja svim crkvenim dostojanstvenicima, velika§ima, knczovima, kastelanima, plemicima i nji- hovlm sluzbenicima, kao i gradovima, trgovi^tima, selima i njihovim upraviteljima, sud- cima, vesnicima, mitnicarima i svima drugima, da su Zagrebcaiii za svoju robu oproSteni od svake maltarine; tko se njegovoj zapovijedi ne bi pokorio, nalo^it cc banima i ba- novcima, da ga svom silom na posluh prisile. Od god. 1420., dotiCno 1480., sva je morska trgovina u rukama mletac^ke ob- cine, koja je gospodarica Jadranskoga mora. Jedinl Dubrovnik, koji je ostao pod zaStitoin hrvatsko-ugarskih kraljeva, umio je odrzati svoju slobodnu trgovinu na moru, pa(ie je i za svoju kopnenu trgovinu na balkansko-grc^kom poluotoku stekao od turskih sultana za- sebnih povlastica. XII. FERDINAND I. HABSBURGO VAC (1527.— 1564.). IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). Izbor kralja Ferdinanda I. (1. sijecnja 1527.) i kralja Ivana Zapolje (6. sijecnja 1527.); borbe iz- medju protukraljeva do krunisanja kralja Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527). — Turci osvoji§e Jajce s Citavom banovinom (1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedju Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada Beca (27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Srednja stranka u Ugarskoj i Hr- vatskoj (1531.-1532.). — Bezvladje u Hrvatskoj i Slavoniji (1532.-1537.). Treca provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada grada Kiseka (9.-30. kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Pofegu s Citavom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna Kocijanova na Turke i poraz krScana kod Qorjana (9. listopada 1537.). — Bani Toino Nadazdi i Petar Ke- glevic (1538.-1542.). Mir u Velikom Varadinu (24. veljaCe 1538.). Smrt Ivana Kocijana (27. listo- pada 1539.). Smrt Ivana Zapolje (22. srpnja 1540.). Cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku (1541.) i posljedice njezine. Junactvo kneza Nikole Zrinskoga u boju pred PeStom (1. listopada 1542.). — Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. — 1556.). Peta provala sultana Sulejmana u Ugarsku; pad Valpova, Orahovice, Caklovca, Bijele Stijene, Vocina, Stupcanice i Brezovice (1543.); nastavak turskih osvajanja u Ugarskoj i Slavoniji; pad Kraljeve Velike (1544.) i utvrdjivanje Siska, poraz Bildensteina i Zrinskoga kod Konjscine (4. svibnja 1545.) i pad grada Moslavine; petogodiSnje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovi od god. 1548. do smrti Jurja Uti§eni(ia (17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.), pad Virovitice (1552.), Cazme i Dubrave; mei- dan Nikole Zrinskoga kod Qjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do 31. srpnja 1556.) i bojevi Nikole Zrinskoga kod Rinje {22. i 23. srpnja 1556.); pad Kostajnice (17. srpnja 1556.). Nikola Zrinski rijeSen banije (25. prosinca 1556.), a Ivan Ungnad vrhovne kapitanije. — Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.-1564.). Ban Petar Erdedi i vrhovni kapitan Ivan Ltnko\'\6. Pobjeda Ivana Lenkovi(3a kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); provale bosanskoga pa§e MalkoSbega u Hrvatsku (1558.-1561.) i pad Otoka, Bu§evi(ia. LjeSnice (1558.) i Novigrada (16. lipnja 1560.); poraz MalkoSbega na Kupi blizu Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar Erdedi provalio u tursku Slavoniju gotovo do Po2ege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski razbio pofezkoga sandzaka Arslanbega kod Moslavine na Dravi (26. ofujka 1562.); mir s Turcima na osam godina (1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuiak crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Dra§kovi(i postao zagrebaCkim biskupom (19. studenoga 1563.). Smrt kralja Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba njegove drfavine medju sinove; osvrt na njegovo vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. Podor grada Cetina u Hrvatskoj. FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). zbor kraija Ferdinanda I. (1. sije^nja 1527.) i kralja Ivana Zapolje (6. sijednja 1527); borbe izmedju protukraljeva do krunlsanja kraija |L^^. Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527.). Namah iza '^-- 5. rujna 1526. — mozda vec sutradan — stigli su u Slavoniju i Hr- vatskij izvjestni glasi, da je nesre(3ni kralj Ljudevit 11. na bijegu s Muhackog polja tuzno poginuo. SuviSe ie prestravljenomu narodii za- prijetila pogibao, da ce Turci, koji bijahu vec obladali iztocJnom Slavoriijom (Srij'emom i jednim dijelom Vukovske 2upanije), provaliti u zapadnu Sla- voniju i Hrvatsku. Kako je ban Franjo Badani pobjegao za kraljicom Ma- rijom u Pozun, a onda se sklonio na svoja posjedovanja u zapadnoj Ugar- skoi, bio je tada narodu u Slavoniji i Hrvatskoj jedino uzdanje k n e z Krsto Frankapan, a uza nj knez Ivan Karlovi(J. S (!3etama, koje bi- jahu oba kneza u Zagrebu skupila, udariSe najprije prema Dravi, da zakrCe turskim Cetama prelaz preko te rijeke; a onda predje Krsto sam preko Drave, da brani jugo-zapadnu Ugarsku. Jednu Cetu od 500 konjanika posia pade sve do Stolnoga Biograda, da ondjeSnje 2itelje ohrabri, da se ne razbjegnu na sve strane. Medjutim bijaSe i nadvojvoda Ferdinand 8. rujna doznao za smrt svoga Surjaka. Desio se je ba§ u Innsbrucku, gdje se je spremio, kako 6c pomagati svoga brata Karia V. protiv francuzkoga kraija Franje F. i njegovih saveznika. Ferdinand se je s mjesta okanio daljega uplitanja u poslove zapadnc Kvropc. pak je svu brigu posvetio nastojanju, da se zadobavi prijestolja ugarsko-hrvatskoga i CeSkoga, za 56 57 ^BM* I 1^ u s<. o. :3 > ^ ■" si in 3 3 3 •a be ^ « -^, « -5 2 ■= 3 3 •=. — '" M ^ - = a/ > C3 c IE bf > ^ o O. •o "^ ^ ~ E oo N ea « w ♦^ ^ J ^w* 3 *■ 2 j<: Sc 0^ iS .Si ^ 5 ^ < > 1 C3 > _E S D D Z -3 3 "a ~ Of KJ E o. :^ _> ._ c 22 < O 03 3 3 > ¥ •a E > > O ■J O. •a E 55 a 5 5 •~* o __ C3 ~ z •a E- > \ ^m rt o '<«• s 3 ■"■ c« j= ^^ C3 CQ be .£^ w< < z •a •d D. o. "5 y^. ^ c •d 5 rt ^ "Z" •o < ^ !5 o in c. IT, _3 y; c z ITj 4) ^ .2. < > tc 5 C3 i^ z -a S £ 5 3 •■^ ^ tf 2l O ^ 2^ ^^ ■5 W tfi k. u 3 0) c .E -a - 'J_ 3 r j<: < CI < .:c ,^ "3 -^ T3 ** n bi p < ^ = o. ■fi w — ^ «« Q^ — r ' ^ .r •¥- 3 ^ 3 X .Ni JZ A 3 3 « .22 j- a? o OQ in > c 5 c c 5 "s •o 3 w C/S o 3 > D. H .^ .s < > < > V. x: C 5 lf> Of a. N > < i5 N CS 'E 1- « 2 > c Ka Oi •o 4> t. JZ ^<S ft> < ^ ■"" a. , ■o Z > rt '3 ar N S Z — i 'c (9 C o <u u > C > >tsi a> a M E ■a in E 3 c > *^ > V, _■ •~ •d ^ '-> ~ c _n bc M > ^ 'E eg •a (/> CO E N! ■** C8 (O 'E « CQ ^ rt a 2 b* . j«: C 4> «/3 O .X rs: * r£ ^ !C -6 «J > J ■= r^ ^ o. c ^; > "^ C CO O. k. .- «- o « "s: = ;r Z) a i: ^ •^ •- « •5. .i i5 rt c3 _ = N 2 ta 2 *"' 2 • . « eo « ^ 3 t/) o 3 1> ~ - —, C3 -CO. S « 5 25 c * 2 « — if :t: n •- E M ^ > o ^ -^ O ;/3 xA > i c ^ ti X5 U n 3 "■ 5 •^ ct 3 •a JO o ca J3 o N t/) a> a ■-• a m4 ca i5 .5i > c ~ ta x: o. 3 i5 ca OQ '/i ,2 a 3 — — := « be E r3 o o ca u ul I ^ ca .k.» c "5 3 ii i> ca be „ ii in ca c = ~ be 3 - ca ^ c g c E -^ "^ = ^ C8 tfJ 3 > = E- ■« *- o ca 22 fL. a> « z: o. « « £ = > ca £ .a -^ = ■JS be c ca E t3 i- be ea E CU 0. ca ca C3 N •o ca 9J N c > 3 .^^ N . ca ea >o 3 KJ a ** v Cu )S? 0. 0. be E ,r > > CU lo E NO o « •— •5 r N T ea o ._ •*^ .4-* 'n <"? CB ^^ o ca j£ k. JO o. ca > c T3 in 3 E o 1^ ^ CL jC ^ e c Si -B .S ■? eo a = 3 -a J< V 3 58 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). koja je mislio, da ga idu i po nasljednom pravu supruge Ane i po zajamcenim ugovorima izmedju Habsburga i Jagelovica. Nadao se je. da ce ga pri torn pomagati upravitelji i velikasi njegovih nasljednih austrijskih zemaija, a uz njih poglavito obudovljela sestra Marija. K tomu je ocekivao podpore i od poiedinih velikasa ceskih, ugarskih i hrvatskih, narocito pak od posljednjih, i jer su mnogi od njih drzali imanja u Kranjskoj i Stajerskoj. i jer ih je jos za ziva Ljudevita pomagao s vojskom i novcima, da se obrane od Turaka. Ta njegovi »kapitani vojske protiv Turaka«, po imenu Nikola Jurisic i Ivan Kocijan (Katzianer) bratimili su se vec vise godina s hrvatskom gospodom, koja su jos nedavno htjela Ferdinanda proglasiti kraljem bosanskim! • Jos 8. rujna izdao je Ferdinand zapovijed svojim austrijskim namjestnicima u Be^u, da sto prije razasalju u sve kraljevine i zemlje, koje su smrcu Ljudevita II. ostale bez vladara, pouzdane povjerenike ili komisare, koji ce ugovarati sa stalezima, da ga priznadu za svoga kralja i gospodara. Po njegovom nanutku izdaju namjestnici u Becu vec 15. rujna vjerovna pisma za komisare, Za Hrvatsku bit ce komisari knez Krsto Frankapan, kojemu je Ferdinand dva dana pred bojem na Muhackom polju darovao sest centi baruta, tri centa olova i dvadeset pusaka; nadalje kapitan austrijske vojske Nikola Jurisic, i na- pokon Ivan Puchler, zapovjednik grada Mebova na medji hrvatsko-kranjskoj. U Slavoniju poci ce opet zemaljski kapitani susjednih austrijskih oblasti: Sigismund Dietrichstein iz $tajerske i Ivan Auersperg iz Kranjske. Svi ti komisari ponijet ce sa sobom pisma Ferdi- nandova na pojedine knezove, biskupe, plemice i gradove, u kojima ih poziva, da mu se poklone, i da u njegove ruke predadu utvrdjena mjesta u svojim oblastima. Malo iza toga, — dne 23. rujna — , sastao se je sabor kraljevine Slavonije u gradu Koprivnici. Tko je sabor sazvao, nije izvjestno, no vjerojatno je, da je to ucinio knez Krsto Frankapan, zeleci udesiti sve za obranu hrvatskoga kraljevstva, buduci da je sul- tan Sulejman jos uvijek boravio u Budimu. Ne spominje se, tko je sve bio na saboru; ali se znade, da su sabrani stalezi s najvecim odusevljenjem pozdravili kneza Frankapana. Iz jednoga grla (una voce) klicali su stalezi: »Hocemo da tvoje gospodstvo bude nas upra- vitelj i vrhovni branitelj (nostro governator et defensor generale), te se svi podajemo pod tvoju vlast (et si damo tutti sotto 1' obedienza toa). Jer ti si u svoje doba pohitao Jajcu u pomoc i oslobodio ga od Turaka, a sada u casu razsula ovoga kraljevstva ostavila su nas sva nasa gospoda osim tvoga gospodstva. Stoga ne cemo nikoga nego tebe za svoga glavara i branitelja«. Na to su stalezi pograbili kneza, te ga tri puta podigli u zrak, pro- glasivsi ga tako svojim starjesinom (superior) i zastitnikom. Neka ih on brani od sva- koga: tako od Turaka kao i od krscana, koji bi im htjeli nasilja ciniti; neka podjedno bude u samoj zemlji sudac i miritelj medju strankama. Sabor je nadalje dozvolio knezu izvanrednu dacu, po jednu zlatnu forintu ili dukat od svakoga ognjista (ili dimnjaka). Jos bi knezu Krsti i zagrebackomu biskupu Simunu od Erdeda povjereno, da na celu poslan- stva podju kraljici udovici Mariji u Pozun, pak da joj izkazu sucut i zalost staleza poradi smrti kralja i supruga njezina. Kako se je poslije javljalo iz Ljubljane u Mletke, predla- gah su vec tada neki plemici nadvojvodu Ferdinanda za kralja; ali se Cini, da se je tomu oprla vecina staleza. Sam Krsto Frankapan pise 29. rujna iz Koprivnice svomu prijatelju, mletackomu patriciju Dandolu, da se nadvofvoda doduse sprema zauzeti ovo kraljevstvo »oruzanom rukom« (armata manu); ali »da jednim glasom govore sva gospoda, plemici i puk, da se vole pokoriti Turcima, nego biti pod Nijemcima« (che prima vono rendersi al Turco che essere sotto alemani). Krsto se u tom pismu podpisuje »branitelj i zaStitnik kraljevine Slavonije i zupanije Pozege« (tutor protectorque regni Sclavoniae et comitatus Posegae). Ne zna se, da li je saboru pribivao ban Franjo Bacani; namah nakon svrSena sabora, dne 30. rujna, boravi on zajedno sa senjskim i kliskim kapitanom Petrom Kru- Xidem u gradu Varazdinu, odakle zaklinje Ferdinanda, da §to prije poslje recenomu kapi- tanu novaca i vojnika, »jer ako oni gradovi (Senj i KHs) propadnu, sto Bog odvratio, to I STANAK U HAINBURQU. 59 ce i zemlje va§ega velicanstva snaci velika §teta« (nam si castra ipsa quod deus auertat perierint: et regna vestre maiestatis dampna capient maxima). Svakako je sabor u Koprivnici odredio tek najpotrebitije za obranu zemlje; u pi- tanje, tko ce biti kraljem, kao da nije ulazio. JamaCno su slavonski stale2i htjeli ciekati, tko 6c pretegnuti u Ugarskoj i koga ce zapasti ceska kruna. Ina^e je vecina hrvatskih stalei^a naginjala nadvojvodi Ferdinandu, dok je slavonsko plemstvo bilo oduSevljeno za vojvodu Ivana Zapolju. Ta kolijevka roda Zapoljina stajaia je u slavonskoj zemiji (grad Zapolje izmedju Vrbove i Nove Qradiske), pak kako da ne bi slavonski plemidi stajali uza svoga zemljaka »Janu§a«. Kraj takih prilika sasvim je prirodno, da sc knez Krsto Frankapan nije u prvi kraj priklonio ni Ferdinandu ni Ivanu Zapolji, pak ta njegova neodlucnost mogia je roditi misao, kao da on sam Cezne za kraljevskim prijestoljem. Jo§ je vi§e uda- rilo u oci, sto se on nije pridruzio poslanstvu, koje je polazilo kraljici Mariji u Po2un. On je vodstvo poslanika prepustio zagrebacikomu biskupu Simunu od Erdeda, a sam je nakon sabora na ^elu svojih ceta opet presao preko Drave u jugozapadnu Ugarsku, kamo ga pozivahu u pomoc zupanije izmedju Dunava i Drave, zaklinjuci ga da ih prime pod svoje okrilje (accetar sotto V ombra et protezion sua). Od dvanaest ondjesnjih zupanija svakako je obladao baranjskom, Simezkom i zaladskom, a valjda i drugima. U svim je zupanijama ponamjestio straze i posade za obranu onih krajeva; u Simegu i Baranji ostavio je Cetu konjanika pod svojim dvorjanikom Jerolimom (Jurisicem) Zadraninom, koji je jo§ 22. li- stopada ondje stajao. te u obsirnoj poslanici mletackoga patricija Ivana Antuna Dandola 0 svemu obavijestio. Dok se ovako hrvatsko kraljevstvo u prva dva mjeseca nakon boja na MuhaCkom polju nije izjavilo ni za Ferdinanda ni za Ivana Zapolju, radila su oba takmaca svom sna- gom. da steku priznanje u Ugarskoj. Moglo se je nagadjati, da ce nekadanja dvorska stranka u vrijeme kralja Ljudevita II. prionuti za Ferdinanda, a da ^e plemicka ili ni- rodna stranka s vodjom svojim Stjepanom Verbecom ostati vjerna svomu Ijubimcu Ivanu Zapolji. Medjutim je Ferdinandu trebalo redom prije predobiti clanove bivse dvorske stranke, ako je 2elio, da se oko njega okupe. Tu mu je u prvom redu pomagala sestra Marija u Pozunu, gdje se bijahu oko nje skupili vodje recene stranke. Uz nju vrijedio je Ferdinandu osobito nekadanji tajnik kralja Ljudevita, po imenu Toma Nadazdi, kojega bijaSe nedavno na njemackom drzavnom saboru u Speieru upoznao i zavolio. Jo§ prije 20. rujna nalazimo Nadazda pri Ferdinandu u Linzu; tu mu predaje popis od dvadeset i devet velikaSa ugarskih i slavonskih, koje bi morao svakako predobiti, ako hode postati kraljem ugarskim i hrvatskim. Od slavonskih velika§a spominju se poimence zagrebaCki biskup Simun od Erdeda, ban Fran jo Ba6an, Ivan Tab, Ladislav More, Ivan Bani^ (Banffy) i drugi; od ugarskih biskupi Pavao Varda, Toma Salahazi i Stjepan Brodaric: nadalje palatin Stjepan Bator, vojvoda Ivan Zapolja, ^uvar krune Petar Perenj i jo§ neki. Na osnovu toga popisa gledao je sada Ferdinand, da predobije reCenu gospodu. NajviSe mu je bilo do biskupa Salahaza i Brodarida, zatim do palatina Stjepana Batora, vrhov- noga duvara blaga Aleksija Thurza i po^unskoga kapitana Ivana Bornemise; oni bi bili kao ncka matica, oko koje bi se okupila austrijska stranka u Ugarskoj. Ferdinand jc tima velikaSima obe(iavao, da de poStivati temeljne zakone drfavne, da 6e braniti zemlju od svih neprijatelja, naroCito od Turaka. i to ne samo svojom silom. nego i silama Citavoga carstva njemaCkoga. Tako se prikloni njemu vecina reCenih velikaSa ugarskih, to radije, Sto im je nadvojvoda obe<5ao jo§ i bogate nagrade. paCe i gotove novce. Da bi se sve po- trebito udesilo, ureCe Ferdinand sporazumno sa sestrom Marijom stanak u Hain- burg za 14. listopada 1526.; onamo 6e doC\ Ferdinand sa svojim austrijskim sa- vjetnicima i sestra njegova Marija iz PoJ!una sa najpouzdanijim ugarskim velikaSima. Kraljica Marija obratila se je takodjcr na kneza Krstu Frankanana, da i on dodje na stanak, i poslala mu je ovo pismo: »OdluCili smo sastati se s prejasnim principom Fcrdi- nandom, nadvojvodom austrijskim, predragim bratom naSim. pak smo urekli ro^iSte za 60 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). dojducu nedelju u gradu Hainburgu, koji je odavie dvije milje udaljen. Buduci pak da je na onom stanku potrebita nazocnost vase vjernosti, za koju razabrasmo, da je i onako od vjerne nase gospode i podanika Hrvatske i Slavonije zajedno s drugovima odredjena za oratora k prejasnomu bratu nasemu: stoga opominjemo vasu vjernost, da odlozivsi sve druge stvari i poslove zajedno sa svojim drugovima bez oklevanja doci izvoli i mora, tako da vec buduce nedelje ill sutradan u Hainburgu budete. Inako da ne ucinite. Dato u Pozunu 1526.« All Krsto Frankapan nije se odazvao pozivu kraljicinu, dok su ostali posianici s biskupom Simunom od Erdeda malo zatim zaista u Pozun stigli. Medjutim nije mirovao ni Ivan Zapolja sa svojim poglavitim privrzenikom Stje- paiiom Yrbecom. Najprije su htjeli predobiti obudovljelu kraljicu Mariju tim, sto ju je Ivan Zapolja zamolio, da podje za njega; ali kad je ponosita kraljica ponudu njegovu odbila, stali su pribirati svoje privrze- nike, pak i oni urekose stanak za 14. 1 i s t o p a d a u T o k a j u, koji je tada bio u vlasti Zapob'inoj. Tako su se u isti dan nasla na okupu dva zbora: jedan u Hainburgu, a drugi u Tokaju, a sve to nedelju dana iza toga, sto je sultan Sulejman ostavio Ugarsku i Sla- voniju. Na stanku u Tokaju bili su uz Ivana Zaoolju i Stjepana Verbeca jos jegarski biskup Pavao Varda, Ivan Doj- cin, Petar Perenj, zatim zastupnici ne- kih gornjo-austrijskih gradova i mnogi manji plemici. Odluceno bi nakon dvo- dnevnoga vijecanja, da se sto prije sa- zove sabor za izbor kralja. Dne 5. stu- denoga imade se sastati u Stolnom Bio- gradu izborni i krunitbeni sabor; tko ne dodje onamo, proglasit ce se izdajicom i lisiti svih imanja svojih. Naravno, da nazocni skupstinari nijesu ni pomisljali na drugoga kralja, nego na svoga druga Ivana Zapolju. U isti mah vijecao je Ferdinand sa sestrom Marijom u Hain- burgu. Sigurnosti radi bijase ona ve- cinu velikasa ugarskih i slavonskih ostavila u Pozunu, da ga cuvaju, a sobom je povela tek vesprimskoga biskupa Tomu Salahaza i Aleksija Thurza. Tu se je medju inim Ferdinand rijesio, da se i on dade birati za kralja na zasebnom iz- bornom saboru. Kako je bio o svemu obavijesten, sto se je radilo u Tokaju, mislio je izprva sazvati sabor u Komoran na isti dan, kad ga je urekla Zapoljina stranka, ali poslije se je predomislio, te je odabrao blagdan sv. Katarine (25. studenoga). I zaista je namah nakon svrsena stanka palatin Stjepan Bator razaslao pozive za buduci sabor, oznacivsi kao dan izdanja tih poziva 9. listopada, da se ne bi razabralo, kako su ih .Zapoljci pretekli. Jed- nako je Ferdinand 18. listopada poslao dva svoja pouzdanika, Ijubljanskoga dekana Jurja Kreutzera i Erazma Dornberga u Pozun, da ugovaraju sa zaostavsim ondje poslanicima Slavonije, kao i s njihovim vbdjom, zagrebackim biskupom Simunom od Erdeda. Medju- FERDINAND (I.) KAO AUSTRIJSKI NADVOJ- VODA. Po savremenoj slici nizozemskoga umjetnika u narodnoj galeriji slika u Budimpesti. SABOt^ U STOLNOM BIOQRADU. 61 tlm ve6 22. listopada putuje biskup Simun k nadvojvodi u BeC, a 23. listopada svjetuje Toma Nadazdi nadvojvodu, neka naprosto obeca biskupu sve, §to bi zatrazio; kad jednom Ferdinand vlast svoju utvrdi, zadovoljit ce se Simun i s manjim, nego §to sada zahtijeva. U to je vojvoda Ivan Zapolja io§ iednom pokuSao, da predobije kraljicu Mariju ^enitbenim ponudama. Ali mu je kraljica udova odlu(^no odgovorila: »Ako bih ja, Cesa me Bog oslobodi, to ucinila, smatrala bi me moja braca Karlo i Ferdinand za svoju ne- prijateijicu. Brat moj Ferdinand vec se je na stanku u Hainburgu zavjerio, da ce za krunu toga kraljevstva zivjeti i umrijeti; ja ne mogu biti izdajica svoga brata*. Uvrijedjeni pro- sac pregnuo je sada, da se izvrSe zakljueci stanka u Tokaju. S pomocu Petra Perenja, svoga privrzenika, ugrabio je krunu sv. Stjepana, a zatim je smjestio svoje cete u pogla- vite gradove Budim, Ostrogon, Vi§e- grad i Stoini Biograd. Napokon je sam poSao u Budim, kamo je stigao na koncu listopada. Medjutim osvanuo je 5. studeni, a narod se jos ne bijase skupio u Stoi- nom Biogradu. Sam Zapolja krenuo je onamo tek 8. studenoga, te je onda sutradan dao sve^ano sahraniti tijelo pokojnoga kralja Ljudevita. Sabor bi otvoren 10. studenoga. Tu su se nasli na okupu svi biskupi osim Salahaza i Brodarica, koji su stajali uz Ferdinanda, zatim svjetovni velikasi, koji su nedavno bili u Tokaju. Velikasi vijecali su u gradskoj crkvi, a nize plemstvo i za- stupnici gradova na otvorenom polju. U zboru velikasa procitan bi najprije zakljueak od god. 1505., kojim biSe svi stranci izkljuceni s ugarskoga prije- stolja, a na to bi Ivan Zapolja jedno- duSno proglaSen za kralja. Poslije toga po§ao je Stjepan Verbeci k sabranomu plemstvu na otvorenom polju, te mu je progovorio: »Znadete li, gospodo, da se prejasni nadvojvoda Ferdinand otima da budc nas kralj? liocete li ga iza- brati?« »»Ni za koju cijenu,«« kliknuSe plemiei u jedan glas. »Koga dakle ho- • ■* cete«, pitao je on dalje. I opet se slozno odazvalo plemstvo: »»Vojvodu Ivana.«« Sad su pristupili poslanici Ferdinandovi, po imenu Marko Beck, Sigismund Weichselberger i Filip Breuer; no tek §to je jedan od njih stao govoriti, prekinuo ga je Verbeci, te je nataknuvSi na koplje saborski spis od god. 1505. stao klicati: »0j Ugri, vidite li ovdje zavjet velikaSa i plemstva, da cemo po smrti Ljudevitovoj birati vojvodu za kralja, i to bez odvlake. jer nam je duSmanin svaki cas za vratom?« Na to je pridodao Franjo liodo: »»Medju nama nema razlike mnijenja, Citavo plemstvo 2eli vojvodu Ivana za kralja.«« To je potvrdila Citava skupStina i stala prijetiti Ferdinandovim poslanicima, tako da su morali §to br2e ostaviti skupStinu, da iznesu iivu glavu. VeC sutradan (11. studenoga) okrunjen bi Za- polja za kralja; vjenCao ga je njitranski biskup Stjepan Podmanicki, jer su oba nadbi- skupa (ostrogonski i koloCki) bili poginuli na MuhaCkom polju. Poslije krunisanja vije(ialo KRALJICA ANA, 2ENA FERDINANDA I. Po izvornom bakrorezu od godine 1530., koji imade Sir Montague Cholmeley. Ne zna se, da 11 je izvornik od Holbeina, Baldunga ill Brosa- mera. 62 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— lS64.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1S40.). * se o vaznim stvarima. Uz ino bise pozvani svi, koji ne bijahu dosli na izborni sabor, da se za petnaest dana poklone novomu kralju, jer ce se inace proglasiti za izdajice, Na to je kralj Ivan stao nagradjivati svoje privrzenike. Biskupa Pavla Vardu imenovao je ostro- gonskim nadbiskupom, Stjepana Verbeca svojim kancelarom, a cuvarom kriine i krun- skoga blaga ostavio je dalje Petra Perenja. Napokon je kralj razaslao glasnike i na strane dvorove, da njegov izbor objave i priznanje zatraze. Senjskomu biskupu Franji Jozeficu povjereno bi, da ide u Mletke, papi Klementu VII. i francuzkomu kralju Franji. Medju prvima, koji su se novomu kralju Ivanu pridruzili, bill su knez Krsto Fran- kapan i zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Cini se, da biskup Simun nije u listopadu postigao svoga cilja, kad je ono u Becu boravio. Zlovoljan vratio se u domovinu, gdje ga na dan izbora Zapoljina nalazimo u Cazmi. Malo pred tim, prvih dana studenoga, bijase sam Krsto Frankapan posao u Pozun, da se u oci sabora u Stolnom Biogradu pogadja s kraljicom Marijom i Ferdinandom. Ne zna se tocno, sta je sve od njih trazio; nagadja se, da je zahtijevao, neka mu se povjeri vrhovno zapovjednictvo vojske i povrate njegovu rodu oteta imanja, narocito grad Senj; suvise se prica i to, da je za Simuna Erdeda trazio biskupiju u Jegru. Sta se je u Pozunu dokoncalo, ne znamo; no moguce, da se je i knezu Krsti obecavalo, sto se nije kanilo izpuniti. Jos 23. studenoga 1526. pise kraljica Marija iz Pozuna Frankapanu, da »prema njihovom dogovoru i njegovoj privoli« dodje svakako na izborni sabor (ihr wollt unserer Abred nach und Ewer Verwilligung zu diesen Rakusch kommen), a to je svakako dokaz, da se je jos uvijek u nj pouzdavala. Medjutim bas u to vrijeme okanio se je Krsto posve Ferdinanda, te je odlucno stao uz Ivana Zapolju. Mozda ga je na to sklonio biskup zagrebacki Simun od Erdeda, s kojim se bijase na povratku svomu iz Pozuna sastao u Corgu. Sto su oba velikasa torn prigodom utanacila, nije zabi- Ijezeno; ali se znade, da su ravno posli k Zapolji, te se njemu poklonili kao svomu kralju i gospodaru. Zapolja je kneza Krstu svim mogucim nacinom odlikovao; imenovao ga je svojim banom Hrvatske i Slavonije, vrhovnim kapitanom Ugarske izmedju Dunava i Drave, vratio mu Senj i druge posjede njegova roda, pace povjerio mu i kraljevski grad Bihac. Javljaju jos, da mu je podijelio Vransku prioriju, jer je tadanji prior Ivan Tah u onaj par bio uz Ferdinanda, pace da mu je izbrojio gotovih 20.000 dukata, da opremi voj- sku i zapocne borbu s Ferdinandovcima. Ni biskup Simun nije zlo prosao; on je dobio je- garsku biskupiju, kako ju je trazio, a mogao je uz nju zadrzati i zagrebacku. Pristupom kneza Krste i biskupa Simuna pretegla je posve Zapoljina stranka u kra- Ijevini Slavoniji. No zato se je kraljevina Hrvatska to odlucnije priljubila Ferdinandu, kojega su u to i Cesi dne 23. listopada 1526. izabrali za svoga kralja. Poslanici hrvatskih staleza borave u polovici studenoga u Pozunu; jesu to dva starohrvatska plemica Ivan Perusic i Caspar Krizanic. S njima je dosao i knez Ivan Karlovic. Dne 16. studenoga preporucaju ih osobitoj paznji Ferdinandovoj Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, zatim velikasi Juraj Herberstein, Erazam Dornberg i Stjepan Pempflinger, koji su sabrani u Pozunu oko kraljice Marije. Oko 25. studenoga hrvatski su poslanici u Becu, te ugovaraju s Ferdinandom. Knez Ivan Karlovic, kojega je zavicaj — Lika i Krbava — nemilo opustosen od Turaka, tako da mu starica majka Dora nema kamo skloniti glavu, vec mora obijati tudje pra- gove, prima od nadvojvode za 4000 dukata u zalog slavonske gradove Medvedgrad i Rakovec, koje je dosad drzao stajerski velikas Ivan Ungnad od Sonnecka; osim toga nastoji Ferdinand u svakom pogledu ugoditi knezu Ivanu i njegovim drugovima, pace na- miruje za njih trosak boravka u Becu. Ali do konacnoga sporazuma ne moze doci, jer hrvatski poslanici nemaju obseznih punomoci. Ferdinand stoga salje hrvatske poslanike natrag u Pozun, da ondje (mjesto u Komoranu, koji je u to dopanuo Zapolju) pribivaju izbornomu saboru ugarskomu i da rade njemu u prilog; poslije svrsena sabora, prije nego se vrate u domovinu, doci ce oni jos jednom u Bee, da ga pozdrave i od njega upute primu. U Hrvatsku pak poslat ce sam Ferdinand svoje zasebne poslanike ili ora- IZBORNI SABOR U POi^UNU. 63 tore s vjerovnim pismom i punomocima za hrvatski sabor, koji 6e se skupiti u gradu Ce- tinu na dan sv. Tome, 21. prosinca 1526. Za oratore izabrao je Ferdinand detiri svoja pouzdanika: beckoga prepoSta i doktora filozofije i prava Pa via Oberstaina, vrhovnoga kapitana Nikolu Jurisica. kapitana Ivana Kocijana, i Ivana Puchlera. prefekta u Mehovu. Njima je takodjer 5. prosinca izdao vjeroyno pismo s generalnom punomo^i. Medjutim skupljala su se u Po2unu ugarska gospoda na izborni sabor. U oCi sabora izdao je Ferdinand 30, studenoga dvije znamenite povelje. Prvom obvezao se je palatinu Stjepanu Batoru, biskupima Salahazu i Brodaricu, hrvatskomu banu Franji Ba(ianu, po- kladniku Aleksiju Thurzu, vranskomu priorii Ivanu Tahu. vrhovnomu stolniku Qa§paru Horvatu, pecujskomu prepostu Ladislavu Macedonskomu, kraljevskim tajnicima Tomi Na- dazdu i Nikoli Olahu, palatinskomu protonotaru Franji Revaju i ostalim kraljicinim sa- vjetnicima, da ce za slucaj, ako bi izgubili svoja imanja ili casti, sve izgubljeno njima za dvije godine povratiti ili im u svojim zemljama jednako podijeliti, a dok to bude, davat ce im zapadajucu ih placu i doznaciti primjerene stanove; napokon da ce se u buduce kao kralj kod razdavanja casti i posjedovanja osobito na njih obazirati. Drugom poveljom zavje- rio se je citavomu narodu ugarskomu, »da ce duhovne i svjetovne velikase, plemice, gradove i sve staleze drzavne uzdrzati u svima zakonima, pravima i priviiegijama, koja su od predjasnjih kraljeva primili, pace i onda, kad bi oruzjem morao zemljom obladati, bas kao da je jednodu§no proglasen za kralja; strancima ne ce davati prelatura, casti ni sluzba, niti ce ih primati u drzavno vijece; a zlatnu bulu Andrije II., na koju kraljevi pri- godom krunisanja prisizu, vjerno ce obdrza- vati*. Sam sabor vijecao je 16. prosinca u crkvi Franjevaca. U uvodnom govoru prika- zao je palatin Stjepan Bator nevoljno stanje drzave, kako joj prijeti Turcin i kako je raztr- gana na stranke, opomenuvsi staleze, da biraju takova kralja, koji ce moci zemlju od Turaka braniti i rane joj zacijeliti. Napokon prepo- ru^io je Ferdinanda kao takova vladara. Na to su prihvatili rijec^ Ferdinandovi poslanici, na Celu im Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, te su govorili po prilici ovako: »Na§ go- spodar branit ce Ugarsku ne samo svojom snagom, nego i silama, koje 6e mu car, njemaCki knezovi injegoviostali rodjaci podati; onje gotov, da za va§ spas irtvuje svoje imanje, svoju osobu, svoj iWot i krv . . . Kao zetu kralja Vladislava i na osnovu ugovora, sklopljenih od njegovog pradjeda Fridrika i djeda Maksimilijana, imao bi doduSe pravo, da traii krunu ugarsku, i da podigne oru^je na vojvodu, koji si ju prisvaja; ali on ne 6c prolijevati krSdan- ske krvi, a najmanje krv Ugara, koji se ved odavna hrabro bore za vjeru. Stoga nije ni- kada ni pomiSljao, da na njih zaratuje, ve6 izCekuje njihovu privolu i izbor . . . QIasi, §to ih njegovi neprijatelji raz§iruju, nijesu istiniti; kralj Ferdinand obriCe, da 6e zakone i pri- vilegija uzdriati, pomno^ati i proSiriti, stranaca ne Ce primati u drzavno vije<ie, niti 6e im podjeljivati ugarska posjedovanja, slu2be ni duhovne Casti; on 6e nasuprot ustanoviti i na- stojati, da sve to ostane onima, koji potjeCu od ugarske krvi. NiSta manje brinut 6e se. pecat nikole jurisica. Snimljen s izprave od 21. o2u}ka 1528., koja se cuva u c. i kr. kucnom, dvorskom i dr- zavnom arhivu u Beiu. Orb razdijeljen je na dva polja; na gornjem vidi se gavran; na dolnjem Skorpijun. Obje se zivotinje raza- biru i na kacigi. Napis naokolo pec^ata je nje- maCki: NICLAS JVRESCHITSCH . RITER . 1527. 64 FERDINAND 1. MaBSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). da se mrznj^ izmedju Ugara i Nijemaca, koju su ziobni Ijudi razpirili, prometne u medju- sobnu bratinsku Ijubav. On obecaje, da ce tako vladati i drzavom upravijati, te vam ne ce ni najmanje uzmanjkati njegove milosti, blagosti, darezljivosti ni dobrocinstva«. Posto su zatim ugarski savjetnici kraljice Marije iztaknuli, da je Ferdinand suprug Ane, bastinice starih ugarskih kraljeva, predlozili su saboru, neka ga po zenskom nasljedstvu prime za kralja. Jos bi na predlog paiatinskog protonotara Franje Revaja izbor Ivana Zapolje pro- glasen nistetnim, jer izbornoga sabora u Stolnom Biogradu nije sazvao palatin, kako to zakon izrijekom odredjuje. Sada dade palatin Bator prvi svoj glas za kralja ceskoga, in- fanta spanjolskoga i nadvojvodu austrijskoga Ferdinanda. Svi nazocni ucinise isto, i tako bi Ferdinand izabran za kralja ugarskoga. Zvonjavom zvona i pucnjavom topova navije- sten bi narodu izbor Ferdinandov. O krunisanju nije bilo ni spomena, jer je kruna sv. Stje- pana tada bila u rukama njegovog takmaca. Prema dogovorima u Becu imao se je 21. prosinca 1526. sastati i hrvatski sabor u gradu i varosi C e t i n u, da i on izabere i prizna Ferdinanda za kralja. Knez Krsto Frankapan sazvao je u to sabor kraljevine Slavonije za 18. prosinca, na kojem se je pred- stavio stalezima kao ban, te su ga oni i primili, premda je Ferdinandov ban Franjo Bacani iz grada svoga Nemethujvara (Gussing) u Ugarskoj poslao posebnog poslanika s prosvje- dom (ut ilium nullomodo acceptent). Na torn je saboru jamacno knez Krsto radio i o tom, da osujeti sabor u Cetinu. Bez sumnje je vec tada Krsto urekao izborni sabor u D u- b r a V u, varos biskupa zagrebackoga, za 6. sijecnja 1527., te na nj pozvao i hrvatske sta- leze, da se kralju Ivanu Zapolji poklone i za svoga vladara priznadu. Ako ne dodju, pro- glasit ce ih sve do sedmoga koljena nepostenjacima, a suvise dat ce im i oci izkopati (mit diser angehengter dronuss, das er si vill biss in die subent generation zu eerlass machen und innen darzu die augen austechen iassen). Sve pored prijetnja Krstinih sastala se gospoda hrvatska ipak u Cetinu, gradu i varosi sa samostanom Franjevaca. Medjutim poslanika Ferdinandovih ne bijase u odre- djeni dan (21. prosinca), pak tako se gospoda hrvatska opet razidjose svojim kucama, da proslave bozicne blagdane. Na sam Badnjak stigose u Cetin Ferdinandovi poslanici, za- kasnivsi poradi losih putova. Posebnim pozivima moradose opet skupljati gospodu, da se nadju na okupu poslije Bozica. Tek 30. prosinca nakupilo se toliko velikasa i plemica, da se je u ponedjeljak 31. prosinca moglo zapoceti saborovanjem. Po imenu spominju se kao nazocni: kninski biskup i topuski opat Andrija Tuskanic KHsanin, knez Ivan Torkvat Kar- lovic od Krbave, knez Nikola Zrinski, knez Krsto i Vuk Frankapani Brinjski, Juraj Fran- kapan Slunjski, knez Stjepan Blagajski, nadalje plemici Krsto Subic Peranski, Bernard Tumpic Zecevski, Ivan Kobasic od Brikovice, Pavao Jankovic, Caspar Krizanic, Toma Cipcic, Mihajlo Skoblic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic (plemicki sudac zupanije za- grebacke), Antun Otmic, Ivan Novakovic, Pavao Izacic, Caspar Cusic i Stjepan Zimic. Ban i knez Krsto Frankapan nije, naravno, dosao, kao ni otac njegov, stari knez Ber- nardin, koji je ipak poslao svoje zastupnike s punomocima. Udara jos u oci, sto se u Ce- tinu ne spominje ban Franjo Bacani, koji se je naumice uklanjao svim izbornim saborima, samo da ne mora odrjesito pristati ni uz koju stranku. Ferdinandovi poslanici, sastavsi se s hrvatskim stalezima 31. prosinca u samostanu Franjevaca, nijesu tako lako mogli izvrsiti svoju zadacu. U jednu su se ruku hrvatska go- spoda ipak zacala kneza i bana Krsta Frankapana; u drugu opet nijesu bila zadovoljna, sto im Ferdinandovi poslanici nijesu na sve upite i trazbine mogh jasno i odlucno odgo- voriti. Narocito su trazili najupornije, da im se osigura obrana domovine tim, sto bi se Fer- dmand obvezao, da ce o svom trosku uzdrzavati u zemlji 1000 konjanika i 200 pjesaka, od kojih ce sa 200 konjanika i 200 pjesaka razpolagati njegov vrhovni kapitan, dok bi se preostalih 800 konjanika razdijelilo medju hrvatske knezove i plemice, da njima brane svoje gradove na turskoj krajini. Bas radi toga zahtjeva otegle su se razprave i na sutra- IZBORNI SABOR U CETINU. 65 dan, te se je pogadjalo sve do kasnog poslije podneva 1. sijeCnja 1527. Tek kad su Ferdi- nandovi poslanici taj zahtjev Hrvata prihvatili, progiasiSe staleii jednoduSno Ferdinanda svojim kraljem, prisegose inu prisegu vjernosti, te mu opremiSe ovu svoju spomenicu: »Mi Andrija bozjom i apostolske stolice miloscu biskup Kninski i opat TopIiCki, kne- zovi Ivan Torkvat od Krbave, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braca i Juraj Frankapan Senj- ski, KrCki i Modru^ki, Stjepan Blagajski, (zatim) Krsto Peranski, Bernard Tumpic ZeCev- ski, Ivan Kobasic Brikovicki, Pavao Jankovic, UaSpar Krifanic, Toma CipCic, Mihajlo Sko- blic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic, plemicki sudac zupanije zagrebaiike, Antun Ot- mic, Ivan Novakovic, Pavao IzaCic, QaSpar Qusic, Stjepan Zimic i svikolici ostali plemici i velikasi, kao sto i savkolik narod plemenitih zupanija, gradova i kotara kraljevine Hr- vatske izpovijedamo, priznajemo i na vjecito znanje dajemo ovim listom svakoniu! PoSto je prejasni i premoguci princip i gospodin Ferdinand, bozjom miloScu CeSki i hrvatski kralj, spanjolski infant, svetoga rimskoga carstva izbornik, nadvojvoda austrijski, vojvoda bur- gundski, brabantski, stajerski, koruski, kranjski, slezki, virtenberzki itd., markgrof mo- ravski, burgovski itd., grof tirolski, celjski, goriCki itd., gospodar slovenske krajine, luke naonske i solila, svetoga rimskoga carstva glavni namjestnik itd., vladar i gospodar na§ premilostivi, poslao k nama ovih dana savjetnike svoga svetoga kraljevskoga velicanstva i poslanike, castnoga naime u Isukrstu otca i gospodina Pavla Oberstaina, bofjom miloscu beckoga preposta, umjetnosti, mudroslovlja i obojeg prava doktora, Nikolu Jurisica, vrhovnog vojvodu, vojvodu Ivana Katzianera i Ivana Puchlera, prefekta grada Mehova, gospodu i osobite nase prijatelje; ovi nas u ime spomenutog kra- Ijevskog velicanstva, od kojega imadu dovoljnu punomoc, zamoliSe, da priznamo njegovo velicanstvo za nasega zakonitoga i naravskoga kralja i gospodara, a pre- jasnu viadaricu i gospodju Anu, ugarsku, cesku i hrvatsku kraljicu, za na§u premilo- stivu viadaricu i gospodaricu, pak da o tome poiozimo prisegu vjernosti i poklonstva. Uvaziv§i potanko i promotrivsi pomljivo pravo, kojima je isti na§ prejasni kralj s reCe- nom svojom suprugom, prejasnom gospodjom kraljicom podpuno i dovoljno podkrijepljen, da dobije ugarsku kraljevinu nasljednim pravom, osobito pak krijepoScu vi§e nepobitnih ugovora, koje smo mi temeljito razgledali, procitali i proucili, i najposlije krijepoScu iz- bora, dne 16. prosinca prosle godine po zakonima kraljevine Ugarske u saboru stale^a i redova iste kraljevine a u gradu Pozunu valjano i zakonito obavljenog i progla§enog, pak uzevSi na um takodjer tolike milosti, podpomoci i blagodati, kojima, izmedju tolikih kr§- canskih vladara, samo njegovo posveceno kraljevsko velicanstvo nas i kraljevinu Hrvat- sku evo vec vise godina milostivo darivase i od bijesnih Turaka branijase, da nas njihovo tbjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravoslavne i drzave krScanstva, te kako je isto I kraljevsko velicanstvo druga nebrojena dobrocinstva nama podijelilo i osobitom svojom miloScu i darezljivo§cu oko svih naSih prava nastojalo: zato pristajemo smijerno i sa §to- vanjcm na pravedno i poSteno zahtijevanje spomenute gospode poslanika, te danas prijc ruCka i dok jo§te bijasmo na ta§te (hodie ante sumptum prandium, quum adhuc ieiuni cssemus), bivSi u na§em saboru, svi i pojedini u dobri tias jednoduSno i jednoglasno iza- brasmo i primismo, uCinismo, ustanovismo, proglasismo i po ulicama proglasiti dadosmo gore imenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za nasega i cijele ove slavne kra- || Ijevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i naravnoga kralja i gospodara, kao Sto i pomenutu prejasnu gospodju kraljicu Anu za na§u i cijele kraljevine Hrvatske pravu, izakonitu, ncdvojbenu i naravnu kraljicu i gospodaricu, kao §to ih i po glasu ovoga lista I izabiramo, priznajemo, Cinimo, ustanovljujemo, proglaSujemo i poStujemo oba veliCanstva za naSe, kako je reCeno, kralja i gospodara, kraljicu i gospodaricu, a sve to putom, naCi- nom, pravom, obi(3ajem, svcCanoSdu koliko mogosmo i mo^emo, morasmo i moramo bo- Ijom. usrdnijom i uspjeSnijom. Podjedno pak prisegosmo s najvedm vescljem i prisegu du2ne vjernosti i poklonstva, i to takodjer javno, glasno i razgovjetno te dIgavSi prstc i ruke u vis, kao Sto nam je reCeni Castni gospodin beCki prepoSt svojim glasom pred- Klaie, Hrv. povj. Ill (5.) 5 66 FERDINAND I HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (i527.— 1540.). njacio. Evo rijec po rijec te zakletve: »»Prisizemo i obecajemo, da cemo biti odsad u buduce uvijek vjerni i poslusni prejasnomu vladaru i gospodaru Ferdinandu, ceskomu kralju, i njegovoj supruzi, prejasnoj gospodji Ani, rodjenoj kraljici ugarskoj i ceskoj itd., gospodarima nasima preblagostivima i premilostivima, kao pravim, zakonitim i naravnim nasljednicima, i kralju i kraljici kraljevine Hrvatske, kao sto i njihovim nasljednicima, na- mjestnicima i upraviteljima; da cemo za njihovu korist i srecu promisljati i po svojim ju silama pomagati, a stetu i kvar po mogucnosti nasoj od njih odvracati i prijeciti, pak i sve drugo ciniti, kako se pristoji i kako je duznost i obveza dobrih podanika i vjernih sluga prema svomu gospodaru, niti cemo ikad vise u buduce drugoga koga osim njihovih veli- canstva i njihovih nasljednika za svoga gospodara ili kralja primiti i priznati. Kad bismo pak svi Zajedno ili posebice razabrali, da tko, ili vise njih, bill duhovnoga iU svjetov- noga staleza ili reda, na stetu njihovih velicanstva a na korist drugoga ili drugih, rijecju ili cinom uz drugoga pristati namjeravaju, to cemo, cim za takve Ijude doznamo, odmah o torn nasa velicanstva ili poglavarstva od njih nam postavljena obavijestiti i opome- nuti, te pomoci, da se svi ovaki neposlusnici k duznomu posluhu dovedu, i to sve bez ikakve himbe i lukavstine, tako nam Bog pomogao i sveto evangjelje!«« Zatim odpje- vasmo svecano u crkvi pohodjenja sv. Marije ovdasnjega samostana male brace u cast, slavu i hvalu svemogucega Boga pjesmu: »Tebe Boga hvalimo«, uz neprestanu tutnjavu i zvonjavu zvona. Tako dakle postadosmo svi i pojedini, zajedno s nasim potomcima, basti- nicima i nasljednicima za sve vijeke pravi, naravni, zakoniti i nedvojbeni podanici spo- menutoga prejasnoga gospodina kralja i prejasne kraljice nase i njihovih buducih nasljed- nika, koji ce od njih proizteci. Za sve ovo, sto rekosmo nepobitno i za podpuno vjerovanje kao i za dovoljno svjedocanstvo sastavismo i izdasmo ovo pismo, i utvrdismo ga svo- jim obicnim pecatima, dijelom vlastitima, a dijelom obcima, da vrijedi za sve vijeke. Dano u varosi Cetinu na nasem saboru, drzanom u gori spomenutom manastiru na prvi dan mje- seca sijecnja godine poslije rodjenja Spasitelja nasega Isukrsta tisucu pet sto i dvade- set sedme.« Ovu spomenicu, utvrdjenu sa sedam pecata (medju njima i pecatom kraljevine Hr- vatske sa kockama) predadose hrvatski stalezi poslanicima netom izabranoga kralja Fer- dinanda, na sto su opet receni poslanici u ime kraljevo posebnim pismom zajamciH hrvat- skomu kraljevstvu ove pogodnosti i povlastice: »0 b r i c e m o n a j p r v o, da ce preiasni nas kralj za obranu svoje kraljevine Hrvatske drzati u istoj kraljevini jednu tisucu konjanika s (mjesecnom) placom od tri dukata za svakoga konjanika, i dvije sto pjesaka, i to tako, da ce te pjesake i dvije sto konjanika slobodno snubiti (voditi) vrhovni kapitan njegovog kraljevskog velicanstva ili tko drugi, komu to njegovo velicanstvo nalozi, niti ce se tomu moci receni stalezi i re- dovi ili tko drugi opirati; a ostalih osam sto konjanika podijelit ce se medju recene sta- lezc i redove prema castnom i dolicnom stanju svakoga od njih (secundum honestam et convenientem uniuscuiusque conditionem).* Ako pak njegovo velicapstvo naredi, da se ti konjanici izvedu izvan kraljevine, duzni ce biti samo prvi mjesec sluziti takodjer za placu od tri dukata, a kad taj mjesec mine, dobivat ce onoliko place, koliko i drugi njima slicni konjanici«. * Jos na saboru u Cetinu utanaCili su knezovi i plemici hrvatski, kako ce medju se raz- dijeliti onih 800 konjanika, sto ce ih kralj uzdrzavati. Prema popisu Ferdinandovih poslanika imali bi dobiti: knez Ivan Karlovic 200 konjanika, Nikola Zrinski 80, Vuk Frankapan Brinjski 50, Krsto Frankapan Brinjski 50, Juraj Frankapan Slunjski 80, Stjepan Blagajski 50, Andrija biskup kninski i opat topuski 50; nadalje: Kobasic, Tumpic, Krizanic i Novakovic po 15. — Zimic, Budacki i Izacic po 5, — Bartol Draskovic, Pavao Patafic i Ajtic po 4, — Tomasic, Stjepan Otmic, Qregorije Ot- m\6, Farkasic, Mihajlo Skoblic i jos neki po 3, itd. — Suvise predlaZu poslanici kralju, koliku bi posadu morao metnuti u gradove Senjske kapitanije (Senj, Otocac i Starigrad) i Klis, zatim u kra- Ijevske gradove na Uni: u Bihac i Ripac. Za Klis predlazu najmanje 80 puSkara (Puchsenschiitzen), za Senj 60, za Bihae 50, RipaC 15, OtoCac 28, Starigrad 12. IZBORNI SABOR U CETINU. 67 »n r u ji o. Njegovo posveceno veliCanstvo drzat ce na medji vojvodine Kraniske prcma Hrvatskoj primjereni (condecentem) broj vojnika«. » 1 r c 0 e. Njegovo ce velicansivo dati gradove i tvrdinje u ovoj kraljevini (Hr- vatskoj) pregledatl, te ih svim potrebltim obskrbiti«. »C e t V r t o. Uvjeravamo iste staleze i redove, da ce njegovo posveceno kraljev- sko velicanstvo svekolike njihove privilegije, prava, sloboStine i zakone (decreta), kra- ljevini Hrvatskoj i njezinim prebivaocima i ziteljima od prijaSnjih prejasnih vladara ne- kad dane i podijeljene, zajedno s njihovim starim hvale vrijednim obicajima i navadama nepovrijedjeno uzdrzati, potvrditi i obdrzavati, niti ce za svoga zivota iste staleie i re- dove bez obrane ostaviti, nego te njih i slavnu tu kraljevinu uvijek, §to bolje bude mo- gu^e, braniti i stititi, kako dolikuje najvecemu i najboljemu vladaru*. Jos za vijecanja prije izbora smetali su mnogo stalezima i Ferdinandovim poslani- cima punomocnici kneza Bernardina Frankapana. Ti su prividno pristajali uz Ferdinanda, ali su u potaji radili protiv njega, samo da staleze od njega odvrate (vil seltzamen ver- giften red under si gestraet zu abwendung). Doslo i do sukoba izmedju njih i Ferdinan- dovih komisara, koji im ovako stadose spocitavati: »Njegovo velicanstvo nije nipo§to ovo ocekivalo od vasega gospodara, vec je prije mislilo, da ce on kao otac zajedno sa svojim sinom, primivsi toliko dobra od austrijsko kucc, poslove njegova velicanstva kod drugih promicati, a ne zaprijecivati«. Bernardino ;ih punomocnika nestade na to iz Cetina, ali zato osvanu dan po izboru (2. sijecnja) glasnik kncza i bana Krste, pozivajuci staleze, da se pridruze Ivanu Zapolji. Mamio ih ponovo, da dodju na ureCeni sabor u Dubravu; ako ne mogu doci, neka odrede dan, da ih knez pohodi, jer mu je s njima razpravljati o zamasnim stvarima, o kojima zavisi njihova cast i blagostanje. Ali stalezi odgovoriSe po savjetu komisara, da su vec izabrali kralja, pak da bez njegovog znanja i privole ne siniju ici na sabor izvan zemlje, ni kakav novi sastanak udesiti; ako Krsto zeli njima §ta kazati, neka to priobci njihovu kralju, jer se oni samo njemu pokoravaju. Stalezi iznijeSe i razloge, radi kojih su Ferdinanda izabrali. Krstin glasnik upozori na to staleze, kako su Krsto i oni odavna sluzili Nijemcima, pak da dobro znadu, sta su time postigli. Ovi opet odvratiSe: »Knez Krsto znade posve dobro, sto se je njemu u Ugarskoj dogodilo, kad su ga ono za bradu cupali« (so man in pei seinem part daselbst umbzogn hat). Bas poruke kneza i bana Krste doprinijele su, da su se stalezi hrvatski 3. sijeCnja obratili posebnom predstavkom na netom izabranoga kralja svoga Ferdinanda. Javljaju mu, kako su ga netom izabrali, i kako su mu postom (per postas) poslali spomcnicu o izboru i zakletvi vjernosti. Nadalje preporucaju Ferdinandu, da primi to slavno kraljev- stvo u svoju zastitu, kako se pristoji tako uglednu i modnu vladaru; knezove pak hrvatske da uzme za svoje prave i vjerne podanikc, te da ih §titi u to burno vrijeme i pru2i zgodnu pomoc protiv piijetnja vojvode Ivana Zapolje, Krste Frankapana i njihovih privrzenika. Narocito izticu, da se ne boje samoga Krste, kojemu bi se mogli oprijeti, ali njega po- made Zapolja, pa talto je silniji; oni 6c ipak progoniti Krsta radi njegove oCite ncharnosti prema prejasnoj kuci austrijskoj, od koje je tolika dobroCinstva primio. Zato i mole kralja, da im u roku od deset dana poSlje placu (stipendia) za konjanike i pje§ake kroz tri mje- seca, ier 6e samo tako modi kraljevinu i sebe obraniti. Neka nadalje obskrbi gradove i druga mjesta u kraljevini zgodnim posadama i drugim stvarima; a one gradove i tvrdinje. koje mu se nijesu jo§ predale, neka gleda Sto prije zauzeti (recuperari faciat). Da bi se pak u kraljevini mogla vrSiti pravda (ad regimen iusticie in hoc regno tenendum), za- molili su velemoinoga gospodina Nikolu Juri§i(Sa, savjetnika i vrhovnoga kapitana nje- gova, da on preuzme sudovanje uz Cetiri plemica. koje su njemu pridali. Tako bi Juri§id bio kao neki namjestnik (locumtenens) njegova veli(:5a:istva» pak stoga mole kralja, da tu njihovu odredbu primi, odobri i potvrdi. Napokon javljaju. da su htjcli poslati svoie sve- Cane poslanike, da mu se poklone i obavijeste o saborskim zakljuCclma, ali su na 2eliu 5» 68 FERDINAND i. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). • njegovih oratora privremeno od toga odustali, da ne bude prevelikoga troska. S molbom, da im kralj ne upise u zlo, sto su uporno trazili mjesecnu placu od tri dukata za 800 ko- njaiiika, uvjeravaju ga o svojoj odanosti, te mu zele, da jos dugo (ad Nestoreos annos) vlada i kraljuje, Ovoj predstavci prilozise Ferdinandovi oratori svoj obsezni, njemacki pisani izvjestaj o svom boravku i djelovanju u Cetinu, pak se onda 4. sijecnja stadose vracati prema Kranjskoj. Putem stavljahu im zasjede Krsto Frankapan i otac mu Ber- nardin, pace posjedose sa svojim konjanicima i 500 pjesaka sve znatnije klance i prevale, zeleci ih zarobiti. No oratori umakose ipak zasjedama, te stigose srecno u Ozalj, koji je tada pripadao Ferdinandovu privrzeniku, knezu Vuku Frankapanu Brinjskomu, Iz Ozlja predje prepost Oberstain s Nikolom Jurisicem u Kranjsku, te bijase vec 6. sijecnja u Me- tlici, odakle je kralja izvijestio o svojim putnim neprilikama i jos jednom preporucio zah- tjeve hrvatskih staleza. I Jurisic je trazio, da se nesto ucini protiv Krste Frankapana, »jer je sigurno, da ce knez Krsto, ako mu se napokon ne stane na put, jos mnogo gorjih stvari pociniti na sramotu, stetu i kvar njegova velicanstva«. (Dan es gewiss ist, wan man Qr. Cristofn der enden nit widerstand thuet, das es vil poser sahen, so euerer maje- stat zu schimpf, schadn und nachtail raichn mochte, handln und wurkn wirt).* Bas onoga dana — 6. sijecnja 1527. naime, — kad su se poslanici Ferdinandovi ovako tuzili na kneza i bana Krstu, sastao se je u varosi D u b r a v i (in oppido Dombro) sabor kraljevine Slavonije (in praesenti diaeta seu conventione universitatis domino- rum et nobilium regnicolarum huius regni Sclavoniae). Tu je bio knez ili grof Krsto Fran- kapan, koji se ponosito zove »knez Senja, Krka, i Modrusa prejasnoga principa gospo- dina Ivana bozjom miloscu kralja ugarskoga itd. vrhovni kapitan, kao i kraljevina Dalma- cije, Hrvatske i Slavonije ban, i zupanije Simezke i Pozezke itd. jednako vrhovni za- stitnik i protektor«; uza nj bio je slavonski banovac i krizevacki zupan Emerik Bradac od Ladomerca, zagrebacki biskup Simun od Erdeda, zatim jo§ drugi velikasi, plemici i za- * Rodoslovlje porodice Habsburg. 1. Ferdinand I. (1527.-1564.) 2. Maksimilijan (11.). Ferdinand Tirolski Karlo §tajerski, Kranjski (1564.- 12./X. 1576.). f 24./I. 1595. i Tirolski I supruga Filipina Welser f 10./ VI. 1590. Jl Andrija, Karlo 3. Rudolf (II). Ernest 4. Matija (II). Maksimilijan Albrecht (1576-1608, 1 1612) f 1595. (1 608- 20./m. 1619,) f 1618. f 1621. 5. Ferdinand II. Maksimilijan Ernest Leopold Tirolski Karlo (1619.— 15./II. 1637.) t 1616. f 1633. f 1624. 6. Ferdinand III. Leopold Vilim Ferdinand Karlo Sigismund Franjo (1637.-1657.) t 1662. f 1662. f 1665. Ferdinand (IV.) Franjo 7. Leopold L Karlo t 1654. (1657.-1705.) 1. supruga Margareta Terezija f 1763., kdi Filipa IK. od Spanije. 2. supruga Klaudija Felicitas od Tirola. 3. supruga Eleonora Magdalena od Pfalz-Neuburga. Marija Antonija (1) f 1692. sTlosip L (3) 9. Karlo HI. ili VI. (.3) Suprug Maksimilijan (1705-17./IV. 1711). (1711.— 1740.). Emanuel od Bavarske Marija Amalija " Maria Josipa Josip Ferdinand Karlo Albert Suprug Fridrik f 1699. izbornik Bavarski AugustllLizbor- f 1745. nik Saski i kralj Poljski. Leopold 10. Marija Terezija Marija Ana Marija rodjen 13./IV 1716. rodj. 13. V. 1717. rodj. 14./IX. Amalija t 4,/XL 1716. (1740.-1780.) 1718. IZBORNI SABOR U DUBRAVl. 69 stupnici Kradova. Kao poslanici (nuncii) i oratori kralja Ivana Zapolje bijahu doSli Ivan Banic (Banffy) od Doljne Lendave, zupan i jcospodar Virovitice i drujjih brojnih posjedo- vanja u Slavoniji. zatim plemid Mihajlo KeSeri. Poslanici Ivanovi donijeSe pred sabor poznati spis od jjod. 1505.. kojim bi§e izkljuCeni stranci s ugarskojca prilestolia, pak taj spis proCitaSe i hrvatskim jezikom protumaciSe (sermone vul^ari declarandiim). Na to pri- sutni stale;?! primi§e i izabraSe Ivana Zapolju za kralja. No kako Nikola JuriSid 22. sijeCnja javlja iz Crnomlja, ipak ie morao Krsto stalezima prise(5i i obedati. da 6c po najboljim si- lama svojima o torn nastojati, da dodie do mira i sporazuma izmedjii oba protukralja. Onda tek dozvoli§e mii stale^i zatrazene dace (An den vergangen lantajf, den er zu Do- braii . . . gehalten, hat er under andern der landschaft daselbst schweren muessen und zujjesajJTt. das er zwischen euer konigliche Maiestat und des wayuoda frid und aini?:- kait zu machen nach seinem hochsten ver- mu?:en darinnen zu bemuen. Darauf hat im die beruert landschaft ain steuer zu geben bewili?:t). Zanimliivo, da !e za^re- baCki biskup §imun od Rrdeda torn priffo- dom zatra?io prepis spisa od Rod. 1505. »za za^titu svoga prava* (juris sui ad cautelam); taf bi mu spis izdan tredi dan sabora (8. sijednja) i podkrjjepljen peCatom banovca Emerika Brada5a. Ovako }e hrvatsko kraljevstvo na osvitku Rod. 1527. bilo podijeljeno na dva velika tabora: kraljevina Slavonija imala Ie kralja Ivana Zaoolju, a kraljevina Hr- vatska kralja Ferdinanda. Tadanje stanjp zRodno se oRleda u pismu. §to sra }e 8. sijednja OaSpar Pastor, odlidn! Rradjanin varo5i na brdu Oradcu tik Zas:reba, pisao svomu znancu u Mletcima: »Ovih dana sticrla je zapovijed od naSesra kralja (Ivan^ Zapolje), da Nijemci ni kojim naCinom ni putom ne mosru iz ovih krajeva izvoziti ma kakvu robu, i to pod najvede kazni: tako nije mosnide izva^ati volove za nri- nomod presvijetle sJenorije (mletadkoV Knez Krsto Je ovdje. te fe pro^le nedjelje (6. siiednja) bio obdr^^avan sabor ove eo- spode slavonske (de SchiavoniaV VeliCan- stvo kralj imenovao je njejra (kneza Krsta) banom Slavonije i Hrvatske i vrhovnim ka- nitpnom. te wu ie dao prioniti fvransku) i Sen] s njegovim pripadcuna: na ovom sa- boru bio je potvrdjen. Jo§ je njegovo veIi<^anstvo podijelilo .ijeinu neke svoje vla- stite kaStele. kao i neke od odmetnika krune; tim je (knez) postao tako velik. kako zaista ni jedan od njegovih nije bio; ako bude dobar za krSdanstvo. neka Ka Bor nz- dr^i u dobru i boljemu, ako bude protivno. neka Ka poniSti . . . Velieanstvo kralj dalo mu je nadalje novaca da unovadi 5000 konjanika; ved imade uza se do 2000 konjanika, a uno- vaCuje ih dnevice. Ne znam. kako Ce se sve te stvari svrSiti: ma koliko razabiram, biteeveHkrat(bellaKuerra) izmedju naScKa kralja i principa Ferdinanda. Jedna stranka stoji uz principa, a druRa uz kralja; Ro- spoda u Hrvatskoj, kao knez Ivan (Karlovie) od Krbave i sva druRa Rospoda u Hrvat- KRALJ IVAN ZAPOLJA. Po drvorezu iz djela »Mausoleum Potentissi- morum Regum* (NurnberR. 1663.). 70 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). skoj podloina su principu, te su mu ovih dana prisegla vjernost, a princip dao im je placu (soldo) za neki broj konjanika, za koliko, nijesam jos doznao; all to je istina, da su se svi podvrgli principu izuzev kneza Krsta i njegovog otca. Bacan Stjepan i veliki Ferenac s mnogo plemica stoje svi uz principa, te su ovih dana s mnogo konjanika odpu- tovali put Beca, da prate principa na krunisanje u kraljevinu Cesku i Slezku , . . Sudim da cemo ovoga prolieca imati velik rat: s jedne strane s Nijemcima, a s druge s Tur- cima. Blazen onaj, koji ce se moci zakloniti na mirno mjesto (beato chi che si potra retirare a loco pacifico). Sudim jos, da se nas kralj ne ce moci odu- prijeti Nijemcima, ako ne pozove Turaka; tako bar narod govori. Boze sacuvaj kr- s c a n s t V o. Sta ce dalje slijediti, javit cu vama. Ali to je sigurno, da bez rata n e cemo p r o c i.« Medjutim rat ipak nije namah planuo, jer su se i Ferdinand i Ivan Zapolja zacali da borbu zapocnu. K tomu nijesu ni jedan ni drugi imali dosta novaca za ratovanje. Tako su oba protivnika tek skupljala sile za eventualnu borbu. Ferdinand posao je u Cesku, gdje bi 24. veljace 1527, u Pragu okrunjen za kralja, a zatim je jos neko vrijeme ostao u zemljama ceske krune, da u njima svoje vladanje utvrdi. No zato nije ni za jedan cas od- vracao oci s Ugarske i Hrvatske. Kad se je 20. veljace Zapoljin poslanik i senjski bi- skup Franjo Jozefic vracao kuci iz Italije i Mletaka, nije mogao poci u svoju stolicu u Senj. jer je ondjesnji kapitan Petar Kruzic bio posve odan Ferdinandu, nego se je izkrcao u Novom, gradu Bernardina Frankapana. Medjutim i tu malo da ga nije zarobio rijecki ka- pitan po nalogu svoga gospodara. Namah iza svoga dolazka u Novi obavijestio je Jo- zefic mletackoga duzda o svome putovanju, a suvise mu je javio kao novinu, da se je knez i ban Krsto nedavno ozcnio sa Katarinom Dragicevom, udovom iza Ladislava Ka- nizaja, zenom preodlicnom, mhdom i bogatom (la qual donna e nobilissima et ricca et zovene et honesta). Iz Novoga posao je Jozefic, uklanjajuci se oprezno zasjedama, u Ugarsku, te ga vec 10. ozujka nalazimo u Segezdu, odakle odgovara knezu Krstu na nje- govo pismo, pisano 3. ozujka u Sarvaru. Biskup pise knezu uz ino: »Znaj vasa milosti, da sam to slisal, i po listih prijatelj razumil v Rimi jos, a navlastito u Benetcih, da bi me volili Nimci uhititi nego basu bosanskoga«. Jozefic bijase kralju Ivanu donio iz Mletaka i Rima samo pustih obecanja; ali vec po tom moglo se je razabrati, da evropski vladari vise naginju Ivanu nego Ferdinandu, kojega su se zacali radi premoci brata mu Karla. Odlucno pristao je uz Zapolju francuzki kralj Franjo I., zakleti dusmanin kuce Habsburg. On je s mjesta poslao u Ugarsku zaseb- nog poslanika, po imenu Antuna Rincona, Spanjolca, koji se bijase Karlu iznevjerio. U pismu kralju Ivanu veli Franjo, da je izbor njegov srecan dogadjaj po krscanstvo; pobu- djuje ga, da uztrajno brani svoje pravo na prijestolje, obecaje mu krjepku podporu svoju, englezku, papinsku i mletacku, te mu napokon nudi francuzku kneginju za zenu. U dalj- nim pismima na palatina Batora, bana Bacana i sav narod ugarski odvrada ih od Ferdi- nanda i opominje ih, da budu vjerni i odani kralju Ivanu. Rijeci svoje potvrdio je fran- cuzki kralj i cinom, saljuci svaki mjesec kralju Ivanu po 30.000 talira podpore. Odlazkom Ferdinandovim u Cesku, a jos vise podporom stranih vlasti postajase stanje Ivana Zapolje u Ugarskoj dnevice sve povoljnije. U njegovoj vlasti bila je gotovo citava zemlja izuzev tek krajeve uz austrijsku granicu s gradovima Pozunom, Starigra- dom i Sopronom; pace i neki Ferdinandovi privrzenici stall su kolebati, ne bi li mu se pridruzili. Tako se iznevjeri Ferdinandu srijemski biskup i kancelar Stjepan Brodaric, zatim vranski prior Ivan Tah. Napokon zaprijetio je i ban Franjo Bacani, da ce se odmet- nuti od Ferdinanda. Vec u sijecnju 1527. javljao ie Nikola Jurisic, da se Bacani kani iz- miriti s Krstom Frankapanom, pak da ce onda zajedno na Stajersku navaliti; u prvoj po- lovici veljace javljala je opet kraljica Marija svome bratu, da Bacani ne moze dulje ostati u njegovoj sluzbi, jer nema cime placati svoje vojnike. Malo zatim stigao je sam Bacan u BAN FRANJO BACANI. 71 Pofun, te je ondje 16. veljacJe s kraljicom Marijom i sa savjetnicima kralja Ferdinanda uta- naCio formalan ugovor, u kojemu je oznaciio uvjete, pod kojima bi i dalje ostao u slu2bi Ferdinandovoj. Ferdinand ie na to pismom iz Praga 9. o^ujka Franju Ba(^ana ponovno imenovao banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te zapovjedio staleiima Hr- vatske i Slavonije, da ga »ponovo za bana priznaju, duinu mu Cast i Stovanje izkazuju, te se njegovu sudu i vlasti pokoravaiu« (ut deinceps eundem Franciscum pro bano indubi- tato agnoscatis et ea qua decet reuerentia et honore prosequamini ipsiusque iudiciis et iurisdictioni paretis et obtemperetis). No budud da se ostali uvjeti nedavno sklopljenoga ugovora, narocito §to se tide novaca, nijesu izpunili, izjavio je Franjo Badani oko 12. o^ujka u Pozunu odiudno, da se mora, ako ga smjesta ne izplate, kako je utanaCeno, io§ danas s Ferdinandom oprostiti, da uzmogne ved sutradan k Zapoiji pod. Kra- RUSEVINA QRADA CETINA, pod kojim je stajala varo§ Cetin sa samostanom Franjevaca. r IJica se je Marija te prijetnje tako prepala, da je od poiunskih gradjana uzajmila 500() du- kata, i tako bana bar za neko vrijeme namirila. Ban je Franjo Badani jamaCno samo zato tako odIuCno postupao, jer se je u to sa- birao ugarski sabor, §to ga bijaSe jo§ 6. veljaee kralj Ivan Zapoija sazvao u Budim za 17. o2ujka 1527.. da se ukloni prijeteda pogibao kraljevstvu, bududi da ima preinnogih koji »pod izlikom zaStite i obrane kraljevstva rade o pogibiji i zatoru ovoga naroda i je- zika ugarskoga*. Kako je i ban i knez Krsto svima silama tegnuo, da iz Slavonije dodje na taj sabor §to vi§e velikaSa i plemida (u pismu iz Sarvara od 3. o2iijka poziva i biskupa JoJefida »k stanku, ki 6e biti drugii nedilju korizme«), i kako je zaista mnogo biv§ih pri- vr?xnika Ferdinandovih u Ugarskoj i Slavoniji prelazilo na stranu Zapoljinu: posvc ie ra- zumljivo, da se je i ban Franjo Badani htjeo osigurati, ako uztraje uz Habsburga. 72 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). Zap«ljom ureceni sabor sakupio se je u Budimu u odredjeno vrijeme. Palatina Ba- tora, bana Bacana, biskupa Salahaza i pokladnika Thurza nije bilo; ali zato je bila zastu- pana gotovo citava ostala Ugarska. Naslo se je na okupii devet biskupa (medju njima je- garski i zagrebacki Simun od Erdeda, srijemski Stjepan Brodaric i senjski Franjo Jozefic), zatim tri preposta (budimski Ivan Statileo), osam drzavnih i dvorskih dostojanstvenika, trinaest baruna, osam zupana, napokon po dva zastupnika plemstva iz gotovo sviju zu- panija. Od slavonskih dostojanstvenika i velikasa bio je ban i knez Krsto Frankapan, vran- ski prior Ivan Tah, zatim Petar Erdedi, viroviticki zupan Ivan Banic (Banffy), pozezki zu- pan Ivan Dezevic (Desewffy); nunciji i oratori kraljevine Slavonije bili su Mihajlo Ke- Serev, Ladislav Ratkaj, Caspar Kecer, Ivan Turoc i Matija Brodaric, — u ime pozezke zupanije dosli su Ivan Lewkws i Andrija Dresneky, u ime viroviticke Ivan Fanchy i Ivan Fekethe, a za vukovsku Mihajlo Wolkowyth i Petar Rachyth. Sabor je u kratko vrijeme stvorio 45 zakljucaka, izmedju kojih su najzamasnija dva: jednim bise privrzenici Ferdi- nandovi proglaseni izdajicama i liseni svojih imanja; drugim bi kralju za obranu zemlje 'dozvoljen deseti dio od gotova novca, zlata, srebra i stoke svih podanika, plemica i neple- mica. I Ferdinand bijase 7. ozujka 1527. iz Praga poslao pismo, u kojem je staleze pozvao, da se pokore njemu kao svome zakonitome kralju, i da se dulje ne dadu zavadjati od vojvode Ivana. Ali stalezi odgovorise mu 24. ozujka ostrom poslanicom, u kojoj uz drugo izjavise, da kraljevstvo ugarsko nikada nije bilo ni miraz a ni tributarno (dotalitium, vel tributarium, venaleque), nego slobodno i prosto od vlasti ma kojega stranoga vladara (sed liberum et a cuiuslibet externi principis iurisdictione exceptum); pak stoga nije ni- jedan ma ni krunjeni vladar mogao preuzeti kakve obveze u pogledu nasljedstva. Oni su svi slozno ustanovili, da ne ce nikada strana vladara uzeti za kralja; stoga ga opominju i mole, neka se u buduce vise ne zove kraljem ugarskim, niti njih svojim podanicima, i neka se vise ne mijesa u poslove toga kraljevstva. Dok je Ferdinand u Ceskoj i Slezkoj svoju vlast utvrdjivao, a Ivan Zapolja privr- zenike svoje u Ugarskoj i Slavoniji okupljao, dotle je nesrecna kraljevina Hrvatska opet ■ krvarila. Ferdinand bijase svoja obecanja, zadata u Cetinu, slabo ili nikako izpunio, a to- boznjega bana Bacana nije bilo ni blizu. Vrhovni kapitan Nikola Jurisic, kojega su Hr- jvati od miloste zvali Mikulica, radio je zajedno sa senjskim kanitanom Petrom Kruzicem :i s hrvatskim knezovima za obranu zemlje, sto je samo mogao; ali ni on nije imao do- voljno vojske, zaire ni novaca. Dok je Ivan Karlovic stajao na strazi uz Unu kod grada Krupe, stao je bosanski pasa Usrefbeg sa drugim sandzacima provaljlvati u njegovu dje- dovinu, u Krbavu i Liku, da ju i onako vec opustosenu do kraja pohara i osvoji. Vec 19. veljace 1527. javlja Petar Kruzic iz Senja rijeckomu kapitanu Ivanu Apfaltereru, kako je velika turska vojska stigla u Qacku, pak da ondale robi sve do grada Kastva. Namah zatim, 24. veljace, javlja stari Bernardin kapitanu svoga sina Krste u Podgradu (Castel- nuovo) u Istri, kako je turska konjica sa tri pase posla preko Like, pak harala na jednoj strani do Metlike i Novigrada, a s druge do Modrusa. Sama kraljica Marija u pismu od 28. ozujka iz Pozuna na bana Bacana zali nevolju Hrvatske, koja ju je snasla s turske provale (de Turcorum in Croatiam irruptione et depraedatione istic facta). Cini se, da je povodom te turske provale sam ban Bacan teda negda dosao u Hrvatsku, te se negdje oko Udbine s Turcima ogledao. U isto vrijeme, kada su jedne cete turske haracile preko Krbave, Like, Qacke i Modrusa sve do Istre i Kranjske, dolazile su druge cete u predjele juzno od Velebita izmedju Knina i Zadra. Tu je jos stajao jedini veci grad O b r o v a r, na uscu rijeke Zrmanje, a u susjedstvu mletackoga Novisrrada i Posedarja. Prinadao i° Obrovac knezu Ivanu Karlovicu kao ostatak njegovos- silnog nosjeda u onom kraju, a zapovijedao je u njemu kao kastelan knez J u r k o ili Juraj Posedarskl, daiji rod kneza Ivana Krbavskoga. Jo§ u oci boja na Mubackom nolju odrekao se je knez Jurko kastelanije, jer je zdvajao, da bi grad mogao dulie odr^ati. Ali n^ nismenu molbu Ivana Karlovica od 12. kolovoza ostao je knez Jurko i dalje u gradu. Medjutim ve6 26. veljace PAD OBROVCA LIKE I KRBAVE. 73 1527. iavljaju zadarski knez Vetor Barbadigo i kapitan Zakarija Valaresso u Mletke, da je 500 turskih konjanika doSlo pred Obrovac, u kojemu je tada bilo tek 25 pravih vojnika. Mjesec dana poslije, 26. o2ujka, io§ su dva turska sandzaka doSIa pred kaSteo; stoga je kaStelan Juraj poslao preko Zadra u Senj svoga sinovca, da tra2i pomoc. Na (5elu turskih Seta, kojih je bilo oko 2000, stajao je Sibenski poturica Muratbeg, osobiti Ijubimac bosan- skoga pa§e Usrefbega. U turskoj vojsci bio je takodjer neki krScanski odmetnik, po imenu Damjan KlokoCic, koji je ved vi§e puta pomogao Turcima, da prevarom uzmu kr§6anska mjesta. Cini se, da je i taj put main posadu u gradu, kojoj ne bija§e ni odkuda pomodi, na- govorio, da se predade. Knez Juraj Posedarski govorio je vojnicima (drobantima): »Ju- naci, braco, arvimo se! Bra(io, prija mi glavu usicite, nego se daste begom«. AH oni od- vrgo§e svoje »puk§e« i rekoSe: »Brani se, ako oce§; mi cemo se predati«. Dne 30. o^ujka stado§e Turci iz topa pucati na grad, ali vec nakon 13 ili 14 hitaca predade se posada. Jurko Posedarski bi zarobljen i odveden na robiju; cini se, da nije bio ni§ta kriv, premda su ga poslije bijedili. da je izdao grad za veliku svotu novaca, tako da se je io§ u srpnju vodila protiv njega iztraga. Ferdinand bio je poradi gubitka Obrovca duboko potresen; dne 27. travnja 1527. poziva iz Jagerndorfa svu hrvatsku gospodu i plemide, da svoje gra- dove ili utvrde ili njemu predadu. Medjutim malo dana iza pada Obrovca osvojiSe Turci posljednje gradove u Krbavi, medju njima iUdbinu, Komic i Mrsinj, koje su s mjesta poceli utvrdjivati, da ih njih udaraju na ostatke hrvatske kraljevine. Vec 29. svibnja jadi- kuje knez Krsto Frankapan: »Ono 5a smo imili u Hrvatih, to nam li savsema Turci razro- bi§e, pokli je Udvina vzeta; do danaska ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu robili*. Pad Obrovca i Udbine nemilo se je dojmio hrvatskih knezova i plemida. Duboko po- treseni sastadoSe se 28. traynja u C e t i n u na sabor. Bijahu tu biskup i opat Andrija Tu- Skanid, Ivan Torkvat Karlovi($, knez Nikola Zrinski, knez Krsto i Vuk Frankapani Brinjski, Juraj knez Franpakan Sluniski i Cetinski, knez Stjepan Blagajski, — i uz njih brojno malo plemstvo (universitas nobilium regni Croatiae). Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u predstavci, koju su upravili na kralja Ferdinanda, i koju su oratori saborski Bernardin Tomoid i Mihajlo Skoblic imali kralju odnijeti. Hrvatski stalezi spotidu Ferdinandu. da su ih od onoga dasa, kad su njega izabrali za kralja, ostavili svi dotadanji prijateiji i poma- gadi; paCe i Slavonija, koja je kroz stoljeda podnosila dobro i zlo s njima, sada se je od njih odvrgla. Hrvatska je odiieljena od svakoga saobracaja s ostalim svijetom ; s mora joj brane dovoz MIetci, a sp Save slavonski privrzenici Zapoljini. Silan glad zavladao je u zemlji, a narod umire od g'^di. Mnogi podanici hrvatskih knezova bjej^e u toj nevoiji u susjednu Bosnu, te se je bojati. da de velik dio naroda ostaviti i vjeru krSdansku, samo da spase 2ivu glavu. Novi kralj Ferdinand slabo mari za Hrvatsku; on ne drii zadatih obedanja svojih prigodom izbora, da de Hrvatsku sjediniti sa svojim na- sljednlm zemljama (nos coagregare erga alia regna sua hereditaria), saduvati ju u sloboStinama i privileeifama, uzdrJ^avati u njoj tisudu konjanika i dvije sto pjeSaka (koji «so 7.0V' HiT'-foio'^i^. tp 'h~'tr^(^no r»b(«afi. grradove na krajini obskrbiti »pu§kama« i hra- nom. Nekad su kraljevi troSili u ime i^ brane Hrvatske jedino za topnike i za bana 60.000 forinti. Hrvatska je gotovo sva opustoSena do Kranjske. Turci se sprcmaju na novu navalu, a gradovi uz Unu, koji su branik Hrvatske, nemaju ni vojnika ni drugo za obranu. Pade i kljud Hrvatskoj. grad Bihad, u kojem je uvijek bilo po sto konjanika i sto puSkara, imade sada samo pet momaka. Ban Badani, koji bi morao biti zamjenik kraljev, i ujedno vrhovni vojvoda i sudac kraljevine, ne boravi nikad u zemlji, ved ostaje na svojim posjedima u Ugarskoj. Hrvati su se ved vi§e puta poradi svega toga Uif.Wl vrhov- nomu kapitanu Nikoli JuriSidn, koji je kralja izvjeSdivao o svemu, ali zahman. Napokon zahtijevaju i mole, da kralj ipak jednom svojim pismom potvrdi ona obedanja, koja bijahu prepo^^t Pavao Oberstain i drugovi u njegovo ime na izbornom saboru u Cctinu zadali. Uza sve te tu?.bc i tegobe odi.^e predstavka mjestimice i mu^.cvnim ponosom, kao ondje, gdje staleJi kralju poruCuju: »Neka znade va§e vclidanstvo. kako se ne mo2e nadi, da b! i 74 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). koji gospodin » pomocu sile Hrvatskom obladao. Jer po smrti nasega posljednjega kralja, srecne uspomene Zvonimira, slobodne sevolje pridruzismo svetoj kruni kraljevstva Ungarije, a poslije toga sada vasemu velicanstvu. (Nouerit maiestas vestra, quod inve- niri non potest, et nullus dominus potencia mediante Croaciam occupasset. Nisi post disces- sum regis nostri ultimi Zvonymer dicti, felicis recordacionis, libero arbitrio se coadiunxi- mus circa sacram coronam regni Hungariae, et post hoc nunc erga maiestatem vestram). Na tu odlucnu predstavku kao i na ustmena izlaganja hrvatskih poslanika odgovorio je kralj Ferdinand porukom od petnaest tocaka, kojom je nastojao udobrovoljiti i ohra- briti ojadjene staleze. On obecaje, da ce privilegija, slobode i prava kraljevlne Hrvatske netaknuta i cvrsto cuvati i postivati, on ce ih po svima silama pomagati hranom i bojnom zairom, on ce preuzeta placanja tocno izpunjati. Buduci da nijesu s banom Bacanom za- dovoljni, poziva ih, da imenuju nekohko sposobnih i dostojnih lica, izmedju kojih ce no- voga bana imenovati. Jednako ih poziva, neka mu oznace vise zgodnih Hca, izmedju kojih ce cetvoricu izabrati, da zajedno s vrhovnim kapitanom vrse pravdu u zemlji do daljne odredbe njegove. Recenomu Jurisicu zapovjedio je jos, da nastoji pronaci nacin, kojim bi grad i varos Bihac dosH u kraljevsku vlast, pak da ih onda tako utvrdi, da budu zastita i branik kraljevine i domovine. Nadalje ce Jurlsic i gradove na krajini pregledati i prema potrebi utvrditi; jednako ce vrhovni kapitan vazda biti na oprezu sa svojim konjanicima i topnictvom, da priskoci u pomoc, ako bi tko silovito u zemlju provalio. Neka se stalezi ne boje, da bi se s vojvodom Ivanom pogodio; on toga ne bi htjeo uciniti, ako mu ne ustupi kraljevinu Ugarsku. Poslat ce takodjer posebno izaslanstvo, da razvidi stanje u Hr- vatskoj; Petra Keglevica, kojega su preporucili, vec je primio. Samo dvije zelje ne moze im za sada izpuniti; on ne moze drzati u zemlji 1000 konjanika i 200 martolosa za obranu njezinu, jer se sprema za rat u Ugarskoj protiv odmetnika (contra rebelles); jednako ne moze udovolji^^i njihovu predlogu glede unije izmedju austrijskih zemalja i Hrvatske (con- cernentem unionem patriarum austriacarum et Croatie) poradi ogromnoga tereta posala, koji su ga zaokupiH. Ali i o tome odlucit ce u zgodno vrijeme (congruo tempore). Prema svim izlozenim prihkama bilo ie stanje u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj u prvoj trecini 1527. za Ferdinanda dosta nepovoljno, to vise, sto se je u polovici svibnja jos i ban Franjo Bacani svoje casti odrekao, jer mu nije mogao izpunjavati zadatih ob- veza. Da se je tada Ivan Zapolja svom snagom latio oruzja, kako ga je knez i ban Krsto Frankapan neprestano sahjetao, bio bi u tinji cas malu cetu ocitih privrzenika Ferdinan- dovih pokorio ili bar prinudio, da bjeze iz zemlje. A!i u Zapolje nije u osudni cas bilo po- trebite energije, vec se je stao sa svojim protlvnikom pogadjati. Obratio se je na poljskoga kralja Sigismunda 1. Jagelovica, svoga surjaka (po sestri svojoj Barbari), da bi pokusao nagodu s protukraljem Ferdinandom. Na predion: poljskoga kancelara SzydJowieczkoga utanaceno bi primirje izmedju oba takmaca; to je primirje potvrdio Zapolja 14. travnja, a Ferdinand jo§ 26. ozujka. Tek 1. lipnja sastat ce se punomocnici obiju stranaka u O 1 o- mucu na dogovor, pak ce tu pod predsjedanjem poljskih poslanika (Szydtowieczkoga i druga mu) kroz petnaest dana razpravljati o nagodi. Za citavo to vrijeme, dakle do 15. Hpnja, obvezuje se Zapolja, da ne ce dirati ni u Ferdinanda ni u njegove privrzenike. Na zboru u Olomucu zastupat ce Ferdinanda Aleksije Thurzo, austrijski kancelar Leo- nard Harrach, vratislavski biskup Jakov, vijecnik Adler i dr. Beato Widmann; a Zapolju kolocki nadbiskup Franjo Frankapan, kancelar Stjepan Verbeci, viroviticki zupan Ivan Banic (Banffy), napokon preposti: Andrija ostrogonski i Ivan Statileo budimski. Utanaceno primirje i pogadjanje u Olomucu bilo je samo u prilog Ferdinandu, jer se je mogao dovoljno pripraviti za osudnu borbu. Dok je Ivan Zapolja plandovao, Ferdi- nand je sa sestrom Marijom, i sa svojim ugarskim i austrijskim savjetnicima sve moguce cinio, da skupi novaca i vojnika za rat. Mimo to gledalo se na svaki nacin, da se sto vise Zapoljinih privrzenika predobije za Ferdinanda, osobito u Slavoniji, gdje dosad austrijske Stranke nije nj bilo. Uz Petra Keglevica, kojega bijahu vec hrvatski stalezi prepo- BAN KRSTO FRANKAPAN. 75 rucili, primio je Ferdinand u svoju sluzbu takodjer srbskoga despota Stjepana Beri- slavica; u isto vrijeme ili poslije prcdobio je Ljudevita Pekrija (Pakrackoga) od Fetrovine, gospodara gradova Rasinje i QiiScerovca, kao i brata mu N i k o I u, nadalje Ivana Kastelanovica od Svetoga Duha (Castellanfy de Zenthlelek), Ivana, Krstii i Franju od picmena 2 e m p ^ e (Zempche =. Svetaikije), Ivana Alapica ili Hlapt^ca i druge. Stranka Ferdinandova osjecala se je naskoro vec tako jaka, da su Ljudevit (Lau§) Pekri, KaStelanovic i braca Zempce sa 400 konjanika doSli 23. svibnja 1527. u Kri- zevcc na sabor, sto ga bijaSe Krsto Frankapan ondje sabrao, te stali njemu prijetiti, Tek kad je Krstu stiglo u pomoc uz onih 200 konjanika, koje je uza se imao, jo§ daljih 130(1 momaka, uzmako§e Pekri i drugovi uz prosvjed, te se je mogao sabor nastaviti. Medjutim /V ■ - " y ■ i ■''- ncfhthmnak nitvu ymnlU mt n,vmd}ilh nkn/ulij-iut at a arm ffsfty O^'cm cxKcifm, -nttottitir m yauM ^mu nmisHuuiAnih^'.t.Mciiim Siufrnioi^c ncfhicjKtanpldtiieie ncitfehmh^m mtjuhrt S::* ' ^fnfh .xi etOM ' PISMO KRALJA FERDINANDA I. OD 21. SVIBNJA 1527., POSLANO IVANU KASTELANOVICU (2 . Na pismu podpisau se je Ferdinand sam svojom rukom. Izvornik pisma u arhivu jugoslavenske aka- demije u Zagrebu. kad se je nakon svrSena sabora knez Krsto svratio sa svojim Cetama u Velikii, dodje k njemu bivSi njegov dvorjanik Jerolim (JuriSic) Zadranin, a od nedavna privr?.enik Fer- dinandov, pak stade i njega odvraciati od Zapoljc. Sam Krsto piSe o tom u pismu biskupu Jo?.eficu 14. lipnja ovako: »Bil je pisal Jerolim knezi milosti naSemu otcu i gospodinu jedan takajSe list da bi na to stal knez, da bih ja postal sluga kraija Ceskoga; i ako ne budu kraija Ceskoga sluga, da je to kraija Ceskoga odlu»ienjc i vsega njegova tanaCa, da imaju rat po(ieti nad nami trimi vojskami; jedna da gre na (o)vo imenje, ko imamo u Hervatih tere u Vinodolu, Ca je vse z Nimci na meji; ova druga voj- ska, da gre na (o)ne grade moje 2ene, ke imam na Ugrih, ki su takoje na meji nim§koj; a s tretu vojsku da ote pojti uprav kadi nas sliSe. I na to se je klel i rotil, da Je tako odiu- 76 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). ceno, i da su fe jure ganule pukse z Beca, z Novoga mesta i z Praga, sto velikih pukas. I obrh svih tih pisam i rot, ke je nasemu otcu i gospodinu ucinil, ni se otel zadovoljiti; juceraka (13, llpnja) je bil k nam ovdi prisal, ponavljajuci sve te rici i zalagajuci svoju glavu na to, da je sve to isto, da na me gredu najprvo. Mi smo mu pako odgovorili: da mu zahvaljamo, da nam se sluzbu kaze, kuliku on oce; mi to znamo, kada bi nam bil tuliku sluzbu rad kuliko se obisce, bil bi pri nas ostal; da zac se je zbojal tih vojask, za ke pripovida tr je proscenje vzel? Kavojskakadakuli pride pred li kuli grad, ki mi derzimo, ote poznati, dasu dobriljudiugradih, idaion dite ni ciji su gradi; i to stanovito znaj, da moj gospodin kralj ugarski ni toga obi- caja, da bi svoje sluge ostavil u koj nevolji, u ku bi zainj pali ... I ide dosti zle volje re- ceni Jeronim od nas . . .« U recenom pismu javljao je Krsto svomu prijatelju Jozeficu jos i ovo: »Mir za ki se ote V O 1 o m u c i truditi, povida Jerolim, da Nimci nete nistare zaklopiti, nego da na prehinu t o c i n e«. I pravo je Krsto javljao: dogovaranja u Olomucu svrsila su se bez ikakva uspjeha, Ferdinand bijase u to skupio dovoljno vojske i novaca za rat. Brat mu je Karlo poslao 100,000 dukata u mjenicama, ceski stalezi i sabori na- sljednih zemalja dozvolili mu subsidija, a k tomu je uzajmio novaca od novcara Fuggera i grada Vratislave. S tim je sredstvima opremio malu, ali vrstnu vojsku. Poslali mu jos pomocnih ceta vojvoda saski Juraj i vojvoda Erich od Braunschweiga. Tako je skupio u sve 8000 pjesaka i 3000 izabranih konjanika. Vrhovnim vojvodom imenovao'je brani- borskoga markgrofa Kazimira, a podvojvodama Nikolu Salma, Ivana Kocijana, Leissera i druge. Ta ce vojska poci niz Dunav ravno u Ugarsku sve do Budima. U isto vrijeme treba i u Slavoniji odmetnika Krstu Frankapana pokoriti. Ta bi zadaca namijenjena u prvom redu Franji Bacanu, koji bi od palatina i ostalih savjetnika kraljevih zamoljen, da ne razglasi svoje ostavke, vec da se opet primi banije; njemu ce pomagati hrvatski kne- zovi, na celu im knez Ivan Karlovic, zatim velikasi i kapitani juzne Stajerske i Kranjske. Franjo se Bacan pismom od 6. srpnja iz Race izvinjavao, da se nije odrekao banske casti, sto bi se kratio sluziti Ferdinanda i drzavu, vec od skrajnjega siromastva (sed paupertas id nos coegit facere). Ta tako je ubog, da svega imade samo sestnaest forinti (quod in tanta paupertate sum, ut vix 16 flor. sum possessor). »Vasa gospodstva javise nam, da ne bi nasu ostavku razglasili, Ali sto je treba razglasiti, kad svaki covjek znade, da ne mogu u toj sluzbi dulje ostati radi najvece potrebe i siromastva svoga«. I knez Ivan Karlovic pise kralju Ferdinandu 11. srpnja iz grada Krupe, da je razumio zapovijed njegovu, po Nikoli Jurisicu i Ivanu Puchleru dostavljenu ; da nije zeljan prolijevati krscanske krvi, ali da je sa svojim sluzbenlcima gotov poglnuti za njega. Ako ga dakle kralj zeli maknuti iz ovoga kraljevstva (a regno isto movere et allienare), neka mu osigura placu za 300 ko- njanika i podjedno mu posadom obskrbi grad Krupu, »jer ili idem u one krajeve ill osta- nem ovdje, bojim se, da cu ga bez pripomoci vasega velicanstva izgubiti. Ako ga, sto Bog odvrati, Turci zaposjednu, opustit ce citava kraljevina Hrvatska i Kranjska«. Na tu jadikovku dopustio je doduse Ferdinand pismom iz Beca od 19, srpnja Ivanu Karlovicu, »da za sada kod ku6e ostane i za obranu kraljevina udesava i cini, sto se njegovoj vjer- nosti i odanosti prema njemu pristoii«; ali nesto poslije ipak Ivan Karlovic polazi s Fra- njom Bacanom, koji se je opet prihvatio banije, u sjeverne strane prema Kupi i Savi, da bije boj s Krstom Frankapanom. U isto vrijeme nekako imenovan bi Karlovic banom uz Franju Bacana; vec 9. kolovoza 1527. izdqje Ivan Karlovic kao ban u Novigradu povelju turopoljskim plemidma Tomi i Qregoriju Pogledicu od Kurilovca. Medjutim bijase kralj Ferdinand jos 29. lipnja izdao proglas na Ugre, kojim je Ivana Zapolju proglasio usurpatorom, a u polovici srpnja poslao je glasnika u Budim, koji je Za- polji navijestio rat. One 30. srpnja dosao je Ferdinand sam s pratnjom od 600 lica na granicu austrijsko-ugarsku ; tu su ga 31. srpnja docekali njegovi ugarski privrzenici, na I BAN IVAN KARLOVIC. 77 celu im palatin Stiepan Bator, pred kojima ie polo2io zakletvu» da 6e vazda poStivati za- kone i slobode ugarskoga kraljevstva, a narodto zlatnu bullu Andrije II. Na to udje s voi- skom svojom uz desnu obalu Dunava u Ugarsku. Gradovi i tvrdinje u torn kraju, kao Ojur, Totis (Tata), Ostrogon i Visegrad predale su se njemu redom ili s mjesta Hi nakon kratka odpora, tako da ie vec 20. kolovoza mogao unici u Budim, iz kojega bijaSe Ivan Zapolja jo§ na Veliku Gospu izaSao i zaklonio se u liatvan. Bas onoga dana, kad je Ferdinand provalio u Ugarsku, — naime 31. srpnia — bo- ravio ie knez i ban Krsto Frankapan sa svoiim Cetama »u Ivanicih«. Krali Ivan Zapolja, koji mu gotovo niie vierovao, kad mu ie po Jozeficu Siliao poruke, kako se »Nimci kruto spravliaiu«, bio ie sasvim prenerazen, te ie sada saliietao Krstu, da §to brie skupi sla- vonske cete, pak da mu pohita u pomoc. Ali Krsto nije mogao niegovoi ielii ugoditi s viSe razloga, koie ie iznio u svome pismu biskupu Jozeficu. Tu pi§e uz ino: »Krali hoce, da ia gori grem i ov vas orsag; ia cu gori poiti, kako mi pride ta miloSnak, kako sam sobu ovo spravljam i rusag, ako budu mogal koga spraviti. I ovo ie iure iedan misec, da ih spraviiam, spovidaiuci pod vicnu nemilost, tere nis' mogal nikogare spraviti. Ovo ie danaska osmi dan, da sam z Velike tr da sam u tabori samo svoiimi liudi; ni nigdo ioSCer prisal, ca bi iedan, mimo vceraka pridose 50 liudi gospona Hampova, i Kere^ini Paval s niimi. To su vsi Serezi slovinski, ke sam skupiti mogal u iednom misecu. Nete se kupiti, dokle iim nigdor ne paci, ni ie voiske nepriiateljske v orsagi; ako pride gdoie, taki se hoce kupiti, navlastito, kada ia tamo poidem, k tomu i rusaga onuliko, koliko se bude ga otelo skupiti. Ovo ie knez Ivan (Karlovic) v Lukavci (u Turopolju), tr razCinia one uboge ple- menite liudi, otiiuci ie poda se podbiti i sebri je uciniti. K tomu ie porucil ka vsim pleme- nitim liudem, ki su meju Kupi tr Savu, da se Ferdinandu predadu; ako li ne, da ie hoce visati i glave iim sici, kako smo vam i prvo pisali. Ki sada to tail na§emu poslu receni knez Ivan koliko za (o)ne plemenite liudi meju Kupu tr Save; ali ne ce poiti z LukavCan, nego ie tare i razcinia. Hotih i na ni poiti i ne dase mi Slovinci. Ki knez Ivan, kako sli§i, da sam ia k(a) kraliu sal, tako hoce zauieti Zagreb, za voliu moci mirniie spati u Rakovci; s toga Zagreba hoce moci vas orsag robiti, zderkuju6i z niega ob no6 i ob dan; takaise z Varazdina, ter hoce imati u niih rukah vse brode na Savi, tako da ne ce moci nistare shaiati iz Vlaske zemlie (Italije) u (o)v orsag; i videci, da jim nigdove orsaga ne brani, tr hoce i ostanak zauieti. Ako tako ne bude, tako recite, da ie knez KriStofor slagal ne- podobno. Kada bi krali poslal pinezi, tako bih ja Ijudi imil, tr bih ka- Stigal, ki se ne htie spraviti, tr bi ie vse tudie spravil. Jurve spravilsi ostavili bi se, ca bi orsaga branilo, i vzel bih sobu ca ie vridno, tr bi tamo i ovamo bilo sluzeno kralievi svitlosti. Aovakoho<5e biti ve6e zla, nego ga nigdore V e rui e«. Uza svu zlovoliu, koja se ocituie u tom pismu, knez ie Krsto svom snagom radio, da §to prije pohita svomu kraliu u pomoc. Buduci da su clavonski stale2i svedier io§ ote- zali, da sa svoiim Cetama dodju u niegov tabor, ureCe on sabor u Kriievce za 25. kolo- voza, na koii bi svi velikaSi i plemici sa svoiim podanicima oruzani morali doci. Mcdiutim priie nego se ie sabor sastao, dogodilo se ie, da se ie knez Krsto sukobio s Ferdinan- dovim privrienikom Liudevitom Pekriiem, te u boiu dopanuo rane i u neki se iarak svalio. Jedino s pomocu svoga dobroga konia teikom se ie mukom spasio iz grabe. U to je osvanuo i dan odredien za sabor, a u Kriievcima nema staleia. Stoga ie knez Krsto 27. kolovoza iz grada Velike ponovno odredio rok za sabor na 4. ruina, te ie pozivnice razaslao na sve strane. U pozivnici na plemi(ikoga sudca krii^evaCke ?.upaniie, Pavla Zewlu, pi§e ovako: »Nedavno sazvali smo sabor u Kriievce, na koii niie nitko doSao od plemiekih liudi u kralievini. Ne bi mi drug^ije u tako kratkom roku sabora sazivali. da se niiesu Niiemci pribli2avali Budimu, te smo §to brie s podanicima ovoga kraljevstva htjeli pohitati a pomo^ naSemu kralievskomu veliCanstvu. Ali nitko niie do§ao, pak stoga niiesmo ni mi doSli. Danas su nam stigli glasi, da se je naS premilostivi kralj utaborio u 78 FERDINAND I HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.). Kerepesu kod Hatvana, tri milje od Peste, da ima mnogo vojske, k( ja se dnevice mnozi. Pise i nalaze kraljevsko velicanstvo nama, da sjetimo citavu kralje/inu na zadatu vjeru, te ocekuje duznu pomoc od nas sviju. Zapovijedamo zato tebi oviin pismom, da oglasis u kraljevo ime, da svi velikasi i plemici ove kraljevine dodju u srijedu po blagdanu sv, Egidija (4. rujna) oruzani u Krizevce, tako sami, kako sa svojim seljacima. I mi cemo glavom ondje biti. One pak neposlusnike, koji ne ce doci, kaznit cemo zasluzenom kaznom. Razpravljati i vijecati cemo o spasu i boljku nase kraljevine, zatim kako bi sto brze po- hitaii u pomoc nasemu premilostivomu kralju, koji ce se bez sumnje sukobiti s Nijemcima. Neka ne misle neki, da ih zato sazivamo na okup, sto bi ih trebali za svoju pomoc; mi imademo toliko vojske, da mozemo s Ljudevitom Pekrijem na kraj izaci (incompleta complere). . . . Tko dodje na ureceni sabor, pokazat ce, da je pokoran kraljevskomu ve- licanstvu, i da zadovoljava zadatoj vjeri . . . Ti pak plemicki sudce moras sam glavom k svakomu gospodinu i plemicu poci, da se nitko ne bude mogao izpricati. Inace da nikako ne cinis. Iz nasega grada Velike u utorak tik pred blagdanom glavosjeka sv. Ivana Krsti- telja. Qodine gospodnje 1527. Kristofor Frankapan, knez senjski, krcki i modruski, kra- Ijevski vrhovni kapitan, ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao i zupan so- pronski itd.« Krsto se je Frankapan pobrinuo jos i za novce, da bi mogao svoje konjanike pla- cati. Kako je bio vec zalozio gotovo sve svoje gradove i imanja svoje zene u Slavoniji i Ugarskoj, bijase jos u lipnju odlucio »poslati prodati u Benetke vse ca bolje marhe imamo«; no kad je zaista nekoliko stotina volova u srpnju poslao preko Hrvatske i Kranj- ske prema Mletcima, zaplijenio ih je Ferdinandov kapitan Ivan Puchler od Mehova. Sada je Krstu preostalo tek jos »nic zeninih prstenov i veruge«, pak je sve te zlatns i srebrnc dragocjenosti zenine pokupio, da ih u Mletcima ili zalozi ili prodade. Dne 1. rujna 1527. predaje on u svome gradu Velikoj posljednje blago svoje vjernomu sluzbeniku svojemu Martinu Hotkovicu, te ga s preporucnim pismom na svoga prljatelja Ivana Antuna Dan- dola salje u Mletke. U pismu zaklinje prijatelja svoga, da mu pomogne recene drago- cjenosti zaloziti ili prodati, da uzmogne pohitati pred svoga kralja, koji je nedavno morao uzmaknuti iz svoje prijestolnice. Iz pisma Krstova jos se doznaje, da su ce 1. rujna vec i cete Ferdinandovih privr- zenika bile primakle do rijeke Drave. »Qospodin Juraj Bator . . . ceka nas kod brodova rijeke Drave s citavom svojom vojskom, vitezovima i seljacima, a zajedno su s njim Franjo Bacani, Ladislav More i mnogi drugi privrzenici njegovi«. Trebalo je napokon i Krsti zapoceti osudni boj. Sta je Krsto u rujnu radio, pripovijeda potanko suvremeni hr- vatski plemic Ivan Zermegh iz krizevacke zupanije, koji je sam u Krstinoj vojsci bio, te poslije u posebnom djelu opisao ne samo tadanje dogadjaje u Slavoniji, nego i u Ugar- skoj. Evo sta on pripovijeda. »Kad smo (Johannes Rawony i Johannes Zermegh) dosli (iz Ugarske) u S 1 a v o- niju (prvih dana rujna), zatekli smo kneza Krstu Frankapana u varosi Q j u r g j e v c u (in oppido Sancti Qeorgii), koja je blizu rijeke Drave, te je pripadala velemoznomu gospo- dinu Ivanu Ernustu, s pridjevkom H a m p o v u. Tu je knez skupljao cete protiv njemacke stranke, tako plemice kao i seljake. Slijedili ga su neki velikasi, vjerni kralju Ivanu, kao Ivan B a n i c (Banffy), Ivan Tah, PetarMarkusod Kereksalasa, i mnogi odlicni plemici. Dok je on skupljao vojsku, posao sam u to na svoj dom, kojega od neko- liko godina nijesam vidio. Knez, sabravsi mnogo seljaka, oko 10.000, i vodeci sobom 3000 konjanika, poduzeo je borbu protiv odmetnika svoga kralja Ivana, te je najprije navalio na Ljudevita Pekrija, koji ga bijase izranio. Pekrijevi kasteli Pakrac, Guscerovac, Sveti Duh i Rasinja bise osvojeni i razvaljeni. Dok se je knez time bavio, sabrala se je i Ferdi- nandova stranka; vodja joj je bio ban Franjo Bacani, a uza nj ratovala su mnoga gospoda velikasi kraljevina Hrvatske i Slavonije, kao Ivan Karlovic, Petar Keglevic, Zrinski, Sluni- KRStO FRANKaPaN PRED VARA2DIN0M. 79 ski, Blagajski, i drugi odlidni plemidi. Uza to pridruzile su se njemu i znatne pomocne (^ete Nijemaca iz Stajerske, KoruSke i Kranjske. Cuv§i knez za priprave neprijateljske nije ni§ta krzmao, nego je na njih podigao vojsku, vrlo zeljan. da §to prije mogude stvar bojem odluCi. I3ijase se utaborio kod varoSa Kriievaca. Onamo doSao sam i ja, bivSi mladic i zeljan vidjeti, §ta se radi; ostao sam u taboru sve do konca rata zajedno s Mi- hajlom Tomadocijem, s kojega sam kcerju po zelji majcinoj jo§ kao djeCak zaruCen bio Krenuv§i odavle (iz Krizevaca) do§Ii smo do blizu Ludbrega, te smo se utaborili koa D r a V e. U to su stigli vjestnici javljajud, da njemaCka stranka ho6e sre(5u u boju poku- §ati. Veseo stoga knez ustao je ranom zorom, kako bija§e navikao, pak je stao redjati cete: smjestio ialangu konjanika, te inaCe sastavio bojni red, a iza njega postavio je ko- liju sa slabijim konjima, djecacima, tovare i druge zapreke. U tom stra^njemu bojnomu redu bio sam i ja. I nama (djecacima) dana bi zastava, te bi§e odredjeni vodje i upravi- telji, da nas vode i ravnaju, Sam je knez obilazio bojne redove; bodrio vojnike . . . . Dosao je i do nase skupine, te nam visokim glasom govorio: »Mladici, djecaci, budite hrabra srca; sada se naucite, kako treba neprijatelju odolijevati; neka vas ne stra§i vika. STARI GRAD U VARA2DINU. niti jeka topova i bubnjeva. To su bo slasti vojnickoga zivota, a ne znaci u^asa. Tko od vas imade mac, neka ga trgne, jer strasan je neprijatelju sjaj svijetloga oruzja*. Izrc- kavSi ovo svratio se je drugamo. Dok smo tako poredjani iSIi, eto se vratiSe, koji bijahu napred poslani, da razvide, gdje nas neprijatelj ocekuje; oni javiSe, da nigdje nijesu mogli neprijateljske vojske zateci. Jer kad su doznali, da je knez spreman, nijesu se usudili s njime se ogledati, veC su brzo uzmakli (subita fuga), i po mostu preSli preko Drave kod O r m u 2 a, grada Luke Sekelja. RazumjevSi to knez poveo je vojsku prema Z a m I a vi i (Zamlachia), varoSi Franje Banana, te se je ondje utaborio. Sutradan (24. rujna) u doba zajutarka dodjoSe pred kneza poslanici varoSa Varafdina, te mu se pokloniSe i kljuCc va- ro§kih vrata predadoSe. Samo grad (koji bijaSe nedavno kraljica Marija darovala pala- tlnu Stjepanu Batoru) ne htjede se predati; u njemu je zapovijedao palatinov slu^benik Pavao KeCkeS. Slijedecii dan (25. rujna), koji je bio srijeda. smjeStcn bi tabor pred Va- raidin, da se grad silom uzme. Ovoga dana, Cim bi tabor uredjen, kao i narednoga (26. rujna) razpravljalo se je u vije(^u, da li bi se podsada grada nastavila do kraja, ili bi se preSlo preko Drave i poSlo u one 2upanijc, kojc su kneza zaklinjalc i molile, da k njima dodje, jer su spravne pod njegovim vodstvom podnijeti sve nevoUe za svoga kralja, koji FERDINAND 1. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I iVAN ZAPOLJA (l527.— 1540.). « je vec protjeran iz svoje stolice. Odluceno bi, kako sam cuo od svoga tasta, koji je u vijecu nazocan bio, da se s obzirom na to, sto je gospodin knez sve zapoceto dosad srecno kraju priveo, ne dade da grad ostane zaposjednut od neprijatelja, nego da se pismima javi onim zupanijama, neka se hrabro drze, a on ce s mjesta, cim grad osvoji, sto se nada za kratko vrijeme uciniti, k njima doci, pak ono pruziti, sto Bog i sreca dade. Nakon toga zakljucka i zavrsenog vijecanja knez je stao sve priprave za podsadu ciniti: kopali se sancevi, ugotovili se bojni strojevi, namjestili se pjesaci u jarcima za cuvanje strojeva. Sve to radilo se u nazocnosti knezevoj i pod njegovim nadzorom. Nekako u vrijeme ve- cerrije (4 — 6 poslije podne) Ivan Banic (Banffy), Ivan Tah i moj tast igrali se karata, a mi smo mladici do njih stajali, kadno se iz grada oglasise dvije bombarde (bombardae, quos barbatas vocant), a malo zatim rucna puska. Nemaio zatim doleti momak knezev javljajuci, da je gospodar njegov ranjen zrnom lumbarde. Kao gromom osinuti i prestravijeni osta- vise igru i poletise iz satora. I mi podjosmo za njima, i eto, knez sjedeci na konju, kao da je neozledjen, dolazi. Priskoci Ivan Tahi i zapita ga, kako mu je? Knez odgovori: »Kako se Bogu svidjelo«, pak ce saci s konja. Ivan Banic hitjede mu pomoci, ali ga on za- prijeci; premda je rana smrtna bila, ipak bez icije pomoci udje u svoj sator. Bise dove- deni kirurgi, da ogledaju ranu, i da ranjeniku pomognu, ako lijeka imade. No vidivsi ranu, kojom su izmetine izlaziie, pak osjecajuci i sam knez, da mu nema lijeka, (jer mu je rana bila izmedju pupka i stegna) odustalo se je od lijecenja. Bise dozvani svi, koji su bill ugledniji u vojsci, tako velikasi kao i plemici; na to ih je knez opominjao, da od zapocetog ne odustanu, vec da svrsivsi podsadu, koju im je osobito preporucivao, predju preko Drave, zatim da se s Ugrima zdruze, pak da kralju bjeguncu djelima svoju vjernost do- kazu. Kralj bo, cim razbere njihovu spremnost, vratit ce se sa svojima, te ce protivniku svomu sve pomrsiti. Vrhovnu pak upravu povjeri Ivanu Tahu kao muzu, koji je na turskoj krajini odgojen, te je vidio mnoga preslavna djela ili je za njih cuo. Svi se zavjerise, da ce uciniti, kako zapovijeda. Ali se posve drugcije svrsilo. Slijedece naime noci (od 26. na 27.) nije ostao nijedan pjesak u logoru; i mene su neki moji kmetovi, koji su bill na vojsci, kroz bezpuca, klance i gore odveli na moj dom, Cuo sam poslije, da se je citava vojska razstrkala, preostao je sam knez sa svojih 1000 konjanika. Ti su svoga vec izdisucega go- spodara doveli do kastela Martijanca, gdje je predobri taj muz umro (27. rujna). Na to ga metnuse u kola i stadose voditi u Koprivnicu. Ali cuvsi to njemacka stranka po- hita za njim i sustavi ga na putu. Kaze se, da je narocito Ljudevit Pekri, kojemu bijasc gradove razvalio, mnogo pogrda na nj sasuo. Ali ga je zato Ivan Karlovic, koji bijase rodjak knezev, ostrim rijecima ukorio. Tako je tijelo mirno dopremljeno u Koprivnicu. Ovamo bi dozvana knezeva zena, za pravo jos zarucnica Katarina Dragic, udova Ladislava Kani- zaja, te bi sve za svecani pogreb pripravljeno. Tako bi u pratnji supruge tijelo odvedeno u Modruse, te bi castno u grobnici predaka sahranjeno«. Bas istoga dana, kad jc knez Krsto Frankapan izdahnuo (27. rujna), bude i sam kralj Ivan Zapolja u boju kod T o k a j a razbijen, a njegova vojska razprsena. Svladao ga je grof Nikola Salm, kojega bijase Ferdinand iz Budima za njim poslao, da ga progoni. Tako je sada Ferdinand mogao na sve strane razglasiti slavodobice svoje. I Ferdinandov pouzdanik Ursinus Velius zabiljezio je u svojem djelu ovo: »Isti dan (kad je bila bitka kod Tokaja) — tko od smrtnika da se tomu ne cudi — knez Krsto, koji jedini jos bijase Ivanu Sipuskomu sve uzdanje kod Hrvata, kada se je, hoteci izviditi, priblizio tvrdinji kod Varazdina, covjek duha smjela i neoprezna, pogodjen iz mjedenog topa i zadobiv smrtnu ranu, brzo na rukama svojih dusu izpusti«. A kraljica Marija, doznavsi za Krstinu smrt, ali ne vjerujuci pravo toj vijesti, pisa bratu Ferdinandu: »Svakako molim Boga, ako nije istina, da se to dogodi«. Dva dana nakon boja kod Tokaja i smrti Krste Frankapana — naime 29. rujna 1527. — sastao se je u Budimu sabor, sto ga bijase Ferdinand jos 20. kolovoza sazvao. Vec prvih dana zgrnulo se je onamo mnogo dosadanjih privrzenika Zapoljinih; kad se KRUNISANJE KRALJA FERDINANDA 3. STUDENOGA 1527. 8i je pak razglasila njegova nesreca, pohitali su pred Ferdinanda i neki dosad gorljivi pri- stasc njegovi, kao ostrogonski nadbiskup Pavao Varda i erdeljski vojvoda Petar Percnj, koji je podjcdiio bio ciivar krune sv. Stjepana. Prcmda je Ivan Zapoija protiv zaklju- Caka sabora ulozio nekaki prosvjed, ipak bi Ferdinand ob(ienito priznat za kralja, i to 6. listopada u zboru velikasa, a 7. u skupstini zastupnika plemickih i varoSkih. Jo§ bi odrc- djenO, da se 3, studenoga u Stolnom Biogradu obavi krunisanje Ferdinandovo, na koje ce doci ne samo obje kraljice, supruga Ana i sestra Marija, nego i velikaSi i pleini(ii hrvat- skoga kraljevstva. Jo§ prije krunisanja imao se je sastati i slavonski sabor u Kri2evcima, na ko- jem bi dosadanji privrzenici Zapoljini priznali Ferdinanda za svoga kralja. Za taj sabor odredio je Ferdinand kao svoga zastupnika Ijubljanskoga biskupa Kristofora Raubera, te mu je u to ime 20. listopada izdao vjerovno pismo i instrukciju. Dne 25. listopada bijahu u Budimu poslanici slobodne kraljevske ob(iine na brdu Qradcu kod Zagreba, da se Fer- dinandu poklone; kralj im je istoga dana izdao pismo, kojim je zapovjedio Ivanii Karlo- vicu i Franji l^acanii. da postivaju prava i privilegija te slobodne obcine. Ve<S 29. listopada posao je Ferdinand s obima kraljicama u Stolni Biograd, gdje su se u to skupljala ugarska i hrvatska gospoda na krunisanje, Samo krunisanje obavljeno bi 3. studenoga, a izvrsio ga je njitranski biskup Podmanicki, buduc da ostrogonski nad- biskup Pavao Varda ne bijase jos potvrdjcn od rimskoga pape. Nakon krunisanja pola- gali su 5. studenoga velika§i i drugi zakletvu vjernosti. Medju njima spominju se i stariji privrzenici Ferdinandovi (kao kninski biskup Andrija Tuskanic, ban hrvatski Ivan Kar- lovic, srbski despot Stjepan Berislavic, Petar Keglevic, Ladislav More, Valentin Turak. senjski i kliski kapitan Petar Kruzic, Ivan Kastelanovic, Stjepan Deshazi od Susjedgrada, Juraj Frankapan Slunjski), ali takodjer i neki biv§i Zapoljevci, kao zupan u 2eIjeznom gradu Petar Erdedi od Monjorokereka, jajacki bani Ivan Horvat i Nikola Qiletfi, Ivan Ernu§t liampov od Cakovca i drugi. Najodlucnijih Zapoljinih privrzenika iz Slavonije ipak nije bilo; stoga bi na saboru, koji se je zatim nastavio u Budimu, posebnim Clan- kom odredjeno, da se zagrebacki biskup Simun od Erdeda, viroviticki zupan Ivan Banic i prior vranski Ivan Tab pozovu, neka se najdulje do blagdana sv, Katarine (25. stude- noga) Ferdinandu poklone i prisegu vjernosti poloze. Inace ce se smatrati za veleizdajicc, te ce se proglasiti za proskribovane i osudjene (statim et de facto proscripti et condem- nati habeantur). Prvi se je pokorio Ivan Tab u Ostrogonu; na pocetku godine 1528. doSao je u Ostrogon i biskup zagrebacki, te polozio prisegu vjernosti. Jedini Ivan Banic (Banffy) nije htjeo ni duti, da se iznevjeri svojemu kralju Janu§u. Salijetala ga i 2ena Margareta, sestra Luke Sekelja, koja se je placuci preda nj bacila, pak ga zaklinjala, da ne upropasti sebe i djecu svoju, jer ce biti liSen tolikoga imanja, koje su stariji njegovi stekli. Ali je on odgovorio zeni: »Oj draga zeno, znades li, da dobar muz nema vise nego jednu vjeru? Ako tu jedan put pogazi, ne moze se poslije pravo dr/^ati za Covjeka, nego tek za krinku od t^ovjeka. Stoga dokle znadem, da 2ive moj kralj Ivan, kojemu sam jednom prisegao, nikad ne cu priznati ni stati uz drugoga gosp^dara, pa makar izgubio sve svoje imanje, te morao Cistiti konja Ivanova«. Ferdinand je, naravno, nagradjivao svoje privr^.enike, a progonio kralja Ivana i njegove pristaSe. Kralju Ivanu oduzeo je sva imanja u Slavoniji. kao Zelinu, koju jc da- rovao vjernim plemicima Petru i Ivanu Milialjevi^u, nadalje Nijemce i Ilch u vukovskoj /.upaniji, koje je poklonio kapitanu nasadnika ili §ajka§a Stjepanu Revaju. napokon Ka- mcngrad u po?-ezkoj zupaniji i varoS Bagjanovec u kriievaCkoj. koje je podijelio svojemu odanomu Ivanu Hoberdancu od Slatine (Johannes Hoberdanacz de Zalathnok knez Ivan OberdanCa). Takodjer imanja Ivana Banida biSe razdijeljena medju Ferdinandovce. Sam grad Virovitica doznaCen bi najprije kraljici Ani, a onda knezu i banu Ivanu Karlo- vi^u; grad Sopronca (Soproncza, StupCanica) u kriievaCkoj 2upaniji i kaStco Borovo u K:a = (f Hrv. povj. II!. (5.) 6 82 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527—1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). * vukovskoj dodijeljen bi Valentinu Turku (Therek de Ennyng), a predija u distriktu Or- boni (Obrena) u krizevackoj zupaniji namijenjena Tomi od Kamarja. Znacajno je, da je i dalji rodjak kneza i bana Ivana Karlovica, knez Petar Mrsinjski, 23. studenoga izgubio svoja posjedovanja Miholjanec i Qlogovica u virovitickoj zupaniji, jer je bio privrzenik Ivana Zapolje. Boraveci Ferdinand nakon krunisanja u Ostrogonu pozvao je 17. prosinca i obcinu grada Dubfovnika, da mu se pokloni. Podjedno je imenovao senjskoga kapitana Petra Kru- zica svojim povjerenikom, da se urede odnosi izmedju Dubrovnika i ugarsko-hrvatske krune. Ali Dubrovcani ne odazvase se njemu, kao ni potonjim pozivima od god. 1528. i 1529,, da mu placaju dohodak u ime zastitnine. Dubrovcani medjutim nisu marili ni za Ivana Zapolju, vec su odsad davali nekadanji dohodak ugarsko-hrvatskih kraljeva tur- skim sultanima, koji ih bijahu pod svoje okrilje primili. Naravno da je taj dohodak bio kud i kamo znatniji; po mletackom piscu Ivanu Krst. Qiustinianiju iznosio je god. 1553. dubrovacki danak turskomu caru svake godine po 13.000 ugarskih dukata. No zato se je dubrovacka trgovina razsirila po citavom turskom carstvu. Turci osvojise Jajce s citavom banovinom (1527. — 1528.). Obnovljena borba iz- ittedjii Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada Beca (27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Srednja stranka u Ugarskoj i Hrvatskoj (1531.— 1532.). Dok je Ferdinand slavio slavodobice nad Ivanom Zapoljom, koji je nakon ponovnih poraza u Erdelju i sjevernoj Ugarskoj (bhzu Jegra i Kosica, gdje ga je razbio Ivan Ko- cijan) morao bjezati u Poljsku, dotle je dosadanji branik hrvatskoga kraljevstva, grad Jajce, s citavom banovinom jajackom konacno dosao u vlast Turaka. Bani jajacki Ivan Horvat i Nikola Qiletfi jos su u oci boja kod Tokaja bili privrze- nici Zapoljini. Na polju kod Mohija izdao je Zapolja 13. rujna 1527. povelju, kojom je njima za duznih 8000 forinti dao u zalog svoj posjed Regecz u Abaujvarskoj zupaniji, neka ga drze tako dugo, dok se trosak za grad Jajce i njihova banska placa namiri. No vec 5. stu- denoga polozila su oba bana zakletvu vjernosti dobitniku Ferdinandu, te je tako njega zapala i obrana grada i banovine jajacke. Ferdinand medjutim kao da nije svu paznju svracao na tu udaljenu oblast, pak nije gradove u njoj dovoljno obskrbio posadama, hra- nom i zairom. U samom Jajcu namjestio je za kapitana nekoga Stjepana Qrabro- V a c k o g a (Qorbonoc = Qrabounok = Qrabrovnik ili Grabrovnica, danas Klostar iz- medju Qjurgjevca i Virovitice), dok je po ostalim gradovima valjda ostavio dosadanje ka- stelane, od kojih su neki jamacno biU potajni Zapoljevci. To kukavno stanje upotrebio je bosanski sandzak Usrefbeg, te je na koncu godine 1527. i prvih dana 1528. bez velikog truda zauzeo Jajce, a namah zatim i ostale gradove jajacke banovine, kao Vrbaski grad, Banjaluku, Levac, Sokol, Bocae, Zvecaj, Komotin, Jezero, Oreben i druge. Ferdinandov povjestnicar, Siezanin Vel (Caspar Ursinus Velius), javija za godinu 1528. o padu Jajca u kratko ovo: »Grad Jajce, inace osobito utvrdien, ali sad nimalo dostatnom posadom snab- djeven, tako da je tek d e s e t v o j n i k a u njemu bilo, bude nekako u ono vrijeme od Turaka. koji su s one strane na nj udarili, lako osvojen«, Mnogo kasniji ugarski po- vjestnicar Nikola Istvanfi pripovijeda, da je bosanski sandzak Usrefbeg zajedno sa svo- jim sticenikom, sibenskom poturicom Muratom, i s drugim turskim vojvodama navalio na grad Jajce, koje je bilo slabo obskrbljeno, i kojemu je zapovijedao Stjepan Qrabro- vacki. Vec deseti dan podsjedanja zdvojio je kapitan Stjepan, da bi mogao grad obraniti, pak ga je predao uz pogodbu, da smije s posadom, konjima i prtljagom slobodno otici, samo da ostavi topove. Cuvsi za predaju Jajca kastelani ostalih gradova ili ih bez odpora predadose ili se zajedno sa svojim cetama razbjegose. Tako je Andrija Radatovic tvrdi grad i varos Banjaluku zapalio, pak sramotno umaknuo. Turski Ijetopisci napokon (Pecevi ili Ibrahim efendi Pecujlija) pricaju o padu Jajca: »Jedan krscanin iz grada Jajca otisao Pad jajca i jajaCke banovine. 63 je k vojvodama bega Usrefa, tc im je ponudio, da cc ih kod stare kapije s pomo^u Ijestava nvesti u Krad. Vojvode su namah obavijestile o torn bega; ali nijesu cekali na njegov do- lazak, da ne bi kr§cani u to doznali za stvar, vec su jo§ iste noci na recenom mjestu osvojili Krad, tako da je Usreibeg, do§av§i pod Jajce, ondje vec doznao za pobjedu*. Usiijed nehaja, a jamacno i izdaje, palo je Jajce s Citavom banovinom u zimi 1527.— 1528. u turske ruke, te je tako nestalo posljednjega traga kr§(ianskoj vlasti u ne- kadanjoj bosanskoj kraljevini. Sada je stajao otvorcn put Turcima ravno u zapadnu Sla- voniju, dok su prije tek prcko Hrvatske (na Uni) mogli u nju provaijivati. Sasvim je stoga naravno, da se je pad Jajca nemiio kosnuo slavonskih staleza, osobito velikasa i plemstva u Pozezkoj i Krizevackoj zupaniji. Ali i samoga kraija Ferdinanda zivo je dir- nula vijest o predaji gradova jajacke banovine. On je redom drzavnim progonom kaznio nchajne i kukavnc kapitane i kastelane; tako je listinom od 10. veljaCe 1528., izdanom u Ostrogonu, lisio Andriju Dresnekyja njegovih posjeda u Pozezkoj zupaniji, proglasivsi ga VELIKI DVOQUBI PECAT KRALJA FERDINANDA I. Na prednjoj strani sjedi kralj na prijestolju, drzeci u rukama znakove kraljevske vlasti. Njemu na desno vidi se grb Ugarske i pod njim Spanije (Kastilije, Leona, Aragonije i Navarre); na lijevo je grb CeJ^ke i pod njim grb Dalmacije. Nad kraljevom jjlavom dr2e dva orolava (gryphus) grb nje- inaCko-rimskoga kraija s krunom; do kraljevih nogu izpod stepenica prijestoija vidi se na iietrri poija razdijeljeni grb liabsburzke porodice (u 1. i 4. polju austrijski, u 2. i 3. burcundski grb). Napis u dva redka: Ferdinandus: d(ivina) : f(avente) : cle(mentia) : Romianoruni) : rex : senip(er) : au- «ust(us) : ac : Qerman(ie) : Hung(arie) : Boem{ie) : Dalm(atie) ; Croat(ie) : Bosne: Lodonicrie : Bulgarie : Sclavon(ie) : Rame : Servieq(ue). Na stra^-njoj strani vidi se u sredini orao rimskoga kraija. kojemu je na grudima grb Ugar- ske; naokolo redjaju se razni grbovi s kraljevskim i hercezkim krunama. kao hrvatski, ramski. Iia- liCki. tirolski, luzidki. habsburzki, elzaSki, kranjski. wirtenberzki, moravski, siavonski (?), i vladi- mirski. Napis (kao nastavak napisa na prednjoj strani): Rex : infans : Hispan(iaruni) : archid(ux) : Aust(rie) : dux : Burgundde) : marchio : Morav(ie) : etc(etera) : copies : Habsp(urgi): Fland(riae): TiroKis) : e(t)c(etera). za izdajicu i nevjernika, jer je izgubio grad ZveCaj (per notam infidelitatis . . . , in quam idem Andreas ob ammissionem arcis finitimac Zwechan vocatae incurisse dinoscitur). Dok su Hrvati zdvajali radi gubitka Jajca. a Ferdinand progonio kapitane i kaStc- lane. koji su ga skrivili, bjegunac je Ivan Zapoija gotovo u2ivao, Sto je mogao pred kr- G« 84 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). scanskim svijetom tuzakati svoga protivnika. Tijekom mjeseca travnja i svibnja 1528. salje Zapolja iz svoga zaklonista, iz Tarnova u Poljskoj, neprekidno pisma na papu Kle- menta VII., na cara Karla V., kao i na drzavne staleze njemacke, te nastoji svu krivnju svaliti na Ferdinanda, sto je Jajce izmaklo krscanskim rukama. U pismu na papu kaze izrijekom: »Uz ino zelim pred vasom svetosti ustanoviti, dok se onaj slavni branitelj krscanske vjere (Ferdinand) hvasta i prisegom mojim Ugrima obecaje, da ne ce ugar- ske krune posaditi na svoju glavu, prije nego opet predobije Beograd i ostaia prijasnjih godina izgubljena mjesta: da je izgubio sramotno (turpiter) takodjer preodlicni grad Jajce, stoiicu kraljevstva bosanskoga i jedini branik Hrvatske, Slavonije i doljne Ugarske, p r o- mijenivsi na moju stetu (in iniuriam meam) p r i j as n j e k a p i t a n e«. U posla- nicama opet na drzavne staleze njemacke bijedi Ferdinanda, kako je »s r a m o t n o i s p a- V a j u c i« (turpiter ac dormitando) dopustio, da »najtvrdji« grad krscanstva zajedno s drugim susjednim gradovima padne u turske ruke. Zapoljina pisma na papu i krscanske vladare tek su jedna strana njegova nastojanja, da omrazi svoga takmaca i sebi omoguci povratak na ugarsko prijestolje. Kako mu je poljsko plemstvo zajedno sa svojim kraijem pogodovalo, skupio je on u Tarnovu naj- odlicnije privrzenike svoje, izmedju kojih su mu najvise vrijedili bas Hrvati, kao biskupi Stjepan Brodaric i Franjo Frankapan, zatim prepost Statileo i drugi. Ali glavnim sa- vjetnikom i pomagacem postade mu naslioro hrvatski redovnik sv. Pavla, po imenu J u- r a j U t i s e n i c. Umni taj Pavlin, prozvan »brat Juraj« (frater Qeorgius), rodio se je go- dine 1482. u gradu Kamiccu u Hrvatskoj (danasnjoj Dalmaciji), gdje se jos i danas vidi podor toga grada (Kamicac) uz lijevu obalu rijeke Krke iznad otoka Visovca. Otac mu je bio Gregorije Utisenic od plemenite porodice hrvatske, koja je pripadala plemenu Mogoro- vica; majka mu Ana bija je takodjer od plemenite porodice hrvatske Martinusevica, te se je poslije Juraj cesto podpisivao porodicnim imenom svoje majke u polatinjenom obliku Martinu- sius (odatle mu talijansko prezime Martinuzzi). Djecakom o*osam godina ostavio je Utisenic god. 1490. svoj zavicaj, te je dosao na dvor hercega Ivanisa Korvina; taj ga je poslao u svoj grad Hunjad u Erdelju, gdje je ostao nekih trinaest godina. Po smrti Ivanisevoj presao je na dvor majke Ivana Zapolje, a poslije je sluzio u vojsci samoga Zapolje. No najednom dodijao mu je vojnicki zivot, te je stupio u pavlinski manastir sv. Lovre kod Budima, gdje je zapoceo svoje nauke i naucio latinski jezik. Pokazavsi osobite umne da- rove napredovao je tako, da je naskoro postao nacelnikom ili priorom glasovitoga ma- nastira pavlinskoga u Czenstochowu u Poljskoj (kod Krakova). Tu je jos vise izasao na glas, te se je upoznao s brojnim velikasima poljskoga kraljevstva. Malo iza boja na Mu- hackom polju preselio se je u Ugarsku, gdje je bio priorom manastira Lada na rijeci Slanoj (Sajo) u sjevernoj Ugarskoj. Tu se je ponovo pridruzio Ivanu Zapolji, te mu ostao u dobru i zlu vjeran sluzbenik sve do smrti njegove. Bas ti odani sluzbenici Zapoljini, sabrani oko njega u Tarnovu, radili su za njega tako u tudjini kao u Ugarskoj i Slavoniji. Jedni su obijali dvore englezkoga i francuzkoga kralja, drugi su potajice dolazili u Ugarsku i Slavoniju, da bodre njegove privrzenike. Uz te hrvatske i ugarske sluzbenike iztice se jos osobito poljski plemic Jeronim Laski, koji ga bijase zajedno s francuzkim poslanikom Rinconom sklonio,' da zatrazi pomoc u sultana. Jos u studenom 1527. bijase Ivan Zapolja poslao recenoga Jeronima Laskoga k Sulejmanu, da s njime ugOvara. DosavSi Laski 22. prosinca u Carigrad predobio je s pomocu prepredenoga draguljara Ljudevita Qritti-ja (naravnoga sina mletackoga duzda Andrije Qrittija) velikoga vezira Ibrahima, koji je kod sultana zagovarao zelje Zapoljine. Dne 27. sijecnja 1528. izjavi Sulejman Laskomu, da on Ugarsku, koju je svojim macem stekao, ustupa Zapolji, te da ce ga pomagati protiv Ferdinanda. Nasuprot zakune se Laski, da ce gospodar njegov vazda biti prijatelj sultanovim prijateljima, a neprijatelj njegovim neprijateljima. Mjesec dana zatim, 29. veljace, predan bi Laskomu savezni ugovor, s ko- IVAN ZAPOLJA PONOVO SE DI2E. 85 jim se je vratio u Ugarsku. Uzdajuci se u pomoc francuzku i tursku, a i nekih protestant- skih knezova u Njemackoj, mogao je sada Zapolja snovati, kako bi se vratio u Ugarsku. Vec 11. svibnja 1528. pi§e on iz Tarnova svomu privrzeniku Pavlu Keredenju u Slavoniji pismo puno pouzdanja. Hvaleci njegovu dosadanju vjernost poziva ga, da i dalje uztraje, jer ce to biti koristno za njega i njegove potomke. A onda dodaje: »Jer budi siguran, da su nase stvari s bozjom pomo(ii tako napredovale i u takovu stanju, te ce§ radostna srca doznati, kako smo se netom povratili u nase kraljevstvo ugarsko. Protivnik naime na§ imade toliko neprijatelja, te ce jedva moci zadrzati svoju djedovinu, kako de§ naskoro jo§ jasnije razabrati«. Nema suninje, da su jednake poruke primali i drugi javni i tajni pri- vrzenici Zapoljini po Ugarskoj i Slavoniji. Neki su paCe opet stali za nj raditi, kao zagre- backi biskup Simun od Erdeda, koji se bijase i onako samo od skrajnje nuzde Ferdi- nandu poklonio. Vec 5. lipiija pise Ferdinand iz Praga svojim ugarskim savjetnicima, kako je razabrao, da je zagrebacki biskup razpisao i skupio nekaki sabor (conventum), u kojemu bez znanja i ovlastenja njegova razpravlja o stvarima, koje mogu biti samo protiv njega naperene. Stoga poziva savjetnike, da u njegovo ime postupaju, te da* oduzmu imanja svima onima, koji urote kuju (conspirationes faciunt), te se vojvodi Ivanu pridruzuju ili k njemu putuju, pak da ta oteta imanja razdijele medju one, koji ih traze. Ne da se ustanoviti, sta je zagrebacki biskup tada sve radio u prilog Zapolji; doznajemo jedino, da je bio zasuznjio nekoga glasnika Ferdinandovcg, odlucnog privrzenika Ivana KaStelanovica. Radi toga sufnja posredovao je i sam ban Franjo Badani, te pismom pozvao biskupa Simuna, da ga pusti na slobodu; ali biskup odgovorio je banu 4. svibnja 1528. iz Ivanica prilicno ostro, poricuci da je zarobio ma kakva poslanika, nego da je biskupski kastelan u Hrastovici, po imenu Franjo Pozegaj, ulovio nekoga zlodinca, koji je Zajedno sa svojim ortacima i Petrom Delijem orobio dva svecenika i jednoga od njih ubio. Cini se medjutim, da je to bila pusta izprika, jer 12. rujna kori sam kralj iz Bu- dima biskupa Simuna, sto na zahtjev bana i slavonskoga sabora nije pustio na slobodu reCenoga poslanika, te mu zapovijeda, neka to s mjesta uCini, »jer ina5e nalozit cemo nasim banima, sta da u tom poslu ucine, pak i mi cemo se pobrinuti, da se na§e zapo- vijedi, narocito pak tako pravedne i zakonite, ne ce prezirati«. Uza sve smutnje biskupa Simuna i njegovih drugova jo§ se je u prvoj polovici 1528. po svoj Slavoniji priznavala vlast Ferdinandovih bana Ivana Karlovida i Franje Ba(5ana. Dne 19. travnja obdrzavao je ban Ivan Karlnvic slavonski sabor u Krizevcima, na kojemu bi§e uz ino izabrani »dobri ljudi«, koji ce suditi u parnici izmedju Petra Keglevida i La- dislava Ratkaja radi neke livade na medjama njihovih gradova Kostela i Velikoga Ta- bora. Sud dobrih Ijudi potvrdili su bani u Selnici 18. lipnja, te su svoju izpravu podkrije- pili pecatom banovaca i krizevackih zupana Rmerika Rradaca od Ladomerca i Ivana od ZempCa. Iz izpravc doznajemo, da je procelnikom obraniCkoga suda bio protonotar kraljevine Slavonije Petar Konjski (de Konczka), a prisjednici Pavao KereCenji. Mihajlo od Zempca, Nikola Vojkovic od Kloko^a, Ivan Boltizaric od Zaboka, Ivan Bedekovi** od Komora i jo§ neki drugi. Ba§ ta izprava svjedoCi, da se je jo§ u lipnju 1528. u Sla- voniji ob(Senito priznavala vlast Ferdinanda i njegovih banova. Dok su bani Ivan Karlovic i Franjo Badani zajedno s kapitanima Petrom Keglevi- |i 6em i Ivanom KaStelanovicem guSili u Slavoniji svaki pokret u prilog Ivanu Zapolji. na- stojao je sam Ferdinand, da se na ma koji naCin pogodi sa sultanom Sulcjmanom, pak da tako svomu takmacu onemogudi svaku pomod sa strane Turaka. To je bilo potrebito I stoga, Sto su se bosanski Turci nakon pada Jajca svaki Cas zaiijetali u preostalu Hrvat- sku, te preko nje u Ferdinandove nasljednc zemlje, naroCito u Kranjsku. Za poslanika k sultanu izabrao je Ferdinand poznatoga junaka Ivana Hoberdanca iz Slatine (de Zalath- nok; Hrvati zvali su ga knez Ivan Oberdanea). kojemu je jo§ 1. veljaCc 1528. za brojne zasluge darovao gradove Po^egu i Kamcngrad u Po5^.c?.koj ^.upaniji. zatim varoS Bagja- novec u Kri2evaCkoj zupaniji. Njemu je pridruiio kranjskoga veiikaSa Siglsmunda 86 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) 1 IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.) Weichselbepgera (Visnjegorskoga). Hoberdanac boravio je 9. travnja 1528. na savskom brodu (ex portu Zawe), a 29. svibnja stigao je u Carigrad. Ali ni veliki vezir Ibrahim ni sultan ne htjedose cuti o kakvoj pogodbi; pace veliki vezir izjavi, da bi o miru moglo samo onda biti govora, kad bi se Ferdinand .sasvim odrekao .Ugarske. Jednako rece sam sultan poslanicima u audienciji 28. lipnja, pridavsi, da ce sa svom silom pohoditi Fer- dinanda, te mu glavom povratiti gradove, koje su njegovi poslanici trazili (Beograd, Jajce, Knin, Petrovaradin i druge). Napokon dade sultan poslanike baciti u tamnicu, iz koje ih je tek u studenom izpustio. Nedaca Ferdinandovih poslanika u Carigradu ohrabrila je bosanske Turke na novc provale u Hrvatsku i Kranjsku. Bosanski sandzak Usrcfbeg, koji nije mogao pregorjeti, sto je nakon druge provale bosanskih Turaka sve do Ljubljane u srpnju one godine sla- vonski velikas Ivan Tab uzvratio nemilo za nedrago, te udario na Bosnu, spalio grad Kotor na Vrbanji i mnoga sela, pak zarobio dosta Ijudi i stoke — odlucio je s velikom vojskom poduzeti treci napadaj na Hrvatsku i Kranjsku. Vec 2. listopada javlja iz Senja "Petar Kruzic podkapitanu na Rijeci, kako je vrlo velika turska vojska (el campo de Thurchi grandissimo e zonto) stigla do Otocca, pak ga moli. da to razglasi svim svojim susjedima. Bosanski pasa udario je prema Metlici. Ali se je taj put Ijuto prevario. Hrvat- ska i kranjska gospoda bijahu vec obavijestena o njegovu dolazku, te su ga dobro doce- kala. U okolisu Metlike prema Ljubljani cekala ga je vojska od nekih 5000 momaka, medju njima 1000 Hrvata, koje je vodio sam ban Ivan Karlovic, zatim braca Vuk i Kristofor Frankapani Brinjski. Bilo je tu jos Kranjaca, Stajeraca i Korutanaca pod njihovim kapi- tanima, a vrhovni kapitan bio je Bernardin Rican, koji je dobro poznavao ratovanje s Turcima. Posto su Turci dva t^i dana harali i pustosili oko gornje Kupe, doslo je 5. li- stopada poslije podne do boja izfod grada Belaja izmedju rijeka Mreznice i Korane. a nedaleko od Novigrada. Nakon dva sata, kad se je stalo smrkavati, bise Turci potje- rani u bijeg. Oni ostavise na bojnom polju do 700 mrtvih i ranjenih, medju njima vise pasa i odlicnih vojvoda (de Turchi sono morti il bassa Mostazi, et Skender vicebassa de Bossina et el Couazeg, Turcho famoso, et uno altro Turcho, nominate Bellissa). I od krs- canskih vojnika bijase dosta mrtvih i ranjenih. No najgore prosao je ban Ivan Karlovic. koji je dopanuo osamnaest rana, i to ne od Turaka, nego od krscana, koji su ga drzali za turskoga vojvodu. Protivnici banovi govorili su doduse, da su ga njemacki vojnici izranili, jer je htio bjezati (perche volcano scampar); ali kranjski stalezi hvale u svome izvjestaju njegovo junactvo, te ga poradi njegovog viteztva preporucuju kralju Fer- dinandu. Dok se je ban Ivan Karlovic borio u Hrvatskoj s Turcima, dotle je Slavonija ostala bez njegove zastite, pa tako je u drugoj polovici 1528. mogao biskup Simun opet podici stranku Zapoljinu u onoj kraljevini. Pomoglo mu je i to, sto je napokon uspjelo i samomu Zapolji, da se slavodobitno vrati u Ugarsku. Posto je naime njegov vjerni privrzenik Simun Athinaj 25. rujna razbio Ferdinandova kapitana Stjepana Revaja kod Sarospataka, osvanuo je sam Zapolja 27. listopada u Homonni, gdje mu se je pridruzilo vise odanih privrzenika sa 8000 Ijudi. S njima posao je preko Ungvara, Debrecina u Veliki Varadin i Mako, gdje se je urocio sa smederevskim sandzakom Mehmet-begom. Na to je zelio poci u Temesvar; no buduci da mu kapitan Andrija Sokol nije htjeo toga grada predati, sklonio se je u Lipu, da ondje prezimi i sultana Sulejmana doceka. Vec na prve glase o pobjedi Simuna Athinaja kod Sarospataka bijahu se podigli Zapoljevci u iztocnoj Ugarskoj, Erdelju i Slavoniji. U potonjoj kraljevini pridruzili su se zagrebackomu biskupu rodjak njegov Petar Erdedi i Ivan Banic, a uz njih jamacno jos i Franjo Tahi, Pavao Kerecenji, Petar Markov od Pozege i drugi. Vec 26. listopada znalo se je u Mletcima, da je zagrebacki biskup sa tri velikasa i s nekih 700 konjanika uzmakao prema mjestu, koje se zove Sazina, a koje je prema Dunavu, te je 40 milja dalcko od ZAPOLJEVCI U SLAVONIJI GOD. 1529. 87 Zagreba, a vrlo jako utvrdjeno. Vjerojatno je, da se je biskup sklonio u svoj grad Cazmu (Sazina?), pak ondje skupljao privr2enike kralja Ivana. Tu kod Cazme morale je do^l mjeseca listopada i do festokih sukoba izmedju Ferdinandovaca i Zapoljevaca, ili iz- medju »njemacke« i »turske« stranke. U tim okrSajima cini se, da su »Cete zagrebaCkoga biskupa, velemoznoga Ivana Banida i mnoge druge gospode razbile Cete principa Fer- dinanda*, te ih razpr§ile (rotte . . . a gran confusione). Borbe izmedju njemaCke i turske stranke u Slavoniji trajale su takodjer kroz zimu. Dne in. sijeCnja 1529. pi§e biskup Simun iz svoga grada Cazme pismo Ferdinandovu dvorjaniku i kapitanu Ivanu KaStelanovicu. neka se okani dirati u grad Zelinu (ab inquietacione et desolacione bonorum ipsorura Zelyna), jer je taj grad povje- ren njegovoj za^titi. S proljeca 1529. bijahu Zapoljevci (ili turska stranka) u Slavoniji vec tako pretegli, da su se bani Ivan Karlovic i Franjo Bacani morali 1. oznjka na kralja Ferdinanda obratiti ovim pismom: »Va§e velicanstvo moci ce se sjetiti, da smo 5esto. a osobito kad smo kod va§ega velicanstva u Becu bill, prilike u kralje- vini Slavoniji prikazivali, kako pogubno (sinistre) buntovnici postupaju, te da smo vase velicanstvo molili, neka se pobrine za pomoc, jer mi inaCe u sluzbi banskoj ne bi mogli ostati. Va§e veli- canstvo obecalo nam je, da ce nama poslati 5eta i drugih potreb§tina za rat, kao topove; ali te pomoci nijesmo sve do danas primili. Sada pak stole stvari u toj kraljevini kud i kamo gore nego prije . . . Mo- limo stoga va§e velicanstvo, da jo§ z? vremena ne§ta uCini, jer § t o d u 1 j e ote2e, sve vi§e raste snaga reCenih buntovnika«. I ugarska k o m o r a podupirala je molbe hrvat- skih banova; u pismu iz Budima javljala je ona 10. o2ujka 1529. kralju ovako: •Hrvatski bani tra2e neprestano no- vaca; jedan od njih nije paCe mogud da onamo podje, — drugi javlja o velikoj opasnosti, jer su Ivanovci (Zapoljevci) u preteznoj veCini. Despot (srbski) jadikuje u svome pismu, da mora sa svojima od gladi umrijeti; poznato je. da tako njega kao i njegove Turci i Ivanovci (Zapoljevci) salijetaju, neka se odmetnu«. Napokon pi§u i ugarski savjetnici 4. o2ujka Ferdinandu, kako je hrvatski ban javio, da je biskup Simun sabor slavonski osu- jetio i kako je s vrhbosanskim paSom u tijesnom savezu. Sam kralj Ivan ima u Slavoniju doei, da Zajedno s Turcima opustoSi KoruSku. Banu treba 5000 momaka njemaekih Ceta, jer prijeti skrajnja opasnost. Neka ih kralj §to prije poSlje. Ba5 te tu2be i vapaji hrvatskih banova i ugarskih savjctnika potakll su Ferdi- nanda, da se ozbiljno pobrine za sudbinu svojih privr^ciiika u Slavoniji. Kako se Je obCe- PECAT kralja IVANA ZAPOLJE. U sredini izpod krune veliki grb ugarski, razdije- ijen na detiri polja (1. i 4. polje grede, a 2. i 3. dvo- struki kriz); sred toga grba opet manji grb poro- dice Zapolja, razdijeljen takodjer na Cetiri polja (1. i 4. jednorog, a 2. i 3. vuk). Naokolo srediSnjega velikoga grba ni2e se od desna na lijevo §est ma- njih grbova, i to ugarski (s dvostrukim kri?.em), dalmatinski, kumanski (lav), slezki (orao), slavon- ski (kuna), i napokon bosanski ili haliCki (dvije krune). Napis: Sigillum : serenissimi : principis : domini : Joannis : Dei gra(cia) : regis : Hungarie: Dalmacie : Croacie. §8 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). nito mislilo j^vjerovalo, da su slavonski Zapolievci sporazumni s Turcima, pace da pobu- dom zagrebackoga biskupa i njegovih drugova bosanski sandzaci i begovi udaraju na hr- vatske zemlje, nadao se je Ferdinand, da ce mu stalezi nasljednih pokrajina rado poma- gati protiv Zapoljevaca, jer da ga tim podjedno pomazu i protiv Turaka. I nije se pre- vario. Na stanku u Doljnom Dravbrku dne 4. lipnja 1529. dozvolise odbori triju nutarnjo- austrijskih vojvodina (u ime Stajerske zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein, Ivan Ungnad, Erazam Trautmannsdorf — u ime Koruske opat sv. Pavla Ulrik, Augustin Para- deiser — u ime Kranjske biskup Kristofor Rauber i Ivan Rauber) znatne svote za uzdrza- vanje spanjolskih ceta na hrvatskoj krajini, kao i za placanje uhoda. Tako je sada Ferdinand uz 700 kranjskih konjanika, koje je vodio poznati Ivan Puchler od Mehova, imao jos do 1500 spanjolskih vojnika, s kojima je mogao takodjer suzbijati Zapoljevce u Slavoniji. I zaista je on polovicu tih spanjolskih ceta smjestio u slobodnu obcinii na brdu Qradcu kod Za- grcba, da ju brane od navala zagrebackoga biskupa i njegovih drugova. Biskup Simun bijase naime u travnju i svibnju 1529. obladao gotovo citavom Sla- vonijom, te se napokon na pocetku lipnja s vojskom od nekoliko tisuca Ijudi, vecinom kmetova, utaborio izpod kraljevske varosi Qradca, koju je branilo 700 Spanjolaca. Ferdi- nand je svemoguce pokrenuo, da to znamenito mjesto opet ne dodje u vlast Zapoljevaca. Podsjednutim Spanjolcima u Qradcu neka pohita u pomoc Ijubljanski biskup Kristofor Rauber sa svojim cetama, onda mehovski kapitan Ivan Puchler sa svojim konja- nicima. Ali i na stajerske staleze obratio se je Ferdinand posebnim pismom od 16. srpnja iz ceskih Budjejovica. »Buduci da se je zagrebacki biskup«, pise kralj, »obijestno i ne- opravdano ponovo od nas odmetnuo, vojvodi se Ivanu (Ihanischweide) pridruzio, te do- sad sa svojim privrzenicima nepokorno se prema nama ponio, pace se sada drznuo javno sabor u Slavoniji sazvati s tom namjerom, da one vjerne stranke i podanike nase u Sla- voniji, koji se ne bi njegovu pozivu odazvali, zajedno sa svojim ortacima djelotvorno na- padne te ih na stranu vojvode Ivana privede: to smo mi, cim su nam glasi o tom stigli, razpisali i razglasili slavonski sabor za posljednji dan ovoga mjeseca (31. srpnja), te odredili, da se odmetnici, ako bi zatrazili, opet u milost primu. Suvise smo nalozili, da na strah i trepet protivnika dodje neki broj ceta na taj sabor, koje ce zajedno s konjani- cima, sto ce ih oba nasa bana Hrvatske i Slavonije uza se imati, biti dovoljne, da se opru Turcima i Ivanu vojvodi, ako bi ovi odmetnicima u pomoc dosli, kako to zagrebacki bi- skup javno navijesta«. Ferdinand napokon poziva stajerske staleze, da i oni skupe odre- djeni broj konjanika, koji bi na poziv zemaljskoga kapitana stajerskoga takodjer provalili u Slavoniju. Jos prije toga, pismom iz Budjejovica od 10. srpnja 1529., bijase kralj Ferdi- nand izdao nalog banima Franji Bacanu i Ivanu Karlovicu, da za 31. srpnja sazovu sla- vonski sabor u Qradac kod Zagreba »poradi prijeke potrebe, koja je radi turske navalc stala prijetiti<; (ob imminentem necessitatem, que ex Turcorum insultu ingruere cepit). Vec u prvoj polovici srpnja 1529. bijase se oko Qradca i Zagreba skupilo toliko Fer- dinandove vojske, da je biskup Simun morao odustati od dalje podsade tvrdoga Qradca. pak sa svojim privrzenicima i cetama uzmaknuti u sjevero-iztocne krajeve Slavonije. Sad se je »njemacka stranka« spremila, da vrati Zapoljevcima nemilo za nedrago, pa je stala podsjedati biskupski grad u Zagrebu. O toj podsadi, za koje je mnogo stradala i stolna crkva sv. Stjepana, pripovijeda ocevidac Ivan Zermegh ovako: »Neki velikasi u Slavoniji, kao zagrebacki biskup Simun, Ivan Banic (Banffy) od Lcndave i Petar Markov, cuvsi da se je kralj Ivan, kojemu su oni tajno vjeru odrzali, vratio iz Poljske u Lipu, i da je tur- ski car takodjer posao na Ugarsku, ohrabrise se te skupise sto moguce brojnije cete ko- njanika i pjesaka. a najvise seljaka. Sabravsi tako dolicnu vojsku podsjedose varos Qra- dac (civitatem Montis Qraecensis), u koju bijase Ferdinand smjestio posadu od 700 spa- njolskih vojnika. Dok su ondje stajali, Ijubljanski biskup (Kristofor Rauber) i neki nje- macki velikaS, po imenu Pullar (Puchler), skupise cete njemackih konjanika i pjesaka, te ih povedose u pomoc podsjednutoj varosi. Njima se pridruzise sva ona gospoda Slavonci PODSADA ZAGREBA GOD. 1529 89 i Hrvati, koji su pripadali stranci Ferdinandovoj. Qovorilo se. da je u njemaCkom taboru ne§to vi§e ili manje od 10.000 vojnika. Kad je stranka Ivanova zamijetila dolazak te voj- ske, dize podsadu, skloni se u nutarnje krajeve Slavonije, pak opasa grad Ladislava Mo- rea, po imenu Jelisavac (Szent-Ersebet). Nijemci pak, do§av§i iza toga, opasaSe Cvrsto grad biskupa zagrebaCkoga, koji je nasuprot varoSi na brdu Qradcu. U torn (biskupskom) gradu (Zagrebu) bio sam i ja nazoCan, budu($ da sani obavljao slufbu ra^unovodje (ratio- nista). Podsjednut bi pak grad (biskupov) oko blagdana svete Margarete (13. srpnja) go- PISMO ZAQREBACKOQA biskupa SIMUNA OD ERDKDA od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu KaStelanovi^u radi grada Zeline. (3.). Arkiv lucotUvenske akadcniije. dine 1529., a podsada je trajala sve do blagdana rodjenja Marijina (8. rujna). U to vrijeme. biiduci da je Nijemcima manjkalo topova za ruSenje zidova, kopali su sve pod zidove podzemne prorove, te su ognjenim oru?,jem kuSali, da bi ma kojim naCinoin mogli grad osvojiti. Ali sva nastojanja neprijatelja bila su zaiudo, Jer su na§i Cesto provaljivali i laguinc razvalili, tako da su mnogi Spanjoici i Nijemci ili poginuli ili pak zarobljeni u grad odvedeni. Napokon je zapovjednik grada Ivan Vagerovid (Vagorovits), io- vjek star, ali hrabar, uvidivSi, da Nijemci nastavljaju podsjedanje, spustio po zidu nekoga sve(Senika s pismom na biskupa, u kojem je javio, da je grad u opasnosti, jer hrane dne- 90 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). vice nestaje,*a on je zajedno s posadom od tolikoga bdijenja i naprezanja vrlo izmoren; stoga moli biskupa, da propadajucemu gradu pomoc privede. Glasnik stigao je s pismom srecno do biskupa, pak se je jednakim nacinom i povratio s povoljnim odgovorom. Bi- skup je naime porucio, da ce brzo stici, pridruzivsi si pomoc Turaka. Stoga se je sve ra- dovalo, a sutradan su sve lumbarde, sto su u gradu bile, u znak radosti izpaljene; jos se je trubljama i talambasima neprijateljima oglasilo, da su podsjednuti veseli i bodri. Nasoj je stvari pomogao jos i njemacki uhoda, kako smo poslije doznali, koji je Nijemcima do- glasio, kako je svojim ocima vidio, da je velika turska vojska dosla u tabor nasih (bi- skupa i njegovih drugova). Bila je na vrhu crkve (sv. Stjepana) izvjesena nekakva stara zastava, za koju su Nijemci mislili, da je turska; pak tako prestravljeni digo§e podsadu i odose. Mi pak oslobodivsi se svakoga straha zahvalismo se Bogu«. Podsjedanje biskupskoga grada Zagreba trajalo je dakle gotovo dva mjeseca. Vr- hovni vojvoda Ferdinandovih ceta bio je za to vrijeme Nikola Thurn (Nicolo dc la Torre, Nicolaus a Turri) mjesto Nikole Jurisica, kojemu bi povjereno, da ide za poslanika k sultanu Sulejmanu, i da ga odvrati od daljih provala u Ugarsku; uz Nikolu Thurna bio je Ijubljanski biskup Kristofor Rauber i mehovski kapitan Ivan Puchler s kranjskim ce- tama, nadalje hrvatski ban Ivan Karlovic i drugi privrzenici Ferdinandovi iz Hrvatske i Slavonije, i napokon stajerski zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein sa stajerskom pomocnom vojskom. Medjutim spanjolski i njemacki vojnici pocinjali su nasilja takodjer i pristasama njemacke stranke. Dne 15. kolovoza 1529. izdaje vrhovni kapitan (supremus ca- pitaneus ad confinia Croatie Sclauonieque) Nikola Thurn u Zagrebu tjeralicu »protiv Tome Trnkovica (Ternkouiz) i ortaka, koji su pod gospodinom Ivanom Puchlerom vojevali, te go- spodina Stjepana Deshaza od Susjedgrada, kad se je od Nikole Turna vracao u svoj grad. macevima i kopljima grdno izranili, pa onda iz logora gospodina Puchlera pobjegli«. Tko te zlotvore ulovi, neka ih predade ili vrhovnomu kapitanu ili banu Karlovicu, da ih kazna ne mine. Tri dana zatim, 18. kolovoza, salju Ijubljanski biskup Kristofor i Nikola Thurn (supremus capitaneus in confinibus regni Croatie) pismo Petru Keglevicu, u kojem uz ino porucuju: »Ne dvojimo, da vase gospodstvo znade, kako nas je njegovo velican- stvo ovamo poslalo, da izgrede i nevjeru nekih baruna i plemica ove kraljevine kaznimo. Mi smo se sada utaborili pred gradom Zagrebom, te ga podsjedamo. Stoga zelimo opome- nuti va§e gospodstvo, da bude sa svojom druzinom spremno, pak cim se pokaze potreba, da bez krzmanja i otezanja uzmogne do6i . . .« U isto vrijeme, dok je Thurn s hrvatskim, kranjskim i stajerskim cetama podsjedao biskupski grad u Zagrebu, bijase se pod zastitom te vojske o koncu srpnja sastao na brdu Qradcu sabor Ferdinandovih privrzenika u Slavoniji. Biskupa Erdeda i njegovih drugova nije dakako bilo; no zato su se uz bana Ivana Karlovica nasli na okupu jamacno Ljudevit Pekri od Petrovine, Ivan Kastelanovic i drugi plemici. Ne zna se potanko, o cemu se je sve vijecalo; za neke zakljucke doznaje se tek iz odgovora Ferdinandova na sa- borsku predstavku. Stalezi stranke Ferdin^dove na saboru na Qradcu izticaU su najprije, kako su oni u pogledu rata s Turcima vazda pravo i zdravo svjetovali, ali kralj nije slusao njihovih savjeta i opomena, pace im nije pravo ni vjerovao, vec je slijedio one, koji su mu svagdje na ustrb radili. Nadalje su stalezi od kralja trazili 4000 forinti, koji bi se prema njihovoj namjeni mogli koristno upotrebiti, da se sacuva kraljevina Slavonija; napokon su se gorko potuzili na svoju nevolju i siromastvo, jer su imanja njihova opustosena i raz- valjena ne samo od protivnika njihovih, stranke Zapoljine, nego i od istih Ferdinando- vaca, narocito od njegovih vojnika, koji ne stede ni kraljevih prijatelja. Zato su zahtije- vali, da im kralj dade ili odstetu ili pak druga imanja. Kralj Ferdinand nije medjutim u taj mah bio moguc, da odgovori i pomogne svojim prlvrzenicima u Slavoniji; on je pace bio prinudjen, da sve svoje cete pod Thurnom oda- zove izpred Zagreba i poslje prema Becu, kojemu je najveca opasnost od Turaka zaprije- SULTAN SULEJMAN PODSJEDA BEC. 91 tila. Tako je Zapoljina stranka u Slavoniji posve pretegia, dok su Ferdinandovci ostali bez za§tite i obrane. Sultan naime Sulejman, icleCi odr^ati obe^anje zadato Ivanu Zapolji. bija§e jo§ 10. svibnja 1529. poSao s vojskom svojom na Ugarsku. Dne 17. srpnja stajao je kod Beograda, a 31. srpnja kod Vukovara. Ferdinandov poslanik Nikola JuriSId bijaSe tada stigao tek do Metlike u juznoj Kranjskoj, pa tako nlje mogao ni misliti, da bi sultana odvratio od dalje provale. Pre§av§i Sulejman 15. kolovoza kod Osijeka preko Drave, dopro je 18. kolovoza na Muhacko polje, gdje ga je do^ekao Ivan Zapolja sa svojim pri- vrzenicima, te mu se poklonio i ruku mu poljubio. Nakon toga udarila su oba sa svojim voj- skama uz Dunav prema Budimu, gdje se malena njemaCka posada nije mogla odriati, ve<i je 8. rujna varo§ i grad predala. Malo dana zatim — 14. rujna — posadio je drugi za- povjednik janji(5ara Ivana Zapolju na kraljevsko prijestolje; sam sultan pak po§ao je s Ci- tavom vojskom svojom ravno pred Be^, da ga osvoji. Dne 27. rujna 1529. utaborio se je Sulejman pred gradom BeCom. Vojska mu je brojila 270.000 Ijudi (od toga tek 100.000 pravih ratnika) i 300 topova. Protiv te ogromne SPOMENICA (TALIR) KRALJA FERDINANDA prigodom provale sultana Sulejmana do Be5a god. 1529. Na prednjoj strani iik kraija Ferdinanda i naokolo u dva reda napis: Ferdinandus . Dei . gracia . Hungariae . Boemiae . et c(etera) . rex . anno . Domini M. D. XXIX. etatis . suae . XXV. Na straznjoj stranici u sredini grb austrijsko-kastilski, a naokolo ovoga grbovi Ugarske. Dalmacije, Hrvatske i CeSke. Napis u dva redka: Doinine . da . mihi . virtutem . contra . hostes . tuos . quia . tu . adiutor . mens . es. Izvornik u arkeolosifkom muzeiu u Zagrebu. sile branila je grad malena posada od 16.(KK) do 18.(HK) Ijudi, kojoj je zapovijedao stari grot Nikola Salm sa svojim Surjakom Vilimom Rogendorfom, zatim podvojvoda Ivan Kocijan (Katzianer), Leonardo Vels, Eiteleck Reischach, i napokon iz Slavonije nadoSli Nikola Thurn s Petrom Keglevieem i drugima. Podsada Beca otegla se je do 14. listopada. kad bi§c od hrabrih brapiteija suzbijeni posljednji juriSi turski. Jo§ one no(ii di?.e Sulejman podsadu, te se stade brzo kuci vracati. StigavSi 25. listopada u Budim zadriao se je ondje tri dana; 6. studenoga bio je ved u Petrovaradinu. Na polazku iz Budima bija§e svomu stideniku Ivanu Zapolji obrckao, da de mu do godine jo§ s vedom vojskom u pomod pri- tcci, ako se dotle ije utanadi mir s deSkim kraljem Ferdinandom. Pohod sultana Sulejmana i uzpostava Ivana Zapolje na prijestolje po njemu doj- mila se boino ne samo rimskoga pape. nego i nckih svjetovnih vladara. Papa Klimcnt VII. kaznio je Ivana Zapolju crkvenim proklctstvom (21. prosinca 1529.), a francuzki kralj Fratijo I., koji se u to izmirio s carcm Karlom V., uzkratio mu je dosadanju novdanii |)omoc. Pade i narod u Ugarskoj stao se je odvradati od njega, odkad se je ponizio do 92 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). turskoga vaeala. Da je Ferdinand s mjesta s velikom vojskom provalio u Ugarsku, tezko da bi mu Zapolja bio dugo odolio. Jedino u Slavoniji kao da je pohod sultana Sulejmana ojacao stranku Zapoljevaca. Kad je ono u rujnu grof Nikola Thurn zajedno s Petrom Keglevicem morao pohitati u pomoc Becu, pretegla je u Slavoniji posve Zapoljina stranka. Biskup Simun od Erdeda osjecao se je pace tako siguran, da je posao u Budim, te se sa svojim rodjakom Petrom Erdedom poklonio kralju Ivanu. Jamacno je biskup boravio i onda u Budimu, kad se je vracao Sulejman, i valjda ga je vec tada Ivan Zapolja imenovao za svoga bana mjesto kneza Krste Frankapana. U studenom 1529. vracao se je biskup Simun u Slavoniju, vo- deci sobom izabranu cetu, koja je pratila njegovo poslanstvo. No putem docekao ga je Ljudevit Pekri sa 300 konjanika. Zametnula se borba, u kojoj bi biskupova pratnja razpr- sena, a sam biskup tezko ranjen. Pekri zarobio je bogat plijen, koji je razdijelio medju svoje vojnike. Biskup i ban Simun nije poradi te nesrece duhom klonuo. Oporavivsi se od zado- bivene rane pozvao je privrzenike Zapoljine, da se skupe na sabor u Krizevcima prvih dana sijecnja 1530. Na torn saboru priznat bi Simun za bana, te se je odsad podpisivao »Simon episcopus ecclesiae Zagrabiensis, nee non Dalmatiae, Chroatiae et Sclavoniae ba- nus«. Jos bi zakljuceno, da se svi slavonski velikasi i plemici sakupe na novi sabor, koji ce biti u Ivanicu 25. sijecnja 1530., pa da se ondje kralju Ivanu Zapolji pokore. Pace i Fer- dinandov ban Bacan bi pozvan, da dodje na taj sabor. Medjutim Bacan odbio je poziv u pismu iz Nemethujvara od 19. sijecnja 1530., u kojemu je Zapoljevcima uz ino poru- civao i ovo: »Vi ste nas pozvali na sabor u Ivanic. Ali mi bi na taj sabor dosli niposto kao prijatelj ili pristasa, nego kao neprijatelj protiv pogana (ut hostis contra paganos). Vi mi pisete, ako na taj sabor ne dodjem, da ne ce nitko biti kriv nego ja, kad bi kraljevstvo snasla kakva opasnost. Jamacno, braco i gospodo premila, ni predji moji ni ja ne prouzro- cismo nikada opasnosti kraljevstvu, niti cemo htjeti to u buduce ciniti, jer smo vazda s cijelom porodicom i svojtom nasom radili i nastojali, da uztrajemo u onoj vjeri kato- lickoj, u kojoj su roditelji i predji nasi zivjeli; mi cemo i dalje ostati u castima, slobodi i imanjima, koja su nam od Boga podijeljena, te ne cemo sluziti poganina i neprijatelja krs- canske vjere«. U daljem pismu spotice ban Bacan biskupu Erdedu, da Slavoniju tura u propast »onaj, koji je ovu kraljevinu i krscansku vjeru, onda dusu i tijelo svoje, — pace i vlastitu domovinu izdao zbog zavisti i teznje za vremenim dobrom«. Lako je biskupu zagrebackomu, koji u tome kraljevstvu nema djece ni potomaka, a ni bastine, pa se i ne boji, da bi Stogod mogao izgubiti. No ostali Zapoljevci (svjetovnjaci) izgubit ce svoja po- sjedovanja, pa ce se onda sa zenama i djecom potucati po tudjim zemljama. Jos za- klinje Bacan svoje drugove, neka ne vjeruju laznim prorocima. Moglo bi se dogoditi, da dodju pod vlast Turcina, dosadanjega saveznika svojega. A onda ce izgubiti troje: vjeru, kraljevstvo i slobodu«. Medjutim poruka bana Bacana slabo je djelovala: velika vecina slavonske gospode ostala je vjerna kralju Ivanu (Janusu) Zapolji i njegovu banu Simunu od Erdeda. Na saboru u Ivanicu odlucise utanaciti savez s Turcima, te se oboriti na svoje protivnike u Slavoniji, narocito na slobodnu obcinu na brdu Qradcu kod Zagreba, koje prosle godine nijesu mogli svladati. Onda ce se jos osvetiti Hrvatima, koji bijahu Qradcu u pomoc pritekli, kao i Kranjcima i Stajercima, koji su jednako s grofom Nikolom Thurnom grad obranili. Zaista su namah i Hrvatska i Kranjska osjetile posljedice saveza slavonsko-tur- skoga. Vec u veljaci 1530. robili su Turci po Kocevju u Kranjskoj; u isto vrijeme pro- valili su Turci, sporazumni sa Zapoljevcima, u Hrvatsku, te su ju nemilo poharali. Bas ta posljednja provala nemilo je razcvilila i onako tuzne Hrvate. Kninski bi- skup Andrija Tuskanic obavijestio je pismom od 24. veljace kralja Ferdinanda o toj pro- vali, te ga je zaklinjao. neka ipak jednom javi, da li je sto ucinio za obranu nesrecnoga SaBOI^ HRVaTSKI dOD. lS3d 03 kraljevstva. Malo pred tim sastali su se i hrvatski stalezi na sabor, da se i oni posavje- tuju o obrani svoje domovine. Oni se takodjer obratiSe poslanicom na kralia Ferdinanda. Najprije kazu u njoj, da i Ferdinand i svi krScanski vladari dobro znadu, koliko vec go- dina mora Hrvatska podnositi silne nevolje od Turaka, i kako su staie2i Hrvatske prvi od svih stanovnika ugarske krune Ferdinanda priznali za svoga vladara, te ga dosad vjerno sluzili i zivot svo] za nj ulagali, premda nijcsu za to ba§ nikakve nagrade primili. Spremni su i dalje gubiti zivot za kraija i vjeru; ali nikada nije Hrvatskoj prijetila tolika opasnost kao ba§ sada. Turci, koji su i prije iz Bosne udarali na Hrvate, sada su gotovo pobijes- nili, te bez prestanka provaljuju na imanja i baStine njihove, osobito odkad su nedavno bill u Ugarskoj, te u samo] zemiji (hrvatskoj) osvojili vi§e gradova, iz kojih se obaraju na svoje krscanske susjede. K tomu su gospoda i plemici kraljevine Slavonije, koji su u pri- ja§nje vrijeme Hrvatima u svakoj nevolji pomagali, prometnuii se u duSmane i protivnike njihove, tc nanose stetu njihovim glavama i imanjima kao sami Turci, s kojima su se slo- ziU u savcz (prout Thurci ipsi, qui et ahoquin cum ipsis confederati sunt). Nadalje rijeka Una bila ie od starine Hrvatskoj glavnim branikom; no odkad je srbski despot (Beri- slavic) dobio grad Kostajnicu, prijeti ba§ s te strane najveca opasnost. Pogovara se naime pod izvjestno, da ce despot izdati grad Turcima. Ako se to zgodi, bez sumnje 6e 5itava Hrvatska za sve vijeke propasti. Napokon i s morske strane, odakle je Hrvatska dobi- vala dosad hranu, te u obce imala oduska, prijete joj Mletci, cinedi joj neprekidno neprija- teljstva. S obzirom na te priUke mole i zakUnju stalezi kraija, da ved radi svoje Casti kra- Ijevske izplati njima duzne svote, koje im duguje, §to su sluzili pod zastavom njegovog kapitana. Buduci da nadalje hrvatski ban (Ivan Karlovid) sa svojim neznatnim sredstvima ne moze sam suzbijati turske navale, mole kraija, da poslje za obranu zemlje svoju za- sebnu vojsku od svojih vlastitih Ijudi. Hrvati se nadaju, da ce on izpuniti njihove molbe, jer ne znadu razlog, zasto bi bas oni morali biti nesrecniji od ostalih vjernih podanika kraljevih. Ako im pak ne ce pomoci, neka ih bar ne bijedi s nevjere i opornosti, ako sami potraze drugo utociste i nacin, kako bi spasli za neko vrijeme jo§ ono malo imanja i ba- §tina, sto ih je turski bijes njima ostavio. Svojcmu ultimatumu pridali su hrvatski stalezi jos neke molbe i tu^be. Tako mole, da kralj pomiiuje senjskoga biskupa Franju Jozefica, privrzenika Zapoljina, kojega je Fer- dinand tada drzao zarobljena. Nadalje javljaju, kako neki posjednici u Hrvatskoj ne 6e da placaju desetinu zagrebackomu biskupu i kaptolu; da se ti ne bi osvecivali, mole kraija, neka zapovjedi banima, da doticnike na placanje desetine prinude. Jo§ se tu2e na kneza Krstu Frankapana Brinjskoga, §to je nedavno poharao imanja plemida Zimida; suviSe mole kraija, neka kazni reCenoga kneza, Sto dozvoljava, da njegovi podanici voze 2ito, vino i drugu hranu u turski grad Udbinu. Poslanica hrvatskih staleza zivo se je dojmila kraija Ferdinanda. 2e\e6i i sam ied- nom izpuniti obecanja, zadata na izbornom saboru u Cetinu, odgovori im 8. oiujka iz Praga vrlo utjesljivim pismom. Najprije javlja, koliko je radio kod pape, kod svoga brata Karla i njemaCkih knezova izbornika, oko staleza CeSke krune i svojih nasljednih zemalja. da izmoli od njih pomo(i protiv Turaka. Jednako nastoji o tom i sada, pa se nada uspjehu. a onda 6e rado sve Ciniti »za utvrdjenje i obranu kraljevine Hrvatske i njezinih iitelja* (in confortationem et defensionem regni Croatie et incolarum eiusdem). Na poziv svoga brata poci de na dr?.avni sabor njemaCki u Augsburg, gdje Ce se s bratom zdruiiti, te ozbiljno i revno razpravljati o opasnostima, koje prijete Hrvatskoj. PoruCuje Hrvatima, neka i oni po§lju na taj sabor svoje poslanike, koji 6e o svojoj domovini znati bolje izvije- stiti od drugih, i koji 6e, poznavajudi dobro Turke i njihov naCin ratovanja mo(ii savjcstniie i bolje savjetovati, te kazati sredstva, kako da se Hrvatska obrani od Turaka. Ako me- djutim Turci u to vrijeme udare na Hrvatsku, ne 6e ih kralj ni tada zaboraviti, i ne 6e dopuStati, da tako staro i odliCno kraljevstvo propadne (regniim tani vctustum et nobile). I za vojsku pobrinut 6e se Ferdinand, da se Sto prije poSlje u zemlju; hrvatskim svoiim 94 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (l527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). « siuzbenicima placat ce tocno, cim samo dobije subsidija. Tako isto namirit ce i stare du- gove. Olede Kostajnice odredit ce se, da ne bude opasnosti, te bi dopanula turskih ruku, a glede dovoza hrane po moru kaze, kako bas sada nastoji oko mira s Mlctcima, pa se nada, da ce se Mletcani nakon ovoga mira ponasati prema Turcima kao i ostali pristojni krscani. Jos potanje izlozio je kralj svoje namjere oko obrane Hrvatske u pismu na vjer- noga kninskoga biskupa Andriju Tuskanica, kojega bijase u to imenovao svojim savjetni- kom (consiliario nostro). Odgovarajuci mu 17. ozujka iz Praga na njegovu tuzaljku od prosloga mjeseca javlja mu, kako revno nastoji oko ceskih staleza, da mu podadu brzu i izdasnu pomoc, da s njom najprije ponovo zauzme Ugarsku, Erdelj i Slavoniju, a onda da obrani Hrvatsku. Suvise odredio je, da se po Stajerskoj, Kranjskoj i Koruskoj skuplja voj- ska, pa da se sto prije smjesti na granicu Hrvatske. Vojvodom pak ili vrhovnim kapita- nom te krajiske vojske imenovat ce Ivana Kocijana (Katzianera), u kojega se puno uzdaje, da ce stare nevolje ublaziti i popraviti, zemlju od provala braniti, te joj povra- titi nekadanji mir i red. Ivan Kocijan, odsad giavni kapitan kraljevske vojske na krajini hrvatskoj i sla- vonskoj, nije bio Hrvatima nepoznato lice. Rodjen u gradu Katzensteinu u Kranjskoj jos je god. 1525. kao »zamjenik vrhovnoga kapitana« (locumtenens supremi capitaneatus exer- citus, contra Turchas, Verweser der Hauptmanschaft wider Tiirken) zapovijedao ce- tama tadanjega nadvojvode Ferdinanda u Hrvatskoj*; poslije je bio poslanik Fcrdinandov na saboru u Cetinu, a onda se je proslavio razbivsi Ivana Zapolju u boju kod Tokaja. Na- pokon je god. 1529. znatno doprinio srecnoj obrani Beca. Sada ga jc pak zapalo, da na celu kraljevih ceta iz nasljednih zemalja brani te zemlje kao i kraljevstvo hrvatsko od turskih provala, a podjedno da pomaze Ferdinandovim privrzenicima u Slavoniji do po- bjede nad Zapoijinom strankom. Tek sto je Ivanu Kocijanu stiglo imenovanje, vec se sa svih strana utjecu pod za- krilje njegovo. Ne cine to samo zapovjednici i kapitani kraljevskih gradova (KHsa, Senja, Bihaca, Ripca), nego i isti hrvatski bani. Na samu Cvjetnicu, 10. travnja 1530., pise ban Ivan Karlovic iz grada Mutnice pismo, javljajuci Kocijanu, da se Turci s velikom vojskom i topovima dojducega Uzkrsa spremaju udariti na Hrvatsku. Osim pase bosanskoga i mo- starskoga doslo je jos drugih pet pasa, da osvoje Hrvatsku (ad occupandum regnum Croatiae). Ako ne bude brze pomoci od kralja, Hrvatska mora propasti. Zato moli Kocijana u Isusovo ime, neka sto prije skupi vojsku, kojom bi se zemlja mogla obraniti. Jos ga za- klinje, da mu s obzirom na prijateljstvo i blagonaklonost, koju mu je vazda izkazivao, poslje nekih 20 puskara (pixidiarios) za njegove gradove, narocito za Krupu; jer ako taj grad propadne, bit ce Ijute pokore. I hrvatski sabor, sabran u Perni, salje 24. travnja vrhovnomu kapitanu zasebnoga poslanika Mihajla Budisica, jamacno da trazi pomoci. Na- pokon i kninski biskup Andrija Tuskanic pisao je 1. svibnja 1530. iz Topuskoga Kocijanu ovo pismo: »Vas list primili smo po slugi i razumjeli, sto zelite. Uslijed toga neka nam vasa velemoznost sto prije naznaci mjesto, dan i doba, gdje bi se s vama sastali i o dobru do- movine vijecali, jer je kraljevsko velicanstvo sve staleze i redove uputilo, da se u voj- nickim poslovima na vas obracamo«. Vrhovnoga kapitana Kocijana potrazio je i Ljudevit Pekri, giavni vodja Ferdinan- dovih privrzenika u Slavoniji. 2eleci se s njime sastati, dosao je Pekri u Brezce u juznoj Stajerskoj, odakle je 9. svibnja kralja Ferdinanda o dogadjajima u recenoj kralje- vini izvijestio ovako: »Posljednjih je dana zagrebacki biskup (Simun od Erdeda) sa sa- branom vojskom na turski nacin poharao imanja Ivana (Ernusta) od Cakovca,. privrzenika vasega velicanstva, te je dao velik dio njihov spaliti. Na to je svoje Ijude, oko 6(50 konja- * Ferdinandovi vrhovni zapovjednici vojske za obranu od Turaka bili su dosada: Nikola grof Salm Stariji (1522.— 1523.), Bernardin Ri5an (1524.), Ivan Kocijan (samo zamjenik 1525.), Ni- kola JuriSic (1526.— 1528.), Nikola grof Thurn (1529.). VRHOVNl KAPITAN IVAN KOCIJAN. 95 nika, dobrih vojnika, medju kojima je bilo i Turaka, posiao da podju poljem kraj rijeke Cazme; on sam sa svojim bratom Petrom Erdcdom, kao i sa (^itavom pjeSadijom, s topo- vima i drugim bojnim spravama po§ao je za njima. Oni su naime snovali, kako bi sve dijelove kraljevine Slavonije podvrgli vojvodi. Ivanu, pa i gradove Varafdin i Zagreb osvojili«. Pekri nadalje pripovijeda, kako je on jo§ prije dolazka biskupova udario na nje- govu konjicu, te jii potukao. Jedan od kapitana tih konjanika, po imenu PenoSi^, sre(5no je umakao, ali su mu vojnici koje zarobljeni, koje poubijani; drugi vojvoda, zvan Kunovic, dopanuo je rana, te se je s velikim gubitcima spasao. Sada su medjutim biskupu stigle (3ete iz Ugarske, pa on oCekuje takodjer pomoci od Turaka. Zato moli Pekri od kraija za ■:i-; „ Vu^tf-!^' >.-^w. A- iV"i^ w«..^.^ ^-.ijf^ l..fi.^^ y--f<iy- 9-^tfi^-eu ^^ i y fS:i(Pr iX PISMO KRALJA IVANA ZAPOLJE, izdano u Budimu 1. rujna 1530., kojim nalaze biskupu Simunu od Erdeda, svome banu u Daltnaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, da plemi(5ima Petru i Stjepanu od BogaCeva povrati Rasinjicu. koju im bijaSe Ljudevit Pekri ugrabio (4). Arkiv lusoslavenske akademije. brzu pomoc. Kocijanu predlo2io je Pekri, da se u Bre2cima sastanu, pak je stoga ovamo I doSao; ali Kocijana nema, pa tako se mora bez ikakve koristi opet povratiti. Medjutim je Ivan Kocijan odluCio, da svu gospodu hrvatsku i slavonsku skupi za 3. lipnja 1530. na stanak u Breicima. Tu bi najprije pokuSao izmiriti ratujude stranke u Siavoniji^a tjnda udesio neSto za obranu Hrvatske od turskih provala. Naravno da je pozvao na stanak i privr2enike Ivana Zapolje. Medjutim Ivan Bani<i (Banffy) od Virovl- tice boravio je na dvoru kraija Zapolje, koji ga bija§e izabrao za svoga palatina. dok su ostali vodje Zapoljevaca izrijekom poziv odklonili. Biskup i ban §imun od Erdeda odgo- vorio je iz Cazme 3. lipnja 1530. Kocijanu ovako po prilici: »Odkad se je prcjasni kralj 06 FERDINAND t. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.), • rerdinand podigao, da spravi pod svoju vlast Ugarsku, tako se je silno po Ugarskoj i bla- voniji pustosiio i haracilo, da je to teK nesto manje, nego sto je prosaste godine cinio silni car turski. Pogiiiuli su toliki Ijudi i vitezovi, kojih su predji krvlju svojom kraljevinu Ugarsku i citavo krscanstvo hrabro branili. Koliku su samo pustos prosle godine pocinile spanjolske cete kralja i^erdinanda u glasovitom kaptolu nase crkve zagrebacke, o torn neka i sad jos svjedoce rusevine. Kolika su sela i posjede crkve zagrebacke i gospo- dina Petra trdeda, nasega brata, minulih dana spaliii Ljudevit Pekri iz Varazdina i Nijemci iz Zagreba, mozete doznati iz usta vjerodostojnih svjedoka. Svega toga ne smije krscanin ciniti; medjutim to svjedoci, da je vama vise stalo, da se ovo kraljevstvo opu- stosi, nego da se oslobodi. Jer ako se koji vladar za stalno nada koje kra- ljevstvo zadobiti, on ce htjeti, da to kraljevstvo bude citavo ine- o s t e c e n o (nam quicumque principum spem firmam potiundi regni habet, is integerrimum et salvum regnum esse velit). I mi smo lanjske godine (1529.), kad smo se za boljitak i mir ove kraljevine na noge podigli s gospodom i prijateljima, mogli sva imanja Ferdi- nandovih privrzenika opustositi i spaliti. Ali buduci da je to za krscanina grijesno, a za pobjednika vladara stetno, nijesmo to htjeli ciniti, pace nijesmo na to ni u dusi pomislili. Promotrite dakle svojom pameti i razumom, tko je vise kriv haranju i zatiranju imanja i neduznoga puka, i tko to svedjer ne prestaje ciniti. Pozivate nas u varos Brezce (Rann), sest milja od Zagreba udaljen, pa da se ondje poradi o miru. Mi vjerujemo vasoj vele- moznosti, da iskreno zelite, o cemu pisete; a i mi, da ne zelimo mir i obce dobro, nikad ne bi vama pisali. Ali da vam istinski kazem, nije to nacin, da se poluci obce dobro; jer bi se veca sloboda i stanovnicima kraljevstva i poslanicima morala dati. Najvise bi se morala zabraniti i pokarati drzkost Ljudevita Pekrija, koji za svoju vlastitu korist a bez straha robi, a to bar za ono vrijeme, dok se sto u torn poslu dokonca. Velemoznost vasa neka zato iz Zagreba odredi nacin, kako da se obustave neprijateljstva Ljudevita Pe- krija i ostalih, koji rade na zator ove kraljevine a za svoj vlastiti dobitak, svakako dotle, dok se ili sami glavom ili po svojim poslanicima s pomocu Bozjom ne sporazumimo o boljku domovine. Znadem, da je vasa velenioznost mnogo mladja od nas, i da bi praved- nije i pristojnije bilo, da se k nama u varos Ivanic potrudite, jer vam u Zagrebu radi razsula konaka dati ne mozemo. Ako to hocete uciniti, dati cemo vama slobodno pismo (litteras salvi conductus); ako pak zelite, da nas poslanik dodje k vama, posljite nam sto prije takav list. Vasa velemoznost neka tako poradi, da obim domovinama i svemu krs- canstvu bude na korist, a ne na stetu. Simun, biskup zagrebacki, ban Dalmacije, Hrvat- ske i Slavonije«. Malo dana poslije, 9. lipnja, pise opet iz Moslavine Petar Erdedi od Mo- nyorokereka susjedgradskomu vlastelinu Stjepanu Deshazyju, kako je sporazuman s bi- skupom, pa ni on ne ce nikoga poslati u Brezce. »Bili smo ovdje na okupu s gospodinom biskupom i gospodinom Ivanom Tahijem. Danas su otisli od nas. Mnogo smo razpravljali 0 stanju i spasu ovoga pretuznoga kraljevstva (de statu et salute huius miserrimi regni), i sam Bog nam je svjedok, da kao dobri krscani nijesmo zelili drugo nego dobro«. Jos prije snovanoga stanka u Brezcima prijetila je pogibao, da se u citavoj Slavo- niji razplamti obci gradjanski rat. Vec na koncu svibnja tuzila se je Margareta Sekelj, supruga Ivana Banica, iz grada svoga Virovitice u posebnom pismu na Petra Erdeda, kako je cula, da ce »namah nakon izminuca primirja« Ljudevit Pekri sa svojim ortacima njezina dobra poharati i grad Viroviticu podsjesti. Ona moli Erdeda za pomoc, jer Zapolja ne dopusta njezinomu muzu a svome palatinu, da se kuci povrati. Dne 5. lipnja 1530. javija opet kninski biskup Andrija iz Topuskoga kapitanu Kocijanu: »Zagrebacki biskup poslao je vec dva put moliti pomoc u Tursku, koju mu dosad uzkracivahu. Sad opet salje k pasi i sultanu dva poslanika, naime kopilana pokojnoga kneza Bernardina (Frankapana) i Matiju Matkosica, moleci za pomoc (subsidia). Isti biskup ponovo skuplja sile i daje sve svoje gradove utvrdjivati. Sad netom ovih je dana unio ziveza u svoj grad Zagreb i svim ga obskrbljuje po svojim silama. Hoce da se vaSoj velemoznosti opire. Ali vjerujemo u QRADJANSKI RAT U SLAVONUI 60t). 1536. 07 Boga i za stalno drzimo, da ce ga nada prevariti. To znademo: Cim vaSa velemoznost dodje, svi cc se zitelji kraljevine Slavonije vama pokoriti«. Fod zaStitom Ferdinandovih Ceta iz nasljednih zemaija, koje su bile smjeStene u utvrdjenim gradovima Vara^dinu i (jradcu kod Zagrcba, sastali su se u potonjem gradu privrzenici njegovi iz Hrvatske i Slavoniie dne 10. srpnja na sabor. Bill su tu nazoCni bani, kninski biskup i ostali »vjerni sluzbenici« Fcrdinaiidovi. I saboraSi i obcina grada Oradca obratise se na Ivana Kocijana za pomoc. 2iteiji Qradca tu^e se, kako posada od pje§aka u njiliovu gradu ne prima place, pa zavrsuju: »Da nas vrhovni kapitan konjanika Ljudevit Pekri nije dosad branio, ne znamo §ta bi se bilo dogodilo ovome gradu«. Cini se, da je uslijed toga Kocijan jos jednom poku§ao izmiriti Zapoljevce s Fcrdinandovcima u Slavoniji. Dne 22. srpnja salju iz Cazme biskup i ban I^imun i Petar Erdedi pismo na Kocijana, u kojemu odgovarajuci njemu javljaju, kako su oni jo§ 18. srpnja poslali k njeniu dva svoja punomocnika, po imenu Baltazara Hobetica i Jurja od Kapele, koji su doprli do Oborova, ali se dalje ne usudjuju. Ljudevit Pekri, kojemu su javili, da imadu od Kocijana slobodno pismo, ne ce da za nj znade, ve6 §kodi iijihovim Ijudima, gdje samo mo2e. Na to se Erdedi potanje tuzi na Pekrija, kako on »imanja obojice kao i posjede zagrebacikoga kaptola i sad jos opustosuje«. Ali to nije dosta, jer on hara takodjer po imanjima »nevolj- nih plemica«. Suvise je poslao svoje cete, da se zdruze s cetama Ladislava Morea, pa da se sve zajedno obore na imanja Ivana Banica, privrzenika i palatina Zapoljina. Pismo svrSavaju navijestajuci nove i 2e§ce borbe: »Mi tolika zuluma vise trpjeti ne mo2emo, nego cemo s gospodom i prijateljima nasima u toj kraljcvini kazniti njegova zlodjela. Ne cemo dirati u oblasti prejasnoga kralja Ferdinanda, ako nam one ne dadu povoda«. Sada je na koncu srpnja 1530. planuo zestoki gradjanski rat u Slavoniji, koji je trajao kroz mjesece kolovoz i rujan. Dne 31. srpnja javlja kralj Ferdinand svome dvor- janiku Pctru Keglevicu, kako je odlucio svoje privrzenike braniti od navala biskupa za- grebackoga i njegovih ortaka, pak zavrSuje: »Stoga tebi tvrdo zapovijedamo, da na§u vojsku, koju smo u na§u kraljevinu Slavoniju poslali, i koju cemo poslati, svakim naci- nom pomazes, pa da se ne kratis satirati i ostecivati one neprijatelje, gdje ti se samo zgoda prufi«. Potankosti o gradjanskom ratu nijesu poznate; tek pojedine vijesti mogu se zabi- Ijeziti. Dne 8. rujna pise ban Ivan Karlovic iz Novoga vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »I ako bi va§a velemoznost htjela sto god protiv redenoga biskupa (Simuna) poduzeti, bilo bi sada vnjeme i cas, jer biskup ne moze ni od koga pomoci dobiti«. Namah sutradan, 9. rujna, javlja Karlovic iz Mutnice: »Pi§e nam Ljudevit Pekri i drugi podanici kraljev- skoga velicanstva, da k njima posljemo svoje cete. Ali na§i Ijudi ne ce ici bez novaca, a mi sami ne mozemo bez njih niSta uCiniti. Neka izvoli vaSa velemoznost krenuti s Cetama put Slavonije, jer zagrebacki biskup skuplja mnogo vojske, pa se bojimo, da ce stradati oni sluzbenici njegovog veliCanstva, koji su zajedno s gospodinom Ljudcvitom (Pekrijem). Molimo va§e gospodstvo, neka nam sve doglasi, da li 6e put Slavonije po(ii ili ne, i da li nam hoce slati novaca ili ne«. U trecem pismu od 14. rujna javlja ban iz Mutnice Kocijanu ove novine: »Qospodin Ljudevit Pekri boravi sada u KriZevcima s ostalim sluibenicima kraljevskoga veliCanstva. I ve6 dva put poSli su robiti oblasti zagrebaCkoga biskupa. naime u Dubravu, ali nijesu niSta zarobili, jer su se svi ondje razbjegli sa svojim stvarima. Oni pak biskupski konjanici, koji su ostali u Dubravi. jcdnako su pobjegli. te nema nikoga. da se opre gospodinu Ljudcvitu. Ovaj o(iekuje va§u velemoznost. dok dodjete s topovima i vojskom. Stoga vas molimo, ako ste naumili §to protiv biskupa preduzeti, da podjete na njega, pa cete modi svladati one odmetnike kraljeve. Bolje je da vas zapane slava pohjedc. nego koga drugoga. Mi smo pak sprcmni na sluZbu kraljevskomu vcliCanstvu, tc ja i gospo- din Ljudevit oCekujemo dolazak va§e velemoZnosti*. Ljudevit Pekri robio je ne samo po imanjima zagrebaCkoga biskupa, nego i po obla- stima Zapoljevaca, naroCito u kri?.evaCkoj 2upaniii. Tako je plemieu Petru od Bogaeeva Klaie. Hrv. povj. 111. (5.) 7 '9^ FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (15^7.-1540.); • i sinu mu Stjepanu razgrabio citav posjed Kasinicu; iia sto je kralj Ivan Zapoija 1. rujna iz Budima zapovjedio biskupu i baim svomu Simunu od Erdeda, da nastoji Pekriju Kasi- nicu oteti, te ju prijasnjemu vlastnikii povratiti. S druge strane opet poslo je Zapoljevcu Ivanu Tahu, upravitelju Vranske priorije za rukom, te je Pekriju ugrabio njegovu djedo- vinu, Petrovinu. Bas gubitak Petrovine, cini se, kao da je djelovao, te su F'erdinandovci ill nje- macka stranka stall o torn radlti, da se nagode s protlvnom (turskom) strankom. Ferdi- nandovcl Petar Keglevlc od Buzima 1 Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha obratlse se u to ime u drugoj polovicl rujna na Ivana Taha, da povratl Pekrlma Petrovinu; podjedno mu ponudlse »slogu i savez«. Tahl se je Iz grada svoga Pakraca odazvao 29. rujna ovlm pl- smom: »List vas razumlsmo, u kojem nas opomlnjete, da Ljudevltu 1 Nlkoll Pekriju po- vratimo Petrovinu. Nama do toga grada nlje mnogo stalo; mi bl radije htjeli Imatl bra- tlnstvo gospodlna Ljudevlta Pekrlja«. Tahl se nadalje raduje predlogu, da se medju ratu- juclm strankama sklopl »sloga 1 savez« (concordlam et unlonem), samo trazi, da se u taj savez prune 1 njegovl prljateljl, kao blskup Slmun 1 Petar Erdedi. Stoga predlaze, neka svaka ratujuca stranka Izabere trl do cetlrl muza, pa da tl dobrl Ijudl ugovore pravi mlr i savez (pax vera et unio). Jos dodaje: »Culi smo, da ste vl spalili cazmanskl kaptol; nama se to ciini manje dobrim, jer ce od toga bit! stete ovoj citavoj kraljevlni i nasim potomclma«. Posredovanjem dobrlh Ijudl utanaceno bi napokon dolsta prlmirje 8. llstopada 1530. O torn bl Izdana ova Izprava: »M1 Slmun, po Bozjoj 1 apostolskoj mllostl blskup zagre- backe crkve 1 kraljevlna Daimaclje, Hrvatske 1 Slavonlje ban, Ivan Tahl gubernator prio- rije Vranske, Petar Erdedi od Monyorokereka, zupan zupanlje zeljezne, kao 1 drugl neki vjernl podanicl prejasnoga prlnclpa 1 gospodlna Ivana kralja Ungarije ltd. s jedne strane; zatlm Ljudevlt Pekrl od Petrovine, vrhovni kapltan lakog konjanlctva kraljevskoga vell- canstva, Petar Keglevlc od Buzima, Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetackl (de Zempche), Nikola Pekrl od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuce, Ivan Qolec od Sutiske, kao 1 neki drugl vjernl podanlci preblagoga prlnclpa 1 gospodlna Ferdlnanda, Isto Ungarije itd. kralja s druge strane, dajemo na znanje, kako smo u subotu namah iza blagdana blazenoga Franje Izpovjednlka stojeci jednl protlv drugih u logo- rlma (in castrls nostris) blizu Dlsnlka (Desnycze) 1 Novog Dvora (Uyudvar), — promo- trlvsl 1 uzevsl u obzir prolijevanje krscanske krvl, kao 1 medjusobno bratsko ubljanje, koje je od vise godlna nazad medju nama 1 druglm prlpadnlclma ovoga kraljevstva bjes- nilo, pa do sada, oj zalostl, potrajalo, pa da bl se takovo prolijevanje krvl 1 ubljanje ustedjelo 1 svaka nesloga smirlla — posredovanjem stanovltlh dobrlh Ijudl, izabranlh od nas iz sredine nase, utanaci ovaj sporazum mira 1 sloge. Prvo da se sva imanja, kao 1 sva posjedovna prava sve gospode 1 plemica ma kojega staleza i stanja, koja su za vrijeme ovih borba i razmirica, a narocito nakon pohoda turskoga cara u Ugarsku ma od koga 1 ma kako oteta, imadu prljasnjim vlastnicima svjetovnoga i duhovnoga staleza otvo- reno 1 podpuno povratiti. Nadalje da se kasteo llterata Jurja od Kapele, kao i sva Imanja Cazmanskoga kaptola za trl dana odpuste 1 povrate . . . Kanonici crkve zagrebacke, prl- stajucl uz oba kralja, neka jednako prlmaju prlhode crkve 1 imanja svojlh, 1 svakl neka se zadovoljl svojim zakonltlm dijelom. Svikollkl ziteljl kraljevlne Slavonlje ma kojega sta- leza 1 zanlmanja mogu slobodno 1 mlrno ovamo 1 onamo prolazltl 1 trgovati tako, da nltko drugoga ne smeta, ne prijeci, nltl se ne usudl pod kojom izllkom mu stetu nanositl. Slobodna obcina na Qradcu brdu i grad Zagreb neka kroz vrijeme ovoga primirja nasega 1 utanacenja budu slobodnl 1 mirnl, te neka nijedna stranka ne dlra u drugu. Nadalje ako bl zltelji (regnicolae) taksu od pol forlnte drage volje davall gospodlnu Ljudevitu Pekriju, neka Jbude, all se nltko ne smije prljetnjama nl pustosenjem Imanja na to prlgonitl. Nadalje Stje- pan Deszhazy, podanlk Istoga kralja Ferdlnanda, neka stoji na mlru zajedno sa svima, koji njemu prlpadaju. Jo§ neka svl i pojedini zltelji ove kraljevlne Slavonije, gospoda, plemici t»l^lMmJE OD 8. LISTOPADA 1^30. 9d 1 nepiemici, viSega i nizega stanja, ostanu u svojim domovima zajedno sa svima pripadni- cima svojima slobodni, mirni i spokojni bez ikakvog i ma Cijeg zanovetanja. Jo§ cemo ovai na§ sporazum i savez dati na znanje i obavijest velemo?,noj gospodi Ivanu Banicu od Doljne Lendave, knezu i palatinu, kao i Urbanu Bacanu, podanicima gospodina kralja Ivana, kao i Ladislavu Moreu de Chula, podaniku reCenoj^a kralja Ferdinanda, da se i oni nasoj nagodi pridruze, ako bi htjeli. Nadalje ova na§a pogodba i sporazum neka traje i vrijedi do blagdana Triju kralja (6. sije^nja), sto ce doci (1531.), i to uz taj uvjet, da svaka stranka svoga kralja do recenoga roka uzmogne obavijestiti o tom, pa ako koii od pomenutih vladara ne bi ovoga naSega utanacenja htjeo prihvatiti ni potvrditi, vet bi unatoc toj pogodbi naSoj podigao svoje cete na protivnu stranku, da je prinudi na posluh, i u to ime poslao kojega posebnoga kapitana u tu kraljevinu Slavoniju: tada ce morati ovakva stranka privrzenicima drugoga kralja deset dana prije navijestiti i obznaniti dolazak istoga kapitana u kra- ljevinu, da se i ta (protivna) stranka zrelo uzmogne pobrinuti za svoje stvari i po- slove. Da cemo sve izlozeno i svako poje- dino tvrdo i nepovrijedivo tako sami kao i po nasim podanicima drzati, obvezali smo se i obecali mi gore napisana gospoda svo- jom ca§cu, covjecnosti i vjerom svom kr§- canskom, pak se obvezujemo i obecajemo, potvrdjujuci to krijeposcu nasih pecata. Dato u logorima gore spomenutima, re- c^ne subote naredne iza blagdana svetoga Franje izpovjednika (8. listopada), godine (iospodnje 1530* . Dok je u Slavoniji bjesnio gradjanski rat, Hrvatska je bila izlozena manjim i ve- cim turskim provalama. Ban Ivan Karlovic i kninski biskup Andrija Tuskanic nepre- stano su vrhovnoga kapitana Kocijana iz- vjeScivali o pokretima u susjednoj Bosni i pozivali ga, da Hrvatskoj pomogne. Jed- nako su i hrvatski stale2i, sabrani na sabo- rima u Perni (24. travnja), u SteniCnjaku (8. svibnja), i po drugi put u Stenienjaku (22. lipnja), neprestano razpravljali »kako bi se mogli dulje braniti od duSmana tur- skih i ostati vjerni premilostivomu kralju svomu.« Iz potonjega sabora javljaju hrvatski stale^i Kocijanu, kako su izabrali odli^- noga plemica Qaspara Bartakovi(5a za svoga poslanika i komisara (oratorem et comis- sarium), koji ce u njihovo ime pod pred njegovo carsko i kraljevsko veliCanstvo, kao i ostale krScanske vladare, da trail od njih pomov^i (ad eximia et ardua nostra negocia nunc exequenda). Ocito je Bartakovi(iu bila namijenjena zada(^a, da podje i na njemaCki dr2avni sabor u Augsburg, kako je kralj Ferdinand jo§ u o2ujku bio predloi^io u svojoj poslanici na hrvatske staleie. Nije poznato, da li je Bartakovi(5 poSao u NjemaCJku, aii Je zato na saboru u Augs- burgu izloi.io svu bijedu i nevolju hrvatskoga kraljevstva knez Vuk Frankapan od ORATIOAD, SERENISSIMNM CAROLVM V. Saoi Romani ltnp«rii Catfctctn ir.cJjiuir; j Acad llluftrilTiiros 6r potctitillmos Pnn4 ofpCJ : Romani In-p«ij,f3(rta,cxparteRrg. I nicoIjrunjCroaciarptrVuomgangum j dc frangcpanibus Comitem &; c, Oratorem ipftiis Croacix, Au« giiftac xMui.AueufiijAn iK>i^3 0,hac)tca. RESPONSIO ILLVSTRISSIMI PRINCIPIS -r loachimiMarchiore'sBrandenburgcnlis Sa 4 cri Romani Imperij Arcliicamcrarii Ek # (floris,Stctinenfiiim,Pom«raniar,Cjifl'ubi», ] Sdauorum Duc»s,Bijrgrauii Norcm. beigcri.acRiigij Piincipis. M D XXX. NASLOVNI LIST STAMPANOQA QOVORA. §to ga je knez Vuk Frankapan 24. kolovoza 1530. drzao na njemaikom drJavnom saboru u Augsburgu. Po primjerku iz kr. svcu£iliitnc knjiinice u Zagrebu. iOO FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). • ioze Brinjske. Knez Vuk trazio je jos u prvoj cetvrti 1530. od kralja Ferdinanda, da mil podijeli gospostiju Ljutomjer u Stajerskoj, u isto doba nekako nudio se je stajerskim sta- lezima, da ga prime u svoju sluzbu kao vojvodu lakih konjanika. Dne 9. kolovoza pise iz grada Trzca kneginja Margareta, udova brata mu Krste, kapitanu Kocijanu: »Znademo, da vasoj velemoznosti iiije skrovita nasa nevolja i bijeda, jer ih je prikazao knez Vuk (13oiphangus)«. Ocito je tada Vuk bio vec na putu u Njemacku, gdje se bijase u Augsburgu skupio drzavni sabor, da se u nazocnosti cara i kralja Karla V. i njegovog brata rijese vjersiie razpre izmedju njemackih katolika i Lutherovih sljedbenika. Vec prvih dana na- kon otvorenog sabora (posiije 18. lipnja) dosii su pred sabor poslanici habsburzkih na- sljednih zemaija (Austrije, Stajerske, Koruske i Kranjske), pa je u njihovo ime Sigismund Dietrichstein oduljim njemackim govorom zaklinjao cara i knezove, da »za sva buduca vremena skrse bijes turskoga neprijatelja, i da osvete tolike po njemu pocinjene stete i nedjela«. Knez Vuk Frankapan dosao je u Augsburg tek u kolovozu, te je onda 24. kolo- voza drzao na latinskom jeziku svecan govor, kojim je cara i knezove zaklinjao da pomognu Hrvatskoj. Pozdravivsi cara i gospodu u ime hrvatskih staleza (magnates ac nobiles regni Croaciae) zivim je bojama prikazao sve strasne nevolje, sto ih je bijedna Hrvatska (mi- sera Croacia) kroz tako dugo vrijeme (tam diuturnis temporibus) od bijesa turskoga pod- nosila. Pa i danas stoje Hrvati kao privezane ovce, izcekujuci smrt (in hodiernumque ut ouis alligata occisionem exspectamus). »Gledajte dakle i razmislite, presveti care i vi kne- zovi rimskoga carstva, imade li na citavom svijetu slican narod, koji bi kroz tako dugo vrijemCi, moren od tolike nevolje, uztrajao u vjeri krscanskoj? Mogli bi nam spotaknuti: zasto se nijeste borili za domovinu i slobodu svoju? Nitko ne moze uztvrditi, da se nijesmo muzevno branili. Evo vec je osamdeset godina minulo, sto se neprestano borimo: koji put odrzali smo pobjedu, a koji put smo Ijuto stradali ne mogavsi odoljeti jacoj sili, koja je oborila grcko carstvo, bosansko kraljevstvo, te svladala Bugarsku, Srbiju i Alba- niju. A sto se je netom dogodilo prebogatoj Ugarskoj? Sve je turska sila svladala, samo Hrvatske nije posve osvojila! Ali mi toga dulje podnijeti ne mozemo. Na vas se obra- camo, care i knezovi, i jer vas zapada veca briga za obranu krscanstva, i jer se vec zlo i pogibli primicu vasim nasljednim zemljama. Ako ne dobijemo pomoci, mi preko zime u svojim sjedistima ostati ne mozemo, vec cemo se ili nezasitnomu zmaju podvrci ili po cita- vom svijetu razasuti. Promisli, care, kako ces Bogu poloziti racun radi propasti tolikih dusa!« Knez Vuk Frankapan predao je caru u ime hrvatskih staleza i obseznu poslanicu, u kojoj su potanko bile izlozene molbe njihove. Na to je u ime cara i knezova knezu Vuku i drugovima (magnificis dominis totius universitatis regni Croaciae oratoribus) odgovorio braniborski markgrof i izbornik Joakim. Najprije je Hrvate pozalio radi tolikih nevolja,. sto su ih dosad snosili, hrabrio ih za dalji odpor, i napokon im objavio, kako car Karlo Zajedno s kraljem Ferdinandom i stalezima rjemackim razpravljaju o ratu na Turke kao i o drugim potrebama krscanstva. AU uza sve to Hrvatska nije ipak primila nista, vec j i dalje ostala izlozena neprestanim navalama turskih susjeda. Cak modruski biskup Simun morao je u to vrijeme ostaviti svoju stolicu u Vinodolu, te se skloniti na Rijeku. Odatle pisao je 18. listopada 1530. Kocijanu ovako: »2ivim sada na Rijeci, jer se ne usudjujem- dalje prebivati u Vinodolu radi Turaka, kojih sam rukama jedva umaknuo« (Hie nunc vitam vivo in terra Fluminis, quia esse in Vinodolo non audeo propter Turchos, ex quo- rum manibus vix alias evasi). Dne 6. studenoga sastali su se hrvatski stalezi na sabor na sjeveru Kupe u Turovom polju (in campo Twrowo), pa su onda poslali svoga pouzda- nika Jurja Zimica kapitanu Kocijanu u Ljubljanu. Kroz citavu godinu 1530. nije dakle Ivan Kocijan nista ucinio, budi da pomogne Fer- dinandovcima u Slavoniji, budi da obrani Hrvatsku. Pa i sam Ferdinand uklanjao se je odluShom postupku, vec je, zabrinut za poslove u Njemackoj, nastojao, da u sultana iz- SREDNJA STRANKA U UQARSKOJ I SLAVONIJI. 101 prosi mir, a sa suparnikom svojim Ivanom Zapoljom da se nagodi. U listopadu 1530. bijahu se punomocnici obaju protukraljeva sastall u Poznanju, da posredovanjem poljskoga kralja i saskoga hercega ugovaraju o miru, na §to j'e i sultan bulejman pristao. Mira ne hi, ali su posrednici predlozili, da se od 13. prosinca utanaCi primirje na godinu dana. Ferdi- nand prihvati primirje 25. studenoga; Zapoija pak privoli tek 23. sijeCnja 1531. na tro- mjesecno primirje, koje bi onda s privolom sultanovom produljeno do 1. svibnja 1532. Fer- dinand bi u to 5. sijeCnja 1531. izabran za rimskoga (njemadkoga) kralja, pa ie onda na- stojao. da ga priznaju protestantski knezovi njemaCki, koji bijahu sklopili savez u Schmalkaldenu na obranu svo- jega vjeroizpovijedanja. Bas to preveliko zanimanje Fer- dinandovo za njemac^ke poslove s jedne strane, a zavisnost Zapoljina od Tu- raka s druge bijase uzrokom, da se je najprije u Ugarskoj, a onda i u hrvat- skom kraljevstvu javljalo Ijudi, koji nijesu bili zadovoljni s nijednim kra- Ijem. Jo§ u sijecnju 1530. bija§e ostro- gonski nadbiskup Varda pokrenuo misao, da se vodje obiju protustranaka sastanu na dogovor. Kasnije prihvatio je tu misao Petar Perenj, koji iza Sulejmanova pohoda nije pristajao ni uz koju stranku. Njemu su se pridru- zili mnogi odmetnici Ferdinandovi i Zapoljini, pa i takovi muzevi, koji su bili vjerni svojim kraljima, ali im je bilo vise do mira i srece svoje domo- vine. Protivnici Petra Perenja govo- rili su doduse, da smijera ukloniti oba protukralja, te se sam nametnuti za kralja i bar drzavnog kapitana pod za- stitom turskom; ali ta objeda nije ni- cim dokazana. Dne 6. o2ujka 1531. sastali su se Petar Perenj, Juraj Suljok, Valentin Turak, Juraj Bator, Ljudevit Pekri, Ivan Lengjel i Toma Pethew u B o- b 0 v c u (Babolcsa), da vijecaju o spasu domovine, koja je »spala na najnize grane« (iam in extremis laboret), pa da urade ono, »§to im se cini koristnije za obranu vjere i domovine« (quae ad tuitioncm fidei et pa- triae utiliora viderentur). Tom prigodom sastavili su poziv na staleie ugarske i hrvatske. da se do 19. o?.ujka sastanu na skup§tinu ili sastanak u B e 1 o v a r (u Ugarskoj), gdje se nc ce ni o Cemu drugomu vijecati, nego o spasu domovine i obrani vjere. Pozivu tomu najviSe su se odazvali ba§ u hrvatskom 'kraljevstvu. koje je dosad toliko stradalo radi prijestolnih borba. (lotovo svi poznatiji velikaSi hrvatski i slavonski do§li su ili sami na sabor, ili su poslali svoje zastupnike. Tu je bio ban Franjo Badan, kapitan Ljudevit Pekri, zatlm Antun Banic, Urban BaOan, Ivan Ka§tclanovie, Nikola Pekri, Ivan i Krsto od ple- .^oflTcf quifpiam o Sadratidlmc Cvrir^SacriA Ro mani Imperii proccrcs Sif dommi iiliiltnirimiobicci re.Curnonpiignaftispropafria.'achbcrcatcueftra: Maicftati ucftraj Cxfarce , ccrtc&'omnifrauJc pro cul po(rumdiccrc;Qt ha^c prouinciaab o^Truaginta aniiisjConcinuo'afmis, Cum abundanci cffimonc fanguiniSjOon parccns pjcrfonis, dimJcarc non cdTa uiCi Aliquando ui<floria Si.'cf iumpho pocira cftrAli* quandorandcmfiepiusinipar hoftiuinbus tcrucuj lenfcr cxciticproftrara:Q* ccrtum cfl:,Turci magni hubcrrimc uircs cdoccc,n5 modo, quid huicmikrg prouitidsc cxigu j uif cs: fed quid grarcis; fumma fa* picnria : incxplicabilcfq? diuida:; contra tyranm'dc p illiusS^pocaitiaprofcccrunt.Qui poft^ banc oar* ■■^ rcmpclagiingrcflus,brcuiori tempore, fcdctnimi ' pcTT) Grxcorum obtinuit: Rcgnum Bozne, Bulga^ tiam,Scruiam Albaniamcp occupauit r cp hanc mife ra'mprouindam, pcnitus dclcrcualuit;Quotintes rim duccs.'Comitcffp profligauit: Quid hrjs tempo hbusclapfis,ditiflimo Rcg.io HungariarcucnictoJ to orbipatct.Omnia hare minori memento tempo* fis: fyda gens Turcalis fupcr tam diCilTimis ac opu< IcntifTimis Regius effccit^ ipfam Croaciam rotalu ter cxpugnauit: Idcirco nemo pofcft affcrerc :Qf ipfi Rcgnicolj usrris cafibus forrunae fc fubmittcn? tcs: pro fua uirili fcfc non dcfcndiiTcnt. Igitur Sacratiflime Ca:far,uorq; prindpcs &: do; ininillluIlrifTimj : noucririsnosharcdiutjusfoJlcn re, non pofTc; Quonianj; Res, &: negoaa noftra m I Aiij^ JEDNA STRANICA STAMPANOQA QOVORA kneza Vuka Frankapana. Knez priCa njemaCkim stalezima, kako se Hrvatska \tt osamdeset go- dina odupire Turcima. 102 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). mena Zempce (Svetacki), a zastupnike poslali su zagrebacki biskup ^imun od Erdeda, za- tim Petar Erdedi, kninski biskup Andrija Tuskanic, ban Ivan Karlovic, Ladislav More, Ivan Tahi i Petar Keglevic. Udara tek u oci, da nije bilo knezova Zrinskih, Frankapana i Blagajskih, ali ti nijesu u obce u potonje doba utjecali u gradjanske borbe. Skupljenoj u Belovaru gospodi stigli su doduse od Zapoljinih gorljivih privrzenika pozivi, da se za nj izjave; ali stalezi nijesu se dali obmanuti, vec su jedino razpravljali, sto bi bilo na korist domovine i vjere. Napokon izdase 21. ozujka proglas na narod, kojim ga pozvase za 18. svibnja na sabor u V e s p r i m. Tu ce se bez mrznje i strasti vijecati o slozi i jedin- stvu naroda, o obrani drzave i o uzcuvanju svete vjere. Pripovijeda se, da je nakon ovoga sastanka Petar Perenj skupio zbor svojih pouzdanijih prijateija, i da je torn prigo- dom primljena njegova osnova, koja bi se u Vesprimu predlozila; tako isto da je Perenj poslao bogat dar velikomu veziru, da si tako osigura zastitu i pomoc Turske. Sasvim je prirodno, da ni Ferdinandu ni Zapolji nije bio pocudan sastanak u Belo- varu, a jos su manje mogli dopustiti, da se bez njihove privole (i njihovih palatina) saziva drzavni sabor. Ferdinand je 27. travnja 1531. iz Praga razaslao brojna pisma na hrvat- sku i slavonsku gospodu (kao na Ivana Ernusta od Cakovca, Ivana Kastelanovica, Petra Keglevica i druge), u kojima se svima zaprijetio svojom nemiloscu i kaznama (indignacione nostra grauissima et pena pro arbitrio nostro), kad bi se odazvali. Jednako je i Zapolja ucinio, pace je razglasio sabor svojih privrzenika za 21. svibnja u Stolnom Biogradu. Za- brana obaju kraljeva je djelovala; na urecerii dan doslo je u Vesprim tako malo velikasa i plemica, da se sabor nije ni otvoriti mogao. Premda je Perenj ocekivao brojnu gospodu iz Slavonije i Hrvatske, nije odanle gotovo nitko dosao. Mnogi se bijahu na putu vratili svojim kucama, doznavsi za zabranu obaju kraljeva. Medjutim ni na saboru Zapoljinu u Stolnom Biogradu nije se skupilo dovoljno Ijudi, tako da se ni jedan zamasniji zakljucak nije mogao stvoriti. Nastojanje srednje stranke, da se gradjanske borbe smire, ostalo je taj put jalovo. Rat izmedju Ferdinanda i Zapolje imao se je produljiti, pa su oba suparnika pregnula, da se ojacaju i prikupe saveznika. Zapolja je u to ime slao Jeronima Laskoga na francuzki i englezki dvor, a uza to je neprestano stajao u sporazumu s Ferdinandovim protivni- cima u Njemackoj, poimence sa saskim izbornikom i bavarskim vojvodama. Ferdinand nasuprot nastojao je novim poslanstvom izraditi mir sa sultanom. Ne htijuci ni jedan od suparnika zapoceti rat, privolise pace na obranicki sud. Na torn sudu bill bi poslanici njemackoga cara, francuzkoga, englezkoga i poljskoga kralja, pa i oba takmaca dosli bi sami na sud, ako bi potrebito bilo. Ali razprave o tom, tko ce predsjedati sudu (car ili poljski kralj), i gdje ce sud vijecati (Passau ili Krakov) otegnule su se tako dugo, dok nije bilo prekasno. Kralj je Ferdinand jos 6. svibnja 1531. iz Praga izdao nalog banima Ivanu Karlovicu i Franji Bacanu, da rijese neku parnicu izmedju Stjepana Deszhaza od Susjedgrada i Klare udove Martinove od Qornje Stubice radi posjeda Dubovca. No malo zatim stigla je oba bana kraljeva nemilost, mozda zato, sto se bijahu nedavno pridruzili srednjoj stranci pod Petrom Perenjom. Vec 10. lipnja tuzi se Ivan Karlovic kapitanu Kocijanu iz Novigrada ovako: »Qospodine i sinko moj! Mi smo ti osobito hude srece: gdje god sluzimo, svagdje nas bije bijeda. Pokojni kralj Ljudevit bijase nas otjerao sa svoga dvora povjerovavsi rijecima nasih protivnika. Bojim se, da me ne ce takodjer prognati iz sluzbe moga preblagoga i premilostivoga kralja Ferdinanda. Cull smo naime, da su ovi nasi dusmani kralja obavijestili, da smo mi netom sa zagrebackim biskupom stvorili nekakav zakljucak, naperen proti kraljevskomu velicanstvu. Onaj, koji sve znade, i to znade, da nijesmo nikada ni pismom, ni mislju, a ni rijecima nista zajedno radili s recenim biskupom, §to bi bilo protiv njegova velicanstva ili protiv na§e casti. Jedina je nasa krivnja, sto nijesmo htjeli paliti ni obarati kraljevstva, kako su to drugi cinili. Mi naime ne smatramo, da bi sluziH nasega SMRT BANA IVANA KARLOVICA (KOLOVOZA 1531.) 103 kralfa. kad bi robili i palill po krallevstvu niegova veliCanstva . . . U ostalom vas molimo, javite nama, dolazi li njegovo veliCanstvo i gdje sada boravi, jer <5emo k njemu podi, da se oprav- damo. Oj kad bi tada mogli nazoCni biti na§i duSmani, vidleli bl, da nam ne bl mosrif niSta uCiniti; zato se i nadamo. da njegovo veliCanstvo ne 6e vi§e vjerovat! lafima naSfh protivnika«. Malo zatim, 2. kolovoza pi§e opet iz ?rada svoga Lukavca u TiiropoIJii kranjskomu podkapltanu Kristoforu Purgstalleru ovako: »List va§es:a gospodstva primismo i razabrasmo, §to nam pi§ete, da 6e se obdr^avati nekaki zbor plemfda Hrvatske, gdle 6e odrediti, da se plada danak turskomu caru (pro ordinacione dandl* tributum imperatorl Tur- carum). Neka znade vaSe gospodstvo, da ne 6e biti druj^i zbor, nes:o zato, da se hrvatsko plemstvo po^odi radi nekoRa spora s knezom Stjepanom Blagalskfm. Olede danka pak znajte. da su zsl s:ospoda mapfnati Hrvat- ske ved odavna (iam diidiim) davali tur- skomu caru. Jedino ia nijesam jsra davao. A isti plemi(5i, koji ga nijesu pladali, kazu svi, da 6e danak davati Turcima zato, §to nemaju nikakve pripomoci od niego- vog veliCanstva za svoje sluzbe. Medju- tim neki iz KoruSke u velike ocrnjuju nas i plemide hrvatske, te Cine na§e sluzbe mrzkima njegovu velicanstvu; a to mi nijesmo zasluzili, jer kad ^od mozemo. jesmo vjerni njegovu veliCanstvu kao pre- milostivomu ?:ospodaru. Z a k r a t k o hodemo da osobno odputu- iemo k njegovom velicanstvu.« Medjutim banu Ivanu Karlovidu nije bilo vi§e mogude, da se pred kraljem opravda. Jos prije puta umro je on u Medved- gradu, te bi sahranjen u Remetama u crkvi pavlinskoga samostana, gdje mu knezovi Zrinski kao rodjaci postaviSe nadgrobnu ploCu s porodi5nim grbom i latinskim napisom. Nad grbom bila je uklesana Karlovideva lozinka: »Scio quod redemptor meus vivit* (Znadem da moj spasitelj 2ivi). Jedva §to je kralj Ferdinand do- znao za smrt bana Karlovi(ia, upravio je stale2ima i redovima kraljevine Hr- vatske 27. kolovoza iz varo§a Scherdingena poslanicu, u kojoj im je javio da se io§ nije rijeSio, koga bi imenovao banom, pa stoga je kninskomu biskupu Andriji Tu§kanidu povjerio, da zamjenjuje bana i obavlja sve poslove njegove, dok se ban imenujc. Podjedno je pozvao stale^e, da se biskupu u svemu pokoravaju, te tako izpunjaju obveze prisegom preuzete. Tako je Ferdinand stvorio novu Cast banskoga namjestnika (locumtenens bana- lis), koja je doslije u hrvatskom javnom fivotu bila nepoznata, te se je protivila starinskomu ustavu. Mo2da vec prije, no svakako sada odrekao se je i drugi ban Franjo Badani svoje Casti, jer se nikad viSe ne spominje kao ban. Tako su sada u posljednjoj Cetvrti 1531. bila na delu hrvatskoga kraljevstva dva biskupa: u Hrvatskoj bio Je banski namjestnik NIKOLA JURlSlC 1 JOSIP LAMBERQ kao poslanici kralja Ferdinanda pred sultanotn Sulejmanom u Carigradu 7. studenoga 1530. Po slici, Stampanoj u savremenom njemadkotn puto- pisu „Itinerarium Wegraysz kun. may. pot- schaft gen Constantinopel zu dem Turcischen keiser Soleyman, Anno XXX.-MDXXXI. Putopis napisao je Benedikt Kuripe§ic, koji je poslanike pratio. .104 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). kralja Ferdinanda kninski biskup Tuskanic, a u Siavoniji bio je pravim banom kralja Ivana Zapolje zagrebacki biskup Simun od Erdeda, Potonji je 29. listopada kao ban izdao u Cazmi povelju, kojom je svomu rodjenomu bratu Ivanu Tompi i necaku Petru Palffyju od Erdeda za vjerne sluzbe, ucinjene kralju Ivanu, podijeiio posjedovanja Lemes kod Qjur- gjica i Preseku u krizevackoj zupaniji. Medjutim se je jos jednom pojavila srednja stranka, da utre put sporazumu i miru u Ugarskoj i hrvatskom kraljevstvu. Taj put stao joj je na celo Toma Nadazdi. Dne 1. studenoga 1531. skupili su se clanovi te stranke u gradu Zakonu (2akanju). Po imenu spominju se pecujski biskup Suljok, Valentin Turak, Ivan Salaj, Pavao Bakic i Stjepan Majlath. Oni su se dogovorili i sazvali za prvoga sijecnja dojduce godine 1532. sabor u grad K e n e s e kod Blatnoga jezera, da se ondje vijeca o boljku drzave (de permansione et bono huius oppressi regni) bcz obzira na oba protukralja. Zapolja zabranio je Na- dazdu i valjda drugim svojim privrzenicima, da podju na taj sabor; Ferdinand nasuprot, potaknut svojim privrzenicima Ivanom Salajem i Stjepanom Majlathom, koji ga bijahu 5. studenoga o svemu izvijestili, nadao se je od sabora koristi za svoju stvar, pak je 50- zivao na nj svoje odane Ijude, da sto brojnije dodju, ne bi li njemu nepovoljne zakljucke osujetili i kojega Zapoljevca premamili. Ferdinand je pace molio brata i papu, da i oni onamo poslju svoje zastupnike. Sabor se je zaista skupio u ureceno vrijeme, a doslo je na nj sila magnata i plem- stva tako iz Ugarske kao iz Slavonije. U nazocnosti carevili i Ferdinandovih poslanika stvorili su ovaj zakljucak: »Mi svi nazocni ovdje priznat cemo za kralja onoga od tak- mecih se vladara, koji ce moci drzavu sacuvati. Zato saljemo poslanike tako Ferdinandu kao i Zapolji. Poslanici, koji podju k Ferdinandu, neka ga pitaju, ima li u njega volje i snage, da zemlju od Turaka brani i da ju iz njezine nevolje pridigne; za odgovor pak neka ne primu prazne rijeci, nego golove cine; pa ako to moze uciniti, svi cemo ga priznati. Drugi poslanici neka opet pitaju kralja Ivana, uzdaje li se u svoju pomoc tako, da bi mogao drzavu osigurati bez pomoci Turaka, koji su opasni i kao prijatelji. Moze li on po- stici, da se u buduce ne bi Ugarska morala bojati turskih navala, i moze li u sultana izraditi, da mu povrati medjasne tvrdje osim Beograda i Sabca. Ako to zaista moze, neka bude nas kralj. Inace cemo se mi radije dobre voljc pokoriti Turcima, jer i onako moramo zapasti pod njihovu vlast, ako borba izmedju oba kralja dulje potraje«. Jos bi odredjeno, da se 12. ozujka ponovo sastane sabor u Berenhidi. Onamo bit ce po- zvani jos poljski poslanici; jednako ce se saobciti odgovori obaju kraljeva na poruke, pa ce se prema tomu konacno odluciti. O ponasanju hrvatskih i slavonskih magnata na sa- boru u Keneseu znademo samo, da su bivsi ban Franjo Bacan, Valentin Turak i Tomo Na- dazdi najvise rogoborili i receni zakljucak zagovarali; jedini Ivan Tahi izticao se je kao najvjerniji privrzenik Ferdinandov, te je »deset i vise puta na ocigled sviju ozbiljno opo- minjao plemstvo (uulgus nobilium), neka se svima silama cuva, da ne padne u turske ruke«. Ali drugi su mu odgovarali, da ne znadu za nikakvu razliku izmedju Turaka i Nije- maca (se vel Thurcas vel Qermanos nullo discrimine habituros). Odluka staleza u Keneseu nije bila pocudna ni Ferdinandu ni Ivanu, te su oba od- vracala svoje privrzenike od sabora u Berenhidi. Svaki je opet svoje Ijude skupljao oko sebe. Medjutim svako dalje dogovaranje bilo je suvisno, jer je u to sultan Sulejman po treci put s velikom vojskom dolazio u Slavoniju i Ugarsku. Vec 5. travnja 1532. pise Ivan Tahi iz Pakraca Ivanu Kastelanovicu: »Znademo za stain o, da je turski car na putu... S Ljudevitom Pekrijem izvolite govoriti ovako: Ako je njemu milo nase pri- jateljstvo, neka nam vrati nasa imanja. Inace cemo nakon svrsena primirja (1. svibnja) imanja nasa natrag uzeti, kako cemo moci. Ali bolje je, da gojimo medjusobno prijateljstvo, nego da budemo neprijatelji. Ne zna se, komu bi se sreca nasmijala«. Bezvladje u Hrvatskoj i Siavoniji (1532. — 1537.). Treca provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada grada Kiseka (9. — 30. kolovoza 1532.). Turci osvojise Pozegu s cita- PODSADA KISEKA GOD. 1532. 105 vom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), zatim j^rad Klis (12. oiujka 1537.). Voina Koci- ianova na Turke i poraz krsi^ana kod Goriatia (9. listopada 1537.). Sulejman bijaSe privolio na prifnirje do svibnja 1532. samo zato, jer nije bio spreman, da povede veliku vojsku na Ferdinanda i brata mu, njemaCkoga cara i Spanjolskoga kraija Karla V. Znajuci to Ferdi- nand pokuSao je, da posianstvom odvrati sultana od zasnovane vojne. Qrof Leonardo No- sarola i Josip Lamberg bi§e jo§ u studenom 1531. odredjeni, da idu pred Sulejmana s vrlo obse^nom punomoci, Neka ponude sultanu godiSnji dar od 100.000 dukata, ako pre- pusti Ferdinandu citavu Ugarsku (s Hrvatskom i Slavonijom); ako mu ostavi samo ono, §to zaista drzi, neka mu bude 50.000 dukata svake godine. Ako Sulejman na to ne privoli, neka izmole bar dulje primirje, ma i uz uvjet, da Ugarska pripadne Ferdinandu tek iza Zapoljine smrti. Medjutim poslanici poSli su iz Ljubljane na put tek 3. svibnja 1532., pa do- djose Bosnom i juznom Srbijom do Nisa, gdje su zatekli cara, koji bija§e 26. travnja iz Carigrada poSao na vojnu. Imao je sultan vojsku od 140.000 Ijudi i 120 topova. Ferdi- nandovi poslanici stupise preda nj 13. lipnja, te mu izlozi§e ponude svoga gospodara. Ali on ne htjede cuti ni za mir ni za primirje, vec povede poslanike sa sobom. U Bcograd stize Sulejman 21. lipnja, a tek 19. i 20. srpnja presla mu je vojska kod Osijeka preko Drave. Malo prije toga — 17. srpnja — napisao je sultan kralju Ferdinandu ovo pismo: »Kod vas ondje varaju se vec dugo ubogi kr§(5ani, jer im se neprestano govori, da ce ih povesti na Turke, pa im se u to ime otima novae. Zato sam odlucio podici vojsku na spanjolskoga kraija (Karla V., kojega nije priznavao za cara, jer je samo jedan car — Sulejman — na zemlji). Na granici Ugarske dosli su tvoji poslanici preda me i javili su mojemu zastav- niku Ibrahimu, sto zele. Znaj, da se nijesam digao na tebe, nego na spanjolskoga kraija. Cim dodjem do njemacke granice, neka mi dodje u susret, jer se ne bi pristojalo, kad bi on svoju zemlju ostavio i pobjegao . . . Kralj spanjolski govori vec dugo u sav glas, da ce udariti na mene: eto me sada na celu moje vojske. Ako je on hrabar muz, neka iwi doceka. pa da bude, §to Bog hoce. Ako me pak ne ce docekati, neka salje danak mojemu carskomu veli^anstvu«. Medjutim Sulejman ipak nije to pismo odpravio po Ferdinandovim poslanicima, ve^ ih je i dalje vodio sa sobom. Jo§ 23. svibnja bijahu kralju Ferdinandu javili ugarski savjetnici, da se je sultan podigao s volskom. i da je Ivan Zapolja nakon minuloga primirja obnovio borbu, podsjed- nuvSi grad Vi§egrad. Na te glase gledao je i Ferdinand skupiti §to vecu vojsku oko Be^a. NjemaCki drzavni sabor dozvolio je na koncu svibnja 40.000 pje§aka i 8000 konjanika, koji se pod falcgrofom Fridrikom moraju do 15. kolovoza skupiti u BeCu. CeSkia i druge zemlje Ferdinandove obedale su velike svote novaca ili vojnika. Pa i car bio je gotov poslati nekih 40.000 §panjolaca. Talijana i inozemskih placenika. Sam papa poslao je kralju 100.000 zlat- nih forinti za 10.000 ugarskih pladenika; suvi§e darovao je i posvedenu zastavu, koja bi se nosila pred Cetama Valentina Turaka i Pavla Baki(ia. Medjutim i Zapolja spremao se je, da sjajno doCeka Sulejmana. Na koncu svibnja pozvao je sve velikaSe, da se do 24. lipnja skupc u PeSti, pa da odanle podju pozdraviti sultana. Ali naroCito slavonska go- spoda nijesu se htjela odazvati pozivu. Biskup Sime od Erdeda odpisao je paCe Nada2du: »Budi uvjeren, da ne 6u pred sultana dodi, van ako me do njega odvuku okovana, Cega me ipak Bog oslobodio*. Pre§av§i Dravu nije Sulejman poSao uz Dunav prema Budimu, \e6 je udario jugo- zapadnom Ugarskom (?.upanijom baranjskom, zaladskom i ?.eljeznom), koju bijaSc za pri- jaSnjih pohoda poStedio, i kojom ga je vodio kraci put prema Austriji i BeCu. Ne na§av$i nigdje odpora dopro je napokon do malenoga grada K i s e k a blizu medje Stajerskc, iz- medju Sombotelja i Sopruna. U tom je gradu tada bio kapitanom poznati hrvatski lunak i diplomata Nikola (Mikulica) J u r i § i (i, Ijubimac hrvatskc gospode i pouzdanik kraija Ferdinanda. Da je Suleiman mimo taj grad proSao i ravno prema BeCu udario, bio bi jo.^ nepripravne zatekao svojc neprijatelje. Ali on si bijaSc utuvio u glavu, da mora prije taj grad uzeti. 106 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). Nikola»Jurisic imao je uza se samo 28 lako i 10 tezko oruzanih konjanika, kad je pred Kisekom osvanuo 6. kolovoza veliki vezir, a 9. sam car Sulejman. Jurisic bijase se spremio, da s ceticom svojom podje glavnoj vojsci u Becu; ali biiduci da se je mnogo seljaka iz okolice sa zenama i djecom u grad sklonilo, odluci ostati, te Kisek i narod u njemu braniti. Premda je grad bio slabo utvrdjen, ipak je on od pridoslih seljaka i domacih gra- djana sastavio malu posadu od 700 momaka. »Ja sam se usudio«, javljao je Ferdinandu, »braniti ovaj maleni i slab! grad protiv turske sile, ne zato, sto sam se nadao, da cu ga spasti, nego da samo koji casak neprijatelja zabavim i tako krscanskim vladarima priba- vim vremena, da se priprave za odpor. Samo zato izlozio sam se najvecoj smrtnoj pogibli.« Dok se je JuriSic jos spremao na obranu i hrabrio zdvajajuce gradjane, smjestili su Turci svoje topove na obliznja brda i vinograde, pak su sipali vatru sa svih strana. Sreca je bila po Kisek, da topovska zrna nijesu bila veca od jaja. Nakon trodnevne neprekidne pucnjave stall su Turci 13. kolovoza sa cetiri strane jurisati, lagume kopati i na zidove se uzpinjati. Branitelji suzbili su sve jurise i dizali su neprekidno lagume protiv turskih laguma. Ali jedan turski lagum razvalio je zid na nekih 16 metara, te su onda pukotinom stall prodirati u grad. Ali taj put suzbili su branitelji navalu i zatrpali pukotinu. Na to su Turci podigli dva sanca (Jurisic ih je prozvao drveni bregovi), pa su s njih pucali na grad. Tako su domala nacinili opet dvije rupe u zidu, naSto su juriSali bez prestanka, pace su nekoliko puta prodrli tako daleko, da su vec nataknuli na zidove svoje barjake, koje su medjutim opet morali skinuti. Osobito zestok bio je dvanaesti juri§ dne 28. kolo- voza, kada su se vec cetiri zastave vijale na gradskim zidinama. Nakon odbitog juriSa pisao je Jurisic jos istoga dana Ferdinandu pismo, koje je zavrsio rijecima: »0d nasih 700 oruzanih zemljaka vec je polovica poginula; od puscanog praha, sto sam ga za 300 forinti kupio, imadem jo§ jednu centu. Samo Bozja milost cuva nas; budi ona milostiva mo- joj du§i«. Tek sto je Juri^id ovo pismo kralju odpravio, eto turskih glasnika kod razvaljenoga zida, pozivajuci ga, da preda grad. On odgovori, da ne ce grada predati, dok 2ivi. Za pol sata vrati^e se opet glasnici javljajuci, da je sultan planuo gnjevom radi njegove tvrdo- kornosti, all ce mu veliki vezir pomo6i, ako odkupi grad budi godisnjim dankom budi za 2000 forinti za uvijek. Juri§i6 je odgovorio: »Qrad nije moj, ja ne mogu za nj danak pla6ati, a 2000 forinti nemam«. Tri put pozvao je ovako veliki vezir Juri§ica na predaju grada, all svaki put odgovorio mu je junak isto. Za jedan sat udarili su turski talambasi poziva- ju6i vojsku na juri§. Ibrahim obe6avao je dobitnicima ve6u pla6u 1 nagrade. »Svaki je uzeo du§u na jezik«, pi§e turski povjestnicar Pecevi, te je klicao: »Ili 6\i duSmaninu odru- biti glavu, ili cu je sam izgubiti«. Bijesni janjicari i druge cete oborile su se na sve puko- tine i natakli su osam zastava na zidove. Posada izgubila je 60 momaka, pa.i sam Jurisic zadobio je dvije rane. S ostatkom posade sklonio se je za sanac, koji bi iza pukotlne po- dignut, pa ce sada biti posljednji boj. U taj osudni cas udarili su zdvojni starci, zene i djeca u tako grozan jauk i zapomaganje, da su se Turci prepali i stall uzmicati. Kasnije su Turci govorili, da ih je neki konjanik s ognjenim macem gonio sa zidina, dok su krscani pripisivali pobjedu sv. Martinu. »Moj puScani prah«, pisao je Juri§i(5 kralju, »bio je vec posve potrosen; sto je od mojih Ijudi ostalo na zivotu, vec je svu volju izgubilo, te se ne bi mogao ni jedan sat vi§e braniti«. Tri sata nakon odbijenog juriSa javio je veliki ve- zir JuriSicu, da mu je u sultana izprosio milost, te ga je pozvao, da dodje k njemu na dogovor. Tu mu je Ibrahim javio, da mu je sultan poklonio grad Kisek. Po JuriSicevoj zelji smje§teno bi pred pukotinom deset Turaka, da brane pristup ostaloj vojsci; po- djedno bi na zidovima nataknuta turska zastava. Kad su na to sultanu dojavili, da mu se je toboze grad predao, zapovjedio je on, da vojska krene izpod Kiseka. Bilo je to 30. kolovoza 1532. Medjutim minula je sultana volja, da ide na Bee. Posto su mu cete, koje bija§e poslao, da haraju po Austriji i Stajerskoj, zlo prosle, udario je on s glavnom vojskom RASINJA SPALJENA QOD. 1532. 107 jugo-zapadnim pravcem na Stajersku, pa se je preko Friedberga, Hartberga, Qradca i Maribora spuStao prema Dravi, progonjen od Ivana Kocijana i Pavla Bakica. PreSav kod Maribora Dravu i§ao je uz desnu obalu njezinu, te je u drugoj polovici rujna iza Zavrca kod grada Vinice u§ao u Slavoniju. Prolazeci Varafdinskim poljem nijesu Turci ni u sto dirali, tek kod Rasinje, koja je pripadala Ferdinandovu kapitanu Ljudevitu Pekriju, uta- borili su se pred gradom. Tu izpali netko iz grada pu§ku, te je zrno pogo- dilo odIiCnog Tur^ina Sabana, brata Sulejmanova tefterdara. Bijesni janjiCari navalili su na to na grad, te su svu po- sadu poubili, a grad I varo§ zapalili. Fodjedno zarobili su mnogo ziteija, medju kojima je bio i Juraj Hus, koji je poslije citav iztok sve do Indije pro- putovao i svoje putovanje opisao. Na- kon razsula Rasinje poCivala je turska vojska jedan dan; na to je sultan raz- dijelio vojsku u dvoje. Jedan odio po- vjerio je velikomu veziru Ibrahimu, koji je po§ao kraj Krizevaca, Qudovca, Cazme, Moslavine, Kraljeve Velike i Zapolja (djedovine kralja Ivana kod Nove Qradiske) u Posavinu, dok je drugi odio (sa spahijama i janjicarima) sam sultan vodio Podravinom kraj Ko- privnice i Virovitice u Pozezku zupa- niju, koja je tada bila jos uvijek u krScanskim rukama. Oba odjela robila su i harala citavim putem; tek kod Qorjana zabranio je sultan svojemu odjelu dalje haracenje, jer je sada na carskoj zemlji. Kod Beograda sastala su se oba odjela, te su se zajedno vratila u Tursku. Prolazak turske vojske Slavoni- jom bija§e velik udarac za zemlju, koja je jo§ krvarila od gradjanskoga rata. All uz tursku bijedu i gradjanske borbc zatirale su i Slavoniju i Hrvatsku na- silja baruna i knezova, poCinjana ne samo na ubogim kmetovima, nego i na ni^emu plemstvu. Osjedalo se je u ii- tavom kraljevstvu od Drave do turske granice, da nema pravoga bana, koji bi Stitio progonjene i branio pravo. U Slavoniji priznavali su zagrebaCkoga biskupa Simuna od Erdeda za svoga bana tek neki Za- poljevci; u Hrvatskoj nije banski namjestnik i biskup kninski Andrija TuSkanie imao gotovo nikakve vlasti ni ugleda. Sudci plemidki u kri^evaCkoj iupaniji iztiCu 7. sijeCnja 1532. izrije- kom, daje»banska stolica izpra2njena« (sede banatus vacante). U Hrvatskoj nijc biskup Andrija Tu§kani<3 mogao stati na put naslljima kneza Stjepana Blagajskoga, koji JANJICAR. Po slici iz 17. stoljeea, koju Cuvaju grofovi Kuefstein u zamku QrillenberKU. 108 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). je zatirao plemice Smrckovice i Siravice, hoteci ih uciniti svojim sebrima ili kmetovima; kmetovi pak, izlozeni samovolji svoje gospode i neprestanim turskim navalama, a-k tomu i nemilosrdnomu utjerivanju razlicitih daca, stali su hrpimice ostavljati svoju domovinu, te bjezati u susjednu Kranjsku i Stajersku, kamo su ih ondjesnja gospoda i plemici nepre- stano obecanjima mamili. »Ako se toga ne okane«, tuzi se hrvatski sabor Ferdinandu, »ostat ce s mjesta ovaj dio kraljevstva pust«. Bijeda u Hrvatskoj bila je napokon tolika, a tuzbe na kralja tako ceste, da je Ferdinand bio prinudjen posredovati. I tako se je zgo- dilo, da je iz tamnice izvadio senjskoga biskupa Franju Jozefica, te ga poslao u Hrvatsku, da ucini red. Cini se, da se je toliko povjerenje dojmilo senjskoga biskupa, jer je on zaista ugodio kraljevoj zelji. Stalezi naime hrvatski, sabrani 24. kolovoza 1532. u Kladusi (u danasnjoj turskoj Hrvatskoj), javljaju vrhovnomu kancelaru i jegarskomu biskupu Tomi Saiahazu o torn ovako: »Dosao je ovih dana u nasu sredinu stovani gospodin, senjski biskup Josip, te nam je predao pisma nasega veHcanstva i cara rimskoga, podjedno nam je u ime obaju vehcanstva kojesta saobcio, sto smo mi sa svim pocitanjem saslusaU i razumjeH. Sada napokon vasoj precastnosti mozemo pisati i kazati, da nije bas u zgodan cas i u to vrijeme borba i smutnja isti gospodin biskup u nase kolo dosao, te mnoge opreke i razmirice medju nama svojim izvrstnim duhom (suo optimo ingenio) izravnao, mogla je ovu prenesrecnu zemlju zateci i snaci nemalena pogibao«. Uz Franju Jozefica vrijedio je u Hrvatskoj kao pouzdanik kralja Ferdinanda jos i Petar Keglevic, osobito od onoga casa, kad je u prvoj polovici 1533. umro kninski bi- skup Andrija Tuskanic. Po nalogu kraljevu bilo je Keglevidu preuzeti opatiju u Topuskom, koju je dosad Tuskanic drzao. No protiv toga digia su se druga gospoda hrvatska i sla- vonska, poimence Ljudevit Pekri i Nikola Zrinski Stariji. Pekri se je pace s Keglevicem natjecao za bansku cast. Jamacno je bilo i drugih takmaca za baniju, pa tako nije Ferdi- nand ni jednomu povjerio te casti, nego je Keglevica imenovao svojim komisarom ili na- mjestnikom (regnorum Croacie et Sclauonie commissarius, regnorum Dalmatie, Croatie et Sclauonie locumtenens). Kao takav predsjedao je Keglevic saboru u Zagrebu 24. lipnja 1533., na kojemu su sabrani stalezi ustali na obranu biskupa Jozefica, kojega bijahu neki protivnici (valjda knez Stjepan Blagajski) ponovo opadnuli pred kraljem. Vrlo je znacajno, da su na tom saboru bill sabrani stalezi Hrvatske i Slavonije zajedno, §to se je poslije sve vise dogadjalo, tako da su napokon obje kraljevine imale samo jedan zajedniCki sabor. Nesredjene prilike u Hrvatskoj i Slavoniji ponukale su opet Ivana Zapolju, da po' digne stranku svoju u Slavoniji na noge. All biskup i ban Simun od Erdeda kao da mu se nije odazvao, jer ga Zapoljin palatin Ivan Banid u svom pismu od 25. travnja 1533. iz svoga grada Virovitice tuzi papi Klementu VII. kao silnika, koji se ne 2aca prolijevati krscansku krv, te progoniti plemenite i neplemenite Ijude. Medjutim ni druga gospoda sla- vonska nijesu bila voljna da obnove gradjanske borbe, pace su se na saboru u Qradcu kod Zagreba 8. rujna 1533. potuzila kralju Ferdinandu »na Ivana kneza sipu^koga, koji nastoji privuci k sebi gospodu i podanike kraljevine Slavonije«. Ferdinand je u pismu od 25. rujna tjesio i bpdrio svoje privrzenike, da uztraju u vjernosti; podjedno im Je Javio, kako je zapovjedio kapitanu Ivanu Kocijanu, da s vojskom pohita u pomo6 onima, kojima bi Ivan Zapolja zaprijetio. Tako nije ove godine doSlo do otvorenoga boja, to manje, §to je u to umro najodlicniji privrzenik Zapoljin, nepokolebivi palatin njegov Ivan Bani(5 od Lendave i Virovitice. Povjestnicar Isthvanffi kaze, da je kralj Ivan za njim osobito zalio, jer ga je drzao za svoga najvjernijega pristasu (quum eum prae caeteris ob fidei integri- tatem charum imprimis haberet). Nakon smrti Baniceve ostali su od Zapoljine stranke biskup i ban Simun Erdedi, onda Petar Erdedi i jos neki. ali ti nijesu bili voljni, da zapo- djenu nove borbe s njema5kom strankom, to manje, sto bijase u to po§lo kralju Ferdinandu za rukom, da bar za neko vrijeme primiri sultana Sulejmana. I MIR S TURCIMA QOD. 1533. 109 Velika vojska, koja se bijaSe u jcseni 1532. skupila oko BeCa, namah se je nakon povratka Sulejmariova opet i razi^la. Tako nije Ferdinand smio ni misliti, da iztjera svoga takmaca iz Ugarske, vec je jedino mogao odrzati ono, §to je dosad imao. A da ga i u torn ne smetaju, stao je opet ugovarati tako sa Zapoljom kao i s Turcima. K sultanu poslao je Hrvata Jerollma Zadranina, koji je vec 26. studenoga 1532. iz Dubrovnika krenuo prema Carigradu. Foslije pridruzio je Ferdinand Jerolimu jo§ jednoga poslanika, po imenu Kor- nelija Scheppera. Dne 11. veljacie 1533. pi§e»Jerolim de Zara, kraljeve svitlosti i pro- caja oratur* iz Carigrada hrvatski, cirilicom pisan list na »izvelicenu i zmoznu gospodu bane hrvatske«, u kojem javlja, da je turski car spreman na mir, te da je izdao zapo- vijed svojim sandzacima, basama i vojvodaina, da »imajii mir, Ijubav i prijaznjivo sused- stvo vi§e imenovanim i cestitem kraljem rimskim (Ferdinandom), na§im gospodinom, Ijudi podloznici i zemljami drzati«. Jerolim dodaje: »I zato vise imenovani cestiti car od mene kao poklisara, ki ta mir versi i duguje, potribova, da imam vam slovinskim i hrvackim banom pisati, i tolikoje gospodi beckoj, i kranjskoj, i u Pozegu, tolikoje svude inude, kude se drze pokrajine na§ega kraija s cestitim carem, da imaju tolikoje mirno prijaznjivo i su- secki na svili pokrajinah s Turci ziviti, i nedavati nijednoga uzroka jedan drugomu u nijednoj neprijazni, ka bi uzrok mogla nazadovati ali skrsiti vise receni mir i Bozju prija- zan; zaci ce dobro biti, ne samo za hr- vacku ali slovinsku zemlju, ki dugo vri- yi f -- ' -^/V^ mena da nimaju nijednoga mira, da ufan / 1 V ify^^/'nfyi^ \j </rn sam u Bogu, da cc dobro mir biti za sve hristijanstvo«. Zato moli »da vase mi- losti hotite sami uciniti i svim ostalim vasim podloznikom u Pozegi, Slovinije i Hrvatih, u ime kraljeve svitlosti zapovi- dati, da imaju vi§e rec^eni mir za svakim podobnim zakonom s Turci na pokraji- PODPIS IVANA BANICA. nah drzati, i po oni put, ki se budu oni Snitnljeno s njegova pisma od 11. rujna 1526. mirno suprotiva vam drzati, kako je po- Cita se: Johannes Banffy (e)t (cetera), dobno i dostojno da se i vi suprotiva njini drzite«. Sultan Sulejman, kojemu je nedavno brodovlje cara Karla pod vojvodom Andrijom Doriom otclo tvrdinju Koron na Moreji, i kojemu je prijetio rat s Perzijancima u Aziji, bio je zaista spreman na mir. U sveCanoj audienciji 2Z. lipnja izjavio je on, neka Ferdinandu bude mir, dokle ga sam hoce drzati. Zapolju ne mo2e maknuti ni rijeC svoju pogaziti, ali ako se Ferdinand sam pogodi sa svojim takmacem, sultan ce pogodbu priznati. I car Karlo V. moze se dobaviti mira, ako ga zatrazi po zasebnom poklisaru. Vra(^u(ii se po- slanici kuci pisali su 28. kolovoza 1533- iz Zadra kapitanu Petru Kruii^u u Kiis, da je mir s Turcima ugovoren, pa su ga pozvali, da ne dozvoljava vi§e svojim Ijudima dirati Turke i udarati na njihove oblasti. Malo zatim doSli su poslanici preko Bakra. Rijcke i Kranjske u Bee, gdje su kralju 27. rujna predali pismeno izvjeS^e. Ferdinand je sada mir s Turcima razglasio na sve strane; posebnim poslanicama od 6. listopada 1533. objavio je mir slo- bodnoj ob(iini na brdu Oradcu kod Zagreba, kao i Petru KegleviOu, svomu komisaru za kraljcvine Hrvatsku i Slavoniju. Radost s tih vijesti bila je u hrvatskom kraljevstvu ve- lika. Dne 15. listopada pi§e Ivan KaStelanovi^ iz Bisaga Stjepanu Ucszhazu u Susjedgrad: •Novosti mogu vam javiti, da je kraljevsko veliCanstvo s turskim carem utanaCilo mir. dok njih dva 2ivu . . . Kralj Ivan otiSao je iz PeCuha«. no Ferdinand i. habsburqovac (i5^7.-i564.) i ivan zapolja (1527.— iS4o.). Medjutim za nekoliko mjeseci promijenile su se prilike opet na gore. Kad su Ferdi- nandovi poslanici na pocetku god. 1534. ponovo posli u Carigrad, a Schepper stao ugova- rati i u ime Karla V., sultan nije htjeo ni da cuje o prijasnjim uvjetima mira. U posljednjoj audienciji 2. lipnja govorio je sultan Schepperu ovako: »Kraljevina Ugarska pripada meni, i ja sam u njoj namjestio svoga roba Ivana kralja, koji ne moze nista da nacini bez mene. Ja sam mu onu drzavu dao i mogu mu je opet uzeti, ako hocu, Mogu s njom raditi sto me je volja, kao i sa ziteljima, koji su svi moji robovi. Neka se ne paca Ferdinand, jer ju ja ne cu napustiti. Sto cini kralj Ivan, radi u moje ime; stoga neka se Ferdinand cuva, da sto protiv njega preduzme«. Doslo bi sada mozda i do novih borba izmedju Ferdinanda i Turske, da nije sultan bio zabavljen ratom u Aziji, i da nije u Erdelju (u Megjesu) 29. rujna 1534, tuzno poginuo turski pouzdanik Ljudevit Qritti, te je stoga sultan slabo pazio svoga sticenika, kralja Ivana Zapolju. Tako su i zemlje hrvatskoga kraljevstva godina 1534. i 1535. bile mirne od Turaka. No zato su i Hrvatska i Slavonija patile od drugih nevolja. Ferdinandoy namjestnik Pe- tar Keglevic umio je izraditi, da je kralj opatiju u Topuskom 30. sijecnja 1534. podijelio njegovu sinu Franji, jer je recena opatija »na granici turskoj« trebala takova glavara, koji ne ce samo obavljati sluzbu Bozju, nego ce biti sposoban za obranu njezinu i poda- nika njezinih. Ostala gospoda hrvatska nijesu medjutim bila sporazumna s tim darovanjem, jer se je njim jos vise osilio rod Petra Keglevica. Jos je bilo smutnja i radi toga, sto je Ferdinand bio Ivana Kastelanovica imenovao svojim pobiracem daca (dicator ad exactio- nem et connummeracionem subsidii in regno Sclauonie) u Slavoniji, pa je taj utjerivao dace ne samo od privrzenika svoga kralja, nego i od Zapoljevaca. Zagrebacki biskup i ban Simun od Erdeda ogradio se je protiv toga posebnim prosvjedom od 23. lipnja 1534., upravljenim iz kastela Dubrave na recenoga Kastelanovica. »Iz prituzaba podanika na- sega vladara razabiramo«, tako pise biskup i ban, »da vase gospodstvo neku dacu (taxam) hoce uz navijestanje prijetnja i od njih iznuditi. Kakva je to daca, mi nimalo ne znamo, buduci da podanici nasega vladara ne spadaju na stranku vasega gospodara, pa nijesu nikad od prvoga pocetka nikakve takse ni sto slicno vasemu vladaru placali. Moci ce se vase gospodstvo sjetiti clanaka (utanacenih) izmedju vladara, kojima je nepobitno i nepo- vredivo zabranjeno, da za trajanja primirja jedna stranka smeta stranci drugoga vladara. Stoga vas ponovo molim, da se u to ne mijesate i u podanike nasega vladara s kakvim nepravednim postupkom ne dirate, kao sto mi za volju mira u domovini (causa pacis pa- trie) ne cemo dirati u stranku vasega vladara«. Mnogo je nadalje smetalo, sto kraljevstvo jos uvijek nije imalo bana. Keglevic bio je doduse komisar ili zamjenik, te mu je kralj povjeravao banske poslove (dne 19. srpnja poziva ga kralj, da pokusa nagodu izmedju udove Ivana Karlovica i kneza Zrinskoga; poslije nalaze mu, da dodje do 21. listopada u Bee i da mu donese oporuku pokojnoga Stje- pana Deszhaza od Susjedgrada; 31. prosinca zapovijeda mu najstrozije, da ne pusta ni- koga putovati u Italiju bez putnice, ali je bilo velikasa, koji ga nijesu slusali, vec se sami otimali za bansku vlast. Samo tako mozemo razumjeti hrvatsko nize plemstvo, koje se je 30. studenoga sastalo u gradu Ripcu (Rypach, Repach) na Uni (koji je tada Keglevic po nalogu kraljevu utvrdjivao), pa se na kralja obratilo s ovom znacajnom predstavkom: »Posveceno kraljevsko velicanstvo, gospodaru nas prirodni i najmilostiviji, da vam je najsmjernije preporucena nasa vjernost. Razabrali smo iz izvjestaja nekih (Ijudi), da imade nekoliko gospode u ovom hrvatskom kraljevstvu vasega velicanstva, koji, kako kazu, takodjer u nase ime zele po nekim posredujucim licima, kao nasim poklisarima, kod vasega velicanstva izraditi, neka vase velicanstvo privoli, da bi ovo pretuzno kraljev- stvo moglo izabrati bana izmedju iste gospode. Ako je tako, neka bude vasemu velican- I BISKUP ^IMUN OD ERDEDA PRIKLONIO SE FERDINANDU (1535.). m stvu znano, da mi takvirn poklisarima nijesmo dali svoje vjerovne listove. Ne sumnjamo pak, da vase velicanstvo moze (samo) prosuditi, da ii je koji od hrvatske gospode do- rastao za vrsenje takove sluzbe; ta oni sami nijesu podobni da sobom upravljaju i da sami sebe dovoljno zasticuju. Nije toj stvari, preblagi gospodaru, drugi uzrok, nego §to neki (koji i onako sada nas ne prestaju dnevice tlaciti) nastoje nasim sijama nametnuti jaram vjeCitoga kmetstva i robstva, bjesneci protiv viastite krvi i pravoga piemstva. Stoga molimo vase velicanstvo, neka se ne obazire na takove zahtjeve . . . , da posve ne pro- padnemo; vec neka nam dade bana, koji ce biti za vrsenje toiike sluzbe u svakom po- gledu sposoban i dostatan. Predobri Bog neka uzdrzi vaSe veiiCanstvo za boljitak krS- canskoga svijeta*. Vapaj hrvatskoga nizega piemstva jamacno jos nije dopro do Ferdi- nanda, kad je ovaj u Becu 4. prosinca 1534. izdao poveiju kapitanu i savjetniku svomu Ljudevitu Pekriju od Petrovine, kojom mu je zadao kraljevsku rijec, da ce ga najdulje do Ojurgjeva (24. travnja) dojduce godine imenovati za bana Dalmacije, Hrvatske i Sla- vonije s drugom ili bez druga, te podjedno odredio, da mu se pol banske place mora ra- cunati pocev^i od dana, kad je ova povelja izdana. Suvise je kralj istomu Pekriju za dosadanje sluzbe darovao gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec, obe(^v§i mu jo§, da ce recene gradove do 24. travnja 1535. odkupiti od udovice i djece nedavno preminuloga Nikole Zrinskoga. Pitanje o popunjenju banske stolice u hrvatskom kraljevstvu postojalo je sve zamr- senije tijekom slijedecih godina, to vise, sto kralj nije ni u Ugarskoj popunio cast pala- tina, vec je kraljevskoga sudca Aleksija Thurza de Betthlenfalva imenovao za svoga na- mjestnika. Cini se, da je bas taj Thurzo zajedno s kancelarom (i jegarskim biskupom) Tomom Salahazijem kao i s erdeljskim biskupom Nikolora Qerendijem poradio, da su u Slavoniji prvih mjeseci god. 1535. zagrebacki biskup Simun od Erdeda i njegovi ortaci odrekli se kralja Ivana Zapolje, te se napokon pokorili Ferdinandu. Vec 9. svibnja javlja Ferdinand Tomi Nadazdu, kako su zagrebacki biskup Simun i Petar Erdedi kod njega bili, pa poziva Nadazda, da i on to ucini. Ferdinand je zagrebackoga biskupa i nagradio time, §to je njemu i njegovim rodjacima darovao Susjedgrad, 2elin i Stubicu, posjedovanja nedavno preminuloga plemica Stjepana Deshaza. Tako se je Slavonija konacno odrekla Zapolje, kojemu je i onako prijetila osveta turskoga sultana radi smrti Ljudevita Grittija. Od onoga Casa, kad se je zagrebacki biskup Simun pokorio Ferdinandu i tim odrekao banije, stale su i Slavonija i Hrvatska sve upornije traziti, da se jednom imenuje ban. Pe- tar Keglevic, koji se na pocetku godine 1535. zove samo komisarom, pace tek savjetni- kom, jamac^no je bio ozlojedjen, sto je kralj obecao bansku cast Ljudevitu Pekriju. Sklonio se je zato u svoj grad Kostel u Zagorju, pa odanle Ferdinandu 11. srpnja odkazao svaku dalju sluzbu, to vi§e, §to mu kralj ni za dotadanje sluzbe nije pogodjenu p\a6u namirio. Kralj je na to iz Be(5a 31. kolovoza upravio pismo na Keglevi(ia, u kojem je njemu obe(^o §to skoriji obraCun za uCinjenu sluzbu, te ga uvjeravao, kako je sve uCinio, da se ne bude mogao na njega potu2iti (ut iustae de nobis querimoniae causam habere possis). Dotle pak neka bude miran (aequo animo) i neka dalje radi »za korist i dobro naSih kraljevina i podanika«. Medjutim bijahu se prvih dana rujna 1535. sastali »baruni, velikaSi. plemidi i vite- zovi kraljevine Hrvatske* na sabor u Topuskom. Bila su tu lietiri kneza Frankapana (Jural Slunjski, Vuk Brinjski, Stjepan Ozaljski i Nikola TriaCki), knez Stjepan Blagajski (Ursinus), Petar Keglevi(i od Bu2ima, Franjo Tahi i Ivan Alapi(i od Velikoga Kalnika, na- dalje GaSpar SubiC od Perne, Ivan Imprid od Jamnice, Juraj KobasiC, Stjepan Zimi<i, Ivan BudaCki i Nikola Spi§i(i od Qorice, napokon plemi<iki sudac Juraj PisaO. Sabrani staleii iznijeli su u posebnoj predstavci od 9. rujna sve svoje tegobe i icUe na kralja, te su podjedno izabrali plemide Ivana Tumpida i Mihajla Budi§i(5a, da kao poklisari njihovi od- nesu predstavku kralju. pa da mu jo§ naustice izloie neke stvari. U predstavci mole sta- 112 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— i564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). • lezi iiajprije da Jeleni, udovi Nikole Zrinskoga (Starijega) kao i njezinrm sinovima Ivanu i Nikoli ostavi gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec; nadalje da se parnica izmedju Jurja Fraiikapana Slunjskoga i Tome Nadazda radi triju sela, spadajucih pod grad Ste- nicnjak, odgodi do onoga vremena, kad se urede poslovi izmedju kraljeva Ferdinanda i Zapolje. Stalezi mole jos kralja, da im prema obecanju na izbornom saboru u Cetinu za- datom plati duzne svote za izvrsene sluzbe, koje su mu dosad cinili, i za koje bi ucinjen obracun vec pred tri godine u Varazdinu. Jos se ogradjuju protiv toga, sto gospoda iz nasJjednih zemalja kraljevih (Kranjske, Koruske, Stajerske) mame i odvode kmetove hr- vatskih staleza u svoje oblasti, pace salju kmetovima svoje poslanike, koji svasta obeca- vaju, pa ih onda sve bez broja (sine numero) naseljuju u onim pokrajinama. Stalezi zah- tijevaju od kralja, neka strogo zapovjedi, da se to vise ne cini, pace da se vec odvedeni kmetovi i podanici opet povrate. Izticu jos, neka se kralj pobrine, da se zemlja brani od turskih navala, i da se vrsi pravda u samoj zemlji (cim neizravno zahtijevaju namjestenje bana). Napokon porucuju: ako ih kralj kani ostaviti i zapustiti, neka im vrati pismo, kojim su ga izabrali na Cetinu za kralja i vjernost mu prisegli, a oni ce njemu nasuprot povra- titi pismo, kojim su njegovi poklisari zajamcili Hrvatskoj stara prava i obecali razne po- laksice i pomoc za obranu zemlje. Jos tijekom rujna pozurio se je Ferdinand, da umiri ogorcene hrvatske staleze. Od- govarajuci ira na predstavku obecao je, da ce zadovoljiti svim njihovim tegobama. On ce poraditi, da ce knezovi Zrinski doci do svojih prava; on ce smjesta bane iza- brati i namjestiti (quod banos propediem eliget et constituet); on ce se pobrinuti, da se kmetovi vise ne primaju u susjedne zemlje, vec da budu primorani ostati u svojoj domovini. On ce napokon u svakom pogledu nastojati, da osigura dobar mir i pokoj svima ziteljima kraljevine, a napokon ce u svoje vrijeme nagraditi vjerne sluzbe hrvat- ske gospode i plemica. Jos nijesu hrvatski stalezi primili poruku kralja Ferdinanda, sastao se je 4. listopada 1535. ugarski sabor u Trnavi. Na taj sabor poslala je i Slavonija svoje poklisare, koji su iznijeli tegobu, sto njihova domovina jos uvijek nema bana. Sabor je na to u predstavci na kralja iznio tu zelju ovako: »Potaknuti molbama nase brace, koja su iz Slavonije, kra- ljevine vasega velicanstva, ovomu saboru prisustvovala, prepokorno molimo vase velican- stvo, da udostoji ipak jednom milostivo pobrinuti se, da se ondje namjeste bani, pa da se red ucini radi javnoga mira«. Slavonski pokUsari obnovili su svoje tegobe i na drugom sa- boru, koji se je malo zatim 19. studenoga 1535. sastao u Pozunu. I tom je prigodom ugar- ski sabor zakljucio clankom petdesetim: »NadaIje u kraljevini Slavoniji pobrinut ce se ozbiljno njegovo velicanstvo, da se namjesti ban za obranu kraljevine i za povratak ob- cega mira, kao i zato, da se ondje sve obavlja svojim redom«. Kralj je na to u odgovoru (danom u prosincu iste godine) svecano odgovorio ugarskomu saboru, da je gotov i sklon imenovati bana (ad banum Sclavonic preficiendum sua quoque maiestas se paratam offert et benignam), pace da ce zadovoljiti i drugim tegobama slavonskih poklisara. Medjutim prolazih su prvi mjeseci godine 1536., a Hrvatska i Slavonija ostale su i dalje bez bana, pa je tako sve vise preotimalo maha obce bezvladje u obim kraljevi- nama. Za hrvatsko kraljevstvo bilo je to sve opasnije, jer su se obce prilike znatno pro- mijenile u prilog Ivanu Zapolji. Sultan, koji je bio srecan u ratu s Perzijancima, oprostio je Zapolji smrt Grittijevu, pa mu je opet naklonio svoju milost. Stoga je Zapolja gledao prekinuti ugovaranje i s carem Karlom V. i s kraljem Ferdinandom, koje bijase prije sam zapodjenuo. Prema poslaniku cara Karla, lundskomu nadbiskupu Ivanu Weseu, pona§ao se je Zapolja u Velikom Varadinu mjeseca lipnja 1536. vrlo oporo, pace nije htjeo ni cuti o kakvim pogodbama, koje bijase pred nekoliko mjeseci sam iznio. Pouzdavao se je u svoga vrhovnoga pokladnika Jurja Utisenica, biskupa u Velikom Varadinu, koji mu je bio glavnim savjetnikom, kao i u novoga velikoga vezira Ajaspasu u Carigradu. TURCI UDARaJU NA POIeQV (1536.) 113 Vec u prvoj polovici 1536. nagadjalo se je, da de se sultan Sulejman opet podidi na Ferdinanda, da pomogne svome Sticeniku. Sam Zapolja iavlja 13. srpnja vjernomu knezu Urbanu Bacanu, kako je sultan Ferdinandovog poslanika Ivana Mariu Barzizia pozvao, neka kaze svomu gospodaru, da Zapolji povrati zupaniju Pozegu i (iitavu kraljevinu Sla- voniju (ut referret domino suo, quo Posegam et regnum totum Sclauonie nobis restituat), jer ako toga ne ucini, da ce ih ognjem i macem opustoSiti. U isto vrijeme, 18. srpnja, spo- ticie kralj Ferdinand bosanskomu sandzaku Usrefbegu, §to sprema brojne Cete za provalu u Slavoniju; jednako 18. srpnja obraca se Ferdinand na zagrebaCkoga biskupa Simuna od Erdeda, gdje mu javija »kako se dnevice sve vise sabire golema vojska turska, koja kani u kraljevinu Slavoniju provaliti, te ju osvojiti*. Kralj je doduSe poslao sultanu svoga po- slanika, da mu se radi toga potuzi, ali je podjedno zapovjedio vrhovnomu kapitanu Ivanu Kocijanu. da prite(^e u pomoc recenoj kraljevini. Stoga poziva i biskupa, koji spada medju prve velikase Slavonije, da ustane na obranu svoje domovine, pa da sporazumno s Iva- nom Kocijanom sve poradi, kako da se turska sila suzbije i kraljevina odrzi. Opasnost za zupaniju Pozegu i citavu preostalu Slavoniju bila je u taj mah to veca, §to su mnogi velikasi bill u ocitoj zavadi sa zemaljskim kapitanom Ljudevitom Pekri- jem, koje radi njegova haracenja, koje opet radi toga, §to je prema pismenom obecanju kralja Ferdinanda gramzio za banskom casti. Cini se, da je Pekriju bio najveci protivnik bas zagrebacki biskup Simun od Erdeda, koji se bijase tek proSle godine odmetnuo od Zapolje i priklonio Ferdinandu. Protivnici tuzili su Pekrija radi nevjere samomu kralju, na sto je Pekri po§ao u Bee, da se pred kraljem opravda. Ferdinand je mislio, da ce svima smutnjama stati na kraj, ako poslje u Sla- voniju i Hrvatsku za banskoga namjest- nika erdeljskoga biskupa N i k o I u Q e- r e n d i j a. Pekri je izprva odvracao kra- lja od te nakane, jer se protivi »slobodi Vraljevine« (contra libertatem regni non esse mittendum); no poslije je privolio, znajuci dobro, da slavonska gospoda ne ce namjestnika priznati. I zaista, kad je na to Ni- kola Qerendi do§ao u Slavoniju, te sabor sazvao, da se kao banski namjestnik prika2e, stale^i slavonski nijesu se htjeli njemu odazvati niti ga slusati (quum per dominos ct regni- colas pro voto maiestatis vestre dominus Qerendy non esset acccptatus). Tako je u oci turske provale hrvatsko kraljevstvo bilo bez bana i bez zemaljskoga kapitana. U to je posljednjih dana srpnja 1536. bosanski sandfak Usrefbeg, utvrdivSi gra- dove Brod (Brodt) i KobaS (Kowatsch) na Savi, provalio u Zupaniju F^o^egu. Jednako je i Mehmetbeg JahijapaSic, »sand2ak smederevski, belgradski, podunavski, posremski i po- savski* s iztocne strane udario na Po2egu, pa da iz njc prodre u zapadnu Slavoniju. naro- Cito u virovitieku i kriievaCku Zupaniju. O toj provali javija lundski nadbiskup Ivan Wese iz Velikog Varadina 20. kolovoza caru Karlu V. ovako: »Turci su netom minulih dana provalili u kraljevinu Slavoniju, koja je pod vlaSdu prejasnoga kralja rimskoga. Bilo ih je 18.000 Ijudi. Vazali one kraljevine bill su za dobe obavijeSteni o njihovu dolazku. pa su skupili vojnika i svojih podanika na broj 25.0(K), tako te je dostajalo, da se Turci suzbiju Kad se bijahu skupili, porodila se je medju njima svadja, tko ee biti vrhovni volvoda ili kapitan. Nijesu se mogli sporazumjeti glede kapitanije, paCe radi privatne mrfnje (ob Klald, Hrv. povj. III. (5.) 8 PECAT JURJA UTISENICA. . Cita se: F(-ater» G(eorgius). U grbu vidi se odozgo kruh u kljunu drieci gavran (znak pavlinskoga reda); pod gavranom je jednorog. ii-4 FERDINAND I. HABSBURuOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). privata odia^ planula je medju njima tolika nesloga i razpra, da su se svi kuci vratili, raz- pustivsi sve svoje podanike, koji su inace bill odusevljeni za borbu. Kad su to Turci raza- brali, napredovali su bez otezanja, te su zauzeli pet vrlo cvrstih gradova ili t V r d i n j a, koje su namah potrebitim stvarima snabdjeli, pa su onda onu citavu pokra- jinu opustosili. Sada drze Turci slobodne prelaze preko Save i Drave, tako da mogu ci- tavu Slavoniju pokoriti, kad god im se bude prohtjelo. To je Turcin ucinio, premda je vjeru zadao prejasnomu kralju rimskomu. Bojim se, da ce napokon seljaci u toj kraljevini stoga, sto se s njima najnemilosrdnije postupa, ustati na noge, pa se listom pridruziti Turcima. Za ove posljednje turske provale seljaci su naime u jednom vrlo utvrdjenom gradu, u koji ih bijase kapitan za obranu njegovu primio, cim su doznali za dolazak Tu- raka, primivsi od njih neznatne darove, kapitanu noge i ruke svezali, te ga onako sputana Zajedno s gradom Turcima predali«. Weseovo pricanje dopunjuje povjestnicar, Isthuanfi, koji pripovijeda, kako je smederevski i beogradski sandzak Mehmetbeg iz Osijeka posao na Pozegu te ju lako osvojio, jer ju je slaba posada branila. Tom prigodom zauzeo je takodjer glasoviti kaptol sv. Petra na pozezkom polju (danas selo Kaptol), kojega su ka- nonici pobjegli preko Drave prema Pecuhu, te se sklonili u sigurnija mjesta. Dok su Turci na koncu srpnja i prvih dana kolovoza osvajali i haracili po pozezkom polju, skupio je zagrebacki biskup poglavite velikaSe i plemice hrvatske i slavonske u svojem kastelu Dubravi na stanak. Bili su tu Petar Erdedi, Franjo Bacan, Toma Nadazdi, knez Ivan Zrinski, Petar Pogan, Stjepan Gjulaj, a uz njih brojni nizi plemici. Ljudevita Pekrija nije bilo; on se najavio bolestnim, te je ostao u svom gradu Varazdinu. Tek 8. kolovoza stigao je u Dubravu Ferdinandov vrhovni kapitan Ivan Kocijan, kojega su sa- brani stalezi s velikom radoscu docekali. Na dan sv. Lovrinca, 10. kolovoza, vijecalo se je, da li bi se poslo na Turke, da im se otmu ugrabljeni gradovi. Odluceno bi napokon, da se 15. kolovoza ponovo sastane sabor u Krizevcima, na koji bi pozvan i Ljudevit Pekri. Ali on nije ni ovaj put dosao. Zato su stalezi, sabrani u Krizevcima, izabrali zemalj- skim kapitanom Ivana Alapica. Podjedno odredili su sve potrebito, da se sustave dalje provale turske. Tako su razpisali sveobcu ratnu dacu od jedne forinte, koja se mora za petnaest dana pobrati ne samo »od ubogih kmetova i plemica jednoselaca«, nego takodjer od zupnika, opata, vranske priorije i drugih duhovnih staleza. Pobiracem dace i blagajni- kom bit ce zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Nadalje bi odluceno, da se utvrde neki medjasni gradovi prema Turcima, po imenu kasteo plemica Zempce (Svetacki), koji je bio prvi na udaru. Jos bi zakljuceno poslati pred kralja zasebnog poslanika, da mu prikaze svu nevolju i izmoli pomoc; zadaca ta povjerena bi bivsemu banu Franji Bacanu. Napo- kon obvezali su se svi nazocni velikasi, da ce sa svima silama i sa svojim cetama stajati uz vrhovnoga kapitana Kocijana, kojemu ce se takodjer pokoravati zemaljski kapitan Ivan Alapic. Saborski zakljucci u Krizevcima nijesu bili pocudni Ljudevitu Pekriju. Iz svoga grada Varazdina salje on 25. kolovoza prosvjed kralju Ferdinandu. On se opravdava, sto nije dosao na sabore u Dubravu i Krizevce, jer je za izvjestno cuo, da su ga odlucili ondje umoriti. Razpis sveobce ratne dace i izbor zagrebackoga biskupa za pobiraca te dace proglasuje nezakonitim (contra libertatem regni), te javlja, kako su mnogi plemici namah nakon svrsenoga sabora k njemu dosli, te ga zamolili, da o svemu tomu njegovu velicanstvu pise. Napokon se ogradjuje protiv toga, sto je za poklisara na kraljevski dvor poslan bivsi ban Franjo Bacani. Medjutim prosvjed Ljudevita Pekrija nije ovaj put ni§ta koristio. Premda se bijahu bosanski i smederevski sandzaci jos u polovici kolovoza povra- tili svojim kucama, ipak su se stalezi slavonski i kralj Ferdinand spremali, da odole da- Ijim provalama njihovim. Dne 30. rujna 1536. pi§e Ferdinand iz Bjelaka u Koruskoj pismo Aleksiju Thurzu, pozivajuci ga, neka ga izvjescuje o turskim namjerama. Podjedno mu BORBE ZA KLIS. 115 javlja, kako je pozvao preda se Ljudevita Pekrija, da ga svrati na bolji put (ad meiiorem mentem). Malo zatim, 17. listopada §alje Ferdinand pisma smederevskom sandfaku Meh- metbegu i caru Sulejmanu; u posljednjem pismu tuii sand^aka, §to dopuSta svojim Cetama, da provaljuju u medjaSne oblasti, naroCito u 2upaniju Po2egu i Slavoniju, zatim sto su neke kaStele i tvrdjice (castella et fortalitia) vec zauzele; i napokon Sto reCeni sandfak skupija nove kopnene 5ete i brodovlje, da siiom osvoji poglavite gradove Slavonije, a uz to porucuje gospodi i plemicima slavonskima, da ih ne ce vi§e uznemirivati, ako se dobre volje podloze Ivanu Zapolji (si se sua sponte Johanni Scepusiensi aduersario nostro subiecerint). Namah sutradan, 18. listopada piSe kral] iz stajerskoga Qradca vlastelinu Ga- sparu Ernustu od Cakovca u Medjumurju: »Razabrav§i da su Turci ponovo (rursum) u velikom broju u ovu kraijevinu doSli, pa da su stali grabiti i paliti, poslali smo naSega vjernoga vrhovnoga kapitana Ivana Kocijana sa stanovitim naSim cetama i osobama u Zagreb, da se ondje s tobom i drugim na§ima vjernima sastane i ono radi, Sto bi se ^inilo potrebito za osiobodjenje one kraijevine. Pozivamo stoga i tvoju vjernost, da i ti sa svo- jim c^etama recenom kapitanu podjeS, pa ako bude nu^dno, na njegov poziv zajedno sa svojim podanicima na neprijatelja udaris*. Nema sumnje, da su jednaki pozivi stigli i osta- lim magnatima i gospodi u Slavoniji. AH kao da sve to nije koristilo, jer se zagrebaCki biskup Simun od Erdeda kralju Ferdinandu u pismu, pisanom u kaStelu Dubravi 3. pro- sinca 1536., ovako tuzi: »Netom (novissime) javio sam po svojim Ijudima, poslanima va- semu velicanstvu, da su cete bosanskih Turaka pograbile oruzje, i da su na na§u pogibao preSle preko rijeke Save. Kako su one malo zatim u kraljevini vaSega velicanstva robile i grabile, jasno ce vase velicanstvo doznati iz prilozenih pisama. Evo je i Mehmetbeg, smederevski i beogradski sandzak, skupio ogromno mnoztvo vojske, pa uprtivSi na ladje bojne topove prijeti sada razsuiom ovoj zemiji (patriae), a narocito mojemu kaSteiu S o p j u (Zopya, na Dravi), kojega podsadu dnevice izcekujem. Ubogi pak puk, zdvojivSi u skraj- njoj nevoiji, i odmetnuvsi se od vjere Krista spasitelja prihvaca Muhamedov zakon, pa je dotle doslo, da se i moji kmetovi, na imanjima kastela Sopja stanujuci, od mene odvr- gavaju i Turcima pokoravaju, kako ce to velicanstvo va§e iz pisma svoga vjernoga Ladi- slava More, kao i sluzbenika moga u recenom Sopju bjelodano razabrati. Sto vise, toliki se glasovi cuju po Slavoniji, kako puk i plemstvo koje gdje koleba, da se pokori turskoj vlasti, osobito jer je ova kraljevina lisena nazocnosti gospode. Gospoda naime, i to Petar Erdedi boravi onkraj Save, a Hampo (ErnuSt) onkraj Drave; neki drugi jesu u Ugarskoj ili opet kod vasega velicanstva. Ja sam s gospodinom Zrinskim ovdje se znojim. OtJe- kivao sam novi dolazak bosanske vojske, pa mislim da ce to naskoro biti . . . Buduci da u kraljevini imade malo tvrdinja, u koje bi se ubogi puk sa stvarima i vojnicima mogao sigurno skloniti, po(3eo sam ovu moju varos nasipom pasati ... I Drava se je silno raz- lila, tako da se onuda (Podravinom) nikako kolima ne mofe prolaziti . . .« Ponovne provale turske sklonile su Ferdinanda, te je u studenom 1536. odIuCio po- slati svoga poslanika Franju Sprinzensteina k sultanu Sulejmanu i njegovu velikomu ve- ziru AjaspaSi. U pismu na potonjega tuzi se kralj, kako su sand2aci beogradski (smede- revski) i bosanski pred malo mjeseci (perpaucis ante mensibus) s mnogo vojske u Sla- voniju provalili, te svake vrsti zuluma po^injali. Nadalje osvojili su t r i n a e s t g r a- d o V a i mnoga druga mjesta, od kojih su neka posadama snabdjcli, a druga do temcija razorili. Napokon su pa§a bosanski Usrefbeg i paSa hercegovaCki Piribeg nctom s nebro- jenom vojskom doSli pod kraljevski grad K 1 i s, te blizu njega dvije tvrdinje jednu za dru- gom podigli, da tako posadu u gradu prinude gladom na predaju, jer ina^e njom obladati ne mogu. Kralj moli sultana, neka za volju mira, koji je medju njima utanaCen. zapovjedi onim sand^acima i ostalim svojim podanicima, da se okane daljih napadaja; otcte gra- dove u Slavoniji i zarobljenike neka povrate, a pred Klisom neka dignu podsadu. te ga posve na miru ostave. Mcdjutim je Sprinzensteinu stiglo sultarovo slobodno pismo 8* il6 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). tek u veljaci 1537,, a kad je na to prvih dana travnja dosao u Carigrad, bila je sudbina grada Klisa vec odlucena. Nakon sudbonosnoga boja na Muhackom polju i iza pada Obrovca svanuli su za grad Klis crni dani. Okruzen s jedne strane mletackim posjedom, a s druge turskim stajao je taj grad posve osamljen i odijeljen od ostale Hrvatske kao malen otocic sred morske pucine. S kopnene strane nije mu Ferdinand mogao pomoci poslati, tek na bro- dovima mogao je primati hranu i zairu iz Senja i Rijeke. All i tu su mu Mletci mogli zakrciti svaki dodir s ostalim svijetom. Junacki kapitan Petar Kruzic tuzio se je jos u prosincu 1530. Ivanu Kocijanu ovako: »Nadao sam se primiti pripomoc za taj prenevoljni grad, ali nijesam nista dobio. Ja sam se stoga pred njegovim velicanstvom htjeo rijesiti toga grada (izjavivsi), da ne cu nikad vise u nj unici. Ali cuvsi, da je grad podsjednut i sjetivsi se vjernosti, pa da grad ne pro- padne, skupio sam sve, sto sam imao u kuci, i usao sam u grad. Medjutim u velikoj sam nevolji zajedno sa svojim slugama. Stoga opremite, gospodine, Ijude i topove i drugo po- trebno za grad, jer su dvije pase pripravne da ga podsjednu. I ti tuzni gradjani hoce svi da ostave grad, te da se razprse . . .« Dne 22. ozujka 1531. javlja opet Andrija Mihaljevic iz Spljeta vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »Qrad Klis u skrajnjoj je opasnosti. Ocekuju Turke svaki dan i sat, da ga podsjednu, a grad je slabo obskrbljen, narocito Ijudima. Qo- spodin Petar Kruzic pak otisao je, mislim, pred kraljevo velicanstvo; bojim se, da se za njegova izbivanja ne dogodi kakovo zlo, ako mu ne predusretne«. Zaista je 13. lipnja osvanuo pred Klisom bosanski sandzak Usrefbeg, te je za petnaest dana podigao u blizom Solinu kasteo, i metnuo u nj jaku posadu, koja ce Klisu braniti svezu s morem i tako ga prinuditi na predaju. Siijedece godine 1532. osvanula je pod KUsom opet oveca turska voj- ska, koju je vodio Mletcanin Nikola Querini. Petra Kruzica nije bilo u gradu. Tom se je zgodom usuljao u grad neki izdajica, koji je bio obucen u redovnicke haljine, pa je gra- djane nagovarao na predaju. Tako je Nikola Querini 4. lipnja unisao u Klis, te je zauzevsi tvrdinju i varos stavio u njih jaku posadu. No malo zatim, kad je nekom prigodom Que- rini posao na sajam u Poljica, doplovio je Petar Kruzic iznenada sa 2000 momaka iz Ja- kina, pa udariv snazno na varos osvojio ga je s pomocu svojih privrzenika u njemu. Ne- koliko dana poslije predala se njemu i tvrdinja, gdje su razjareni vojnici razsjekli toboz- njega redovnika, koji bijase Klisane na predaju sklonio. Napokon 18. rujna osvojio je Kruzic i tursku tvrdjicu u Solinu, posto mu je stigla pomoc od senjskoga i rijeckoga kapi- tana. Papa Kliment VII., kojega bijase car Karlo V. jos 26. srpnja zamolio za pomoc Klisu, podijelio je 22. listopada Kruzicu i njegovim vojnicima oprost, sto su pogubili toboz- njega redovnika, a u istinu izdajicu. Znajuci Petar Kruzic dobro, da Turci ne ce mirovati, vec ce htjeti da osvete svoj poraz, svjetovao je kralja Ferdinanda, neka i on sagradi na solinskom polju tvrdjavu, u koju bi se mogla posada kliska skloniti, kad bi opet doslo do nevolje. Medjutim Ferdinand nije se obazirao na njegove savjete i molbe, pace nije ni re- dovito placao vojnike, koji sii cuvali grad. Osim Turaka prijetili su Klisu i Mletcani; bu- duci da im Kruzic uza sve molbe i ponude nije htjeo grada predati, da bude branikom mletackoga posjeda u Dalmaciji, stall su mu otimati na moru ladje, a na kopnu posjede, samo da ga tako prinude, pa da ga ostavi. U toj nevolji pomagali su Kruzica jedino pape Kliment VII. i Pavao III. Oni su siljali vojske i novaca toliko, da je sultan Sulejman jed- nom uzkliknuo: »Ta to je papinski grad«. Premda je 1533. — 1536. u obce bilo primirje izmedju Ferdinanda i Sulejmana, nijesu ipak nikad prestale borbe oko Klisa. Sad bi Turci podsjedali grad, sad bi opet brojni uskoci, koji se bijahu u njemu nastanili, zalijetali u turske oblasti i ondje cetovali. Dne 25. listopada 1533. tuzio je Vespazijan, sin Jeronima Zadranina, Petra Kruzica kralju Fer- dinandu, sto sa svojim uskocima udara na turske kotare; sam Jeronim Zadranin pred- lagao je 27. veljace 1534. kralju, da skine Petra Kruzica s kapitanije, jer njegovi uskoci PAD KLISA 12. OZUJJCA 1537. 117 I nikada ne ce da miruju. U lipnju 1534. opet sandi^aci su bosanski i hercegovaCki podsjedali Klis kroz dvadeset i osam dana, ali mu nijesu mogli nauditi. Qodine 1535. pokuSali su Turci, da zavladaju Klisu izdajom. Podmitili su uskoka Matu TvrdosaIi(Ja, da ih uvede u grad zadnju noc poklada (9. veljade). On je tobo^e privolio, ali je smjesta obavijestio i svoje drugove, da budu na oprezu. U ureCeno doba no<Si spustio je Tvrdosalid Ijestve niz zidine, pa je tako nekih 30 Turaka u§lo u grad. Ali sad se je na njih digla posada, pa ih je sve sasjekla, na sto je provalila iz grada, te ostalu dru2inu raztjerala. Cim su Turci na koncu srpnja i prvih dana kolovoza 1536. osvojili Poiegu i druga mjesta u poze^koj zupaniji, vratio se je namah sandzak bosanski Usrefbeg u Bosnu, da ■" ChUSA . "7* GRAD SPLJET, SOLIN (SALONA) I KLIS (CLISSA)'QOD. 1571. Iz atlasa (Isole famose), Sto ga je nacrtao mletaCki mjernik Qianfrancesco Camotio, te ga godinc 1571,-1572. u Mletcima izdao. odanle podje na Klis. VeC 31. kolovoza stajao je izpod Klisa. Njemu se bijaSe pridruiio i hercegovacki sandiak Piribeg. Borbe oko Klisa trajale su ovaj put viSe mjeseci. Turci su najprije za dvadeset dana obnovili razvaljenu tvrdinju u Solinu, a na to su stall graditi jo§ dvije nove tvr- djice, jednu u Ozrini, a drugu u KuCini. Tim naCinom htjeli su Klis ograditi od svijeta, te ga napokon gladom prisiliti na predaju. Medjutim posada se je junaCki driala, a u to je kapitan Kruiii trafio pomodi na sve strane. Napokon je izradio, da mu je u oiujku 1537. kralj Ferdinand poslao 30(H) njemaCkih vojnika pod grofom Nikoloni Thurnoni. a papa Pavao in. 7(K) momaka pod Lukom Jakinjaninom. la je pomo(i dolazila morem na brodo- vima, na kojima je bilo takodjer dovoljno topova, puSCauoga praha i hrane. Cim se je ta 118 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). pomocna vojska izkrcala, Kruzic je namah stao udarati na turske tvrdinje. Dvije bijase vec i razvalio, pa se onda svom snagom oborio na trecu u Solinu. Krscanska vojska bila je vec i u nju provalila, kad no je na jednom na Solinskom polju osvanuo Ijubimac bo- sanskoga sandzaka, krscanski poturica Muratbeg Sibencanin zajedno s Malkocbegom, vo- deci sa sobom 1000 pjesaka i 1000 konjanika. Murat udario je na krscane tolikom zesti- nom i vikom, da su se Talijani i Nijemci silno prepali, pa misleci, da je Turaka kud i kamo vise, stali bjezati prema morskoj obali, da se ukrcaju u brodove, Hrabri Kruzic sustav- Ijao je rijecju i cinom bjezece vojnike, ali ih nije mogao zadrzati; napokon stali su i nje- govi Hrvati bjezati k moru, te se gurati na ladje. Videci to Kruzic, on je posljednji zajasio na konja i pohitao za bjeguncima. Stigavsi do obale skocio je s konja i posao na brod. Ali taj bise prenatovaren vojnicima, pa ga veslaci nijesu mogli u plitcini s mjesta maknuti. Tako su se i Turci prikucili brodu, te poceli sjeci. Prepoznavsi Kruzica oborili se na njega, te ga napokon nadjacali i ubili, premda se je osobito hrabro (acerrime) branio. Konjanicki vodja Atliaga brzo mu je odrubio glavu, pa ostavivsi Ijesinu njegovu u ladji, odnesao ju slavodobitno Muratbegu. Qrof Nikola Thurn i Luka Jakinjanin spasli su doduse zive glave, ali su izgubili veci dio svojih ceta. S odrubljenom glavom kapitana Petra Kruzica dosao je Muratbeg pred KHs, te je pozvao posadu i gradjane, da se dobre volje predadu. Ako to ucine, poklonit ce im zivot; inace ih ne ce pomilovati. Buduci da su Turci malo prije bill zauzeli jedini izvor, koji je Klisanima vode davao. nije im preostalo drugo, nego da se odazovu. I tako je Klis dne 12. ozujka, na blagdan sv. Qregorija, godine 1537. dosao u tursku vlast. Qradjani i uskoci, koji se bijahu udomili u gradu, razselili su se na sve strane; mnogi uskoci sklonili su se u Senj. Dne 10. travnja pisao je kralj Fer- dinand iz Praga svojoj sestri Mariji, koja mu bijase tuzne vijesti doglasila, ovako: »Da ti vratim nemilo za nedrago, javljam ti bas takve glase; dne 12. prosloga mjeseca naime bise porazeni moji i papinski Ijudi, koje bijasmo Klisu u pomoc poslali. Na to se je taj grad predao Turcima, premda je u njemu jos za dugo vrijeme bilo zaire i hrane«. Padom Klisa u turske ruke izgubilo je hrvatsko kraljevstvo posljednje upori§te na jugu Velebita, a u danasnjoj Dalmaciji. Preostala Hrvatska i Slavonija kao da nijesu osje- cale taj ogromni gubitak, jer su i same bile u onaj mah tezko zabrinute za svoj obstanak. Kolika je bijeda bila u Slavoniji, pokazuje povelja kralja Ferdinanda od 10. sijecnja 1537., kojom je dozvolio Ivanu Salaju od Kerecenja i Qasparu Ernustu od Cakovca, da na rijeci Muri izmedju svojih posjeda Legrada i Dubrave podignu brod (vadum) s ladjama za prevazanje. Ferdinand kaze izrijekom, da je to dozvolio »s obzirom na nevoljne bje- gunce, koji od straha pred Turcima iz krajeva kraljevine Slavonije i drugih mjesta u onim stranama zajedno sa stokom i drugim svojim, »sto je za obce dobro i za ocuvanje kralje- vine Ungarije«. Ali Ferdinand bijase se ozbiljno pobrinuo i za obranu kraljevine Slavonije. kao i Ugarske, a pri tom pomagale su ga izdasno ne samo te zemlje. nego i nasljedne pokrajine, kao i zemlje ceske krune. Tako je Ferdinand u prosincu 1536. i prvih mjeseci 1537. primio toliko vojske i novaca, da je mogao misliti na navalni rat na Turke. Jos 21. prosinca 1536. bijase u Becu povjerio Ivanu Kastelanovicu, da podje u Slavoniju, pa da ondje u kraljevo ime razpravlja s gospodom »sto je za obce dobro i za ocuvanje kralje- vine* (Slavonije); medju gospodom, kojoj je Ivan Kastelanovic imao poci. izrijekom se spo- minju knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Stjepan Blagajski, Ljudevit Pekri od Petrovine (zupan varazdinski i kraljevski kapitan), Franjo TaM, Petar Erdedi i drugi. 05ito je, da se je Ferdinand tada nagodio s odmetnim Ljudevitom Pekrijem, premda su potonjega mnogi hrvatski i slavonski velikasi i nadalje neprestano tuzakali radi njegovih zuluma. Tako je Franjo Bacan jos 13. veljace 1537. podnio tuzbu protiv Pekrija, u kojoj je kralja ovako opominjao: »Cujem da se je vase velicanstvo opet s njim (Pekrijem) pogodilo glede neke kapitanije. Neka promotri vase velicanstvo, da li je dostojno unapredjivati onakvoga, koji vi§e obara nego gradi (si dignum sit, talem proficere, qui pocius destruit quam edlficaret)«. Po nalogu kralja Ferdinanda sazvan bi slavonski sabor u Kri^evce za 4. ozujka 1537. I SABOR U KRI2EVCIMA U TRAVNJU 1537. 119 Podjedno je kralj poslao onamo vrhovnoga vojvodu Ivana Kocijana s vojskom iz nasljed- nih pokrajina, da zajedno sa staleiima Slavonije zavede u toj kraljevini ob(ii mir, pa da onda sve pripravi za velikii vojnu, kojom bi Turke posve potisnuli iz te zemlje. Medjutim kao da se slavonska gospoda nijesu odazvala u dovoljnom broju, pa zato bi ureCen novi sabor u Kri^evcima za 15. travnja iste godine. Kocijanu bilo je osobito stalo, da na sabor dodje i Petar Keglevic, koji je u ono doba obavljao slu2bu kapitana u kra- Ijevskim gradovima Bihacu 1 Ripcu na Uni. Dne 13. travnja pi§e Kocijan iz Zagreba Ka- Stelanovicu: »Premda je gospodin Petar Keglevic i nama pisao, da radi vrlo izmorenih konja ne moze dodi na sabor u Krizevce, ipak smo ga ponovo pismom zamoliii, pa se na- damo, da ce doci«. Sabor sastao se je zaista 15. travnja u Krizevcima. Poznati su nam zaklju(3ci toga sabora. Najprije se stale2i zahvaljuju kralju, §to je Kocijana poslao s vojskom )»na krajinu ove prenevoljne kraljevine*, te ocituju, da su toga vrhovnoga kapitana rado primili uz po- godbe, na koje je i on pristao, i koje ce redom izloziti. Buduci da su medju stale2ima ne- prestano bjesnile razmirice i pravde, koje se nijesu mogie umiriti, pa se radi njih nije moglo niSta uCiniti za obranu zemlje, proglasuiu sada do dojdudega Bozi(ia obdi zemaljski mir (ut universi domini nobiles regni Sclauonie usque festum nativitatis domini nunc ven- turum sint inter sese pacific!). Buduci nadaije da kralj »iz stanovitih razloga« jo§ nije mogao imenovati bana, te kraljevina nema redovitoga sudca, izabiru oni izmedju sebe Ce- tvoricu za upravu zemlje (ad dirigenda negocia regni). To su zagrebac^ki biskup Simun Erdedi, Ljudevit Pekri, Franjo Bacani i Petar Keglevic. Oni ce sporazumno s vrhovnim kapitanom Kocijanom brinuti se za sve oko obrane kraljevine dotle, dok kralj imenuje bana. Videci veliku opasnost, §to prijeti kraljevini, i ugadjajuci zelji kraljevoj odredjuju stalezi, da se podigne ceta od 800 konjanika i 200 pjesaka za obranu zemlje. Za tu Cetu morali bi doduse »iz sredine sveukupnoga pie mstva« poobicaju kraljevine izabrati kapitana; no buduci da je vrijeme kratko za skupljanje takve cete, mole Ljudevita Pekrija, da ju on s pomocu druge gospode sabere, pa da joj bude kapitanom. Pekri mora medjutim vazda raditi sporazumno s kraljevskim vrhovnim kapitanom Kocijanom. Jo§ bi zakljuc^eno, da svaki velikaS i plemic od svojih deset seli§ta opremi po jednoga pjeSaka, jednako neka cini po deset plemica jednoselaca zajedno. I tu ce vojsku voditi Ljudevit Pekri. SuviSe mole kralja, da sto prije poslje u zemlju jo§ druge cete (pedites scilicet et armigeros), koje bija§e obecao, da ih Kocijan razmjesti gdje bude trebalo. Napokon pobrinuSe se i za uzdr- zavanje tolikih Ceta. Citavoj kraljevini nametnuta bi daca od jedne forinte (subsidium unius fioreni), koja se mora za osam dana pobrati i predati blagajniku Emeriku BradaCu. Tko ne plati milom, prinudit ce ga Bradac silom, a pomagat ce ga Ljudevit Pekri sa svojim C:c- tama. Da ne bi pojedinci hranu za vojsku preskupo prodavali, ustanovljen bi cjenik i odbor, koji ce paziti, da se cjenik obdrzava. Vojnici placat ce hranu gotovim novcem. Staleii zakljuc^uju svoje odredbe ovako: »Ako bi se tko otimao gore receno obdriavati, neka se na nj dize vojska, a i mi cemo glavom ustati na njega. da ga kao gazitelja naSih odre- daba kaznimo*. Ferdinand bio je sa zakljuCcima sabora zadovoljan, jer se je ubijedio, da su stalc2i gotovi na sve zrtve, da obrane svoju domovinu. On ih je pismom od 2. svibnja odobrio. SuviSe je stale^e pozvao, da i dalje ostanu u najboljem sporazumu s Kocijanom, koji ga bijaSe potanko izvijestio o po2rtvovnosti njihovoj. Medjutim kralj je od njih tra2io jo§ I vi§e, te je njegove ?xlje saobdio Kocijan poscbnim pismom od 17. lipnja. NaroCito je kralj zahtijevao, da se svi velikaSi slavonski podignu listom na oru?Je zajedno sa svojim bander ijima; nadaije da se pobrinu za kola, koja Ce hranu za vojskom voziti; na- pokon da nadju nekoga, koji 6c hranu dobavljati. U tom pismu iztaknuo je Kocijan, kako su isti dolnjoaustrijski stalezi doSli sa svojim <ietama na obranu Slavonije, a mediu njima su mnogi odlicni plemiCi i grofovi, koji su gotovi poginuti za vjeru krSCansku. 12C FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). • Slavonski sabor, koji je jos istoga dana (17. lipnja) vijecao, bio je spreman i na te zrtve, to vise, sto se bijase u to skupila vec lijepa vojska iz svih zemalja kraljevih, te se utaborila oko Koprivnice. Odredjeno bi, da za banderijalnu vojsku stave pojedini veli- kasi i plemici: zagrebacki biskup Simun od Erdeda 300 momaka, Ljudevit Pekri 200, braca (Ivan i Nikola) Zrinski 100, Caspar Ernust od Cakovca 200, Franjo Bacani 100, Petar Er- dedi 200, Tomo Nadazdi 100, Petar Keglevic 60, Franjo Tahi 25, Stjepan Banic (Banffy) 60, Ladislav More 100, knez Vuk Frankapan 25, Stubenberger 32, Stjepan Qjulaj 25, Pavao Ratkaj 12, Emerik Bradac 6, imanje Susjedgradsko 32, grad Samobor 25, zagre- backi kaptol 40, cazmanski kaptol 20, pavlinski samostan u Lepoglavi 8, udova Drzic 12, bastinici Pavla Kerecenja 8, dakle svi zajedno 1690 momaka. Glede podvoza ustanovljeno bi, da ce dati kola: Petar Erdedi 32, Ladislav More 25, braca Zrinski 25, Caspar Ernust 36, Franjo Bacani 25, zagrebacki kaptol 20, cazmanski kaptol 15, Cesargrad 20, Susjedgrad 10, Samobor 5, Petar i Vuk Keglevic 15, Stjepan Qjulaj 5, Pavao Ratkaj 5, doljni i gornji grad Krizevci 10, obcina Qradec kod Zagreba 6, Ivan Thuroz 6. Za svaka kola, u koja je upregnuto sest konja, placat ce se dnevice 20 krajcara. Za dobavljaca hrane odredjen bi zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Napokon bi proglasena odredba protiv onih, koji su potajno prodavali hranu Turcima. Na te kriomcare pazit ce u Podravini Simun od Er- deda, Ladislav More i Ladislav Banic, a u Posavini porodica Zempce (Svetacki) i sluzbenici grada Kraljeve Velike. S tima zakljuccima slavonskoga sabora mora da je kralj bio oso- bito zadovoljan, jer je 29. lipnja Ljudevitu Pekriju darovao grad Mali Kalnik, a 10. kolo- voza Ivanu Kocijanu Susjedgrad i Stubicu. Jos 29. kolovoza 1537. bio je Ivan Kocijan u taboru kod Koprivnice (ex castris prope Kaproncza), odakle je s ostaMm vojvodama i kapitanima pozvao Petra Keglevica, da se i on sa svojim cetama vojsci pridruzi. Tako brojne i lijepe vojske nije Slavonija davno vidjela. Bilo je na okupu 24.000 momaka, i to 16.000 pjesaka, a 8000 konjanika. Konjanici bill su pretezito iz Hrvatske i Slavonije, a vodili su ih uz Ljudevita Pekrija jos Franjo Bacani, Pavao Bakic, Baltazar Banic, Ivan Tahi, Ivan Zrinski i Ladislav More. Pjesaka bilo je od svih naroda i iz svih zemalja: Cehe je vodio grof Albrecht Schlick, Stajercc zemalj- ski kapitan Ivan Ungnad, Korusce Erazmo Mager, Austrijance Hardeck, a ratoborne Tirolce i talijanske strijelce grof Ljudevit Lodron. Kranjske cete vodio je Kocijan, koji je bio i vr- hovni vojvoda citave vojske, premda ne bijase jos nigdje pokazao, da je podoban zapo- vijedati u velikom ratu. Topova imala je vojska 7 — 8 velikih i 40 manjih (poljskih). Ferdinand ocekivao je od te lijepe vojske velike stvari. Prvih dana rujna stala je vojska slavonskom Podravinom micati se prema Virovitici. No vec putem planule su raz- mirice izmedju Schlicka i Kocijana, jer ceski vojvoda nije htjeo slusati zapovijedi vr- hovnoga kapitana. Suvise nastalo je trvenje izmedju Ceha i Stajeraca. Dne 10. rujna stigla je vojska do Virovitice, gdje ioj je ponestalo hrane, za koju bijase brigu preuzeo zagre- backi biskup Simun. K tomu zaharacile su usiijed jesenskih kisa i bolesti, tako da je od nevolje i bolesti poginulo do 8000 pjesaka. Iz Virovitice poslao je Kocijan Pavla Bakica sa 1000 konjanika k Sopju, da ga otme Turcima, koji ga bijahu pred vi§e mjeseci osvojili. Od 13. do 20. rujna boravila je vojska u Valpovu, pa se je spremala da udari odanle na Osijek, i da tako preotme Turcima najznatnije mjesto na prolazku iz Beograda u Ugarsku. Ako uzmu krscani tvrdi Osijek, sustavit ce se i dalje napredovanje Turaka prema zapad- noj Slavoniji. Medjutim nijesu ni Turci mirovali. Smederevski i beogradski sandzak Mehmedbeg Jahijapasic bijase za dobe pohitao Osijeku u pomoc, pa je primivsi i od bosanskoga pa§e nekih 5000 momaka udesio obranu grada tako, da Kocijan nije mogao ni pomisliti na redo- vitu podsadu, a sandzak Mehmedbeg nije opet htjeo da zametne bitku na otvorenom polju. Ne izvrsivsi bas nista pod Osijekom stade se Kocijan prvih dana listopada s izmo- renom vojskom vracati. Ali i tu su ga Turci pretekli, pa su mu zakrcili najkraci i najbolji ^s^M^ PORAZ KOD QORJANA (9. LISTOPADA 1537.). 121 put od Osijeka prema Valpovu. Tako bi krScanska vojska potisnuta prema jugozapadu u moCvarne krajeve uz rijeku Vuku. Ali i na torn putu oblijetali su vojsku progonedi ju Turci, zadavajuci joj mnogo jada. Na torn uzmaku poginuo je i junaCki Pavao Baki(S, koji je kao posljednja straza sa svojim konjanicima zadr?.avao Turke. Od toga Casa obladala je krScanskom vojskom velika strava, to vi§e, §to joj bija§e ponestalo hrane za Ijude i konje. Kad je tako smalaksala i obnemogla vojska stigla 9. listopada do Q o r j a n a neda- leko od Djakova, odlu5i§e vojvode, da de ondje ostaviti sva kola i topove, pa udariti prav- cem k sjeveru prema Valpovu, jer su se nadali, da ce ondje nadi hrane. Vojska de krenuti tim putem dojduce noci, kad ce joj Kocijan zvekljom znak podati. Ali jo§ prije toga doznao je on, da su Ljudevit Pekrl i zagrebacki biskup sa svojim Ijudima ve(5 otiSli. Tad je njega spopao tolik strah, da je i on sa svojom 5etom kukavno pobjegao, ne pobrinuvSi se ni- malo za preostalu vojsku. Za njim poveo se je i Stajerski zemaljski kapitan Ivan Ungnad od Sonnecka. Nad preostavsim Tirolcima, Talijanima, Koru§cima i Cesima preuzeo je vr- hovno zapovjednictvo grof Lodron. Sad je planula straSna, zdvojna borba protiv kud i kamo pretezitijih Turaka. Namah na pocetku boja pobjegao je grof Albrecht Schlick. Vedina preostalih, medju njima i Erazmo Mager, poginuli su junaCkom smrdu. Grof Lodron bi s posljednjim ostatcima vojske (Tirolcima) potisnut u moCvaru i tefko ranjen, pa se je napokon predao, kad mu bija§e Mehmedbeg zajamdio, da ce mu zivot pokloniti. Medjutim nevjerni sandzak nije odrzao rijeci, vec mu je /-> /^ I ^ dao odrubiti glavu, jer bi toboze i onako mo- — ^^j<5*Vk»-»^ ^m/^^T-k^t^v^^v^ rao putem u Carigrad umrijeti od zadobivenih ^^ ^^ - rana. Turci zarobili su citav logor i sve preo- stale topove, medju njima osobito veliki top »Kacijanerica«, koji su oni poslije kroz pol PODPIS IVANA KOCIJANA. stoljeca i vise vodili na kr§cane. Najvise su Snimak s njegova pisma od 19. pro- stradali na toj vojni ba§ Cesi: od 5000 nije se ^'"^* ^^^^^ ^**^ ^^= "^""^ Catzianer gotovo ni jedan kudi povratio. Poraz Kocijanove vojske kod Osijeka i Qorjana dojmio se je nemilo krscanskoga svijeta. U Njemadkoj zaredalc su rugalice; na crkvenim vratima u Becu ditali se stihovi: »Kazianer, Ungnad und Schlick, Die mochten hangen an einem Strick«. (Kocijan, Ungnad i Schlick neka vise na uzetu). I kralja Ferdinanda kosnula se je duboko nesreda njegove vojske, to vi§e, §to su sada Slavonija i Hrvatska stajale otvorene tur- skoj sili. K tomu je i Ivan Zapolja Siljao svoje glasnike Slavoncima i Hrvatima. pozivajudi ih. neka se njemu pokore, ako zele, da se rije§e daljih nevolja. Vec 19. listopada 1537. pisao je Ferdinand tridentiriskomu kardinalu pismo, ukojemje korio Kocijana i drugc kapitane, da su »sramotno ostavivSi ovce kao nevjerni pastiri po- bjegli« (capitaneos illos turpiter relictis ouibus tanquam infidos pastores aufugissc). Istoga dana imenovao je Ferdinand vjernoga, junaCkoga i prokuSanoga Nikolu JuriSida zcmalj- skim kapitanom Kranjske i vrhovnim kapitanom svoje vojske na krajini. U isti mah radio je, da kazni glavne krivce posljednjega poraza. Kocijan nije se usudio ostaviti Slavoniju. ved je iz Susjedgrada 6. studenoga molio mi lost i kuSao da se opravda. Suvi§e jc kroz kraljcvskoga savjetnika Trojana Auersperga poslao kralju obscinu spomenicu o Cita- vom ratovanju. Kralj mu je zaista dao slobodno pismo na tri mjeseca, da do 11. pro- sinca dodje glavom u Krems, pa da se ondje opravda. DoSavSi ii Krcms predao je pismcnu obranu, te je jo§ ustmeno dodao, »da je glavni uzrok uzmaku izpred Osijeka bile pomanj- 122 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.- -1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). • kanje hrane; povratak bio je prihvacen u bojnom vijecu od svih vojvoda, ali se je poslije prometnuo u gotov bijeg, koji se nije mogao zaprijeciti. On sam umaknuo je posljednji, pa ga zato nitko ne moze obijediti s izdaje«, Medjutim to opravdavanje Kocijanovo nije se smatralo dovoljnim, pa bi kao veleizdajica bacen u tamnicu. Sve molbe i vapaji nijesu mu koristili. Pozivao se je na slobodno pismo, kao i na svoje vjerne sluzbe; spominjao je, koliko je puta slavno vojevao za Ferdinanda, te ga je zaklinjao, da mu oprosti posijed- nju »nespretnost njegovu«. Ali sve molbe nijesu koristile, kao ni posredovanje kranjskih staleza, odlicnih prijatelja i samoga poljskoga kralja. Napokon je zahtijevao, da ga stave pred redoviti sud, pa kad ni to nijesu ucinili, pobojao se je i gorega, te je nocu od 30. na 31. sijecnja 1538. pobjegao iz zatvora u Becu. Ostavivsi srecno gradske zidine nasao je seljaka, kojega je prisilio, da s njim jasi do predjela, koji je sam poznavao. Onda je ubio seljaka provodica, te je putovao dan i noc, dok nije stigao u Slavoniju. Vec oko 15. veljace 1538. boravio je opet u svom tvrdom Susjedgradu, te je odsad gotovo kroz dvije godine neprestano prebivao u Slavoniji i Hrvatskoj, okupljajuci oko sebe nezadovoljnu gospodu i roteci se s njima protiv Ferdinanda i njegovih privrzenika. Kralj je kaznio i kapitana Ljudevita Pekrija. Dozvao ga je u stajerski Qradac na dogovor, kako ce ga imenovati za bana. Ne sluteci nikakovo zlo dosao je Pekri u Qra- dac, ali ga je na to kralj, potaknut jos Thurzom i Bacanom, dao baciti u tamnicu, u kojoj ga je vise godina drzao zatvorena, premda su se za nj zauzimali slavonski stalezi, ugarski sabor, a i supruga njegova Sofija, herceginja od MUnsterberga. Kad je napokon Pekri pusten iz tamnice, nije vise utjecao u javne poslove. Isthuanffi pripovijeda, da je Ferdi- nand zamrzio najvise na Pekrija zato, sto ga je jednom u druztvu Ugara i Nijemaca nazvao Pelbartom. A taj Pelbart bio je valjan i mudar muz, koji je pisao pobozna razmatranja, ali mu se je svijet rugao i smijao radi njegovog silno zavinutoga nosa i nakaznoga lica. Ferdinandu nije bilo samo do toga, da kazni poglavite krivce nesrecne vojne na Osijek, nego da takodjer osigura hrvatsko kraljevstvo od podpunog razsula. Vec tim, sto je Nikolu Jurisica imenovao nasljednikom Kocijanovim, ohrabrio je nanovo narod u Sla- voniji i Hrvatskoj. Jurisic, Ijubimac hrvatskoga naroda i pouzdanik Ferdinandov, doveo je namah i nesto nove vojske (5 — 600 konjanika oklopnika, nekoliko stotina pjesaka i do 2000 lakih konjanika), kojom je zaustavljao dalje napredovanje Turaka i zastitio poglavite gradove na turskoj medji. Suvise je kralj nastojao i o tom, da Turcima preotme ugrab- Ijenu Slavoniju, pace da dojduce godine poduzme veliku vojnu na Turke u savezu s bra- tom Karlom V., Mletcima i rimskim papom. Za to poduzece medjutim trebalo mu je znat- nih pomocnih sredstava od podloznih zemalja, pa stoga je svoje nasljedne zemlje austrij- ske sazvao za 11. studenoga 1537. na zajednicki stanak u stajerski Qradac. Na taj stanak zelio je, da i slavonski stalezi poslju svoje zastupnike, koji bi svjetovali i izvijestili, koliko je Slavonija voljna i podobna da prinese za snovanu vojnu i tim za oslobodjenje izgublje- nih oblasti svojih. Da bi slavonski stalezi mogli izabrati zastupnike za Qradac, sazvao je kralj slavon- ski sabor za 5. studenoga 1537. uDubravu. Na tom saboru iznijet ce kraljeve zelje nje- govi poslanici ili oratori, po imenu Nikola Jurisic, Franjo Bacani, pecuvski prepost Albert Pereg, i napokon Luka Sekelj, gospodar grada Ormuza u Stajerskoj. Oratori primili su 27. listopada obsezni naputak ili instrukciju. Tu se izlaze najprije, sto je kralj sve cinio, da osigura mir s Turcima i Ivanom Zapoljom. Turcin je doduse pristao na primirje, ali uza sve to je nedavno osvojio Klis, pace provalio u kraljevinu Slavoniju, te tako prekrsio pri- mirje. Da bi Slavoniju spasao, skupio je kralj veliku vojsku, koja je bila podobna tursku silu ne samo zaustaviti, nego i unistiti. Vodjama ili kapitanima te vojske bijase zapovjedio, da budu oprezni i razboriti, pa da nista ne preduzmu, sto bi se moglo zlo svrsiti. Ipak je vojna nesrecno prosla, mnogo gore, nego se je i misliti moglo, jer kapitani nijesu pazili na njegove naloge, vec su ostavivsi za sobom hranu i prtljagu posli s vojskom iza neprija- SABOR. U DUBRAVI U STUDENOM 1537. 123 telja, pa mu ovako omogu(5ili, da ih obkoli i zive2 im otme. Taj poraz silno se je kosnuo Ferdinanda; ali se je s mjesta pobrinuo, kako da prestravljenoj Slavoniji pomogne. Mjesto Kocijana imenovao je slavnoga Nikolu JuriSica za vrhovnoga kapitana, te odredio, da bez krzmanja povede u Slavoniju novu vojsku, te da ju razmjesti na izlo^enim mje- stima. No da se uzmogne jo§ jaCe odolijevati Turcima i neSto zamaSnije protiv njih predu- zeti, sazvao je kralj mimo dosadanji obiCaj na stanak u Qradac za 11. studenoga stale^e Stajerske, Kranjske, KoruSke i Qorice. Sada pozlva i slavonskl sabor u Dubravi, da iza- bere iz svoje sredine nekoliko odlicnijih muzeva (potiores et primores), koji bi doSli na stanak. Ti bi zastupnici morali imati najobseinije punomoci (plenissimam facultatem et po- testatem), da sa zastupnicima ostalih zemaija vijecaju i odlucuju, »kako bi se sada i poslije trebalo oduprijeti turskoj sili« (quemadmodum nunc et posthac Turcarum potentie resisti oporteat). Ferdinand je dobro osje^ao, da ne§ta trazi, §to doslije nije hrvatski ustav poznavao. Sta ce zastupnici slavonskih staleza u Gradcu medju stalezima njegovih nasljednih zema- ija? Bas zato gledao je razlicitim razlozima prikazati veliku korist za Slavoniju od toga stanka. Suvise je u naputku za svoje poslanike potanko izlagao, §ta je vec na diplomatskom polju uradio, da oslabi tursku silu. On pripovijeda o svojim savezima s Mletcima, s papom i bratom Kar- lom, pa nagovijesta, kolika ce hasan od njih za Slavoniju i Hrvatsku biti, Bosanski sandzak bit 6e prinudjen da se bori s Mletcima u Dalmaciji, te se ne ce usuditi, da udara i na Slavo- niju. Napokon javlja kralj, kako na- stoji skloniti perzijskoga kralja, da se i on podigne na sultana. Tako de se u jedan mah oboriti na Turke s vi§e strana, pa stoga ne 6e oni vi§e mo6i mnogo Skoditi Slavoniji. Sabor slavonski skupio se je zaista 5. studenoga. Kao Ferdinandovi poslanici doSli su na sabor u Dubravu samo Nikola JuriSid i pe(3uvski prepoSt Albrecht; Luka Sckelj desio se je tada, s jednim odjelom JuriSicevih deta u Virovitici, da brani slavonsku granicu. a Franjo BacJani nije valjda za vremena primio kraljeve pozivnice. Dne 6. studenoga izlagao je JuriSic prcd stalezima ieVic i predloge kraljeve, te su stale?.i s mjesta izabrali nekoliko mu2eva, koji ce kao zastupnici ill delegati njihovi po6i u Qradac. Sutradan 7. studenoga izvijestio je JuriSid jo§ iz Dubrave kralja posebnim pismom o sre<inom uspjehu svoje za- da(ie. On javlja, kako je zatekao stale^e osobito vjerne i odane Ferdinandu (in vestram regiam maiestatem fideliter et sincere affectos). nadalje da je govored s odlidnijim velika- Sima posebice i u saboru zamiietio. kako le staieiima drago, §to je Ferdinand ba§ njega QRAD (FORTEZZA) I VAROS (BORQO) KLIS (DE CLISSA) QOD. 1571. Iz atlasa, §to ga je nacrtao Qianfrancesco Camotio. 124 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). izabrao za vrhovnog kapitana. Stalezi su pace Jurisica molili, da ostane uza njih (u Va- razdinu), dok se njihovi zastupnici ne povrate iz Qradca, na sto je on i privolio, ako kralj ne bi inace odredio. Qlavna zadaca sabora u Dubravi bila je ta, da poslje zastupnike s punomocima u Qradac. Medjutim obavljali su se i drugi poslovi. Tako je Kocijan poslao molbu, da ga kao gospodara Susjedgrada i Stubice primu u svoje kolo, da mu naime podijele indigenat. Ali stalezi znajuci, da je on u kraljevoj nemilosti, odgovorili su, da bez kraljeve privole ne mogu nista uciniti, premda bijase Kocijan izjavio, da je gotov s njima podnosisti svako zlo i dobro. Jos se je radilo na saboru, da s obzirom na veliku opasnost, koja prijeti domovini, zavadjeni veiikasi medjusobno izmire. To se je vecinom i postiglo; isti Ljudevit Pekri iz- mirio se je s Tomom Nadazdom. Pojedini veiikasi tuzili su se, da su im gradovi uz tu^sku granicu slabo providjeni momcadi, topovima i puscanim prahom: stoga bi odredjeno, da se vojnici, koji su bas u zemlji, zgodno razmjeste po izlozenim gradovima, dok ne stigne iz- dasnija pomoc. Medjutim su zastupnici sabora dosli u Qradac, gdje ih je sam Ferdinand radostno i Ijubezno primio. On je izticao, kako mu je njihov dolazak drag i radi toga, sto oni, bu- duci da se radi o Hrvatskoj i Slavoniji, najbolje znadu potrebe tih zemalja, kao i s toga, sto su im najbolje poznata sredstva i nacini, kako da se pomogne. Kralj im je u to ime predao spis sa vise upita, zamolivsi ih, da na njih savjestno odgovore. Najprije pita ih kralj, kako da se doskoci tako sadanjemu kao i buducemu udaranju Turaka na Hrvatsku i Slavoniju a i na druge kraljeve zemlje, pa sto i koliko bi sami Slavonci, koji su najvise izlozeni pogibli, u to ime mogli uciniti? Buduci da su se nadalje prigodom posljednje ekspe- dicije na Osijek opazili brojni nedostatci i pogrijeske, koje su uspjeh vojne osujetile, neka svjetuju, kako da se u buduce rat vodi, da li na kopnu Hi na vodama (rijekama), kako da se upotrebljuju pjesaci i konjanici; zatim treba li ladja i koliko, i gdje bi se mogle naj- lakse i najjeftinije sagraditi? Koliko bi vojske trebalo za te sajke (nasade)? Koje su na- pokon utvrde najznatnije za obranu zemlje? Buduci da je kralj saznao iz vjerodostojnih izvora, da je nedaci posljednje vojne bila kriva poglavito nesta§ica hrane, pita sada, gdje bi se mogla i kako dobavljati hrana, kako bi se vojsci dovazala i gdje bi bila zgodna skla- dista za hranu? Kralj pita jos, kako da se odsad unovacuju i sabiru laki konjanici, i kolika da im bude placa? Trosak za lake konjanike bio je prevelik, a konji bili su im posve losi. Napokon zeli kralj znati, sto su slavonski stalezi spremni uciniti i zrtvovati, gdje se radi poglavito o spasu njihove domovine. Delegati odgovorili su na stavljena pitanja po prilici ovako. Na prvo pitanje, kako da se doskoci buducim turskim provalama, svjetuju oni, neka kralj sto bolje utvrdi gra- dove na granicama preostale Slavonije i Hrvatske, neka ondje namjesti konjanike, pje- sake i sajkase s dostatnim oruzjem i zairom. Za to treba u Hrvatskoj 1000 lakih konjanika, a u Slavoniji 2000 lakih konjanika, 500 oklopnika i 1000 pjesaka, napokon 1000 sajkasa (nazadista). Te bi se cete morale poslati jos ove zime i prije velike vojne, §to ju kralj smijera preduzeti; ako se to ne ucini, biti ce do proljeca Hrvatska i Slavonija tako poha- rane, da ce za buducu veliku vojnu ostati kralju tek »opusto§ene kraljevine« (deserta regna). Slavonci i Hrvati gotovi su kralju pomagati, koliko samo mogu, ta oni su i za prosle vojne, koja je u sve do pol godine trajala, od pojedinoga kmeta davali po pet forinti; suviSe pograbili su svi listom oruzje, premda su im na krajini mnogi gradovi razvaljeni, tako od njih nemaju nikakvih prihoda. Da se Hrvatska i Slavonija, a uz njih i ostale zemlje kralja Ferdinanda osiguraju za sva dojduca vremena od turskih navala, predlazu zastupnici jos ove stvari: 1) Neka se kralj najprije pomiri sa svim svojim protivnicima, a narocito neka se nagodi s Ivanom Zapoljom, jer ce onda one cete, sto ih dize na njega, moci protiv Turaka voditi, pa ce mu onda i Ivan Zapolja pomagati u borbi s neprijateljima krS^anstva. 2) Kralj neka gleda, da obje obale tako Dunava kao i Dr^ve biidu uvijek slo- SLAVONSKl POkLlSARl U STAJERSKOM QRADCU. 125 bodne, i da se na tim rijekama ne prijeCi prolaz kraljevskim ladjama i Sajkama. 3) Dele- gati zele, da za dojduce velike voine kralj Ferdinand po primieru svoga brata Karla i dru- gih kr§canskih vladara, a i po obicaju nekadanjih ugarskih kraljeva, sam stane na Celu voj- ske, jer ce tada i svi velika§i podici svoja banderija, a i strani vojnici hrlit ce pod za- stavu vojske, koju sam kralj vodi. 4) Delegati svjetuju kralja, neka osobito pazi na ladje i §ajke, te neka pri svakom podhvatu protiv Turaka opremi bar toliko ladja i §ajka, ko- liko i Turci, »jer tko ce biti prete2itiji na vodama, njegovo 6e biti kraljevstvo« (qui erit forcior in aqua, iilius erit regnum). 5) Neka naro^ito nastoji, da steCe saveznika, ime- nito MletCane, koji bi eventualno mogli placati i onih 1000 konjanika za Hrvatsku, bu- duci da bi isti mogli braniti i mleta^ki posjed. Na drugo pitanje kraljevo o ladjama i §aikama oCituju delegati, da bi slavonski sta- \eii rado preuzeli teret da grade ladje, ali nemaju smrekovine, a hrastovina i ostale vrsti drveca nijesu za to zgodne. SuviSe ne bi mogli ni §ume sjeci bez vjeCitih strata za obranu od Turaka; napokon nemaju ni graditelja, ni radnika, a ni pila vodenica. Pa kad bi za to doznali Turci, te bi onda, kad bi se rijeke smrzle, poslali koju tisucu Ijudi, da spate sve ladje. Zato svjetuju kralja, neka gradi §ajke ili nasade u svojim nasljednim po- krajinama uz gornji tok Mure, Drave i Save, gdje ima jelovine, vje§tih graditelja. i rad- nika, a nije pogibli od Turaka, jer bi se ladje samo onda spu§tale u donji tok rijeka, kad bi potrebito bilo. Sto se tice vojnika na Sajkama, opominju na prvaSnju izjavu, da broj 'Sajka i sajkasa mora biti tolik, da bude ravan turskoj mornarici, te pridaju, da <te se uz rijeke Savu, Dravu i Dunav medju narodom naci sajkasa, i to valjanih. samo neka kralj poSlje vjeste muzeve, koji ce ih izabiratl. Na trece pitanje u pogledu hrane odgovaraju de- legati, da za naumljenu vojnu ne bi bilo dosta zivezai u Hrvatskoj i Slavoniji, tako radi netom minule vojne, kojoj je mnogo trebalo, kao i zato, sto se i sada neprestano vojska hranom obskrbljuje. K tomu se radi provala turskih nije u nekim krajevima moglo sijati, dok se mjestimice nije prirod mogao pobrati. No ipak neka kralj po banu ili vrhovnom kapitanu dade pretraziti dvore velikasa i plemica, pa ako se suviSe nadje, neka se odkupi uz primjerenu cijenu i odveze u odredjena skladiSta. Glede mjesta, gdje bi se hrana spre- mila, preporucaju kao osobito zgodna Zagreb i Varazdin. U Zagreb neka se uvaia iz Kranjske i Hrvatske, pa onda neka se odanle odprema kopnom ili vodom (Savom); Va- razdin neka opet bude skladiste za hranu iz Stajerske, Medjumurja i Slavonije. Dele- gati svjetuju kralja, da oslobodi zupanije zaladsku, simezku i baranjsku u Ugarskoj, jer su one prave zitnice. Osim toga, vele delegati, primat ce vojska hranu, ne samo od gra- dova i imanja nasih, nego i od kuca i posjeda plemickih, samo neka kralj naredi, da se ne dogadja kao za prosle vojne, kad se je Ijudima, koji su hranu dova^ali, silom otimala. paCe kadkada i blago, a koji put i gotovi novel, koje bi za prodani iWei primili. I za proSle vojne bilo je dovoljno hrane, ali se nije radi nesigurnosti mogla dopremati na odredjena mjesta. Na cetvrto pitanje glede lakih konjanika svjetuju slavonski zastupnici. da im se ne smanje place, jer od kraljeva nastupa na prijestolje imaju po dva forinta na mjesec za sebe i za konja; neka toga ne 5ini osobito sada, jer MletCani plaCaju lakim konjanicima mjeseCno po §est forinti, a i Zapolja 2eli premamiti te lake konjanike, nude(5i im ve(iu placu i slobodno plijenjenje. Mnogi 6c zato, ako im se plaCa snizi, ostati kod ku(ie; ta i onako slu2e jeftinije od pjeSaka, koji imaju po 3 forinta i 20 denara na mjesec. K tomu ie i hrana poskupila, odkad se je kraljevstvo umanjilo. Ferdinand neka dakle ostavi lake ko- njanike pri staroj placi; jednako 6e uiiiniti i slavonski staleii s konjanicima. koje oni uz- drfavaju. Napokon na peto pitanje o pomo(ii, Sto bi ju Slavonija doprinijela. izjavljuju zastupnici, da 6e Slavonija kao i dosad davati kralju njegove prihode (proventus regii ab antiquo consueti); nadalje Ce svaki velikaS opremiti za svakih 36 kmetova svojih po jed- noga vojnika, dati mu hranu i odijelo, te 6e se Citavu godinu u ob<ie za nj brinuti. Konja- nici ovako opremljeni slu^at de zapovijedi vrhovnoga kapitana. Ako bi pak kraU sam gla- 1^ FERDINAND I. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). vom posao i!a vojnu, pridruzit ce se njemu svi velikasi (prelati, barones, nobiles et alii possessionati homines) zajedno sa svojim banderijima. Ovomu mnijenju svojemu pridali su delegati jos nesta. Dopunjujuci svoj odgovor na prvo pitanje o obrani zemlje nabrajaju poimence sve pogranicne gradove, ko'ie bi trebalo obskrbiti pjesacima i puscanim prahom. U Hrvatsko] trebalo bi obskrbiti gradove: Bihac i R i p a c (Bihegh, Repacii), koji su i dosad kao kraljevski gradovi bili pod posebnim kapitanima; zatim K r u p u i No V i g r a d (Krupa, Wywar) knezova Zrinskih, Otok i B u s e V i c (Otiirok, Bwssowyth) knezova Blagajskih, C e t i n i S 1 u n j (Ciiethyn, Zlwn) kneza Frankapana Siunjskoga, I z a c i c (Isaciiych) Pavla Izacica, Trzac i Dreznik (Thersacz, Dresnyk) kneza Frankapana Trzackoga, Brekovicu Jurja Kobasica, G r a- d e c (Qradecz, Veliki Gradec) zagrebackoga kaptola, Hrastovicu (Hrazthowycza) i jos dva grada zagrebackoga biskupa, i napokon KostajnicuiDubicu (Kozthanycza, Dwbycze) nekad despota Stjepana Berisiavica. U Slavoniji: Veliku (Velyke, Kraljevu Veliku) gospodina Tome Nadazda, Subotski grad, Novsku i Britvicevinu (Zombathel, Vywar, Brijthwijchewijna) plemica od Zempca ili Svetackih, R a s u i P a- k r a c (Rassa, Pekrecz) knezova Zrinskih, Bijelu Stijenu (Feyerkew) kneza Kegle- vica, .Petrovinu (Pethrowijna) gospodina Pekrija, Caklovac i Kamengrad (Chakovcz) gospodina Taha, Zelinjak i Sirac (Selnyak, Zyrch) plemica Kastelano- vica, samostan S r e d i c e (monasterium Zerdahel) gospodina Nadazda, Kristalovec (Krystaloocz) gospodina Bacana, Dijankovec (Dijanvara) Petra Palfija, D i s n i k (De- snycze) razlicitih plemica, V o c i n (Athyna) Urbana Bacana, Orahovicu (Rahocza) La- dislava Morea, Belu i Oporovec (Bela et Oporocz) Franje Kapelskoga (Kapolnay), Drenovac i Miklous (Darnocz, Zenth Myklos) nekad Ladislava Banica (Banffy), K o r o g j (Korogh) Baltazara Banica (Banffy), Brezovicu (Berzewcze) plemica Kere- cenja i Kruzica, P a s i n e c (Paschijncz) Jurja Paske, i Racicu svetoga Stjepana (Rachyza zenth Isthwan) gospodina Tahija. Delegati svjetuju jos kralja, da u nekim mjestima blizu Drave i Mure spremi do ce- terdeset sajka (nasada) za slucaj, ako bi promet na Dunavu bio zakrcen; a uza Savu, u koju se ne mogu ladje prevesti ni iz Drave ni iz Dunava bez neprilika, neka takodjer na blizim mjestima sahrani do sestdeset sajka. Suvise sude, da bi kralj namah morao imeno- vati kapitana sajkasa, koji bi skupio vojnike, te im trazio vojvode i satnike. Napokon zaklinju Ferdinanda, neka preko zime ostavi u Hrvatskoj I Slavoniji bar onih 3000 voj- nika, koje bijase po Jurisicu na saboru u Dubravi obecao, jer ako toga ne ucini, zitelji cc tih zemalja zdvojiti. Ta Keglevic moze mu kazati, sta stanovnici Hrvatske vec sada snuju. Na posljedku mu osobito preporucaju, da nanovo sagradi grad Jasenovac. Oni pri- spodabljaju Jasenovac s Beogradom, te mole Ferdinanda, da taj grad ili sam obnovi, ili zapovjedi banima i kapitanima, neka nastoje Turcima zaprijeciti obnovu toga grada. Jer ako to Turci ucine, propala je citava Hrvatska i Slavonija izmedju Une i Save (si Turce illius — castelli Jazenocz — edificationem preripuerint, tota pars Sclavonic et Croacie que Savo et Vn fluminibus est vicina, pereat — nam locus ille et exercitui terrestri et classe alenda longe est Belgrado commodior). Na savjete i predloge slavonskih izaslanika odgovorio je Ferdinand za koji dan. On ih u obce odobrava i prihvaca. On ce zaista kroz zimu drzati u Slavoniji i Hrvatskoj 3000 vojnika (2000 konjanika i 1000 pjesaka), on ce krajiske gradove po mogucnosti utvrditi i opremiti. Suvise ce nastojati, da sklopi mir sa Zapoljom, a savez s Mletcima i krscanskim vlastima. Nadalje prima njihove predloge glede sajka i njihova razmjestaja, onda glede dobavljanja hrane i skladista u Zagrebu i Varazdinu. U obce prihvaca sve, tek dodaje neke svoje zelje i primjetbe. Najprije se izpricava, sto radi zamasnih i zamrsenih posala (tarn ardua negocia) nije mogao stati na celo vojske za proSle vojne, all da ce to u buduce vrlo rado uciniti. Nadalje ocituje svoju radost, sto su stalezi spremni za dojducu vojnu BANI TOMO NADA2DI 1 PETAR KEQLEVIC. 127 sve moguce doprinijeti; ali da bi se od svakih 36 kmetova opremio samo jedan konjanik, cini mu se premalo. No buduci da su delegati izjavili, kako nemaju punomo(ii da pristanu na vece zrtve, opominje ih, neka na buducem saboru, §to 6c ga on sazvati za Slavoniju i Hrvatsku, porade i uznastoje oko staleza, da bar od svakih 25 kmetova dozvole po jed- noga konjanika posve opretnljena i obskrbljena. Napokon je kralju drago, §to su se sjetili starinskih kraljevskih dohodaka; on ce zato na sabor poslati svoje oratore, pa neka se i delegati tada pobrinu zajedno s njegovim oratorima, da se dozvoli po jedna forinta i pol od svakoga dimnjaka, a kralj ce ditavu ubranu svotu upotrebiti jedino za obranu kraljevina Slavonije i Hrvatske. Dok su tako slavonski izaslanici vijecali u Oradcu, bio je sabor u Dubravi jo§ neko vrijeme na okupu, pa su na nj do§li i hrvatski stalezi. Sabrani stale^i hrvatski i slavonski SPLJET S BL120M OKOLICOM QOD. 1571. (Qianfrancesco Camotio). zamolili su sada posve ozbiljno kralja, neka ipak jednom imenuje dva ban a, koji 6e kraljcvstvo braniti i sud suditi. Za bane neka izabere takove mufeve, koji su »(iestiti, hrabri i pravedni« (qui sunt viri probi, militares et iusti). Ako je Ferdinand htjeo, da mu Hrvati zaista izpune svoja obeiSanJa glede pomo^i za snovanu vojnu, morao je napokon ugoditi tolikim vapajima i molbama, da kraljevstvu postavi na eelu bane, kojih nije imalo jo§ od godine 1532. I tako napokon kralj nakon do- govora u Qradcu izdade u Kremsu 9. prosinca 1537. sveCano pismo, kojim objavi stale- iima kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, da je po starom obiCaju i uredbi tih kra- ljevina (ex veteri more institutoque regnorum istorum nostrorum). a na opomene slavon- skih izaslanika u Qradcu svoje Ijubljene vjerne Tomu Nadaida i Petra Keglc- 128 FERDINAND I. 1 ABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.). vica Bu5imskoga imenovao zakonitim i pravim b a n i m a (legitimos et veros banos), te poziva staleze i zitelje, da ih priznaju, primu, svaku im cast izkazuju i u svemu im se pokoravaju. Istoga dana sazove kralj takodjer i sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, koji ce se sastati na sveta Tri kralja (6. sijecnja) 1538. u Krizevcima. Na torn svecanom saboru predstavit ce se i uvesti novi bani (ad declarandos banos), zatim ce se izabrati i protonotar za citavo kraljevstvo. Iza toga izvijestiti ce slavonski delegati o nekim stva- rima, kojih nijesu mogli u Qradcu dokrajciti, jer nijesu imali povlasti; suvise ce i ora- tor! kraljevski iznijeti neke kraljeve predloge, o kojima se u Qradcu nije moglo razprav- Ijati ni zakljuciti. Dne 18. prosinca 1537. imenovao je kralj za svoje oratore na dojducem saboru u Krizevcima vrhovnoga kapitana Nikolu Jurisica i zupana zeljezne zupanije Franju Ba- cana, podavsi im i naputak iii instrukciju, sta i kako da rade. Kralj u instrukciji hvali pri- pravnost slavonskih staleza, sto su u Qradac poslali svoje delegate, ali se tuzi na potonje, sto su se neprestance pozivali na odluku sabora, premda su imali obsezne povlasti. Nje- govi zahtjevi pak bill su, da mu se dozvole po dva ugarska forinta od svakoga dim- njaka i po jedan konjanik od svakih 25 kmetova. Kralj se sada obraca na sabor, neka to dozvoli, pa razlaze obsirno, kako su njegovi zahtjevi opravdani i nuzdni za obranu zemlje. U dodatku prica kralj potanko, zasto je Ljudevita Pekrija vrgao u tamnicu. On pise po prilici ovako: »Motreci vec dugo nesnosno stanje ovih zemalja, osobito pak tur- ske provale i razmirice izmedju gospode u toj kraljevini, odlucih u zemlji uvesti red i mir tako, da namjestim jednom bane. Cinilo mi se, da bi za tu cast bio najpouzdaniji Lju- devit Pekri, pa sam vec odlucio potraziti mu druga. Pozvao sam ga u Qradac i stao s njim ugovarati zahtijevajuci, da i on, kad se bude pravda vrsila, bude vazda spreman odgovarati svakomu, koji bi protiv njega tuzbu podigao. Ali Pekri nije bio voljan to uci- niti, vec je zahtjev osorno i bezstidno odbio, pace je bez svakoga razloga trazio sva- kakve stvari govoreci i prijeteci, da ce se drugacije za se pobrinuti, ako ne ugodim nje- govim zeljama. U svojoj drzkosti nije se zacao pridati i takove prijetnje, kojima je odao svoju zlu nakanu, da bi se mogao opet od nas odmetnuti i bunu u Slavoniji pokrenuti. Po- bojavsi se mi za dobro i sigurnost ovih nasih kraljevina, i da zaista on ne bi svojih prijetnja izvrsio, bill smo prinudjeni, da ga uhvatimo i bacimo u zatvor, a to ne manje za dobro i mir nasih podanika, koliko za sve one zulume, koje je dosad ucinio«. Ferdinand dodaje jos, da je Pekrija zasuznjio po savjetu slavonskih delegata (non absque consilio suasuque unanimi eorum, qui a regnicolis istis ad nos oratores missi fuere), pa se nada, da ce i sabor njegov cin odobriti. Baiil Tomo Nadazdi i Petar Keglevic (1538.— 1542.); mir u Velikom Varadinu (24. veljace 1538.); smrt Ivana Kocijana (27. listopada 1539.); smrt Ivana Zapolje (22. srpnja 1540.); cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku (1541.) i posljedlce njezine; junactvo Nikole Zrinskoga u boju pred Pestom (1. listopada 1542.). Novi hrvatski bani spadali su medju najznamenitije velikase u hrvatskom kraljevstvu. Tomo Nadazdi bio je od stare po- rodice Prodavica; njegov jedan pradjed (Mikac Prodavic) bio je jos za Karla Roberta hrvatski ban. Porodica drzala je znatna imanja u Hrvatskoj i Slavoniji; njima je pripadao Stenicnjak u Hrvatskoj i Kraljeva Velika u Slavoniji, dva znamenita grada za obranu tih kraljevina. Sam Tomo, sin Franjin, bio je vele obrazovan muz. Humanisticke nauke bijase izucio u stajerskom Qradcu, a filozofiju u Bologni i Rimu, gdje se je izvjestio u ta- lijanskom jeziku tako, da je govorio talijanski kao rodjeni Talijan. Tomo je u prvi kraj bio odlucan privrzenik Ferdinandov, te ga je svjetovao, kako da predobije ostalu gospodu i^garsku i hrvatsku. AH kad su 8. rujna 1529. njemacki vojnici predali caru Sulejmanu grad Budim i njega, svoga vrhovnoga zapovjednika, presao je na stranu Ivana Zapolje, kojl ga je poslije imenovao svojim pokladnikom. Qod. 1531. — 1533. pripadao je Nadazdi srednjoj stranci, koja je radila oko izmirenja protukralja; ali jos iste godine 1533. radio i3ANI TOMO NADAZDI I PETAR KEQLEVlC. 129 je, da ga Ferdinand primi u milost svoju. Jegarski biskup Toma Salahazi i Aleksije Thurzo javljaju 6. kolovoza 1534. Tomi Nadazdu, uz koie bi ga pogodbe kralj Ferdi- nand opet uzeo u svoju sluzbu. Medju inim obecavao mu je kralj sva imanja Ladislava Kanizaja, s kojega se kcerju Ursuiom bijaSe tada Nada^di zaruCio; suviSe je kralj bio spreman njemu i njegovim prijateljima oprostiti sve, §to bijahu protiv njega rijeCju, pis- mom i cinom sagrije§ili. Na to je Nadazdi opet pristupio stranci Ferdinandovoi, koji ga je 9. svibnja 1535. posebnim pismom pozvao, da mu se za dvanaest dana dodje pokloniti u BeC. Medjutim Nadazdi ucinio je to tek onda, kad mu je kralj 1. sijecnja 1536. dao slobodno pismo, kojim mu je zajamcio podpunu sigurnost. Od toga je casa bio opet u punoj milosti kraljevoj, koji ga je napokon imenovao i banom hrvatskim. Drug Nadazdov Petar Keglevi^ od Buzima (Buzina) bijaSe vec ostario u borbi s Turcima i u vjernoj sluzbi kralja Ferdinanda. Osim djedovskih imanja i posjeda, ba- stinjenih po Jurju Mikulicicu izmedju Une i Save, drzao je znameniti grad Bijelu Stijenu (Feyerkew) u krizevackoj zupaniji i vise gradova (kao Lobor i Kostel) u Zagorju. Sin nje- gov Franjo bijase god. 1534. primio od kralja Ferdinanda opatiju u Topuskom, a kdi nje- gova Ana bila je udata za Qaspara Ernusta, gospodara gradova Gjurgjevca i Kopriv- nice, kao i citavoga Medjumurja s Cakovcem i mjestom Strigovo. Sam Petar Keglevic vrSio je god. 1533. do 1535. sluzbu kraljevskoga namjestnika ili komisara (commissarius, locumtenens) za Hrvatsku i Slavoniju; u posljednje vrijeme (1535. — 1537.) bio je kapita- nom kraljevskih gradova Bihaca i Ripca na Uni. U svima borbama s Turcima, onamo jo§ od obrane Jajca pa sve do posljednjih dana ponio se je Petar Keglevic vazda junaCki, pa se je moglo nadati, da ce sada kao ban jos bolje proslaviti se hrabroscu i ratnom vje- §tinom. Jos 21. kolovoza 1537. tuzio se je Keglevic kralju iz Novigrada na Uni, da jo§ uvijek nije primio obecanih mu 150 pjesaka puskara iz Ljubljane, niti novaca za uzdr- zavanje 200 konjanika, kojima mu je bilo braniti hrvatsku medju uz Unu kod Bihaca i Ripca. Zakazani sabor Hrvatske i Slavonije sastao se je zaista 6. sijeCnja 1538. u Krizev- cima. Sabrani stalezi najprije primise i ustolicise nove bane, a onda se pozuriSe, da ugode zeljama kralja Ferdinanda i njegovih oratora Nikole Jurisica i Franjc Bacana. U svemu stvorise 26 zakljucaka (articuli), koji se ticu poglavito obrane zemlje i pomoci kralju za snovanu vojnu. Clanci ti jesu: I. Dozvoljuju kralju za ovu godinu dacu (subsidium) od dvije forinte, i to u dva roka: jedna forinta pobirat ce se namah, a druga o Duhovima. Od placanja dace oprosteni su samo oni seljaci, kojima posjed ne vrijedi vi§e od §est forinti. Stoga se mora preduzeti novi popis i oporezovanje svih podanika. II. Svaki velika§ i ple- mic mora za svakih 36 kmetova ili dimnjaka opremiti za obranu zemlje po jednoga ko- njanika, te ga uzdrzavati kroz cijelu godinu. Ta 6e vojska biti pokorna kapitanu kralje- vine, te Ce ici onamo, kamo ban zapovjedi. Od opremanja konjanika nije nitko oproSten: ni bani, ni banovci, ni mestar protonotar, a ni plemicki sudci. III. Svi magnati, pa I ona go- spoda, koja dosada nijesu opremali vlastitih banderija, moraju to sada Ciniti, a njihova banderija bit ce podlo2na kapitanu kraljevstva. IV. Sva gospoda. plemici i iitelji (regni- colae) moraju vazda biti spremni na rat, tako da u slu(^aju, ako ncprijatelj s vecom silom provali u zemlju ili podsjedne koji grad, uzmognu namah s petinom podanika, a u nu^di sa svima kmetovima onamo pod, kamo bani zapovjede. V. Ako bi takav ustanak (insur- rectio) bio potrebit, kapitan 6e kraljevstva, primivSi upute od banova, razaslati svoje Ijude, koji 6e s pomocu plemickih sudaca u pojedinim kotarima narod pozivati na oru2jc i dovoditi ga kapitanu. VI. Za prevaianje topova, koje je kralj za zasnovanu vojnu udo- stojao prirediti, dati de grad Kriievci Sestnaest konja. a obdna Oradec ili Zagreb dva- deset i Cetiri konja zajedno sa svim, §to tomu pripada. Za vo2nju puSCanoga praha I drugih topovskih sprava dati 6e redovnici pavlinski u Lepoglavi i drugim samostanima u kraljevstvu dvoja kola i dvanaest konja. Zato «ie biti oproSteni od voinje f.iveia. VII. Klaie, Hrv. povj. MI. (5.) 9 130 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZaPOLJA (1527.— 1540.). Zamolit c© kralja, da drzi pouzdana covjeka u kraljevstvu, koji ce zajedno sa zemalj- skim kapitanom svake cetvrt godine pregledati gradove na krajini, te o potrebi popravka izvjescivati, doticno popravke odredjivati. VIII. Ako bi se zgodile takve turske pro vale, koje bi mogle biti opasne kraljevstvu i susjednim austrijskim pokrajinama, moraju poje- dina gospoda i plemici pod prijetnjom kazne u dekretu odredjene susjedima oglasivati te provale pucnjavom lumbarada, krijesovima (vituljacama) i svim drugim znamenjima, koja se dati mogu. IX. Sve ostalo, sto se tice obrane zemlje (kao namjestanje straza) a sto ne treba ocito biti, povjerava se banima. X, Cete i placenici (gentes et stipendiarii) ma koje vrsti ne smiju se nastanjivati (condescendere) po kucama i dvorovima (curiis) gospode i plemica, kao ni zupnika. XI. Molit ce se kralj, da u kraljevstvo poslje jednoga obskrb- nika (magister victualium), osobito vjesta, koji ce se uz covjeka, pridana mu od staleza, brinuti za zivez i ostale potrebe. XII. Sva gospoda i zitelji moraju od svakih dvadeset dimnjaka imati uvijek pripravna hranom natovarena kola, te ih odvesti onamo, kamo ob- skrbnik ziveza odredi. Za tu hranu ustanovit ce se posebni cjenik. Vozit ce se hrana odre- djenim po obskrbniku redom, da ne bi jedni na korist drugih bili suvise obtereceni. XIII. Kola moraju se pripraviti prema prijasnjem popisu, jer sadanji popis ce se otegnuti, a potreba hrane je velika. XIV. Spremista (loca depositionis) hrane, u koja ce se zivez dovazati, bit ce Virovitica, Novi dvori (Ujudvar) i Kralj eva Velika. Varaz- dinska zupanija i u obce Podravina vozit ce zivez u Viroviticu, zagrebacka zupanija s obje strane Save do Kupe, zatim imanja zagrebackoga biskupa i kotar grada Moslavine u Kraljevu Veliku, a treci i nutarnji dio kraljevine (ostatak krizevacke zupanije) u Nove Dvore. XV. Da ne ostanu krajiski gradovi bez hrane, moraju sva gospoda, velikasi i ple- mici, pace i kaptoli jednu dvadesetinu svoga ziveza (zita, prosa ltd.) odijeliti, te na za- povijed banovu o svom trosku i trudu odpremiti onamo, kamo ban odredi. Ostali clanci saborski ne ticu se obrane zemlje, nego sadrzavaju odredbe, da se u kraljevstvu povrati mir i red. Clanak XVII. ustanovljuje, da se vrate ugrabljena imanja starim vlastnicima, i nacin, kako da se pri tome postupa; clanak XVIII. odredjuje pocetak sudbenih razprava za 17. ozujka, te da se na njima vode parnice gradjanske i kaznene (tam factum bonorum et iurium possessionariorum, quam etiam actum potentiarium tan- gentes), Clancima XXI. — XXIV. odredjuje se, na koji nacin i uz koje uvjete mogu kmetovi od jednoga gospodara preci k drugomu. Clanak napokon XXV. odredjuje nagrade i od- stete onima, koji su u posljednje vrijeme u poslovima kraljevstva kuda isli i sto izvrsili, a nijesu dobili place (Bacanu Franji 216 forinti za put kralju prosle godine; delegatima u Qradac po deset forinti, sudskim prisjednicima i plemicima za svaki tjedan sudovanja po dva forinta). Clankom XXIV. ustanovljena bi vrjednota novca (75 krajcara vrijedi forintu) i cjenik za zivez (pinta vina 2 denara, vol za oranje 12 forinti, krava muzara 2 forinta, svinja od pol godine 50 denara, pile 1 denar, funta govedjega mesa 1 krajcar, funta svi- njetine 2 denara, guska 3—4 denara, koza 25 denara, ltd.). Tek sto se bijase sabor svrsio, pojavise se nove smutnje dolazkom bjegunca Ivana Kocijana u Susjedgrad. Kralj Ferdinand bijase namah nakon bijega njegova 4. veljace 1538. u Pragu izdao pismo, kojim ga je proglasio veleizdajicom (laesae maiestatis crimini obno- xius) i javnim neprijateljem (publicus hostis), te pozvao sve vlastodrzce u Ugarskoj i Hrvatskoj, da ga nastoje sto prije ziva ill mrtva uhititi. Poziv stigao je medju inima ne samo Nikoli Jurisicu, nego i banima Nadazdu i Keglevicu; kralj ih je ovlastio, da u nje- govo ime obecaju 6 do 10.000 forinti onima, koji bi ga ziva zarobili i kralju u ruke predali, a polovicu ucjene onima, koji bi ga mrtva donijeli. Medjutim tjeralica kraljeva slabo je djelovala; nasuprot je Kocijan iz Susjedgrada sve moguce cinio, da odrzi sebe i svoje imanje. Dne 15. veljace trazio je od Stajerskih staleza, da izmole u kralja za njega opro- stenje; u isto vrijeme kao da je radio, da hrvatsku i slavonsku gospodu odvrati od Ferdi- nanda. Vec 21. veljace javio je netko iz Hrvatske na dvor kralja Ferdinanda: »Hrvatski k7£,. kOCIJANOVO ROVARENJE. 131 knezovi dr^ali sli U Ovozdanskom (majdanu knezova Zrinskih) stanak protiv kraljevskoga veliCanstva*. Medjutim bijahu oba bana, Tomo Nadazdi i Petar Keglevi^, sa svojim i^etama po§Ia u jugo-iztocne krajeve Slavonije. U drugoj polovici veljaCe nalazimo ih u Keglevicevu gradu na uscu Lonje u Savu (Wzthylonya) u kotaru TituSevini ili Totu§evini, na koji je spadao i grad Blinja. U jednu ruku paze tu na Turke, a u drugu na pokret medju hrvatskom i slavonskom gospodom. Dne 16. veljaCe javljaju odavle kralju Ferdinandu: »Listove va- §ega velicanstva za Franju Taha i Franju Zaya u poslu Kocijanovu zadrzali smo, jer ta dva iednake su misli kao i Kocijan, a vase je velicanstvo pisalo, da se ta stvar izvrSi §to skrovitije. Dok to pisemo, doSao je literat Matija, odlican gradjanin zagreba^kl, poslan k nama od sudca i obcine zagreba^ke, po kojemu nam javiSe, kako im je Kocijan za- povjedio, da ne puste u grad ni nas ni na§ih Ijudi, buduci da je on sporazuman sa zagre- bac^kim biskupom, Valentinom Turkom i hrvatskom gospodom. SuviSe je Kocijan poka- zivao recenomu sudcu neko pismo va§ega velicanstva, u kojemu da je va§e velidanstvo njemu zapovjedilo, da bi morao dati svu gospodu pogubiti. ako bi vojna na Turke sredno po§la za rukom. Po tomu moze va§e velicanstvo razabrati, da svakako hoce neSto protiv vasega velicanstva pokrenuti, Spomenuto pak pismo va§ega velic^anstva pokazao je i go- spodi, koja su kod njega bila. Neka se stoga §to brie pobrine va§e velicanstvo za tu stvar. Mi smo gotovi s nasim gla- vama vasemu velicanstvu sluziti, samo kad bi imali s kime«. Kud i kamo obseznije je izvjesce, x ( / §to ga bani salju kralju iz istoga mjesta ^ ^^^VYl^a^,^..^^ nakon jedanaest dana (27. veljace). »Sada vec«, pi§u oni, »mozemo vasemu veli- canstvu izvjestnije pisati. Jer gospodin drug moj i gospodin Ka§telanovic imadu brace i prijatelja u Hrvatskoj i Slavoniji, PODPIS TOME NADA2DA. koji su potajno kao posve izvjestno (cer- Snimljeno s njegova pisma od 22. travnja 1543. tissime) javili, da su se sva go- ^]^\ ^X^ Jdern Tho(mas) Nadasdy "wnu P(ro). ... ,, , p(ri)a. Izvornik u narodnom tnuzeju u Budimpe^ti. spoda kraljevine Hrvatske s 1 o 2 i 1 a (confoederati) i u r o t i 1 a co- niurati) s Kocijanom. da jedan drugoga ni u kojem siuCaju ne tt osta- V i t i. Nadalje da je Valentin Turak (Therek) zasebnoga Covjeka k njima poslao, po kojemu je Kocijanu kao i Hrvatima javio, kako je Ivan (Zapolja) njima obe(iao, da turski car kraljevine Slavonije i Hrvatske ne te pustoSiti, paCe da 6e im Ci- tav Sri j em i Po2egu, kao i onaj dio Slavonije, §to ga je osvojio, po- vratiti, samo ako budu slofni i ostave vaSe veli(ianstvo, te se pri- dru2e Ivanu. O svemu tomu da je konaCna odluka uCinjena izmedju Valentina, Koci- jana i ostalih ortaka, pa je radi toga ve6 i Kocijan odputovao u Hrvatsku u pratnji hrvat-' ske gospode sve do Qvozdanskoga; Valentin pak krenuo je k Ivanu (Zapoiji), da preteCe poslanike Kocijanove i hrvatske, poslane k Ivanu. Cim se Valentin vrati od Ivana. s velikom te silom provaliti u tu kraljevinu i namjestiti bane«. Bani nadalje javljaju i druge vijesti, koje su im stigle, kako se Kocijan hvali, da ima 200.0(X) forinti i kako tt ih jo§ vi§e primiti sa strane, odakle nitko ne bi mislio. Tu se jo§ tu2e, kako malo vojske imadu, pa ka2u: »Sve do ovoga 5asa nitko nije k nama do§ao osim gospodina KaStelanovi^. Krste ZempCea (SvetaCkoga) i Ceta gospodina Baciana; paCe od ostalih neki su poJII k Ivanu, neki k Valentinu, neki Kocijanu, a neki k Zrinskima ... Da je va§e vellCanstvo nama dalo one dvije tisuCe konjanika i tisu(5u pjeSaka, mogli smo sve to zaprijeCiti, te i samoga Kocijana u Susjedgradu zatvoriti«. Napokon mole kralja, da §to brie (citisslmc) 9* 132 FERDINAND I. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.). posije iz btajerske, Kranjske i Koruske pjesake i konjanike u Zagreb zajedno s novcimd za uzdrzavanje lakih konjanika. Tada ce moci oni sve nezadovoljnike dobrim ili silom pokoriti, te po zemlji dacu pobrati, koju sada uzkracuju. Suvise moci ce kraljeve protiv- nike razstaviti, tako te Kocijan s Hrvatima ne ce moci preko Save u Slavoniju, a ni Va- lentin Turak iz Ugarske preko Drave. A k tomu ce nastojati, da s Bozjom pomoci i Turcima odole. Bani zavrsuju: »Da nam vase velicanstvo nije obecalo onih 2000 konjanika i 1000 pjesaka, pa i nama stalnu placu, voljeli bi u tamnici vasega velicanstva trunuti, nego ovu cast (bansku) primiti. Bojimo se naime, da se ne ce o nama govoriti, kako je za nasega banovanja vase velicanstvo izgubilo ove kraljevine, po kojima bi nesumnjivo propale i susjedne zemlje vasega velicanstva«. Bojazni hrvatskih bana nijesu se ipak izpunile, jer se je u to kralj Ferdinand nagodio sa svojim takmacem Ivanom Zapoljom. Jos prije nedace kod Osijeka i Qorjana — u pro- Ijecu 1537. — pokusao je Ferdinand po zelji svoga brata Karia V, i svojih ugarskih savjet- nika, da sklopi mir sa svojim protivnikom. Ali dugo nijesu se mogli pogoditi, jer nijedna stranka nije htjela popustiti. Tek kad je na Zapoljinu zelju lundski nadbiskup Wese dosao oko 20. prosinca u Veliki Varadin, cinilo se je, da ce dogovori uroditi nekim plodom. Nad- biskup Wese i Leonhard Fels zastupali su Ferdinanda i brata mu Karla, dok su Zapolju za- stupali biskupi Franjo Frankapan i Stjepan Brodaric, a njima na celu brat Juraj Utise- nic. Napokon bi ipak utanacen mir u Velikom Varadinu 24. veljace 1538. izmedju Ferdinanda i cara Karla s jedne strane, a Ivana Zapolje s druge. Poglaviti uvjeti mira jesu ovi: Car Karlo i kralj Ferdinand prima ju kralja Ivana za brata (in fratrem adopti- vum), te mu priznaju naslov kralja ugarskoga, hrvatskoga i dalmatinskoga, pace ce za- jedno s njim nastojati, da pogranicne gradove Ugarske zajedno s Beogradom Turcima oduzmu. Ivan odrice se svih saveza protiv Karla i Ferdinanda, te ce poslati poklisare francuzkomu kralju Franji I., da ga odvrate od neprijateljstva protiv Karla V. i sklone na savez protiv dusmanina krscanstva, sultana Sulejmana. Ako se Ivan Zapolja ozeni i dobije sina, Ferdinand ce toga sina ozeniti kojom kcerju svojom. Svakome ostaje onaj dio Ugar- ske, sto ga ovaj cas drzi, a medje njihovu posjedu ustanovit ce povjerenici obiju stra- naka; Slavonija s Hrvatskom i Dalmacijom neka bude Ferdinand u, a Erdelj Ivanu Zapolji (ponendis Sclauonia cum Croatia et Dalmatia in manibus serenissimi regis Romanorum, Transilvania vero sub ditione potestateque nostra permanente). Iza smrti Ivanove pripasti ce c i t a v a Ugarska s Erdeljem Ferdinandu ili njegovu sinu, a kad ne bi imao sina, caru Karlu i njegovim potomcima; jedino ako bi izumrla muzka loza Habs- burgovaca, dobit ce cijelu Ugarsku potomci Zapoljini. Ovaj ugovor o nasljedstvu potvrdit ce prelati, magnati, drzavni cinovnici i nacelnici gradova stranke Zapoljine posebnom pri- segom. Zapoljin sin naslijedit ce sva djedovska i stecena imanja otceva, pa i zalozena imanja; sta je u tudje ruke doslo, Ferdinand ce i Zapolja za dvije godine na zajednicki trosak izkupiti. Ta ce posjedovanja uzvisiti car na Sipusku knezevinu, a Ferdinand ne ce moci postati kraljem citave Ugarske, dok Zapoljinu sinu ne predade tu cijelu knezevinu sa svima imanjima. Ako Zapolja ne ostavi sina, polovicu ce njegova posjeda naslijediti •car, da mu bude vise stalo do obrane Ugarske; drugom polovicom moze Zapolja razpola- gati po svojoj volji. Ostane li iza Zapolje udovica, uzivat ce polovicu drzavine; ako se po drugi put udade, platit ce joj car 100.000 dukata i preuzet ce njezinu drzavinu. Ako bi Zapolja ostavio kceri, obvezuje se Ferdinand, da ce ih prema njihovu stalezu dostojno poudati. Ferdinand ce, cim ga Zapoljin dio zapane, ponovo prisegom se zavjeriti, da ce cuvati i braniti pravice i zakone ugarske, te ce o tome izdati svojim novim podanicima posebnu zavjernicu. Sve nepravde, sto su ih dosad oba kralja i njihovi privrzenici medju- sobno nanijeli, neka se zaborave, oteta dobra i imanja neka se povrate prvotnim vlastni- cima, a zarobljenici pustit ce se na slobodu. Prelaz od jednoga kralja k drugomu nije vise dozvoljen. Ako neprijatelj navali, branit ce se oba kralja zajedno kao braca. Buduci da je kralju Ivanu osobito stalo, da zadrzi svoj dio Ugarske, ne ce se ovaj ugovor o MIR U VELIKOM VARADINU (1538.). 133 mini razglasiti, nego ce se drzati tajnim, dok car ne pronadje za shodno, da ga bez opasnosti za drzavu objelodani. Za Citavu Ugarsku birat Ce se samo jedan palatin, ostale casti i sluzbe popunjavat ce svaki kralj po svojoj volji. Objavit te se samo to, da je izmedju oba kralja utanaCeno primirje za godinu dana. Mirom u Velikom Varadinu svrSen bi gradjanski rat u Ugarskoj i Slavoniji, koji je uz neke stanke bjesnio nekih jedanaest godina. Osudjeni Kocijan sa svojim ortacima nije se vi§e mogao pouzdavati u pomoc kralja Ivana, vec je morao ili traiiti milost u Ferdi- nanda ili izravno se dati pod okrilje turskoga sultana. Medjutim Sulejman bijaSe se jo§ god. 1537. zaratio s Mletcima, pa tako su njegovi sandzaci iz Bosne i Hercegovine morali vtcfcnptvs, cr ommA. arum conttntd (uctttntnui aPju^Pamus ratifi ■■ f «»Mus<t IX confiitn»mH''M r^tn aiAta ct hrma. .pre novn tt h-ftfdt< bii» fi\\hv. hADcnmn . ptgnntlrntrs m urtbc HoHro V^CAio (t m fidr noStrd Cpitii-Tiana q^unnauw super ho* V-^^tUc etiitm (t Cftpural^ luTfinicntuw ccrdm py^jvtv dcrmno 'oraniTf Ce^^fCO (t cffmnnfidtu) m niu pfl»tT ipim^ C cCajcc'. (t y^^nt^norum IkjTiffj* fAaui ca tunu-, et (OTKm Consiliaru\no)'rn^ yycstirtmn^ . cir.mx tt imduia bteniip* firnntei tt rnwOiADiiittt OD'>ciuAi( . Cmni dilo (J frmiJx iHMibd a tnacnmaciotu t(met\i. jh<uui^ V^ti tncryiffritfiyi frnnttttrMq Pffpf mam f»>c>c»!rr5 litciAi no5}>ar> ^ladlt noitrc . Qj^P nt I^ c x KundA • >it vtimut mjt>cnaenti (t '>upscrit>arne munuA Hollre commiAmttn iuttww coyicedcnda* i^ann}i\rii>adnti in fdlo'hcm ktAttbtC \jfft nne ■Donim^^lllciitro Qitmji(tncnmo -rtueinne oCinuc K^Stncrum^ \me IZPRAVA O VELIKOVARADINSKOM MIRU (1538.) S PODPISOM KRALJA IVANA ZAPOUE (5). Izvornik u c. i kr. drzav. arhivu u BeCu. Podpis Ivana Zapolje: Joannes rex manu p(ro)p(ri)a. vojevati u mletaCkoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kako Mletci nijesu ba§ srednl bili u prvo vrijeme rata, ogledali su se za saveznicima. I tako bi 8. veljaCe 1538. u Rimu ugovorciia sveta liga izmedju Mletaka, pape Pavla III., cara Karla V. i kralja Ferdinanda, kojoj je bila zadaca, da se skrSi turska sila. osobito na moru, gdje se je b^nio zloglasni hajredin Barbarossa, gospodar Tunisa. kao §ticenik i vojvoda turskoga sultana. U torn ratu stra- dali su osobito primorski gradovi Dalmacije (Hercegnovi, Kotor, Risan i ()mi§). na koje su udarale izmjenice obje mornarice; no bilo je 2estokih borba i na kopnu. gdje su se Mletci obarali na turske gradove Obrovac, Skradin i druge, dok su opct turske Cete osvojile mletaCka mjesta Nadin i Vranu, te podsjcdale Zcmunik i Nin. Da bi Mletci lakSe odoljeli turskoj sili, uzimali su s privolom kralja Ferdinanda u svoju slu2bu i hrvatske U s k o k c. 134 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). Koji se bijahu ugnijezdili ne samo u Senju i senjskoj kapitaniji, nego i po ostalom hrvat- skom primorju od Rijeke do Obrovca. Ti su Uskoci, prolazeci na kopnu mletackim obla- stima, cetovali i provaljivali u turske krajeve sve do rijeke Neretve i obcine grada Du- brovnika, dok su se na moru na svojim malim ladjicama zalijetali i u juzne krajeve Ja- dranskoga mora. All kako je Turcima pomagao francuzki kralj, nijesu Mletci sa svojim saveznicima mogli odrzati premoc nad svojim neprijateljima, pace su izgubili brojna po- sjedovanja svoja u Levanti. Napokon bi mletacka republika prinudjena, te je 2. listopada 1540. sklopila mir s Turcima, na sto se je sveta liga sasvim razpala. Rat s Mletcima i svetom ligom (kao i istodobna navala na Moldavsku) prijecio je Sulejmana, te nije onih godina preduzimao vecih vojna na Ugarsku i Hrvatsku. Uza sve to bilo je ipak vecih i manjih okrsaja na granici hrvatskoj i bosanskoj. Nekako namah iza toga, sto je bosanski sandzak Usrefbeg 20. travnja 1538. oteo Mletcima kastele Nadin i Vranu u Dalmaciji, ugrabile su ili njegove ili druge turske cete bosanske znameniti hrvat- ski grad D u b i c u na Uni blizu utoka te rijeke u Savu. O torn nesrecnom dogadjaju pise Ivan Kocijan stajerskim stalezima iz svoga skro vista u Qvozdanskom 1. svibnja ovako: »Prvo mi je javiti, da je 24. (travnja) krajiski grad Dubica po izdaji onih, koji su ga drzaU (durch Verraterey der Inhaber), od Turaka osvojen . . . Tim je Turcima otvoren Slo- bodan proiaz do Zagreba. Bojati se je, da ce sada Hrvati biti prinudjeni s Turcima se na- gadjati i njima se pokoriti, ako ne ce da propadnu . . . Neka razmisle vase milosti, da ce onda zaprijetiti propast Stajerskoj i Kranjskoj ... "Ja bih rado posluzio krscanstvu, ali ne smijem, jer znadem, u kolikoj sam nemilosti, i kako se radi protiv moga tijela i zivota . . .« Posve inace dojmio se je pad Dubice bana Petra Keglevica, jer je sada zaprijetila pogibao njegovim gradovima (Wzthylonya, Bijela Stijena), i jer se je bilo bojati, da ce Turci preko Hrastovice i Siska prodrijeti do Zagreba. Keglevic je stoga namah sazvao sabor u Zagreb, koji bi se imao sastati u drugoj polovici svibnja. Ali na tom saboru pojavila se je jaka stranka, na celu joj Baltazar Hobetic, koja je s obzirom na to, sto kralj Ferdinand Hrvate dovoljno ne pomaze u tezkoj borbi, otvoreno trazila, da se Turcima placa danak (cepe- runt aperte loqui, ut Turcis tributum daretur). Sam ban Petar Keglevic izjadao se je kralju iz Zagreba 21. svibnja ovako: »Vase velicanstvo moglo je razumjeti, kako je grad Dubica odprije (iampridem) izgubljen. Tim je Turcima otvoren sirok put u ovo kraljev- stvo, narocito u Hrvatsku. Cim je grad pao, odlucio sam podici vojsku i opet ga osvojiti, prije nego ga neprijatelji utvrde i obskrbe. Sazvao sam zato sabor za citavo kraljevstvo u Zagreb, da na nj svi zitelji oruzani sa svojim kmetovima dodju, pa da ih s mjesta bez krzmanja povedem onamo. Dosli su zaista gospoda zitelji spremni i gotovi za sve, poslala su i gospoda magnati svoje oratore, ali ipak nije se kraljevstvo moglo brzo podici na oruzje, poglavito jer nije bilo ceta vasega velicanstva. I hrvatski stalezi poslaH su svoje oratore, izjavivsi, da su gotovi na obranu domovine i za svaku stvar; ali ja sam se ubijedio, da smo bez ceta vasega velicanstva posve nesposobni, da izvedemo svoju odluku. Morao sam stoga promijeniti svoju prvu namjeru, da ne bi kojim nepromisljenim cinom u ovo vrijeme kraljevstvo nastradalo. Vase velicanstvo dobro znade, koje cete imademo ja i moj drug uza se; ima medju njima i takovih, koji od Triju kralja nijesu primili ni pare place. Tuzio se je gospodin Kastelanovic Ijuto, da nije imao, cim bi s me- nom na sluzbu vasemu velicanstvu krenuti mogao; on je dosao ovamo sa svom opremom i sa svojim sluzbenicima, nadajuci se, da bi ovdje kakvu placu dobiti mogao, ali mu se nista nije dati moglo. Stigli su takodjer ovamo gotovo iz citave krajine vrlo mnogi, tu- zeci se na svoje siromastvo i nestasicu u krajiskim gradovima; mnogi od njih bill su pri- pravni izaci iz svojih bastinskih domova i tvrdinja, te ostaviti pustos, Buduci da na nji- bove tuzbe i prosvjede nijesam ni kojim nacinom mogao pomoci, sazvao sam ponovo sa- bor u Krizevce za 11. lipnja, nadajuci se, da cu u to o svemu va§e velicanstvo ubavije- stiti i pomoci dobiti. Utjesiv ih ovako dobrom nadom krenuo sam sa svojim cetama i s Cetama svoga druga, kojega svaki cas ocekujem da ce k meni stici, u one krajeve kra- r BORBE OKO DUBICE. 135 I Ijevine Hrvatske, koji sada stradaju i trebaju zaStite, a na to 6u morati bez krzmanj'a vratiti se u zemlju medju Savom i Dravom, jer su tu turski martolosi duboko u zemlju prodrli. Molim zato va§e velicanstvo, da pritece u pomoc ovomu kraljevstvu, da osigura medje, i da poslje pla(Su za mene i za moga druga kao i za na§e 5ete. PoSljite nam §to vise vojske, jer inace uz na§e nedostatne sile propade kraljevstvo. Ne zalimo na§e glave i iivot, ali ne 6emo da u ludo ginemo*. U dodatku k ovomu pismu moli Keglevic kralja, da ga oslobodi brige za gradove Bihad i Ripac, te da ih predade u druge ruke, jer ne moze na dvije strane stra2u straziti. Napokon javlja kao posve izvjestno, kako se Bo§- njaci, osvojivSi neke gradove mletacke, ponovo spremaju na Hrvatsku. Sto se je dalje dogadjalo, nije dovoljno poznato. Znademo, samo, da je Ferdinand jo§ 10. svibnja bio iz Praga oba hrvatska bana obavijestio, kako je stajerskoga zemalj- skoga kapitana Ivana Ungnada imenovao predsjednikom ratnoga vijeda, kojemu 6e biti sjedi§te u gradu Optuju, pa je podjedno banima zapovjedio, da podju u Optuj, ako bi ih Ungnad onamo pozvao. Dne 26. rujna 1538. boravi Keglevic »u svom gradu* Topuskom, pa nalaze odanie Kastelanovicu, da drzi na okupu svoje 5ete i da bude pripravan, ako ga pozove na vojnu. Dva mjeseca poslije, 20. studenoga, bodri Ferdinand bana Keglevida, da uztraje u svojoj sluzbi, te mu obecaje brojne cete, s kojima ce moci o v e z i m e suz- biti turske navale. Napokon 28. veljace 1539. priznaje kralj Ferdinand, da je Keglevicu za baniju i za uzdrzavanje konjice do sad duzan 20.000 forinti, te obecaje njemu, zeni nje- govoj Barbari Sthresemlyey, kceri Ani i sinovima (Jurju, Ivanu, Franji, Gasparu, Nikoli, Petru, Simunu i Matiji), da ce receni dug kroz tri godine izplatiti, Iz ovih podataka ne da se ustanoviti, da li je ban Petar Keglevic ista uradio, da opet predobije grad Dubicu. Prema tomu obazrijeti se je nama na potonjega povjestni- 5ara Isthuanfija, koji o tome ovako prica: »Cim su Turci s malo napora (parvo labore) obladali Dubicom, prestravise se s toga oni vojnici, koji su bili u posadi u Jasenovcu i Novskoi, gradovima na obali Save a u vlasti gospode od Zemp^a ili SvetaCkih, pa zapa- li§e te gradove i onda se razbjegose. Te stvari skloni§e Keglevica i Nadazda, pa da oslo- bode od prijetece pogibli preostale jo§ gradove Sisak, Hrastovicu i druge, paCe i sam Zagreb, odluciSe vojsku podici i Turcima u susret poci, da ih suzbiju. Medjutim je Kegle- vit radi slaboga zdravlja ostao kod kude, pa tako je sam Nada^di iznenada navalio na Turke u Jasenovcu, te ih s pomo(iu Marka TomaSovida iz grada otjerao. RazdijelivSi za- robljeni plijen medju svoje vojnike i razvalivSi grad Jasenovac odlucio je Nadazdi dalje po^i, pa ploved na Sajkama uz Unu prikuCiti se s kopnene i vodene strane Dubici, te i nju osvojiti. Ali se je toga okanio do5uv§i od uhoda, da je sultan Sulejman s ogromnom vojskom poSao na Ugarsku, te da je ved dopro blizu Beograda«. Nema dakle nikakve sumnje, da je uza sve nastojanje hrvatskih bana Dubica ostala u turskim rukama. Bani jama(^no nijesu bili dosta jaki za kakav podhvat, jer im ne bijahu stigle pomo(ine Cete iz austrijskih zemalja kralja Ferdinanda. Tek u sijeCnju 1539. doSle su u Slavoniju toli ieljkovane (Jete njegove. Bili su to Spanjolslfi pladenici, kojima je kralj dao za vodju savjetnika svoga Ivana Ka§telanovi<ia. Dne 12. sijednja 1539. izdao je Ferdinand proglas na sve velikaSe, plemi<5e i druge iitelje kraljevine Slavonije, kojim je javljao ovako: »Poslali smo na obranu ovoga kraljevstva i svih vas na§e Spanjolske Cete, s kojima 6e biti vjerni na§ Ivan Ka§telanovi(i od Svetoga Duha, na§ savjetnik. Za- povijedamo dakle vama tvrdo i pod prijetnjom na§e nemilosti, da kadgod reCeni Ivan Ka- §telanovi(i bude zahtijevao, ovim Spanjolcima priskrbite sve vrsti hrane uz pravednu i pristojnu cijenu, i da im i mate svakim naCinom budete u pomo(i Cinom i savjetom*. Spa- njolske Cete nijesu medjutim svagdje nalazile dovoljno susretanja, paCe zagrebaCki bi- skup Simun od Erdeda odluCno se je kratio, da ih prima u svoja mjesta, ved im je nasu- prot prijcCio prolaz kroz svoja imanja. Radi toga se je Ivan KaStelanoviC pismom od 23. veljaCe izravno potuiio kralju Fcrdinandu. Medjutim bilo je plemiCa, koji su radostno 136 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.) docekali kraljevu vojsku, jer im bijase dodijao zulum velikasa. Tako je Emerik Bradac od Ladomerca 2. ozujka iz Bistrice ovako pisao Ivanu Kastelanovicu: »Dajemo na znanje vasemu gospodstvu, kako su knezovi Zrinski, ne zna se zasto, iz Rakovca poslali svoje Ijude na posjedovanja, koja pripadaju nasemu kastelu Ladomercu, te su nanijeli ogromne stete nasim ubogim kmetovima, odvedavsi im vino iz njihovih klijeti . . . Toga radi pisali smo takodjer gospodinu banovcu Pavlii Ratkaju, jer bi nas on morao od takovih stvari stititi i braniti... Molimo vas, da nam pismom obznanite, hoce li se gospoda bani naskoro od kraljevskoga velicanstvapovratiti(si domini bani proxime et tempestive a regia maiestate venient), i da li nam je iz Qermanije ocekivati kakva ratna pomoc, koja bi nas mogla od toga zastititi. Napokon molimo vase gospodstvo, neka nas izvijesti, kada ce sa Spanjolcima kraljevskoga velicanstva u Krizevce doci, jer mi bi zeljeli s vasim se gospodstvom ondje sastati, kako smo vec prije ugovorili. Molimo jos za vijesti, ako ste ih primili, narocito sa strane Turaka«. Kralj je Ferdinand pismom od 8. ozujka 1539. dao Ivanu Kastelanovicu naputak, u kojem je uz ino osudio postupanje zagrebackoga biskupa. Ali podjedno odlucio je sazvati sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, pa od njega traziti, da pomaze ne samo u svakom pogledu spanjolske cete, nego i vojsku iz austrijskih zemalja, koju je dovodio u Slavoniju vrhovni kapitan Nikola Jurisic. Svojim oratorima za taj sabor izabrao je kralj Franju Ba- cana i Luku Sekelja od Ormuza. Za oratore sastavljen bi naputak ili instrukcija 28. ozujka 1539. Neka kazu stale- zima, »da je kraljevsko velicanstvo vazda se brinulo za obranu tih kraljevina, i da nije nista zanemarilo, sto je spoznalo da spada na njihovu zastitu. Ako se je kakvo zlo (quid aduersi) ovih dana njemu (kraljevstvu) od neprijatelja dogodilo, nije tomu krivo njegovo velicanstvo, nego onaj neocekivani poraz, koji je vojsku pod vodjom Kocijanom zadesio«. Kralj je vec poslao stanovitu vojsku od konjanika i pjesaka, pa ne ce prestati da je mnozi; ali ta vojska ne moze uztrajati u sluzbi za obranu kraljevstva bez place i hrane, a kralj kao pojedinac ne moze sve iz vlastitoga svoga dzepa namirivati. Stoga poziva staleze, da i oni svoje cine, pa da dozvole dacu (subsidium) za uzdrzavanje pjesaka, konjanika i saj- kasa (nazadistarum). Neka zrtvuju sto vise, ako Ijube domovinu, zene i djecu svoju. Jos je obsezniji drugi naputak za poslanike, izdan 14. travnja. Tu javlja kralj, da je bane opremio s dobrim brojem ceta i s drugim stvarima, a tako je i vrhovnomu kapitanu Nikoli Jurisicu pridijelio stanovite savjetnike, koji ce svi zajedno poraditi, da se Turcima one- moguce dalje provale. Sabor sastao se je 8. svibnja 1539. u Dubravi, gradu biskupa Simuna od Erdeda, te je pregnuo da u svemu ugodi zahtjevima kraljevskih oratora. Stalezi zahvalno spo- minju, kako je kralj poslao u Slavoniju i Hrvatsku za obranu »pretuznoga kraljevstva« novu i jaku vojsku spanjolsku (novum validumque exercitum hispanicum), zatim kako je vrhovnoga kapitana Jurisica i gospodu bane obskrbio s dovoljnim cetama (cum gentibus non contemnendis). Za'obskrbu i hranu tih ceta odredjuje se, da se mora od svih poda- nika, gospode i plemica po jedna cetvrt zita pobrati i u Krizevce donijeti, gdje ce se uz cijenu od 25 denara za cetvrtinku obskrbniku vojske (magistro prouentuum) prodavati. Suvise dozvoljava se od svakoga kmeta po jedna cetvrtinka hrane za obskrbu medjasnih gradova, i to bezplatno. Kao skladista za taj zivez odredjuju se gradovi: Koprivnica Qa- §para Ernusta, Kristalovec Franje Bacana i Kraljeva Velika bana Tome Nadazda. Tu se mora skupiti hrana do 25. svibnja, a onda ce ju bani prema potrebi razdijeliti po kra- jiskim gradovima. Da se nadalje stane na put turskim martolosima, koji prodiru daleko u zemlju, te se klate po gorama, unovacit ce se 300 pjesaka haraclija (haramija), koji ce se drzati na okupu kroz citavo Ijeto i takodjer u jeseni. Unovacit ce ih bani, te razmje- stiti po zgodnim mjestima, gdje bude potreba. Za uzdrzavanje i placanje tih haramija razpisuje se daca od jedne forinte od svih imanja po novom popisu; polovica te dace SABOR U DUBRAVI 1539 137 mora se skupiti do 25. svibnja, a ostatak do 15. kolovoza. Pobirat ce pak da(Su proto- notar kraljevstva Mihajlo Ravenski (de Rawen), koji ce ju i silom utjerivati. Buduci da je zemlju pritisnula skrajnja bijeda, ne mogu se od dace oprostiti ni duhovnici; stoga ce se oporezovati i zupnici, pace i kapelani. Potonji moraju dati pol forinte; 2upnlci bez ka- GROBNI SPOMENIK IVANA KOCIJANA na juznom vanjskom zidu zupne crkve sv. Fortunata i Mohora u Qornjeni Qradu (Ober- burg) u Staierskoj. Na torn spomeniku, koji je prenesen oko god. 1757. iz starije tada poruSene crkve vidi se vitez u bojnoj opremi, dried zastavu u desnici. Uz desnu nogu njegovu prikazana je u reliefu basna o lisici, koja je zdrala pozvala u goste, te mu onda vrat izgrizla. Izpod toga vide se dvije zmije; jedna proviruje kroz mrtva5ku glavu, dok se druga na tlu previja. Obje zmije imadu CovjeCje glave, kojih crte opominju (toboze) na lica knezova Zrinskih. Nadpis (jama5no nije prvobitni) na podnozju spomenika giasi ovako: Oenerosi D. Joannis Khazianneri Ba- ronis in Khaczenstein et Flednick etc. sta- tura qui miserabiiiter in Costanovicza Croa- tiae perijt an(no) MDXXXVIII. Oct. XXV. Da je taj nadpis mnogo mladji od samoga spomenika, razabira se vec po krivom da- tumu smrti Kocijanove. Vjerojatno je taj nadpis dometnut prigodom prenosa spome- nika iz stare crkve u novu. Od staroga i prvotnoga nadpisa preostalo je samo one, §to se vidi uz lijevu ruku Kacijanerovu na samom spomeniku, gdje Citamo: »aetatis suae anno XLVIII.* pelana i altariste po Jednu forintu, Zupnici s Jednim kapelanom dvije forinte, s dva kape- lana Cetiri forinte, a sa tri po §est forinti. Napokon hi ustanovljciio, da svaki put, kad Turci s jakom vojskom u zemlju provalc ill koji grad podsjediiu, moraju na poziv banova listom ustati na noge svi velika§i i plemid sa svojim podanicima, te zajedno s banima 138 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.). poci na neprijatelja. Tko se oglusi banskomu pozivu, gubi sva imanja svoja, koja ce bani zauzeti i za kraljevsko velicanstvo drzati. Dok je sabor vijecao u Dubravi, stajao je vrhovni kapitan Nikola Jurisic s vojskom u Krizevcima. Odanle pisao je 11. svibnja Qasparu Paradeiseru, upravitelju u Optuju, pismo, u kojem javlja, kako ga je ban Petar Keglevic sa sabora u Dubravi izvijestio, da je 5000 turskih konjanika preslo preko Save, da preko Cazme provale do Zagreba; no cuvsi, da je velika vojska pod Jurisicem oko Krizevaca, udarili su Turci drugim putem na sjever, pa ce provaliti u Podravinu do Koprivnice i Varazdina. Jurisic poziva stoga Paradeisera, da stajerske cete, ako ih imade na okupu, poslje u Vinicu kod Varazdina, pa da mu to onda doglasi. O daljim okrsajima s Turcima nema vijesti; znademo samo, da je ban Tomo Nadazdi 23. lipnja boravio na krajini u svojem gradu Velikoj (Kraljevoj Velikoj), odakle je pisao Barbari Kastelanovic pismo, iz kojega doznajemo za nedavne okrsaje s turskim cetama. Medjutim vecih bojeva kao da nije bilo. Spanjolska vojska, kao i cete iz austrijskih zemaija pod Jurisicem imale su medju- tim jos jednu zadacu, naime da ma kojim nacinom dobe u svoje ruke izdajicom proglase- noga bjegunca Ivana Kocijana. Taj bijase nakon svoga bijega iz Susjedgrada u Qvozdan- sko knezove Ivana i Nikolu Zrinskoga pozvao, da mu ustupe za neko vrijeme svoj grad Kostajnicu na Uni, koji bijahu oni primili u zalog za neki drugi s\oj grad. Premda su Zrin- ski smatrali Kostajnicu »za glavu i vrata citave kraljevine Hrvatske i svoga vladanja«, predali su ju ipak Kocijanu, jer im bijase prisegao, da ce im ju s mjesta vratiti, cim stece milost kralja Ferdinanda. Obladavsi medjutim Kostajnicom nije Kocijan vise ni mislio, da zatrazi milost u svoga kralja, vec se je stao s Turcima pogadjati. Napisao je pace kne- zovima vlastitom rukom pismo, da ce preci k turskomu sultanu (qualiter ad caesarem transibit), te ih je pozvao, da jedan od njih zajedno s njime k caru podje. Ako to ne ucine, predat ce Kostajnicu u turske ruke. Dok je ovako Kocijan u jednu ruku knezove Zrin- ske gonio pod tursko okrilje, nastojao je vojvodu spanjolskih ceta u Slavoniji uvjeriti, da je skroz neduzan. U pismu, sto ga je 19. travnja 1539. pisao iz grada Kostajnice vrhov- nomu kapitanu spanjolske vojske i svome prijatelju (Ivanu Kastelanovicu), brani se on ovako: »Javljam vam, kako sam doznao, da vase gospodstvo hoce moje sluzbenike (familiares) pohvatati i imanja njihova razgrabiti. Bog mi je svjedok da ne znam, zasto to vasa velemoznost cini, jer moji sluzbenici odrzali su poput vjernih Hrvata vjernost kraljevskomu velicanstvu cuvajuci s menom krajinu na korist kraljevine. Neprijatelji moji opadnuli su me doduse zlobno pred vama, da sam poganskim nacinom poradio, da dove- dem neprijatelja u kraljevinu Hrvatsku i protiv njegova velicanstva. Molim vas, da tako- vim rijeCima ne vjerujete ... Mnogo se je doduse izmedju mene i Turaka d o g o V a r a 1 o, ali inace nije se moglo ciniti, ako se je htjelo sacuvati ovu krajinu, u kojoj prebivam . . . Suvise sam docuo, kako su me obijedili, da zelim protiv vas povesti tursku vojsku, u kojoj imade i mojih sluzbenika . . . Medjutim Turcin imade dosta Ijudi za vojsku, da provaljuje i pustosi u kraljevstvu. Tim se nijesam nikad posluzio, niti cu se ikad posluziti. Smiono kazem, da bih sve Turke utamanio, kad bi to mo- gao . . . Kao novinu vam javljam, da se je moj uhoda iz Bosne vratio te posve izvjestne glase donio, kako je bosanski pa§a skupio sve svoje sile, pa hoce da provali u kraljevinu Hrvatsku. Bojim se, da prijeti kraljevini veliko zlo, ako ne bude pomoci . . .«. Surovanje Ivana Kocijana s Turcima i prijetnje njegove, da ce sultanu predati Ko- stajnicu, silno se dojmise knezova Zrinskih. Stoga stadose snovati, kako da se oslobode nemiloga gosta svoga. Dne 9. srpnja 1539. borave oni u Ivanicu kod vrhovnoga kapitana Jurisica, te ugovaraju s njime. Jurisic im obecaje, da ce njima u prilog poraditi kod kralja. On ce izmoliti u kralja za njih slobodno pismo (literas, quae vocantur salvus con- ductus), kojim ce im sve oprostiti, ako su ikad protiv njegova velicanstva sagrijesili. Kralj de nadalje braCi i njihovim sluzbenicima predati gradove Susjedgrad, 2elin, Kostajnicu i SMRT IVANA KOCIJANA. 139 cT rot^c^^ >Y^cft^y}^^y Petrovljan; a za gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec izdat ce im nasljedna pisma (literas hereditarias). Ako to JuriSic u kralja ne izradi do 1. sijeCnja 1540., neka im onda bude njegov grad Kiseg s varoSem, selima i prihodima, kako ih on sada drzl. Medjutim toga nije trebalo, jer je kralj Ferdinand na predlog Juri§i(iev ve6 24. srpnja izdao braci Zrinskima posebnu povelju, kojom im je sva obedanja, po JuriSicu zadata, sveCano po- tvrdio i obecao, da ce ih do nove godine izpuniti. ZnaCajno je, §to Ferdinand kaze, da je on to Zrinskima u5inio ne samo poradi njihovih dosadanjih i buducih sluzba, nego tako- djer »iz stanovitih, inaCe razlo^itih uzroka*. Nema sumnje, da su dogovori izmedju Zrinskih i Juri§ica u Ivanicu, kao i obecanja kralja Ferdinanda jos vi§e doprinijela, da su se braca odlucila osloboditi Ivana Kocijana. Sto se je dalje zgadjalo, nije izvjestno; samo je to stalno, da je knez Nikola Zrinski dao 27. listopada u Kostajnici ubiti Ivana Kocijana. Isthuanffy pripovijeda o tom ovako. Fer- dinand, kaze on, pisao je potajno list Nikoli Zrinskomu, u kojem ga je korio, sto je Koci- janu ustupio Kostajnicu, te ga je pozivao, da Kocijana ill zasuznji ili pogubi. Nikola je na to poSao u Kostajnicu, gdje ga je Kocijan pogostio. Kad je poslije gostbe Kocijan otisao u svoju loznicu, poslao je Zrinski k njemu dva svoja vojnika, rodom Hrvata, po imenu Jurja Qrabusa i Ivana Hojsica, a sam je sasao do gradskih vrata, govoreci sva§ta s raz- nim Ijudima i strazarima, da se ne bi dosjetili i njegovu namjeru pomrsili. Uzpevsi se ona dva hrvatska vojnika u gornji sprat zgrade pritajili su se, kao da ce Kocijanu ne§to saobciti, §to se njega tiCe, pa kad je on svoju druzinu od- pustio i njih primio, oborio se je na nj prvi Juraj Qrabus, te ga je bodezem ranio u trbuh. Premda je rana bila smrtna, pobrzao je Kocijan da pograbi svoje oruzje, koje je o stijeni visilo; ali u tom ga je Hojsic sjekirom udario po glavi, te se je Kocijan mrtav na zemlju sru§io. Na to su mu IjeSinu ba- cili na gradsko dvoriSte, odsjekavSi mu prije glavu, koja bi poslje poslana u I3ec kralju Ferdinandu. Drugi pisac, po imenu Franjo ForgaC, pripovijeda opet, da je sam Nikola Zrinski ubio Kocijana, pomamivSi se za njegovim blagom. Jednoga dana objedovao je knez Nikola s Kocijanom u Kostajnici. Poslije objeda izvukao je Kocijanu maC iz korica, kao da ga 2eli ogledati, a onda ga je njim umorio. Tri dana iza katastrofe u Kostajnici (30. listopada 1539.) pi§e kaStelan grada Kra- Ijeve Velike, po imenu Nikola Mikuli(5, banu Tomi Nada^du, koji je 16. listopada zajedno s banom Petrom Keglevidem u Zagrebu boravio, posve kratko ovako: »Za ubojstvo. po- Cinjeno po knezu Zrinskomu na Ivanu Kocijanu, vjerujem da je va§e velemo?.no gospod- stvo \^t doznalo* (Decollationem autem Johannis Koczianeris per comitem Zryny factam credo vestram magnificam dominationem iam intellexisse). KaStelana Mikuli(ia kao da se to nije ba§ osobito kosnulo; njega su vi§e zanimale priprave Turaka u Bosni i Po^egi. pa je po nalogu banovca slavonskoga Siljao stra^.e od konjanika i pjeSaka prema Po?-egi, Ca- klovcu, kao i prema Savskom Brodu kod QradiSke, gdje je kliSki sandiak Muratbeg skup- Ijao vojsku za nove provale u preostalu Slavoniju. ViSe se je dojmila smrt Kocijanova oCitih i tajnih protivnika kralja Ferdinanda. Valentin Turak odgovara iz grada Pape 6. stu- denoga banu Tomi Nada2du na njegovu vijest o smrti Kocijanovoj, da se ta »bezsmislena« (absurda) pogibija »ubogoga« (misero) Kocijana ne mo2e ni od koga odobriti. pa onda do- daje: »Jedino to vaSoj velemoinosti piSemo i po dufnosti vjernoga prijatelja svjetujemo. Y PODPIS KRALJICE IZABELE. Snimljeno s izprave od 4. kolovoza 1542, koja se Suva u narodnom muzeju u BudimpeSti. 140 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOL.IA (1527.-1540.). da cuva glavu i imanja svoja. Ne znamo dosta, komu bi se moglo vjerovati, kad je gazenje prisege svima tako obcenito, da se nijedna stvar ne smatra tako neznatnom, kao sto pre- krsiti vjeru, koju je, vjerujemo, Kocijan uglavio s knezovima, jer im se inace ne bi bio povjerio«, Bas radi toga, sto su mnogi proglasivali knezove Zrinske vjerolomcima i ubojicama, bila su braca prinudjena, da se sklone pod osobitu zastitu kralja Ferdinanda. Ivan i Nikola Zrinski izlazu u posebnoj spomenici kralju, kako su Kocijana uklonili s puta »ni za imanja ni za vladanje« (pro nullis bonis nee dominio), nego jedino »s obzirom na krscansku vjeru i njegovo posveceno velicanstvo«, pa ga onda mole, da im izdade milostivo pismo, da se ni njima ni njihovim potomcima nikad ne bi moglo isto spocitavati. Suvise ga mole, da im zapise gradove Susjedgrad, Stubicu, Kostajnicu, Petrovljan i 2elin, nadalje da im za sva vremena potvrdi Medvedgrad, Rakovec i Lukavec, a oni ce mu za to oprostiti sav dug, koji duguje njihovim predjima i njima. Jos traze od njega, da im osigura imanja Vran- ske priorije, dok se ne povrate njima ili njihovim potomcima onih 12.000 forinti, za koje su ih oni odkupili. Napokon ga zaklinju, neka im odredi godisnju placu za uzdrza- vanje 500 lakih konjanika, s kojima ce sluziti vjerno kralja i citavo krscanstvo, te izla- gati za njih svoja imanja i glave. Ferdinand je knezovima rado oprostio sve, sto su ma ikada (eo vel alio nomine) pocinili, rijesio ih je kraljevske nemilosti, koju su zato zaslu- zili, te je odredio izrijekom »da nitko ne smije njima ni njihovim potomcima receni cin spo- citavati, niti tako njihovu cast vrijedjati« (quod a nemine vobis vel heredibus vestris iam dictum factum improperari sive crimini verti aut contumeliose objici debeat, neque adeo honorem vestrum offendere possit). No zato ce i knezovi izdati zasebnu izjavu, da ce ga vazda zakonitim kraljem svojim priznavati, svakoga se pogadjanja s Turcima ili drugim neprijateljima kloniti, te uvijek kao vjerni podanici u duznoj vjernosti i posluhu uztrajati. Qradova Susjedgrada, Stubice, Kostajnice, Petrovljana i Zelina ne moze im za sada zapisati, jer nijesu u taj mah u njegovim rukama; glede Medvedgrada, Rakovca i Lu- kavca, kao i glede imanja Vranske priorije ucinit ce, kako zele. Napokon sto se tice place za uzdrzavanje 500 lakih konjanika, ugovarat ce s njima vrhovni kapitan Nikola Jurisic; osim toga poslat ce kralj komisare, koji ce krajiske gradove pregledati, te sve udesiti, da budu zgodniji za obranu. Dok su tako knezovi Zrinski od Ferdinanda mogli ocekivati cak i nagradu, sto su uklonili s puta Ivana Kocijana, zamrznuli su na njih javni i tajni privrzenici kralja Ivana Zapolje. Sto vise, sam sultan Sulejman planuo je silnim gnjevom na hrvatske knezove, te je zahtijevao od kralja Ferdinanda, da ih radi toga umorstva kazni. Ako to ne ucini Fer- dinand, kaznit ce ih sam sultan, pa ce na njih poslati svoje sandzake (bosanskoga i sme- derevskoga), da satru njih i njihovu djedovinu. A buduci da su posjedovanja knezova Zrin- skih »vrata i stit Hrvatske«, zaprijetila je velika opasnost citavomu kraljevstvu hrvat- skomu. Stoga je mnogo zavisilo o tom, sto ce u Carigradu izraditi Ferdinandov poslanik Jerolim Laski, nekad Zapoljin privrzenik, a od dvije godine natrag pristasa i pouzdanik kralja Ferdinanda. Laski bijase poslan k sultanu, da mu omrazi Ivana Zapolju, i da onda i njega Ferdinand lakse ukloni s puta. Ivan Zapolja naime slabo je mario za to, da se izpune uvjeti mira, koji bi utanacen u Velikom Varadinu. Vec radi toga bijase ponovo doslo do opreka izmedju protukraljeva. No jos veci jaz nastao je medju njima, kad se je Ivan Zapolja 2. ozujka 1539. ozenio u Stolnom Biogradu Izabelom, kcerju poljskoga kralja Sigismunda I., te se je moralo bojati, da ce potomci iz toga braka svom snagom pregnuti, da Habsburgi ne obladaju citavom Ugarskom. Stoga je Laskoga zapala zadaca, da obznani sultanu uvjete velikovaradinskoga mira, ne bi li on neharnoga Zapolju odvrgao i sudbini njegovoj prepustio. I zaista je Laski prigodom audiencije 7. studenoga 1539. sultanu priobcio sve potankosti tajnoga mira. Medjutim ipak nije postigao cilja. Sultan bijase vec prije obavijesten o miru; k tomu IVAN UNGNAD KAO VRHOVNI KAPITAN. 141 se je opet priklonio Ivanu Zapoiji, koji bijase odlucio poslati mu poslanstvo pod Jur- jem Utisenicem i godisnji danak. Tako je Laski malo ne stradao, jer su neki veziri i piSe svjetovali sultana, da mu dade nos i usi odrezati, te ga u tamnicu baciti. Tek bo- gatim darovima izmolio je Laski za sebe Slobodan povratak, a za svoga kraija primirje na pol godine pocevSi od 1. sije^nja 1540, Ali knezovi Zrinski bise Iz primirja izrijekom izkljuceni, koje zato, §to bijahu nekadanji danak uzkratili, koje opet radi toga, §to su Koci- Jana pogubili. Medjutim bijaSe se i Ferdinand pobrinuo za dalju obranu hrvatskoga kraljevstva. Najprije poniilovao je kcer i sinove nesrecnoga Kocijana, kao 1 zeta njegova Ulrika Eit- zinga, zabranivsi medju ostalim hrvatskomu banu Petru Keglevicu pismom iz Beca od 27. prosinca 1539., da silom utjeruje duznih 600 forinti od kmetova njihovih na imanjima Susjedgrada i Stubice. Suvise povratio je kralj kceri i sinovima Kocijanovim neka dje- dovska imanja, kao i razlicite prihode u Kranjskoj i Koruskoj. Tim milostivim djelom udo- brovoljio je brojne prijatelje toga roda tako u Hrvatskoj kao i u nasljednim zemljama. Na- dalje je kralj rijesio vrhovne kapitanije vjernoga Nikolu Jurisica, ostavivSi mu samo cast zemaljskoga kapitana za Kranjsku i brigu za hrvatske gradove na Uni; vrhovnijn pak kapitanom svojih ceta iz nasljednih pokrajina u Slavoniji imenovao je 12. sijecnja 1540. Stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada, koji je jos prije boja na Muhac- kom polju mnogo utjecao u poslove kra- Ijevine Slavonije. Napokon je kralj uredio ne§ta i u poslu hrvatske banije. Buduci da se je Tomo Nadazdi posljednjih mjeseci 1539. odrekao banije, ostao je Petar Ke- glevic jedini ban u citavom kraljevstvu. Ferdinand nije mu imenovao druga, vec je 12. sijecnja 1540. izdao u Becu ovaj zna- meniti dekret: »Ferdinand po Bozjoj mi- losti kralj rimski, Ungarije, Ceske, Dalma- cije, Hrvatske i Slavonije. Velemozni vjerni i Ijubljeni. Proslo je vec mnogo dana, sto smo primili tvoje pismo, poslano nam po zasebnom covjeku; ali nijesmo htjeli da na nj odgovorimo, dok ne uredimo sve stvari glede odrzanja i obrane recenih naSih kraljevina, da bi tako i tebi vi§e doliCan i odiucan odgovor dati mogli. Jav- Ijam ti dakle milostivo, da smo, spoznavsi naime stalnu tvoju vjernost, hrabrost u vojniCkim poslovima, kao i razboritost i pravednost pri upravljanju ovih naSih po- slova, odredili, da ti sam bez ikakvog druga bansku slu2bu za sada o b a V 1 j a § (ut tu solus sine aliquo collega banatus officium pro nunc geras). Ne dvojimo, da ti sam upravi tih stvari i vladanju (kako sada stvari stoje) zadovoljavati mo- 2e§, te da ti druga ne treba. Da bi tu sluzbu lagodnije vrSiti mogao, odluCili smo ti dr- 2ati tri sto lako orufanih konjanika, kojima ce§ se prema potrebi slu^iti. A za uzdrzavanje, koje bi se tebi u svako doba podati imalo, razpravljat cemo s nekim drugima na dojdu- dem saboru, koji smo veC u Slavoniji sazvali, te se nadamo, da 6e se stale?-! kraljevine naSemu zahtjevu u tom pogledu odazvati. Dano u naSem gradu BeCu, dana devetnacstoga mjeseca sijeCnja, godine tisu(Su pet sto cetrdesete . . .« Tako je Keglevici ostao banom bez druga, te je iza njega pretegnuo obiCaj, da hrvatskim kraljevstvom upravija vazda samo jedan ban. Na po«Jetku veljaCe 1540. vratio se je Jeronim Laski iz Carigrada u BeC. Ali Ferdi- nanda nije ondje zatekao, jer je ovaj odputovao u Nizozemsku, gdje se je s bratom Kar- lom sastao i vije(Sao, kako da se dokrajCe vjerske smutnje u NjemaCkoj. U BeCu je ostala ClRILSKI PODPIS NIKOLE JURISICA na iednoj izpravi od 21. ozujka 1528. Cita se: •Mikula Jurisi6 moje ruke pismo«. Izvorua izprava a c. i kr. kuinom, dvorskom i dr- zavnom arhivu u BeCu. 142 Ferdinand i. habsbui^qovac (i527.-i564.) i ivan zapoua (1527.-1540.). kraljica Ana, koja je vec 5. veljace bana Petra Keglevica izvijestila o dozvoljenom pri- mirju na pol godine, te mu podjedno zapovjedila, da nastoji na krajini pod svaku cijenu odrzati mir. Neka o sklopljenom primirju obavijesti takodjer kapitane u Senju, Otoccu, Bihacu i Ripcu, da ga i oni drze; ali uza to neka po uhodama neprestano razpituie, sta Turci snuju i rade. Cim sto dozna, neka joj sto brze javi, jer ona zeli, da za svaki slucaj bude pripravna i sigurna. Slicna pisma razaslala je kraljica takodjer namjestniku u Ugar- skoj, Aleksiju Thurzu, zatim vrhovnomu kapifanu Ivlnu Ungnadu, a i supruga svoga Fer- dinanda obavijestila je o svemu, sto joj je Laski priobcio. Premda je tako bilo proglaseno primirje, ipak hrvatsko kraljevstvo nije uzivalo mira. Sandzaci bosanski i smederevski sve pored primirja udarali su na Slavoniju i Hr- vatsku, te su narocito pregnuli, da satru knezove Zrinske. Prve zesce navale zaredale su vec mjeseca ozujka 1540. Knezovi Ivan i Nikola Zrinski stali su sada vapiti za pomoc u kralja Ferdmanda, kraljice Ane, band Kegievica i drugih drzavnih castnika. Kraljica Ana salje 4. travnja Jeronima Laskoga u Hrvatsku, da odanle podje bosanskomu sandzaku Usrefbegu i smederevskomu Mehmedbegu Jahijapasicu, pa da ih makar i mitom odvrati od daljih provala. U isti mah porucuje Ferdinand 8. travnja iz dalekoga Qenta knezovima Zrinskima, neka se sporazume s njegovim vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom, pa im uza to salje pismo sigurnosti, kojim prima sve njihove gradove na krajini u svoje ruke s obecanjem, da ce ih njima opet vratiti, cim sultana sklone, da se okani dalje osvete. Jerolim Laski vec je 10. travnja u Zagrebu, gdje no skuplja darove (vrceve) i dukate, koje ce sandzacima odnijeti. Dne 16. travnja opet je u Kraljevoj Velikoj, odakle trazi, da mu se za njegove vjerne sluzbe najdulje do Qjurgjeva ustupi Susjedgrad. U po- sebnom pismu vrhovnomu kapitanu Ungnadu javlja, kolika pogibao prijeti Pakracu, gradu knezova Zrinskih, u kojemu nema ni hrane ni puscanoga praha. Ako taj inace jaki grad Turci osvoje, propasti ce citava Slavonija sve do njemacke medje. Da ga ipak obrani, pisao je Laski smederevskomu i beogradskom sandzaku Mehmedbegu, da Pakrac nije vise knezova Zrinskih, vec njegov, i da ga stoga pusti na miru. Laski ce poci u Qradisku, gdje ce ugovarati s kliskim sandzakom Muratom, a onda ce na povratku uci u Pakrac, te ga preuzeti. Ungnad neka stoga sto brze poslje Savom dovoljno hrane za taj grad. Kne- zovi su Zrinski medjutim ugovarali i s vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom. Oni su bili spremni sve svoje gradove na krajini ustupiti svojemu prijatelju Tomi Nadazdu ili ih predati u kraljevske ruke, ako im kralj mjesto njih podijeli druge gradove i imanja u Ugarskoj. " U dogovorima u pogledu predaje gradova izvijestio je knez Zrinski kraljicu Anu pismom iz Petrovljana 13. lipnja 1540. Uza to javljao je, kako se Turci ponovo spremaju da udare na gradove njegove i brata mu Ivana, pa ju je zaklinjao, neka zapovjedi vrhov- nomu kapitanu Ivanu Ungnadu, da im pritece u pomoc, »jer ako ijedan (od tih gradova) dodje u turske ruke, propala je sigurno kraljevina Hrvatska (de regno Croatiae actum erit). »Prosvjedujem pred Bogom i vasim kraljevskim velicanstvom (i ocitujem), da ja s mo- jim bratom recene gradove protiv tolikog neprijatelja dulje odrzati ne mogu«. I zaista spremali su se Turci u ono vrijeme na sve strane, da obraCunaju s knezo- vima Zrinskima. Smederevski i beogradski pasa Mehmedbeg sa svojim sinom Oroslanbe- gom skupljao je svoje cete koje u Qorjanu koje u Pozegi; u isto doba sabirao je bosanski sandzak Usrefbeg sa svojim gojencem Muratbegom, sandzakom kliskim, druge cete oko QradiSke na Savi. Prvih dana srpnja javljaju kastelani iz krajiskih gradova potanko o tim turskim pripravama: Ivan Horvat iz Pakraca, Stjepan Bosnjak iz Dianovca, a Mi- hajlo Knilosy i Sebastijan Ember iz Kraljeve Velike. Pakracki kastelan Ivan Horvat, znade i to, da su u Qradisku (Qradische brod) dovezeni topovi nekad Kocijanovi i despota Stjepana Berislavica, nadalje da su onamo stigli i janjicari, kao i kliski sandzak Muratbeg. Jedno samo ne zna sigurno, kojim smjerom naime kane Turci poci: jedni kazu, da 6e SMI^T IVANA 2AP0UE. 143 udariti na Pakrac, drugl opet, da 6e krenuti prema Uni, te podsjesti Kostajnicu, Zrinj i druge gradove u kotaru Totu§evini. Zagrebacki biskup Simun od Erdeda javlja opet u pismu iz Dubrave 10. srpnja, kako su Turci odlucili nakon pada Kostajnice i ostalih gra- dova knezova Zrinskih podsjesti takodjer njegove gradove i varoS u Hrastovici, pak moli stoga ratno vijece §tajersko za §to brzu pomoc. U polovici srpnja 1540. provalili su zaista bosanski i kliSki sandzak prema Uni, te su s vojskom od 30,000 Ijudi stali podsjedati gradove Kostajnicu i Zrinj. Potonji grad preuzeo je braniti mladji brat Nikola Zrinski, dok je stariji brat Ivan iz bliza i daleka skupljao po- modne Cete. Dne 14. srpnja pi§e knez Ivan iz Qvozdanskoga pismo Ivanu Ungnadu, u ko- jem se tuzi, kako su Turci sve njihovo vladanje pozgali, ostaviv§i tek puste i prazne gradove. Knez zaklinje kapitana, neka mu za volju Bozju i radi krscanske vjere ipak jednom pomogne. Teda negda dobio je knez Ivan toliko pomoci, da je mogao do6i pod Zrinj i prinuditi Turke na uzmak. Oslo- bodivSi braca svoje vladanje predjose malo zatim sa svojim sluzbenicima i prijateljima preko Une na tursko zem- IjiSte, da ondje cetuju. Tom zgodom spaliSe i razvaliSe varo§i pod Dubicom i Kamengradom, te odvedose odanle mnogo naroda u suzanjstvo. Turske navale na vladanje kne- zova Zrinskih prestale su neko vrije- me iza posljednje nedace, jer su i sul- tan i pase njegove morali obracati svu paznju na dogadjaje u Ugarskoj i Erdelju. U Erdelju naime bijase se vojvoda Stjepan Majlath podigao pro- tiv kralja Zapolje, pak je radio, da se s pomoci budi Sulejmanovom budi Ferdinandovom uzpne na knezevsku stolicu u onoj zemiji. Kralj Ivan bio je stoga prinudjen da zaratuje na Maj- latha i njegova druga Emerika Ba- laSu. OsvojivSi vi§e buntovniCkih gra- dova u Erdelju dao je napokon pod- sjedati tvrdi grad FogaraS, u koji se bijahu Majlath i BalaSa zatvorili. Ali za vrijeme podsade obolio je Ivan Zapolja, a na to mu je malo zatim pala i kap, tako da mu je lijeva strana tijela posve obumrla. Te2ko bolestna dopremili su ga po savjetu lijeenika 10. srpnja u Szdszsebes, gdje ga je zatekla radostna vijest, da mu je supruga Izabela 7. srpnja u Budimu rodila sina IvanaSigismunda (Stjepana). Radostni taj do- gadjaj proslavljen bi u gradu i u logoru s velikim slavljem i sveCanostima, kod kojih je sudjelovao i sam bolestni Zapolja. No vet sutradan pala mu je kap po drugi put. Slute(ii, da mu je umrijeti, skupio je oko sebe poglavite privr^enike svoje, kao Petra PetroviCa, Jurja UtiSeni^a, Stjepana Verbeca, Valentina Turka, Antuna VraniiCa i peCujskoga bi- skupa Ivana, te im je preporuCio svoju suprugu i sina, kojega neka dadu proglasiti za kralja. Podjedno je tada ve6 velikovaradinskoga biskupa Jurja UtiSenida imenovao skrb- nikom svoga sina, te zamolio ostalu gospodu, da Jurja zborom i tvorom slo2no po- maiu. Neka se okane misli, da bi se ikad podvrgli kojemu kralju od habsburfke poro- dice, veC neka si osiguraju milost sultanovu, pa neka u to ime §to prije poSiju k njemu IVAN SIQISMUND. Snimljeno s mjedene medalje u narodnom muzeju u BudimpeSti. Napis: Johannes . Sigismund(us) . D(ei) . Q(ratia) . Rex . Ung(arie). 144 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (15?7.— 1564.). poklisare s bogatim darovima. Iza toga lezao je Ivan jos devet dana nijemo i bezsvijestnoi te je napokon umro 22. srpnja 1540. u 53. godini dobe svoje. Smrt Ivana Zapolje pokrenula je nove borbe za Ugarsku. Skrbnici djeteta Ivana Sigismunda nijesu snivali o torn, da bi izpunili pogodbe velikovaradinskoga mira od go- dine 1538., vec su nastojali, da njemu osiguraju vladu u Ugarskoj i Erdelju. Kancelar Ver- beci i pecujski biskup Ivan posli su u Carigrad, da znatnim novcima i bogatim daro- vima steku miiost sultanovu i njegovih savjetnika. Juraj Utisenic, Petar Petrovic i Valentin Turak pohitali su na poziv kraljice Izabele sa svojim cetama u Ugarsku, gdje su najprije u Stolnom Biogradu sahranili Ivana Zapolju, a onda u polovici rujna skupili sabor svojih privrzenika na Rakoskom polju, te ondje jednodusno Ivana Sigismunda pro- glasili kraljem. Jos bi tada odluceno, da kraljica zajedno sa svojim savjetnicima upravlja drzavom; Utisenic neka ostane vrhovnim pokladnikom, Petar Petrovic neka kao temeski zupan upravlja doljnim krajevima, a Valentin Turak da bude vrhovni vojvoda vojske. Uza sve to nijesu prilike za kraljicu Izabelu i njezinog sina bile najpovoljnije. U jednu ruku odlucili su neki velikasi, zaziruci od Jurja Utisenica, prikloniti se Ferdinandu, kao kolocki nadbiskup Franjo Frankapan, mocni Petar Perenj i Sigismund Balasa; u drugu ruku opet kratio se je erdeljski vojvoda Stjepan Majlath sa svojim drugom, da polozi prisegu vjer- nosti kraljici i njezinu sinu, vec je gledao da odrzi svoju samostalnost, bilo to s pomocu sultanovom bilo s Ferdinandovom. Da je u kralja Ferdinanda u onaj mah bilo dovoljno vojske, te da je s mjesta pro- valio u Ugarsku, bio bi vjerojatno obladao pretezitim dijelom kraljevstva. No kako nije imao dovoljno novaca za opremu vojske, a nije se ni od brata Karla mogao nadati kakvoj pomoci, nastojao je da i u kraljice Izabele i u sultana izradi priznanje velikovaradinskoga mira, pa da tako mirnim putem oblada citavom Ugarskom. U Budim poslao je u tom poslu kraljici Izabeli grofa Nikolu Salma mladjega, a u Carigrad ponovo Jerolima Laskoga. Jos prije smrti Ivana Zapolje bijase Ferdinand namjeravao, da opet poslje Laskoga u Carigrad, i da izmoli produljenje primirja i da uredi neke druge poslove. U to ime po- dijelio mu je vec 8. srpnja 1540. posebnu instrukciju, a podjedno ga je imenovao banom kra- Ijevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te mu je k tomu ustupio gradove Susjedgrad i Stu- bicu, koji su jos nedavno pripadali Ivanu Kocijanu, a poslije su ih trazili knezovi Zrinski. Kako je Laskomu bilo prolaziti Slavonijom, Hrvatskom i Bosnom, izdao je kralj Ferdinand, vrativsi se iz tudjine u Bee, 23. kolovoza za nj vjerovna pisma na hrvatskoga bana Ke- glevica, zagrebackoga biskupa Simuna od Erdeda, kao i na zagrebacki kaptol. Jerolim Laski bio je vec 27. kolovoza 1540. u Optuju, a 31. kolovoza u Susjedgradu kraj Zagreba, odakle izvjescuje kralja o svom dosadanjem putovanju i prilikama, koje je u hrvatskomu kraljevstvu zatekao. Od nekoga sluzbenika bana Petra Keglevica doznao je, da su Turci bill vec sve spremili za podsadu Kostajnice, ali u to su doznali za smrt Ivana Zapolje, pa su posli u Srijem. Nadalje je dosao k njemu Krsto Zempce (Svetacki), koji drza dva grada dvije milje daleko od Gradiske, pa mu je pripovijedao, da je stigla iz Carigrada zapovijed bosanskomu sandzaku i Muratbegu, neka podju u Budim; ako bi ih Ugri htjeli na tom putu zaustavljati, neka sve spale i opustose. Jos se Laski tuzi na nevoljno stanje u Susjedgradu, jer je Kocijanova udova sve sobom odnijela, tako te nije ostalo u njemu ni toliko hrane, da bi se »u jedno oko moglo metnuti«. Zato moli kralja, neka nalozi vrhovnomu kapitanu Ivanu Ungnadu, da od kraljevskoga zita, sto je u Zagrebu pohranjeno, uzajmi bar toliko, da bude dovoljno za sjeme. Malo dana zatim, 10. rujna, javlja Laski kralju iz kastela Stubice ovo: »Neka znade vase velicanstvo, da je bosanski sandzak sve svoje sile skupio, ladje (sajke) opremio i hranu u njih metnuo, kako je to svojim ocima vidio moj covjek, kojega sam u Qradisku poslao. Qospodin Krsto Zempce (Svetacki), koji ima dva grada do dvije milje daleko od Gradiske, dosao je jucer k meni zajedno s Nikolom Tar- noveckim (Tarnoczy). Oni su mi govorili, kako njihove uhode sude, da ce (Turci) poci u J. LASKt U SLAVONlJi. 145 Ugarsku i pokusati da zauzmu Peduh. Jo§ su mi saobcili, da se brojni (Turci) u Beogradu skupljaju, te da se u velike spremaju poci prema Budimu. Receni gospodin Krsto napo- kon mi je kazao, da mu je jedan zarobljeni Turcin, koji mu je odkupninu donio, pripo- viiedao, kako je sultan nalozio beogradskom sandzaku, da potece u pomoc udovici kralja Ivana, a na to je reCeni sandzak poslao kraljici u Budim vijest, neka bude dobre volje. Drugo novo nemam ni§ta, nego da je gospodin ban Keglevic^ od nemale cesti svoje voj- nike izgubio«. Dne 18. rujna boravio je Laski u Qradiskoj, odakle je opet kralju pisao: »Jucer dosao sam ovamo, i tu sam zatekao ^au§a Topukliju, covjeka meni prijateljskoga, koji je jednom devet mjeseci boravio u Budimu. On je zato pohitao ovamo, da sandzake od Bosne, Zvornika i Krusevca opremi u Srijem. Ostavio je sultana zdrava i citava u Cari- gradu, a dosao je od njega ovamo za devet dana. Sutra pak vraca se i nosi sa sobom novinu, da vase velicanstvo salje 20.000 vojske za osvajanje Budima. Ja sam mu uz pri- segu govorio protivno, ali on mora takvu novinu donijeti, buduci da njihove (turske) uhode i zarobljenici, koji su netom izmedju sluga Keglevicevih dovedeni, jednako govore, te se podudaraju glede broja vojske, Jos mi je rekao, da zaiudo putujem, ako se radi o Budimu, jer ga sultan ne ce nikad dati vasemu velicanstvu . . . Nadalje tvrdi, da ce se sultan sva- kako podici na va§e veliCanstvo i gospodina brata vasega. Vec je naredjeno, da se hrana iz Citave Qrcke dovozi u Smederevo. Stoga neka to vidi vase velicanstvo, da za vrijeme bude pripravno. Neka se za Bozju volju najprije oboruza na rijekama, jer ako dobro Du- nav i Savu oruzjem obskrbi, prinudit ce Turke, da kod kude ostanu. Ja pak, ako pozivim i vasemu se velicanstvu povratim, obecajem, da cu Turke prisiliti da se ne micu. Samo neka mi dade na Dunavu 20.000 vojske, i to 6000 Spanjolaca ili Talijana, toliko isto Nijemaca, zatim 4000 ugarskih sajkasa i toliko lakih konjanika, suvise jos brodove, most i nekoliko tisuca stupova. Sve to moralo bi biti gotovo do prvoga ozujka. Ako take udesi va§e veli- canstvo, zaustavit cu Turke. Ako to ne ucinim, kako obecajem, neka me vaSe velicanstvo objesi . . . Na Savi opet moralo bi biti 5000 vojske, i to 3000 Talijana, a 2000 Slavonaca i Hrvata, Bojim se medjutim, da cu ovdje zaostati te ne cu moci vase velicanstvo sluziti. Ako se to zgodi, preporucam ponovo va^oj visosti moju zenu i djecu . . .« Iz Gradiske pro- lazio je Laski Bosnom na jugoiztok, te je 31. listopada 1540. stigao u Carigrad. Turski caus u Qradiskoj bijase dobro nacuo, da kralj Ferdinand sprema vojsku na Budim. Qrof Nikola Salm naime nije od kraljice Izabele nikako mogao primiti izvjestna odgovora, da li prihvaca pogodbe velikovaradinskoga mira ili ne. Kraljica je zatezala odlu- kom izvinjuju(ii se, da deka upute od svoga otca, poljskoga kralja Sigismunda. Medjutim je ona po savjetu sinovih skrbnika izcekivala pomoc od sultana, kao i povratak ugar- skih poslanika iz Carigrada. RazabravSi sve to Ferdinand skupio je mornaricu na Dunavu i malenu vojsku, imenovao joj zapovjednikom Leonarda Velsa, te ga poslao u Ugarsku. Na poCetku listopada 1540. zapoceo je Vels vojnu. krenuvSi iz Ostrogona prema Budimu. Zauzevsi uzput varoSi Visegrad i Vac utabcrio se je 22. listopada vi§e Staroga Budima. U to je grof Nikola Salm jo§ jednom poku§ao, da se pogodi s kraljicom Izabelom. Ali ve(i 24. i 25. listopada, nakon sastanka s kraljicom u Budimu, javio je Salm kralju Ferdi- nandu: »Kraljica rado bi uCinila, sto va§e velicanstvo trazi; no ona imade tek ime a ni- kakve vlasti. Sve stoji do kaludjcra (Jurja). Taj pak zajedno s Turkom (Tortikom) snuje samo o prcvari*. Sad se je spremio Vels, da podsjeda sam Budim, premda se je slabo nadao. da ce ga zauzeti. U jednu ruku bio je u novije doba znatno utvrdjeni Budim snab- djeven jakom posadom, u drugu opet bill su Ferdinandovi vojnici nezadovoljni, jer nijesu primali plaCe, a nijesu imali ni hrane ni za se ni za konje. Tako je napokon Vels morao 19. studenoga podsadu dignuti. OstavivSi posadu u Pe§ti osvajao je s preostalom vojskom gradove ViSegrad i Tatu, dok mu se je Stolni Biograd po naputku Pctra Pcrenja sam predao. K 1 a I <i. Hrv. povj. III. (5.) 10 146 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). Nekako u isto vrijeme, kad je Leonard Vels provalio u Ugarsku, stigli su posld- nici Verbeci i pecujski biskup Ivan u Carigrad, gdje su vrlo prijazno docekani. Dne 9. listopada primio ih je sultan prvi put i buduci da ih je francuzki poslanik Rincon podupirao, mogli su vec 17. listopada javiti u Budim, da je sultan mladomu kraljevicu prepustio citavu Ugarsku zajedno s Erdeljem, te da ce oni vec za dva dana kuci poci. I zaista je sultan izdao njima pismo, u kojem je Zapoljinu sinu za godisnji danak od 50.000 dukata zapisao Ugarsku, »koju je on svojom sabljom osvojio«. Ako bi pak mladi kra- Ijevic umro, vrsit ce ugarska gospoda ono, sto ce im zapovjediti. Kud i kamo gore prosao je Jeronim Laski, osobito radi toga, sto je sultan u to docuo, da je Ferdinandova vojska provalila prema Budimu, Kad je 7. studenoga Laski pred sultana dosao, oborio se ovaj na njega bijesno: »Zasto je tvoj gospodar poslao vojsku na moju zemlju? Zaista umije on da vara. Tu moli primirje do konca Ijeta, a onda se oruza, da udari na Budim. Sada je zima, ali nakon zime svanut ce proljece i ljeto«. Laski htio je da opravda svoga gospodara, ali je na to sultan jos zesce planuo, tako da je veliki vezir poslaniku namignuo, neka zasuti i ode. Sad se je tri sata vijecalo, sta da se uradi. Na- pokon bi odluceno, da sultan podje u Drinopolje i ondje proglasi rat. Treci vezir i rume- lijski beglerbeg dobise nalog, da sa 3000 vojske s mjesta pohitaju Budimu u pomoc. Neki se predlagali, da se Laskomu odreze nos, usi i ustnice, ali sultan nije to prihvatio, vec ga je dao zatvoriti u kuci velikoga vezira, gdje je ostao zasuznjen do sultanova polazka u rat (20. lipnja 154L). Sultan bijase Laskomu zabranio, da ista javlja ili pise svome gospodaru. Uza sve to Laski je neprestano dopisivao s kraljera Ferdinandom. Oko L prosinca 1540. opisuje mu svoju audienciju kod sultana, te kako je bio u najvecoj opasnosti. O miru ili primirju nema ni govora; zato neka se i Ferdinand dobro pripravi za rat. Javlja nadalje, kako je 20. stude- noga dosao k sultanu slavonski plemic Kristofor Zempce (Svetacki), da mu predade cetiri grada; sultan ga je primio, te mu zapisao godisnju placu od 600 forinti. Taj Kristofor Zempce, koji je »Turcima prodao cetiri grada i domovinu«, govorio je takodjer mnogo toga, sto je bilo nepovoljno i opasno za Laskoga. Nadalje svjetuje kralja, neka dozvoli, da zagrebacki biskup poslje u ime Slavonije u Carigrad poslanike i ponudi danak. Neka zapo- vjedi kralj, da biskupov poslanik donese Laskomu u to ime pismo sa mnogo pecata, pa ce onda (Laski) kao clan one kraljevine (tanquam illius regni membrum) posao izvrsiti. Je- dino tim nacinom mogao bi kralj svoje nasljedne kraljevine odrzati za bolja vremena. Ako bi kralj htio sinu Zapoljinu ono ostaviti, sto mu je otac drzao, i suvise jos sultanu kakav go- disnji darak davati, mogao bi se mozda poluciti mir; ako pak kralj osvoji Budim, neka poslje u Carigrad jos drugoga poslanika, natovarena zlatom (onustum auro), pa bi Laski mogao tada kralju pribaviti mir i ugarsko kraljevstvo. U drugom pismu od 5. prosinca predlaze isti Laski kralju po drugi put, neka dozvoli zagrebackomu biskupu i njemu, da sultanu ponude danak za Hrvatsku i Slavoniju. Ako pak toga ne ce, neka onda te zemlje dobro pripravi za obranu i namjesti vrstnoga kapitana. U Slavoniji neka skupi 3000 mar- toloza i jednaki broj konjanika, pa neka ih drzi u gradovima: Kraljevoj Velikoj, Plovdinu, Moslavini, Cazmi i Dubravi. Javlja jos, kako je poslan caus beogradskom i smederev- skom pasi, da dulje ne zateze, vec da podje u Budim i ondje ceka sultana do Ijeta. Kra- Ijicu Izabelu neka poslje poljskomu kralju, a mladoga kraljevica zajedno s bratom Jurjem i ostalim poglavicama neka odpremi u Beograd. I u daljim izvjestajima tijekom prvih mje- seci 1541. Laski neprestano salijeta kralja Ferdinanda, neka dozvoli, da zagrebacki biskup kao toboze bez znanja kraljeva (tamquam sine maiestatis vestre scitu) poslje pismo s pe- catima, kojim u ime Hrvatske i Slavonije nudi sultanu godisnji danak; s tim pismom ce onda Laski u ime biskupovo i kao ban (nomine suo et meo tanquam banus) ugovarati s Turcima i obecati im danak. Tim ce nacinom ne samo Hrvatska i Slavonija biti oslobo- djene od daljih turskih provala, a i nasljedne pokrajine zasticene od njihovog haracenja, PRANJO t^RANkAPAN U REOfiNSBURQU (1541.). l47 Hego 6e takodjer i kralj Ferdinand, kako ne Ce trebati osobitu paznju svracati na kra" jinu hrvatsku i slavonsku, skupiti sve svoie sile na jednom mjestu za osudni boj u Ugarskoj. A da i tu odrzi pobjedu, neka se narocito obskrbi sajkama i §aika§ima na Dunavu i Dravi, da tako zakrci napredovanje turskini cetama. Laski javlja jo§ kralju o pripravama sultanovim, o ratu njegovu s Perzijancima, kao i o svemu drugomu, §to moze doznati u svome zatvoru. U jednom pismu svjetuje kralja, da utvrdi gradove Val- povo i Siklos, nadalje da skupi sve svoje brodovlje blizu usca Drave u Dunav. U pismU napokon od 10, lipnja pi§e Laski, da ce sultan svakako (omnino) 20. istoga mjeseca kre- nuti iz Carigrada u rat na Ferdinanda. Kralj je Ferdinand zaista sve moguce radio, da se pripravi za borbu s Turcima. Ne samo da je trazio pomoci od svojih nasljednih i ceskih zemalja, nego i od njemackoga drzavnoga sabora. Posebno poslanstvo ugarskih staleza, na celu mu nadbiskup Franjo Frankapan, poslo je u Regensburg, da izmoli pomoc od njemacke gospode. Dne 9. lipnja 1541. drzao je Frankapan pred carem Karlom i kraljem Ferdinandom i sabranim knezo- vima sjajan latinski govor, koji je namah zatim stampan u latinskom izvorniku i njemac- kom prijevodu. Najprije je izlozio kako je Ugarska nakon pada Beograda i Srijema izlo- zena neprestanoj pogibli od Turaka, koji drze u svojoj vlasti usca Save, Drave i Tise, pa tako po tim rijekama prodiru daleko u zemlju. »Izmedju Save i Drave tako su napredovali u nutarnjost Slavonije, da su gotovo vec na pragu Stajerske i Kranjske«. Sultan zali, §to usavsi dva put u Budim, nije toga grada za se pridrzao, jer sada tek uvidja, koliko mu / / / / / /^ vrijedi ugarsko kraljevstvo, tako za odrzanje // _7 l-^^' ic{> raCi,- svoga vladanja kao i za osvajanje ostalih C j '^ S^ /" kr§canskih zemalja. Iz Ugarske mu je lako ^ r-j-^i'*^c\TH*ji4^ udarati na Qermaniju, Qalliju i samu Italiju, jer ga tek gdje koja rijeka zaustavlja. Frankapan PODPIS JERONIMA LASKOQA. poziva njemacke staleze, neka bar odgode s izprave od 27. listopada 1541. Cita se: vjerske razmirice, pa neka se slozno dignu na Hier(onim)us de Lasko P(a)l(atinu)s Sira- obranu Ugarske, koja je dosad bila bedem dien(sis) (e)t c(etera) manu sua. ostaloga krScanstva. Bolje je, da Turke suz- biju u Ugarskoj, nego da ih oni zateku u nji- hovoj domovini. Neka se ne uzdaju u svoje tvrde gradove, jer ovi Turcima ne smetaju. Turci su tirani, koji sve u pustoS obra(5aju, a narod zasuznjuju, ne §tede(Si ni plemide ni vladajucie porodice. K tomu sile i mame krScane, da se odmetnu od svoje vjere, te da postanu poturice, »Molimo vas stoga i Bogom zaklinjemo, oslobodite potiStenu i ved po- gibaju(^u UgaiSku, koja k vama ruke pru2a.. Povedite se za Rimljanima, koje ste naslijediii, i koji su svoje saveznike, prijatelje i susjede Cesto samo radi slave oslobadjali od jarma tirana . . . Neka barem u toj te?.koj pogibli zanijcme vase razmirice . . . Ako sloznim srcinia ne ustanete za spas svoj i Citavoga krScanstva, bojimo se, da vam poslije ne <ie preostati nikakvo mjesto za te razpre . . . Nema sumnje, da tt i sam Bog, za koga se radi, biti u pomo(i. Pod njegovim vodstvom oslobodit dete, suzbivSi Turke, Citavo krSdanstvo od go- lemoga straha, k tomu to. vas zapasti vjec^na dika, da ste spasili Ugarsku, te (ie va§u slavu navijeStati CovjeCja usta kroz sve vijekove«. AM ni vatrene rijcCi nadbiskupove nijesu mnogo djelovale; tek nakon dugih razprava dozvolio je njema<iki driavni sabor mje- seca srpnja »brzu pomo(i« od 12.000 momaka. Dok se je Ferdinand spremao na veliki rat, bjcsnio je neprestano mali rat na me- djama ostataka hrvatskoga kraljevstva. Da se suzbiju provale turskih martolosa, uzimao je Ivan Ungnad u slu?,bu kr§(ianskc martolose. SuviSe stra?,ili su knezovi Zrinski nepre- stano u svojim gradovima na krajini, narocito u Qvozdanskom, jer su susjedni turski 10* 148 FERDINAND I. HABSBUrQOVAC (1S27.— 1564.). sandzaci htjeli da osvete svoju nedacu od prosle godine. Ali vece vojne nijesu knezovi Zrin- ski poduzimali, jer su u isti mah bili upleteni u borbu sa zagrebackim biskupom Simunom od Erdeda. J\azmirica izmedju knezova i biskupa obstojala je, ne zna se zasto, jos od god. 1539., kad je knez Ivan Zrinski zajedno s Ivanom Alapicem i Jurjem Vidosicem bio udario na biskupove posjede na jugu Kupe oko gradova i kastela Qradca, Hrastovice i Vi- nodola. Ratoborni biskup Simun bijase tada kneza Ivana suzbio i u bijeg natjerao, te tako svoje imanje obranio. Sada u svibnju 1541. podigao se je knez Ivan, da osveti svoju sramotu. Poharavsi najprije Hrastovicu dodje s topovima pod kasteo Vinodol, kojim je upravljao biskupski kastelan Ivan Suskovic od Qrabrovca. Za podsade Vinodola dogodi se, da je kneza Ivana neprijateljsko zrno shvatilo, te ga ubilo (19. svibnja 1541.). Silovita smrt kneza Ivana Zrinskoga u oci cetvrte provale Sulejmanove u Ugar- sku bila je kobna za hrvatsko kraljevstvo. Mladji brat njegov Nikola pograbio je oruzje, te se je digao na biskupa. Dne 24. svibnja 1541. tuzi se on iz Qvozdanskoga gorko svome pri- jatelju Tomi Nadazdu: »Znajte za stalno, da se s bracom i prijateljima svojima hocu osve- titi ili umrijeti radi smrti svoga predragoga brata« (sciat pro certo, quod cum fratribus ei amicis meis vindicare voio aut mori pro nece fratris mei charissimi). U istome pismu javija jos knez Nikola, kako je pisao kralju »za svoj grad Pakrac na krajini slavonskoi« (pro arce mea Pekrecz), da ga kralj preuzme iz njegovih ruku, jer ako to ne ucini do Duhova (5. lipnja), onda ce knez grad upaliti i zapustiti. Ali kako su zidovi grada ogromni, te se lako spaliti ni razvaliti ne dadu, mogli bi ga Turci obnoviti. Knez je Nikola ocito na- pustio obranu Pakraca, da se lakse obori na zagrebackoga biskupa. I zaista je poslije udarao na biskupska i kaptolska imanja oko Zagreba (narocito oko Vugrovca). Jos 21. listopada javIja Andrija Tarnovecki, kastelan grada Stenicnjaka, u pismu iz Zagreba kralju Ferdinandu: »U ostalom cujem, da su gospoda slavonska (domini regnicolae Scla- voniae) zamolila vase velicanstvo, da smiri smutnje (intestina discordia) medju njima. Neka znade vase velicanstvo, da te razmirice gospode mnogo (plurimum) skode toj kra- Ijevini, te je vrlo potrebito, da ih vase velicanstvo obustavi. Za taj posao cini mi se do- bar gospodin Tomo Nadazdi, moj premilostivi gospodar ili koji velikas . . .«. Kastelan jos dodaje: »Na Sesvete (1. studenoga) bit ce dva puna mjeseca, sto se nije nista dalo mojim sluzbenicima, koje drzim na krajini ovdje u Velikoj, a oni, kako citava kraljevina znade, stalno sluze, te se neprestano (assidue) bore s Turcima. Meni pak nije placeno vec ce- tiri mjeseca ono, sto mi je vase velicanstvo milostivo odredilo . . .« Napokon se je umije- sao kralj, te je kneza Nikolu pozvao pred svoj kraljevski sud. Na to je Zrinski 23. listo- pada 1541. iz grada Lukavca odgovorio kralju: »Ja sam najspremniji podvrci se zakonu (legem accipere) po obicaju ove zemlje (iuxta patriae huius consuetudinem), ali neka i bi- skup ceka na sud, te u mene ne dira. Ponovo prepokorno molim vase velicanstvo, da se spomene poniznih sluzba mojih kao i nekadanjih predaka i brace moje, koji su u vjernosti vasemu velicanstvu i umrli, pa da ne vjerujc tolikim izpraznim tuzbama biskupovim«. I opet moli knez kralja, da se pobrine za grad Pakrac, te da ga preuzme u svoje ruke, »da ne propadnu kraljevina Slavonija, Kranjska i Koruska, koje ce naskoro opustiti, cim Pa- krac dodje u vlast Turaka«. Nikola zavrsuje: »Ja grada dulje drzati ne mogu, te ne cu biti povod njegovom gubitku«. Kralj Ferdinand bijase skupio jedva 20.000 momaka, koje je povjerio staromu i kod vojnika omrazenomu Vilimu Rogendorfu, da zauzme Budim prije, nego sto Sulejman dodje u Ugarsku. Vec 3. svibnja 1541. zapoceo je Rogendorf podsjedati grad Budim, koji je branio biskup Juraj Utisenic, buduc da je Valentin Turak bio posao na jug do Save. Dne 2. lipnja zapovjedio je Rogendorf, da se jurisa na grad. Ali nakon zestokog boja kroz tri sata suzbise branitelji juris, pri cemu izgibe od Ferdinandove vojske 800 mrtvih i ra- njenih. Medju smrtno ranjenima bio je i Jerolim Zadranin, zapovjednik mornarice na Du- navu, te je malo zatim i umro. Drugi pokus vojvode Rogendorfa, da zauzme Budim izda- BORBE ZA BUDIM. 149 jom, izjalovio se je 13. lipnja, Uza sve to nastavio je podsjedanje, dok nije 21, srpnja stigao Budimu u pomoc Mehmedpa§a zajedno s Valentinom Turkom, vodeci sobom tur- sku vojsku od 2000 janjicara i 30,000 konjanika. Buduci da su poslije u kraljevoj vojsci zaharac^ile bolesti, a uza to su stizavali sve sigurniji glasi, da se i sam sultan primiCe, odlucio je napokon Rogendorf 21. kolovoza, da slijedece no6i vojska preko Dunava uz- makne u PeStu. Topovi i konjanici bijahu se na ladjama vec srecno prevezli, kadno ma- gjarski prebjeg obavijesti o torn neprijatelje, koji se sa svih strana oboriSe na logor. Preo- stali u njemu pjeSaci, nekih 5000 Ijudi, stadoSe sada grnuti na brodove, koji se Hi pretova- reni potopise Hi bRe od turske mornarice pohvatani, Najveci pak dio vojnika ili izgibe ili dopade suzanjstva, Sada prevlada strah i one, koji se vec bijahu spasli, pa se razbjegoSe, ostaviv§i neprijateljima Pe§tu s topovima i obiiatom zairom. Sam Rogendorf, koji je vet prije dopanuo rana, trazio je smrt, ali ga silom odvedose, te je malo zatim umro na otoku Calokezu, Vojvodom postao je mjesto njega Leonard Vels, kojega zapade zadaca, da skupi ostatke razprSene vojske, ve^inom konjanike. Pet dana nakon razsula Ferdinandove vojske — 26, kolovoza — osvanuo je pred Budimom sultan Sulejman, Premda mu je stajao otvoren put do Beca, nije htjeo da podje dalje, ve6 je odlucio pokazati, da je zaista gospodar Ugarske, Nakon sto je dao pogubiti vi§e stotina kr§6anskih suznjeva, ocitovao je 28. kolovoza kraljici Izabeli zelju, da vidi njezina sina, pa ju je pozvao, da ga k njemu posalje, jer mu zakon brani, da on k njoj dodje, S djetetom neka dodju i poglaviti savjetnici njezini, Tezkim srcem poslala je kraljica 29, kolovoza sina svoga u >*'*• ^y^ ^ pozla(5enim kolicama u turski logor. ^ ' y ^>^^ T^X Pratile su ga dvije starije zene i dojka, Jt^ ^KCVl'^^^^ fj^^ zatim Uti§enic, Petrovie, Turak, Ver- J ^^ '^ beci. Urban Bacani, Petar Markov i ^ p^^pj^ j^^j^ utiSENICA. Ivan Podmanicki. Kad su stigli pred ,, , . J- J. • J J • Snimljen s izprave kralja Ivana Zapolje od sultana, ogleda on dijete i dade ga smu , , ... /l^^ ^.. v! f ^ \ n 14. svibnja 1533. Cita se: Fr(ater) Qeorgius Bajazitu, da ga poljubi, Na to ga pre- Her(enii)ta, dade Podmanickomu, da ga odnese; a ostalu gospodu zadrza uza se, da budu nazoCni u vijedu, gdje bi im receno, da je sultan odluCio zadrzati Budim u svojoj vlasti, dok Ivan Sigismund doraste, jer se tako znameniti grad ne moze povjeriti slaboj zeni, Neki ugarski savjetnici stall su prigovarati, ali im odgovori§e, da sultan svojc odluke ne mijenja, pak ih odvedoSe, Na to se dalje vije(Salo, §ta da se uCini. Jedan je pred- lagao, neka se kraljica sa sinom i savjetnicima poslje u Carigrad, a Ugarska pretvori u turski paSaluk; drugi je opet traj^.io, neka se kraljica odpremi k otcu u Poljsku, sin u Cari- grad na odgoj u saraju, ugarski velika^i neka se pogube, a Ugarska neka postane turskom pokrajinom. Ali po naputku drugoga vezira i zeta Rustema izrekao je napokon sultan ovu odluku: Budim zajedno sa zemljom naokolo Dunava pa sve do Tise bit 6c turska zctnlja: Ugarska onkraj Tise zajedno s Erdeljem neka ostane Ivanu Sigismundu kao turskomu kle- tveniku uz godiSnji danak od 10,000 dukata, Jo§ isti dan dao je sultan od svojih vojnika iznenada Budim zapremiti i gradjanstvo razoruj^ati. Dne 2. rujna u§ao je sam sultan u u Budim, te se je pomolio u crkvi sv, Marije, Cim ju je posvetio za tursku d^amiju. Dne 5, rujna ostavili su kraljica sa sinom i savjetnicima I^udim, te su poSli u Lipu, ponesavSi sa sobom krunu i druge driavne znakove za krunisanje. Na to je sultan imenovao potu- ricu SulejmanpaSu svojim namjestnikom u Budimu, pridavSi mu Stjepana Verbeca kao sudca za krSdane uz dnevnu pla<^u od deset dukata, SulejmanpaSa nastanio se u kudi Uti- §eni(Sevoj, a Verbeci u kraljevskom dvoru. Ali Vcrbeci umro je vcC slijedede godine od kuge, te bi sahranjen na iidovskom groblju. Valentina Turka i crdeljskoga vojvodu Stje- 150 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). pana Majlatha, kojega je u to nikopoljski sandzak zarobio, poveo je sultan sa sobom u Carigrad, gdje su u tamnicama poginuli. Tako je Sulejman obladao Budimom, kojijeodsadostaoutur- skoj vlasti kroz sto i cetrdeset i petgodina. Kralj Ferdinand bijase doduse poslao dva poslanika, grofa Nikolu Salma i Sigismunda Herbersteina, da sa sultanom ugo- varaju, nudeci mu za citavu Ugarsku godisnji dar od 100.000 forinti, a za ono, sto kralj drzi, 40.000 forinti. Pri audienciji 8. rujna nije ih Sulejman htjeo ni siusati; nakon dva dana dao im je ovaj odgovor: Ugarska je sultanova, jer ju je macem osvojio; o miru ugo- varat ce samo onda, ako mu Ferdinand vrati Visegrad, Totis i Ostrogon, a za ostatak godisnji danak obeca. Dne 22. rujna stao se je Sulejman vracati. Uzput osvojio je u Slavo- niji grad Nasice, za koji se vec 21. listopada javlja, da je netom (nuper castrum fortis- simum Nekche expugnatum) doslo pod tursku vlast. Tek u Beogradu pustio je sultan na slobodu Ferdinandova poslanika Jerolima Laskoga, kojega je dosad neprestano sa sobom vodio. Malo zatim, 22. prosinca, umro je tezko bolestni Laski, te bi sahranjen u Krakovu. Postupak sultana Sulejmana duboko se je dojmio ne samo kralja Ferdinanda, nego i naroda u kraljevstvu ugarskom i hrvatskom. Mnoga ugarska gospoda, koja su se dosad tudjila od tudjinca Ferdinanda, pristupila su sada njegovoj strand. A ni Ferdinand nije mogao mirnim okom gledati, da Budim ostane u turskoj vlasti, pa je stoga namjerio veli- kom vojnom nadoknaditi, sto je dosad zanemareno. Vec 6. sijecnja 1542. sazvao je u to ime u Pragu ugarski sabor, koji bi se iznimice sastao u Banjskoj Bistrici 19. veljace iste godine. Na taj sabor bise pozvani takodjer stalezi hrvatski i slavonski, da zajedno s ugar- skima vijecaju o oslobodjenju domovinc. Pored namjestnika ugarskoga Aleksija Thurza, vrhovnoga kapitana i kancelara Petra Perenja, i nadbiskupa ostrogonskoga Pavla Varde imali su na torn saboru zastupati kralja kao zasebni oratori Franjo Bacani i doljno- austrijski kancelar Marko Beck, koji su u to ime dobili obsezne instrukcije. Znacajno je, da su se kraljevu pozivu odazvali ne samo brojni velikasi, nego i zastupnici mnogih zupa- nija, koje su jos nedavno stajale uza Zapoljevce. Dosli su i zastupnici od petnaest slo- bodnih gradova. Bilo je doduse izmedju pojedinih velikasa i nizega plemstva opreka; ali ipak su se svi stalezi gotovo natjecali, koji ce vise zrtvovati, da se opremi sto jaca vojska i mornarica. Svako citavo seliste dat ce jednu forintu, a imucniji plemici od svakoga svoga kmeta dvije trecine forinte; plemici jednoseici i gradjani u slobodnim gradovima dati ce sestdeseti dio svoje pokretnine, strani trgovci ceterdesetinu vrijednosti svoje robe, a sve- cenici desetinu svojih prihoda. Ako sam kralj podje u rat, pratit ce ga svi prelati, magnati i plemici, a suvise ce oni od svakih svojih dvadeset kmetova opremiti po jednoga lako oruzanoga konjanika. Za trajnu obranu krajine dat ce jos od 100 kmetskih selista po tri konjanika. Da se napokon dovrse sve razmirice, osobito radi posjeda, te povrati obci mir, odluceno bi prvim clankom saborskim (od njih 51), da se sva posjedovanja, koja su pocev od smrti kralja Ljudevita II. na ma koji nacin nepravedno (indebite) presla u tudje ruke, imadu ustupiti starim gospodarima. Tim bise narocito opozvane sve darovnice protukra- Ijeva, u koliko su svojim privrzenicima razdavali imanja svojih protivnika. Spomenuti saborski clanak ticao se je medjutim i hrvatskoga bana Petra Keglevica. Petrova kci Ana bila je naime udata za Qaspara Ernusta (Hampova), gospodara citavoga Medjumurja, kao i gradova Koprivnice i Qjurgjevca. Qodine 1541. umro je Caspar Ernust, posljednji muzki potomak te bogate porodice, te bi sada imala sva njegova imanja pri- pasti kruni, koja ih bijase njegovu rodu darovala. Ali tomu opro se je ban Petar Keglevic tvrdeci, da ga je pokojni zet imenovao skrbnikom svoje udove i djeteta, kojemu se je od •nje nadao. Kralj Ferdinand nije htjeo u prvi kraj nista odrediti, dok se ne vidi, da li je Ernustova udova zaista trudna ostala; ali da ne bude prevare, pa da se mozda tudje dijete ne podmetne, odluci ipak, da nekoliko odlicnih zena podje u Cakovac, pa da ondje budu pri porodu. Keglevic medjutim ne dopusti ni toga, pace kad je kci mu Ana oplakala PAD BANA PETRA KEQLEVICA. 151 svoga muza, udao ju je po drugi put za Ladislava Banica od Doljne Lendave. Sad je kralj odlu^no zahtijevao, da mu Keglevic predade ErnuStova imanja; a kad ovaj nije htjeo da to ucini, liSio ga je uz ino i banske Casti. Ba§ na ugarskom saboru u Banjskoj Bistrici mnogo se je o torn nagadjalo, tko da bude njegovim nasljednikom. Nakon §to su kraljevi ugarski savjetnici (Thurzo, Perenj i Varda) nazocnim ugarskim i hrvatsko-slavonskim stalezima izlo^ili kraljevu zelju, da se §to vi§e ucini za obranu hrvatskoga kraljevstva, pa da se za to imenuje novi ban, predlozili su stalezi za tu cast Andriju Bathora i Sigismunda Balasu, »koji ne ce za Ijubav prema domovini (amore patriae) te Casti odkloniti, ako im se ona podijeli valjanim nac^inom i s onim ugledom, kojim su je stari bani drzali«. Jo§ svjetuju stalezi, da se i »strane cete, kojima je na celu u Sta- jerskoj gospodin Ivan Ungnad, pod- vrgnu zapovijedi banskoj (sub imperium banorum), ili pak da se njihov vojvoda (praefectus) dade banima za druga (in collegam), kako je to nekad bilo obi- Cajno, pa da budu mogle biti sto sprem- nije za svaku obranu. »Jer obrane za stalno ne moze inace ni biti, ako se ne pridruzi strana pomoc«. Medjutim ugar- ski namjestnik Aleksije Thurzo izvijestio je 14. travnja kraija o banskom pitanju ovako: »Qlede izbora bana Hrvatske i Slavonije za cijelo nije mi dovoljno jasno, §ta da sudim. Vidim bo, da su ona kraljevstva dosad tako satrta, bijedna i neuredjena, te se gotovo za Citavu Slavoniju mo2e kazati, da se pretvara u pustos i samo(^u. Vase veli- Canstvo ne ce moci ondje namjestiti i uzdr^avati bane nego s velikim troSko- vima; suviSe ne 6e se bani radi pu- stode, kao i radi nepokornosti i neraz- boritosti hrvatskih knezova moci ondje odrzati bez jako velikih pomocnih Ceta, niti razabiram, koliko bi se dace (sub- sidium) u opustoSenoj pokrajini moglo pobrati za placu vojnicima. Sto se pak tiCe zgodnih osoba za baniju u tim zem- Ijama: gospodin je Andrija Bathori doduSe mladia, dobre (iudi i 2cljan rata; no buduc da se za baniju ne tra2i samo bojna vjeStina, nego i sposobnost za vrScnjc pravde, jer mora u ime va§ega velieanstva (in persona maiestatis vestre) upravljati ratnim i pravnim stvarima, dr^im ledja gospodina Bathora slabim i nedostatnima za noScnje tolikoga tcrcta. osobito kraj izloienih prilika u Hrvatskoj i Slavoniji. Sigismund BalaSa dosta je dobar voinik. ali vrlo slaboga zdravlja; k tomu ie i odsutan, poSto je odputovao u Mlctke, da si zdravlje povrati. Sumnjam, da bi on tu sluibu s tako obnemoglim tijelom priniio. Meni bi se Cinilo, da bi vaSe veliCanstvo odgodilo ovo imenovanjc bana sve do sre(inoga povratka svoga k nama, jer su i onako gotovo svi ratoborni Ijudi iz Hrvatske i Slavonije poSli za pla(iu sluiiti pokrajinama (nasljednim) va§ega veliCanstva . . .« BARUNSKI ORB NIKOLE JURlSiCA na grobnici njegove djece (Adania i Ane) u crkvi sv. Jakova u Kisegu (iz god. 1538.). Grb je razdijeljen na (3etiri polja; 1. i 4. polje imadc crnoga gavrana i zlatnoga !^korpijuna, a 2. i 3. zidine i Rule (grada Kiseka). 152 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). Ne samo Ferdinandu skloni stalezi na saboru u Banjskoj Bistrici, nego i privrzenici Ivana Sigismunda Zapolje nerado su gledali tursku vlast u Budimu. Brat Juraj Utisenic i erdeljski biskup Statileo pokiisali su pace, da se s Ferdinandom na temelju velikovaradin- skoga mira pogode. I zaista su njih dva i Petar Petrovic kao punomocnici kraljice Iza- bele s Ferdinandovim kapitanom i zastupnikom Qasparom Seredyjem jos 29. prosinca 1541. u erdeljskom gradu Gyali utanacili ugovor prema uslovima recenoga mira. Ferdinand ce kraljici Izabeli i njezinu sinu predati sipusku kneziju i do rijesenja ostalih spornih pitanja • placati godisnjih 12.000 dukata, a kraljica ce njemu ustupiti sve gradove i varosi, sto ih drzi po Ugarskoj i Erdelju, i k tomu jos predati ugarsku krunu. Ako se sporna pitanja o svim posjedovanjima za dvije godine povoljno rijese, podvrci ce se obje stranke konacnoj odluci cara Karla i poljskoga kralja Sigismunda. Sam Juraj Utisenic priznao je Ferdi- nanda posebnom izpravom zakonitim kraljem Ugarske, te mu je obecao vjernost. Sve to potvrdio je Ferdinand 23. travnja 1542. Ferdinand ogledao se je u to za pomoc i na drugim stranama. Jos u prosincu 1541. bijahu mu zastupnici ceskih i austrijskih zemalja na stanku u Pragu obecali novcanu po- moc od 1,146.000 forinti (Ceska 375.000, Morava 150.000, Slezka 200.000, Luzica 50.000, nasljedne zemlje 371.000), s kojom se je mogla kroz osam mjeseci uzdrzavati vojska od 1300 tezkih i 10.000 lakih konjanika, 12.350 pjesaka i 1000 martolosa. Napokon je i nje- macki sabor u Speieru s proljeca 1542. obecao za sest mjeseci 40.000 pjesaka i 10.000 konjanika pod uvjetom, da se Ferdinand pobrine za hranu i prevoz, a uz to da sam opremi po 10.000 konjanika i toliko pjesaka. Svakolika vojska imala se je skupiti kod Beca prviii dana svibnja. Medjutim mnoga obecanja ostadose neizpunjena, a k tomu se i skup- Ijanje vojske vrlo oteglo. Tek 8. srpnja 1542. pocela je vojska primicati se Ugarskoj. Njemacke drzavne vojske nakupilo se polagano 25.000—26.000 pjesaka i 5000—6000 konja- nika; njoj pridruzilo se je 3000 Talijana pod Vitellijem. koje bijase papa poslao, zatim 600 Talijana pod Sforzom Pallavicinijem, nadalje 10.000 husara pod Ivanom Ungnadom, koje su ceske i austrijske zemlje placale, onda 10.000 drugih ugarskih vojnika pod Petrom Pe- renjem, napokon hrvatske cete pod Nikolom Zrinskim, a uza nj kapitan Juraj Poljicanin, i vojvode Grgur Farkasic, Ivan Alapic, Juraj i Matija Hrvat. Putem udario je Zrinski 17. kolovoza na Corgo, grad odmetnika Valentina Turka, a onda je krenuo prema Stari- gradu (Owar), gdje mu je zasjede stavio barun Ulrik Eitzing (Eyczing), zet umorenoga Kocijana. Ali Zrinski srecno je umakao zasjedama, pa se je onda potuzio pismom kralju Fer- dinandu, spomenuvsi i to, kako ga neprestano osudjuju i opadaju, sto je izdajicu Kocijana pogubio. Kralj je na to 8. rujna svecanim pismom uzeo kneza Nikolu u svoju zastitu, te je nemiloscu svojom zaprijetio svakomu, koji bi se usudio Zrinskoga radi toga klevetati. Podjedno je kralj 17. rujna 1542. bodrio Nikolu, neka se ne boji nicega u logoru, jer je kralj vec poslao pisma sigurnosti tako na vrhovnoga vojvodu njemacke drzavne vojske, braniborskoga izbornika Joakima, kao i na vrhovnoga kapitana lakoga konjanictva, Ivana Ungnada. Uza sve to ipak se nije Zrinski zurio, da se pridruzi ostaloj vojsci. Medjutim bijase se glavna vojska — nekih 55.000 Ijudi — zajedno s vrstnim pod- sadnim topovima i jakom dunavskom mornaricom primakla Ostrogonu, gdje je pocivala od 20. kolovoza do 4. rujna. Tek nakon mnogih razmirica izmedju vojvoda odlucilo je bojno vijece, da podsjedne Pestu, a nipoSto Budim, koji bijahu Turci jace utvrdili. Posto je mornarica zauzela Margaretin otok i vojska presla Dunav, zapoceo je braniborski iz- bornik Joakim 28. rujna podsjedati Pestu. Dne 1. listopada 1542. provalise Turci iz grada, te se oborise na cete Vitellijeve i Perenjeve. Planuo je zestok boj, u koji se je upleo i mladi saski vojvoda Mavro. Uza sve to naginjala je pobjeda vec Turcima, kadno u osudni cas osvanu iznenada na bojnom polju knez Nikola Zrinski s hrvatskom cetom od 400 mo- maka, te pomoze krscanskoj vojsci, da je Turke suzbila i razprsila. Suvremenici smatrali su dolazak kneza Nikole kao »pomoc s neba poslanu« (subsidium caelo veluti delapsum), BORBE OKO BUDIMA I PESTE 1542. 153 te su uz Vitellija i Perenja uznosili i njeROvo junac^tvo (Nicolaus Zrinianus comes eximiac ac admirabilis iam tuam virtutis et fortitudinis adolescens). Cetiri dana poslije — 5. listo- pada — poduzele su doduSe talijanske, ugarske i hrvatske cete juriS na zidine, koje su na jednom mjestu bile topovima razvaljene, ali kako im nije htjela pomoci njemaCka vojska, morale su napokon uzmaknuti. Sutradan izjavio je izbornik Joakim sa svojih osam ratnih vijednika, da je vojna za ovu godinu svrSena, jer se zima primice, i jer se Cuje, da rumelijski beglerbeg dolazi gradu u pomo(5. I tako se je vclika krscanska vojska razisla, ne ucinivsi ba§ ni§ta za oslobodjenje Budima i Pe§te. Suvremeni hrvatski kronicar Antun Vramec za- pisao je o toj tuznoj vojni ovako: »1542. Dvize sc vojska Ferdinandu§eva i od imperioma hercegi i gospoda, i od Italije papina vojska, i vogrska gospoda, i od Horvat i Sloveni, Du- naj pri Ostiogomu prebrodiSe i pojdo^e podsesti Pest vara§. Bise ih vece od sto tisuc ali je- zer, rvase Pesta, da nemogose ga vzeti. A v Hudimu i Pestu behu Tiirci, v Budimu besc KaCarbeg, a v PeStu Ulambeg bosanski. Onde knezMiklovus Zrinski pred Pe- StomrazbiTurkesvoimiljudmi, ianjicare i konjike na harcu. 1 tako se vojska dvize, vrnu se domom, n 1- §tar dobra ne opraviv§i, a zato d o s t a p o g i n u n a § 1 h«. Sam kralj Ferdinand izjadao se je radi neda^e u posljednjoj vojni bratu Karlu ovako: »Nije manjkalo ni oruzane vojske ni Zaire, jer je svega u obilju bilo. Samo nije bilo vrstne glave, koja bi vojsku vo- dila. Ve^e sramote nije njemacka drzava do2ivjela«. Pa ipak je kralj bacio u tam- nicu Petra Perenja, jer da je on bio u taj- nom sporazumku s turskim pa§ama. No tim povrijedio je drugu ugarsku gospodu, tako da se je i namjestnik Aleksije Thurzo na svojoj casti zahvalio. Kraj takih prilika nije sada Juraj Uti§enic ni snivao, da izvrsi ugovor utanaCen u Qyali, pa da predade Ferdinandu iztocnu Ugarsku i Erdelj. Ta kako ce se povjeriti vladaru, koji ne mozc Ugarske obraniti, a k tomu postupa s v?li- kaSima onako nemilo, bacajuc ih u tamnice, premda im ne moze krivnje dokazati! Ferdinand bio je jamaCno siguran, da mu Sulejman ne deoprostiti, §to se je usudio udariti na PeStu. Da se pripravi za obranu, bija§c vec 21. listopada 1542. sazvao ugarski sabor za 1. studenoga u Po2un, da se vijecia »o spasu sviju« (de vestra omnium salute). ZnaCajno je, da kralj bodri staleze, neka se ne zacaju doci na sabor mo^da zato. §to je on zasu2njio Petra Perenja. Uza sve to izostala su od sabora brojna odliCna gospoda. Na- zo^ni dozvolili su ipak sve, §toje tr^balo .za obranu domovine, a mjesto Thurza odredjen bi za namjestnika ostrogonski nadbiskup Pavao Varda. Na saboru razpravljalo se je i o bivSemu banu Petru Kegleviciu, koji ne samo da nije kruni povratio posjcdovanja svoga pokojnoga zeta QaSpara ErnuSta, nego je poc^injao i novih nasilja. Ba§ na dan otvorenja sabora u Po^unu pi.sao je kralj iz BeCa Petru KeglevitJu pismo, u kojem mu je zaprijetio, Sto je Keglevi(5 plemi(iu Emeriku BradaCu htjeo oteti njegov kaSteo Ladomerec. »Tvoiemu bi stale2u«, opominjao je kralj kneza, »vi§e pristojalo, da ne samo nc grabiS tudje, nego da takodjer slabije brani§«. (Tue enim condicioni id potius appcterct, ut noii modo aliena tibi non usurpares, sed etiam infirmiores defenderes.) No kako sve opomene kraljeve nijesu SAJKAS ILI NASADISTA. Snimak s grba biskupa Stjepana BrodaricJa. 154 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). hasnile, izrekao je napokon sabor u Pozunu 9. studenoga clankom cetrdeset i trecim ovu odluku: Ako Petar Keglevic za dva mjeseca zadrzane- gradove (Cakovac i Strigovo u za- ladskoj zupaniji, a Qjurgjevac i Koprivnicu u krizevackoj) ne povrati i tako se s njegovim velicanstvom ne izmiri, proglasuje se ocitim nevjernikom, te se osudjuje na gubitak zivota i sviju imanja svojih. Cini se, da je ova osuda ili proskripcija napokon ipak djelovala, jer je Petar Keglevic stao traziti milost u svoga kralja i gospodara. Medjutim Ferdinand izjavio je pismom od 22. prosinca 1542., da ce ga primiti u svoju milost samo onda, ako se odrece Ernustovih imanja; ako toga ne ucini, ostaje u krijeposti proskripcija pozun- skoga sabora. Dva dana iza toga — 24. prosinca — izdao je Ferdinand u Becu proglas na hrvatski narod, kojim javlja, da je za hrvatskoga bana izabrao i imenovao kneza Nikolu Zrinskoga.* Proglas taj u hrvatskom prevodu glasi ovako: »Zvelicenim, zmoznim, odlicnim i plemenitim podanicima kraljevina Hrvatske i Slavonije, Ijubljenim vjernima, po- zdrav i milost. Hocemo da znate, kako smo mi, uzdajuci se u vjernost, neporocnost i spo- sobnost zvelicenoga i zmoznoga kneza Nikole Zrinskoga, i zeleci podjedno udovoljiti po- trebama vasim i kraljevstvu tako u pogledu vrsenja zakona kao glede obrane tih kra- jeva, recenoga kneza Nikolu izabrali, imenovali i proglasili za bana tih kraljevina, podije- livsi mu svu onu jurisdikciju, ugled, i podpunu vlast, koje je od davnih vremena ovo do- stojanstvo na svakojaki nacin po pravu ili po obicaju izvrsivalo. Stoga vas svekolike ovim sadanjim (pismom) pozivamo i nemanje strogo vam zapovijedamo, da recenoga kneza Nikolu za svoga bana priznate i drzite, da mu izkazujete duzni posluh, da njegove pravedne i uobicajene zapovijedi tako u ratu kao i u drugim poslovima poslusno izvrsu- jete, da se osudama njegovim i njegovih banovaca podvrgavate, a da inace (drugo) ne ra- dite. Dato u Becu, dvadeset i cetvrtoga prosinca godine Gospodnje tisucu pet sto cetr- * Knezovl Zrinski od plemena §ub!c do smrti Nikole (IV.) Sigetskoga (1566). J u r a j I. (III.) Zrinski Ustupio Ostrovicu u Hrvatskoj i primio Zrin u Slavoniji (31/VII. 1347). t oko 1361. Magistar Pavao (I.). 1362.— 1408. J Petar I. Nikola I. 1408.— 1446. 1435. Pavao (II.) Juraj (II.) Petar II. 1435.— 1448. 1435.-M47. 1435.-1493. n^^i^ ,1 - t 9./IX. 1493. na Krbavskom 1451 P°'J"- ^^ ^^^'^- ^^"^ (2-) J^" lena, kci kneza Gregorija Bla- gajskoga. Pavao (III). Nikola (III.) 1475.-1492. 1498.— 1534. (prije 3./V.). Zena Jelena, I sestra kneza Ivana Karlovica. Mihajlo Ivan (I.) Nikola (IV.) Si gets ki t 29./VIII. 1526. t 19./V. 1541. Rodjen 1508. (ili 1518) Umro na Muhackom polju. 7/IX. 1566. 1. fena Katarina Frankapan (od 17./VI, 1543.). 2. iena. Eva od Ro^emberka (od lO./IX. 1564.). Ivan (HI.) ' sin Eve od Rozem- berka, rodjen 1565. t 24./1I. 1612. Ivan (11.) rodjen 14./1X. 1545. t kao djecak. Juraj fill.) Krsto rodjen 13.IV. 1549. rodj. lO./Vlll. 1551. t 1603, t 1573. 1. 2ena kneginja Ana d'Arco 2. zena Sofija baru- nica Stubenberg. Nikola (V.) rodjen 9./11. 1559. t 1605. BAN NIKOLA ZRINSKI (1543.— 1556.). 155 deset i druge.« Osim ovoga proglasa izdao je kralj 27. prosinca i samomu knezu Zrin- skomu ovaj dekret: »Mi Ferdinand itd. dajemo na znanje ovim pismom svojim, kako su na§e kraljevine Hrvatska i Slavonija kroznekoliko minulih mjeseci bile bez stanovitoga vodje i bana, pa je mnogo toga ludo propusteno, sto bi se tako za upravu i obranu onih (kraljevina), kao i za vladanje nad podanicima u onim kraljevinama uciniti moralo. I tako su sve prilike tih kraljevina ve6 trazile, da im stavimo na Celo vodju i bana. Potaknuti dakle vrlinom i 5estito§cu na^ega vjernoga, zvelic^enoga i zmoznoga kneza Ni- kole Zrinskoga, za kojega smo razabrali, da je nadaren i duhom i valjanom ratnom vje- Stinom, §to je ne jedanput vec i dokazao (quarum etiam non seinel iam specimen de se prae- buit), to smo njega izabrali za bansku Cast u reCenim na§im kraljevinama Hrvatskoj \ Slavoniji, te ga i ovim pismom (dokle nas volja bude) izabiramo i imenujemo. Podjedno mu dajemo i podjeljujemo tu cast sa svima pravima (iurisdictionibus), koja su izvr§ivali njegovi predSastnici bani, ali tako, da tu Cast obavlja najprije na diku i slavu svemogucega Boga, i, ko- liko je do njega, da Sto vecim trudom svojim brani te kraljevine od svakoga neprijateljstva, da drzi podanike u miru i pokoju, da ih brani od otimaCa, da ni od koga ne podnosi grabeza, da vrSi pravdu bez obzira na osobe, i da na- pokon sve ono cini i izvrsuje, sto na dobroga i vjernoga bana onih kraljevina spada. Da bi pak isti knez Nikola znao tocno za svoju godiSnju pladu, ucinili smo s njim pogodbu za §est sto lako oruzanih konjanika, te 6e za svakoga od njih dobivati godiSnju placu po dvade- set forinti. Kad pak bude u sluzbi na§oj i nalih kraljevina, dati 6emo njemu u ime mjeseCnine svakoga mjeseca za svakoga konjanika po dva forinta; su- viSe morat ce on drXati Cetiri sto pje- Saka, za koje Ce mu se svaki mje- sec plaCati po dva forinta. A za uzdr2avanje njegova stola, za drzanje uhoda i Siljanje poklisara, kako potreba vremena trazi, dati ce se njemu kroz godinu Cetiri tisuce ugarskih forinti. Za podkrepu ove naSe odredbe izdali smo i dajemo ovaj na§ list knezu Nikoli Zrinskoniu. U Ikcii, dvadcset i scd- moga prosinca godine Qospodnje 1542., kraljevanja naSega rimskoga dvanaeste, a u osia- lim kraljevinama §estnaeste«. Tako je u oCi novih i te^kih borba s Turcima dobilo hrvatsko kraljevstvo za bana junaCkoga kneza Nikolu Zrinskoga. Banovanie kneza Nikole Zrinskoga (1543.— 1556.); peta provala Sulejmanova u U^ar- sku; pad Valpova, Orahovice, Cakiovca, BIjele Stljene, Voeina, StupCanice I Brezovice (1543.); nastavak tursklh osvajanja u Ugarsko] l Slavonlil; pad Kraljeve Velike (1544.) I utvrdjivanje Siska: poraz Bildensteina i Zrinskoga kod Knnj^Cine (4. svibnja 1545.) i pad grada Moslavine; petogodi^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovl od godine 1548. do smrti Jurja UtiSeniCa (17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.) KRALJICA IZABELA, supruga Ivana Zapolje. Po savremenoj slid Luke Kranacha u muzeju knezova Cartorijskih u Krakovu. 156 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). i pad Virovitice (1552.), Cazme i Dubrave; mejdan Nikole Zrinskoga kod Gjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja — 31. srpnja god. 1556.) i bo- jevi Nikole Zrinskoga kod Rinje (22. i 23. srpnja god. 1556.); pad Kostainice (17. srpnia god. I556J. Nikola Zrinski rijesen banije (25. prosinca god. 1556.), a Ivan Ungnad vr- hovne kapitanije. Odkad su Bribirski knezovi presli u Zrinj, te postali knezovi Zrinski (1347.), oni su vise od jednoga stoljcca slabo utjecali u razvoj hrvatske povjestnice. Tek za kneza Petra II. (1435. — 1493.), djeda bana Nikole, pomaljaju se opet iz svoje zabili, napose od onoga casa, kad se je nakon pada Bdsne turska sila primakla k rijeci Uni, pa take i njihovim gradovima: Zrinju, Qvozdanskomu, Pedlju i drugima. Petar bijase tako- djer od kralja Matijasa Korvina 21. veljace 1463. dobio poveliu, kojom je kralj dozvolio njemu i njegovim potomcima, da mogu na svojim posjedovanjima traziti i kopati rude zlata, srebra, olova i drugo bez ikakve dace. Take bise vec za Petra u Qvozdanskom otvo- reni rudnici, uz koje je poslije za kralja Ferdinanda I. nastala kovnica novaca. Petrov sin Nikola III. (1498. — 1534.) primio je od recenoga kralja 18. studenoga 1529. povelju, kojom mu je podijeljeno pravo kovanja srebrnih ugarskih filira, pa su se zaista kroz nekoliko go- dina u Qvozdanskom novci i kovali. Suvise je knez Nikola III. kao surjak posljednjega kr- bavskoga kneza Ivana Karlovica (po zeni svojoj Jeleni) nakon smrti njegove (1531.) s kra- Ijevom dozvolom preuzeo njegove gradove Medvedgrad, Lukavec i Rakovec u predjelu iz- medju Kupe i Drave. Napokon su sinovi njegovi prikupili svojoj drzavini jos i neke gra- dove vranske priorije, narocito Kostajnicu na Uni, Bozjakovinu kod Zagreba i Pakrac na skrajnjemu iztoku tadanje krizevacke zupanije. Sin Nikole III., novi ban hrvatski Nikola (IV.), bio je po torn jedan od najuglednijih velikasa hrvatskih, kad ga je zapala banska cast. Bio je tada jedini muzki potomak od roda Zrinskih. Jedna mu je sestra bila udata za Franju Taha od Susjedgrada, a druga za Ivana Alapica od Velikoga Kalnika. Bansku cast preuzeo je na samu novu godinu 1543., a malo zatim sastao se je i sabor Hrvatske i Slavonije, na kojemu bi svecano za bana priznat i uveden. Kraljevski komisari na tome saboru bill su Franjo Bacan i Luka Sekelj, te je prvi o torn 31. sijecnja 1543. izvijestio ostrogonskoga nadbiskupa i ugarskoga namjest- nika Pavla Vardu ovako: »2elim da znade vase precastno gospodstvo, kako je kraljev- sko velicanstvo mene i Luku Sekelja poslalo u kraljevinu Slavoniju, gdje smo sve po- slove dobro izvrsili, bana Zrinskoga njima postavili, kojega su drage volje (grato animo) primili, jer je tezko kada ban bio tako nuzdan kao sada. Jos smo odredili da drze sudove, te smo i prisjednicima (suda) place ustanovili. Oni su napokon u svemu najvecu vjernost i pokornost kraljevskomu velicanstvu pokazali. Prihvatili su, da ce dati kraljevskomu veli- canstvu ratnu dacu (subsidium) od dvije forinte; jednu s mjesta, a drugu na Duhove. Kme- tovi, koji stoje pod gradovima spremni na bijeg, platit ce po pol forinte, a oni, koji su po selima, dat ce citavu forintu. Jer ti su kmetovi stradali ne toliko od Turaka, koiiko od pomora i gladi, pa i sada pogibaju . . .« Sacuvan je popis ratne dace, dozvoljene na torn saboru, iz kojega doznajemo, da je Slavonija bila tada tako opustosena, da se je u njoj samo 10.645 ognji§ta moglo oporezovati (u krizevackoj zupaniji tek 1501.). Hrvatsku na jugu Kupe pak do Une i do mora nijesu ni oporezovali; ona je jos od kralja Vladislava II. bila oprostena od ratne dace, jer je bila nemilo poharana. Novoga bana Nikolu Zrinskoga zapala je prva zadaca, da brani povjereno mu kra- Ijevstvo od Turaka, koji su se spremali na nove provale u Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku. U to ime podrzavao je zivahne sveze s Tomom Nadazdom, vrhovnim kapitanom Ugar- ske, kao i s Ivanom Ungnadom, kapitanom Stajerske i vrhovnim kapitanom kraljevskih ceta u Ugarskoj, Slavoniji i nasljednim pokrajinama. Uza to je banu bilo u samoj zemlji smiriti borbe izmedju velikasa i sku5iti odmetnike, kao Petra Keglevica. Dne 14. veljace boravi Zrinski u Varazdinu, odakle poziva Nadazda, da'obskrbi hranom svoj grad Veliku; uza to mu javlja, kako se knez Juraj II. Frankapan Slunjski krati Nadazdu ustupiti grad Ste- TURCl OSVOJISE VOClN. STUPCaNICU, BIJELU STIJENU I VALPOVO. 157 niCnjak, tvrdeci, da je njegova plemenStina. Malo dana poslije, 21, veljace, boravi ban u §tajerskom Optuju, odakle moli Nadazda, da prime u svoju sluzbu njegova §urjaka Ivana Alapica, koji imade vrstnu ^etu konjanika, podobnih za svaki posao. Prvih dana ozujka vec je ban u svom kastelu Lukavcu u Turopolju, pa se tuzi Nadazdu, da od slavonske ratne date nije ubrana ni prebita para (neque in partibus Sciauoniae unicus obolus est exactus), a k tomu nije od kralja primio obecane place, pa nema cime da namiri svoje sluzbe- nike i vojnike. Ipak se sprema poci na jug u Hrvatsku, gdje ce se sastati s knezom Slunj- skim, jamaCno radi Stenicnjaka. Medjutim knez Juraj Slunjski ostao je tvrd, pace se je zdruzio s ostalim Frankapanima, sa svojim svojakom knezom Blagajem, a i sa odmetnim Petrom Keglevicem, da obrani svoj posjed. Zaprijetio se pace, da ce zatraziti i tursku pomoc, ako inace ne bi moglo biti. Ban se je na to vratio u Lukavec, pa je odanle 30. travnja pisao Ivanu Ungnadu, neka mu sto prije poSlje topove za podsadu Stenicnjaka, jer inaCe ne bi mogao svladati odpornika, a tim bi stradao samo kraljevski ugled u onim Israjevima. U recenom pismu zaklinje ban Ungnada, da izpuni njegovu molbu, »jer bi se stvar morala izvrSiti prije nego nas zapadne drugi posao povodom dolazka turskoga c a r a, za kojega smo doznali od nasih zarobljenika, da ce se ove godine sva- kako podici na Ugarsku.* Nikola je Zrin- ski bio zaista dobro obavijesten, jer se je sultan Sulejman II. bio vec spremio za p e t u provalu u Ugarsku, da se osveti za proslogodisnji napadaj na Bu- dim i Pestu. Pripravljao se je kroz ci- tavu zimu, da podigne vojsku od 200.000 Ijudi, a 26. travnja posao je iz Drinopolja na sjever prema Savi. Mnogo prije njega podigao se je bosanski pasa Ulama, te je provalio u Slavoniju. Vec 15. travnja piSe Ivan Ungnad Tomi Nadazdu, da su Turci naglo nahrupili (subita irruptione), te osvojili C a k 1 o v a c (Schakocz) i i Bijelu Stijenu (Wallestinum), pace i varo§ Cazmu ili ZaCezan. I hrvatski Ijetopisac Vramec javlja za godinu 1543. ovako: »Ulama basa bosanski vuze z voj- sku gradi Ocin, StupCenicu, Cakovac i Bijelu stenu«. Povjestnii^ar Isthuanffi priCa o toj provali potanje. Po njemu je Ulama namah s prolje(^a provalio u preostalu Slavoniju. Njemu se bijaliu pridru^ili kliSki sandf ak Muratbeg (SibenCanin) i jo§ neke paSe. Granice Slavonije bile su tada slabo uredjene; narod se bijaSe ved odavna od straha na sve strane razbje2ao, a u pojedinim medjaSnjim gradovima prema Po2e?.komu sand?.aku bile je malo vojske s malo ognjenoga oru2ja i jo§ manje hrane. Ulama pao je najprije pod grad V 0 C i n (VuCin, Athina) izmedju Krif evaca i Po^ege, koji je pripadao Urbanu Ba- 6anu, a zapovijedao je u njemu s malo posade Stjepan Paprotovi^. Turci su poCeli udarati na grad iz topova; junai^ki Paprotovii uzpeo se je na zidine, da razvidi, odakle bi se Turcima moglo najviSe naSkoditi. No u to ga je shvatilo neprijateljsko zrno, a malena se je posada predala Turcima pod pogodbu, da smije slobodno otiCi. Malo zatim doSao jc u tursku vlast i jedan grad Stjepana Banida, po imenu S t u p C a n i c a (Sophroncia), i napokon i Bijela stijena (Belostina), koju bijaSe nedavno Petar KegIevi<S oteo Kati Ba(^ani. udovi srbskoga despota Jovana. Oba grada zaprcmili su Turci lako, jer su se njihove posade veC prije od straha razbjegle. Iza toga poSao je Ulama na iztok prema gradu O r a h o v i c i (Rahocia), u kojemu je tada gospodovao zioglasni Ladislav More. Taj SREBRENl GROS, KOVAN U QVOZDANSKOM za kneza Nikole Zrinskoga Starijega god. 1527. do 1534. Na prednjoj strani vidi se ilk kralja Ferdi- nanda i naokolo napis: Dominus adiu(tor) et pro- t(ector) meus. Ps. 7. Na straznjoj strani ili zalicju (orlova krila) i naokolo napis: Moneta Nicolai comiti(s) Zr(iniensis). 158 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— lS64.). se je prepao ogromne turske sile, pa je pobjegao u Ugarsku, dok su Turci zauzeli njegoV grad. More ipak nije umakao svojoj sudbini, jer su ga Turci malo zatim sa dva njegova sina u Ugarskoj zarobili, te poslali u Carigrad, gdje su ga bacili u tamnicu. Da se rijesi robije, presao je sa svojim sinovima na moslimsku vjeru, Cekajuci sada bosanski pasa Ulama, kojemu se bijase pridruzio jos i pozezki sand- zak Muratbeg, na dolazak sultana Sulejmana i njegove velike vojske, posao je pod zna- meniti grad Valpovo, koji je pripadao zarobljenomu od kraija Ferdinanda Petru Pe- renju, te je bio jedino nijesto u iztocnoj Slavoniji, koje je dosad ostalo u viasti krscan- skoj. Qradom je zapovijedao kapitan Mihajlo Arky (Archius), vrli junak i izkusan vojvoda (vir apprime militaris ac plurimorum stipendiarum veteranus), koji bijase grad obskrbio dobrom posadom i hranom, te je mogao kroz dulje vrijeme odbijati turske navaie. Dne 9. lipnja javlja ban Nikola Zrinski iz svoga grada Lukavca kranjskomu kapitanu Nikoli Ju- risicu o podsadi Valpova: »Grad Valpovo nijesu Turci niposto jos uzeli, ali su ga cvrsto opasali (strictissima obsidione) pozezki pasa Muratbeg i bosanski pasa Ulama. Mi pak zapo- vjedili smo svoj gospodi ove kraljevine, da poteku onomu gradu u pomoc. I vase bi velemozno gospodstvo dobro ucinilo, da ma cim pomogne tomu gradu, jer mi sami sa 600 konjanika ne mozemo njima (Turcima) ni najmanje odoljeti«. Ali ni banu ni Valpovu nije bilo pomoci ni odkuda. Ban se 22. lipnja iz grada Lukavca tuzi Tomi Nadazdu ovako: »Pisao sam gospodinu namjestniku i savjetnicima kraljevskoga velicanstva u Pozun tako o tom, kako bi se pohitalo u pomoc gradu Valpovu, kao i o mojim zasebnim poslovima. Neka znade vase velemozno gospodstvo, kako mi je receno, da vasa velemoznost skuplja vojsku na obranu toga grada. I ja sam bio svedjer pripravan sa svojim cetama, a spreman stojim i sada, te svaki sahat ocekujem zapovijed od gospode savjetnika i vase velemoz- nosti. Sada ponovno molim i zaklinjem vasu velemoznost, neka se pobrine, da se onomu gradu pomogne. Ja sam gotov sa svime, sto mogu podici, poci i sluziti ondje, gdje mi zapovjedite, te pokazati, da su lazne potvore onih, koji me pred kraljevskim velicanstvom opadnuse, da ne drzim podpuni broj svojih ceta. Ako Ijudima i onim kastelanima (u Val- povu) s mjesta ne pomognemo, stalno je, da ne cemo moci vise dobiti kastelana za kra- jiske gradove, kad budu vidjeli, da ih tako ostavljamo.« Medjutim molbe bana Nikole nijesu hasnile: Valpovu ne stize pomoc ni odkuda. U to je i glavna turska vojska pod Sulejmanom, za koju bise jos na pocetku lipnja sa- gradjeni mostovi kod Petrovaradina i Osijeka, stigla pod Valpovo, te je stala na nj uda- rati iz najtezih topova. Ban Zrinski pise 24. lipnja iz Lukavca namjestniku ugarskomu Pavlu Vardi i vrhovnomu kapitanu Tomi Nadazdu, kako je sultan sam glavom stigao pred Valpovo (caesar est sub Walpo), pa dodaje: »Qotov. sam poci u Bee ili u Ugarsku, ili opet ostati u Slavoniji na granici te sluziti, kako se god zgodnije vidi njegovu velicanstvu i vasemu precastnomu i velemoznomu gospodstvu«. Ali vec dan prije toga pisma, — 23. lipnja — bila je sudbina Valpova odlucena. Junacki Arky branio je grad neko vrijeme i protiv sultana; no napokon pobunila se je protiv njega posada i seljaci, koji se bijahu u grad sklonili. Buntovnici zarobise svoga vojvodu, te 23. lipnja predadose sultanu njega i grad. Po jednoj vijesti dao je sultan Arkija potajno smaknuti; druge vijesti kazu, da je Sulejman junaka pomilovao i poklonio mu zivot i darovao mu neko imanje kod Budima. Dne 3. srpnja obavijestio je Franjo Bacan stajerske staleze o padu Valpova ovako: »Taj (neki Turcin zarobljen kod Pecuha) prica, da se je Valpovo branilo dva mjeseca, dok nije sam sultan onamo dosao, te v a r o s topovima razasuo. Ali grad ipak se nije htjeo predati, dok i njega nijesu tako razvalili, da se nije moglo dulje u njemu zadrzavati. K tomu je grozni smrad od Ijesova gore i dolje onemogucio dalji boravak. Posto se je na to i grad predao, turski je sultan one, koji su se u njemu tako dugo odrzali, pomilovao i placu im obecao, tako da bi i ostali uza nj na njegovu dvoru«. Za podsade Valpova umro je u gradu Cazmi ili Zacezanu 2. lipnja zagrebacki bi- skup Simun od Erdeda, te bi sahranjen u stolnoj crkvi zagrebackoj. Namah iza njegove SMRT BISKUPA SiMUNA ERDEDA. 159 smrti moli ban Nikola 4. lipnja iz Lukavca kraija Ferdinanda, da bi mu gradove i posjede zagrebacke biskupije, koji su na granici i izlozeni neprijateljskim napadajima podijelio bar n^ tako dugo vrijeme, dok ga inaCe namiri. Jo§ pita Zrinski, odakle ce primati ili oceki- vati placu, »jer ako mi se placa moja ne izplati, to nioze vase velicanstvo samo nagadjati, da 6u biti posve nesposoban (omnino insufficiens), da vrsim sluzbu va§ega velicanstva«. Kralj je moibii banovu, da mu dade imanja zagrebacke biskupije, vec 22. lipnja odbio; ali mu je podjedno navijestio, kako je nalozio ugarskoj komori, da mu izplacuje placu, kako je to i prijasnjim banima cinila. Medjutim Nikola ipak nije nista primio. Dne 23. srpnja tuii se on iz svoga grada Rakovca kralju Ferdinandu, kako od nastupa banije do onoga dana nije dobio go- tovo nista, tako da mu je kralj vec dosad duzan 12.000 forinti. Uza sve to drzi na granici do 1000 konjanika, pa je spreman poci, kamo god zapovjedi kralj ili vrhovni kapitan Ivan Ungnad. »Molim najponiznije, neka se vase ve- licanstvo za mene pobrine, da ne mo- ram odpustiti svojih vojnika, koje ne 6u mod u Ugarskoj drzati, ako mi se ne dade novaca. Neka stoga zapo- vjedi istomu gospodinu Ivanu Un- gnadu, da mi novaca dade. Ja sam glavom biti cu ondje tako dugo, dok l)ude volja vasega velicanstva; ali sluzbenika svojih ne bih bez novaca mogao pridrzati.« Zrinski se je ipak spremio na put u Ugarsku, te je vec 8. kolovoza, putujuci onamo, boravio u Varazdinu. Sultan Sulejman bijase namah nakon pada Valpova preSao preko Drave u Ugarsku, gdje je za nekoliko dana osvojio tvrdi grad Siklo§. Namah zatim predao mu se je i Pecuh. Dne 22. srpnja bio je vec u Budimu, gdje ga je sveCano doCekao pa§a Muhamed Jahioglu. Slijede^ega mjeseca kolo- voza osvojio je Ostrogon (10. kolo- voza) i neke manjc tvrdinje, a 1. rujna obladao je Stolnim f3iogradom, odakle je razaslao na sve strane glase o svom slavodobidu. Dok je redovna vojska otimala gradove i tvrdinje, haraCile su ncredovite Cete na sve strane. S jednom takvom Cetom sukobio se je ban Nikola Zrinski, kad je iz Va- ra^dina jaSio prema Gjuru, gdje se je sabirala vojska kraija Ferdinanda. Bill su to Tatari, koji su haraCili oko F^latnoga jezera. Zdru2iv§i se s viSc ugarskih plcmiOa (s Andrijom Ra- torom i Emerikom Verbecom), zatim s Pavlom Ratkajem, kapitanom u Papi, udari Zrinski prema §omljovu. gdje je bilo najviSe tatarskih haraClija. Kad su Tatari spazili kr§<ianske Cete, pohitali su sa svih strana, da se brane. Kao (laid obasule su njihove strjelice ba- novu vojsku. Ali prvi bojni red njegovih vojnika. medju njima Pavao Ratkaj s Nikolom Ra- SVLIMANOTOMAN-KEX TVRC- X- SULTAN SULEJMAN H. Po drvorezu AuKUStina de Musi u narodnom mu- zeju u BudinipeSti. F^oCetna slova na slici: A(uku- stinus) V(enetianus) 1535. ozna^uju unijctnika i godinu, koje jc drvorez izradien. 160 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (l527.— 1564.). dovicem i sa dva Bartola Hrvata, udario je na njih ostrim kopljima, te ih je mnoge poubio. Tatari medjutim sipali su neumorno svoje strijele, pa tako je i vise Hrvata poginulo, kao poimence Gregorije Farkasic, banov castnik, kojega je shvatilo deset neprijateljskih strje- lica. Boj je bivao sve zesci. Vidivsi to ban Zrinski umijesao se je i sam u borbu, pa uda- rivsi na Tatare s prijeda i s boka natjerao ih je napokon u bijeg. Uo 3000 Tatara utopilo se na bijegu u susjednoj mocvari, a Zrinski zarobio je bogat plijen, narocito sila konja. U boju dopanuo je i sam rane, ali ju je lako preboljeo. Nekako u isti mah, kad se je Zrinski ponovno proslavio u Ugarskoj, odrzala su i hrvatska gospoda pobjedu nad Turcima u svojoj domovini. Hrvatski kronicar Tomasic pise: »Qodine gospodnje 1543. dodjose Turci u Hrvatsku, pustoseci naime Ribnik, Metliku, Novigrad, Krupu, Bosiljevo i premnoge druge (gradove), te vodeci sa sobom sila nesrecnih dusa. Tada se podigose gospodin Petar Keglevic, knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Bla- gaj i knez Frankapan Trzacki, pa zajedno s citavim plemstvom Hrvatske, pace i sa bijed- nim kmetovima oborise se na dan sv. Bartolomeja (24. kolovoza) u Qackoj na neprijatelje, te razbise nemilo Turke«. I Vramec zapisao je vijest o hrvatskoj pobjedi: »Razbise Turke gospoda hrvatska s knezom Petrom Keglevicem pri Otoccu v Qatskoj«. Junactvo Nikole Zrinskoga i pobjeda hrvatska pri Otoccu nijesu medjutim utjecale u veiiki rat. Sultan Sulejman, nakon sto je zauzeo Stolni Biograd, stao se je u polovici rujna iz Ugarske vracati svojoj kuci, ostavivsi na polju Rakosu vezira Rustema sa 50.000 Ijudi, da brani tecevine posljednje vojne. Sada se je tek prenuo kralj Ferdinand, koji bijase na tromedji Austrije, Morave i Ugarske sabrao nekih 40.000 Ijudi, pace i sam dosao u Pozun, pa ce svoju vojsku povesti na Ostrogon, da ga opet otme Turcima. Ali tomu uz- protivili su se Cesi i Moravljani, kojih je bilo polovica vojske, pa i druge cete njegove. I tako se je opet vojska razisla, ne uradivsi nista za obranu Ugarske i Hrvatske. Posve je stoga prirodno, da je u oba kraljevstva preotela maha velika zlovolja, koja se ocituje i u pismu, sto ga je ugarsko drzavno vijece 19. rujna pisalo samomu kralju: »Budu h se ostali narodi vasega velicanstva ogranicili tek na obranu vlastite zemlje, bit ce i sud- bini svojoj prepusteni Ugri prinudjeni, da se za svoj spas pobrinu drugim nacinom, narocito posto su njihovi podanici tajno podjareni od Turaka, da im se pokore, pa ce im pod turskim vladanjem mnogo bolje biti. Tako se je zgodilo, da su se kmetovi vec na vise mjesta uro- tih, svoju gospodu pohvatah, te ih zajedno s njihovim posjedovanjima Turcima predah«. Malo zatim, 4. listopada, sastao se je ugarski sabor u Pozunu, na kojemu su jamacno bill i zastupnici (oratores ili nuncii) Hrvatske i Slavonije. Sabrani stalezi spoticali su kralju isto, sto i drzavno vijece; a onda su traziU, da se ozbiljno pobrine za obranu preostale Ugarske i Slavonije. Turci imadu u svojim krajiskim gradovima prema ovim kraljevinama najmanje deset do dvanaest tisuca Ijudi, ne racunajuci ovamo cete u Bosni i Pozegi, kojih opet moze biti osam do deset tisuca. Slicnu krajisku vojsku morao bi i kralj Ferdinand uz- drzavati. Suvise bi trebalo utvrditi ili popraviti gradove Komoran, Visegrad, Qjur, Tatu, Papu i Vesprim, a napokon Siget i Dobrogosce u Ugarskoj. Jos vise trebalo bi se pobri- nuti za preostalu Slavoniju. 1 ako je malo jos imade, ipak je preznamenita i kao predzidje nasljednih zemalja austrijskih i kao izlaziste turskih provala u Ugarsku. I ti ostatci tezko stradaju tako od bosanskih Turaka, kao od onih, koji su u Pozegi. Najbliza je Turcima tvr- dinja Velika (Kraljeva Velika), a njoj su za ledjima PlodiniMoslavina oko rijeke Save. Kod Drave jesu Brezovica i Virovitica, zatim neki drugi gradovi, kao P a- krac i Petrovina. Nadalje su K r i z e v c i i mjesta zagrebacke biskupije (Cazma, Du- brava, Ivanic). Sva su ta mjesta lisena svega tako, da se od svojih prihoda ne mogu uz- drzavati; ni tvrdinje zagrebacke biskupije ne mogu se same drzati, buduci da na mnogim mjestima nema kmetova, pa ako ih i imade, uzkracuju desetinu. »Buduci da se za obranu medja kraljevine Slavonije trazi posebna briga, neka vase velicanstvo milostivo misli na placu banovu kao i na potrebitu zastitu (krajiskih) mjesta«. A ta krajiska mjesta nije dosta za§ticivati kroz godinu po jedan ili tri mjeseca, nego za 5itave vojne i trajno. PAD BREZOVICE U SLAVONIJI. 161 S^bor dakle trazio je stainu organizaciju slavonske krajine, kao i redovitu placu za bana. Ferdinand je medjutim u svome odgovoru 6. listopada ocitovao, da ne moze nje- govoj molbi ugoditi, vec neka se stalezi sami pobrinu, da pronadju nacin i sredstva, kako da se slavonski medjasni gradovi osiguraju i ban Zrinski namiri. Malo dana zatim odvratili su opet stalezi kralju, da se ne mogu domisliti nacinu, kako da se ban namiri. U prijasnje se je vrijeme ban placao od prihoda slavonske tridesetnice (ex tricesima sclavonica); no buduci da se taj prihod od stanovitog doba upotrebljuje za drugo, a uz bana moraju se uz- drfavati i dva vrhovna kapitana, koji drze vojske: to ne znaju, odakle bi sve to smogli. Dok se medjutim nesta ne odredi, neka se ban i oba kapitana placaju od prihoda komore, tridesetine i ratne dace, koja bi se nametnula slobodnim gradovima i rudnicima. Natezanje izmedju kralja i sabora ozlojedilo je bana Zrinskoga. Videci, kako duznu placu ne prima, a bez novaca ne moze nista da cini za obranu zemlje, poslao je svoga glasnika ugarskomu namjestniku i drzavnim savjetnicima u Trnavu, te se je na banskoj Casti zahvalio. Na to se je opet za nj zauzeo sabor, koji se bijase sastao u Banjskoj Bi- strici u studenom 1543. Stalezi molili su kralja, neka se pobrine, da se Nikola Zrinski uz- drzi u banskoj casti, koje se je netom odrekao. Nadalje podastrli su i druge molbe glede Slavonije. Kralj neka zapovjedi vrhovnomu kapitanu Ungnadu, da pomaze bana pri pobi- ranju ratne dace na posjedovanjima pokojnoga Ernusta (Hampova), a Nadazda pri gradnji utvrda nasuprot gradova Cakovca i Strigova, koje je svedjer Petar Keglevic drzao. Jos neka kralj nalozi onima, koji u Slavoniji vojuju, da pomazu bana tako protiv Turaka kao protiv buntovnika i tajnih neprijatelja; napokon neka poslje dva pouzdanika, po imenu Pavla Ratkaja i Tomu Kamaraja, koji ce izraditi u staleza kraljevine Slavonije, da i oni prihvate sve zakljucke ovoga sabora u Banjskoj Bistrici, pa da se citava ratna daca, koja se sada ondje pobira, upotrebi za namirenjc bana Nikole Zrinskoga. Suvise nijesu stalezi propustili ni ove zgode, vec su zamolili kralja, da vrati jednom slobodu Petru Perenju I Ljudevitu Pekriju. Dok je sabor u Banjskoj Bistrici vijecao, zadesio je kraljevinu Slavoniju nov udarac. Iza pada Valpova bilo je najiztocnijc mjesto u slavonskoj Podravini kasteo Brezovica (Berzewcze) izmedju Vaske i Virovitice. Taj je kasteo zajedno s trgovima Brezovicom, Ivancem i brojnim selima pripadao ilockomu knezu Lovri; iza smrti njegove dobili su ga 1524. senjski kapitan i kliSki ka§telani Qregorije Orlovcic i Petar Kruzic; napokon su ga po Orlovcicevoj udovici Marti, udatoj po drugi put za Pavla KereCenja, primili receni Pavao KereCenji i sin mu Ladislav. U potonje je vrijeme uz gospodara Ladislava Kere- ^enja branio taj ka§teo kapitan Budanec, koji je s jednim dijelom posade poSao na voj- nicku vjezbu u Viroviticu. To je docuo pozezki sandzak Muratbeg, pa je 5. studenoga 1543. s vojskom svojom nahrupio na Brezovicu. Prije nego §to su Ceie iz susjednih gradova (Virovitice, Grabrovnika ili KloStra) mogle pohititi u pomoc, ye6 je sutradan (6. studenoga) Brezovica bila u turskim rukama. Padom toga kaStela biSe napuSteni gradovi Pakrac i Petrovina, pa tako se jc turska vlast primakla Virovitici u Podravini i Velikoj u Pon- vini. PaCe i Virovitici zaprijetila je najve<5a opasnost, kako se to razabira iz izvjeStaja raznih kapitana i ka§telana u slavonskoj krajini na Stajerskoga kapitana Luku Sekelja od Kevenda i Ormuza. Ivan Ungnad naime. vrhovni kapitan kraljevskih Ceta u Ugarskoj i Slavoniji, bijaSe radi obde neda(Se u ratu s Turcima tako ozlovoljen, da je od kralja Fcrdi- nanda zatra?-io odpust. Kralj se je neko vrijeme opirao. \)aic jc Ungnada nastojao sklo- niti. da ostane, te mu jc u to ime i povcljom od 9. listopada 1543. darovao grad i varos Vara?.din; ali Ungnad ostao je tvrd. Ni ponovne pohvale kralja Fcrdinanda 27. prosinca. kao ni molbe Stajerskih stale?.a nijesu koristile, i tako je napokon Ferdinand 12. sijeCnja 1544. Ivana Ungnada rijeSio vrliovne kapitanije. Vrhovnim kapitanom imenovao jc vrstnoga voj- vodu Leonliarda Velsa, a kapitanom za Slavoniju Jurja Wildensteina (Bildcnstcin). Nikola Zrinski bijaSe se medjutim ipak sklonio, te zadriao bansku Cast. Oko 13. stu- Klaic:-. Hrv. povj. III. (5.) ll 162 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) denoga 1543. boravio je u svom gradu Qvozdanskom, gdje je izdao jameevno pismo zd Ljudevita Pekrija, kojega je kralj na njegov zagovor pustio iz tamnice. Poslije toga bavio se je ban uredjivanjem svojih porodicnih posala. Jos 17. lipnja 1543. bijase se on u Ozlju ozenio Katarinom, sestrom Stjepana II. Frankapana, posljednjim muzkim potomkom ozaljske loze. Take su se zdruzile dvije najmogucnije porodice hrvatske onoga doba. Dne 1 veljace 1544. sastali su se Nikola Zrinski i surjak mu Stjepan Frankapan u Zagrebu, gdje su pred kaptolom utanacili znameniti ugovor o zajednici dobara i medjusobnom na- sliedstvu. Promotrivsi ugovarajuce stranke (Nikola Zrinski i Stjepan Frankapan) tezke pri- like svoga doba, koje cine, da velike opasnosti prijete ne samo pojedinim velikasima, nego takodjer istim krunjenim glavama tako zbog domacih buna i razmirica, kao i zbog nepre- stanih navala turskih: odlucise, da ce se sjediniti i udruziti svoje sile, da im tako lakse bude stati i terete nositi, i da tim nacinom budu podobni sto vece sluzbe ciniti kralju svomu Ferdinandu, od kojega ih ne ce odijeliti nikakove tezkoce, i drzavi, za koju su njihovi predji svagda najvece zrtve prinosili, osobito pak za Bele IV., kojega bijahu Tatari potrli. U to se ime dakle primaju ugovarajuci knezovi medjusobno kao rodjena i diona braca, kao da su od jednoga otca rodjeni. Medju sobom uvadjaju oni podpunu zajednicu dobara odredjujuci, da Zrinskomu bude na sva Frankapanova imanja i na njihove dohodke toliko prava, koliko ga ima sam Frankapan, — a i obratno. Dalje se obvezuju, da ce u svojim nutarnjim i vanjskim poslovima biti vazda slozni i jednodusni. Napokon odredjuju, da ce u slucaju, ako jedna stranka izumre, sva njezina imanja preci na prezivjelu stranku. Vrijedno je spomenuti, da je Zrinski u taj mah drzao sedamnaest gradova i imanja (Zrinj, Gvozdansko, Pedalj, Krupu, Novi »u Kostajnici«, Mutnicu, Jamnicu, Ljesnicu, Novi »na granici«, Kostajnicu, Komogovinu i Prekovrski grad, zatim Medvedgrad, Lukavec, Bozjakovinu, Vrbovec i Pakrac), dok je drzavina kneza Stjepana Frankapana brojila d v a- deset i pet gradova (Ozalj, Ribnik, Dubovac, Novigrad, Zvecaj, Skrad, Lipu, Mlaku ili Despotovicu u zagrebackoj zupaniji, Modruse, Vitunj, Ogulin, Plaski, Jasenicu, KUuc, Pec, Janjac i Lukovdol u kninskoj zupaniji, i napokon Qrobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Dri- venik, Qrizane, Bribir i Novi u Primorju ili Vinodolu). U isto doba, kad je ban Zrinski ugovorom o zajednici dobara sa Stjepanom Fran- kapanom Ozaljskim, premda su protiv njega prosvjedovale ostale loze Frankapana (slunj- ska i brinjsko-trzacka; cetinska bijase 1543. izumrla), znatno podigao vlast svoju i svoga roda, te ju opet prikucio k moru, od kojega je bila potisnuta do dva stoljeca, pobrinuo seje i za ojacanje povjerenoga mu kraljevstva, da uzmogne lakse odoljeti novim turskim pro- valama. Nema nikakove sumnje, da je bas njegovom pobudom zagrebacki kaptol stao o tom snovati, kako da utvrdi S i s a k. Padom naime Jasenovca bijase Turcima otvoren put u zemliu medju Dravom i Savom, te ih je jedina Velika (Kraljeva Velika) mogla neko vrijeme zaustavljati. Joste u travnju 1544. radilo se je o tom, da se bar jedno mjesto na Savi utvrdi. Izbor pade na Sisak, koji je svojim smjestajem na stjecistu Kupe i Save branio ne samo Pokupje, nego i gornju Posavinu. Znamenitost Siska cijenila se je jos za rim- skoga vladanja i u prvo vrijeme srednjega vijeka za Ljudevita Posavskoga; no u drugoj polovici srednjega vijeka zanemaren bi Sisak gotovo sasvim. Sada, nakon sto je iztocna Slavonija dopanula turskih ruku, postao je Sisak ponovno znatno obranbeno mjesto za preostalu Slavoniju. Zagrebacki kaptol, kojemu je mjesto pripadalo, vec je u travnju 1544. poceo podizati tvrdinju, koja je pod jesen bila toliko vec dovrsena, da se je mogla smjestiti u nju malena posada. Dalje utvrdjivanje nastavljalo se je slijedecih godina, te je ban Zrinski god. 1545. sam dosao u Sisak, da ogleda njegovu tvrdinju. Utvrdjivanje Siska zapocelo je u srecan cas po Slavoniju i Hrvatsku, jer su u to Turci nastavili ratovanje od proSle godine. Sam sultan nije doduse posao na vojru, ali su zato pase i sandzaci od Budima do Bosne otimali redom krScanske gradove i kotare. Budimski pasa osvojio je jos prije 10. svibnja 1544. tvrdi Visegrad, na sto je obladao Novi- w FAU KkALJtVti VtLlKt. 163 gradom, Hatvanoni i drugim mjestima u Ugarskoj. Ferdinandovi kapitani mogli su se tek braniti, jer kralj nije nikako mogao skupiti vece vojske. Dok je budimski pa§a osvajao po Ugarskoj, spremao se je bosanski pasa Ulamabeg sa svojim sandzacima na Hrvatsku i Slavoniju. Dne 20. svibnja javlja kapitan Juraj Wildenstein iz Varazdina §tajerskim sta- le^ima, da su Ulamabeg i Muratbeg presli Savu, pa da kane podsjesti sam Varazdin. Me- djutim navala turska bila je ovaj put naperena na V e 1 i k u (Kraljevu Veliku), za koju je ugarski sabor jos prosle godine molio kralja, da ju iz ruke Tome Nadazda primi pod svoju skrb, pa da ju ili dobro obskrbi, ili posve razvaH, da ne dodje u turske ruke. Isthuanffi prica, da su bosanski pasa Ulama i hercegovacki sandzak Malkocbeg dosli pod Veliku, te ju podsjeli. U gradu se bijase sklonilo od straha mnogo kmetova, tako da ih je bilo vise nego vojnika. Neki Andrija Pilat, sluzbenik Vuka Svetackoga (de Zemche), koji bijase takodjer u grad pribjegao, sklonio je kmetove, da su grad protiv volje posadnih vojnika Turcima prcdali. Kmetovi nadali su se za to nagradi i slo- bodi; ali Turci su ih s mjesta poubijali, dok su vojnike zarobili, pa ih poslije uz odkup pustili na slobodu. I Vramec pise u svojoj kronici za godinu 1544.: »Grad Velika zavjet be od Turkov izdan od nekih kmetiCev.« Vijesti kroniSara potvr- djuje kapitan Juraj Wildenstein, koji 10. srpnja iz Varazdina javlja, da je (Kra- Ijeva) Velika pala, premda grad nije bio ni malo ostecen, kako pripovijeda sluga kapitana Marka Tomasovica. Pad Velike opet je silno uznemirio ne samo bana Zrinskoga i kapitana Jurja Wildensteina, nego i kapitane preostalih krajiSkih gradova. Napose se boje za Vi- roviticu, za koju vapi za pomoc gospodar njezin Stjepan Banic od Doljne Lendave kaStelan njezin Ivan Salaj i provizor Mar- tin Paxi. Ban Zrinski stoji na strazi u Qvozdanskom, pa javlja odanle 25. srpnja Wildensteinu: »JuCer vam obznanih, da .^ 6e Turci do(ii i podsjesti jedan na§ grad, m^ Krupu ili Kostajnicu. Sada je k nama sko- kom doSao jedan pribjeg iz Kostajnice, koji zala^.c svoju glavu, da (3e tako biti. Stoga vas molimo, da budete spremni, pa da pi§ete gospodinu Velsu i ostaloj gospodi, neka nas nc ostave, vec neka nam budu u pomo(J. Vapaji i molbe nijesu ovaj put ostalc bezuspjeSnc, Qrad Zagreb bi utvrdjen i posada u nj smjeStena, Virovitica bi hranom obskrbljena, u Ivani(5 grad posada poslana pod vojvodom Markom Tomasovi(iem. Napokon biSc razmjc- Stene stra?x, koje ce paziti na kretnje neprijatelja. tako isto bi§e odredjena nijcsta za vitu- IjaCe (kreuthfeuer). kojc 6e navijeStati dolazak Turaka. Izlo^enc pripreme zaustavile su dalje napredovanje Turaka u Slavoniji i Hrvatskoj. Cinilo se je paCe, kao da 6e zaredati mirnija vremcna, jer je Icralj Ferdinand u prosincu 1544. poslao jegarskoga prepoSta Jerolima Adurna u Carigrad, da u sultana izradi mir ili *bar primirje. Medjutim Adurno umro je u Carigradu 15. o^ujka 1545.. prije nego §to ga |c NIKOLA ZRINSKI SIQETSKI. Po savremenom drvorezu Matije Ztindta. 164 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) sultan primio u audienciju, na sto se je ugovaranja o miru prihvatio Nikola Sicco. No i to se je oteglo, premda je u Ijetu i sam njemacki car i spanjolski kralj Karlo V. poslao u Carigrad Holandjanina Gerharda Veltwycka, da s pomocu poslanika (Jean de Montluc) francuzkoga kralja, s kojim se bijase Karlo jos prosle godine izmirio, utanaci za citavo krscanstvo toll potrebiti mir na vise godina. Za vrijeme ovoga ugovaranja utanaceno bi primirje s turskim pasom u Budimu, pa tako kroz citavu godinu 1545. nije u Ugarskoj bilo vecih okrsaja. Ali bosanski pasa Ulama nije mario za to primirje, vec je s pozezkim, hlivanjskim i hercegovackim sandzakom i dalje udarao na Hrvatsku i Slavoniju. Vec u travnju 1545. javljale su se turske cete na slavonskoj krajini, koje su skupljali bosanski pasa Ulama, hercegovacki sandzak Malkoc- beg, i pozezki sandzak Muratbeg. Cim se je to proculo, podigose se i ban Zrinski i kapitan Juraj Wildenstein, da im se opru. Wildenstein skupio je do 600 konjanika, koje su vodili u sluzbi stajerskih staleza stojeci kapitani Pavao Ratkaj, Franjo Tahi, Stjepan Drzic (Dersffi) i drugi, a banskoj ceti pridruzili su se sa svojim cetama neki hrvatski velikasi, kao knezovi Juraj Frankapan Slunjski i surjak mu Stjepan Blagajski, zatim mladi Petar Erdedi i jedan mladi Keglevic. Oba se vojvode pripravise, da pohitaju u pomoc, ako bi Turci udarili na koju tvrdinju ili grad. Medjutim su Turci, njih 7000 — 10.000 Ijudi, oko 1. svibnja 1545. iz grada Velike, koji bijahu prosle godine osvojili, provalili kraj Ivanica na sjeverozapad prema Varazdinu, te su se 2. svibnja u vecer utaborili po bregovima kod Varazdinskih toplica. Sutradan u ne- djelju 3. svibnja krenuli su odanle medju gorama u Zagorje prema Zlataru, ali nijesu mnogo robili, jer ih je pratio Wildenstein sa svojih 600 konjanika. Tako su dosli (preko Huma i Hrascine) u dolinu Krapine do mjesta, gdje se Selnica u nju ulijeva, i gdje je blizu bio grad Selnica ili Konjsko (Conscae seu Selniciae arcis planities, pod Konjskim), danasnja Konjscina, koja je tada pripadala plemicu Jurju Vragovicu. Nocu u nedelju stigao je onamo i ban Zrinski s vise stotina konjanika. Kad je ponedeljak 4. svibnja jutro svanulo, hrvatski su knezovi, koji su bana pratili, predlagali, da se ne zametne boj s citavom tur- skom vojskom, nego da manje cete dijele mejdan i medjusobno koplje lome (scharmut- zeln und copi prochen, ut indictis momentaneis induciis ex utraque acie conspicui et promp- tissimi militum infestis hastis sub publica fide concurrerent). Wildenstein i Pavao Ratkaj protivili su se doduse tomu predlogu, ali hrvatski su knezovi pretegli. I tako bi s Tur- cima primirje na neko vrijeme utanaceno, te sa svake strane po sto momaka odabrano, da na ocigled obiju vojska koplje lome i mejdan dijele. U tim vitezkim igrama sudjelovali su i manji odjeli, a i pojedinci. Tako se je medju ostalima i Demirkan Spanakovic, zapovjed- nik cete bosanskoga Kamengrada, ogledao na mejdanu s krscanskim junakom Stjepanom Segovicem. Prije boja priskocio je Spanakovic k Zrinskomu, sjahao s konja, poklonio mu se na tursku, te ga ogrlio, da tako izkaze pocast slavljenomu junaku. Dok su ovako izabrane cete koplje lomile, hrvatskim je knezovima dodijalo gle- danje, pa su mnogi ostaviU bojne redove, te se razisli. Ovaj nered u krscanskoj vojsci upotrebise Ulamabeg i Muratbeg, da Hrvate zaskoce. Ulamabeg najednom proglasi, da je primirje minulo, pak presavsi brzo neki jarak, koji ga je od Zrinskoga i Wildensteina dijelio, navali na njih svom snagom. Oba vojvode uprese sve sile svoje, da im odole; ali se njihove zatecene cete razbjegose. Pjesaci odmakose u susjednu sumu, a za njima po- tekose i konjanici, sjahavsi s konja i ostavivsi ih Turcima za plijen. Posljednji ostadose na bojistu Zrinski i Wildenstein; no i oni napokon moradose pobjeci i skloniti se u kasteo Selnicu ili Konjsko. Zrinskomu ubise Turci konja Mrkasa bas u onaj cas, kad je preko mosta ulazio u grad; Wildenstein, ne mogavsi se obraniti od progonecih ga Turaka, skoci s konja i baci se u duboki jarak, gdje bi se bio u vodi utopio, da ga nije pograbio za dugu bradu Stjepan Baletic, te ga izvukao i ziva donio u kasteo. Slicnim nacinom spasli su se i drugi kapitani, kao Pavao Ratkaj, Ivan Tahi, Stjepan Drzic. U obce je malo krscana po- SUKOB KOD SELNICE ILI KONJSKOGA. 165 ginulo ill robstva dopanulo, jer se je vecina sklonila budi u ka§teo budl u §umu, gdje ih Turci nijesu mogli proRoniti. Medjutim je i Turaka nesto ostalo na bojnom polju, a medju njima i junak Spanakovi(i. Ulamabeg nije se koristio pobjedom, pac^e nije ni pustoSio po Zagorju, ved se je s mjesta stao vracati, te je preko Dubice oti§ao u Banjaluku. Nedacu bana Zrlnskoga I kapitana Wildensteina zabiljezio je hrvatski kroniCar Vra- mec za godinu 1545. ovako: »Miklovu§a Zrinskoga, bana slovenskoga, pod Konjskim Tnrci razbiSe i porobiSe dosta*. Premda turska pobjeda nije bila znatna, ipak je nemilo zastraSila ne samo zitelje u Slavoniji, nego i susjedne austrijske pokrajine. K tome su i bjegunci raz- nosili pretjerane vijesti. Vec 5. svibnja javlja Wildensteinov tajnik Bartol Lehner iz Va- razdina §tajerskim stale^ima, da su krScani hametom potiiceni: od 1500 konjanika nije uteklo ni 300, a konji sy svi izgubljeni. Silan strah obladao je ziteljima slobodne obcine Qradca kod Zagreba. Varoski sudac Bogdan i jiirati jadikujii 5. svibnja u pismu na kranj- skoga kapitana Ivana Werneka u Kostanjevici ovako: » izvjestno, da ogromna i vrlo jaka turska vojska nedaleko od naSega grada po toj pretuznoj kraljevini naokolo ma- cem i ognjem bjesni, da je dosla svakako podsjesti ovu na§u varos, ali je zadovoljivsi se plijenom na neko vrijeme opet otiSla. Qospodin ban i gospodin Wildenstein digli su vojsku, sto su brojniju mogli, pa su se oduprli njima (Tur- cima), ali su posve razbijeni (penitus profligati) i s main (Ijudi) umakli. Sad nam vec uhode i zasuznjeni Turci jav- Ijaju, da ce se Turci povratiti i podsjesti ovu nasu varos. Molimo vas stoga za Ijubav Bozju i nasu, da nam posljete puSkare, topnike i praha za topove . . . Inace prosvjedu- jemo pred Bogom i vama (i oCitujemo), da smo u toj pro- stranoj varoSi posve nedostatni za suzbijanje tako preo- krutnoga neprijatelja, te ne c^e biti nasa krivnja, ako se dogodi nesreca ovoj na§oj varoSi i poslije onoj vaSoj do- movini . . .« Dne 6. svibnja izvje^cuje iz Varazdina sam Wildenstein §tajerske staleze o boju kod KonjScine, te ka^e izrijckom, »da su Hrvati i on izgubili vecinu konja, ali vojske nije mnogo izginulo, a ni robstva dopanulo.« Wildenstein medjutim navijeSta, kako je od svojih uhoda i zarobljenih Turaka saznao, da ce turski pa§e, cim se njihovi konji odmore, naskoro opet provaliti, da 6e im se pridruziti jo§ vi§e sandzaka, i da ce sa sobom povesti Sad vam javljamo kao posve BANSKI PECAT KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA. S povelje, izdane u Zagrebu 26. srpnja 1553. Izvornik u ar- kivu juRoslavenske akademije. Na peCatu vidi se star! grb knezova Subica Zrinskih (orlo- va krila). Nadpis naokolo pe- cata: Sigil(lum) . Nico(lai) . Co- (mitis) . Zrinien(sis) . RegCno- rum) . Dal(macie) . Cro(acie) . et . Scla(vonie) . Bani. — Sni- mio prof. Qjuro Szabo. topove, jer 2ele da zauzmu i poharaju sva mjesta i gra- dove na krajini. Tako im je zapovjedio sam sultan. Wildenstein se boji, da ne 6e mo(ii sa svo- jih 800 konjanika odugu granicu obraniti, pa zato trail pomoO od Stajerske i Kranjske. I zaista su u lipnju 1545. zaredale nove 2estoke navale tako na Slavoniju, kao i na Hrvatsku. Slavoniju branio je Wildenstein, Pounje u Hrvatskoj od Kostajnice do Biha(ia zaStidivao je sam ban Zrinski, u Bilia^u stajao je na stra?J kapitan Jural Sauer (u RipCu Erazam Sauer), a u Senju kapitan Martin Gall mjesto dosadanjega kapitana Ivana Lcnko- vj(5a. Qall je jo§ 7. svibnja razaslao ovo hrvatsko, glagolicom pisano pismo: »Vsim i vsa- komu dajem na znanje: kako mi pridoSe iz Dalmacije glasi istinno, da ov ba§a hiivanjski ovu miseCinu, ka nastane, ima van izajti, za drCati u ove primorske strane; ne s tolikom vojskom koliko prvo, neg s malom pi^om i konjiCkom. Zato to sam otil dati na znanje za dobe, da se vsak i^uva; zaC tko zna kako obrne. I Bog s vami. Dan v Senju na 7. maja 1545. Martin Qall, kapitan senjski«. ZnaCajne su rijeCi na hrbtu pisma: »Vsim i vsako»nu gornje strane da se da. Brzo, brzo, brzo!« 166 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) Od polovice lipnja pa do polovice kolovoza teku sada neprestano vijesti o turskim provalama na sve strane. Vec 19. lipnja javlja ban iz Ozlja, kako se Ulama sastaje sa Mehmetpasom u Bilaju, pa ce zajedno udariti na unske gradove (Bihac, Ripac, Krupu ili Novigrad); on poziva stoga Wildensteina, da sto prije dodje iz Varazdina u Zagreb, pa da jedan dio konjanika svojih poslje preko Save i Kupe na jug. Jos ga moli, da o svemu tomu obavijesti vrhovnoga kapitana Leonarda Velsa. U isto vrijeme i poslije stizavale su vijesti o provalama u juznu Hrvatsku i Kranjsku. Neprestane borbe sklonise napokon vr- hovnoga kapitana Velsa, te je pismom pozvao bosanskoga pasu Ulamabega, neka i on drzi primirje, kako je utanaceno s pasom u Budimu. AH kako ban Zrinski 12. kolovoza iz svoga grada Pedlja Wildensteinu javlja, Ulamabeg je poklisara, koji je Velsovo pismo donio, dao zarobiti i okovati, te ga je kroz tri tjedna drzao u tamnici. Kad se je vec spremio na vojnu, onda je tekar pustio poklisara na slobodu, te mu rekao: »Kazi svojoj gospodi, a poglavito vasemu kapitanu Velsu, da sam razumio, sto mi pise o miru. Ali ja ne znam ni za kakvi mir, nego izmedju Dunava i Drave. Vidjet cete medjutim na- mah, da li imadete mir ili ne, jer meni je nepobjedivi car zapovjedio, da zauzmem t u z e m 1 j u (Slavoniju i Hrvatsku). Na posljedku cu poslati i pitati cara, da li je uta- nacio mir ili ne. Ako vam ga je dozvolio, odpisat cu vasemu kapitanu«. Na ove vijesti zabrinuli se i ban Zrinski i kapitan Wildenstein. U drugoj polovici kolovoza pozvao je ban vojsku kraljevine Slavonije u Zagreb, a Wildenstein prikupio je svoje cete u Varazdinu i Koprivnici. I bilo je skrajnje vrijeme, jer je Ulamabeg nesto prije 20. kolovoza kod Qradiske presao Savu, pa se sjedinio s pozezkim sandzakom. Pod konac mjeseca pljackao je Ulamabeg sa 1000 konjanika sv. Kriz (na Obedu) i Cazmu, a onda je udario prema gradu M o s 1 a v i n i, koji je i zauzeo, jer su se Ijudi Petra Erdeda prije razbjegli, nego sto je pasa pred grad dosao. Juraj Wildenstein u svom izvjestaju od 1. rujna pise iz grada Varazdina, »da su kastelan i Ijudi Petra Erdeda b e z i k a k ve nuzde (an alle Not) davno prije pobjegli i grad sramotno (schantlich) ostavili; u gradu su ostala tek dva bolestnika, koji su Turke dozivali i zahtijevali, da grad zauzmu«. Nema sumnje, da su tom prigodom dopanuli turskih ruku i drugi gradovi u Moslavackim i Qa- rickim brdima (Plodin, Kosuta, Qaric). Iza toga oborio se je Ulama na grad U s t i 1 o n j a kod utoka Lonje u Savu, kojega se ostatci vide jos i danas, Tomu je gradu pohitao Wilden- stein u pomoc. Jos 1. rujna javljao je kapitan Marko Tomasovic iz Ivanica, da Turci Ustilonju bijesno podsjedaju, i da ju topovima biju. Nema vijesti o svrsetku vojne, ali nije dvojbe, da Ulama ipak nije mogao Ustilonje osvojiti. Wildenstein vratio se je poslije u Varazdin. gdje je 12. studenoga 1545. zamolio, da bude rijesen kapitanije u Slavoniji. Medjutim je ipak poslanicima cara Karia i kralja Ferdinanda poslo u Carigradu za rukom, te su 10. studenoga utanadili primirje na godinu dana. Malo zatim, 18, prosinca, sazvao je kralj Ferdinand ugarski sabor, koji ce se sastati u Pozunu 25. sijecnja. 1546., i kojemu ce pribivati sam kralj. Ali sabor sastao se je tek u veljaci. Na nj je dosao i ban Nikola Zrinski, koji je 24. velja5e iz Pozuna zamolio komesare vojvodina Stajerske, Kranj- ske i Koruske, sabrane na zboru u Varazdinu, da mu §urjaka Franju Taha i njegovih 100 konjanika i dalje zadrze u svojoj sluzbi. Sabor u Pozunu stvorio je u drugoj polovici ve- Ijace vise zakljucaka za obranu Hrvatske i Slavonije. Clankom 42. moli kralja, neka po- vjeri banu ili kojemu od svojih kapitana (ili komesara), da tocno pregleda sve gradove, ka- Stele i tvrdjice u kraljevinama Slavoniji i Hrvatskoj, koje su na turskoj granici, pa da one gradove, koji bi potrebiti bill za obranu te kraljevine, primi u svoje kraljevske ruke, te da ih na svoj trosak utvrdi i svim, sto je nuzdno, po mogucnosti obskrbi; ostale pak gradove, koji su manje potrebiti za obranu zemlje, neka dade porusiti i spaliti, da ne dodju u tursku vlast. Clankom 43. moli nadalje, neka se kralj ozbiljno (mature) pobrine za obranu Slavonije, a uz ino neka banu namah (subinde) tocno doznaci novaca za njegove potrebe, da bi sa svojim cetama mogao svakamo priskociti, gdje bi se nufda pokazala. Tako isto SABOR U P02UNU 1546. 167 moli sabor za brojne plemi(^e hrvatske, kojima su imanja uz tursku medju, te ne mogu svojih poija obradjivati, jer Turci za sadasnjega primirja 5e§ce provaljuju u Hrvatsku. nego ikada prije. Bududi da ti plemidi ne mogu od svojih prihoda zivjeti, neka kralj njima doznaci stalnu placii, da bi i oni mogli stajati vazda pripravni za obranu onih kraljevina. 3 O > o < (/) Z < > o N U Z Q <: Q^ O Kralj Ferdinand, koji je za saborovanja zaista boravio u Po^unn. bio je gotov za- dovoljiti svemu, §to se jc od njcga tra^ilo. Jo§ 20. veljaCc 1546. izdao je povelju, kojoni je Jurju Poljicaninu, kapitanu bana Zrinskoga potvrdio pleniicike dvore u Zlataru, te niu suviSe darovao posjedovanja QranCari i Ratkovec, §to no su prije pripadala kliSkomu ka- stelanu Martinu Bufani(iu. Dne 27. veljaCe potvrdio je opet kralj sve Clanke saborskc. pa 168 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) i one glede obrane Hrvatske i Slavonije. U isto vrijeme promijenio je i svoje kapitane u Ugarskoj i Slavoniji. Vrhovnim kapitanom za Ugarsku i Slavoniju imenovao je mjesto Leonarda Velsa Nikolu Salma mladjega; mjesto Jurja Wildensteina izabrao je za kapitana Slavonije od tri kandidata (Qaspara Herbersteina, Luke Sekelja i Ivana Lenko- vica), koje bijahu komesari Stajerske, Kranjske i Koruske jos u prosincu predlozili, kao najpodesnijega L u k u Sekelja od Kevenda i Ormuza, koji se bijase vec u vise prilika iztaknuo u bojevima s Turcima. Luka Sekelj imade odsad naslov »kapitan cetama nasljednih pokrajina u kraljevini Slavoniji«. Vrativsi se zatim u Bee uredjivao je Ferdinand poslove s banom Nikolom Zrinskim, koji je takodjer iz Pozuna, gdje je jos 24. veljace 1546. boravio, onamo dosao. Jos 10. pro- sinca 1544. bijase Ferdinand Zrinskomu pismenom zaduznicom obecao, da ce mu 20.000 fo- rinti, koje mu je dugovao u ime banske place, ili u gotovom izplatiti, ili mu za njih ustupiti gradove i posjedovanja Vuka i Gaspara Ernusta od Cakovca, »cim ta imanja dodju u nje- gove ruke«. Medjutim ta je imanja drzao za sebe knez Petar Keglevic, ne mareci ni za kraljevske naloge ni za saborske odluke, po kojima bi ih morao kruni ustupiti. Tako Zrinski nije nikako mogao doci do svojih novaca, pace nije primao ni dalju bansku placu. Da mu namiri stari dug od 20.000 forinti, a jednako da mu izplati i dalju dospjelu placu, koja je gotovo istu svotu iznosila, utanaci sada 15. ozujka 1546. Ferdinand s Nikolom Zrinskim poseban ugovor. Kralj je za stari dug od 20.000 forinti, za novi dug od 20.000 fo- rinti, kao i na racun place za buducu sluzbu banovu do iznosa od 10.000 forinti, dakle Zajedno za 50.000 forinti za sva vremena ustupio banu Nikoli Zrinskomu i njegovim potom- cima gradove Cakovac i Strigovo u Medjumurju (u zaladskoj zupaniji), koji su nakon izumrca porodice Ernusta pripali kruni, ali ih je knez Petar Keglevic za se pri- drzao i svedjer jos drzi. Zato je opet ban Zrinski preuzeo zadacu, da nevjernika i odmet- nika Petra Keglevica svlada i ponisti, da mu oduzme ne samo recene gradove Cakovac i Strigovo u Medjumurju, koje je samovlastno pridrzao, nego i sav ostali posjed njegov, bastinjeni i darovani, sirom citave Hrvatske i Slavonije (Buzin, Lobor, Krapinu, Topusko i drugo). Kad Zrinski skrsi odmetnoga Keglevica i otme sva dobra njegova, Cakovac i Stri- govo ostat ce njemu i njegovu rodu za sva vremena; sve ostalo pak predat ce u kraljeve ruke. No da ne bi on vise za tim isao, da najprije dobije opatiju u Topuskom i bastinjena imanja Kegleviceva, obvezao se je Zrinski narocito, da ce boj zapoceti u Medjumurju, a onda tek da ce udarati i na ostale gradove i imanja, i to tako dugo, dok ne predade kralju svih posjeda Keglevicevih, te, ako bude moguce, i samoga Keglevica. Ugovorom u Becu 15. ozujka 1546. postigao je kralj Ferdinand dvoje: u jednu je ruku namirio dug banu Zrinskomu, a u drugu je pokrenuo odlucan postupak protiv nepo- kornoga kneza, koji se je vec tri godine opirao osudi sabora i kralja. Da bi Zrinski lakse svladao Keglevica, pozvao je kralj istoga dana kneza Petra Erdeda i druge velikase, da pod kazan vjecne nevjere pomazu bana pri vrsenju kraljeve osude. Suvise je kralj zapo- vjedio sluzbenicima i podanicima Petra Keglevica u Topuskom, Buzinu, Kostelu i Loboru, kao i kastelanima, sudcima i svake vrsti ziteljima u Cakovcu i Strigovu, da se odreku svoga dosadanjega gospodara, jer je od sabora i kralja proglasen »ocitim nevjernikom i odinetnikom« (manifestus et notorius indifelis et rebellis noster pronunciatus), a da po- mazu onoga, koji ce vrsiti kraljevu osudu. Napokon je i novi kapitan Luka Sekelj dobio nalog, da s cetama nasljednih zemalja pomaze bana u torn poslu. Kralj se je Ferdinand u isto doba pobrinuo, da se sto prije sastane sabor kralje- vina Hrvatske i Slavonije. Vjerodajnicom (cum Uteris credencie) izdanom u Becu 20. ozujka 1546. povjerio je Luki Sekelju od Kevenda i Ormuza, kao i Krsti Bacanu, svojim savjetnicima, da kao njegovi poklisari ili oratori podju na sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, koji je on sazvao za 2. svibnja u gradu Zagrebu, Na tom ce saboru oratori prema naputku ili instrukciji, koja bi jos 18. ozujka sastavljena, sa stalezima i redovima NIKOLA ZRINSKI DOBIO CAKOVAC I STRIQOVO U MEDJUMURJU. 169 onih kraljevina vijecati i zakljuCivati o svemu, §to se tiCe javnoga mira i obrane re^enih kraljevina. U instrukciji poruCuje kralj stalezima, kako je vec od po(3etka svoga vladanja radio oko toga, da oslobodi svoje podanike od nevoija, koje ih tako dugo ti§te, te da nije jos nikada nicega propiistio ciniti, sto bi bilo za spas, obranu i odrzanje kraljevine Ugar- ske i podlozenih joj strana (parciumque sibi subiectarum). Ba§ najvi§e stoga raz- loga sazvao je nedavno ob(ii sabor (generalem conuentum) u Pozun, da se izmire medju- sobno pruce se i neprijateljske stranke, pa da se neSta ucini, kako bi se ne samo sacuvali ostatci kraljevstva (reliquie regni), nego i izgubljeni dijelovi povratili, pa tako stari mir i pokoj obnovili. U to ime dozvolili su mu stalezi i redovi ugarski uz dobit komore takodjer stanovitu ratnu dacu ili kontribuciju. Kralj poziva i staleze kraljevine Slavonije, da se i oni okane svih medjusobnih mrznja i razmirica, koje su dosad bjesnile na veliku §tetu zemlje, pa da i oni stanu raditi jedino za obranu domovinc i svoje spasenje. Naro^ito im preporuca, da i oni pristanu na ratnu dacu, dozvoljenu od ugarskoga sabora, jer ce se ubrani novae upotrebiti jedino za obranu zemlje i za placu banu. Kralju su doduse poznate nevolje kraljevine, all on bas zato trazi kontribuciju, da se jednom te nevolje dokraj^e. Kralj dalje javlja, da je uvazio molbu staleza i redova kraljevine Slavonije, iznesene na saboru u Pozunu u pogledu krajiskih gradova, pak je zato odredio svoga vrhovnoga ka- CIRILSKI PODPIS PETRA KEQLEVICA. Cita se: Petar KeKJevic rukom svojom. Snimljeno s izprave od 21. prosinca 1523., kojom je markiz Juraj Braniborski prodao Keglevicu zagorske gradove Krapinu i Kostel. Izvornik u arhivu jugosla- venske akademije. — Snimio prof. Qjuro Szabo. pitana Nikolu Salma, koji ce razgledati krajinu zajedno s njezinim gradovima i tvrdi- njama, pa ce se popraviti i utvrditi svi oni gradovi, koji su nuidni, a razvaliti oni, koji su manje potrebiti. Jo§ opominje kralj staleie, da placaju crkvenu dcsctinu zagrebaCkomu bi- skupu i njegovu kancelaru (Nikoli Olahu), jer se samo tako mogu braniti i odr^ati gradovi i tvrdinje zagrebaCke biskupije, koje su na turskoj granici. Napokon govori kralj i o razmi- ricama, koje bijahu planule izmedju kneza Stjepana Blagajskoga i plemicJa od plemena Meni6 radi posjeda, koji bijaSe prvobitno knezova Blagajskih, a ban ga je Zrinski njima oteo i dao plemenu Menid. Oratori neka toCno stvar razvide, i posjed dosude onomu. koga po pravu patri. Nije poznato, da li se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 2. svibnja 1546. u Zagrebu sastao, i ako se je skupio, §ta je na njemu zakljuCeno. Bana Zrinskoga nalazimo 13. lipnja u Gvozdanskom, odakle pi§e Luki Sekelju, »kapitanu kraljevine Slavonije*. da su Turci preko Save preSli, pa da su nakanili pustoSiti krajeve oko Zagreba. Ban f.c\'\ kapitanu svu sre<iu, da ih suzbije. On sam provalit 6e s Bo^jom pomo<ii u Tursku (Bosnu), da bi na tom Cetovanju poharao koje to selo. Jcdnako javlja i Radonja Hrecikovac iz kaptolskoga grada Qradca, da su hlivanjski sand?.ak i MalkoCbeg prcSli Savu. pa Ce se zdru^iti s poiefMlm sandXakom i udariti prema Zagrebu. OCito su ovc turske provale bile samo uzvrata na Cetovanje zagrebadkoga 2upnika Matije Delije (Deli popa) i mladoga kneza Petra Erdeda, koji bijahu u proljeCu (svakako prije 17. travnja) udarili kraj Velike 170 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) preko Save, pa harajuci prodrli sve do Banjaluke. Malo zatim, 18. lipnja, iavlja Zrinski ka- pitanu Sekelju »sa pasnjaka izpod svetoga Ivana« (ex pascuis sub sancto Joanne), da je turska vojska, koja se je spremala na Slavoniju, udarila na Ugarsku, pa da je harala oko Lendave. U to se je ban stao dogovarati s kapitanima Pavlom Ratkajem, Ivanom Alapicem, Ivanom Qezthyjem 1 drugima, koji su bili u slu^bi stajerskih staleza pod Lukom Sekeljem, kako bi Turcima vratili za njihova pustosenja. Oni su odlucili, da ce udariti prema Sloboscini i Cerniku, pace su pozvali Sekelja, da se i on njima pridruzi. Neka im to ne upise u grijeh ni kralj ni vrhovni kapitan Salm, »jer kad Turci nas pustose, ne mogu se ni oni postedjeti«. Dne 20. lipnja boravi ban vec u Ozlju, gdje je zajedno sa svojim surjakom Stjepanom Frankapanom svojemu sluzbeniku i kastelanu grada Lukavca u Turo- polju, Ambrozu Qregorijancu, za njegove vjerne sluzbe na kraljevskom dvoru darovao posjed Pobrezje u kotaru grada Ozlja i u zupaniji zagrebackoj. Medjutim su carkanja i cetovanja na krajini hrvatskoj i slavonskoj prestala, te je ban Zrinski mogao misliti, da izvrsi osudu protiv kneza Petra Keglevica. Keglevic Petar bijase se pripravio, da silu silom odbije. Obranu Cakovca, u kojemu je sam boravio sa sinovima Qasparom i Matom, povjerio je Qasparu Pozezaninu; tvrdju u Koprivnici branit ce Juraj Sisko, a Qjurgjevac i Prodavic Nikola Kerljevacki. U Topu- skom i Ustilonji bili su stariji sinovi Keglevicevi, po imenu Juraj i Franjo. Inace je Kegle- vic imao privrzenika medju plemstvom hrvatskim i slavonskim; tako je uza nj pristajao plemic Ivan Forcic, gospodar Sutiske, Buzina i Beretinca u Zagorju. Napokon se Petar Keglevic nije zacao traziti pomoci u Turaka, samo da odoli sili kraljevoj i banovoj. Na koncu srpnja 1546. stigao je ban Zrinski pod grad Cakovac, koji je bio tada opa- san tvrdim zidovima i okruzen dubokim jarkom. Da bi ga lakse mogao uzeti, dozvao je onamo i kapitana Luku Sekelja. Taj je 31. srpnja iz grada Varazdina potanko obavijestio stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada o dogadjajima kod Cakovca, Koprivnice i Qjurgjevca. Kapitan se tuzi na bana, da ne udara na Cakovac onako, kako se pristoji (wie sich ainen khriegsman gebuert), pa se boji, da grad ne ce pasti, ako kralj ili Stajerska banu pomoci ne poslju. Cuje se, da su Keglevica ostavili najbolje sluge; pa i prosle noci pobjeglo mu je cetrnaest vojnika, tako da mu je ostalo tek 40 — 50 za oruzje sposobnih Ijudi, no i od tih je pet ili sest najboljih jucer za okrsaja poginulo. Priredio je sve na kopnu i na vodi, da bi mogao odanle umaknuti. All se Sekelj nada, da mu to ne ce za rukom poci. Ako pak pobjegne, onda se je i najgorega bojati, jer ce se on smjesta Turcima pridru- ziti, pa ce onda biti zlo za ubogu iztrosenu zemlju i njezinu krajinu. Jucer je Sekelj pozvao gradjane varosi Koprivnice, da se kralju pokore, sto su oni rado ucinili; ali kad su nje- govi Ijudi htjeli uci u grad, suzbio ih je porkulab Juraj Sisko. Jos je gori Kerljevacki u Qjurgjevcu, koji cak udara i na kraljeve Ijude u Virovitici, i koji je netom razbio Qaspara Nadazda, kojega je Sekelj netom onamo poslao. Kerljevacki pace prijeti, da ce Kopriv- nicu, Prodavic (Virje) i Qjurgjevac predati Turcima. U to se je zaista Petar Keglevic spremao, da sa svojim sinovima i Petrom Pozeza- ninom prebjegne u Zabjak kod Rovisca (Belovara), pa da zatrazi pomoc u Turaka. Ali mu je osnovu izdao Zrinskomu nevjerni Petar Pozezanin. Kad je na to zaista Keglevic nocu iz grada izasao, zarobise banovi vojnici njega i sinove u sumici, koja je tada stajala izmedju grada i pavlinskoga samostana sv. Jelene. Sutradan u jutro predala se je posada u Ca- kovcu banu Zrinskomu. Bilo je to svakako 1. rujna 1546. jer je vec 2. rujna ban Zrinski »u taboru pod Cakovcem« (in castris sub Cliaktornya) izdao pismo, kojim je potvrdio, da mu je zarobljeni Petar Keglevi6 zajedno sa svojim sinovima Qasparom i Matom predao gradove Cakovac i Strigovo u zaladskoj zupaniji zajedno sa svim pripadcima i topovima. sto sve da mu je oporukom ostavio pokojni zet Caspar Ernust. Istoga dana izdao je ban Zrinski jos tri druga pisma: jednim je ocitovao, da 6e Petrove sinove sa svima sluzbeni- cima, vojnicima, novcima, rogatim blagom i konjima, koje je u Cakovcu zatekao, po svo- NIKOLA ZRINSKI PREMA PETRU KEQLEVICU. 171 jim Ijudima odpremiti u grad Kostel u Zagorju; drugim je zajamcio, da ne 6e Petru Keglc- vicu, dok ga u kraljeve ruke ne predade, ni§ta na zao CinitI, i da 6t njegova dva sina, po imenu Jurja i Franju, koji su sada u Topuskom, kroz mjesec dana ostaviti da slobodno obilaze svoje gradove i imanja; trecim napokon obecao je, da ce kod kraija posredovati, da se knez Petar i zarobljeni sinovi slobode zadobave. Pace ban je na molbu kne^evu si- nove mu Qaipara i Matu naknadno pustio na slobodu, poSto se je Petar Keglevid 11. rujna pismeno obvezao, da ce se sinovi s mjesta banu u suzanjstvo povratiti, ako bi to kralj zahtijevao. Dne 14. rujna obavijestio je ban kraija i vrhovnoga kapitana Nikolu Salma o svemu, te je podjedno obrazlozio, zasto nije Petra Keglevica predao Luki Sekelju, kako je vrhovni kapitan odredio, i za§to je oba zasuznjena sina pustio na slobodu. Jedan od njih poci ce pred kraija, da izmoli u njega milost. Radi toga doslo je i do opreke izmedju Zrinskoga s jedne strane, a kapitana Sekelja i Salma s druge; pa5e Salm se je 21. rujna potuzio iz Pozuna samomu kralju. Kralj je medjutim pismom od 7. listopada iz Praga odo- brio postupak banov, tek mu je zapovjedio, da nastavi izvrsivanje osude, pa da Keglevicu oduzme i ostale gradove i imanja. Medjutim su poslije Keglevicevi sinovi sami predali gradove Koprivnicu, Qjurgjevac i Prodavic (Vine), na sto je najstariji sin Juraj po§ao u CeSku kralju Ferdinandu, da izmoli u njega milost. Mladi je knez Juraj u Litomeficama pao pred kraija na koljena, te ga molio, da pomiluje bar njega i bracu njegovu. Kralj je zaista sinovima oprostio, te je poveljom od 24. lipnja 1547. povratio braci Jurju, Franji, Qasparu, Mati, Nikoli, Petru i Simunu Keglevicima sve gradove, imanja i posjede, tako djedovske kao stecene i kupljene, kako su ih nekad drzali, izuzev jedino polovicu grada Krapine, koju bija^e kralj nedavno (12, travnja u Hebu) ustupio kapitanu Luki Sekelju za dug od 2000 forinti. Tako su sinovi do§li do svih svojih gradova i imanja izuzev ona u Medju- murju (Cakovac i Strigovo) i Podravini (Koprivnica, Qjurgjevac. Prodavic), koja si bijaSe otac njihov protupravno pridrzao i nedavno opet izgubio. Napokon je kralj pomilovao i sta- roga kneza Petra Keglevica na molbe njegovih sinova i drugih zagovornika. Poveljom, izdanom u BecJu 14. listopada 1548. povratio mu je slobodu i milost svoju uz pogodbu, »da bude u rukama i vlasti svojih sinova, pa da boravi u kojem gradu njihovom, koji oni oznaCe, ali da nikud ne izlazi iz njega«. Podjedno je kralj pozvao sve dostojanstvenike u Ugarskoj i Hrvatskoj (ugarskoga namjestnika Pavla Vardu, dvorskoga sudca Tomu Na- dazda, bana Nikolu Zrinskoga i njegova banovca), da vi§e u Petra Keglevica ne diraju, vec da ga ostave na miru. Nekoliko mjeseci iza toga, §to je ban Nikola Zrinski oteo Petru Keglevicu gradove Cakovac i Strigovo u Medjumurju, uveden bi on 1. i 2. sijeCnja 1547. sve5ano u posjed re- Cenih gradova. Uvodu pribivali su brojni susjedi i plemici iz Ugarske i Slavonije; iz Sla- vonije spominju se izrijekom Franjo Tahi iz Qrabrovnika (Qorbonok), Ivan Alapid od Ve- likoga Kalnika, Pavao Ratkaj od Velikoga Tabora, Franjo Bo(^kaj od Rasinje, Josip Vrago- y\6 od MaruSevca i Mihajlo Humski od Beretinca. Tom je najnovijom teCevinom rod Zrin- skih znatno se podigao, ali se je podjedno tjesnije priljubio ugarskoj gospodi, §to je poslije osudno utjecalo i na sudbinu njegovu. Kako je ugled bana i kneza Nikole silno porastao. najbolje dokazuje to, da je starohrvatsko pleme Kre§Ci(ia (Kri§Ci<5a) namah zatim 26. sijeCnja 1547. bana Nikolu i njegove potomke pred zagrebaCkim kaptolom primilo u svoje bratstvo, izabralo ga svojim »starje§inom«, te mu predalo upravu i obranu svojih fjoS 1456. podignutih) gradova VranograCa i Podzvizda. kojima je dosiije upravljao rod Tumpi^a. Medjutim su poslanici kraija Fcrdinanda i cara Karla io§ od jescni 1546. ugovarah u Carigradu o miru s Turskom. Ali protiv mira radio je opet u jednu ruku francuzki kralj; k tomu su utanaCeno primirje neprestano krSili i susjedni sand^aci u Bosni i Poiegi, kao i sa hrvatske strane Uskoci u Senju i Vinodolu. Oko 16. o2ujka 1547. nudio je mladi Juraj Keglevi6 svoj grad Ustilonju zagrebaCkomu kaptolu. da ga preuzme u svoje ruke. 172 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (:527.— 1554.) jer mu je ban Zrinski sve kmetove razasuo, pa ga ne moze vise od Tiiraka braniti. Ako kaptol grada ne uzme, on ce ga spaliti. Dne 20. srpnja pise opet ban Zrinski iz Zagreba kapitanu Luki Sekelju, da mu javlja Ivan Karincic, njegov kastelan u Krupi, kako je feo- sanski pasa Ulamabeg odiucio osvojiti Ustilonju i Sisak, pa onda udariti i na sam Zagreb, Sekelj neka o torn obavijesti vrhovnoga kapi':ana Nikolu Salma. Kraj cetovanja turskoga nijesu mirovali ni U s k o c i u Senju i Vinodolu (osobito ii Bakru). Oni su se neprestano zalijetali u turske pokrajine, a odkad su Mletci (1540.) sklo- pili mir s Turskom, nijesu stedili ni mletackih oblasti i podanika. Pace i dubrovacka ob- cina stradala je mnogo od uskockih provala. Obala Jadranskoga mora od Rijeke do Ko- tora nije nikad bila sigurna ni mirna od uskockih brodova, koji su gusarili i na debelom moru. Najobicnije njihove navale isle bi prcma Obrovcu u Novigradsko more, pa onda prcma uscu Neretve. Ce+ovanja uskocka po kopnu i moru zadavala su Turcima i Mletcima toliko jada i straha, da su napokon i jedni i drugi zatrazili zastite u kralja Ferdinanda. Na tuzbe mietacke zapovjedio je kralj pismom iz Vratislave 16. travnja banu Zrinskomu, neka nastoji obustaviti dalje cetovanje Uskoka »tako protiv nasih krscana kao i mletackih poda- nika«; 21. travnja pace javlja mu, da je turski sultan odiucio podici jako brodovlje i udariti na Senj, da kazni Uskoke, pa ga poziva, neka svim mogucim nacinom zaprijeci dalje provale uskocke bar za vrijeme primirja. TJ ostalom neka pripazi i udesi, da bude sve pripravljeno, ako bi zaista jaka turska mo.narica nahrupila u one strane. Ban je zaista bio na oprezu. Dne lO.lipnja 1547. javlja on \z Ozlja kapitanu Luki Sekelju, kako je k njemu dosao Mihajlo Desic, upravitelj njegovih gradova u Vinodolu, te mu saobcio, da je sultan poslao glasnika u Mletke, trazeci od republike, da mu ustupi svoje gradove u Dalmaciji (Zadar, Sibenik), ili del dade slobodu, da osvoji grad i varos Senj. Onda ce smrviti ne samo Hrvatsku, nego jos i Kranjsku i Stajersku. Poslanicima kralja Ferdinanda i cara Karla poslo je uza sve to ipak za rukom, te utanacise 19. lipnja 1547. s Turskom mir (ili primirje) na pet godina. Sultan je pristao na mir, jer mu je bilo ratovati s Perzijancima, a Ferdinand i Karlo prihvatili su ga i uz nepovoljne pogodbe, jer im je prijetio rat s protestantima u Njemackoj. Po torn miru za- drzao je Ferdinand sve ono u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, sto je dosad imao; ali je za to morao sultanu obecati godisnji »dar« (pravo danak) o d 30.000 d u- k a t a. Prema tomu ostala je i dalje Ugarska (sa Hrvatskom i Slavonijom) razdijeljena medju t r i gospodara. Ferdinandov dio Ugarske sastojao je od 35 zupanija zapadne i sje- vero-zapadne Ugarske, naime od 17 d o 1 n j o-u g a r s k i h zupanija (simezka, zaladska, zeljezna, soprunska, vesprimska, gjurska, mosonjska, komoranska, pozunska, ostrogonska, I'jitranska, barska, zvolenska, hontska, trencinska, turocka i oravska) i 18 g o r n j o- u g a r s k i h (novigradska, gemerska, tornanska, heveska, borsodska, abaujvarska, zem- plinska, saroska, sipuska, liptovska, ungvarska, berezka, marmaroska, satmarska, sa- bolcka, ugocka, krasenska i srednjo-solnocka = zolnok mediocris). Od Slavonije pripadala je Ferdinandu zupanija varazdinska, zagrebacka i krizevacka do Hove i Virovi- tice, a od Hrvatske zemlje na jugu Kupe do Senja i Bihaca. Turski dio sterao se je s obje strane Dunava od Budima do Beograda; sastojao je od nekih 15 sandzaka (budim- ski, ostrogonski, stolno-biogradski, hatvanski, segedinski, vesprimski, muhacki, sikloski, pecujski, pozezki, srijemski ltd.), koji su svi bill podlozni beglerbegu u Budimu. Ostatak napokon jugo-iztocne Ugarske (iztocno od Tise i Segedina) i citav Erdelj sacinjavao je dio kraljice udove Izabele i sina joj Ivana Sigismunda Zapolje, dakako pod vrhovnom vlasti turskoga sultana. Utanacivsi Ferdinand petgodisnji mir sa sultanom mogao je sada brata si Karla iz- dasnije pomagati u Njemackoj u ratu sa schmalkaldskim savezom protestantskim; a jednako je mogao skrsiti odpor ceskih staleza, koji se bijahu nakon smrti njegove supruge, kra- ljice Ane (t 27. sijecnja 1547.), podigli, da ospore nasljedno pravo ku6e Habsburg na cesko MiR $ TURCIMA QOD. l547. 173 prijestolje. Ferdinand je na »krvavom saboru* u Pragu 2. rujna 1547. prinudio CeSke sta- leze. da su se odrekli mnogih povlastica, te priznali nasljedno pravo njegovo i njegovih Rptomaka. Na osnovu toga izradio je Ferdinand, da je ceski sabor vec nakon dvije godine (!549.) najstarijega sina njegova Maksimilijana »primio« za (^eSkoga kralja. Medjutim je jo§ neko vrijeme proslo, dok je doslo do podpunog mira na turskoj kra- jini. Ni ugarskomu saboru, koji se bija^e sastao na koncu studenoga 1547. u Trnavi, nije bilo drago, §to je kralj uz tako nepovoljne pogodbe utanaCio mir; ali buduci da se nije moglo niSta viSe promijenlti, molili su stalezi kralja, neka bar poradi, da bi Turci mir savjestno obdrzavali. Suvise su ga molili, da bi onda, kad u zamasnim poslovima boravi u tudjini, sina svoga Maksimilijana sta- vio na Celo vlade u Ugarskoj. Napokon, cini se, da ni ban Zrinski nije bio osobito zadovoljan s utanacenim mirom. Kralj Ferdinand pise 22. rujna 1547. banu, da fnu je budimski pa§a dojavio, kako on sa svojim sandzacima i vojnicima nije dosada nigdje mira pogazio, dok obratno kraljevi vojnici i podanici bez obzira na mir ne prestaju udarati na podanike tur- $koga cara. Ferdinand stoga u ime svojc i svoga vrhovnoga kapitana Nikole Salma zapovijeda banu najstrozije, da on i njegovi podloznici vjerno drze mir. »Ipak ako bi se desilo, te bi Turci sami mir prekrsili, pa na na§e podanike i mjesta udarili i plijenili ih, onda ti ne branimo, pace i hocemo, da mjestima i podanicima nasima u pomoc pohitas i na njihovu obranu stanes, i da nastojis neprijateljsku navalu. kako je samo mo- guce, suzbiti.* Da bi se napokon stalo na put i ^etovanju Uskoka, povjerio je kralj uskoCkomu kapitanu Ivanu Lenko- vicu i Ivanu Wagenu, da sporazumno s banom Zrinskim, senjskim kapitanom Martinom Qallom i bihackim kapitanom Jurjem Sauerom po Citavoj Hrvatskoj razglase petogodisnji mir s Turcima (funfjarigen fridlichen anstand mit den turkhen), a naroCito da obustave pro- vale Uskoka u turske krajeve. Kralj je za te svoje komcsare izdao i obSiran naputak 20. prosinca 1547. u gradu Augsburgu. Kako je te?.ko bilo osigurati mir na krajini, svjcdoCe jo§ dva lista kralja Ferdinanda na bana, izdana u Augsburgu 2S. sijeCnja 1548. U jednome mu javija, kako se sultan tuii, »da on (ban,) i njegovi Ijudi na krajini boraveci ni najmanjc mir ne dr^e, nego ga mnogim naCinom gaze i kr§e«; u drugom obavjc^Cujc bana. da je saznao za svadju i razmirlcu izmedju njega i vrhovnoga kapitana Salma. paCe i za pisma. u kojima su se medjusobno grdili, pa ga opominjc, da toga vi§c ne im, vcC ako ima kakovu tegobu protiv kapitana, neka se pritu?.i njemu kao svomu kralju. koji je gospodar i kapitanu. Jo5 mu javija. da je jednako pismo upravio na kapitana. KRAUICA ANA, 2ENA KRALJA FERDINANDA I. Po izvorniku ambraSke zbirke slika u umjetniCko- povjestnom dvorskom muzeju u Be(^u. Napis na slid: Anna rcgina F^()eniia(e) uxor Perdinan(di) Ro(manorum) im(peratoris). 1?4 FERDINAND I. HABSBURCjOVAC (1527.— i564.) Pisma kralja Ferdinanda ne bijahu jos stigla banu u ruke, kad je na hrvatskoj i sla- vonskoj krajini zavladao podpuni mir. Vec 2. veljace 1548. pise Zrinski prijatelju Franji Bacanu: »Turci na ovoj krajini mir (primirje) dosta dobro obdrzavaju, te sada nista ne poduzimaju, vec dolaze k pogranicnim gradovima sa 20 i vise konjanika, pa se opet mirno vracaju. Kako ce se to svrsiti, ne znamo«. Cim su se vjecite borbe s Turcima bar za neko vrijeme smirile, mogao je kralj Fer- dinand i na to misliti, da u Ugarskoj i Hrvatskoj (sa Slavonijom) povrati davno zudjeni nu- tarnji poredak i mir, pa da ih osigura od buducih navaia turskih. Tu je zadacu namijenio ugarskomu saboru, koji je sazvao u Pozun za 18. listopada 1548., i na koji je i sam glavom dosao. Saboru su prisustvovali takodjer nmiciji kraljevine Hrvatske i Slavonije, pa i sam ban Nikola Zrinski. Sabor je stvorio 71 clanak, koje je kralj u Pozunu 22. studenoga po- tvrdio. Neki se elanci ticu Hrvatske i Slavonije. Tako se kaze u 24. clanku: »Qospoda pak i plemici, koji tako u Ugarskoj, kao i u Hrvatskoj i Slavoniji imadu gradove na krajini (turskoj), neka od njegova velicanstva primaju pomoc, koliko je moguce, za uzdrzavanje njihovo. One pak gradove i kastele, koji su manje potrebiti, neka velicanstvo dade raz- valiti«. Clankom 46. nadalje trazi sabor, da se gradovi, koji su u novije vrijeme po Slavo- niji i Ugarskoj bez dozvole kraljeve podignuti, poruse od zupanija, koje od njih trpe. Clankom 56. opet traze stalezi, da se medju inim dosadanje slobostine varosi Qradca kod Zagreba uzdrze i zasticuju. Clankom napokon 58. trazi se, da se svim onim plemicima, koji su za proslih burnih vrernena silomice ucinjeni kmetovima, povrati njihova sloboda pod prijetnjom jace sile (Nobiles quoque tam in Hungaria, quam Sclavonia et Croatia, qui per vim et potentiam his temporibus disturbiorum in rusticitatem redacti sunt, in suam liber- tatem restituantur sub poena facti maioris potentiae). Nema sumnje, da je posljednjemu clanku poglavito dala povoda parnica, koju su u to vrijeme plemici slobodne obcine T u r o p o 1 j a podigli protiv kneza i bana Zrinskoga. Poslanici naime Turopolja, koje je vodio i svjetovao literat (djak) Matej Slatinski (Zalathnoky aliter Zlathynzky), dosli su prigodom sabora u Pozun, te su kralju protiv Zrinskoga predali pismenu tuzbu, da ban drzi njihov plemeniti grad L u k a v e c, koji su oni nekad za svoju obranu podigli, zatim da vrijedja i gazi njihovu plemicku slobodu, kao sto su to vec prije njega cinili ujak njegov Ivan Karlovic (1527. — 1531.), a iza njega otac njegov Nikola i brat Ivan. Ban Zrinski branio se je, da tuzitelji nemaju pravo, kad tvrde, da im je Lukavec oteo tek njegov ujak, ban Ivan Karlovic, jer je taj grad bio vec i prije u vlasti drugih gospodara: najprije ga je imao Ivan Tuz, koji ga bijase dobio u zalog od kralja Matijasa Korvina, zatim je spadao redom na hercega Ivana Korvina, Jurja Braniborskoga, kraljicu Mariju, Ivana Ungnada i Franju Bacana. Od potonjega presao je na Ivana Karlovica, i to ne silom, nego prodajom; po smrti Karlovicevoj presao je s ostalim posjedovanjima njegovima na knezove Zrinske. Svim tima gospodarima grada Lukavca davali su plemici Turopolja i njihovi kmetovi razlicite dace (kao desetinu od svinja) i cinili razne sluzbe, sto sve on moze zivim svjedocima i pisanim izpravama dokazati. Tako je doslo do znamenite parnice izmedju bana i Turopoljaca, koja se je otegla kroz vise godina. Turopoljce zastupao je (director cause nobilium campi Zagrabiensis contra Nicolaum Zriny) spomenuti vec literat Matej Slatinski, gradjanin iz varosi Qradca kod Zagreba, kojega bijase jos 1539. plemkinja turopoljska Jelena Bezaj posinila i osta- vila mu svoj posjed u Kurilovcu u Turopolju. Matej Slatinski bio je poslije biljeznik (no- tarius) i napokon sudac slobodne obcine Qradca, a Turopoljci primili su ga u svoje brat- stvo i izabrali ga svojim plemenskim zupanom. Tko je kneza i bana Zrinskoga zastupao, nije izrijekom spomenuto; no bit ce da ga je najvise svjetovao njegov vjerni sluzbenik, literat Ambroz Qregorijanec. Kralj je Ferdinand na tuzbu Turopoljaca i obranu banovu, saslusavsi prije drzavno vijece, izdao u Pozunu 13. prosinca 1548. dva pisma. Prvim je na- lozio banu Nikoli, da se mora podvrci sudu kraljevskih komesara ili oratora, koje ce on po- SABOR U KRI2EVCIMA 1. 02UJKA lS40. 1^5 felati na dojduci sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, da oni zajedno s magistrom proto- notarom kraljevine Slavonije, s plemickim sudcima, kao i sa zakletim prisjednicima sud- benoga stola kraljevine Slavonije sude u parnici Turopoljaca protiv Zrinskoga. Ako se koja stranka ne bi zadovoljila odlukom toga suda, neka prizove na sudca kraljevskoga dvora (kurije). Ban ne moze recenomu sudu predsjedati, jer nitko ne moze biti sudac i stranka u svojoj parnici (quia nemo in propria causa index et actor fieri potest). Ovim Ddredbama mislio je kralj banski sud zamijeniti sudom svojih oratora. Inace je kralj nastojao ugoditi obim strankama, da ne dodje do jacih opreka. Tako je jos 25. studenoga potvrdio Turopoljcima povelju kralja Matijasa Korvina, kojom bise plemici jednoselci oslobodjeni od placanja ratne dace. I sa Zrinskim uredio je stvar u pogledu banske place. Zrinski bijase io§ 1. kolovoza predao obracun, po kojemu je njemu kralj po- novno za vrijeme od 1. ozujka 1546. do 1. kolovoza 1548. bio duzan veliku svotu od 39.067)4 forinti. Kralj je 7. prosinca 1548. namirio svu duznu placu do konca te godine, a podjedno je s njim ucinio novu pogodbu za dojducu godinu 1549. Buduc da su nastala mirnija vremena, drzat ce ban mjesto 500 konjanika samo 250, a za svakoga dobivat ce mjesecno po 4 rajnska forinta. Za svoje potrebe primat ce svaki mjesec 312)4 rajnskih forinti, dakle za sve mjeseCno po 1312)4 rajnskih ili 1050 ugarskih forinti. Da se urede nutarnje prilike Hrvatske i Slavonije, i da se rijesi parnica izmedju bana i Turopoljaca, odredio je kralj Ferdinand u Becu 12. sijecnja 1549., neka ban sazove sabor recenih kraljevina u grad Krizevce za 1. ozujka 1549. Svojim oratorima imenovao je kralj istoga dana Krstu Bacana i kapitana Luku Sekelja, te im je podjedno dao pismenu instrukciju. Oratori neka izloze stalezima, koliko je dosad kralj doprinio za obranu i odr- zanje svojih vjernih u kraljevini Slavoniji, i koliko je truda, troska i nepriUka imao, da svoje sveto nastojanje protiv sile neprijateljske s Bozjorn pomoci kraju privede. ProSle je godine kralj zajedno s carem bio zabavljen drugim poslovima, narocito ratom u Njemackoj, pa je bio prinudjen, da sklopi mir ili primirje s Turcima na stanovito vrijeme. On je sklo- pio mir s Turcima na pet godina, poglavito zato, da Ugarska, Slavonija i druge zemlje njegove uz tursku medju budu sigurne, dok kralj zajedno s carem i bratom izvr§i druge zadatke. No buduci da stoji, da Turci i za mira obicavaju prigodimice provaljivati, pusto- §iti i otimati, stoga treba i u vrijeme mira krajiska mjesta i gradove utvrdjivati i posa- dama obskrbljivati, a narocito bditi nad Slavonijom, kako su to nunciji ili poklisari reCene kraljevine na posljednjem saboru u Pozunu trazili, pa zato je kralj odluCio, da se tako i ^ini i da se zakrci neprijatelju put za provale, i da se stalezi i redovi Slavonije od svake pogibli zastite. Kralj je za obranu Ugarske i Slavonije neizmjerno mnogo novaca potro§io, §to ih je primio od ostalih kraljevina i zemalja svoga vladanja, pa 6e to i dalje C^initi; ali opominje i stale^e Slavonije, da se ugledaju u primjer Ugarske, pa da i oni priloie §to vi§e pripomoci (subsidium) za zajedniCku obranu. Tako ce i ostali krScanski vladari do- prinositi za njihov spas. Napokon opominje kralj stale2e, da se prema zakljuCcima sabora u Pozunu nastoje medju sobom izmiriti; da oni, koji dr2e tudja imanja, povrate onima, kojih zapadaju; da se kane uzkradivati desetinu, i u ob(ie da crkvi i crkvenim Iju- dima ni§ta ne otimaju. Sabor se je sastao, i staleii su stvorili prema kraljevim predlozima i 2eljama vi§e i^lanaka, koji nam nijesu viSe poznati. Oratori su Clanke uz svoje izvjeStJe kralju podastrii, te 24. lipnja hvali Ferdinand Krstu Ba(iana, §to ga je onako vjerno na saboru u Kri^evcima zastupao, pa mu javlja, da 6c odgovor na artikule saborske poslati po zasebnom posla- niku. Znademo jo§, da na taj sabor ban Zrinski nije do$ao, ved da je na nj poslao svoga zastupnika (procuratorem), koji medjutim nije htjeo k sudu pristupiti (iurl stare), kad je kraljevski orator Krsto BaCan prema kraljevoj odredbi stao razpravljati o tu2bi Turo- poljaca protiv bana. Nasuprot je banov kaStelan u Lukavcu, po imenu QaSpar Dr2ani(i, ba§ u isto vrijeme udarao na kolovodje Turopoljaca, te im opIjaCkao dvore i imanja. Ban 176 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) ocito nije priznavao suda, kojemu nije predsjedao redovni sudac kraljevstva, a uz to je smatrao i plemice Turopolja za buntovnike, a niposto za pravedne tuzitelje. Cini se, da je u to vrijeme nastao citav pokret protiv kneza i bana Zrinskoga, te da su protiv bana ustali brojni licni protivnici i zavidnici, koji su turopoljske plemice svedjer jace podticali. Nema sumnje, da su kolovodje toga pokreta biii stari knez Petar Keglevic sa svojim sinovima, koji nijesu banu mogli oprostiti, sto im je po kraljevu nalogu oteo Medjumurje i gradove u Podravini. Zastupnik Turopoljaca, literat Matej Slatinski, podjedno je zastupnik staroga Petra Keglevica, te ga u listovima zove svojim »miiosti- vim gospodinom«. I u zagrebackom kaptolu bilo je protivnika banovih; dne 20. veljace 1549. moli ban iz Ozlja zagrebacki kaptol, da ga poceka, dok gotovim novcem namiri duznu desetinu, kad ne ce da primi od njega naplatu onim, sto imade. Kad se zakazani sud na saboru u Krizevcima nije mogao obdrzavati, odlucili su turopoljski plemici po drugi put poci pred samoga kralja. Prvih dana kolovoza 1549., kad je Ferdinand u Pozunu boravio, doslo je onamo sedamdeset plemica turopoljskih, da ob- nove svoju staru tuzbu, i da se potuze radi novih nasilja banovog kastelana Drzanica. Na to je kralj 7. kolovoza izdao nalog zagrebackomu kaptolu, neka po svomu pouzdaniku saobci Zrinskomu kraljevsku zapovijed, da se petnaest dana nakon te dostave stavi pred sud samoga kralja budi sam budi po svome zastupniku (ut . . . coram nostra personali presentia comparere debeat). No taj nalog kao da nije imao uspjeha, jer kralj Izdaje u Pozunu 14. rujna spomenutomu kaptolu ponovnu zapovijed, da radi daljih nasilja kaste- lana Drzanica, pocinjenih u lipnju, srpnju i kolovozu, pozove pred kraljevski osobni siid ne samo bana, nego i njegovog kastelana. Ban je mjeseca srpnja i kolovoza navlastice boravio na jugu Kupe u Hrvatskoj, da se ukloni kraljevskim pozivima. Dne 15. srpnja boravi u Ozlju, gdje zajedno sa svojim surjakom Stjepanom Frankapanom daje Ivanu Hojsicu, kastelanu u Dubovcu, u ime duzne place od 1000 forinti kasteo Mlaku na Mreznici, a u kotaru ozaljskom. Iza toga boravi 1. kolovoza u Dubovcu, odakle javlja Tomi Nadazdu, da je Bog poslao na nj nekakvu bo- lest, radi koje nije mogao k njemu doci, kako bijase obrekao. No 3. kolovoza vec je u Perni, pa javlja Nadazdu, da je knez Juraj Frankapan Slunjski odputovao u Pozun, pa da je na polazku njemu preporucio svoju zenu i djecu. U drugoj polovici kolovoza (11.-19.!^ nalazimo bana u Qvozdanskom. Tek 16. listopada opet je u Cakovcu, odakle se tuzi kralju Ferdinandu, da je Petar Keglevic odabrao dva svoja covjeka, kojih imena ban znade, a kojima je Keglevic povjerio uz velika obecanja, da bana sto prije ubiju (ut vitae meae insidientur meque extinguant . . . ut ego opera illorum interimar atque quovismodo occidar). Nema sumnje, da se je tada banu zaista radilo o glavi, jer je malo zatim posao u Ugar- sku u Sarvar, gdje je 22. listopada s Tomom Nadazdom, svojim prijateljem i sudcem kraljevskoga dvora, utanacio »medjusobno prijateljstvo i slogu« (amicitiam et concordiam), obvezavsi se, da ce jedan drugoga zasticivati i braniti u svakoj nevolji, kako se pristoji cestitim muzevima. Namah zatim ovlastuje kralj 28. listopada iz Praga Zrinskoga, da ona dva zlocinca, koji su od Keglevica podmiceni, da ga ubiju, slobodno zarobi; ali da ih ne mece na muke, niti da im sam sudi, nego da ih preda stajerskomu zemaljskomu kapi- tanu Ivanu Ungnadu. Medjutim kao da se je kralj poslije predomisilo, jer 16. stude- noga 1549. nalaze iz Praga zagrebackomu kaptolu, da banu Zrinskomu saobci neki kra- ljevski nalog »za stranu nasih v j e r n i h, odlicnih Petra i Jurja Keglevica od Buzina«, pa da onda tocno jave, sta je ban na taj nalog odgovorio. Uza sve to ipak je ban Zrinski ostao u kraljevskoj milosti; pace Ferdinand mu je 5. studenoga u Pragu izdao povelju, kojom mu je za vjerne sluzbe darovao posjed Otok u Medjumurju, koji je prije pripadao Stjepanu Horvatu i sinu mu Franji. Da taj novi posjed zauzme, dosao je Zrinski u Medjumurje, te se 24. studenoga iz Cakovca zahvaljuje Tomi Nadazdu, sto ga je obavijestio, da je ugar- ski sabor odgodjen do 6. sijecnja 1550. Dne 13. prosinca pi§e opet iz Cakovca Nadazdu, NiKOLA 2RINSKI I TUl^OPOUCl. 17? kako je pukao glas, da se kralj Ferdinand (poSto je 10. studenoga 1549. umro papa Pavao III.) 2eli popeti na papinsku stolicu (velle pontificatum romanum assumere), ali se ne zna, da li je to istina Hi ne. Osobito se pak raduje vijesti, da je sultan Sulejman ne- milo potucen od Perzijanaca, te dodaje, da se za taj »ogromni poraz« (de ingenti clade) treba Bogu zahvaliti. Dne 6. sijeCnja 1550. imao se je sastati ugarski sabor u Pozunu, na koji je i ban Zrinski po§ao. Uzput pi§e on 7. sijecnja iz varo§i Ceprega Tomi Nadazdu, da ide pred kralja u Pozun. SuviSe javlja mu. da su na novu godinu njega i surjaka mu Stjepana Fran- kapana tuziii »neprijatelji na§i Qu§ici« radi uvrede poStenja (in facto honoris), pa da vodi sa sobom svoga surjaka u Pozun. Sabor ugarski, na kojemu su po obicaju bili i nunciji Hrvatske i Slavonije, vijecao je neko mjesec dana, te je stvorio 78 clanaka, koje je kralj Ferdinand 13. veljaCe u Po- zunu potvrdio. Znamenit je clanak peti, kojim stalezi mole, da kralj Ferdinand, ako vec sam ne moie staino boraviti u Ugarskoj, dozove sto prije iz Spanije svoga sina Maksi- milijana, tada vec priznatoga kralja ce- §koga, pa da ga ostavi u zemlji kao upravitelja uz drzavno vijece (ad reipu- blice moderationem curandam). Spo- mena su vrijedni jos clanci, koji rade o torn, da se izaberu odbori, koji ce uredjivati medje Ugarske i Slavo- nije prema susjednim zemljama. Za uredjenje granica Slavonije prema Kranjskoj izabran bi clankom 44. od- bor od pet lica (biskup bosanski, bi- skup kninski, Bacani, magistar Mihajlo Ravenski i Andrija Choron), koji bi imao zapoceti svoje djelovanje 1. svib- nja u Samoboru. No najzamasniji je clanak 72., kojim se odredjujc »da se oni seljaci, koji su se posljednjih go- dina budi radi glada, budi od straha pred Turcima iz Slavonije preselili u Ugarsku, ako se dobre volje ho6e po- vratiti, moraju odpustiti od onih, na Cijim su imanjima i da ih ovi ne smiju zadr2avati pod kazan (odredjenom) u Clancima o slobodnom selenju kmetova. Prigodom saborovanja u Poiunu iznesena bi opet parnica Turopoljaca protiv bana Zrinskoga. Literat Matej Slatinski s Bla^om Pogledi(iem, Petrom Dijankovi(Sem i Martinom Trclicem veC je 5. sijeCnja bio iznio ponovnu tuzbu pred kralja. Ferdinand je nakon svr- Senog sabora 22. veljat3e 1550. u Pozunu izdao nalog onomu odboru, koji je bio odrcdjen za uredjenje granice izmedju Slavonije i Kranjske, da nakon izvrSena posia u Samoboru u varoSi Qradcu kod Zagreba sasluSaju svjedoke obiju pru(iih se stranaka, pa da se onda prema izkazu tih svjedoka konaCna osuda izreci uzmogne. Kao odbornici ili kraljevski ko- mesari spominju se ovaj put peCujski biskup Juraj Tompa, kninski biskup Matija Za- brdin, kapitan Luka Sekelj od Kevenda i Ormu?.a, vara^dinski pod^upan Pavao Ratkaj i napokon zagrebaCki kanonik i arcidjakon (^azmanski Luka. Ti su se zaista poslije, dne 21. svibnja sastali u Zagrebu, te plemicikomu sudcu zagrebaCke fupanije Filipu Horvatu od Crnkovca naloXili, da svjedoke bana Zrinskoga do prvoga lipnja u Zagrebu okupi. Dugotrajna parnica izmedju Zrinskoga i Turopoljaca svrSila se je napokon tek pod konac godine 1553. Nije ju dokrajCio redovni sud. nego obraniCki sud, u kojemu su sudje- Klaie, Hrv. povj. 111. (5.) 12 PODPIS KNEZA I BANA NIKOLE ZRINSKOGA. Snimljen s izprave, izdane od njega u Varazdinu 5. kolovoza 1543. punici i udovi Ivana Horvata. Izvornik u arhivu Jugoslavenske akademije. Cita se: Nicolaws comes Zrynyens(is) banus m(anu) p(ropria). Snimio prof. Qjuro Szabo. 178 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). lovali pouzdanici obiju stranaka, po imenu zagrebacki i gjurski biskup Pavao Qregorija- nec, kraljevski personal Mihajlo de Mere, podsudac kraljevskoga dvora Toma de Ka- rharja, i protonotar kraljevine Slavonije Mihajlo od Ravna. Ovi su bana sklonili, da je plemicima Turopolja obecao ustupiti kasteo Lukavec sa svima posjedima i pravima, te se je podjedno odrekao svih daca, koje su mu plemici dosad morali davati; nasuprot su Turopoljci odrekli se svake odstete za sve nevolje, progone i gubitke, sto su ih kroz tolike godine od banovih sluzbenika i Ijudi pretrpili. Odluku obranih sudaca potvrdio je i kralj Ferdinand 26. listopada 1553. u Pozunu, na sto su se ban Zrinski i njegovi dosadanji pro- tivnici 12. studenoga sastali u Brezovici, dvorcu literata Ambroza Qregorijanca, te su pred izaslanicima zagrebackoga kaptola izmirenje i proveli. Ban je ustupio kasteo Lu- kavec, a plemici turopoljski odrekli su se svake odstete za pretrpljena zla. Uz parnicu s Turopoljcima, zasjede sa strane Keglevica, kao i tuzbe s Gusicima zaokupile su bana Zrinskoga godine 1550. jos i druge neprilike. Tezko da bi im bio svima odolio, da mu sudac kraljevskoga dvora i veliki kapitan Tomo Nadazdi nije bio onako odan i stalan prijatelj, kako mu se bijase zavjerio. Dne 4. ozujka 1550. pise Zrinski iz Ca- kovca Tomi Nadazdu: »Novina nemamo gotovo nikakvih. Onoga dana, kad smo se po- vratili od vasega poglavitoga i velemoznoga gospodstva, doneseno bi nam pismo bosan- skoga pase s pismom na njegovo kraljevsko velicanstvo, koje smo namah dalje poslali; iz lista pak na nas upravljenoga nismo nista novih stvari razabrali, nego da ti Turci na- stoje utanaceno primirje i savez sto tvrdje i neoskvrnuto drzati«. Iza nekoliko mjeseci, koje je ban vecinom u Cakovcu probavio, dosao je u Slavoniju Toma Nadazdi, da izmiri Zrinskoga s poglavitim njegovim protivnicima, kojima se je na posljedku pridruzio sam surjak njegov, knez Stjepan Frankapan. Vec 7. lipnja miri Nadazdi u Zagrebu bana s Bla- zem Krpicem, a 13. srpnja sa surjakom njegovim Stjepanom Frankapanom. Tom se pri- godom receni Stjepan nagodio sa svojom sestrom Katarinom, doticno sa Zrinskim tako, da je njima posve ustupio grad Ozalj i kasteo Dubovac u zagrebackoj zupaniji, a gradove Qrobnik, Bakar i Hreljin u Vinodolu, pridrzavsi za sebe do smrti sve ostale gradove u modruskoj i zagrebackoj zupaniji, kao i Drivenik, Qrizane, Bribir i Novi u Vinodolu. Malo zatim, 3. kolovoza, povratio je ban svomu surjaku polovicu svega blaga i pokretnina, sto je Stjepan Frankapan pred dvorskim sudcem posebnim pismom zajamcio. Medjutim ne- stalni Frankapan predomislio se je brzo, jer vec 1. prosinca 1550. poziva kralj Ferdinand iz Augsburga bana na tuzbu kneza Stjepana, da ucini postenu nagodu (concordiam hone- stam) sa svojim surjakom, jer ce inace kralj nakon povratka svoga sa svojim vijecni- cima posredovati, da ne bude krivo ni jednomu ni drugomu. Uza sve to ne bi pravoga sporazumka izmedju njih, te vec 23. sijecnja 1551. tuzi se ban Nikoli Nadazdu na svoga Surjaka iz Ozija ovako: »Hocu da javim vasoj velemoznosti, kako je taj mudri svojak na§ (iste sapiens affinis noster), knez Stjepan Frankapan (assumta cum quibusdam rusticis animositate sibi simili) dosta ludo (temerarie) stao ziviti. Evo je treci dan, sto je kasteo nekoga plemica Zitomera dao kradom zauzeti, premda nikojim putom njemu ne pripada. Dosao je k nama onaj plemic s tuzbom, kojemu bi rado zadovoljili, da nam je imati posla s manje mudrim covjekom.« Ban Zrinski ne bijase se posve izmirio ni nagodio ni s jednim od svojih brojnih protiynika i zavidnika u kraljevstvu, kad su Turci opet krvavo kolo zaigrali. Vec 12. pro- sinca 1550. tuzi se on iz Rakovca gjurskomu biskupu i ugarskomu namjestniku Franji Ilockomu, »kakb Turci na krajini, a narocito Bosnjaci posve zlo drze primirje, dnevice sve jace te jace udaraju na kraljevine njegovog velicanstva.« Cine to sada krisom, a sada javno i ocito. Tako je 500 Turaka udarilo na Vinodol, grad zagrebackoga biskupa, te za- robilo sve Ijude i stoku, koju su zatekli izvan grada; jednako su oCito navalili na grad zagrebacke biskupije, po imenu Ivanic, te silu Ijudi odagnali. Suvise su poharali i oplije- nili okolis gradova Jamnice, Kostajnice, Zrinja i Hrastovice. Sam ban Zrinski, kojemu je Pk\L\](t U fel^DELJU. 1?9 kralj \T to vrijeme mira dodijelio samo 300 konjanika, ne moze braniti tako prostranu kra- jinu od tolikih neprijateljskih susjeda, kao §to su sandzaci bosanski, pozezki, hlivanjski i hercegovacki, od kojih svaki ima bar toliko, koliko dva ili tri sand^aka u Ugarskoj. »Ako samo jedan grad uz Unu u Hrvatskoj padne, §to Bog sa(5uvaj, neka vjeruje va§a pre- Castnost, da ce naskoro i ostali gradovi Hrvatske osvojeni biti. I jednako, ako u Slavo- niji propadne samo jedan grad zagrebacke biskupije, koja je Turcima skroz na domaku i prezgodna za pustosenje, zaprijetit ce s mjesta citavoj kraljevini Slavoniji ocita propast** Dne 23. sijecnja 1551. javlja ban iz Ozlja Tomi Nadazdu: »Dosao je jucer k nama posebni na§ uhoda, koji boravi u Livcu (in Lewach), te kaze, da su bosanski i hlivanjski pasa sa svima svojim silama bili na okupu, prije nego sto je ovaj snijeg zapao, pa se je razgla- silo, da smijeraju ovamo provaiiti. Ne znam ipak, da ii ce poci ovamo ili u Ugarsku. To sam medjutim i od drugih obaznao, da su zaista bili na okupu, i da je po Turskoj javno proglasena careva zapovijed, neka se priprave za rat u nastajno proljece.« Tezka briga za obranu kraljevstva odagnala je bana sve do grada Vranograca, odakle pise Nadazdu 8. veljace 1551.: »Mi bo- ra vimo ovdje u Hrvatskoj u pustim nasim gradovima, gdje nista dobra ni novine ne cujemo; vidimo samo sve kao opustoseno u domovini* (videmus saltern deserta quasi omnia in patria). Povod novim bojevima s Tur- cima dali su dogadjaji u Erdelju i jugo- iztocnoj Ugarskoj, gdje je vladala kra- Ijica Izabela sa svojim nedoraslim si- nom Ivanom Sigismundom i gdje je svedjer kolo vodio Hrvat Juraj Utise- nic (Martinuzzi). Taj umni muz, koji je u jedan mah vr§io sluzbu »poklad- nika, namjestnika i zemaljskoga sud- ca«, imao se je boriti ne samo protiv vlastohlepne kraljice, koja mu bijaSe uzkratila naslov gubernatora, nego i protiv njezinog rodjaka Petra Petro- vi(5a, koji mu je zavidjao, te se otimao za njegovo mjesto. Petrovi(S je tada bio 2upan temeSvarski i vrhovni kapitan doljne Ugarske, te je svakom prigodom radio, da ponizi svoga mo(Snijega takmaca. Napokon nije ni sultan prijaznim okom gledao suviSe mo(3noga »brata Jurja«, jer mu je on mogao najviSe smetati, da Erdelj polagano skuCi, te ga polagano iz vazalne kne^evine pretvori u turski paSaluk. A da je sultan o torn snovao, pokazao je ne samo tim, Sto je utvrdjivao grad Segedin, nego i tim, Sto je tra^io, da mu se izruCe tvrdi gradovi TemeSvar, BeCkerek i BeCej, pa da si tako osigura prelaz preko doljne Tise. Ba§ te nestalne prilike u Erdelju i jugo-iztoCnoj Ugarskoj uCiniSe, te je Juraj Uti§eni<* stao o tom misliti, kako da se s kraljcm Ferdinandom pogodi. Ta njcmu je zgodnije bilo, da upravija Erdeljem u ime Ferdinandovo, nego da vazda strepi od Turaka, ili da ga zbace JURAJ UTISENIC (MARTINUSIUS). Po izvornoj slici, koja se Cuva u vite^koj dvorani grada TrakoSCana (Krofova Dra§kovi(5a). ly IgO FERDINAND 1. HABSBUl^aoVAC (1527.— 1564J. kraljica Izabela i njezini privrzenici. Napokon je i vecina erdeljskih staleza voljela .poklo- niti se Ferdinandu, nego stenjati pod turskim jarmom. Pa i sama kraljica Elizabeta nije mnogo marila za to, da se kiti pukim naslovom kao kraljica Ugarske i Erdelja, vec bi se bila zadovoljila i skromnijim stanjem, samo da bude posve samosvojna i slobodna. Jos u studenom 1547. bijahu erdeljski stalezi, jamacno pobudom Jurja Utisenica, na svom saboru u erdeljskom Biogradu zakljucili, da se poslju caru Karlu i kralju Ferdinandu, koji su tada boravili na njemackom drzavnom saboru u Augsburgu, zasebni poklisari, da ih sklone, neka se dignu za oslobodjenje Ugarske, te neka se pogode s kraljicom Izabe- lom, Ferdinand se je izprva kratio, da ne pogazi nedavno sklopljeni petgodisnji mir s Tur- cima; tek 8. rujna 1549. sastade se njegov opunomocenik, vrhovni kapitan Nikola Salm s Jurjem Utisenicem u Nyir Bathoru jugo-iztocno od Tokaja, da ugovaraju o torn, uz koju da odstetu Izabela zajedno sa sinom ustupi kralju svoj dio Ugarske i Erdelj. Medjutim do sporazumka nije doslo, a protivnici Jurja Utisenica, na celu im Petar Petrovic, opadnuse na to njega kod sultana, da kani izdati Erdelj kralju Ferdinandu. Sultan je stoga u srpnju 1550. izdao ferman na kraljicu, Petrovica i erdeljske staleze, u kojem se je zestoko oborio na Jurja i zahtijevao, da ga pogube. Bojeci se Turaka i Petrovica radio je sada Juraj Utisenic svima silama, da svoju na- mjeru izvede. U sijecnju 1551. izjavio je pred erdeljsko-ugarskim stalezima u Velikom Va- radinu, da ih ni on ni kraljica ne mogu vise odrzati, pa da ce im potraziti drugoga go- spodara, ako ne ce zajedno s Petrovicem Turci postati. Namah zatim sastao se je 3. ve- Ijace u Dioszegu (sjeverno od Velikog Varadina) s velikim zupanom Andrijom Batorom i Erazmom Teufelom, kapitanom lakih konjanika u Ugarskoj, pa ih je zaklinjao, neka Fer- dinand sto prije dade Ivanu Sigismundu zgodnu odstetu za Erdelj i Izabeli naknadu za miraz, pa neka pripremi jaku vojsku, s kojom ce Erdelj zauzeti. Da bi u to sultana pri- mirio, poslao mu je zaostali danak i uvjeravao ga je o svojoj odanosti. Napokon osvanula je u Erdelju i vojska kralja Ferdinanda. Vodio ju je Napuljac Ivan Krstitelj Castaldo, koji je od rane mladosti kralja sluzio, te na glasu bio kao vrstan vojvoda. On je na koncu svibnja sa 6 do 8000 Ijudi usao u Erdelj, te 1. lipnja stigao u Kolozvar. Dne 4. lipnja po- klonili su se zastupnici erdeljskih staleza Ferdinandu kao svome kralju. Deset dana zatim, 14. lipnja, posao je Ferdinandov poklisar Tomo Nadazdi zajedno sa Castaldom i s Jurjem Utisenicem kraljici Izabeli u Szasz-Sebes, kamo se bijase ona jos u svibnju sklonila. Uti- senic radio je tom prigodom, da nagoda bude za kraljicu sto povoljnija. Radi toga se je i ugovaranje dugo oteglo. Tek kad se proculo, da se primice turska vojska, utanacena i podpisana bi 19. srpnja 1551. u erdeljskom Biogradu konacna pogodba. Izabela ustupila je u svoje ime i u ime svoga sina caru Karlu i kralju Ferdinandu, kao i njihovim potomcima sve, sto je dosada u Ugarskoj i Erdelju drzala. Suvise predala je njima i ugarsku krunu sv. Stjepana. Nasuprot je kralj Ivanu Sigismundu i njegovim muzkim potomcima predao slezku vojvodinu Opolje kao cesko leno i zajamcio mu godisnji prihod od 25.000 dukata. Dok se ta vojvodina izkupi od braniborskoga markgrofa Jurja Fridrika, kojemu je bila zalozena, drzat ce kraljica i sin joj grad Kosice s jednakim dohodkom. Mladi Ivan Sigismund uzet ce nadalje za zenu jednu kcer kralja Ferdinanda. I Petar Petrovic predao je svoja posjedo- vanja Temesvar, Lipu, Beckerek i druga mjesta u jugo-iztocnoj Ugarskoj, pa je za njih primio grad Munkac s gospostijom. Vec 6. kolovoza ostavila je Izabela se sinom Kolozvar, te je sa svojim vjernima i s Petrovicem otisla u Kosice, na sto su erdeljski stalezi pro- glasili Ferdinanda svojim kraljem. Tako je bas Juraj Utisenic najvise doprinio, da je Erdelj s jugo-iztocnom Ugar- skom u kolovozu 1551. dosao u vlast kralja Ferdinanda. Za tolike je zasluge Ferdinand obasuo brata Jurja miloscu svojom; on mu je oprostio svu dosadanju nevjeru i obecao mu, da ce mu ostaviti biskupiju velikovaradinsku i sve ostale dohodke, ostavio mu cast po- kladnika i imenovao ga erdeljskim vojvodom, a napokon je zamolio papu, da ga uzvisi POSLJEDNJI DANI JURJA UTISENICA. 181 na kardinala, §to je papa u listopadu i u^^inio. Ali uza sve to ipak mu nije posve vjerovao, jer su ga mnogi zavidnici, na Celu im Castaldo, neprestano opadali i sumnjicili. Samo tako moie se razumjeti, za§to je Ferdinand jo§ 20. srpnja podijelio tajni nalog reCenomu Ca- staldu, da u slucaju, ako bi Juraj §to snovao na propast kraljevu, s njime ono uc^ini, §to tra2i probitak kraljev, njegove driave i njegovih podanika. UtiSenicevo stanje postade jo§ opasnije, kad je i sultan Sulejman pregnuo, da ob- novi svoju vrhovnu vlast u Erdelju, Ferdinand bijaSe naime sve unatoc savjeta Jurjeva jo§ 18. lipnja svojemu poklisaru u Carigradu, Malvezziju, zapovjedio, neka otvoreno ot\- tuje, da se je njemu Erdelj poklonio i da je njim zavladao, jer za pravo nije nikad u tur- skoj vlasti bio, vec je njemu pripadao jo§ od smrti Ivana Zapolje; u ostalom ^ je i on spreman, da daje sultanu ono, §to su mu dosad placali Izabela i brat Juraj. UtiSenic nasuprot nastojao je iz- vinjavanjem i raznim obedanjima obsje- niti sultana, koji bijaSe vec zapovjedio rumelijskom beglerbegu Mehmedu So- kolovicu. da udari na juznu Ugarsku i Erdelj. Utisenic pace poslao je danak sultanu u ime Ivana Sigismunda, kao da je on jo§ svedjer gospodar Erdelja, a podjedno uvjeravao je opetovano u li- stovima beglerbega Sokolovica, koji je s vojskom vec kod Petrovaradina sta- jao, da je kao i prije sultanu vjeran; Erdelj i juzna Ugarska da jos uvijek pripadaju Ivanu Sigismundu, a taj nije oti§ao u tudju zemlju, nego u grad Ko- §ice, koji njemu pripada, da se vjenca s kderju rimskoga kralja, koji je ne- davno utana^io mir s Turcima. Nje- maCki vojnici da su do§li u Erdelj samo radi nemira, koje su njegovi protivnici pokrenuli; ali neSto njemacike vojske vg6 je opet otiSlo, a on ce s Bozjom pomoci naci put, da i zaostale ukloni. Sva ta pisma pisao i oda§iljao je Uti§e- n\6 sporazumno s Tomom Nadazdom i Castaldom, premda mu bija^e kralj saobcio svoju instrukciju i zapovjedio, da se kloni Saranja i krivih izvjeStaja. Medjutim ni kralj ni UtiSenid nijesu svoje svrhe postigli da zaprijeCe provalu tursku. Priob(iiv§i Malvezzi kraljevu poruku zatvoren bi u crnu kulu na Bosforu, »jer poklisari jamCe za rijeC. zadatu od svojih gospodara*. Beglerbeg Mehmed Sokolovid mislio je opet. da 6e lakSe Erdelj oiistiti od njemaCke vojske, ako bi mu pri tome UtiSenid pomagao. I tako je prvih dana rujna 1551. Sokolovid sa nekih 40.(KX) momaka kod Petrovaradina preSao preko Dunava i onda preko Tise, pa je onda gotovo bez ikakva odpora osvojio gradove BeCej, BeCkerek, Canad i Lipu. Dne 15. listopada stajao je vet pred TcmeSva- rom, koji je branila posada od Spanjolskih i njemaCkih vojnika pod kapitanom Stjepanom Losonczyjem. Vrstni i hrabri kapitan branio je povjereni mu grad tako hrabro, da je QRAD NEHAJ KOD SENJA. Grad Nehaj uzdize se na jugu grada Senja na strmoi, 64 metara visokoj hridini. Sagradio ga je u polovici XVI. stoljeca hrvatski junak i senjski kapitan Ivan Lenkovi6. — Vet 1550. predlagao je Ivan Lenkovid, da se na onoj hridini jufno od Senja podigne jaka utvrda, da bude branik i gradu Senju i Citavoj drazi senjskoj. Jo§ iste godine dozvolio ie kralj Ferdin?nd za gradnju te utvrde do 5000 rainskih forinti. Qradnja bi zapoCeta go- dine 1551., te se nastavljala kroz vi§e godina. tako da je god. 1558. bila dovrSena. Tom prigodom dao je Lenkovi6 razvialiti sve ku(ie. crkve i samostane, koji su stajali izvan zidina grada Senja, da se nebi Turci u njima ugnjezdili. Nijemci su prozvali grcd Nehaj »Der newe Thurnc. 182 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). Sokolovic za jurisanja izgubio mnogo Ijudi, te napokon 27. listopada od podsade odustao, pa natrag k Tisi uzmaknuo. Kad bijahu Ferdinandu stigli glasi o dolazku i napredovanju beglerbega Sokolovica u jugo-iztocnoj Ugarskoj, zabrinuo se za siidbinu svojih ceta u Erdelju. Buduc da su se Sokolovicu bile pridruzile i brojne bosanske i slavonske cete pod Ulamabegom, mislio je kralj na to, da bi ban Zrinski sada mogao poduzeti cetovanje u bosanske krajeve. U to ime pisao je 18. listopada iz Beca Zrinskomu, da su mu kranjski stalezi javili, kako su Turci ostavili krajinu hrvatsko-slavonsku, pa posli k beglerbegu u Erdelj; stoga predlaze, da bi ban zajedno sa slavonskim kapitanom Lukom Sekeljem i senjskim kapitanom Iva- nom Lenkovicem provalio u Bosnu, u kojoj nema vojske, pa vratio Turcima za tolika pu- stosenja po Hrvatskoj i Slavoniji. Ali ban neka nista ne poduzme sam, nego vazda spora- zumno sa Sekeljem i Lenkovicem. Potonji je bas u ovo vrijeme poceo graditi tvrdinju N e h a j vise Senja, da tako osigura taj grad od turskoga podsjedanja. Ali Zrinski nije mogao zadovoljiti kraljevoj zelji. Dne 28. studenoga pise Zrinski iz Qvozdanskoga Tomi Nadazdu, koji mu bijase iz Szasz-Sebesa u Erdelju pisao, »da protiv Turaka ima dobre nade«, kako »na krajini imade jos uvijeke toliko Turaka, kao da nije nitko otisao«. Pase bosanski, hlivanjski i hercegovacki kroz citavo Ijeto i jesen sve dosad stoje na granici, te ima dosta brige i truda, da im odolijeva sa malo svojih ceta, koje redovito ni place svoje ne primaju. Zasnovana dakle diverzija, kako bi ju imao Zrinski poduzeti, nije bila izvediva. Medjutim je markgrof Sforza Pallavicini doveo na koncu listopada nekoliko tisuca vojske u Erdelj, a k tomu je i Utisenic digao pucki ustanak u samoj zemlji. Svu tu vojsku vodili su sada Castaldo, Utisenic i Nadazdi duz Morisa u Ugarsku prema Lipi, koju bijase Sokolovic povjerio hrabromu Ulamabegu, da ju brani s posadom od 5000 Ijudi. Slabo utvrdjenu yaros uzeli su jurisem, a na to su stall podsjedati tvrdinju, u koju se bijase Ulamabeg sklonio sa preostalih 1500 do 2000 vojnika. Ali tom prigodom doslo je izmedju Castalda i drugih ka- pitana s jedne strane, a kardinala Jurja Utisenica s druge do opreke, koja se je napokon krvavo svrsila. Jos prije vojne, 16. listopada u dva sata po noci bijase Jurjev tajnik Pesty pohodio. Castalda, te mu je suze lijuci i Boga za svjedoka zazivljuci pouzdano govorio, kako njegov gospodar drugo ne snuje, nego da njega i njegovu vojsku Turcima izdade, jer se nada, da ce s pomocu sultanovom sam zavladati u Erdelju. Bas zato je i namjerice udesio, da su neprijatelji osvojili tolika mjesta u jugo-iztocnoj Ugarskoj. Castaldo povjerovao je toj po- tvori, premda je dva dana prije toga u svojemu izvjestaju pohvalio Jurja za to, sto se je toliko Erdeljaca diglo na noge, pa je s mjesta javio to Ferdinandu. I taj nije sumnjao o istinitosti podvale, to manje, sto bijase doznao od nekoga covjeka, sto se bijase iz Cari- grada povratio, pa i od nekoga mletackoga trgovca, da se je Utisenic ponudio, kako ce Ferdinandove cete izdati Turcima. Zato je ponovno Castaldu izdao nalog: »Ako se inace. ne moze stvari pomoci, neka fratra (Jurja) pretece, i neka ga radije makne s puta, nego da ceka, kako ce ovaj izvesti svoje namjere protiv njega na stetu citave drzave i cije- loga krscanstva«. Sada prigodom podsade grada Lipe jos je jace Castaldo s drugima posumnjao na kardinala. Dne 22. studenoga ponudio je naime Ulama, da ce predati tvrdju, ako ga puste slobodno s posadom otici. Utisenic zagovarao je odlucno ponudu, da bi se jos prije, nego sto zima svane, mogli oboriti na beglerbega Sokolovica, te osvojiti i ostale izgubljene gradove u podrucju Tise. Ali Castaldo i druge vojvode ne htjedose o tom ni cuti, pace smatrahu Jurjevo pristajanje uz ponudu Ulamovu za novi dokaz njegovih izdajnickih osnova. No vec za nekoliko dana morado§e ipak na to privoljeti, jer su zaredale kise, a uz to nije vojska imala ni tezkih topova za podsjedanje, kao ni dovoljno hrane. Kad su se napokon i neredovite cete erdeljskoga ustanka pocele razilaziti i kucama svojima vra- SMRT JURJA UTISENICA. 183 dati, a uz to se io§ proCulo, da se je budimski pa§a Alibeg zdru2io s beglerbegom Meh- medom Sokolovicem, da priteku u pomoc Lipi, riie§io se je napokon i Castaldo, te je 28. studenoga pustio Ulamu slobodno iz grada oti(ii. Naravno, da su sada i Castaldo i nie- govi jo§ jade zamrznull kardinala smatrajuci, da je on sve to skrivio. Utvrdilo ih je jo§, §to se je Uti§eni6 u noci nakon predaje Lipe sastao s Ulamom na tajni dogovor, kojom je prigodom, kako se iz pisma na beglerbega razabira, jedino o torn nastojao, da Turke skloni na povratak jo§ preostalih tvrdinja Bec^eja i BeCkereka. Dne 4. prosinca pisao je Uti§eni(i kralju: »Za§to mi nakon predaje Lipe nijesmo neprijateija progonili, te s mjesta poSli osva- jati Becej i Beckerek, doznat 6e va§e velicanstvo u svoje vrijeme. Sada su na§e Cete uslijed dugotrajne podsade i nepogode vrlo izmorene, te su vojnici, koji su ovaj put dugo slu2ili, puSteni svojim kucama. Da li ce se rat nastaviti ili ne, zavisi o odluci vaSega veli- Canstva; ako bi se htjeio ratovati, morala bi se nova vojska podici i §to prije sazvati sabor, na koji neka blagoizvoli vase velicansivo sam giavom doci.« U drugom pismu od 6. prosinca nuka opet kralja, da §to prije sazove ugarski sabor i da odredi, gdje bi se s njime sastao; javlja mu nadalje, da je erdeljski sabor urekao za 21. prosinca, te da ce naskoro skupiti takodjer sabor za iztocnu Ugarsku. Sutradan poslap je Utisenic kralju svu svoju korespondenciju s Mehmedom Sokolovicem. Ferdinand odgovorio mu je 14. pro- sinca iz Stajerskoga Qradca pismom, u kojemu povladjuje svemu, sto bijase dosad ucinio, hvali njegovu spretnost, te uznosi njegovu vjernost, koja se ne mo2e ni cime potresti. Napokon ga poziva na sabor, sto ce ga ob- y^ j _ drzavati u Pozunu 22. prosinca. Jednako / I^ Vx\Cj\'=^*''^^^^'^^^ ' laskavo bilo je pismo cara Karla na Jurjevu / J I ^-w^^^^/vr^v^ 34 ^^ zahvalnicu, §to ga bijaSe preporucio papi za X / ' '71^ kardinala. »Ti se iztice§«, pi§e car, »svojim . / / / duhom nad sve svedenike ovoga vijeka, jer / / ti braniS kr§canstvo svojim savjetom i mi§i- PODPIS JURJA UTISENICA. • com protiv bijesa nevjernika.« Medjutim ni , ,. . ... ,,,.x ., .X S izprave u narodnom muzeju u BudimpeSti. kraljevo ni carevo pismo nije Utisenica vise ^., c / * \ *u / • \ Cita se: rr(ater) thesaur(arius) manu zateklo na 2ivotu. p(ro)p(ri)a. Uti§eni(5 bija§e nakon predaje Lipe ras- pustio svoj banderij od 1500 Ijudi, §to ga je kao erdeljski vojvoda vodio, pa je uza se pridrzao tek svoju tjelesnu strazu. Po§av§i zatim na ureceni erdeljski sabor u Vasarhely svratio se je uzput u svoj grad Vinicu (Alvincz). Onamo doSli su takodjer Castaldo i Pallavicini, koji su svoje Cete vodili u zimske stanove, pa ih je kardinal lijepo primio. Htjeo ih paCe i sjajno pogostiti u susjednom Biogradu, pa je stoga poslao onamo najvedi dio svoje tjelesne straze i sluzincJadi. To su upotrebili Castaldo i Pallavicini, da ga skonCaju. Dne 17. prosinca jutrom u§lo je 150 Talijana i Spanjolaca kroz otvorene dveri u grad, te je zapremilo sve ulaze i vrata; Pallavicini po§ao je sa §est talijanskih i dva §panjolska Castnika u predsoblje kardinalovo, a njegov sekretar Marcos Antonius Ferrari u§ao sa spisima u ruci u njegov kabinct. Uti§eni(S sjedio je za pisa(iiip stolom, pa je pozvao sekretara da pristupi bli2e, te da mu preda spise. Kardinal se zadubio u spise, a u to mu je Ferrari zadao bodeiem dva udarca u zatiljak. Ali jaki, prcmda sedamdesetgodiSnji starac bacio je ubojicu pod stol. U to je provalio i Pallavicini sa svojim ortacima, te su ga ranili na vratu i lieu. UtiSenid uza sve to nije klonuo, vtt Im je do- viknuo: »Bra(io, §ta radite?*; ali u to ga je Monino iza ledja prostrijelio, na Sto se je svalio na zemlju uzkliknuvSi: »Isuse i Marijo!* I vjerni sluga njegov, koji bijaSe na buku priskoCio i htjeo pomod prizvati, oboren bi na zemlju; do kraja nijesu ga zatukli, jer su ga driali mrtvim. Mercada je na to mrtvomu kardinalu odrezao desno uho, da ga kralju poSlju. Kroz 70 dana lefalo je mrtvo tijelo kardinalovo na is tome mjestu, gdje ga bijahu umorili: tek onda 184 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). zakopali su ga kanonici biogradskoga kaptola u grobnici svoje crkve. Na grobni kamen stavili su mu napis: »Omnibus moriendum est« (Svima je umrijeti). Smrt Ivana Utisenica imala je kobnih posljedica samo za Ferdinanda i njegovo vla- danje u Ugarskoj i Erdelju. Novi vojvoda erdeljski Andrija Bator nije pored svoje sta- rosti i bolezljivosti bio nimalo podoban, da zamijeni okretnoga i neutrudljivoga kardinala. K tomu je i narod (narocito Sikulci) zamrzio na Castalda i njegove ortake, ubojice onoga muza, koji je svojim umom i vjestinom umio kroz tolike godine sacuvati Erdelj od turskih provala i pustosenja. Napokon je i sultan planuo i pregnuo, da osveti muza, za kojega je bio uvjeren, da je samo zato nastradao, sto je njemu bio odan. Sultan je stoga odlucio jos vecu silu podici, pace i sam opet u rat poci. Dne 27. veljace 1552. javlja ban Zrinski iz Cakovca Tomi Nadazdu, kako svi suznjevi, sto no se iz turskoga robstva vracaju, su- glasno javljaju, »da ce car turski nastajnoga Ijeta izaci i pocl iz Carigrada« (caesarem thurcarum ad proximam aestatem exiturum et moturum ex Constantinopoli) i da se sve do Qjurgjeva svakoga petka navijesta i obznanjuje svima podanicima sirom carstva, neka se svatko pripravi za ratovanje kroz citavu godinu (ad integrum annum). Ferdinandu bi|o se je dakle ozbiljno spremiti za dojduci rat. Stoga je on, sve jos po savjetu pokojnoga Utisenica, sazvao ugarski sabor u Pozun za 22. veljace 1552., pace je i sam sa svoja dva starija sina onamo dosao. Sabor, kojemu je pribivao i ban Zrinski, stvorio je 46 clanaka ili artikula, koje je Ferdinand 26. ozujka potvrdio. Stalezi dozvolili su ratnu dacu za tu godinu, i to po tri forinta u dva obroka od kmetskoga selista; zatim su odredili, da svi prelati, magnati i plemi6i imadu osobno poci u rat pod vodstvom kraljevim i nje- gova sina Maksimilijana. Suvise je sabor ustanovio, da svaki velikas i plemic od deset kmetova opremi po jednoga konjanika, a dvadeset seljaka po jednoga pjesaka. Ali prvi obrok ratne dace, koji se ubrao u proljecu, iznosio je samo nekih 80.000 forinti, cim bi se tek neznatna vojska mogla uzdrzavati. Stoga se je moralo opet uzajmljivati i zalagati, pa se je tako financijalno stanje Ferdinandovo jos pogorsalo, a ipak se mogla podici samo ne- dostattta sila. K tomu je Ferdinand malo zatim morao svratiti svoju pozornost na Nje- macku, gdje se bijase podigao saski izbornik Mavro, i gdje je zatim morao ugovarati s protestantima u Passovi. Rat s Turcima u Ugarskoj i Erdelju vodio se je stoga godine 1552. ne samo nesrecno, nego donekle i neslavno. Budimski pasa Ali bijase jos u ozujku natrag osvojio Segedin, koji su Ugri malo pred tim jedne noci ugrabili, zatim je oteo Vesprim, kojega je posada nakon kratka odpora posluh uzkratila, a onda je redom obladao nekim tvrdinjama u dolini rijeke Ipole. Medjutim bijase se drugi vezir Ahmetpasa, kojega je sultan imenovao za vr- hovnoga zapovjednika, zdruzio s rumelijskim beglerbegom Mehmedom Sokolovicem, te je s vojskom od 50.000 Ijudi posao iz Beograda prema Temesvaru, koji je stao podsjedati 26. lipnja. Qrad je branio hrabri Stjepan Losonczy sa 1300 vojnika i 250 gradjana kroz trideset i dva dana; no kad mu je ponestalo hrane i zaire, morao se je 27. srpnja predati. Malo zatim zauzeli su Turci i Lipu, koju je kukavni kapitan Aldana ostavio, premda se je mogla dugo braniti, jer ju bijase Castaldo dobro utvrdio i svim obskrbio, potrosivsi na to 150.000 dukata. Tako su Turci zauzeli citavu zemlju izmedju Erdelja, Morisa, Tise i Du- nava, pa su od nje stvorili temesvarski pasaluk, koji su povjerili Kazimpasi. Castaldo morao je skrstenih ruku gledati podsadu Temesvara i pad Lipe. Imao je malo vojske, a i ta je bila ozlojedjena, jer nije kroz vise mjeseci dobila place. Kad mu je napokon na kraju lipnja grof Helfenstein doveo nesto pomocnih ceta iz Njemacke, stanje se je njegovo samo pogorsalo, jer nije imao novaca, da dosljake namiri. Stoga su se oni pobunili, pa udarili na Kolozvar i na polak ga razorili; jednako su djelomice poharali i Biograd. Sibinj spasao se je od njihova zuluma samo tako, da su gradjani pograbili za oruzje i susjedne seljake u pomoc pozvali. Poradi svega toga narod je u Erdelju bio tako ogorcen, da je volio robovati Turcima, nego dulje gledati u svojoj zemlji njemacke vojnike. TUR5KA PROVALA U SLAVONIJU 1552. 185 koii su, kako sam Castaldo javlja, seljake ubijali, te njihovo imanje grabili i ku6e njihove ruSili. Da su tada Turci udarili na Erdelj, bili hi ga nesumnjivo smjesta predobili. Medju- tim sultan zadovoljio se je time, §to mu je erdeljski vojvoda Bator obecao naskoro poslati duzni danak; k tomu se je nadao, da ce Bator opet prizvati u zemlju kraljicu Izabelu i sina ioj Ivana Sigismunda. Take je Erdelj ostao i ovaj put poStedjen od turske sile. No zato su turske vojvode §to odluCnije vojevale u Ugarskoj, koja je pripadala kralju Ferdinandu. Alipasa od Budima osvajao je redom gradove, uz koje je vodio put do znamenite tvrdinje Jegra (kao Dreg- hely. Sag, Qjarmat, Bujak i dr.). Teda negda skupio je Ferdinand vojsku od 9—10.000 Ijudi (3500 talijanskih pjesaka pod Sforzom Pallavicinijem, 3000 njemackih placenika pod Detritzem, 800 Moravana, neSto domacih hajduka), te joj je imenovao za vrhovnog voj- vodu Erazma Teufela. Premda su ovoga ugarski i hrvatski kapi^ani (Pavao Ratkaj, Juraj Keglevid i drugi) svjetovali, da ne zametne boja, dok ne stignu veliki topovi i ugarski veli- ka§i sa 7000 momaka, on se je ipak upustio 9. kolovoza s AlipaSom u boj kod Palasta jugoiztocno od Scavnice. Ali u dvodnevnom boju bi posve porazen. Vecina ugarskih i hr- vatskih kapitana je poginulo. Nijemci s Detritzom su se razbjegli, a Teufel, Pallavicini i 4000 vojske dopanuli su suzanjstva. Pallavicini izkupio se je poslije sa 16.000 dukata; Teu- fela poslali su u Carigrad, gdje ga je sultan dao usiti u koznatu vrecu i baciti u more. Hr- vatski Ijetopisac Vramec zapisao je o torn krscanskom porazu ovo: »Vojska kralja Ferdi- nanda od turskoga ba§e Herrelt zvana, s njih kapitanom Erazmom Teiffel, kojega Ugri imenuju Matijas Ordeg, na Palaste ali Plesivice pobijen be. V (o)noj vojske i boju poginu vnogo dobrih vitezov, pusek, orozja, k boju dostojna. Biskup vacki Augustin Sbardalat vmorjen v (o)nom boju be. Turci po boju gradi Dergelt, Qjermar, SeSen i okolu ostale gradi, kastele i imenja zavje§e«. Nakon razsula Ferdinandove vojske mogli su Turci poci, kamo su htjeli. Vec 4. rujna zauzeo je Alipasa jako utvrdjeni grad Solnok na Tisi, kojega se posada bijase razbjegla; a zatim je vezir Ahmet, sjedinivSi se s Alipasom, i prizvavSi smederevskoga, peCujskoga, stolnobiogradskoga i druge sandzake, s vojskom od 100.000 momaka 9. rujna do§ao pod grad J e g a r, da ga osvoji i tim si otvori put u sjevernu Ugarsku. Ali taj grad branio je junacki Stjepan Dobo sa 2000 momaka, kojima su pomagale iste zene i djevojke, bacajuci na Turke kamenje i polijevajuci ih kipucom vodom. Nakon mnogih zaludnih juriSa (osobito 14. listopada) ubijedi se AhmetpaSa, da grada ne ce uzeti, te dize 18. listopada podsadu. Junac^ki Stjepan Dobo imenovan bi poslije od kralja Ferdinanda erdeljskim vojvodom mjesto Batora. Medjutim bijaSe io§ na pocetku listopada do§ao u Ugarsku sa 11.000 nje- maCkih vojnika saski izbornik Mavro. pa se je utaborio kod Qjura, gdje je nekoliko tjedana stajao, dok je vezir zemlju ostavio. Za turskoga ratovanja u Ugarskoj tijekom godine 1552. stradalo je i hrvatsko kra- Ijevstvo, a poglavito kraljevina Slavonija. Ban Nikola Zrinski bijaSe se nakon svrSetka sabora u Pozunu povratio u Slavoniju, gdje je onda zajedno s kapitanima Lukom Sekeljem i Ivanom Lenkovi(iem mnogo radio, da pripravi povjereno mu kraljevstvo za odpor protiv Turaka. U to ime nalazimo ga sad u Kri^evcima, sad opet u Ormu^u u §tajerskoj. Oso- bito gradjani slobodne ob(Sine Qradca kod Zagreba bili su zabrinuti za svoj grad. jer nije bio ni dovoljno utvrdjen, niti je imao dostatnu posadu. Obcina je stoga vi§e puta §iljala po- klisare (Mateja Slatinskoga) pred kralja zaklinjaju(^i ga, da se pobrine za obranu grada. Ferdinand je na to zapovjedio banu Zrinskomu, da zajedno sa Sekeljem I Lenkovi(iem poCne utvrdjivati Zagreb, a za troSak ustupio je kralj sav dohodak od tridesetine, koja se je pobirala od gradjana na brdu Qradcu. Zrinski, Sekelj i Lenkoviif sastali su se do- du§e u Zagrebu 16. svibnja 1552., da zapodnu posao; ali nijesu na§li ni dinara (neque obulum) za troSak. Tek gradjani obeciali su, da ce za utvrdu svoga grada doprinijeti 200 fo- rinti; ali je to bilo premalo, pa je stoga ban odredio, da se Citava stvar iznese pred 186 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564). hrvatsko-slavonski sabor, koji je on sazvao za Duhove na 5. lipnja one godine. Sabor se je u ureceno vrijeme ili nesto poslije sastao; ali sto je zakljucio, nije poznato, jer su spisi toga sabora zametnuti ili izgubljeni, Znade se samo za jedan zakljucak, da je dozvolio nesto drva i vapna za utvrdjivanje gradova, ali ni to nije izvrseno. Dan poslije sastanka bana Zrinskoga sa Sekeljem i Lenkovicem, naime 17. svibnja 1552. izvijestio je on o svemu svoga prijatelja Tomu Nadazda. Ban zavrsio je svoje iz- vjesce ovako: »Tako je nakon svrsena dogovora gospodin Sekelj posao u Susjedgrad, a gospodin Lenkovic u Kranjsku; ja cu pak sutra rano otici k svojim cetama u Rakovec. Stigli su nam naime glasi, da je bosanski pasa s jakom silom u Levacu (Livacu); Malkoc pak, koji je boravio u Bosni, te je sada postao sandzakom u Hlivnu, takodjer je spreman, da ovih dana provali u Hrvatsku-ili Slavoniju. Culi smo i to, da se druga turska vojska sakuplja oko Osijeka, pa ce ona izaci na pustosenje«. I Luka Sekelj javljao je iz Ormuza 21. svibnja Nadazdu: »Ovih su se dana Lenkoviceve haramije povratile iz Turske, pa su javile pod najtvrdju vjeru, da je bosanski pasa sa 5000 Ijudi sasao do Le- vackoga (Livackoga) polja. Ulamabeg (kojemu bijase sultan jos 1550. podijelio sandzak Pozegu) stoji u Pozegi, ali ne s mnogo njih. Da li ce oni svoje sile sjediniti i poci na put s to- povima i gdje bi ih trebalo ocekivati, nije poznato«. Mnogo potanje javlja vec ban Zrinski u svojemu pismu, sto ga je iz Novih Dvora u Medjumurju 30. svibnja pisao knezu Petru Keglevicu: »Bosanski pasa s mnogo ceta dosao je na Hlevacko polje, te je stanovite to- pove i druge spreme u Qradiskom brodu u ladje ukrcao . . . Neprijatelj Turcin odlucio je, da podsjedne koji od gradova, kao Sisak, Kostajnicu ili Ustilonju (Hwsthylowyna), pa da ga osvoji. Buduci dakle cujemo, da tolika opasnost prijeti ovim gradovima, duzni smo vasu velemoznost pozvati i opomenuti, da svoj grad Ustilonju svim potrebitim tako providi i obskrbi, ako neprijatelj dodje pa ga podsjedne, sto Bog odvratio, da ne zatece vas ne- pripravna i neuredjena«. Jamacno je ban ovako opomenuo upraviteija zagrebacke biskupije i cazmanskoga preposta Jurja Heresinca, zatim zagrebacki kaptol i napokon mladoga Petra Erdeda. Ban se je Zrinski ozbiljno spremao, da doceka tursku vojsku, koja se je u svibnju 1552. na granici Hrvatske i Slavonije skupljala. On je ocekivao, da ce Turci udariti budi na Kostajnicu budi na Ustilonju i Sisak. Medjutim Turci su ga prevarili, te su provalili u Podravinu, gdje ih nije nitko ocekivao. Tu je u Podravini bila povjerena obrana kapitanu Luki Sekelju, kojemu bijase kralj Ferdinand jos 22. prosinca 1548. predao nekadanje Ernu- stove (a poslije Kegleviceve) gradove Koprivnicu, Qjurgjevac i Prodavic, da uz godisnju placu od 2000 rajnskih forinti drzi u njima svoje cete i sluzbenike. Kao kapitanu Kopriv- nice bilo je Sekelju braniti takodjer Qrabrovnik (Qorbonog) i Viroviticu, koja je najdalje dopirala u tursku krajinu. Jos 8. lipnja pise Zrinski iz Cakovca Tomi Nadazdu: »Pase hlivanjski, hercegovacki i pozezki stoje na Levackom polju sa svojim cetama; pasa bosanski pak je u Pozegi. Kako cujemo, zovu ih neprestano u Ugarsku, ali se oni krate, vec se ovdje na sve mo- guce nacine pripravljaju. §ta snuju, nije izvjestno; mi dovoljno bdijemo i brinemo se za obranu ovoga kraljevstva, ali nas je odvise malo. Koliko je do nas, ne cemo nista pro- pustiti, sto bi se cinilo (potrebitim) za obranu kraljevstva«. Poslije toga ne javlja nista kroz vise tjedana; bit ce da je ban tada obdrzavao sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, na kojemu bi izabran protonotar Mihajlo Ravenski, da ide pred kralja, pa da mu izlozi ne- voljno stanje ovoga kraljevstva i veliku opasnost, koja mu prijeti. Medjutim je Ulamabeg u drugoj polovici srpnja 1552. iznenada iz Pozege krenuo na sjever u Podravinu, te banuo pred grad Viroviticu. Vec 1. kolovoza pise ban Zrinski iz Cakovca: »Prosle subote (30. srpnja) obci je neprijatelj Turcin podsjeo grad Viroviticu, te neprestano udara zestoko na nju (illudque in horas strictissime et sine inter- missione oppugnatur). Grad Viroviticu branio je Juraj Brodjanin s nekih petdeset hara- PAD VIROVITICE 1552. 187 mija. On je jos prije, nego §to su Turci grad zatvorili, poslao pisma i glasnike kapitanu Luki Sekelju, moleci ga za pomo6. Medjutim su Turci zauzeli franjeva^ki samostan pred gradom, te iz njega stali sipati topovska zrna na gradske zidove, koji su i onako stari i troSni bili. Juraj Brodjanin nije radi toga mogao docekati pomo(inih ceta, koje mu bijaSe Sekelj pod Ratkom Malicem i Petrom Besedicem poslao, vec je 2. kolovoza predao Viro- viticu Ulamabegu. Dne 4. kolovoza javlja Sekelj iz Varazdina Tomi Nadazdu: »Pro§le su srijede (2. kolovoza) oni posve nevaljaiii (nequissimi) ijudi, koji su bili u Virovitici, prcdali grad u ruke Ulamabega. Sada isti Ulama ne radi drugo, nego daje cistiti jarak gradski. Bje- gunci, koji su iz onoga boja ovamo utekli, govore, ^to Bog odvratio, da ce (Ulama) za kratko vrijeme podsjesti Koprivnicu, te ju osvojiti*. Dva dana poslije, 6. kolovoza — javlja opet Sekelj: »Turcin se je pobrinuo, da se spali kasteo Qrabrovnik (Qorbonog), pa je onda podsjeo tvrdjicu Prodavic (Prodawyz, Virje). Odavle pa iz Qjur- gjevca pobjegao je veci dio nevoljnih ijudi preko Drave; stoga je tolik strah obladao Koprivnicanima i samim Varaz- dincima, da bi tezko ostala i petina od njih, kad mi ne bi ovdje bili. Grad i varo§ Koprivnicu odlucili smo braniti, jer, kako kazu, Turcin vodi sobom mnogo lumbarada, samo ako budemo mogli na to skloniti haramije i ostale neplacene Ijude, koje smo uzeli za placu«. Istoga dana javljao je i Zrinski Tomi Nadazdu iz Rakovca, da je Viro- vitica pala, te da su ju »ne silom, nego dobre volje kraljevske haramije u njoj stojeci neprijatelju predali. Sto se je ondje dogodilo, dogadjat (Se se i u bu- du6e« (non vi, sed spontanea volutante haramiae regii in eo habiti hosti tradi- derunt. Quae hie acciderunt, futurumque accident). I Zrinski i Sekelj pozurili su se, da tu nesrecu razglase na sve strane, ne samo kralju i ugarskim veli- kaSima, nego i Lenkovicu, Stajercima i Kranjcima, pa i ostalim stale2ima osta- lih austrijskih pokrajina. Pad Virovitice stra§no bi se bio kosnuo hivatskoga naroda. te bi imao nemilih po- sljedica za kraljevstvo, da nijesu u isti mah stigle i povoljne vijesti. U istome pismu od 6. kolovoza, u kojemu Zrinski obznanjuje pad Virovitice. javlja on podjedno, da jc mladi knez Petar Erdedi osvojio turski grad Veliku (Kraljevu Veliku). te u nju stavio hrvatsku posadu. O tom javlja i hrvatski kroniCar Vramec za godinu 1552.: »Qospodin Peter Rr- devdi po?,ga i popali grad GradiSko i Veliku porobi i popleniti vCini. Dober dobiCek vitezove i junaci jaki, mo(ini i dobra srca odnesoSe*. Isthuanffi pripovijcda potanje, kako jc Rrdedi. ogorCen pustoSenjem Turaka u Podravini, skupio od svojih slu?.bcnika i podanika lijepu Cetu, pa slo2iv§i se s kaptolskim kapitanima u Sisku, s knczoni Jurjem Frankapanom Slunjskim i drugima, te skupivsi main mornaricn od §ajka ili nasada, spustio se niza Savu u turskc krajeve. Vodja mu je bio poznati vec junak Marko Tomasovic. NahrupivSi izne- KRALJ I CAR hKROlNAND I. Izvorna slika u ambraSkoj zbirci umjetniCko-histo- riCkoga dvorskoga muzeja u BeCu. 188 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). nada najprije na Qradisku, a onda pri povratku na Veliku, spali i razvali oba grada i va- rosi uz njih, Turaka sila poubi, suvise zarobi mnogo Ijudi i stoke, a osobito konja, pa se slavodobitno zajedno sa sajkasima i kopnenim cetama gotovo bez ikakvog gubitka kuci povrati. Nesreca je samo htjela, da je drug njegov, knez Juraj Frankapan Slunjski, vrativsi se sa slavodobitnoga cetovanja bas na vratima grada Stenicnjaka nastradao. Udarila ga strijela i s mjesta ostao mrtav. Bas taj pohod kneza Petra Ejdeda bio je i uzrokorn, da se je Ulama morao brzo povratiti iz Podravirie, pa tako nije mogao ni misliti na podsjedanje Koprivnice ili Varaz- dina. Vec 8. kolovoza pise Sekelj, da su Turci od Prodavica posli na Qjurgjevac, te na nj udarali kroz sest sati; ali junacka posada odbijala ih je tako hrabro, da su poginule sta- novite turske age i vojvode. Napokon je Ulama nakon zaludnog jurisanja ostavio grad i krenuo jugo-zapadno prema Domanjkusu (versus Sanctum Dominicum) kod Belovara, pa ce, kako jedan pribjeg kaze, na povratku uzeti redom Cazmu, Dubravu, Ivanic, Sisak i na- pokon Kostajnicu. I zaista je Ulama osvanuo pred Cazmom ili Zacezanom, prije nego li su Zrinski, Sekelj i Erdedi mogli onamo pohitati. U gradu bila je malena posada od dvade- setak Ijudi, sve biskupskih sluzbenika, koji su bill tako prestravljeni, da su s mjesta grad- ska vrata otvorili, te se Ulami predali. I cuvari kastela i varosi D u b r a v e prepali su se, te su kasteo zapalili i razvalili, pa se razbjegli na sve strane. Napokon razasut bi tom prigodom ili od Turaka ili od vlastite posade i Keglevicev kasteo U s t i 1 o n j a, sve do- sad predstraza grada Siska. Sve to dogodilo se je u dva tri dana, jer su Turci jos u prvoj polovici kolovoza ostavili Slavoniju, pa se sklonili u pozezki sandzak. Vec 16. kolovoza obavijestio je ban Zrinski mladoga kralja Maksimilijana potanko o netom minulim dogadjajlma u tuznoj Slavoniji. I 21. kolovoza obznanjuje ban iz Krizevaca Tomi Nadazdu i Franji Bacanu, da su Turci nedavno ostavili kraljevinu Slavoniju, ali da su medju inim osvojili i grad Cazmu »u srcu ove kraljevine« (in regni huius visceribus), pa da ce odatle uzslijediti »posvemasnje opustosenje ovoga kraljevstva« (totalis huius regni desolatio). Javlja nadalje, kako je cuo, da su Stajerska i Kranjska ustale na noge, pa da se je kod Optuja skupilo nekih 4000 Ijudi; stoga je on molio kralja, da poslje vojsku re- cenih pokrajina u Slavoniju, jer bi se samo onda, kad bi se ta vojska zdruzila sa svima cetama, koje borave u zemlji, moglo pomisljati, da se Cazma Turcima preotme. Ban sam dosao je sa placenicima ovamo u Krizevce, pa je okupio oko sebe i cete kraljevine Slavo- nije, koliko ih je nakon potonjega poraza pribrati mogao; ali te slavonske cete tako su uboge, da ne ce moci dugo u taboru stajati i vojevati. Malo dana zatim, 25. kolovoza, pisao je sam kralj Ferdinand iz Beca banu Zrinskomu kao odgovor na njegov izvjestaj o po- sljednjoj turskoj provali. »Tuznim srcem podnosimo«, pise kralj, »sto nam pises, da je Cazma oteta; ali sto se je dogodilo, ne moze se uciniti kao da se nije dogodilo. Ipak treba se pobrinuti, da se s Bozjom pomoci opet sto prije predobije, sto je izgubljeno. Glede onih pjesaka, koji su bill odredjeni za obranu grada i varosi Dubrave, pa su sramotno mjesto ostavili, i premda su primili placu, pobjegli, gdje god kojega od njih uhvatis, po- stupaj s njima prema krivnji njihovoj. Sto se pak tice tvojih plemenitih sluzbenika, koji unatoc tvojemu nalogu nijesu htjeli gradu i varosi priskociti u pomoc, hocemo da ih sa Lukom Sekeljem i Petrom Erdedom pozoves pred vojnicki sud, da oni radi primjera ne ostanu nekaznjeni. Sto nam pises, da su se pa§e vec kuci povratile, drago nam je; no bu- duci da su se vec i cete slavonske na noge digle, pa se je i vojska Luke Sekelja tebi pri- druzila; buduci da nadalje nas senjski kapitan Ivan Lenkovic u Zagreb dolazi, pa se onamo i nase cete iz Koruske i Kranjske spremaju: to bi se vi morali sporazumjeti, te po moguc- nosti pokusati, da neke gradove, kako vam se cinilo bude, neprijateljima opet oduzmetc, narocito pak Veliku, Cazmu i Moslavinu, da se i vrijeme zaludo ne gubi i da troskovi ne budu u tutanj«. Napokon poziva kralj bana, da pomaze na svaki nacin upravitelja zagre- rURSKA PROVALA DO VARA^DINA l55l ife backe biskupije i zitelje Dubrave pri obnovi njihovog grada i varo§i. »Nalazemo ti i pozi- vamo te«, zavrsuje kralj. »da sve svoje sile skupi§ (ut omnes tuos nervos intendas), da se nikakvo zio ne dogodi kraljevini Slavoniji*. Na koncu dakle kolovoza 1552. stajao je ban Zrinski u Krizevcima, te se je spremao, da Zajedno sa Sekeljem i Lenkovicem, kao i s cetama iz Kranjske, Koruske i Stajerske uz- vrati Turcima za netom proSlu provalu. Medjutim nijesu ni Turci mirovali, vec su skupljali sile za nova cetovanja. Dne 28. kolovoza javlja neki vojvoda iz Krizevaca Luki Sekelju, da se bosanski pasa i Malkocbeg nijesu u Bosnu povratili, nego da su se utaborili kod Trnave (blizu danaSnje Nove Gradiske), dok je Ulamabeg u Pozegi, pa da su namjestili topove u Velikoj. Sultan im je zapovjedio, daili Zagreb osvoje ili da se za uzicu objese (ut aut Zagrabiam adimant aut sese laqueo suspendant), a kad uzmu Zagreb, da navale na majdane gospodina bana. U to ime dao im je u pomoc jedan sandzak i mnogo janjicara i Cim Ce nastati mladj (facto novilunio), s mjesta ce poduzeti, sto su namjerili. Buduci da ovoga mjeseca obdrzavaju nekaki post (ieiunium quoddam), ostat ce mirni i tihi, dok se ukaze mladi mjesec. I sam ban pise 6. rujna iz Rakovca kapitanu Lenkovicu o turskim pripravama. Bosanski pasa utaborio se je u Trnavi, Malkocbeg u Ba^indolu, a Ulamabeg stoji u Pozegi, pa traze konje i volove, kojima ce topove vuci. Turci smjeraju ravno na Sisak, onda ce udariti na Zagreb, ako radi nepogodna vremena ne bi mogli sobom povesti topove, onda ce cetovati prema Zagrebu ili sve do Varaz- dina. Ban stoga moli Lenkovica, da sve to saobci stalezima Kranjske i Koru§ke, pa da i oni pohitaju, »da ne bi neprijatelj iznenada nahrupio i nepripravne zatekao, pa ovoj kralje- vini kakav poraz zadao (ne hostis ex improviso veniens nos imparatos reperiat, regnoque huic cladem aliquam inferat). »Ako bi se 5ete one gospode (iz Kranjske i KoruSke) i Sta- jeraca (jer i ovima smo pisali) s nama zdruzile, mogli bi s Bozjom pomocu neprijatelju odoljeti. te ga od granica ove kraljevine odbiti. Mi smo sa svima svojima ovdje na okupu*. I poslije je Zrinski kroz citav mjesec rujan neprestano stajao na strazi, izvjes- (iivao o turskim kretnjama i vapio za pomoc. Dne 13. rujna javljao je iz Cakovca, da je banovca Qa§para Gusica poslao pred kraija, neka ga potanko obavijesti o velikoj opas- nosti, jer cim prodje ovaj mjesec (rujan), neprijatelj ce se podici, te udariti ili na Zagreb u Slavonji ili na Kostajnicu. Ban Cuje, da se kralj na nj srdi, premda ne zna za§to; mo2da zato, »§to nas jedan nije i§ao na deset« (quod uno contra decern non ivimus). Medjutim sva izvjesca i svi vapaji bana Zrinskoga ostali su bez uspjeha. Cete iz Stajerske, Kranjske i KoruSke, koje se bijahu u kolovozu podigle, opet su se iza nekoga vremena raziSle; pa(3e ni Lenkovici nije ostao u Slavoniji, ve(5 je u Hrvatskoj nastavio iz- gradnju tvrdjice Nehaja kod Senja. Tako su ban Nikola i kapitan Luka Sekelj sami ostali na braniku kraljevine Slavonije. Prvih dana listopada 1552. desio se je ban u Krizevcima, a Sekelj u Gjurgjevcu, gdje je pregledavao svoje Cete. kad je najednom bosanski pa§a s Ulamabegom i MalkoCbegom nahrupio na Slavoniju, te u tinji Cas proletio zemljom do Vara2dina. Tek na VaraZdinskom polju zaustavili su ga Zrinski i Sekelj, te su ga prinudili, da nakon nekoliko okrSaja 3. i 4. listopada uzmakne prema Cazmi, te se povrati na tursko zemljiSte. O toj provali i okr§ajima izvijestili su ban i kapitan vet 4. listopada kraija Ferdinanda iz Varai^dina ovako: »Mozemo sada obznaniti vaScmu veliCanstvu, da su se re«iena tri pa§e (bosanski, Ulama i MalkoC) prvoga dana ovoga mjeseca (listopada) podigli, te kroz predjel Herbochya zvan vi§e Koprivnice provallli, pa su onda tre(iega dana ovoga mjeseca na VaraZdinskom polju uCinili nalet (excursionem) sve do grada Vinice i do broda na Dravi, koji se zove ZavraC (Zawrachya). Kad sam la ban Zrinski, stojeCi s pla(ieniCkim Cetama u Krifevcima, doznao za tu provalu, smjcsta sam se digao te danju i noCu s boka te vojske hrlio, da prije nje stignem na Vara2dinsko polje, gdje sam takodjer po mojim silama s Boilom pomoCu vaSemu veliCanstvu i ovomu tu2nomu kraljevstvu poslu2io, koliko je do mene bilo. Ja pak Luka Sekelj bio sam pozvan u Gjur- i90 Ferdinand i. habsburqovac (1527.— i564.). gjevac na pregledavanje ceta, pa kad sam obaznao za dolazak vojske, obskrbio sam one krajiske gradove prema potrebi, pa sam s ostatkom svojih ceta pohitao u susret (turskoj vojsci). Tako sam trecega ovoga mjeseca stigao amo u Varazdin, bas kad se je neprijatelj vec sa svoga naleta u svoj tabor (in stationem) vracao, pa smo onda ban i ja zdruzili svoje cete i borili se protiv neprijatelja, koliko smo mogli. Ali velicanstvo vase znade za nase nedostatne sile, s kojima ne mozemo ni pod koji nacin tako prejakomu neprija- telju odolijevati. Da smo imali pri ruci primjerene cete, bill bismo vasemu velicanstvu i bijednoi svojoj kraljevini lijepo posluzili, premda zarobljenici kazu, da je Turaka bilo do 10.000 Ijudi. Ali koliko smo mi s nasim silama jnogli razabrati, bilo ih je jedva vise od 6000. To mozemo reci, da neprijatelj nije iz vase kraljevine odnio mnogo plijena, niti da je od- vise poveo sa sobom roblja. On je doduse nekoliko sela i imanja oko Varazdina u pri- gorju do grada Vinice razorio, te je prosle noci ovdje kod Varazdina nocio; ali je danas u jutro uzmaknuo i posao prema Ludbregu i Koprivnici. Kako ce kroz ona mjesta proci i koliko ce stete nanijeti, o tom ne mozemo sada nista pisati. Ali kako neki odlicni zarob- ljenici kazu, ta se vojska nakon povratka kiici ne ce tako dugo razici, dok joj ne stignu zapovijedi od njezinog cara«. Dva dana zatim izlaze ban Zrinski u pismu na zagrebac- koga biskupa Pavla Qregorijanca, pisanom 6. listopada u Cakovcu, vec potanje o svojoj pobjedi na Varazdinskom polju. Bosanski pasa s Ulamom i Malkocbegom dosli su s ne- brojenom vojskom pod Varazdin, pa su se onda 3. listopada u selu Biskupcu utaborili, odakle su posli na cetovanje do Vinice i Zavraca na Dravi. Ban je medjutim, cuvsi za dolazak Turaka, smjesta ostavio Krizevce, te sa svojih 700 konjanika tako brzo jasio prema Varazdinu, da je Turke prestigao, te se sklonio u kasteo Marusevac na Varazdin- skom polju. Kad je na to jedan dio neprijateljske vojske udario iz Biskupca prema Vi- nici i Zavracu, ban je na nj iz zasjede udario i u bijeg nagnao. Tom je prigodom mnogo Turaka palo, a jos vise dopanulo suzanjstva; suvise je ban oslobodio sila krscanskoga roblja. Tim je ban takodjer zaustavio dalje prodiranje neprijatelja prema Stajerskoj. U to je s druge strane iz Gjurgjevca dosao i Sekelj sa svojim konjanicima, pa su nakon po- novnih navala potisnuli Turke s Varazdinskoga polja na iztok. Do kraja ih nijesu mogli svladati, jer su bill preslabi. Uza sve to, sto pobjeda krscanska nije bila podpuna, ipak se je na daleko i siroko razglasila nedaca turskih pasa. Cak u talijanskoj kronici Omiskoj zabiljezeno je za godinu 1552., kako su u lirvatskoj mjeseca rujna (listopada) razbijena tri sandzaka turska, po imenu Malkocbeg, Ulamabeg i jos jedan sandzak i kako je tom prigodom poginuo jedan sin Ulamabega. Takodjer Isthuanffi opisuje potanko provalu i poraz turski. On pripovijeda, da je turska vojska provalila kraj Krizevaca, Kalnika i Va- razdinskih toplica na Varazdinsko polje, ali da se je ondje nasla izmedju dvije vatre: s jedne strane oborio se je na nju Sekelj iz predgradja varazdinskoga, a s druge ban Zrinski, koji se bijase zaklonio u Marcanskoj dolini kod Vinice. Turaka je mnogo izgi- nulo, medju njima i neke vojvode, na celu im najstariji Ulamin sin, Dzafer, kojega je po- gubio Ivan Margitic, konjanicki castnik u ceti bana Zrinskoga. Ni nakon odlazka triju pasa iz Slavonije nije bilo mira na krajini. Turci bijahu naime jos u kolovozu namjestili posebnoga sandzaka u osvojenoj Cazmi, te mu pridodali krajeve uz Ilovu i Pakru sve do pozezkoga sandzaka. Novi sandzak imao je 1400 pjesaka i konjanika, te se je neprestano zalijetavao u preostalu Slavoniju. Jos 13. li- stopada pise Zrinski kralju Ferdinandu: »Neka znade vase velicanstvo, odkad su ta dva grada, Cazma i Virovitica, izgubljena, ne prestaju skrovite provale tako konjanika kao i haraclija turskih u ove krajeve. Njima ip tako radi gustih suma i brojnih brda, kao i radi neposredne blizine samoga grada Cazme tezko odolijevati, dokle taj grad ostane u ne- prijateljskim rukama . . . Ako im se taj grad s mjesta ne otme, propasti ce jos ove je- seni ili najdulje dojduce zime kukavni ostatci ove kraljevine. Vec se cuje obci glas, da je puk uslijed ovoga nedavnoga poraza (hac nuperrima clade) i ovih neprestanih provala r CazManski saNd2aK. 191 tako zastraSen i zdvojan, da su neka sela vec potajno Turcima pisala, da su spremna njima se predati, samo da budu od pustosenja oslobodjeni. Molimo stoga vase veli^an- stvo, neka se dostoji ii tako oCitoj i prijekoj opasnosti kraljevine svojim vjernim podani- cima u pomoc priskociti, te povremeno nekii dostojnu vojsku poslati, kojom bi se u to dok izmoreni neprijatelj svoje sile nadopuni, pokusalo, te mozda s Bozjom pomocu Cazma predobila«. Cini se, da su jadikovke banove bar donekle djelovale, jer se je na ponovnu zapovijed kralja Ferdinanda 27. listopada sastala u Zagrebu komisija, koja je pregledala grad na kaptolu i obcinu na brdu Gradcu, te predlagala, kako da se Zagreb §to jaCe utvrdi. U komisiji bili su osim bana jos kapitani Sekelj i Lenkovic, zatim upravitelj Sta- jerske Juraj Herberstein i upravitelj Kranjske Jakov Lamberg zum Stain zajedno s po- klisarima vojvodina Stajerske, Koruske i Kranjske. U obseznoj, njemacki sastavljenoj spomenici izlazu komesari potanko, §ta da se razvali kao rusevno ili nepotre- bito, a §ta da se na novo sagradi ili po- ^~~^~ T] pravi. Komisija primila je i od zagrebac- koga kaptola predstavku, u kojoj se iz- , la2e, kako je nakon razsula kastela Usti- Icnje zapala tezka zadaca kaptolski grad Sisak, da bude i predstraza i branik one krajine, i kako je sav taj teret pao kaptolu na ledja. Kanonici smjeraju u toj skrajnjoj potrebi podici bedeme duz Save i Rasohatca do utoka Blinje u Savu, da bi se s tih bedema mogla opazati neprijateljska mornarica, i podjedno da bi se topovskim hitcima u gradu Sisku opominjali, neka se priprave za docek neprijatelja, a narod pozvao, da se pobrine za svoje spasenje. Tako bi ovi bedemi sluzili kao straza narodu, koji prebiva u gradovima Blinji, Vino- dolu, Hrastovici, Sisku i na savskoj luci. Sada mora kaptol. odkad je Ustilonja razvaljena, drzati nocne i dnevne straze, §to ga kroz tjedan stoji po §est forinti. Medjutim kaptol ne ce kralj zdvojnoga stanja na krajini moci dulje o svom tro§ku uzdrzavati grad Sisak, jer se mora jo§ brinuti za druge svoje me- djaSnje gradove, kao §to su P e t r i n j a, o b a Q r a d c a, kula C u 1 1 i c u Hrvatskoj, koje je potonje proSle IVAN UNONAD. Po savremenoj slid. zatim kaSteo S o k o I i i ove godine o svom troSku za obranu ostataka krajiSkih trudom svojih podanika podigao. Stoga moli kaptol komesare, neka izrade u kralja, da smjesti u Sisak kraljevsku posadu od 100 Ijudi i vi§e topova sa municijom, ili da kaptolu daje primjerenu svotu za uzdr^avanje rcc5enih gradova. SuviSe neka kralj namjesti u varoSi Sisku jednoga vojvodu nasadista (SajkaSa) sa sto puSkara, koji bi vazda bili spremni u §ajkama, ako bi turska mornarica onamo doplovila. »Ako bi propao grad Sisak*, zavrSuje predstavka, »§to Bog odvratio, propasti 6q svi ostatci ove kraljevine i k tomu pokrajine Kranjska, KoruSka i ^tajerska, Sto mogu potvrditi gospodin Luka Sekelj i gospodin ban, koji su vidjeli mjesto i grad'. Napokon je komisiji predao spomenicu i upravitelj zagrebaCke biskupije, C^zmanski prepoSt Juraj od 192 t^ERDiNAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1S64.). Heresinca, u kojern je prikazao stanje gradova receiie biskupije. U tvrdjici S v e t i K r i z izmedju Moslavine i Cazme stoji jedan kastelan, osam vratara i cetiri strazara. U I v a- nicu Klostru i Ivanicu tvrdji drzi po prilici jednaku posadu. U tvrdinji Q r a- d e c stoji kastelan, osam vratara i dva strazara, dok su kasteo i varos D u b r a v a posve razvaljeni i propali. U gradicima kod Hrastovice drzi radi napadaja nepri- iateljskih vecu posadu, ali posto je okolica njihova jako opustosena, prima redovito od podanika tek godisnjih 100 forinti, sto ne dostaje za uzdrzavanje gradova. U obce moli upravitelj biskupije komisare, da radeci oko obrane slavonske i hrvatske krajine uzmu u pretres takodjer manjke i potrebe izbrojenih gradova i tvrdjica, pa da ih obskrbe voj- nicima, topovima, puscanim prahom, i svim sto je potrebito. Cini se, da citava komisija nije ipak mnogo izradila. Vec 1. studenoga 1552. javlja Sekelj iz Varazdina, da.je cazmanski sandzak sa 300 konjanika provalio do Qradca i Vr- bovca, ali da su sluzbenici bana Zrinskoga oslobodili sve suznjeve, koje je na tom ceto- vanju zarobio. Tri zarobljena Turcina i kapitanov uhoda tvrde, da je bosanski pasa na Levackom polju, a Malkocbeg u Banjaluci u svom citluku, pa su svoju vojsku razpustili do dojducega mjeseca, da skupi hranu za nove provale. Ulamapasa prosjaci za cete na sve strane, jer se je zavjetovao izpuniti sultanovu zapovijed, pa osvojiti gradove Qjurgje- vac, Koprivnicu, Rasinju i Ludbreg. Pored takih prilika nije cudo, da je Zrinskomu dodijalo banovanje. Dne 7. stude- noga tuzi se on iz Cakovca Nadazdu, kako se osjeca >'U p a k 1 e n s k i m m u k a m a« (in poenis infernalibus positum me sentio), i kako je kralju podnio . molbenicu, da ga rijesi banske casti. Nagnalo ga je na to, sto kralj nije izpunio obecanja svoja i sto vidi »kako kraljevstvo danju i nocu propada«, poradi cega mu je lice oblilo crvenilo, a suze mu oci zalile. To je sve na stetu imena njegova (cum derogamine aestimationis nominisque mei), pa stoga moli i Nadazda, da njegovu molbu kod kralja zagovara. Molba medjutim nje- gova nije bila s mjesta rijesena; zato je poslao u Qradac na Stajeru protonotara Mihajla Ravenskoga, da u kralja sto brze rijcsenje izmoli, Bilo je to u prvoj polovici prosinca 1552. Cini se, da je tom prigodom i Luka Sekelj zatrazio, da ga maknu s kapitanije na slavon- skoj krajini. Kralj Ferdinand boravio je prvih mjeseci 1553. u stajerskom G r a d c u. Ostavka bana Zrinskoga sklonila ga je, da ozbiljno poradi oko obrane ostataka kraljevstva hrvat- skoga, kao i svojih nasljednjih vojvodina Stajerske, Kranjske i Koruske. Sporazumno sa zastupnicima tih triju zemalja odlucio je za obranu hrvatsko-slavonske krajine drzati od- sada stalnu vojsku pod vrhovnim kapitanom, bojnim marsalom, ratnim vijecnicima i svim drugim potrebitim (ain merers und s t a t i g s kriegsvolkh sambt einem obristen veldthauptmann, veldtmarschalkh). Ta krajiska vojska brojit ce nekih 4200 Ijudi (200 oklopnika, 2000 lakih konjanika, 1000 njemackih vojnika i 1000 hrvatskih haramija), a placat ce ju prinosima Stajerske, Kranjske i Koruske, koje su zastupnici tih pokrajina do- zvolili za tri godine. Vrhovnim kapitanom vojske, kao i vrhovnim kapitanom na slavon- skoj i hrvatskoj krajini (obristen feldhauptmann an den Windischen und Crabatischen granczen) imenovao je stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada, koji je vec jednom obnasao cast vrhovnoga kapitana za Slavoniju i Ugarsku, te se je vazda odli- kovao svojom vjestinom, ratnim izkustvom, postenjem i vjernoscu. Vrhovni kapitan Un- gnad primit ce sluzbu svoju na godinu dana, te ce biti zavisan jedino od kralja i nje- gova sina Maksimilijana. A da bi mogao uspjesno i koristno djelovati, izdan bi za nj ob- sezan i potanki naputak, u kojemu bise oznacene sve njegove duznosti i prava. Najza- masnija je odredba, da u pogledu obrane krajine imade raditi sporazumno i prijateljski s banom u Hrvatskoj, s kapitanom (senjskim i uskockim) Ivanom Lenkovicem, kao i s ostalim kapitanima i zapovjednicima na krajini. »A kad bi se desilo, te bi trebalo za- jednicki raditi tako, da ne bi smjela biti dva vrhovna kapitana, nego samo jedan, onda LENKOVldF.VA OSHOVa tk UREDJENJK KRAJINR. ifiS je naSa milostiva zapovijed, da taj na§ vrhovni kapitan ne bude samo vrhovni vojvoda ovih zemalja (Stajerske, Kranjske 1 KoruSke), nego i svima drugima cetama iz H r V a t s k e i S 1 a v o n i j e, jer su tako priznali za dobro i potrebito, pa prema tomu i prihvatili takodjer na§i ugarski savjetnici i sam ban«. Naputak nalaze dalje vrhovnomu kapitanu, da drzi uhode, da osobitu paznju posveti Senju, Bihacu i Uskocima u Hrvatskoj, kao i Zagrebu i mjestu Zettschan (Zetschan) u Slavoniji; da nastoji, kako bi od Turaka osvojena mjesta na krajini opet predobio; da ne dize puckoga ustanka, jer mnogo stoji a malo vrijedi, nego da ratuje samo s dobrim i izvjezbanini cetama, Napokon sc odre- djuje, da se uz velikoga kapitana imadu namjestiti posebni cinovnici za dobavu ziveza, za smotru vojnika, kao i zasebni blagajnik (profiandtmaster, mustermeister und zallmei- ster), koji ce kapitana u svemu pomagati, te mu potrebito i dobavljati. Svi castnici Za- jedno moraju tocno i ozbiljno vr§iti svoje duznosti, naro^ito pak paziti, da se sve utvrde gradova i obranbenih mjesta savjestno obavljajii; a osobito pak paziti, da krajiska vojska ne bude na teret ubogim podanicima, nego da vojnici zive u Bozjem straliu, prijateljski i mirno s narodom na krajini. Namah zatim nagodio se je kralj s banom Nikolom Zrinskim, sklonivsi ga da i dalje ostane u sluzbi. Najprvo mu je izplatio sav dosadanji dug za uzdrzavanje ceta, a onda je s njim 22. veljace u Gradcu utanacio novu pogodbu. Kralj s obzirom na njegovu bojnu vjestinu i pun pouzdanja u njegovu osobu daje mu pcvlast, da od 1. ozujka 1553. dr2i §est sto lakih konjanika i cetiri sto pjesaka. Ban ce vazda raditi sporazumno s mla- dim kraljem Maksimilijanom i vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom; branit ce povje- reno mu kraljevstvo od neprijateljskih napadaja, smetat ce neprijateljima po svima si- lama, i obce ce ^initi sve, kako se pristoji vjernomu banu kraljevine Hrvatske i Slavo- nije. Vojnici banovi primat ce jednaku placu, kao i ostale kraljevske cete, i to svakoga mjeseca; suviSe ce ban primati za svoj stol mjesecno 300 ugarskih forinti. Za cete svoje moze ban sam zgodne momke novaciti, te ih odpustati. Jos istoga dana izdao je kralj nalog nacelniku ugarske komore, njitranskomu biskupu Franji Thurzu, da banu ytt od 1. ozujka izplacuje mjeseCno po 40 rajnskih forinti za uzdrzavanje uhoda na ugarsko-§ta- jerskoj granici. Kralj bijase jos zapovjedio senjskomu kapitanu Ivanu Lenkovi^u, da sastavi osnovu o stalnoj i redovitoj obrani hrvatske i slavonske krajine. Vjesti i izkusni Lenkovi(i, koji je jo§ u lipnju 1550. izradio obsezan predlog o popravcima i dogradnjama kod hrvatskih kra- jiskih gradova u senjskoj i bihackoj kapitaniji, zgotovio je svoj nacrt vec do 1. ozujka god. 1553. Njegove predloge prihvatio je gotovo doslovce i vrhovni kapitan Ivan Ungnad, pak bi po njima uredjena obrana Citave hrvatsko-slavonske krajine. Na i^elu krajini bio je vrhovni kapitan Ivan Ungnad, a njemu je bio podredjen kao lajtnant dosadanji senj- ski kapitan, kojemu bi posebice povjerena obrana hrvatske krajine od Senja do Biha<fa i dalje. Tako je Ungnad vedinom boravio u Slavoniji (Vara^dinu, Zagrebu, Gradcu). a Lenkoviii u Hrvatskoj, poglavito u Senju. Flaca za Ungnada nije nam poznata; pla(^a za Lenkovica (i za njegov stol) iznosila je godisnjih 600 forinti. Za hrvatsku krajinu dopri- nosila je uz kralja vojvodina Kranjska, a za slavonsku vojvodine Stajerska i KoruSka. Vrhovni kapitan uzdr2avao je Cetu od nekih 1050 momaka, od kojih je uza nj bilo 300 konjanika i 200 njemaCkih vojnika; Lenkovic imao je uza se od te Cete 2(M) konjanika, dok ih je 50 sIu?Jlo pri poSti; napokon je 100 konjanika i 100 njemaCkih vojnika stajalo u Gradcu (kod Kri^.evaca), dok je 100 konjanika bilo razmje§teno u pet mjesta kod Kaniie u Ugarskoj. Osim te 5ete vrhovnoga kapitana bilo je u posadama na slavonskoj krajini 1375 konjanika i 1416 hrvatskih haramija, koje su plaCali staleii Stajcrski i koruSki. Po- sade pak bile su razdijeljene po gradovima ovako: u Zagrebu njemaiJkih vojnika 100, za- thn 100 haramija i nepoznat broj konjanika, u Ivani(!u 300 konjanika i 140 haramija, u Sisku 1(K) haramija (koji su podjedno vrSiii siuzbu kao SajkaSi), u Kri?-evcima 300 konja- Klai(i. Hrv. povj. III. (5.) 13 194 PERD^AND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). nika i 100 haramija, u Cirkveni (blizu turske Cazme) 100 konjanika i 50 haramija, u To- polovcu 50 konjanika i 40 haramija, u Koprivnici 200 konjanika, 100 haramija i 50 nje- mackih vojnika, u Qjurgjevcu 150 konjanika i 150 haramija, u Ludbregu 75 konjanika i 20 haramija, u mjestu Kopnitz (?) 50 haramija i 3 konjanika, i onda na ugarskoj strani u Bobovcu (Baboca, Bobovisce) i Korotni 20 konjanika, koji ce vrsiti sluzbu uhoda. Jos su u Kalnickoj gori i po Ivancici bile razmjestene straze od haramija, da hvataju turske mar- tolose, i to u Apatovcu 32, u Qlogovnici 20, u Vehkom Kalniku 20, u Canjevu 32, u Reme- tincu 32, u Varazdinskim Toplicama 50 i u Varazdinu 200. Napokon je i ceta bana Nikole Zrinskoga od 1000 momaka (600 konjanika i 400 pjesaka) i^ila djelomice u posadama: i to u Rakovcu i Bozjakovini 200 konjanika i 100 pjesaka, u Vrbovcu 100 konjanika i 100 pjesaka, zatim u Kostajnici na Uni 100 pjesaka, a u Novigradu na Uni i Prekovrskomu po 50 pjesaka. Ostatak od 300 konjanika vodio je ban Nikola vazda uza se. Tako je citava redovita i stalna vojska, kojoj je bilo braniti ostatke Slavonije, brojila nekih 4840 momaka, konjanika i pjesaka. Jos je bolje bila uredjena obrana preostaie Hrvatske, koja je prema racunu Ivana Lenkovica stajala godisnjih 68.618 forinti. Tu su vec odprije obstojale dvije posve ure- djene kapitanije, po imenu senjska (s gradovima Senj, Starigrad, Brinje i Brlog) i onda bihacka (s gradovima Bihac, Ripac, Qolubic, Sokol, Brekovica, Topiicki turanj i Izacic); u prvoj je bila posada od 383 momka, a u drugoj od 190 momaka. Sad bi jos sastavljena ceta od 200 konjanika i 400 pjesaka, koja je imala cuvati gorske krajeve i klance, te braniti Turcima prelaz u Kranjsku i Istru. (^d te cete smjesteno bi 50 konjanika i 50 pje- saka u Bihac, a ostalo bi razmjesteno po gradovima i zamcima hrvatskih knezova i pie- mica, koji sami nijesu mogli braniti svojih gradova. Tako je Ogulin dobio 50 konjanika i 30 pjesaka, Slunj 50 konjanika i 20 pjesaka, Trzac 50 konjanika, Dreznik 20 pjesaka, Ledenice 20 pjesaka; nadalje u Velebitu strazilo je 50 pjesaka a na Krsu (Krasu) oko Kostela, Klane i Qotnika opet 50 pjesaka. Osim konjanika i pjesaka bilo je topdzija i pu- skara, koji su bill razmjesteni tako po poglavitim gradovima, kao i po izlozenim tockama na krajini. Suvise bilo je placenih uhoda (dva na bosanskom zemljistu, a jedan na mle- tackom zemljistu), koji su dojavljivali sve pokrete i priprave turske; onda jedan oprem- ijeni brod, koji je krstario od Senja do Dubrovnika, te pazio na svaku kretnju neprija- teljsku. Jos bi namjesteno 36 strazara (scartleut) u gorama izmedju primorja i Ripca, zatim bi uredjena postanska sluzba sa 48 konja, koja je promicala promet izmedju hrvat- ske krajine i Kranjske. Napokon bi zavedeno pet postaja (na brdu Krpelju izmedju Mo- drusa i Ogulina, na Krsu izmedju Qotnika i Jablanca, na brdu Plesivici kod Metlike, na brdu Ostrcu u Uskockim gorama ili Qorjancima i na Ceroveckom brdu izmedju Kosta- njevice i Brezca), gdje je staino prebivao po jedan placeni strazar, koji je vituljacama (kreudsfeuern) i pucnjavom muzara (kreudsschussen) dojavljivao i razglasivao narodu dolazak neprijatelja. Sve te, kao i druge neke uredbe za obranu i osiguranje hrvatske krajine stajale su godisnjih 77.000 rajnskih forinti. Boraveci u stajerskom Qradcu sazvao je kralj Ferdinand 20. veljace jos i ugarski sabor za 9. travnja 1553. Buduci da je tada u Pozunu harala kuga, sastat ce se sabor U Soprunu. Na samomu saboru, kojemu je i kralj priblvao i kpjega je zakljucke (30) kralj 19. svibnja u Soprunu potvrdio, radilo se je o zemaljskoj obrani, o dacama, o vjerskim poslovima, kao i poboljsanju seljackih prilika. Stalezi pokazase se spremni, da svi listom ustanu na obranu zemlje, ali uz pogodbu, da ili sam kralj ili njegov prvorodjeni sin Maksimilijan stane na celo vojske. Bilo je tuzba i na strance, koji kao kapitani silom gone puk na vojsku i na bezplatne radnje kod utvrdjivanja gradova. Da bi i Erdeljcima ugodio, odazvao je u to doba i generala Castalda s njegovim stranim cetama iz zemlje, te je upravu Erdelja 26. svibnja povjerio junackomu branitelju Jegra, slavnomu Stjepanfi Dobu, pridruzivsi mu jos kao vojvodu rodjenoga Erdeljca Franju Kendyja. No uza sve r ANTUN VRANCIC U CARIORADU. 195 (6 dizalo se je u to u Erdelju sve vise nezadovoljnika, naroCito medju Sikulcima, a podu- pirala ih je potajice i kraljica Izabela zajedno s Petroni Petrovicem, koji je novim vojvo- dama htio osiijetiti priziianje Crdeljaca. Ba§ te nestalne prilike u Erdelju sklonile su Ferdinarida, da je opet stao raditi o miru s Turclma, ma i uz vece zrtve. Ali ugarska gospoda kratila su se, da idu za pokli- sare u Carigrad, boje(ii se sudbine Malvezzijeve. Napokon se je ipak toga posia prihvatio Hrvat Antun Vrancic (rodjen u Sibeniku 29. srpnja 1504.), necak slavnoga nekad bana Petra Berislavica, Vran(5ic je od rane mladosti svoje bio privrzenik Ivana Zapolje i zene mu Izabele; tek 13. veljace 1550. presao je u sluzbu kralja Ferdinanda, koji ga je namah imenovao svojim tajnikom, dok mu je jegarski biskup Olah podijelio kanoniciju u Jegru. Dne 19. ozujka 1553. bijase kralj poslao Vrancica u Budim, da u begler- bega AlipaSe izmoli primirje, za kojega bi se ugovaralo u Carigradu o miru sa samim sultanom. Kad je Vrancic zaista utanacio primirje na pol godine, imeno- vao ga je kralj 6. lipnja pecujskim bi- skupom i svojim savjetnikom, te mu je povjerio, da ide za poklisara u Cari- grad, Drug mu je bio Franjo Zay, voj- voda sajkasa na Dunavu, koji je tako- djer bio vje§t hrvatskomu jeziku. Kako se je sultan spremao na rat s Perzijom, mogao se Ferdinand nadati, da ce pri- voliti na mir ili barem na primirje. Stoga je poklisarima dao naputak, da ponude sultanu za citavu Ugarsku go- disnji »dar« od 150.000 dukata, a za onaj dio Ugarske, §to ga kralj zaista drzi, zajedno s Erdeljem godiSnjih 40.000 dukata; suvise da obecaju velikomu ve- ziru Rustanu i ostalim vezirima znatne godiSnje nagrade. Poklisari ostavili su 17. srpnja Komoran, pa pohodivsi uzput u Budimu novoga beglerbega Tujgun- paSu stigli su preko Iloka, Beograda i Sofije 25. kolovoza u Carigrad. Ali pri- godom audiencije 27. kolovoza poka- zalo se je, da im je trud uzalud. Sultan nije htjeo ni Cuti, da Erdelj ostane Fer- dinandu, a kamo li, da mu prepusti Citavu Ugarsku. Samo pod pogodbom, da Ferdinand vrati Erdelj sinu Zapoljinu, bio je sultan spreman privoliti na primirje od pet godina uz manji godiSnji danak od 15.(KM) dukata. Zasu2njeni Malvezzi puSten bi na slobodu i poslan u Ugarsku, da za tri mjeseca donese od Ferdinanda odgovor; kroz to vrijeme ncka ostanu VranCiC i Zay u Carigradu, a primirje neka vrijedi i dalje. Za dogovaranja u Carigradu i radi rata s Perzijom zaista su Turci mirovali kroz Citavu godinu 1553. na hrvatskoj i slavonskoj krajini. Ban Zrinski, vrhovni kapitan Un- gnad i kapitan* senjski LenkoviC mogli su kroz to vrijeme urcdjivati obranu krajine, te se tako osigurati za dojduce bojeve. NaroCito se u tom pogledu iztiCe Ivan Ungnad. Dne 27. srpnja uriCe on u Zagrebu vojniCku smotru na slavonskoj krajini. koja Ce se vrSiti 13* QRB IVANA SIQISMUNDA, VOJVODE ERDELJ- SKOGA. Po snimku iz prvoga izdanja Verbecijeva »Tri- partituma*. iQo PERDIMAND 1. HABSBURCjOVAC (1527.— 1564J. 31. srpnja u Krizevcima, te poziva na nju sve podredjene kapitane, medju njima i Petra Kastelanovica. Poslije toga obilazi on krajiske gradove, proucava prilike, te podastire o torn posebno izvjesce. Znacajno je, kako nepovoljno sudi o narodu u Medjumurju. On je ondje zatekao »bogat, dobro stojeci puk, kojega i dosta imade«; no kad ga pozovu na oruzje, ne ce se okupiti ni pomoci, »nego bi kao u ruzicnjaku mirno sjedio, nista drugo ne radio nego svojoj gospodi punio pivnice i ormare, te se samo od drugih dao braniti«. Kad ih stoga koris, pozivaju se na stari obicaj. O boljku nema govora, dok ne bude medju tim pukom vise njemackih zapovjednika. Ungnad bijedi na- dalje zagrebackoga biskupa i kaptol, da su po njihovoj nemarnosti propali gradovi Cazma, Virovitica i Dubrava. Kanonici^ kojima se povjerava obrana biskupskih i kaptolskih gra- dova (Sisak, Ivanic, Zagreb, Qradec) jesu koji put starci, »koji jedva s pomocu batine hodati mogu«, a u ratne stvari nista se ne razumiju. Biskup i kaptol imadu vise od 3000 kmetova, koje nemilo gone za svoje obogacenje, tako da im za javne poslove nista ne preostaje. A i gradjani po gradovima i trgovima mijenjaju za neprijateljske provale radije svoja sjedista, nego da se odluce na odlucan odpor. Tomu bi se daio predusresti jedino tako, kad bi u buduce i oni i svi podanici one duhovne gospode mo- rali slusati jedino vrhovnoga kapitana. Ako se tako udesi, prestat ce s mjesta netocno obavljanje tlake, kojim se zeli omoguciti podizanje tvrdinja, a pasti ce i cijena hrani, koje vojnicima treba, te se ne ce vise zgadjati, da vojnici moraju gladovati, jer zemaljska gospoda svojim kmetovima brane, da ista njemackim pjes^cima ili konjani- cima prodavaju. Jednako nepovoljno izvjescuje i Ivan Lenkovic. Ivan bijedi zagrebackoga biskupa i kaptol, kako nehajno obskrbljuju svoje gradove; u gradu Sisku, koji je predstraza Turo- polja, drze koji put jedva dvanaest vojnika, a za zastitu ubogih kmetova nemaju gotovo nikakvih straza. Suvise iznosi on, da u njihovim gradovima nema ni topova, ni zaire, a ni hrane; a poradi njihove bojne nevjestine ne ce nijedan vrstan placenik kod njih ni slu- ziti. U jednom pismu opet javlja Lenkovic, kako ga hrvatska gospoda salijetaju, da stavi posade u njihove gradove; ako to ne ucini, napustit ce oni svoje gradove i zamke, koji ce onda kao plijen lako zapasti neprijatelje. Tako trazi zagrebacki biskup posadu za Sracicu; zagrebacki kaptol za vise gradova (Sisak, Petrinju i druge); Keglevic za Buzin, knez Blagaj za Ostrozac, Jezerski, Cazin i Pec; Kerecenji za Unadol; knez Franjo Fran- kapan Slunjski za Qore kod Hrastovice i Cetin; Caspar Pezanski za grad i varos Hresno. Medjutim pojedini velikasi, knezovi i plemici obracaju se i na samoga kralja. U obce se u to vrijeme bas groznicavo radi oko utvrdjivanja pojedinih gradova na krajini. Balta- zar Kocijan, ratni vijecnik kralja Ferdinanda u slavonskoj krajini, moli 12. lipnja iz grada Varazdina zagrebacki kaptol, da se pobrine za Keglevicev grad Blinju, dok ban i banovac poslju onamo svoje haramije i dok se povrate kraljevske krajiske cete, koje su sada za- bavljene utvrdjivanjem grada Bobovca u Ugarskoj. Dne 15. srpnja poziva opet kralj bana Zrinskoga i Ivana Ungnada, da stave u Sisak svoga kapitana i nesto vojske. Napokon 5. listopada prima kralj od Ladislava Kerecenja grad Sokol u Hrvatskoj za 3000 ugarskih forinti. Nastojanju vrhovnoga kapitana i njegova zamjenika pridruzio se je i ban Zrinski. On je najprije utvrdjivao svoje gradove Kostajnicu i Novigrad na Uni, za koji su mu posao 6. rujna nudili svoje kmetove iz Stenicnjaka. Djelovanju banovu smetala je nesto njegova bolest na nozi, koja ga je mjeseca listopada prikovala uz Ozaljgrad; u isto je vrijeme bjesnila u Slavoniji kuga, narocito u okolici zagrebackoj. Oporavivsi se od bolesti sazvao je ban mjeseca studenoga sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije. Ne znamo, gdje je sabor bio na okupu, niti su nam poznati svi njegovi zakljucci; jedino je izvjestno, da su stalezi na njemu dozvolili ratnu dacu od jedne forinte po dimnjaku u dva obroka za godinu 1554., zatim da su odredili bezplatne radnike za utvrdjivanje krajiskih gradova. TOMA NADA2DI IZABRAN ZA PALATINA. 197 Tako bi§e kmetovi zagrebaCke fupanlje odredjeni za Sisak, a podanici vlastele u 2upaniji varazdinskoj za Ivanid. Medjutim od dozvoljene ratne da6e bilo ie slabe koristi. Dikator Ambroz Qregorijanec mogao je za prvi obrok na 6. sijeSnja 1554. oporezovati u Citavoj Slavoniji tek 4648 dimnjaka ili fuma (u zagreba5koi zupaniji 274314, u varazdinskoj 1537^, a u kriZevackoj samo 376, jer su dvije sud^ije te Zupanije bile od Turaka posve opustoSene). koji bi imali u sve platiti 2324 dukata. Od topa je ban primio samo 1327 du- kata; ostatak nije se mogao utjerati. Ban Zrinski nije u ostalom redovno dobivao ni onu pla(5u, koja ga je patrila za uz- drfavanje banske Cete od 1000 Ijudi. Jo§ 13. prosinca 1553. bijaSe dvorska komora kraija Ferdinanda u BeCu pozvala iigarsku ko- moru u Poziinu, da izplati banu mjesecnu pla<Ju uz zaostali dug od 1000 forinti, da njegovi vojnici ne biidu primorani osta- viti svojih gradova, te se razici. Komora jamaCno nije zadovoljila nalogii, jer je prvih dana mjeseca sijecnja 1554. osva- nuo 11 Be^ii, kamo ga je izpratio Luka Se- kelj. Ba§ tada radilo se je u Becu o torn, da kralj okupi oko sebe sve ugarske sa- vjetnike. Nedvojbeno se je radilo o ugar- skom saboru, koji je kralj 21. sijecnja sa- zvao u Pofun za 1. oZujka 1554., da se jednom ved popuni mjesto palatina, koje je ostalo izpraznjeno jo§ od smrti Stje- pana Batora (1531.). Na torn saboru bi zaista izabran za palatina zasluzni Toma Nadazdi, nekadanji ban hrvatski. a poslije sudac kraljevskoga dvora. Osim toga stvorio je sabor 24 Clanka, koje je kralj u Pozunu 12. travnja potvrdio. Tri dana zatim, 15. travnja, izdao je kralj u Po- zunu banu Zrinskomu znamenitu povelju, kojom mu je dozvolio, da kao gospodar Medjumurja pridade svojemu porodiC- nomu grbu jo§ i grb izumrlih Ernusta. U toj povelji slavi kralj Zrinskoga u velike, te iztiCe, kako je junaCkim okrSajem pred PeStom i dosadanjim banovanjem »svo- jemu imcnu ncumrli sjaj i slavu pribavio* (immortalem nomini tuo splendorem atque gloriam comparasti). Mjesec dana poslije, oko 24. travnja, opct jc Zrinski u BeCu pred kraljem radi p\a6c za vojnikc. Tom jc prigodom ili ne§to poslije iz- molio ban u kraija, da njegove gradove Kostajnicu i Novigrad na Uni, koji su najviSe bill izlo?.eni turskim nasrtajima, primi u svojc kraljevske ruke. Kralj jc to i uCinio. na §to je vrhovni kapitan njegov Ungnad obranu till gradova povjcrio Pctru Crdedu. koji je tada sluZio kao kapitan u njegovoj vojsci. Ali fo§ u jednom poslu potrafio je Zrinski svoga kraija i gospodara. F^an je vg6 od proSlc godine bio liCno zavadjen s novim bosanskim saiid?-akom Mclimcdom, koji se je ponosito zvao: »Mehmetpa§a sandZak bosanski i proCclnik vojskc prcsrctiioga cara od Carigrada do Budima i TemeSvara*. Mehmed je trafio od bana, da pusti na slobodu nc- KNEZ NIKOLA ZRINSKI SIQETSKI. Po savremenom drvorezu iz zbirke LjudevitcT Crnsta. 198 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). koga zarobljenoga turskoga vojvodu Murata, kojega bijahu haramije u ovo doba primirja zarobili, te ga banovim sluzbenicima prodali. Kad Zrinski nije htjeo da to ucini, tuzio ga je Mehmedpasa kralju, na sto je ovaj zapovjedio Ungnadu, neka pod prijetnjom kraljeve nemilosti suznja od bana zahtijeva, pa onda bosanskomu sandzaku predade. Ungnad je to pismom iz Celja 19. prosinca 1553. i zatrazio. All ban odgovorio je 21. prosinca iz Ca- kovca Ungnadu ovako: »Mi smo vjerni kraljevskomu velicanstvu, kao svaki podanik njegov bez iznimke. All mi ne pridrzajemo u suzanjstvu recenoga vojvodu niti radi no- vaca, niti radi darova, niti radi konja, niti radi ma kakve druge odkupnine, nego da njim izkupimo krscane, kojih su Turci za ovoga primirja samo izmedju nasih Ijudi, ne uracunajuci druge, blizu sto i pedeset zarobili. Mi zelimo, da nam se ovi suznji povrate, pa cemo onda i njega na slobodu pustiti. Mi se uzdajemo u njegovo velicanstvo, da nam toga Turcina ne ce silom uzeti; a drugomu nikomu ne cemo ga dobre volje predati. One pak, koji su toga Turcina zarobili, vasa velemoznost dobro poznaje, tko su i gdje su«. Radi vojvode Murata, kojega ban nije nikako htjeo Mehmedpasi predati, dok mu Turci ne povrate zarobljene krscanske suznje, nastao je zestok spor izmedju bosanskoga sandzaka i Zrinskoga. Opreka se je poslije tako izostrila, da se je napokon mogia rije- siti samo m e j d a n o m izmedju bana i sandzaka. Ne zna se, da li je ban pozvao sandzaka na mejdan ili obratno; samo je to izvjestno, da je Zrinski, boraveci u Becu, po tadanjem obicaju zamolio kraija Ferdinanda za dozvolu, da se smije ogledati sa svojim Ijutim pro- tivnikom. Kralj je Zrinskomu dozvolu dao, i jamacno s time u svezi preuzeo je njegove gra- dove Kostajnicu i Novigrad na Uni, da tako zastiti od turske sile i njih i ostale gradove Ni- kole Zrinskoga, koji su za njima (Zrinj, Qvozdansko, Pedalj, Prekovrski, Lisnicu i druge). Prvih dana srpnja 1554. znalo se je vec po hrvatskom kraljevstvu, da ce se Zrinski ogledati s bosanskim sandzakom na junackom mejdanu. Sam Zrinski oznacio je svome protivniku, da je gotov s njim se ogledati 24. kolovoza na otvorenom polju kod grada Qjurgjevca. Onamo neka dodje i sandzak, pa ce koplja lomiti. Preko mjesec dana cini sada ban priprave za taj dvoboj. Dne 12. srpnja boravi Zrinski u Za- grebu, te javija Nadazdu, da tu vijeca s Ungnadom »u poslovima kraljevskoga velican- stva«; za koji dan poci ce Ungnad pregledati gradove na slavonskoj krajini, gdje no bjesni nemila kliga (narocito u Krizevcima, Qradcu, Vrbovcu i Svetom Petru), koja ce pokositi ono malo braniteija, sto ih je od Turaka preostalo. Knez Petar Erdedi preuzeo je vec obranu njegovih gradova Kostajnice i Novigrada, kao i drugih nekih krajiskih gra- dova. Namah zatim, 16. srpnja, pise Zrinski iz Zagreba mladomu kralju Maksimilijanu, kako mu je kralj Ferdinand dozvolio ogledati se s Mehmedpasom i kako bas javija bo- sanskomu sandzaku, da je gotov dijeliti s njime mejdan 24. kolovoza kod Qjurgjevca. No jer se je bojati, da bi Turci tom prigodom mogli pociniti kakvu prevaru, moli Maksimili- jana, neka izradi u otca, da bi zapovjedio i vrhovnomu kapitanu Ungnadu, kao i ostalim blizim kapitanima ne samo u Slavoniji i Hrvatskoj, vec i u Ugarskoj, da se na oznaceni dan skupe sa svojim cetama pred Qjurgjevcem. Medjutim bas Ungnad i drugi kapitani stali su sada raditi, da se mejdan zaprijeci. Izticali su, da bi se to sa turske strane moglo smatrati za krsenje primirja, pa bi se onda obnovile turske provale. Znacajno je, da je i bosanski sandzak ovako sudio, jer se je ocito zacao ogledati s hrvatskim junakom. U jednu je ruku javljao, da i on mora pocekati na dozvolu svoga cara, koji sada boravi u Aziji, gdje no ratuje s Perzijom; u drugu opet nastojao je naci zamjenika, koji bi se sa Zrinskim ogledao. I zaista javio se je neki bosan- ski beg, po imenu takodjer Mehmed (aga zu Smiansky), koji je u hrvatskom pismu pozvao bana na mejdan. A da bi bana jos vise uvrijedio, poslao je takodjer drugo pismo banovu protivniku Keglevicu, u kojemu je Zrinskoga nemilo pogrdio. Mehmetpasa, koji zapovijeda nad cetrdeset sandzaka, ne smatra za dostojno, da se ogleda sa Zrinskim. ■>Dosad su Zrinskoga zvali banom Hrvatske i Slavonije, a odsad ce ga zvati k o p i 1 a- MEJDAN N'IKOLE ZRINSKOQA QOD. 1554. 199 nom iz Hrvatske i Slavonije, jer on riije sin Zrinskoga, ved Posidarskoga; pa ako to ne vjeruje, neka pita hrvatske plemide. Ako pak 2eli radi toga §to rukom uCiniti (mejdan dije- liti), etc mene u Smijanima sa 100 konja, pa neka dodje. Ako je on kraljev kapitan, ja sam (hvala budi bogu, silnomu cam i Mehmetpa§i) carev kapitan«. Strah vrhovnoga kapitana Ungnada i prijetnje bosanskoga sand^aka MehmetpaSe, da 6e dozvolu za mejdan smatrati povodom za obnovu rata, sklonile napokon kralja Fer- dinanda, te je 9. kolovoza zapovjedio Ungnadu i Zrinskomu, neka se mejdan na zgodnije vrijeme odgodi, svakako tako dugo, dok se kraljevi poklisari iz Carigrada povfate, te o konacnoj odluci sultanovoj u pogledu mira izvijeste. Ali ban nije htjeo vi§e ni kralju za volju odustati od svoje odluke, to manje, §to su stigli glasi, da je sultan od Perzijanaca potuCen i da je u boju poginuo nekadanji bosanski sandzak Ulamapa§a. Zrinski se spre- mao na mejdan, premda su dolazile vijesti, da se Turci na krajini sabiru i pripravljaju na nove provale. Dne 19. kolovoza napisao je Zrinski u Cakovcu svoju oporuku, imenovavsi DVA MALA PECATA KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA. Prvi je snimljen s izprave od 5. kolovoza god. 1543., a drugi s hrvatskoga pisma od 13. lipnja 1558. U prvom se vidi star! grb (orlova krila), a u drugom novi sa dva polja (u desnom orlovo krilo, a u lijevom zldovi i kuie). Izvornici u arhivu jugosl. akiademije. Snimio prof. Qjuro Szabo. izvrSiteljima oporuke palatina Tomu Nada?.da i Luku Sekelja. Medjutim skupljali su se pred Qjurgjevcem razni kapitani iz Ugarske i Hrvatske sa svojim (ietama, kao Krsto Na- daidi, Luka Sekelj, Ivan Alapic, Franjo Tahi, Pavao Ratkaj i drugi. Sam ban stigao je 23. kolovoza u Qjurgjevac. Ali sve priprave bile su suviSne, jer na reCeni dan nije bilo vidjeti ni MehmetpaSe ni drugih Turaka. Od uhoda se je doznalo, da paSa boravi blizu Banjaluke u mjestu Mrtvici, gdjeno su njegove kupke, a nema uza se drugih Ijudi nego svoje dvorjanike. Na to su se sabrane Cete opet raziSle, a ban se je vratio u Cakovac, odakle 30. kolovoza javlja Nadafdu, da te naskoro zajedno sa Sekeljem k njemu u pohode do(5i. A 20. rujna piSe ban iz Rakovca, da je bosanski pa§a razpustio svoje Cete, koje bijaSe nedavno pribrao. pa dar je sam odputovao u nutarnju Tursku; stoga nema u ovo vrijeme nikakve bojazni za te krajeve. Zrinski je sada mogao obraCunati s Kcglevidma, koji se bijahu prcma njemu Cudno ponijeli, te se je pa5e nagadjalo, da su oni pismo age Mehmeda iz Smijana patvorili. 500 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). Ferdinand bijase odredio odgodu mejdana, samo da se po njemu ne bi prekrsilo primirje sa sultanom. Sada se je opet nadao, da ce nedaca Turaka u ratu s Perzijancima skloniti sultana, da privoli i na povoljan mir. Buduci da je u to Malvezzi bio umro, poslao je 23. studenoga 1554. kralj Ferdinand vrlo obrazovanoga Nizozemca Augera Qhis- laina de Busbecq u Carigrad. Poklisaru dao je punomoc, da obeca sultanu makar i go- disnjih 25.000 dukata, ako mu prepusti Erdelj s pridruzenom mu Ugarskom. Ocito je torn prigodom zeiio predusresti smutnjama u Erdelju, gdje se je svedjer mnozio broj njegovih protivn?ka, osobito odkad je sultan izdao zapovijed Erdeljcima, da se pokore Ivanu Si- gismundu kao svome kralju, te pozvao pase u Budimu i Temesvaru, da Izabelu i Petrovica pri torn pomazu. Medjutim su bana Zrinskoga snasle nove nevolje. U pismu na Nadazda, pisanom u Cakovcu 24. studenoga 1554., tuzi se gorko, sto mu redovno ne dolazi placa, i sto mu je sa ciglih 300 konjanika (jer su ostali bill smjesteni po gradovima) braniti granicu hrvatsko- slavonsku od 32 milje. No najvise ga boli, sto se iz ovih strana javljaju kod kralja t o 1 i k i lazni tuzitelji (tantos falsos accusatores), koji dan i noc snuju zlo i neprijateljstva protiv njega. Kraj takih prilika dodijalo mu je banovanje, to vise sto se njegovi klevetnici sluze cak i laznim pismom. Stoga on voli ma i godinu dana camiti u tamnici, nego li dalje banovati. Prijateljstva ni sloge izmedju njega i Fetra Keglevica ne moze da bude, premda je kralj tako zapovjedio, jer je Keglevic od Blaza Krpica dao parnicu, sto je taj vodi sa Zrinskim, pred zagrebackim kaptolom povjeriti sebi i svojim sinovima. Zrinskova ostavka ne bi ni ovaj put primljena. Jos 6. listopada 1554. zapovjedio je kralj Ferdinand iz Brna na Moravi banu, da sazove sabor kraljevine Hrvatske i Slavo- nije, pa da sam odredi dan i mjesto, gdje ce se sabor sastati. Ban je na to razpisao sabor za 1. prosinca 1554. u Zagrebu. One 15. i 16. studenoga izabrao je Ferdinand mestra peharnika Krstu Bacana i kninskoga biskupa Pavla od Hutinje, da ga kao oratori zastu- paju na saboru. Medjutim ce onamo doci i vrhovni kapitan Ivan Ungnad, da iznese neke predloge, te kralj nalaze svojim oratorima, da podupiru njegova kapitana. U na- putku za oratore trazi kralj, neka sklone staleze, da i oni sto vise doprinesu za obranu krajine, pa da u to ime ne samo dozvole primjerenu ratnu dacu (subsidium), nego da odrede i svoje podanike za gradnju utvrda i za dovazanje gradjevnoga materijala. »I bu- duci da stalezi predobro poznaju nestalni i promjenljivi duh Turaka, i kako neprijatelj lu- kavoscu i prevarom nastoji da ih iznenada zaskoci: to neka vijecaju i medjusobno za- kljuce, da svi vjerni podanici kralj evina Slavonije i Hrvatske mo rajusvakuuruicasusvojimkucama dobro oboruzani, spremni i pripravni stajati, da k ad god se potreba ukaze, te ih ban ovih kra- Ijevina u boj pozove, s mjesta gotovi i oboruzani pohitaju s njime onamo, kamo bi potreba zatrazila, da tako prijeteci poraz i opas- nost odbiju od svojih glava, te neprijatelj u hrabro odoljeti uz- m o g n u« (deliberent etiam et concludant inter se, ut quisque fidelium subditorum no- strorum in praedictis regnis nostris Sclavoniae et Croacie, in domibus eorum, omni hora et momento, armis bene instructi, prompti et parati esse debeant, ut quandocunque neces- sitate urgente, ipse banus regnorum illorum nostrorum eos requisierit, in expeditionemque vocauerit, statim parati et instructi, cum eo illuc quo necessitas postulauerit, proficisci. imminentemque ipsis cladem et periculum a ceruicibus eorum repellere, hostique fortiter resistere valeant). Napokon neka oratori opomenu. staleze, kako vrsenje pravde zapinje. odkad nema protonotara (protonotar Mihajlo od Ravna bijase jos u svibnju umro) i neka Zajedno s banom potraze zgodnu osobu, kcja bi hila podobna vrsiti tu cast, pa ju onda kralju imenuju i prikazu. Sabor se je sastao na ureceni dan, te je dozvolio ratnu dacu od jedne forinte, koju ce razporezati Ambroz Oregorijanec. Dalji zakljucci nijesu nam sacuvani; samo zna- UNQNAD PREDLA2E OSNUTAK VELIKE TVRDJE. 201 demo, da je kralj bio s njima zadovoljan, j'er je 20. sijec^nja 1555. iz Augsburga oratora Krstu Bacana i njegova druga pohvalio, §to su na saboru svoju »gorljivost« (diligentiam) po mogudnosti zasvjedoCili. Sac^uvana nam je medjutim Ungnadova spomenica o obrani krajine, koju su na saboru pretresali i jamacno prihvatili. Kako je Ungnad u vi§e mahova oba§ao sve krajiSke gradove od mora do Drave, on je dobro poznavao njihovo stanje i potreb:. On izti^e, da je obranbena crta od Drave do mora vrlo dugacka, te da ju je teiko valjano braniti; zato upozoruje stale^e, da sve moguce uCine za odrzanje krajiSkih gradova, a naro^ito da dadu dovazati sve potrebito za utvrdjivanje njihovo, jer se od sklopljenoga primirja ne moze mnogo ocekivati. Posebice preporuc^a, da se §to jace utvrde Sisak, Ivanic i jo§ neka mjesta. Za Sisak ima dosta novaca i valjan graditelj; kad bi se dovezio dosta hrastovog drva, moglo bi se utvrdjivanje za nekoliko tjedana dovrSiti. Qlede Ivanica sudi, da bi se morao s temelja nanovo podici, jer dok se sadanja utvrda s jedne strane popravija, na drugoj se ru§i. I utvrdjivanje Krizevaca moralo bi se kraju privesti, a ni Dubrava ne bi se smjela zancmariti. Qlede Koprivnice, Qjurgjevca i Pro- davica (Virja), koji se vec utvrdjuju na kraljev trosak, zeli, da stalezi taj posao nastave, pa da onamo posalju hrastovog drva i radnika. Napokon za Kostajnicu, Novigrad, Gradac i Ludbreg, koje su dosad o kraljevom tro§ku drzali, misli Ungnad, da bi ih takodjer mo- rali obnoviti, jer se vec sami od sebe razpadaju, te su vec sada gotovo sasvim zapu- §teni. Osim tih predloga glede utvrdjivanja gradova opominje Ungnad, neka stalezi stvore nova ustanove u pogledu obcega puckoga ustanka (congregatio et concursus po- puli), jer dosadanje odredbe nijesu bile uspjesne. Nadalje iztice, sta bi se sve moralo uci- niti, da se kraljevskim cetama omoguci trajni boravak u kraljev^stvu: kako da se uklone sporovi izmedju kraljevskih vojnika i seljaka, kako bi trebalo odrediti stalne cijene za hranu, koju vojnici kupuju od domacega ziteljstva. No najzamasniji je u toj stvari ovaj predlog Ungnadov: »Potrebito se cini (kako svaki ratni vjeStak moze razabrati), da se u ovim stranama kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije podigne j e d n a i 1 i d v i j e t V r d j a v e (fortalicium), u kojima bi se u vrijeme rata mogla sabirati i drzati vojska iz Qermanije i drugih kraljevina i pokrajina. Takova bi se tvrdjava takodjer kao branik (propugnaculum) morala snabdjeti dobrim brojem topova, zaire i ziveza, pa bi se onda moglo iz nje neprijatelju hrabro odupirati. To vise, §to smo dosad na veliku §tetu na§u izkusili, da pri dolazku neprijatelja nije bilo nikakvih zgodnih mjesta, u kojima bi mogli bar dva dan a s vojskom stajati, te se valjano smjestiti i dovoljno hrane imati*. Taj svoj predlog o osnutku jedne velike tvrdje preporuca Ungnad osobitoj paznji sta- Ie2a, te je tako iznio jednu misao, koja se je mogla ostvariti tek nakon Cetvrt stolje^a, kad bi podignuta tvrdja Karlovac. Kako se razabira iz potonjih pisama bana Zrinskoga, stalezi su rado prihvatili predloge Ungnadove. Tako su zakljuCili, da se prihod ratne dade upotrebi za utvrdu Ivanida i Krizevaca; nadalje da se po sudCijama pojedinih 2upa- nija oznacJe kmetovi, koji Ce dovafati za utvrdjivanje krajiSkih gradova lijes i drugu gradju; napokon bi§e poimence popisani velikaSi i plemici, kojih 6e podanici pri gradnji te2aCke poslove obavljati. Iz listova banovih doznajemo medjutim i za skrajnje nezado- voljstvo njegovo. Dne 28. prosinca 1554. tu2i se on iz svoga grada Curga u Ugarskoi ovako: »VeliCanstvo nam zapovijeda, da na krajini dr2imo vazda pun broj naSih Ccta . . . Ali ve<5 je proSlo Cetrnaest mjeseci, §to one nijesu placSene, pa su spale u takvo siromaStvo, da ne mogu ni kod ku6e ostati, ni krajinu Cuvati. Ako neprijatclji §to zla uCine. nc (Semo da budcmo uzrokom. Mi smo dodu§e vazda pokorni slu2benik njegova veliCanstva i ielimo izpuniti sve njegove zapovijedi; Cinimo takodjer, da se primirje tvrdo obdri^ava. Ali Turci napokon ipak ne prestaju provaljivati, ve(5 grabe kr§(fane i stoku*. Kralj Ferdinand boravlo je od nove godine 1555. sve do jeseni u NjemaiSkoj, pogla- vito u Augsburgu, gdje je napokon utanaCio vjerozakonski mir izmedju katolika i prote- stanata. Kroz to vrijeme zastupao ga je u Ugarskoj i Hrvatskoj sin Maksimilijan. Ferdi- 202 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). nand je ipak i u Njemackoj snovao o miru s Turcima. Njegov poslanik Busbecq dosao je 20. sijecnja 1555. u Carigrad, ali je ondje morao cekati osam tjedana, dok mu je stigla od sultana dozvola, da zajedno s Vrancicem i Zayem dodje k njemu u Amaziju u Maloj Aziji, gdje je sultan citavu zimu proboravio. Tako je Busbecq tek 7. travnja s drugovima presao u Amaziju. Medjutim bijase se sultan izmirio s Perzijancima, pa je opet mogao misliti na rat s Ferdinandom, to vise, sto ga je francuzki kralj neprestano huckao. Kraj takih prilika nije Sulejman htjeo ni cuti za pogodbe Ferdinandove, vec je trazio, da na- prosto vrati Erdelj Ivanu Sigismundu, jer ce inace na nj zaratovati. Napokon pristao je sultan ipak na primirje od sest mjeseci. Busbecq neka odnese tu poruku Ferdinandu, dok ce Vrancic i Zay i dalje ostati u Carigradu. Poruka Sulejmanova pokazala je jasno, da on vise ne misli na mir, odkad se je oslobodio neprilika u Aziji. Pace jos za boravka Busbecquova u Carigradu zapocela su nova trvenja na krajini ne samo hrvatskoj i slavonskoj, nego i ugarskoj. U Erdelju pak i iztocnoj Ugarskoj svedjer se je jacala stranka, koja je vapila za Izabelom i Ivanom Sigis- mundom. Ta je stranka ocekivala podporu ne samo od sultana, nego i od vojvoda u Mol- davi i Vlaskoj, pace i od Francuzke. Tako su i bosanski Turci vec u veljaci 1555. zaigrali krvavo kolo na granici hrvat- skoj. Vec 19. veljace javlja Zrinski iz Novih Dvora u Medjumurju, da on po zapovijedi kraljevoj vazda drzi primirje, ali da je Turcin po obicaju stao robiti, te je izpod Krupe ugrabio osamnaest Ijudi, a izpod Pedlia petnaest. Dne 4. ozujka pise ban, da i neki hr- vatski kapitani krse primirje. Tako je Petar Erdedi sa 500 Ijudi cetovao u Bosni sve do Kamengrada, pa mamio Turke iz grada u neku zasjedu, ali bez uspjeha. Erdedi je poveo sa sobom i neke banove sluzbenike sve bez znanja i dozvole njegove. Dne 12. ozujka tuzi se opet palatinu Nadazdu, da su bas kapitani Ivana Ungnada, po imenu Alapic, Bra- dac i Qeszty sa svim svojim cetama i s dozvolom recenoga vrhovnoga kapitana ceto- vali sve do Pakraca. »Odakle njima tolika sloboda«, pita ban. »Kraljevsko velicanstvo i vase velemozno gospodstvo neprestano nas opominje, da drzimo primirje; onima pak je slo- bodno raditi, sto hoce. Sudimo, da neprijatelj ne ce ostaviti tolika cetovanja bez odmazde, ali neka se to nama ne upise u grijeh.« U drugoj polovici svibnja i prvoj polovici lipnja boravio je ban Zrinski neprestano u Zagrebu, gdje je obdrzavao oktavalni sud, te medju inim rjesavao parnice izmedju Turopoljaca s jedne strane, a Alapica i Nadazda s druge. Veliki kapetan Ivan Ungnad trazio je od bana, da prigodom toga stanka u Zagrebu s nazocnim velikasima i plemicima takodjer nesta zakljuci u pogledu dovazanja gradjevnoga lijesa za popravak grada Ko- stajnice; ali ban mu je 21. svibnja odgovorio, da to nije sabor, nego tek sud, na koji su dosli samo oni, koji pravdu pitaju, a ne sva gospoda i plemici. Namah iza svrsena sudo- vanja posao je ban u juznu Hrvatsku. Medjutim bijase kralj Ferdinand 8. svibnja 1555. iz Augsburga sazvao ugarski sabor u Pozun za 24. lipnja. Buduci da sam Ferdinand nije mogao iz Njemacke otici, zastupao ga je u Pozunu sin Maksimilijan, kojemu bijase 15. lipnja dao posebnu instrukciju, sta i kako da razpravlja sa stalezima. I ban Zrinski imao bi bio doci na sabor u Pozun; ali 21. lipnja moli on palatina Nadazda, da ga ne sili onamo poci, vec da ga ostavi na krajini hrvatskoj, jer se cuje, da se Turci spremaju na otvoreni rat (aperto bello) s tuznim tim kraljevstvom. Sabor se je ugarski zaista sastao u odredjeno vrijeme, te je stvorio 16 za- kljucaka, koje je kralj Ferdinand vec 1. kolovoza u Augsburgu potvrdio, i koji su se po- glavito ticali priprava za prijeteci rat s Turcima. Tako bi uz ino zavedena neka vrst stajacih ceta (po dva konjanika od 100 kmetskih selista); nadalje bi zakljuceno, da pala- tina patri vrhovna vlast nad svima kapitanima (pace i njemackima) i da budi sam kralj budi sin njegov Maksimilijan mora stalno prebivati u Ugarskoj. U isto vrijeme, kad je ugarski sabor vijecao, sastali su se 16. srpnja u Celju odasla- NOVE BORBE S TIJRCIMA. 203 nici Stajerske, Kranjske i KoruSke, da po kraljevu nalogu vijedaju o obrani hrvatske i slavonske krajine, te da dozvole i potrebite za nju novce. Prema proraCunu naime za tu godinu stajale su uredbe i Cete na slavonskoj krajini 141.365 forinti, a na hrvatskoj kra- jini 65.151 forint, zajedno dakle 205.516 forinti, koje bi imale namiriti poglavito te tri vojvodine. Odaslanici medjutim zadovoljili su kraljevu pozivu tek djelomice, upozorivSi ,j y^y.0 |.^^--y/y • jU^u.^ yro^'^a J^^^.y,^_ r -r- J- ^ 'ThylLL'..^s- ^^^ ?^j;V^^-^ I vfc^<i V. 0 -yyivi^ HRVATSKO PISMO KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA knezu MatejaSu (S'.atinskcmu, de Zalathnok), notariuSu i sudcu zaRrebskomu. od 13. lipnja 155S. Kr. zemaljski arhiv u Zagrebu. Qornji dio je samo pismo, a doljni adresa Izvana. Snimio prof. Q}uro Szabo. (6.) kralja u pisniu od 20. srpnja, kako bi i gospoda u Hrvatskoj i Siavoniji morala vazda stajari spremna, da se u Cas potrebe pridruie ostalim Cetama. pa da bi i oni za obrami svoje zcrnlje imali podavati dacie svojih kmetova. Sve te priprave bile su potrebne, jer su u kolovozu zaista opet planule borbe s Tur- cima. Budimski je beglerbeg Tojgun uztvrdio, da su Ugri prekrSili primirje, pa je podigao 204 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). ostale sandzake (Dervisbega pecujslcoga, Oroslanbega stolnobiogradskoga) i u kolovozu 1555. poceo osvajati gradove i mjesta po vesprimskoj i simezkoj zupaniji, U isto vrijeme stall se Turci komesati na krajini hrvatskoj. Narocito se hlivanjski sandzak Malkocbeg spremao na nove navale. On bijase jos na sama Tri kralja 1553. porobio Krescice, Alut- nicu, te okolis Kostajnice (»Porobi Malkocbeg Kriscice i Mutnicu, i projde na Jarak, na Kostajnicu, i to bi na treh Kralji dan«), a sada je obnovio u turskoj Krbavi gradove Bunic 1 Perusic, da mu bude lakse 1 s te strane provaljivati u preosta:lu Hrvatsku. Ban je Zrinski jos u polovici srpnja stajao u Qvozdanskom, odakle je pisao Nadazdu, da ne moze udovoljiti njegovoj zelji, te oprostiti kneza Franju Frankapana Slunjskoga od podavanja radnlka za utvrdjivanje krajiskih gradova, jer i sam mora svoje podanike slati na radnju oko utvrde Siska; no zato ce moliti kapitana Lenkovica, da primi Slunjskoga sa 50 ko- njanika u svoju placu. Tijekom kolovoza udarao je budimski beglerbeg na gradove ugarske u simezkoj zu- paniji, dok je bosanski pasa s hlivanjskim sandzakom Malkocbegom i drugima stajao pri- pravan na krajini hrvatskoj i slavonskoj. Prvih dana rujna javlja ban Zrinski iz Rakovca, da bi rado pohitao u pomoc gradovima Kaposvaru i Korotni u Ugarskoj, all se ne moze maknuti iz svoje banovine, jer je bosanski pasa s jakom vojskom dosao do Trnave i Ve- like, pa se sprema ili podsjesti koju tvrdinju u Slavoniji ili podici koju novu utvrdu na krajini. »Mi smo spremni«, pise on, »s onim cetama, koje imademo, sve do zadnjega daha svagdje sluziti kraljevskomu velicanstvu i Ijubljenoj domovini«. Dne 24. rujna pisu opet ban Zrinski i vitez Juraj Wildenstein kralju Maksimilijanu iz Krizevaca, kako su oni na glase o dolazku bosanskoga pase posli najprije u Zagreb, a zatim u Krizevce s ono malo vojske, sto je imadu, pa da tu cekaju vec devet dana. Medjutim su od Erdeda culi vec pred deset dana, a to potvrdjuju sada i uhode, da se je bosanski pasa jos 14, rujna podigao iz Cazme, te posao niz rijeku prema Savi do Tisovca, gdje je svoju vojsku toboz raz- pustio. Ipak imade uvijek jos dosta vojske uza se, pa se ne zna, hoce li se vratiti u Bosnu ili poci u Ugarsku, ili pak snuje kakvu prevaru. Medjutim, buduci da je sada ovdje mirnije, poci ce ban sutra u Koprivnicu i onda u Ugarsku, da pomogne suzbijati budim- skoga beglerbega, dok ce Wildenstein ostati na braniku slavonske krajine. Narod na toj krajini silno je preplasen i ojadjen, pa je spreman ne samo na bijeg, nego i prijeti. Neki svecenik pripovijeda, kako je bosanski pasa nedavno po njemu pismeno pozivao zitelje u Ivanicu i Krizevcima, da se poklone sultanu, pa da ce im zajamciti zivot i mir. Ban je Zrinski sa svojih 300 konjanika bio 3. listopada u Koprivnici, a 8. listopada u Ugarskoj u svome gradu Curgu. No jedva sto je dosao u Ugarsku, morao se je opet vratiti u Slavoniju, jer se je proculo, da se bosanski pasa sprema udariti na Sisak. Dne 15. listopada opet je u Rakovcu, odakle javlja, kako je za svoga povratka kod Lovrecine cuo pucnjavu topova u Vrbovcu. Bile su naime dvije age iz Pakraca sa sto Turaka dosle onamo robiti, all su ih sluzbenici banovi srecno suzbili. Budno^cu bana Zrinskoga i krajiskih kapitana nije hrvatsko kraljevstvo pretrpjelo ove godine nikakove vece stete. No zato je budimski beglerbeg sa svojim sand2acima osvojio vise gradova u jugozapadnoj Ugarskoj. Vramec biljezi za godinu 1555.: »K a p u s- v a r, Novigrad, Sent Jakab, Bobovisce vzese i zavjese Turci. To isto leto vze Ha- dumbeg K o r o t n o«. Padom gradova Kaposvara i Bobovca (Bobovisce, Babocsa) za- prijetila je najveca opasnost i gradu Sigetu, koji je sada gotovo odasvud bio opasan turskim vladanjem, te je bilo gotovo izvjestno, da ce se Turci u dogledno vrijeme i na nj oboriti. Bas ta opasnost za Siget, a po torn tako za Medjumurje, kao i za Curgo, tezko je zabrinula Nikolu Zrinskoga, pa je opet stao raditi, da se oslobodi banske casti, pa da se posveti jedino obrani svojih posjedovanja. Dne 3. studenoga 1555. pise on iz Ozlja palatinu Nadazdu: »Buduci da vidimo, kako se ove pretuzne kraljevine dnevice pri- micu ocitoj propasti, dok smo mi za tu cast posve nedostatni, odlucili smo, cim dani rok PODSaDA ^IQETA god. 1556. 205 svane, do kojega smo baniju primili, naime na novu godinu i cast i banderij niegovu veli- canstvu predati, te ih nipoSto yiSe ne zadrzati, kako smo to i njegovu velicanstvu otvo- reno pisali«. Sve to veca pogibao od Turaka bija§e sklonila kralja Ferdinanda, koji se je na- pokon iz Njemacke povratio, te je okupio u Becu najvise drzavne Castnike i velikase svojih zemalja, da se s njima posavjetuje, kako bi se sve to nezadovoljniji Erdeljci pri- mirili i kako bi se mogao sa sultanom nagoditi. Kako je Busbecq jo§ uvijek cekao, da se vrati s odgovorom u Carigrad, poslao ga je napokon 14. studenoga na put. Neka ka^e sultanu, da on bez privole staleza i krscanskih vlasti ne moze Erdelja ustupiti, all je spre- man sultanu placati veci danak od dosadanjega, te Izabelu i sina joj jos bogatije namiriti. Ako sultan nikako Erdelja prepustiti ne ce, neka mu barem dozvoli primirje od jedne ili dvije godine, da se u to kralj sporazumije sa stalezima i vlastima. Znacajno je, da se je malo zatim, 23. prosinca 1555., sastao erdeljski sabor u Maros-Vasarhelju, te izabrao po- slanike na kralja Ferdinanda s molbom, neka se ili pobrine za uspjesnu obranu zemlje, ili neka staleze rijeSi zakletve vjernosti. Ali kralj je hotice zatezao s odgovorom. Prigodom stanka u Becu izdao je kralj takodjer 3. studenoga poziv, kojim je sa- zvao ugarski sabor u Pozun za 1. sijecnja 1556. Na tom saboru stvoreno bi 46 clanaka, koje je kralj vec 25. sijecnja potvrdio, a ticu se poglavito obrane preostale Ugarske. Za- nimljiv bio je tom prigodom predlog ugarskih i hrvatskih savjetnika, neka se ukine dosa- danji obicaj, po kojemu je svaki kapitan pazio na onaj kraj, koji je bio povjeren njegovoj obrani, te je pu§tao bez pomoci svoje susjede, ako bi ih neprijatelji napali. Kapitani neka se medjusobno pomazu, koliko je samo moguce. Dok je ovako ugarski sabor bio spre- man na sve zrtve, sastali su se Erdeljci 2. veljace u Tordi, gdje bi zakljuceno, da se kra- Ijica Izabela i sin joj Ivan Sigismund opet u Erdelj pozovu. Pet tjedana zatim erdeljski je sabor i formaino odkazao posluh kralju Ferdinandu, te proglasio Petra Petrovica na- mjestnikom, dok se Ivan Sigismund pozivu odazove. Sve to ucinjeno bi na zahtjev sulta- nov, koji na poCetku god. 1556. Busbecqua i drugova nije htjeo ni primiti, kad je do5uo, da nemaju od kralja Ferdinanda povlasti za predaju Erdelja. Suvise je Sulejman poslao opet Alipasu za beglerbega u Budim, te mu zapovjedio, da skupi sve sile, pa da Izabelu i Ivana Sigismunda ponovno namjesti u Erdelju. Sam sultan nije mogao preduzeti velike vojne, jer ga je mnogo stajao netom minuli rat s Perzijancima. U oSi novih borba s Turcima bijaSe se i Nikola Zrinski dao skloniti, da dalje ba- nuje. I on je pribivao saboru u Pozunu, gdje je 24. sijecnja 1556. potvrdio pismom, da mu je Ambroz Qregorijanec od ratne dace slavonske za proslu godinu izplatio 723 forinta i 60 denara. Vrativ§i se kuci boravio je vedim dijelom u Cakovcu, pazeci na kretnje tur- ske tako na krajini ugarskoj, kao i hrvatsko-slavonskoj. Vec 24. travnja javija on, da se turski sandiaci, na 6e\u im bosanski, na sve strane skupljaju i da neSto protiv krSdana snuju. Sutradan (25. travnja) znade i to, da je bosanski pa§a zajedno s kliSkim i poieikm sandiacima utaboren na LevaCkom polju i da Ce svakako skorih dana podsjesti koji grad u Hrvatskoj ili Slavoniji, ili preduzeti veliko Cetovanje (generalem excursionem) u tima zemljama. Ban bi se rado opro sa svojim slu^benicima, ali ti kroz viSe mjeseci nijesu pri- mili plaCe, pa su bili prinudjeni zalagati mnoge svoje stvari, paCe i ratne spreme. Me- djutim bijaSe mladi kralj Maksimilijan preuzeo, da se sa Zrinskim ponovno pogodi. Ba$ 24. travnja izdao je mladi kralj banu u Stajerskom Oradcu pismo, kojim ga je oviastio na drianje Ceta od 600 konjanika i 400 pjeSaka, te mu odredio pla(Su ne samo za volnike. nego i za njegovu osobu. Malo zatim, prvih dana svibnja, morao je ban po kraljevu nalogu podi na stanak u Celje na dogovore sa §tajerskim povjerenicima. Tu su traiili od njega. da on svojih 200 konjanika i toliko pjeSaka smjesti u Hrvatskoj oko Hrastovice i Gradca, zatim 200 konjanika i 100 pjeSaka u Slavoniji oko Vrbovca i Rakovca i 100 pjcSaka oko Ivani(ia; ostatak pako od 200 konjanika da ostane uza nj. pa da s nlima krstari po kra- 206 FERDINAND I. HABSBURdOVAC (1527.— l564J. jini. Ban je privolio na taj razmjestaj, ali je podjedno zahtijevao, da se odredi placa i za onih njegovih 150 konjanika, sto ih je drzao u Curgu, jer je taj grad predstraza Medjumurja. Povjerenici nijesu htjeli na posljednje pristati, pa tako je ban ne izvrsivsi posla otisao iz Celja, te je o neuspjehu s mjesta obavijestio mladoga kralja Maksimilijana. Medjutim bijahu bosanski Turci vec zapoceli provaljivati u hrvatsku i slavonsku krajinu. Bas za boravljenja banova u Celju udarile su cete bosanskoga pase na tri strane: u Hrvatskoj opustosili su imanja opata Topuskoga i posjedovanja kneza Franje Franka- pana Slunjskoga oko Kupe, a u Slavoniji opljackali su nemilo krajeve oko Ivanica i Vr- bovca, povedavsi sa sobom sila krscanskoga puka. Zrinski je 19. svibnja boravio u Ca- kovcu, odakle javlja Nadazdu, da je svoje cete vec u podpunom broju skupio; ali ako se placanje tih ceta zategne, to se je bojati, da ce se razici. Tri dana poslije — 22. svibnja — pise opet iz Cakovca palatinu Nadazdu: »Ne znamo vec sta da vam pisemo o svome stanju. Dosad nijesmo ni za prosle sluzbe kao ni za buduce primili ni obola. Neprijatelj je u kriiu, a cete nijesu namirene; oni, koje smo okupili, kane se razici, jer ne mogu cekati. Ako se u to sto dogodi, neka se nas ne krivi; neka znade vase velemozno gospod- stvo, dasmomitakodugoban, dok nas placaju, cim prestane nasa placa, prestaje i nasa sluzba«. Navale bosanskoga pase i njegovih sandzaka na Hrvatsku i Slavoniju bile su tek predtece za glavni podhvat turski u ovoj godini, naime za podsadu Sigeta u Ugar- skoj. I sa krscanske strane spremaio se je sve moguce, da se ta znamenita tvrdinja odrzi, Radilo se, i da se ona dostatnom posadom obskrbi, i da se skupi dovoljna vojska, koja bi suzbiia Turke, ako ju stanu podsjedati. Osobito se je oko toga trsio ban Zrinski, koji je u drugoj polovici svibnja neprestano na prijetecu opasnost upozorivao, te razne kapitane kao Wildensteina, Lenkovica i druge u pomoc dozivao. Jos 29. svibnja javlja ban kapi- tanu sigetskomu Marku Stancicu Horvatu, kako je kralj zapovjedio Wildensteinu, da poslje u Siget sto brze dvije sto svojih pjesaka, pa onda dodaje: »0 torn budite stalno osvjedoceni, da se kraljevsko velicanstvo i mi svi brinemo za vas spas tako, da se vise kazati ne moze«. Namah sutradan, 30. svibnja, hrabri ban kapitana ovako: »Pisali smo i mi njegovu velicanstvu, kako je neprijatelj namjerio, da sto prije zauzme taj grad Siget, te smo zahtijevali, da se kralj za vremena i zrelo pobrine. Neka stoga vase blagorodno gospodstvo bude hrabra srca, te ulozi nadu u Boga, koji ne ostavlja nikad onih, koji se u nj uzdavaju. Neprijatelj kani doduse taj grad osvojiti, ali ce Bog drugcije udesiti«. Dne 9. lipnja 1556. javlja kapitan Marko Stancic Horvat iz grada Sigeta svome drugu Valentinu Magjaru u Kanizi, da je budimski beglerbeg Alipasa u Pecuhu, a Dervis- beg u Svetom Lovrincu, pa da njihove cete dnevice obilaze oko grada. Dva dana zatim, 11. lipnja, opasao je Alipasa u 6 sati u jutro varos i grad, te je poceo na njih udarati. Sva turska vojska zajedno sa seljacima brojila je nekih 10.000 Ijudi, a vodili su ju uz Alipasu jos neki begovi (Dervisbeg, Ahmetbeg, Osmanbeg). U varosi bilo je oko 2950 stanovnika, od tih jedva 200 za oruzje doraslih muzeva. K tomu je bilo 600 — 800 placenika, koji su se medjutim cesto otimali borbi, jer ne bijahu place primili. Vec 14. lipnja bila je varos tako razvaljena i spaljena, da su se branitelji morali skloniti u samu tvrdjavu. Alipasa bio je spreman ostati pred gradom i dva mjeseca, te je neprestano pribirao novih ceta, tako da mu je vojska napokon narasla do 25.000 momaka. Vec 17. lipnja javljao je Marko Stancic, da nije imao ni jedne ure pokoja, odkad je Siget podsjednut; aU uza sve to odbijao je on hrabro sve jurise turske kroz vise tjedana. Dne 10. srpnja, mjesec dana nakon zapocete podsade, javio je kralju: »Ako ne bude brzo pomoci, propadosmo i mi i grad«. Bila je zaista skrajnja nuzda, jer su utvrde gradske bile budi razvaljene budi od Turaka osvojene, a jarak oko grada dijelomice zemljom zatrpan. Medjutim bijase se u kraljevskom logoru kod Kanize skupila lijepa vojska pod pa- latinom Tomom Nadazdijem i hrvatskim banom Nikolom Zrinskim. Brojila je do 10.000 OBRANA SlQETA. 207 Ijudi; medjii njima bila je dobra polovica Nijemaca, zatim Stajeraca i KoruSaca pod Ivanom Lenkovicein. Vojvode udariSe 19. srpnja na grad Bobovac (BoboviSce), koji bijahu Turci pro§le Kodine zaiizeli. Tim priniidisc AlipaSu, da je morao ostaviti Siget, te pohitati 22. srpnja na obranu Bobovca. Ali ii bojevima oko toga grada na rijeci Rinji, gdje se je opet proslavio ban Nikola Zrinski, nije Alipasa bio nimalo sre(5an. Ni kr§canska vojska nije odrzala podpunu pobjedu, vec se je vratila u Kanizu. Alipa§a po§ao je na to opet pod Siget, da nastavi podsjedanje; no buduci da je za odsuca njegova kapitan Marko Stanci(3 razvaljene zidine Sigeta popravio i ponovno utvrdio, nije mu Alipa§a sa svojom oslabljenom vojskom mogao vise nauditi. Kad je k tomu kapitan stao iz grada uspjesno provaljivati. - /I ■ ■' f>y^;v*^ . J>c^%^'w^ -vriU'v*^- J -f- A^^-^f- 1^ f^ ■ ^ PISMO JURJA DRASKOVICA sigetskomu kapitanu Marku Horvatu (StanCidu) od 14. koiovoza 1556., kojim niu Cestita §to je po- vjereni mu grad srecno obranio od Turaka. Izvorno pisnio u kr. dr?.avnom arhlvu u BudimpeSti (7). morala je napokon turska vojska u no(Si na 31. srpnja izpred Sigeta oti(5i. PriCa se. da je Alipa§a kod Sigeta i Bobovca izgubio do lO.(KK) Ijiidi. Neda(iu svoju pripisivao je najviSe banu Zrinskomu. kojega je nazivao svojim sinom. te mu je sudjelovanje u bojevima kod Rinje u posebnom pismu spoCitnuo. »Nijemci i Ugri mogu za te moliti Boga, jer da ti nijesi bio nazo^an, od svih njih ne bi ni jedna noga umakla*. Srecina obrana Sigeta dojmiia se je iivo i Ugarske i Hrvatske. Hrvate je osobito radovalo, §to je ba§ Hrvat obranio taj grad. Tadanji pofunski prepoSt Juraj DraSkovie Cestitao je 14. koiovoza kapitanu Marku StanCicu iz BeCa ovako: »Cestitam osobito radi obrane Sigeta i svega §to je u njemu, to viSe, §to vidimo. da je vaSe gospodstvo cvijet 20S FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564. j. nasega naroda, i sto ste Hrvat (eo quod eadam Croata est). Proslavilo je naime vase go- spodstvo tim dicnim djelom ne samo sebe, negoisvenasHrvate« (Decoravit enim dominatio vestra non solum se hoc suo celebri facto, sed et nos omnes Croatas). Ali ra- dost Hrvata nije bila nepomucena, jer su u isto vrijeme oplakivali pad hrvatskih gradova Kostajnicei Novigrada na Uni. Jos 6. srpnja, kad je Alipasa nemilo udarao na Siget, javljao je Zrinski iz Preioga u Medjumurju o velikoj opasnosti, sto je zaprijetila Hrvatskoj i Slavoniji sa strane bosan- skih Turaka. Bosanski pasa da je presao Savu, pa da kani udariti prema Koprivnici i Gjurgjevcu; ali se ipak ne moze znati, kamo ce zaista poci; hiivanjski sandzak Malkoc- beg da je u Qradiskoj, a hercegovacki sandzak u Travniku. Dok su ban Zrinski, VViiden- stein i Lenkovic sa svim svojim cetama pohitali u Ugarsku na obranu Sigeta, te tako hrvatsku i slavonsku krajinu lisili nuzdne obrane, bosanski je pasa iznenada nahrupio na Kostajnicu, te ju je i zauzeo. Sam kralj Ferdinand pise 15. kolovoza 1556. o tom ovako: »Kad se je to u Ugarskoj zgadjalo (podsada Sigeta), bosanski je pasa s pomocu herce- govackoga i kliskoga sandzaka, skupivsi jaku tursku vojsku, u podloznu nam Hrvatsku neprijateljski provalio, te je nas grad Kostajnicu od kastelana i posade bez prijeke po- trebe primio (et arcem nostram Kosztanovicz a castellano et praesidiariis eius citra ne- cessitatem debitam recepit). Tako se je poslije zgodilo, da je i druga susjedna tvrdinja Novigrad spaljena i ostavljena od svoje posade, sve na veliku pdgibao i stetu onih nasih strana«. U jednoj savremenoj relaciji, koja se je nekad cuvala u arkivu vojvodine Kranj- ske u Ljubljani, pise se o padu Kostajnice ovo: »Qodine Kristove 1556. dne 16. srpnja pod- sjednuta bi Kostajnica od bosanskoga pase, Malkocbega i jos jednoga iz Hercegovine. Sutradan (17. srpnja) poceli su na nju pucati, na sto ju je Pankracije Lusthaler sa sinom svojim bez nuzde, kako se je tada sudilo, neprijatelju predao«. I hrvatski kronicar Ivan Tomasic zabiljezio je ovo: »Qodine Qospodnje ... Ijubljanski gradjanin, Lustrar po imenu, iz pokrajine Kranjske, buduci kapitanom u Kostajnici, prodao je za novce i izdao Turcima pretvrdi grad Kostajnicu u Hrvatskoj i to dana 23. srpnja. Nesretnik taj zavrsio je zlo. Turcin je iz recenoga grada iznebuha stao udarati na polja, vesi, sela i gradove, te je ci- tavu Hrvatsku opustosio. Sam Bog znade, koliko je ubijao i zaplijenio. To je uzrok i pocetak razsula doljnih strana Hrvatske i takodjer Kranjske. Zbrojivsi sve u jedno, poginulo je i odvedeno je iz Hrvatske u Bosnu cetrdeset i sest ti- suca nesrecnih dusa«. Napokon i Vramec oplakuje pad Kostajnice ovim rijecima: »(1556.) Kostajnicu grad Turci zavjese; (i)zdal je grada neki Nemec Lostohar, ki je bil kapitan V gradu, za peneze Turkom, s koteroga grada vsa horvatska zemlja opusteislovenska«. I domaci i strani izvori tvrde dakle suglasno, da je Kostajnica pala krivnjom tada- njega kapitana njezinog Pankracija Lusthalera, Nijemca iz Kranjske. Valvasor kaze za nj, da je god. 1516. bio gradski sudac u Ljubljani, a god. 1522.— 1527. i gradski nacelnik; uza to ucen muz i podjedno dobar i izkusan vojnik. I zaista je god. 1551. neki Pankrac Lusthaler (Panngrancz Lustaller) sluzio u Bihacu kao pjesak uz mjesecnu placu od osam forinti. No nije izvjestno, da li je taj pjesak isto lice s bivsim Ijubljanskim nacelnikom. Valvasor dodaje jo§, da je kastelan bana Zrinskoga u Qvozdanskom, po imenu Toma Luksic, nakon predaje Kostajnice Lusthalera i njegovih dvadeset drugova zarobio; njega sama dao je razcetvoriti, a drugove mu na kolac nabiti, ne htjevsi ni saslusati njihovo opravdanje. Po drugima opet pozvao je Lenkovic vise puta Lusthalera, da dodje pred njegov sud; ali Lusthaler nije se odazvao njegovu pozivu, vec je prebjegao k Turcima, pa tako utvrdio sumnju, da je zaista izdao povjereni mu grad za 2000 dukata. I Valvasor tvrdi, da su Turci nakon pada Kostajnice za kratko vrijeme osvojili 52 mjesta i grada hrvatska sa 12.750 selista i 80.000 ubogih krscanskih dusa. Svakako su sada za preostalu Hrvatsku izmedju line i Kupe nastala tezka vremena. Kostajnica, koju PAD KOSTAJNICE QOD. 1556. 209 sii odaviia smatrali »vratima« Hrvatske, bila je u turskoj vlasti, kao i citava dolina line od Jascnovca do Otoka i gradova hiliackc kapitanije, pa su sada Turci mogli bez zapreke provaljivati do Kupe i dalje. Posade u (jorania, Hrastovici i Vinodolu navijeStale su do- duSc topovima i vituljacania dolazak ceta, ali ih nijesu mogle zaustavljati. Turci su pade prodirali i preko Kupe, te nemilo poharali plodno i bogato Turopolje, koje je dosad bile zakloniStc tolikih plemenitih pribjega iz juzne Hrvatske, Jo§ u potonjim spomenicima ple- menite obcine Turopolja spomiiije se, kako su Turci 24. kolovoza 1556., na dan sv, Barto- lomeja. »s jakom vojskoni iznenada provalili u ove ostatke kraljevine Slavonije iz- rncdju Save i Kupe, tc ih macem i ognjem opustosili«; a ban Zrinski javija 25. kolovoza iz Rakovca, kako su Turci na jugu Save u Turopolju sve, sto su nasli sobom ponijeli ili spaliii, pa onda preko Kupe prosli prema Hrastovici i Kostajnici. Blizu Zagreba sukobio se ZRINSKI QRAD U KOSTAJNICI NA UNI. Po nacrtu prof. Aleksandra Ma§ica. je s njima u niagli Petar Erdedi, te je izgubio 10 do 12 Ijudi, ali je ipak, hvala budi Bogu, umakao. Ovaj put, 5ini se, zaprijetila je opasnost i samomu Zagrebu, u kojemu jc u onaj Cas boravio kapitan hrvatske krajine Ivan Lenkovic, jamaCno da ga obrani od sile turske. Vramec javija za god. 1556.: »Ovo vreme pod Zagrebom Turci robiSe i Savu pregaziSe, i zovu se Kraljcvski Turci«. Te2ko da bi se ovaj put Hrvatska i Slavonija bile odhrvale bosanskomu paSi i nje- i,T>vim sandj^.acima, da ovi nijesu morali pohitati u Ugarsku. Kralj naime Ferdinand bijaSe namah iza srecne obrane Sigeta odIuCio skupiti novu vojsku, koja <te znameniti grad osi- gurati od daljih navala turskih, te osvojiti sva ona mjesta u njegovoj okolici. kojima bi- jahu proSle godine Turci obladali. Vojsku c^e voditi njegov inladji sin Ferdinand, koji je to u otca izniolio, a buduci da je sada stao na Celo vojne Clan kraljevskc porodice, imadu se po zakljuccima ugarskih sabora u Po^.unu pridru^.iti njeniu svi velikaSi i pleiniCi ugar- K I a i <i, Hrv. povj. III. (5.) 14 210 FERDINAND 1. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). skoga i hrvatskoga kraljevstva. U to ime poslao je kralj Ferdinand 9. kolovoza 1556. iz Beca poziv na hrvatskoga kneza Franju Blagajskoga. Knez neka s rnjesta, cini ova za- povijed stigne, pograbi oruzje, te sa svojim banderijem podje onamo, gdje ce boraviti nad- vojvoda Ferdinand. Da pak krajina hrvatska ne ostane u to bez obrane, neka ostavi od pet kmetova po jednoga oruzanoga pjesaka kod kuce, koji ce biti spreman pohitati onaino, kamo ga pozove ban ili vrhovni kapitan. Jednake pozive dobili su ne samo ban Zrinski, nego i Keglevici, kao i drugi knezovi hrvatski. Da ne dodje do sukoba izmedju bana i Mate Kegievica, zapovjedio je kralj svome sinu, neka pozove najprije bana i onda Matu Keglevica, te neka im zaprijeti gubitkom glave i svih imanja, ako bi za te vojne jedan protiv drugoga stogod bndi javno budi tajno poduzeo. Posljednjih dana kolovoza stigao je zaista nadvojvoda Ferdinand sa 6000 momaka u jugozapadnu Ugarsku. Kod Kanize docekao ga je palatin Nadazdi s ugarskim i hrvat- skim velikasima, te se je 4. rujna u Hidvegu vijecalo o bojiioj osnovi. Bosanski pasa rhorao je u to sa svojim sandzacima poci preko Drave u pomoc Bobovcu (Boboviscu). Ban Zrinski kratio se je jos 9. rujna pridruziti nadvojvodi, te je iz Curga javljao Nadazdu, da ne moze radi svoje sigurnosti sudjelovati u vojni, u kojoj je krvni neprijatelj njegov Ma- to Keglevic. No namah zatim pridruzio se je ban ipak Ferdinandovoj vojsci zajedno s Ivanoni Lenkovicem, pace njegovi su se vojnici pod vitezom Petrom Patacicem najvise proslavili kod osvajanja grada Korotne. Slavodobice kraljevske vojske kod Korotne za- strasilo je Turke tako, da su Bobovac sami zapalili i ostavili, pa se razisli. Ferdinand osvojio je zatim jos neke manje gradove, tako da je uzpostavio svezu izmedju Sigeta i zapadne Ugarske. Buduci da je u to nastupilo nepogodno vrijeme, posao je nadvojvoda u Curgo, te je na koncu listopada zavrsio vojnu, smjestivsi prije u Siget nove cete i utvr- divsi jace grad Kanizu. Ban Zrinski bijase se u prvoj polovici listopada vratio u Cakovac, odakle je 13. istoga mjeseca pisao kapitanu Lenkovicu hrvatsko pismo, u kojem je uz ino javio i ovo: ». . . Dojde danas k meni jcdan pribeg s lepom spravom, ki je bil Alipasin stolnik, i poveda, da je vcera Alipasa pri Kalmencehe bil s taborom. Beglerbeg je prosal nazagj, i Alipasa natrag ide. Bosanski pasa, kako je cul i slisal, da se most preko Drave nacinja, tako je od Boboisca i posal preka. I somnjil se je, da hocemo kamo godi robiti. Zato, ako bi se sada posli na put, bojim se, da bi se kade gode na njega namerili. Za+o meni se to vidi, da bi imali jedan ali dva ali tri dni pocekati, i da bi vasa milost drzala uhode, ki bi mogli istinni glas donesti, kamo se je ganula Bosna; i nistar manje, sto se v. m. vidi, ja sam gotov«. Vojna nadvojvode Ferdinanda svrsila se je dakle srecno i slavodobitno. No zato je zlo prosao kralj Ferdinand u sjevero-iztocnoj Ugarskoj. gdje su mu privrzenici kraljicc Izabele i sina joj Ivana Sigismunda s pomocu turskih ceta nakon pobjede kod Krasno- horke blizu Roznave (6. rujna) oteli gradove Tokaj i Must, a s njima i citavu zemlju onkraj gornje Tise. Najveci medjutim udarac zadesio je kralja Ferdinanda u Erdelju, koji se bijase sasvim od njega odvrgao. Jos 6. srpnja, za najzescih borba oko Sigeta, bijahu Erdeljci poslali poklisare u Lavov, da Izabelu i sina joj pozovu na vladu. Izabela se je odazvala, te je 22. listopada slavodobitno usla u Kolozvar. Tako je Erdelj opet postaoturskavazalnaknezevina. Kralj Ferdinand bijase se vec prije odrekao nade. da bi mogao uzdrzati Erdelj u svojoj vlasti. Stoga bijase jos 25. kolovoza ovlastio svoje poklisare u Carigradu, da posto po to nastoje utanaciti mir sa sultanom, makar se morao odreci svih svojih prava na Erdelj. Jedina mu je teznja bila, da uzdrzi i obrani bar ono od ugarskoga i hrvatskoga kraljev- stva, sto mu bijase preostalo. Dne 23. listopada pise kralj Ferdinand iz Beca banu Zrin- skomu, kako se je sin mu nadvojvoda nakon vojne s Turcima vratio ti Bee; ali buduci da kralj zeli razpravljati o drugim poslovima kraljevstva. a narocito o obrani krajine tijekom zime, poziva bana, da do 5. studenoga dodje na kraljevski dvor, kamo su svi sa- Ban PEtAR erdEdI. 211 vjetnici pozvani. Zriiiski neka se dakle s palatinom Nadazdijem i hranjom Tahijem po- brine za obskrbu Sigeta liranom i drugim potrebitim stvarima, a onda neka svakako dodic na ureceni stanak ii BeC. Medjutim Zrinski bijaSe se vec odrekao banske casti. Jo§ 21. ko- lovoza, iza pada Kostajnice i turskoR haranja u preostaloj Hrvatskoj javljao je on pala- tinu Nadazdu: »Casti banske vec smo se zaista odrekli (realiter resignavimus) i kraljev- |sko veli^anstvo milostivo me je nje rijeSilo, samo je jedno trazilo, da ime i naslov bana nc dulje nego do dojducega Bozica zadrzimo, da bi se u to njejjovo veliCanstvo moKlo ogledati za kojotn zgodnom osobom«. Uza sve to posao je ipak u Bee, jer mu je ponovno stigao poziv od kralja. On je pribivao vijecanju, pace i kraija svjetovao, komu da povjeri bansku Cast u Hrvatskoj. Nakon povratka svoga u Cakovac pisao je Nadazdu 27. prosinca 1556. o svome stanjii ovako: »Sluzbe banske vec smo posve rijeseni. Prejasni kralj Maksimilijan veC je utanacio s (Petrom) Erdedom toCno uvjete za preuzece te casti; imat ce placu za 600 konjanika i 400 pjeSaka . . . Prejasni kralj Maksimilijan odredio je, da se sazove sabor za 15. sijecnja dojduce godine, gdje ce se novi ban proglasiti i priznati. Podjedno ce obaviti smotru odredjene mu cete. Bog ga uzvisio jos vise, pa da bude pomocnik i zastitnik za obranu bijedne domovine i kr§canskoga svijeta. Sad smo mi oslobodjeni tezkoga jarma, pa cemo moci zgodnije sluziti vasemu velemoznomu gospodstvu, kao i ostaloj gospodi, prija- teljima i braci nasoj«. Kralj je Zrinskoga odpustio u najvecoj milosti, pace ga je imenovao meStrom kraljevskih tavernika. Ali ostatak duga za uzdrzavanje banske cete u iznosu od 7355 rajnskih forinti mogao mu je izplatiti tek 11. veljace 1557. Banovanje Nikole Zrinskoga spasilo h »ostatke ostataka« kraljevstva hrvatskoga od posvemasnje propasti. On doduse nije mogao zaprijeciti ni pada Valpova, ni Viro- vitice, ni Cazmc, pa ni Kostajnice; ali je barem postigao, da Hrvatska i Slavonija nijesu postale turski sandzaci. Jos prije odstupa Zrinskoga od banije bijase se i Ivan Ungnad zahvalio na Casti vrhovnoga kapitana u Hrvatskoj i Slavoniji, kao i zemaljskoga kapitana u Stajerskoj. Kralj mu je Ferdinand doznacio milostinju od 8000 forinti i go- disnju rentu od 600 forinti, i to pismom izdanim u Becu 4. rujna 1556. Ivan Ungnad ostavio je na to zcmlje i oblasti kralja Perdinanda, te je posao u Njemacku, odakle je pomagao sirenje Lutherove vjere medju juznim Slavenima, narocito medju Slovencima i Hrvatima. Kapitanom zemaljskim u Stajerskoj postao je mjesto njega Juraj Herberstein, a vrhovna kapitanija na krajini Hrvatske i Slavonijc zapala je dosadanjega hrvatskoga kapitana Ivana Lenkovica. Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.— 1 564.). Ban Petar Erdedi i vrhovnl kapitan Ivan LenkoviC. Pobjeda Ivana LenkoviCa kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); pro- vale bosanskoga pa§e MalkoCbega u Hrvatsku (1558.— 1561.) I pad Otoka, Bu§eviCa, L|e§- nlce (1558.) i Novlgrada (6. lipnja 1560.); poraz MalkoCbega na Kupi bllzu Hrastovice (8. II- stopada 1561.). Ban Petar Erdedi provalio u tursku Slavonlju gotovo do Poiege, a sigetski kapitan Nikola ZrlnskI razblo pozezkoga sandzaka Arslanbega kod Moslavlne na Dravi (26. oiujka 1562.); mir s Turclma na osam godlna (1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuCak crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Draskovic postao zagrebaCkim biskupcm (19. studenoga l.'>63.). Smrt kralja Ferdlnanda (25. srpnja 1564.); razdloba njegove driavine medju sinove; osvrt na niegovo vladanje u Ugarskoj I Hrvatskoj. Novi ban Petar Erdedi bio je vec dobro poznato lice u Hrvatskoj. Jo§ otac njegov, takodjer po imenu Petar, vrSio je znamcnitn ulogu ii Slavo- niji i Hrvatskoj, odkad bijaSe od strica svoga, kardinala i nadbiskupa Tome BakaCa od Erdeda god. 1521. uz posjede Monyorokerck (Eberau) i KTTFmcnd u Ugarskoj primio pro- strana imanja u Slavoniji, kao gradove Moslavmu, Jclengrad (Zaruaskeii). Dijanovec (Dianuara), kaSteo Plovdin (castellum Blodyn, Plowdyn) i varoS Kntinu (oppidum Ko- tenya) n kri^evaCkoj ?.upaniji, gradove OkiC. Jastrcbarsko i Lipovac ii zagrebaCkoj, I na- pokon znameniti Cesargrad u vara^.dinskoj ^upaiiiji. Po tim posjedovanjima n Ugarskoj i 14* 212 fERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). Slavoniji stao se je stariji Petar Erdedi pisati i zvati »Petar Erdedi od Monyorokereka i vjeciti knez od gore Zaprte Moslavine« (de Monyorokerek et perpetuus comes Montis Claudii). Suvise je poznato njegovo djek)vanje za borbe izmedju privrzenika Ferdinan- dovih i Zapoljinih u Slavoniji, kao i poslije izmirenja obiju stranaka. U svim javnim po- slovima stajao je vazda uza svoga rodjaka (brata), zagrebackoga biskupa Simuna od Erdeda. Petar Erdedi Stariji bio je dva put ozenjen (prva zena Sara Banic ili Banfi, druga Dora Puchhaim), te je umro god. 1543. u Mletcima. Sin njegov Petar mladji preuzeo je ba- stinu iza otca u casu, kad je Moslavini i ostalim gradovima na iztoku prijetila dnevice opasnost, da dodju u tursku vlast. Stoga se je miadi Petar tijesno priljubio banu Nikoli Zrinskomu, te se zajedno s njime macem u ruci borio za svoju domovinu i zavicaj. Ali vec 1545. obladase Turci Moslavinom i ostalim gradovima na jugoiztoku krizevacke zupanije, pa tako izgubi Erdedi najljepsi i najbogatiji kraj svoga vladanja. Toga Petar Erdedi nije mogao pregorjeti, te je sav dalji zivot posvetio borbi s Turcima, ne bi li kada tada povratio svome rodu izgubljene oblasti. U to ime stupio je i u krajisku sluzbu kao kapitan, te je u polovici god. 1554. od vrhovnoga kapitana Ivana Ungnada preuzeo obranu gradova Kostajnice i Novigrada na Uni, koje bijase ban Zrinski ustupio kralju, jer ih sam nije mogao vise braniti. Kao kapitan Kostajnice i Novigrada imao je Erdedi god. 1555. mjesecnu placu od 125 forinti; suvise je za uzdrzavanje svojih 155 konjanika dobivao mje- secno po 705 forinti. Steta, sto nije kapitanije zadrzao i slijedece godine; mozda ti zname- hiti gradovi ne bi tako lako postali turskim plijenom.* * Hrvatski bani iz porodice Erdeda (Baka^a). Franjo Bakocz (Bakolcz) de Erdewd (u Szatmarskoj zupaniji). 1459. Nikola Toma I. 1489. nadbiskup ostrogonski p^l: t 15./VI. 1521. 1489. t 1543. u Mletcima. 1. ^ena Sara Banfi 2. zena Dora Puchhaim. 1. Petar II. 1557.— 1567. ban hrvatski 1565. postao grofom; f 26./IV. 1567. 1. zena Margareta Tahi, 2. zena Barbara Alapic. 2. Toma II. Petar 111. rodj. 1558. f 1624. f 1613. 1584.— 1595. \ ban hr- zena buzana Stu- 1608.— 1614./ vatski benberg. zena Ana Marija Ungna- I dova. 3. Sigismund 1. 1627.-1639. ban hrvatski. zena Krsto t 1621. Barbara Thurzo Juraj 11. 1662. tavernik. Gabrijel t 1660. Aleksandar 1. 1715, Aleksandar 11. - Vuk (Wolfgang) t 1645. iena Barbara Thu- roczy 4. Nikola t7./Vl. 1693. 1. ^ena Julija Draskovic 2. iena IzabelaGallenberg. Ladislav 11. Ljudevit t 1751. t 1766. zena Ana Marija Illyeshazy. Nikola V. Aleksandar 111. 5. Ivan V. Karlo V. f 1757. t 1793. rodj. 14./V. 1733. f 20./111. 1806. 1772. zena Ana Szechenyi. BAN PETAR ERDEDI. 213 U drugoj polovici 1556., kad se je vec znalo, da Nikola Zrinski nlkako ne de ostati banom hrvatskim, poCelo se pomiSljati na to, da ga zamijeni Petar Erdedi, koji se bijaSe dosad vise puta proslavio na bojnom polju, U to se je doba Erdedi jo§ jaCe pnljubio Zrin- skomu, pace je svoju kcer Aiiu od prve zene Margarete Tahi zaruCio s Nikolinim sinom Jurjem. Gotovo u isto vrijeme ozenio se je Erdedi drugi put Barbarom, kcerju Ivana Alapica, kojoj je 3. srpnja 1556. zapisao Cesargrad. Nekoliko tjedana zatim, 28. kolovoza, dodjoSe oba kneza, Zrinski i Erdedi, pred zagrebacki kaptoi, te objaviSe zaruke svoje BAN PETAR ERDEDI (ERDEWDY). Po slici, koja sc Cuva u dvorima grofa Stjepana Erdeda u Jastrebarskom. djecc. Da im pak prijatcljstvo bude evrSCe i stalnijc. predade Erdedi naniah svoju k(5er Zrinskomu i njegovoj 2eni Katarini, da ju odhranjuju; suviSc ustupi on s torn svojoni k6cm Zrinskomu i njegovu sinu svoje gradove Monyorokcrck i VereSvar u ^cljeznoj iupaniji. Erdedi pridria ipak sebi i svojim nasljednicima pravo, da mogu reCene gradove u Ugar- skoi natrag uzeti, ako umre ili njegova k6'\ ili banov sin ne ostavivSi za soboin potomaka. U torn sluCaju trebat <^e da se Zrinskima vrati najprije svota od 8116 forinti i 66 denara. koju je Zrinski sada Erdedu posudio, zatim da im se naknadi svc §to Cc sada potroSiti. 214 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). da izkupe one cesti spomenutih posjedovanja, sto ih je Erdedi svojim prijateljima i sluzbe- iiicima pozalagao, napokon da im se vrati sav novae, koji ce potrositi za gradjenje i po- pravljanje recenih gradova. Zarukama svoje kceri Ane s mladim Jurjem Zrinskim zelio je Petar Erdedi ocito podici ugled svoje porodice. Ali cijena, za koju je to imao postici, cinila mu se je naknadno prevelikom. I tako se je zgodilo, da je Erdedi vec iza nekoliko dana, naime 8. rujna, utanaceni ugovor opozvao, jer je stetan za nj i za njegove potomke. Tek 13. veljace 1557. dodje do nove pogodbe izmedju oba kneza, i opet pred zagrebackim kaptolom. Zrinskomu ostadose gradovi Monyorokerek i Veresvar, pace on dobi jos grad Catar i varos Paku ii zaladskoj zupaniji; no za to ustupi Erdedu neke svoje gradove u Slavoniji, kao Medved- grad u zagrebackoj zupaniji i Rakovec u krizevackoj zupaniji. Povrh zamjene izplati Zrinski Fetru Erdedu jos u gotovom 11.000 ugarskih forinti; suvise dade mu jednu bom- bardu za obaranje zidina, vrijednu 1000 forinti. Erdedi predade na to s dozvolom Nikole Zrinskoga Medvedgrad literatu Ambrozu Qregorijancu u zamjenu za neke posjede oko grada Rakovca. Tako dodje Medvedgrad u ruke porodice Qregorijanaca. Mlada Ana ostade i dalje u kuci Nikole Zrinskoga kao zarucnica Jurjeva; no poslije se s nepoznatih razloga zaruke razvrgose, sto bi prvi povod Ijute mrznje izmedju obiju knezevskih poro- dica, koja je prestala tek propascu Zrinskih. F'etar Erdedi bijase vec preuzeo bansku cast, kad je utanacio novi ugovor s bivsim banom Nikolom. Znacajan je razlog s kojega je novi ban ustupio bas svoje gradove u Ugarskoj, a primio u zamjenu Zrinskove u Slavoniji. U doticnoj kaptolskoj izpravi kaze se izrijekom, da je to ban Erdedi ucinio »posmotrivsi, da su ona njegova imanja, sto ih imade u Ugarskoj, tako znatno iidaljenaodnjegovestolice, koju imade u ovoj kraljevini Slavoniji u toj svojoj sluzbi... da bi za nji- hovo uzdrzavanje i obskrbljivanje morao vise trositi, nego sto bi od njih primati mogao«. Novi ban napustio je dakle svoje posjede u Ugarskoj, pa je okupio svu svoju snagu u Sla- voniji, da bude vazda spreman i nazocan, kad bi mu bilo braniti povjereno kraljevstvo. Za tu dicnu zadacu dobio je dostojnoga druga, vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovica. Ivan Lenkovic takodjer se je dosad mnogo izticao u javnom zivotu Hrvatske i Sla- vonije. Lenkovici jesu starinom iz hrvatske Like. U drugoj polovici 15. stoljeca ili prvih godina 16. stoljeca izselila se je jedna grana te porodice u Kranjsku, dok je druga ostala u Lici, te se poslije poturcila. Od kranjskih Lenkovica spominje se prvi Mihajlo Len- kovic god. 1527. kao obskrbnik grada Postojne, koji je tada pripadao knezu Krsti Fran- kapanu. Sam Ivan Lenkovic iztaknuo se je prvi put god. 1529. prigodom podsade Beca; poslije, oko god. 1537., sluzi vec u hrvatskoj krajini u bihackoj kapitaniji kao zamjenik kapitana ili porucnik uz mjesecnu placu od 32 forinte. U to je doba jamacno vec drzao u Kranjskoj grad Otocec (Wordl) kod Novoga mjesta (Rudolfova). Svakako prije 1539. postao je kapitanom u Senju uz godisnju placu od 600 forinti. Kako je senjski kapitan za- povijedao ondjesnjim Uskocima, povjerena bi mu oko god. 1546. i kapitanija nad zumbe- rackim Uskocima u Kranjskoj, pa i nad Bojancima u potonjem Marindolu. Tako je postao glavar svih Uskoka od Senja do Save. Poslije bi mu jos povjereno pregledavanje svih gradova na hrvatskoj krajini, te je on od godine 1550. redovito sastavljao izvjestaje o stanju hrvatske krajine, kao i predloge, kako da se namire sve potrebe njezine. Neke je stvari i sam izvodio; tako je obnovio utvrde grada Senja, te je za zastitu njegovu po- digao 1551. — 1554. grad Nehaj vise njega. U isto je vrijeme gradio takodjer za sebe u Kranjskoj na rijeci Kupi grad Podbrizje ili Podbrezje (Freithurn), da bude i nje- govim zaklonistem i branikom Kranjske od turskih provala iz Hrvatske. Taj grad, osnovan na veliko, s ogromnim prostorijama i cvrstim kulama, stoji jos i danas. Oodine 1553. po- stao je Lenkovic kapitanom hrvatske krajine, a u drugoj polovici 1556., nakon odstupa Ivana Ungnada, zapala ga je Cast vrhovnoga kapitana za citavu krajinu hrvatsku i sla- VRHOVNI KAPITAN IVAN LENKOVlC. 215 vonsku. Kako je dosad kroz dvadeset godina neprestano sluzio na krajini, bio je nesum- njivo najpodesniji, da vr§i tu te2ku slu2bu. A on ju je i Castno obavljao uz lozinku »Sto Bog dade« kroz daljih deset godina. IBp Sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije na kojemu bi se novi ban Petar Erdedi sta- lefima predstavio i instalirao, nije se sastao 15. sijec^nja 1557., nego tek 7. o^ujka. Kra- Ijevi oratori ili komesari bili su Franjo Tahi, mestar kraljevskih konjuSnika i §oprunski zu- pan Ivan Pethew de Qerse, oba posjednici u Slavoniji, Stalezi se raduju, §to je kralj ime- novao banom Petra Erdeda. da bude u ta tuzna vremena »glava i branitelj kraljevina« (velut caput et defensorem); oni primaju oduSevljeno novoga bana, pa ce iz zahvalnosti vazda vjernom sluzbom uzvracati, dokle budu zivjeli. Ali se njima ne svidja, §to su kra- Ijevski komesari htjeli iznuditi od bana nekakvu pismenu obveznicu (literas quasdam re- versionales), sto je Ijudskoga pametara, dosad necuvenu, a pravima i starim slobodama staleza i redova oprijeCnu. Njegovo velicanstvo neka ne udostoji recenoga bana, a ni vjerne staleze trazenjem ovakove obveznice uznemirivati; stoga se i nadaju, da takovo Sto ne 6e kralj s obzirom na njihova stara prava i obicaje poku§ati, nego da ce ih u sta- rim njihovim pravicama zajedno s gospodinom banom uzdrzati. Stalezi smatraju za do- voljno, da je ban prema sadrzaju pisma. sto su ga komesari od njega trazili, pred sta- lezima i redovima polozio prisegu \ to u onom obliku, kako su to cinili svi njegovi predSastnici. Nakon instalacije stvorili su sabrani stalezi mnogo zakijucaka, koji se poglavito ticu obrane nesrecne domovine. Premda je zemlja pored neprestanih neprijateljskih provala, kuge i smrti nemilo stradala, a naro^ito prosloga Ijeta, tako da ostatcima prijeti smrt od gladi, ipak stalezi na zahtjev kraljevskih komesara dozvoljavaju ratnu dacu ili subsidij od jedne forinte, koja se imade ubrati u dva obroka. Od placanja te dace oprostena su medjutim sva mjesta, koja su nedavno od neprijateija spaljena i poharana. Nadalje mole stalezi kralja, da toCno svakoga mjeseca doznacuje banu placu za uzdrzavanje banske cete, pace da tu c^etu radi obrane krajine sto moguce vise pojaca; nadalje da skloni svoje nasljedne pokrajine Stajersku, Kranjsku i Korusku, pa da i one svoje Cete u sluCaju po- trebe poslju u Hrvatsku i Slavoniju, gdje ce zajedno s banom odbijati neprijateljske na- vale. Napokon odredjuju. da svl stalezi i redovi moraju drzati spremne i oruzane peti dio svojih kmetova, pa da ih na banov poziv s mjesta poslju onamo, kamo se njima zapo- vjedi. U skrajnjoj pak nu2di moraju svi listom ustati na oru^je, te se skupiti oko banovca Mihajla Kerecenja; ali oni ce ratovati samo u domovini, naime u Hrvatskoj i Slavoniji. a nipo^to izvan granica kraljevstva. Tko se ne odazove pozivu na obci ustanak, bit 6e od bana ka^njen primjerenom kaznom, Oslobodjene su tek udovice, bolestnici i siroti^ad. Osobitu brigu posvetio je sabor utvrdjivanju i popravljanju krajiSkih gradova tako u Hrvatskoj kao u Slavoniji. Stalezi odredjuju potanko, tko de sve poci na radnju i tko 6e dova?.ati stabia i ostalu gradju na krajinu. Dova?.anje gradje do gradova zapo(ict ce drugi dan Duhova, naime 7. lipnja, a nadzirat ce ga banovac Mihajlo KereCcnji s pod^u- panima i plemidkim sudcima. Sabor odredjuje potanko ovo: Za utvrdu grada I varoSi Koprivnice (dova?.anjc gradjevnoga lijesa i radnike) poskrbit ce se posjednici imanja oko Vara^dina. koji prcbivaju na otocima uza Dravu. O j u r g j e v a c je dobro utvrdjen, te ne treba daljih radnja. No zato treba utvrditi varoS K r i ?. e v c e, koji nijesu utvrdjeni, a sami su varoSani ubogi, da to urade: stoga se odredjuje za taj posao Citava vara?-dinska 2upanija. naime pripadci gradova Tabora, Kostela. Krapine. Lobora, OStrca. Fielca. Zajezde, Vinicc. Trako§<iana. Bistrice, Zlatara, Lepoglave. HraSdine, Bisaga, Maloga Kalnika, (3u§(ierovca, Dubovca. Bele, Ivanca, MaruSevca. Orebena. .lurketinca, i imanja ostalih susjcdnih plemiOa, Razva- Ijene zidove Velikoga Kalnika popravit Oc sam vlastnik Ivan Alapi(^. a tako isto zagrebaCkj kaptol svoju tvrdjicu u VaraWinskim Toplicama. Za utvrdu tvrdinje S v e 1 1 216 F'RRDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). Ivan 2 a b n o, gdje se drze straze, dati ce radnike i povoz plemici jednoga selista iz Mo- ravca i Visokoga, a za kasteo Q r a d e c zagrebackoga biskupa odredjuje se 100 radnika iz krizevacke zupanije, zatim posjedi Miholjec i Fodrovec. Varos Ivanic s ondjesnjim klostrom, koji pripada zagrebackomu biskupu, utvrditi ce zagrebacka zupanija s ove strane Save. Bozjakovina prepusta se vlastniku Franji Tahiu i njegovim kmetovima; a za S i s a k ce osim podanika kaptola zagrebackoga raditi svi plemici izmedju Save i Kupe, izuzev plemice i njihove podanike, koji su nedavno od Turaka stradali. Grad H r a s t o- vica zagrebackoga biskupa popravit ce podanici, koji poda nj spadaju, a P e t r in j u i Q r a d a c kaptola zagrebackoga moraju utvrditi kmetovi gradova Stenicnjaka i Perne. Za gradove Prekovrski i Zrinj odredjuju se podanici gradova Vranograca i Podvizda, za B 1 i n j u kmetovi opatije u Topuskom, a za S v i n i c u pobrinut ce se sam ban. Treba jos utvrditi gradove Dreznik, Trzac, Modruse, grad i manastir u S 1 u n j u Za- jedno s varosi, a to ce uciniti podanici Skrada, Novigrada, Ribnika, Breznice, Peci, Hresna, Hojsica, Belaja, Bosiljeva, zatim sva imanja kneza Franje Frankapana Slunj- skoga, kao i plemici Smrckovici, Vladihovici i Klokocki. Qrad S t u r 1 i c preuzet ce ple- mici od Zavrsja, Raven i Kostanjevec domaci kmetovi, a R a s i n j u sam vlastnik Ivan Pekri sa svojim podanicima. Najvise su stalezi zabrinuti za grad Zagreb, tako za biskupski na kaptolu, kao i za slobodni kraljevski grad Qradec. Stoga mole pokorno njegovo velicanstvo kralja, »da bi on udostojao poskrbiti se za svoj kraljevski grad na brdu Grade u, koji je metropola (ili glavni grad) ovih kraljevina njegovog velicanstva, te da bi ga i dalje milostivo utvrdjivao i jacao, da ne bi nakon gubitka nje- gova, sto Bog odvratio, i ostatci ovoga kraljevstva po njemu propali, te ostalim kraljevi- nama njegovog velicanstva ocita pogibao zaprijetila« (dignetur ... ad civitatem suam regalem Montisgrecensem, quae est metropolis istorum regno- r u m suae maiestatis, aliqua ulteriori communitione et fortificatione clementer providere, ne amissa ea, quod Deus avertat, et reliquiae huius regni ex ea pereant, ac reliquis regnis suae maiestatis periculum evidens immineat). Sabor bavio se je i upravnim poslovima. Tako je ustanovio, da oktavalni sud ima zapoceti 1. svibnja, pa da traje redom kroz 32 dana. Nadalje je zakljucio, da u pogledu selenja kmetova vrijede odredbe proslogodisnjega ugarskoga sabora u Pozunu. Jos je zamolio kralja, da sto prije imenuje velikoga zupana za varazdinsku zupaniju, jer je do- sadanji veliki zupan Ivan Ungnad otisao, a podzupan Pavao Ratkaj umro, pa tako nema ni jednoga ni drugoga. Osobito je zanimljivo, kad sabor moli kralja, da podijeli banu povlast (authoritatem) za darivanje osastnih (smrcu ili nevjerom izpraznjenih) plemickih posjeda s najvise dvanaest podanika zasluznim Ijudima. Sabor se nada od te povlasti velikoj ko- risti za »odrzanje ostataka ove bijedne domovine«. Napokon pobrinuo se je sabor i za na- mirenje domacih potreba, u koliko nijesu spadale na obranu zemlje. Trebalo je placati ba- novca, podzupane, kao i nuncije, koji su polazili na ugarski sabor. Za te domace troskove zavedena bi (svakako vec prije, ali se sada prvi put izrijekom spominje) posebna daca, koja se je poput ratne dace pobirala po dimnjacima. Prema tomu zvala se je takodjer i d i m n i c a (pecuniae fumales). Dok je ratnu dacu pobirao kraljevski dikator i eksaktor, stalezi su sami odredjivali, tko ce dimnicu pobirati. Ratna je daca tekla u kraljevsku bla- gajnicu (komoru) ili se je izplacivala onomu, kojega je kralj za to ovlastio; dimnica se je pohranjivala u zemaljsku blagajnu. Sto se dosad znade, sabor je god. 1557. prvi put do- zvolio u ime dimnice po' 12 denara od svakog dimnjaka, te je kanoniku lektoru zagre- backomu Luki povjerio kao eksaktoru pobiranje te dace. Briga hrvatskih i slavonskih staleza za obranu krajine bila je posve opravdana, jer su mogli znati za stalno, da Turci nakon zaludne podsade Sigeta, kao i nakon gubitka Korotne i Bobovca (Bobovisca) ne ce mirovati, to manje, sto im je padom Kostajnice stajao POBJEDA LENKOVICEVA KOD SV. JELENE. 217 otvoren put za provale u ostatke kraljevine Hrvatske Izmedju Une, Save i Kupe. Tu su stajali prvi na iidaru gradovi Nikole Zrinskoga. I zaista vec 23. travnja 1557. javlja Zrinski iz Cakovca: »Doneseno nam je jucer pismo iz Hrvatske, u kojem nam pi§u, kako su proSlih dana dvije turske Cete udarile na naSa imanja: jedna oko LjeSnice, a druga pod Krupom. No obje su s Bozjom pomoci od naSih sluzbenika, koji su se iz svih naSih gra- dova okupili u jedno, srecno suzbite pod Ljesnicom, kao i pod Krupom. Petdeset je Turaka zarobljeno, a osamdeset ubijeno«. Medjutim ova cetovanja bila su tek predtec3e vecih podhvata. Hrvatski i slavonski stalezi sastali su se zato oko 27. svibnja ponovno na sabor u Zagrebu, gdje su izabrali nuncije na ugarski sabor u Pozunu, koji bijase kralj Ferdinand sazvao za 1. lipnja 1557. Na torn drugom saboru nametnuli su stalezi dalju dimnicu od osam denara po dimniaku. da se tim namiri trosak za nuncije ili oratore u Pozun, gdje ce se uz ino razpravljati o zajednickoj obrani protiv turske sile. Zakljucke ugarskoga sa- bora, koji je trajao preko mjesec dana, potvrdio je kralj Ferdi- nand u Pozunu 3. srpnja 1557. Gotovo u isto vrijeme, kad je bio na okupu ugarski sa- bor u Pozunu, trsili su se Ferdinandovi poslanici u Carigradu, da utanace mir sa sultanom Sulejmanom. Ferdinandu bilo je nakon odstupa brata Karla V. nada sve stalo, da sto prije po- stane njemacko-rimskim carem, pa je bio gotov i na vece zrtve, samo ako niu sultan ostavi onaj dio Ugarske, koji je u taj mah dr2ao. Ali sultan ni njegov veliki vezir Rustan nijesu htjeli ni na to pristati. Prigodom audiencije kraljevskih posla- nika 28. lipnja 1557. zahtijevao je sultan, da mu Ferdinand pre- dade tvrdje Siget, Palotu i Jegar. zatim da mu izplati zaostali danak i da ga povisi, napokon da Ivanu Sigismundu ustupi sve one zupanije i kotare u Ugarskoj. koji su bili uz Erdelj prijc godine 1551. Nakon duljega pregovaranja privolio je sultan ipak, da ^e dozvoliti mir, ako mu Ferdinand predade Siget i namiri duzni dvogodisnji danak, S tima uvjetima poslao je sultan u polovici kolovoza biskupa Vrancica i Zaya kralju Ferdinandu, pridrzavsi Busbecqua u Carigradu. Dok Ferdi- nand odluCi, neka traje primirje. Medjutim primirje slabo je vrijedilo, a najmanje za hr- vatsko kraljevstvo. K tomu nije Ferdinand mogao ni htjeo nikako privoliti, da ustupi Siget, pa tako je naskoro planula borba na vi§e strana. NajviSc su od toga patile bas Hrvatska i Slavonija. Vec 31. srpnja javlja ban Petar Frdedi iz svoga grada 2elina u Turopolju, kako su se skupile dvije jake turske vojske, jedna u Banjaluci, a druga u Po2egi s tom namjerom, »da ostatke ovoga pretu?.noga kraljevstva opustoSe, osvoje i zauzmu«. Neka se stoga Ivan Lenkovic s ostalom gospodom pobrine, »da nas Turci nepripravne i drijemaju(5e ne za- teku«. Medjutim je i Lenkovic doznao od svojih ulioda, da se je bosanski AlipaSa sa svo- jim sand2acima: herccgovaCkim MalkoCbegom i hIivanjsko-kliSkim Ferhatbcgom sjcdinio kod Banjaluke s ocitom namjerom, da provali u Hrvatsku ili Slavoniju. pa je sve moguee udeslo, da im odoli. Tako je i Nikolu Zrinskoga o tom obavijcstio; ali Zrinski nije mogao ostaviti Medjumurja, jer je oCeklvao navalu pecujskoga sand^aka. pa je samo poslao 100 konjanika za obraini svojih gradova na hrvatskoj krajini. One 4. kolovoza javlja opet ban Petar Krdcdi iz ;^elina, kako su haramije zarobili kod Zrinja tri TurCina, koji ka?.u. da bosanski pasa i MalkoCbcg s velikim brojem konjanika kane Cetovati po Hrvatskoj. dok cc njihovi pjeSaci popravljati i obnavljati zapuStcni i razvaljeni Novigrad na Uni. Na STARIJl BANSKI PECAT PETRA ERDEDA. S povelje, izdane u Za- grebu 10. svibnja 1557., a Cuva se u arhivu jugo- siavenske akademije. U sred peCala grb gelen i kolo). Napis: Petrus Erdewdy conies de Mo- (n)yoroker(ek). 218 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). to je ban izdao zapovijed, da se u Hrvatskoj i Slavoniji s mjesta svi listom (omiies capi- tatim) dignu na noge. Ban svjetuje vrhovnoga kapitana Lenkovica, da se sa svojim voj- nicima smjesti u Krizevcima. Ban sam sa placenom cetom utaborit ce se u Ivanicu i Ra- kovcu, jer u Krizevcima nema dovoljno hrane za tolike cete; narodni ustanak slavonski skupljat ce se koje kod Krizevaca koje kod Rakovca, a hrvatske ce se cete utaboriti kod Topuskoga. Lenkovic neka mu kaze, sta misli o torn razporedu, jer je ban pripravan poci onamo, kamo bi mu on svjetovao. Samo treba pripaziti i na Hrvatsku. Bojazni i priprave bana i vrhovnoga kapitana bile su zaista opravdane, jer je malo dana zatim jedna velika turska ceta od 4000 konjanika, po svoj prilici iz cazmanskoga ili pozezkoga sandzaka, provalila u Slavoniju, te udarila dolinom Lonje. Ali 19. kolovoza, u cetvrtak, namjeriia se bas oko podneva izmedju Sv. Jelene i Rakovca, sjevero- iztocno od Zagreba, na Ivana Lenkovica. Premda je taj imao uza se samo 300 tezko obo- ruzanih konjanika i 100 lakih konjanika (katana), udario je hrabro na njih, te ih je »s oci- tom pomoci Bozjom« (mit sonder augenscheinlicher Qottes gewelltiger hilf) natjerao ii bijeg i razasuo. Ta je pobjeda jos vise razglasila Lenkovicevo ime. Tomasic zabiljezio je u svom Ijetopisu: »(jodine gospodnje ... velemozni je gospodin Ivan Lenkovic, zlatni vitez od Podbrizja, vrhovni kapitan njegovog carskog velicanstva, razbio Turke pod Zagrebom. Turska je vojska brojiia 4000 konjanika, opremljenih ratnim oruzjem, dok je Ivan Lenko- vic s malo i premalo, jedva sa dvije sto svojih konjanika na njih se oborio, te ih nemilo (miserabiliter) razbio, izgubivsi malo svojih, pa se kao pobjednik vratio i slavlje slavio u Zagrebu«. I Vramec zabiljezio je tu pobjedu uz godinu 1557.: »Ivan Lenkovic, general dobroga spomenjenia vitez, Turke s Alapi Janusem poleg Svete Jelene pri Rakovcu na Slovenjeh razbi, pobi i raztira. A Turkov bilo je cetiri jezera ali tisuc, Lenkovicevih ne vec nego cetiri sto junakov dobrih bilo«. Potonji Isthuanffi na siroko prica o boju kod Sv. Je- lene. Po njemu je tursku vojsku vodio bosanski pasa (Ferhatbeg), koji je presao Savu i stao harati po prostranom polju izmedju Ivanica i Zagreba. Kad je za to doznao Lenkovic, dogovorio se je s banom Erdedom, koji je tada bolestan lezao od uloga, pak je sa svojih 430 konjanika i Ivanom Alapicem posao za Turcima. Uzput sastao se je s Ladislavom Kerecenijem, koji bijase u Cirkveni obavio s bracom svojom diobu imanja. Skupivsi u sve do 1000 pjesaka i konjanika udari Lenkovic kod Sv. Jelene na Turke, te ih nagna u bijeg sve do Save, u kojoj se mnogi potopise. U boju izgibe i Sinan, legal (Ferhatbega), a u boju i na bijegu preko polovica Turaka. Krscani zaplijenise osobito mnogo konja, tako da je svaki vojnik dva do tri konja dobio. Valvasor napokon prica, da je Lenkovic udario na Turke klicuci »U ime Bozje« (V temu ime Bozje). Tri dana nakon pobjede — 22. kolovoza — boravi Ivan Lenkovic u Varazdinu, te izvjescuje stajerske staleze o dogadjajima proslih dana. Javljajuci im o svojoj pobjedi do- daje, da je istoga dana i kapitan Krsto Ungnad, sin bivsega vrhovnoga kapitana, sa svo- jom cetom razasuo pod Koprivnicom tursku cetu od 150 konjanika. U ostalom obavijestit ce staleze o svemu potanko vitez Vilim Qrasswein, Ivan Holbenberger i Krsto Lamberg, koje danas salje u Stajersku. Zanimljivo je, sto Lenkovic pise o daljim pripravama tur- skih sandzaka. Bosanski pasa i Malkocbeg pripravljaju se, da s topovima udare na Hrvat- sku, pa da uzmu jedan ili vise gradova. Topovi, sajke, uzeta i ostala bojna sprema: sve to stoji vec pripravno u Qradiskoj. Bosanski pasa, koji je bolestan, poslao je causa k ta- kodjer bolestnomu sultanu, pa ceka samo od njega naputak, sta da cini. Kako Ferdinand nije mogap nikako privoljeti, da ustupi ili razvali Siget, nije bilo nade, da bi tako brzo moglo doci do mira izmedju njega i sultana. Proglasivala su se do- duse primirja, ali su se slabo drzala, a najmanje od bosanskih Turaka. Bolestnoga bo- sanskoga pasu zamjenjivao je hercegovacki sandzak Malkocibeg, koji se je sada gotovo urotio, da satre ostatke Hrvatske. I tako bjesne borbe na krajini kroz daljih pet godina (1558. — 1562.) gotovo bez prestanka. Ali ni ban Erdedi ni Lenkovic nc stoje skrstenih ruku, TU2BE NA USKOKE. 219 a Lenkovica poma^u senjski kapitan Herbart Auersperg (Turjaiki) i slavonski po- ruCnik V i d H a 1 e k ii Varaidinu. Auersperg ubrao je pace u to prve lovorvijence, vo- deci svoje Uskoke na Turke. Kad se je naime jaka ceta turska od 4200 momaka god. 1557. priku^ila Senju, Auersperg je sa svojih 340 Ijudi provalio iz grada, oborio se na Turke. te ih natjerao u bijeg. Naravno da su tada njegovi Uskoci uzvracali nemilo za nedrago. i to ne samo Turcima. nego i njihovim prijateljima. MIetcima i DiibrovCanima. A pomagali su Senjanima i ostali Uskoci, razasuti po Vinodolu, a narocito u Bakru, gradu Nikole Zrinskoga. Odatle opet mIetaCke i dubrova^ke tuzbe kralju Ferdinandu na Uskoke. Dne 11. studenoga 1557. prijeti kralj Ferdinand iz Beca Nikoli Zrinskomu svoiom nemiloScu, ako ne povrati blago i trg, §to su ga njegovi Uskoci iz Bakra u iipnju oteli dubro- vaCkim. peraStanskim i mletaCkim brodovima u mietackoj iuci Cigale i pod Cresom. te odvukli u Bakar, gdje su sve predali kapitanu Petru Dentiju. U isto je vrijeme zapo- vjednik mietacke niornarice Fabije de Canale doplovio pred Senj, te 24. studenoga za- tvorio uiaz u luku, ne bi li Uskoke prinudio. da se okane cetovanja po moru. Ali trud mu je bio ialov, kao i njegova vojna slijedece godine. Jos 11. studenoga 1557. bijase se u Varazdinu po trcci put sastao sabor hrvatski i slavonski. kojemu su kao oratori kraija Ferdinanda pribivali Kristofor Bacani, Luka Sekelj i kninski bi- skup Ivan Ilocki. Zakljucci toga sabora nijesu nam poznati; ali nesumnjivo radilo se je na njem poglavito o obrani kraljevstva. jer Turci nijesu mogli zaboraviti na tezki poraz, koji im bijase Ivan Lenkovic zadao (per vendicarsi della rotta, ch' ebbero dal Lencovich). Tako bi nastavljeno cetovanje na krajini i kroz Citavu prvu polovicu godine 1558. U veljaci vodile su sc borbe oko Kegleviceva grada B 1 i n j e, a 18. travnja javlja Lenkovic o navaii Turaka na H r a s t o v i c u, odakle bi§e s gubitkoni suzbijeni. Uza sve to uvidjalo se je, da se ne ce moci bas svi gradovi u onom kraju odrzati, pa se je stalo snovati o torn, da znamenitije gradove uzme sam kralj u svoje ruke, a manjc znameniti i troSniji da se poruse, jer bi ih inac^e mogli Turci zauzeti. te se u njima utvrditi. No poradi toga bunili su sc mnogi hrvatski velikaSi i plemici, jer su ovako gubili svoje gradove i posjedovanja. Medjutim odpor hrvatske gospode nije mnogo vrijedio, pa tako bi§e zaista neki gradovi na hrvatskoj krajini razvaljeni, medju njima i Keglevicev grad l^linja. Htjelo se je poruSiti jo§ Hrastovicu i Bu- Sevi^ knezova Blagaja, ali tomu se je otimao sam ban Petar Erdedi, pa ie radi toga doSlo do opreke izmedju njega i vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovicia. Erdedi kratio se je vrSiti kraljev nalog tobo?>e radi Turaka, koji su u blizini: na §to mu je Lenkovic pismom iz Zagreba 28. lipnja javio, da je iz 2uzenberka u Kranjskoj poslano ^.eijeznoorudje za ruSenje gradova, a suviSe da je poSlo iz Kranjske 160 strijelaca prema Hrastovici i 40 strijelaca prema F3u§evi(Ju. Dok se je to zgadjalo na hrvatskoj krajini, skupljali su se bosanski Turci za nove provaie. line 28. srpnja 1558. tu2i se knez Franjo Blagajski u hrvatskom pismu na Ivana LenkoviCa iz svoga grada Brubna (Brumna) ovako: »Po torn neka zna v(a)§a m(ilost). da ovo drca danas tri sta konja pod grad naS Otok, i pred njim je hi! Huscinbeg MalkoC- begovic. I uskoci izmed njih jedan Turak k nam i povida istino. da je ostavil samoga Malkocbega na Kostajnici, i povida, da je poslal ulaka k caru po po§ti, pitaju(ii cara. Ca mu veli Ciniti, ili zemlju harati. ili grade zauimati. A jur ne znamo. Ca tc do tih dob uCiniti . . Ja se, vim, bojim. da nas porobi . . .« Potaknut ovim pismom i drugim glasovima iz hr- vatske krajine, Lenkovic je kroz Citav mjesec kolovoz Cinio pripremc za obranu njezimi MALI Ft:CAT BANA PETRA ERDEDA. S povelje, izdane u Ja- strebarskom 12. ozujka 1557., kojom dozvoljava Ivanu Aiti(^u od Buzete, da na svome posjedu u Hresnu podigne grad ili kaSteo. Orb i poCetna slo- va P(etrus) E(rdewdy). Izvornik u arhivu jugosl. akademije. 220 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). Gledao je prema svojirn silama povecati posade u krajiskim gradovima; rusio gradove, koji se ne bi mogli braniti i napokon je primao pod kraljevsko okrilje gradove pojedinih veli- kasa, koji ih sami ne bi mogli drzati. Suvise je o svima kretnjama turskim obavjescivao tako mladoga kralja Maksimilijana, kao i staleze susjednih zemalja. Tako je iz Zagreba javio stajerskim stalezima, da se Turci prirnicu Hrastovici i Sisku, pa ih je zamolio, da poslju i oni svoje cete na krajinu. Napokon je odredio, da se pri dolazku Turaka na odre- djenim injestima pale vituljace ili gromade, zatim da se pucnjavom iz topova i muzara poziva narod na okup. I sam kralj Ferdinand odredio je mjeseca kolovoza, da se u Sta- jerskoj i Koruskoj podigne svaki trideseti momak, pa da se sabrane cete odpreme na krajinu. U oci prijetece provale turske sastao se je 1. rujna 1558. i hrvatsko-siavonski sabor u gradu Zagretu, koji je mcdju inim odredio pobiranje dimnice (pecuniae fumales) po osam denara od dimnjaka, da se njom namiri trosak poklisarima ili oratorima, kojima je bilo poci u stajerski Qradac. Tom je prigodom boravio u Zagrebu i vrhovni kapitan Ivan Lenkovic, koji je istoga dana stajerskoga zemaljskoga kapitana Jurja Herbersteina oba- vijestio o manjim cetovanjima turskim po Hrvatskoj. Tako je jedna ceta od 800 momaka 28. kolovoza presla preko Une izmedju Krupe i Stijene (Bijele Stijene), te zarobila do 80 ubogih krscana i mnogo stoke; no na povratku oborili su se na njihovu straznju cetu od 200 Ijudi sluzbenici Nikole Zrinskoga i kranjski puskari, te su ju kod Une razprsili i poda- vili, dok je glavna ceta s plijenom srecno umakla. Druga ceta turska od 500 momaka pro- drla je opet 30. kolovoza prema Hrastovici i Gorama, te je spalila vise sela i zarobila preko sto krscana i velik broj stoke, premda su ju Lenkovicevi laki konjanici progonili. Len- kovic stoga moli, da Herberstein bude spreman sa zemaljskim ustankom i sa 2000 puskara. Sa nekim odredbama bana Erdeda i Lenkovica kao da nije bio sporazuman raz- ban Nikola Zrinski. Dne 5. rujna tuzi se on iz Monyorokereka palatinu Nadazdu, sto su ban i Lenkovic dali razvaliti tri grada u Hrvatskoj; jedan njegov, a ostala dva drugih plemica; zatim sto su njegove gradove Zrinj i Prekovrski, iztjeravsi iz njih njegovih 100 konjanika i 50 pjesaka, preuzeli u okrilje i obranu kraljevsku, te ih predali nekim Vlasima za cuvanje. Bojati se je, da se ne dogodi sada sa Zrinjem i Prekovrskim sto se je pred dvije godine zbilo s Kostajnicom i Novigradom. Dok su Kostajnica i Novigrad bill u kraljevskim rukama, stajalo je uzdrzavanje i obrana njihova godisnjih 7000 forinti; to- liko ce se trositi takodjer za Zrinj i Prekovrski, a on bi to s manje troska cinio. Cim je neprijatelj cuo, da su ona tri grada razvaljena, s mjesta je onamo udario, pa ne nasavsi ih vise robio je na sve strane i mnogo naroda sa sobom u suzanjstvo poveo. Napokon je i Malkocbeg skupio dosad jaku vojsku, pa ce ili udariti na Slavoniju ili pustositi ostatke Hrvatske. I zarsta je Malkocbeg vec prvih dana rujna stajao na Levackom polju zajedno sa svima medjasnim sandzacima (pozezkim, cazmanskim, hlivanjsko-kliskim), te je samo cekao na odgovor iz Carigrada. Na sam Miholjdan, 29. rujna 1558., presao je blizu Kostaj- nice preko Une, pa je onda harao ostatke hrvatske zemlje izmedju Une i Qline, a zatim izmedju Qline i Korane. Tom su prigodom osobito stradali krajevi oko T o p u s k o g a, koje bijase nedavno doslo u vlast zagrebackoga biskupa Matije Brumana, zatjm predjeli oko Stenicnjaka, koji je pripadao palatinu Tomi Nadazdu, napokon kotar grada Perne. Ivan Tomasic javlja u svojoj kronici o toj provali ovako: »Godine Gospodnje 1558. na blagdan sv. Mihajla arhandjela dosao je pasa Malkocbeg sa 11.000 Ijudi u Hrvat- sku, te spalio gotovo veci dio Hrvatske, po imenu P e r n u, Z 1 a t, K r s t i n j u, K 1 a d u s e, Vranograc, Bojnu; a na blagdan sv. Jeronima (30. rujna) citav su dan Turci napa- dali, ali nijesu ni§ta izvrsili. vec su mnogi od njih pod K r s t i n j o m izginuli«. O torn ce- tovanju Malkocpase u posljednja dva dana rujna javio je i Stjepan Kapitanovic, sluzbenik MALKOCBEQ HARA HRVATSKU. 22l Nikole Zrinskoga, 5. listopada iz Ostrozina svome gospodarii u hrvatskom pismu ovo: »A vasa milosti. glasa inoga nc umiin pisati, nego ovo Tiirci porobise ovu zemlju. Dojde vojska na Miholjdan i dade zob ondi, kadi s vasom (miloScu) Tiirak strgahema (strgosmo) s onkraj Pedlja. I kako dojde priko Oline, tako i pusti na vsaku stranu. A mi sto nas bise vaSe milosti slug, potegnusmo ovamo k Perni i ne mogosmo Zegerdomsyam preteci, nego s timi Zajedno dojdohmo v Pernu i hvala Bogu dosta krscenikov oslobodismo. A vojska pustoj k Topusku i do Bovica, i do Ostrozina, i do Stinicnjaka i dosta robija vze. A ba§a pade med Ostrozinom i med Pernom pri TribCi. I ondi pade o vecernoj i les^a do sutra do sunCa iztoka, i suznji povidaju, ki su od njih pohitani, da je vojske bilo deset tisuc. A mi, ki smo inda vojsku vidili, ne moremo reci, da je vojske vece od sest tisuc. A vece da nije gospodine moj, gda vidil sam vojsku vsu i tri krat, da nisam vidil med njimi vse trista kopaj v njih. A s ba§om je bil: Ferhat beg Pakarski, i cehaja Pozezki, i Hercegovski 6e- haja, i HIivanjski cehaja. Vece ni s njim bilo, nego taj jedan beg. A kada pride od ovoga, kada se ganu, tako spa pod Kladusom a o domu, da se zdize i dojde na Vranograc, i ondi va§e milosti slug onih muzi nikoliko posikose, a nikoliko pohitase. I spaSe pod Brynom, kada se od Kladuse ganuse na Prosinji. A ja kako vidih, da vojska pranu simo k nam, tako ja potegnuh na Gvozdanski bojeci se, da bi Jame i on ziocesti varas pozgali i gospo- dicice; koga mogoh najti, ki se nisu bili razcetali, zvah sobom. A kada se vojska zdize iz Prosinje, tako otide preko drumom prvim, ne navratise se k nam. ni na (jvozdanski, ni na Jame«. »A Tudoru (kapitanu u Novigradu izmedju Kladuse i Peci) povidase, da ga je pital All vojvoda na Vranogracu. A Tudor dojde k meni obnoc v pcndiljak (3. listopada) s Vukom, i s Miholicem Sismanovicem, i s Markom Darovicem, i poceSe me prositi, da idem s njim pred vojsku, i potegnusmo na Pedalj pred vojsku i docekasmo vojsku na Pedlju, i poslasmo pred vojsku jednoga i rekosmo: Sto ste Tudora pitali, ovo je Tudor, ako se ocete s njim biti. A basa posia k meni Perhat agu Qrahovljanina i poruci mi: Da posaljem Tudora na njegovu viru, da se biju. A ja ne (h)tih, nego prosah v talistvo cehaje Ali, koga poglavita Turcina, a ja sam hotih Vuka dati v talistvo. A oni ne (h)tise cehaje dati, nego vojvodina brata, i v tom se ne bise. I Berovica zatacnik dohodi i dosta zva Berovica, a ja ga ne pustih radi Tudora, da se ne bije prvo Tudora, i radi toga da nebi nijednoga talistva. A v to doba posla k meni basa jednoga momka prositi me, da posa- ljem k njemu Dovolica na njegovu viru. i porucih mu: Gospodine! Mi smo mali suprot tebi, s tobom je Bosna, i Po^ega i ostali, a nas je ovo pedeset konj, i ne dam se Tudoru biti prez talistva. A Tudor se rasrdi i rece: Neka mi da ba§a svoga sina v talistvo, a ja ocu pojti tja V talistvo biti se s njim. A on poruci po Dovolicu, da ne da nikogar, nego voivodina brata. A nam povida§e gospodiCici, ki ga znaju, da je nikakov mamnik, i da ga ne uzimamo v talistvo«. »A ob tom vojska otide i spa pod onim vrhom. kadi s va§om milo§(5u Turak str- gosmo; a l^og zna, da su se vse va§e milosti sluge vrtile okol njih dosta, da sto Bog nidal ni. A med nami je vsimi A gospodin Slunjski je bil pre Zegerdomsyami, i uhitil je je jednoga dobra su^nja Mehtiagu. A vze! mu je Babono^id Paval konja; i oni gospodiCid su dosta dobili«. »A to mogu dati va§e milosti na znanje, da je MalkoC beg po Dovolicu poruOil, da ode naCinjati N o v i g r a d, ali da o(^e gotova koga godi vzeti. A su?Jiji povidaju, da oCe sa Rahorja sada pod.sesti B u § e v i (S a, ali koga godi grada na Vnu i da je zapovid Vlahom. da se gotovi dr2i«. »I oto mogu dati va§e milosti na znanje, da pride KovaC v pondiljak k ZinitSu Ste- fanu da vojska ali v Cetertak ali v petak oce robiti; a ja onda v (Ivozdanskom bih i meni Zinid on das da ta gtas na znanje, i ja sam ga ta glas dal on das na znanje gospodinu Len- 222 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) . kovicu i gospodinu banu i ne mogn reci ni jsdan, da iiisu znali za (o)vu vojsku, zacini je gospodin Blagajski poslal moje listi v Konjsku Smit iz Brumna«. »A g o s p o d i n e m o j, o V a V s a z e m 1 j a i p I e m e n i t i 1 j u d i k r i c i, da s e otel'urkompredati, akovasamilost k njim ne prigledate; zasto vele, da su oni zginuli po Lenkovicu i po banu«. »I kada sam bil pri kraljevi svitlosti, onda sam govoril kralju za prah na vase mi- losti krajisne grade i na ostale, i ondi je porucil po Belceru Lenkovicu, da da praha v kra- jisne grade. Zato molim vasu milost kako moga milostiva gospodina, pisite Lenkovicu, da da praha v vase milosti grade, zac Bog zna, da ni ostalo v sih vase miiosti gradih praha, sto bismo do pol dne hitaU raz Krupe. I za Boga vasu milost mole vsi vase milosti sluge, da ih vasa milost ne ostavite, zasto su konje na to pripravili, da im ot . . . pomriti; jednim je dobro, koji imaju dobre jednim je zio. I za Boga molim vasu milost, pisite gospodinu banu, da ole prigleda k ovim gradom Zrinju i Prekovrskomu i Lisnici, zasto jedan dan ote turski biti, a s njih oce vsa zemlja slovinska i hrvatska poginuti«. »A sada ne mogu dati vase milosti na znanje, da v ove dni ocu poslati k vase mi- losti svoga clovika, i od vase milosti cekam dobra odlucka«. Iz ovoga se pisma ocito vidi, da u Hrvatskoj izmedju Une, Korane i Kupe zaista nije bilo ovece vojske, kad je Malkocpasa na Miholjdan sa 6000 do 10.000 Turaka provalio do Topuskoga i Stenicnjaka, te se robeci i paleci preko Perne, Krstinje, Kladuse, Vrano- graca i Prosinje k Uni povratio. Ban Erdedi stajao je u isti mah u Jakusevcu u Turo- polju, izcekujuci tursku navalu na Hrastovicu i Sisak, dok je Lenkovic boravio negdje u Varazdinu, izcekujuci pomocne cete iz Stajerske za obranu Slavonije. Dne 1. listopada pisao je ban Erdedi iz Jakusevca vrhovnomu kapitanu Lenkovicu ovako: »Mogu vasoj uzmoznosti javiti, da su Turci jucer i danas u velike pustosili (maximas devastationes) u hrvatskim stranama, poimence u oblastima Topuskoga i Stenicnjaka. Mi smo pak zajedno s gospodinom Alapicem ocekivali istoga neprijatelja u ovim stranama Slavonije. Vrlo sam cesto vec spomenuo, da cemo i mi, ako bi neprijatelj cinio kakva pustosenja, po tom u za- mjenu udarati na druge strane. Sada smo dakle tako odlucili, da cemo dojduce srijede 5. li- stopada) s Bozjom voljom poci na put; stoga vas molimo, da izvolite isto zapovjediti i kapitanima u ovim stranama, da (podju) sa svima konjanicima, bojnim spravama, kao i s vojvodama haramija, Molimo vas, da inace ne uradite«. Vrativsi se Malkocbeg k Uni izdao je zapovijed, da se iznova podigne razvaljeni i spaljeni Novigrad, a onda je tijekom listopada podsjedao grad L j e s n i c u, (Lisnicu, Ly- snica, Lichnichaw). Ban Erdedi i Alapic sasli su doduse na jug, da obrane taj grad Nikole Zrinskoga; ali su bill preslabi, da Turcima odole. Dne 31. listopada pisao je stoga ban Erdedi Lenkovicu »iz tabora kod 2irovca« (in castris ad Syrownyczam) prilicno ostro pismo ovoga sadrzaja: »U precestim listovima pisali smo vec vasoj uzmoznosti, da su Turci nasuprot Lisnici na vrlo utvrdjenom mjestu podigli grad i varos, pa se je bojati, da ce ci- tava Hrvatska propasti. Mi smo za sada smjestili u Lisnicu nekoliko hrane i ceta, dobrih pak lumbarada nema u gradu vise od cetiri, a baruta nista. Stoga da sto prije obskrbite grad barutom i lumbardama, jer u nas toga nema. Poduprite ga takodjer cetama i dru- gim, jer da mi sva nasa posjedovanja i sve nase imanje razprodamo, ne bi mogli Zrinja, Lisnice i Prekovrskoga obraniti od Bosne. Uvdje nemamo nikakve pripomoci osim ovih zitelja (regnicolas), a ti nijesu ni za sto, jer su od Turaka opustoseni; mi zajedno s njima cinimo ono, sto mozemo, ali na nemoguce se ne obvezujemo. Zaista ne ce ni Pod- brizje ostati, ako Hrvatska propadne. To smo htjeli vasoj uzmoznosti saob- citi s prosvjedom, pa vam zelimo srecu i zdravlje«. Jedko pismo banovo na Lenkovica, koji je tada bolestan lezao u Varazdinu, odaje i zdvojnost njegovu, sto ne moze da Ljesnice obrani. I zaista je Malkocbeg vec sutradan, na I PAD OTOKA I BUSEVICA. 223 sam blagdaii Svih Svetih receni grad s lumbardama razasuo, na §to se je oborio na gra- dove Otok i Busevic, koji su pripadali knezovima Blagajima, Vec trecega studenoga spalio je MalkoCbeg grad Otok (Otoku, Insula) na Urii zajedno s varoSi i franjevackim ma- nastirom. koji je spadao medjii najvece sainostane ii Hrvatskoj; u isti mah zauzeli su Turci i grad F^usevic, posjekavSi posadu od cetrdeset niomaka, koja ga je branila. Vrhovni kapitah Ivan Lenkovic le^ao je vec dulje vrijeme ii Varazdinu bolestan u krevetu (aber yeczo weil ich nun ain guete zeit her ineiner schwachait halber auf khain ross siczen mugen, sonnder mich im pet vmbwalczen muessen), kad su mu stizavale kobne vijesti iz hrvatske krajine. Na o§tro pismo bana Erdeda odgovorio je 5. listopada takodjer jedko. Najprije porice, da mu je ban dosad »rna jedno slovo pisao*. Sto se ticie lumbarada i baruta za Ljesnicu, §alje sada nalog puskaru Ivanu u Hrastovicu, koji ce predati cetrnaest dvocijevka. sest tona baruta i dvije pioce olova, da se razdijele u gra- dove Zrinj i Ljesnicu. §to se tice povecanja ceta na krajini, neka se ban obrati na samoga kralja. Spoticc nadalje banu, §to nije dovoljno naroda skupio u Slavoniji, pa da ni saini Hrvati ne zrtvuju dosta za svoju zemlju. Zatini izlazc. kako je svoje cete razporedjao za zaStitu Bobovca i obranu Slavonije od sandzaka cazmanskoga i pozezkoga, pa dodaje, da bi bio nesto ceta poslao i za Ljesnicu, kad bi ih imao. §to se tice napokon Pobrizja, neka se ban radije pobrine za svoje knezije i gospostije. a neka ne dira u njegovo siromaj^tvo. No J^v^.W^/ 7 iA^ -^ / ^^^V.^^/) ] ckL^ PODE^IS BANA PETRA ERDEDA. S povelje, izdane za Antuna Gereczyja 21. travnja \bb-i. Izvornik u arhivu Jugoslav, akadeniije. Cita se: Idem Peirus Erdewdy Banus qui et supra manu p(ro)p(r)ia. vec 11. i 14. studenoga javija Lenkovic iz Varazdina tako stajerskim stale2ima kao i kralju Maksitnilijanu, kako je po banovim porukania MalkoCbeg kulu kod LjeSnice podigao, i samu LjcSnicu razvalio, pa onda uz Unu posao, te Otok i Busevic osvojio i razorio; na- dalje kako je u »ostatku« (drimel) Hrvatske preoteo maha obci bijeg i razdor. te brojni hrvatski seljaci pristaju uz turskoga pa§u. Lenkovic ce s malo Ijudi, §to ih imade. onamo pod, premda ga radi bolesti »moraju na konja dizati«; ali zaklinje i kralja i stalc2e. da mu poSalju pomoci i novaca. Kralj je Maksimilijan zaista vec 19. studenoga pismom iz BeCa pozvao Stajerske staleie, da radi opasnosti, nastale padom LjeSnice, Otoka i BuSeviCa dignu na noge tridesetoga momka, te ih poSlju na krajinu u pomo(^. Jednake je zapovijedi izdao Kranjskoj i KoruSkoj, kao i banu Erdedu i knezu Zrinskomu. Tako je Ivan Lenkoviti u drugoj polovici studenoga 1558. skupio toliko vojske. da je mogao zaustaviti dalje na- predovanje MalkoCbegovo, paCe opct mu otcti netom osvojeni Bu.^evi(5. Svc to dogodilo se je prije 29. studenoga, jer toga dana boravi ban Rrdedi ve(i u ^elinu, a Ms. studenoga stoji Lenkovi(i u Mehovu u Kranjskoj, odakle javija kraljii Maksimilijanu, da su Turci proSloga tjedna s Une uzmakli. pa da se ncma radi vclike povodnjc daljih provala njihovih bojati. osobito ako bi ban Erdedi i knez Zrinski kraljeve zapovijedi toCno Izpunjavali. Me- djutim je u isti mah ban Erdedi javljao o novim pripravama MalkoCbegovim. kao i o prijetnji po^e^koga sandzaka. da tc Cetovati po Slavoniji i prodrijeti sve do Krapine. I 224 ftRDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). zaista je ti ponoci 29. studenoffa turska ceta od 1000 momaka dosla pred Koprivnicu, te zapalila predgradje njezino. Ali na to se digose kapitani Krsto Ungnad, Jakov Sekelj, Vid Halek, zatim vojvode Veckovic i Margetic, pa se oborise na vracajuce sc Turke kod Gjur- gjevca. U Ijutom kresevu potjerase ih u bijeg, ubivsi 150 i zarobivsi 120, te oslobodivsi mnogo krscanskoga roblja. O toj pobjedi izvijestio je Vid Halek 30. studenoga iz Kopriv- nice svoga druga Franju Teuffenbacha u Varazdinu, zamolivsi ga, da to dalje razglasi vrhovnomu kapitanu, kao i vojvodinama Stajerskoj i Koruskoj. Buduci da su Turci sve pored primirja neprekidno iidarali na Hrvatsku i Slavoniju, pace i u Ugarskoj bill osvojili tvrdju Tatu(Totis) izmedjii Ostrogona i Qjura, sazvao je kralj Ferdinand, kojega bijahu jos 14. ozujka 1558. u Frankfurtu proglasili njemacko-rim- skim carem, ugarski sabor za 6. sijecnja 1559. u Pozun. Kako god. 1558. nije bilo ugar- skoga sabora, mislio je kralj izprva, da bi uobicajenu vec ratnu dacu mogao i za nastajnu godinu pobirati bez privole sabora, razaslavsi tek okruznice na zupanije. No toj se namisli oprjese palatin i ostali drzavni savjetnici tako odlucno, da je napokon kralj morao privo- Ijeti na saziv sabora, gdje ce ga zastupati sin Maksimilijan. Ozlovoljeni vec time poka- zase se stalezi vrlo oporni protiv svega, sto je Ferdinand od njih trazio. U zestokim govo- rima iznasahu svoje tegobe, sto se ustav krsi, sto strane cete i njihovi zapovjednici na- silja cine, i sto kraljevski komesari rade, kako ih je volja. K tomu zahtijevahu, da se svim tim nevoljama stane na put. te da kralj trazi savjet od ugarskih savjetnika u ugarskim poslovima. Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u jednom pismu kneza Nikole Zrinskoga, sto ga je 17. veljace 1559. iz Pozuna pisao svomu zetu Krstu Orsagu: »Koliko smo na sada- njemu saboru razabrali i vidjeli, cini nam se tako, da sve ono, o cemu se je dosad razprav- Ijalo, nema nikakve vrijednosti, jer nam je njegovo velicanstvo predlozilo takve predloge, koje ni pod koji uvjet ne mozemo prihvatiti, pak mislimo, ako se jos dalji predlozi iznesn, da cemo se razici bez ikakovog zakljucka, buduci da njegovo velicanstvo trazi od nas to- like stvari, te gotovo vjerujemo, dasusve nase slobode i povlastice utr- n u 1 e (ut prorsus credimus omnes libertates et praerogativas nostras esse extinctas.« Sabor se doduse nije razisao, ali je tek djelomice udovoljio kraljevim predlozima.* Tako dozvolisc stalezi mjesto zatrazena tri forinta od kmetskoga selista u ime ratne dace samo dva forinta, i to ne za sest ili bar za tri godine, kako se je zahtijevalo, nego tek za jednu godinu. Jed- nako snizise znatno i zahtjeve u pogledu vojnika. Kralj je Ferdinand sa zakljuccima sabora bio vrlo nezadovoljan, kako to dokazuje pismo, kojim ih je 10. ozujka u Augsburgu po- tvrdio. Malo zatim stigli su na kraljev poziv u Augsburg ostrogonski nadbiskup Nikola Olah i tadanji jegarski biskup Antun Vrancic, da u ime Ugarske izmole od njemackih dr- zavnih staleza pomoc protiv Turaka. Njemacki drzavni sabor lijepo se je odazvao njihovoj molbi, te je dozvolio novcanu pomoc; ali uza sve to nije doslo do vecih poduzeca, jer je Ferdinand i dalje nastojao, da se pogodi tako sa sultanom kao i s kraljicom Elizabetom i njezinim sinom Ivanom Sigismundom u Erdelju. Dok je ugarski sabor u Pozunu bio na okupu, Hrvatska je zajedno s Kranjskom ponovo krvarila od Turaka. U spomenutom pismu od 17. veljace tuzi se Nikola Zrinski svome zetu Orsagu, kako je Turcin netom silno pustosio »sve do medje Koruske«, te sa * O prilikama na torn saboru pisao je ved 5. veljace 1559. knez Nikola Frankapan TriaCki Jurju Gomilcu, upravitelju svoga imanja u Bosiljevu, u hrvatskom listu ovako: „Ovdi u (Po2unu) je kralj Maksimilijan i s kraljicom. Od orsaga pros! veliko dace i da vojsku podvignu proti caru (turskomu). Ugrom se te^ko vidi. Jo§ mu nisu dali odgovora i znam, da se nete brzo pogo- diti. Mi demo jutri nase (hrvatsko) orsacko poslanstvo kralju govoriti. Bog zna, kada nam bude odludak. Gospodin Lenkovic govori, da ce biti na Hrvate dobro prigledanje i nadijem se da on jo§ bude nas kapetan; listo nas Bog Sekla (Sekelja) mentuj. Pak vam ne morem sega pisati, zac sam veceras gosti imal, a jutri ovdi pri meni bude nas Damjan, mestar orsadki (Damianus de Aranyan, prothonotarius regni Sclauoniae), i ostali posli Slovinske i Hrvatske zemlje, i nas knez Slunjski i Babonoiic, tr budemo dobre volje, zad nas kraljeva svitlost lipo prime". ^ITELJI OVOZDANSKOQA PO(jADJaJU SE S TURCIMA. 225 Soboiii ociveo nemalo krscanskoga puka. () toj provali prica i hrvatski Ijetopisac Tomasic, koji kaze, da je pasa Malkocbeg s mnogo svojih dosao (preko Hrvatske) u Kranjsku, naime 11 Kocevje, Ribnicu i okolna mjesta, pa onda preko gora presao u Pivku, nanoseci mnogo stete krscanima; zatim da je navalio na utvrdjenu Klanu, ali ne mogavSi joj nauditi, vratio se je zdravo i pobjedonosno svojoi kuci. Suvremena biljezka dodaje jo§, da je turska vojska brojila 600(1 koiijanika, koje je vodio Malkocbeg sa svojiin sinom, i da su Turci robili ro Kranjskoj od 29. sijecnja do 2. veljace. Mozda na povratku iz Kranjske, no moguce i namah zatim stao je Malkocbeg sa svojim sinovima nemilo udarati na krajeve izmedju Une i Kupe. Dne 30. ozujka pise Nikola Zrinski-iz Novih Dvora u Medjumurju (in Po- mwrye) palatinu Nadazdu. da sultan ne ce ove godine vece vojne preduzeti radi zavade sa svojim sinom; ali da bi pojedine pase mogli navaljivati na svoju ruku. Pisao je zato kralju, da se pobrine za njegove gradove na krajini, jer inace ce biti prinudjen, da te svoje krajiske gradove sam ognjem unisti i sa zemljom sravni (coacti erimus castra nostra ii- nitima igni tradere et solo aequari), samo da iz njegovih ruku ne dodju izravno u neprija- teljsku vlast, te bi ga ziobnici onda bijedili s nehaja. Medjutim pomogli su si zitelji njegova grada Qvozdanskoga sami, utanaciv§i s Turcima pogodbu, kojom su priznali njihovu vlast, samo da ih vise ne uznemiruju. Predaja Uvozdanskoga nemilo se je dojmila. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic obtuzio je zitelje njegove radi izdaje, na sto ga je kralj Maksimilijan ovlastio, da ih pozove pred svoj sud. U isti mah pisao je kralj Maksimilijan i knezu Zrinskomu, neka zapovjedi tim svojim podanicima, da sto prije opozovu predaju i sve pogodbe, koje su mozda s neprija- teljima u.^rovorili. Nikola se je Zrinski vec 17. travnja odazvao kraljevu nalogu, te pod- jedno pozvao Stjepana Kapitanovica, neka prinudi zitelje Qvozdanskoga, da vi§e s Tur- cima ne suruju, niti da im danak placaju. Ali u isti mah ogradio se je Zrinski svec^ano u posebnom pismu na kraija Maksimilijana protiv toga, da bi Ivan Lenkovic sudio njegovim podanicima. »(jospodin Lenkovic nema nikakve vlasti (iurisdictionem) nad nama ili na§im podanicima; on nije ni nas kapitan, niti vr§i bansku sluzbu, nego je samo kapitan njemu po- vjerenih ceta, koji mora krajinu braniti, te podanikc ma cije ne vrijedjati, nego nasuprot zaSticivati, Stari je pak obicaj i od svih kraljevavazdaobdrzavan, da je protiv kraljevskih podanika mogaosudbenopostupatiuUgar- skojpalatin, uHrvatskojiSlavoniji ban, a ne kapitani (Est autem consuetudo antiqua et ab omnibus regibus semper observata, ut in regno liungariae pala- tinus, in Croatia et Sclavonia banus et non capitanei in subditos regios iure animadver- tere possint) . . . Ako bi na§i podanici zapovijcd njegovog velicanstva ili nas nalog zane- marili, moci ce protiv njih postupati gospodin ban, a ne kapitan. Onomu cemo se pokoriti, nipoSto pak Lenkovicu, jer ovoga za kapitana naSe osobe priznati ne demo«. Ne zna se, kako se je taj spor rije§io; no vjerojatno je, da su se kne^evl podanici u Qvozdanskom odrekli Turaka, pa da se je sve izravnalo na saboru Hrvatske i Slavonijc, koji se je 21. svibnja u Zagrebu sastao na poziv kraija Maksimilijana. Cini se, da je na tom saboru bilo uz ino na predlog kraljev odluCeno, da se neki gradovi na krajini razvale (kao Komo- govina, Qradusa, Svinica i Bednik), jer bi se Turci mogli u njima utvrditi, te jo§ 2e§(5e po ostatcima kraljevstva pustoSiti. Na saboru bio je i ban Petar Krdedi, koji je 26. svibnja tz Zagreba pozvao pred svoj sud neke turopoljske p\em\6e radi poCinjenih nasilja. Medjutim nije MalkoCbeg nimalo mirovao. RazorivSi joS u travnju grad Cazmu, sto- licu istoimenoga turskoga sand?-aka, jer se je bojao, da bi mogla dopanuti krSdanskih ruku. iiasiavio je Malkocibeg sa svojim sinovima D^.aferom i Huseinorn. kao i s ostallma sand- acima svoja Cetovanja na sve strane. Vrhovni kapitan Ivan LenkoviiS I niegovi zamjenici Vid Halek, Franjo Teuffenbach i Herbard Aucrsperg stajali su budno na strati, a uz njih i ban Petar Erdedi, pa tako nije mogao MalkoCbcg daljih mjeseci godine 1S59. niSta osud- noga izvcsti. Tek 11. listopada javija Vid Halek o turskoj provali do podravskoga Novi- Klaic. Hrv. povj. III. (5.) IS 226 FERDINAND 1. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.). grada; ali te Turke nije vodio Malkocbeg, nego vjerojatnije pecujski ili pozezki sandzak. Da je pri obrani hrvatske i slavonske krajine gorljivo sudjelovao i ban Erdedi, nema sumnje; dne 19. listopada 1559. izdao je kralj Ferdinand u Becu Petru Erdedu povelju, kojom mu je ponovo potvrdio sva njegova posjedovanja u Hrvatskoj i Slavoniji, kao Cesargrad u varazdinskoj zupaniji, Okie, Lipovae, Jastrebarsko i 2elin u zagrebackoj, i na- pokon Novigrad i Hrastiinieu u krizevackoj zupaniji. Jos 15. rujna 1559. bijase u Erdelju umrla kraljica udova Izabela, s kojom se je Fer- dinand u posljednje vrijeme pogadjao o miiu. Sin njezin Ivan Sigismund prozvao se je na to izabranim kraljem Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, pa nije htjeo ni cuti za pogodbe maj- cine, vec je zahtijevao, da mu Ferdinand ustupi citavu zemlju od Erdelja do Dunava \ da po izumrcu svojih potomaka zajamci njegovu rodu nasljedstvo u Ugarskoj. Buduci da su takodjer stigli glasi, kako je Sulejmanov sin Bajazit stradao 30. svibnja u boju kod Ko- nije, te morao prebjeci k Perzijancima, mogao je Ferdinand slutiti, da ne ce doci naskoro do mira ni s Turcima, vec da ce nanovo veliki rat planuti. Trebalo mu se stoga za nj pri- praviti i u Ugarskoj i u Hrvatskoj. Poglavito radi bolje obrane zemije sastao se je sabor Hrvatske i Slavonije 3. ozujka 1560. u Zagrebu. Osim bana Erdeda bio je tu i knez Nikola Zrinski, kao i vrhovni kapitan Ivan Lenkovic. Ferdinand bijase poslao na sabor sedam svojih komesara, po imenu mestra konjusnika Franju Taha, vrhovnoga kapitana sajkasa Franju Zaya, Ijubijanskoga kapitana Jakova Lamberga, zagrebackoga kanonika, lektora i biskupskoga vikara Luku, zatim Sigis- munda Qaylera, Ivana Jakova Qreisenecka i napokon Andriju Qleyacha. Stalezi, sabrani na saboru, bili su gotovi na najvece irWe; ali Ferdinandovi pokiisari trazili su mnogo vise, nego sto je izkidano kraljevstvo moglo podati. Stoga su se saborske razprave otegle do 10. ozujka. Sabor se je najprije pobrinuo, kako da se hranom obskrbe gradovi na krajini. Stoga bi odluceno, da se za ovaj put u Slavoniji od svakoga dimnjaka, a u Hrvatskoj od sva- koga puskara (po pet dimnjaka) dozvoli po jedna cetvrtinka psenice i jedna cetvrtinka prosa; jedno i drugo moraju zitelji do 25. srpnja, doticno do 8. rujna sami dovesti ili do- nijeti na odredjena mjesta, i to zitelji izmedju Drave i Save u Koprivnicu, Krizevce i Za- greb, oni izmedju Save i Kupe u Topusko, a oni iz Hrvatske na jugu Kupe u Cetin, pa pre- dati onima, koje ce vrhovni kapitan Lenkovic za to imenovati. Nadalje je sabor potanko ustanovio, tko sve mora krajiske gradove utvrdjivati i potrebitu gradju (narocito drvene grede) onamo dovazati. Radilo se je poglavito o utvrdi, doticno popravku grada i varosi Koprivnice, zatim gradova Cirkvene, Siska i Hrastovice u Slavoniji; u Hrvatskoj pak tre- balo je urediti cetiri grada, da se u njima smjeste i nastane kraljevske cete, konjanici i pjesaci, po imenu gradovi i kasteli Sracica, Hresno, Ogulin i Bojna. Ustanovljeno bi, da se s tima radnjama oko popravka i utvrda zapocne 1. svibnja. Kraljevski su komisari zahtije- vali, da bi stalezi dozvolili sve te radnje unaprijed za tri godine redomice; ali sabor iz- javi: »Stalezi pripravni su sve moguce podati; ali buduci da se oblasti i kmetovi njihovi svaki dan umanjuju i od Turaka unistuju, tako te su Turci i za ovoga sabora d v a put u Hrvatskoj u velike harali i pustosili, ne mogu stalezi nista izvjestno za buduce odrediti, premda su i u buduce pripravni i gotovi sve moguce ciniti prema prilikama onoga vre- mena« (Status regni ad omnia possibilia promptos se offerunt, sed quia regiones et coloni eorum singulis diebus minorarentur, per Turcasque desertarentur, prout etiam et nunc fac- tum est, quod sub ista dieta etiam bis Thurcae magnam fecerunt in Croatia depopulationem, desertationemque, propterea non possunt status certi quidpiam de futuris statuere, otteren- tes nihilominus conditionem, ad omnia possibilia promptos esse et paratos). Po predlogu kraljevskih komesara razpravljalo se je nadalje o nekim hrvatskim gra- dovima, da li bi se popravili ili posve razvalili. Radilo se je poglavito o gradovima izmedju Une i Kupe, kao §to su Prekovrski, Zrinj, Qvozdanski, Pedalj, Busevic i Slunj zajedno sa OBRANA POKUPJA. 227 samostanorn kod toga grada, Stalezi su predlagali, da se iie ruse, jer su blizu turske medje, pa su stoga zgodni za suzbijanje Turaka i drzanje straza. Gradovi mogli bi se odrzati, kad hi kralj gospodaru njihovu Nikoli Zrinskomu podijelio obilatiju pripomoc, pa bi knez mogao u njima namjestiti svoje kastelane s pjesacima, koji bi na zapovijed vrhovnoga ka- pitana polaziii onamo, kamo bi im zapovjedio. Neka se stoga kralj sporazumije s recenim knezom, te milostivo udesi, da se oni gradovi ne sruse, vec sacuvaju. Nasuprot predla2e sabor sam, da se razvale samostani tik do grada Krizevaca i varoSi Hrastovice, jer su na §tetu tima mjestima, pak povjerava banu i vrhovnomu kapitanu, da to sporazumno izvedu. Nadalje udovoljavaju stalezi kraljevu pozivu, da zaStite najobicnije prelaze na rijekama, te da smjeste brodove i mostove pod strazom na zgodnim mjestima. Trebalo je narodito ne§to uciniti za obranu Kupe, Blinje i Korane. da Turci po miloj volji preko njih ne prelaze. Za UROBNICA KRALJICK IZABELE u stolnoj crkvi u erdeljskom Stolnom Biojjradu. ogradu svih prelaza na Kupi poCev od grada Ozija do crkve sv. Jakova na Qazi odre- djuju se kao radnici kmetovi bana Petra Rrdeda, kneza Nikole Zrinskoga, podanici s imanja plemida Or§i(ia i Bartakovida i drugih; Cim voda u Kupi splasne, zapoCet 6e po banovoj zapovijedi potrebite radnje. Brod i prelaz StreleCki kod Jamnice zatvorit 6e (dotiCno utvr- diti) podanici s imanja gospode i plemica iz Samobora, Jegidovca. Stupnika. Mlake i Jam- nice, Cim to ban zapovjedi. Brod kod Letovani(^a zatvorit 6e i straiiti knez Franjo Fran- kapan Slunjski, koji je ondje podigao i utvrdu. vrlo koristnu i potrebitu. Brod ili prelaz Degoj zvan ogradit 6e radnici iz Pokupja, SiSljavida, ZamrSja, Luke s RieCicom, Blatnice i KupCine. Napokon prelaze na Kupi kod Bresta i kod Dren^ine preuzet ie plemid Turopolja, zatim Alapi(5 i ban Erdedi za svoja imanja 2elin i Kravarsko, pa i biskup i kaptoi zagre- baCki kao gospodari Du^.ice i Siska. Za zatvor prelaza i brodova na rijeci Blinji odredjnjr 15* ^28 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (152^.-1564.). se imanja palatina Nadazda (Stenicnjak), citava opatija u Topuskom, nadalje imanja Subica Peranskih i pripadci grada Krstinje. Obrana Korane i svih prelaza na njoj povjerava sc svim plemenima u Hrvatskoj, kao sto su Smrckovici, Klokocki, Goricani, Vojkovici i drugi, zatim knezovima Blagajima, pa i knezovima Frankapanima Slunjskim i Trzackim. Napokon pobrinuli su se stalezi i za straze, koje bi bile razmjestene po citavom kraljev- stvu. Brigu za straze kao i sabiranje novaca za njihovo uzdrzavanje povjerili su knezu Nikoli Frankapanu Trzackomu, Ivanu Alapicu, Gasparu Gusicu i Stjepanu Kapitanovicu, odobrivsi vec unapred sve, sto bi ovi u torn pogledu odredili. Na saboru vijecalo se je i zakljucivalo ne samo o obrani domovine, nego i drugim poslovima. Radiio se o redovitom sudovanju, zatim o pripomoci za neke piemice (Andriju Qusica, Lovru Bosnjaka i Petra Cvetica), da se izkupe iz turskoga suzanjstva, o osigu- ranju cesta (izmedju Ludbrega i Koprivnice), kao i o kaznama za one, koji ne bi izvrsivali saborske odredbe. Napokon mole stalezi kralja, da tocno i redovito placa bansku cetu, zatim da se ziteljima Slavonije ne brani zito u tudjinu prodavati, te ga iz Ugarske dova- zati. Tim se je htjelo doskociti zabrani izvazanja i uvazanja zita, kao i tomu, da se hrana ne mora prodavati kraljevskim provizorima uz odredjene cijene, koje su vise puta bile vrlo nizko odmjerene. Kraljevski poklisari i komesari nijesu bill posve sporazumni sa svima zakljuccima staleza, te su u posebnom spisu iznijeli sedamnaest prigovora (replicatio). Ali stalezi po- bili su ili objasnili su sve prigovore, te su 9. ozujka, naime na posljednji dan saborovanja, pridali samo jos jedan zakljucak, da ban mora na zahtjev vrhovnoga kapitana skupiti Ijude, koji ce prema potrebi zivez iz Topuskoga i Cetina voziti na samu granicu, kamo vrhovni kapitan zapovjedi, ali da ih kapitan zato mora primjereno platiti. Nekoliko dana nakon svr- senog sabora knez Nikola Zrinski pise 15, ozujka iz svoga grada Cakovca palatinu Na- dazdu, kako su kraljevski komesari predlagali, da se njegovi gradovi na hrvatskoj krajini razvale. Ali sabrani stalezi oprli su se tome, jsr kad bi se ti gradovi porusili, propali bi i ostali, jer su oni »citavoj Hrvatskoj i Koruskoj stit, bedem i straza« (quoniam toti Croatiae et Carinthiae scutum, propugnaculaque et excubiae sunt); pa zato su nasuprot zakljucili, da se obnove i sacuvaju. Medjutim buduci da nitko nije htjeo preuzeti brigu za te gradove i za odrzanje njihovo, zaklinjali su njega ne samo stalezi, nego i vrhovni kapitan, da se on tomu posveti. Da ugodi kralju i pomogne pretuznoj domovini, koliko moze, primio se je toga zadatka pod pogodbu, da ga cesarsko velicanstvo dobrostivo pomaze. Ipak se nije obvezao, da ce recene gradove sam glavom cuvati ili u njima prebivati. Vec u drugoj polovici ozujka 1560, bijase Malkocbeg sa svojim sinovima i susjednim sandzacima zaigrao krvavo kolo na hrvatskoj krajini. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic javlja kralju Ferdinandu 24, ozujka iz Cetina, kako je jedna ceta turska od 420 momaka jos 16, ozujka bila iz svojih utvrda na Uni udarila harajuci i robeci na Vranograc, ali su ju na povratku kod 2irovnice stigli njegovi vojnici (njih 300) i Ijudi (60 — 80) kneza Zrinskoga, te su ju razbili i plijen joj oteh, Turaka je samo nesto poginulo, ali ih je zato dopanulo rob- stva preko sto zajedno s nekih 200 konja. Drugu tursku cetu od 200 konjanika i nesto vise, koja bijase udarila prema Slunju, te zarobila preko 70 krscanskih dusa i neko 60 komada goveda, razasuli su vojnici Lenkovicevi 22, ozujka, Od zarobljenih Turaka obaznao je Len- kovic, kako je Malkocbeg poslao svoga sina k sultanu, koji mu je zapovjedio, da se ob- novi razvaljeni grad Obrovac izmedju Krupe i Bihaca, pa da odanle nastoji ne samo uzeti gradove bihacke kapitanije, nego da provaljuje u velikim cetama, u preostalu Hrvatsku i Kranjsku, Lenkovic vapi za pomoc, jer su mu se cete za ovih provala turskih nemilo iz- morile, a k tomu nemaju ni novaca ni hrane za svoje konje, Dva dana poslije, 26, ozujka, boravi Lenkovic u Bihacu, te pise odanle stajerskim stalezima, kako je od uhoda doznao, da je Malkocbeg s jakom pjesadijom i konjicom dosao do obnovljenoga Novigrada na (Jni, ali se ne zna, kuda ce dalje udarati. OKRSAJI KOD 2IR0VNICK I SLUNJA. 229 O sukobima izmedju turskih 5eta i hrvatske kraji§ke vojske kod Zirovnice i Slunja javija iz Cakovca i knez Nikola Zrinski palatini! Nadazdu. U pismu od 2, travnja javija mu: »I na§i su se u Hrvatskoj muzevno i hrabro ponijeli. Kako su dvije (turske) dete s Bo^jom pomodi razprSene, sudimo da je vasoj velemoznosti pisao va§ sluzbenik u Ste- niCnjaku (Vuk Qhyczy), kao i ostali prijatelji iz Hrvatske*. U drugom pismu od 6. travnja piSe opet: »Va§a je velemoznost vec doznala, kako su proslih dana vjerni krscani suzbili dvije (turske) cete u Hrvatskoj. U oba se je boja gospodin Slunjski (Franjo Frankapan), va§ sin, a na§ osobiti gospodin i brat hrabro i juna^ki ponio, kako tvrde svi, koji su u onim okr§ajima bili. Cestitamo od srca i molimo Boga, da bi (on) taj Castni i po- hvalni pocetak mnogim dobrim krepostima pomnozao za dobro ime i slavni glas porodlce Slunjskih. Ipak cujemo, da je gospodin general (Lenkovi(^) recenoga Slunj- skoga sve bez ikakve krivnje nekim uvredljivim rijecima prekorio. §to zaista 2alimo. Jer gospodin Slunjski nije od gospodina generala zavrijedio prikora, narocito jer je ondje vi§e od drugih po- sluzio. No takovo je ve6 moderno dob'u da se onaj. koji vi§e sluzi, vise prezire i omalovazuje. Sad su hrvatske ^ete sabrane u okolici Steni^njaka: nadamo se, da 6e ne malo koristi biti od toga vaSoj velemoznosti i ubogomu nuku. MalkoCbeg popravlja sada Novigrad (na Uni)«. Okr§aji kod 2irovnice i Slunja bili su tek priprava za vece podhvate. Mjeseca svibnja provalile su turske Cete Cetiri put u Hrvatsku za ciglih osam dana. Neke su Cete brojale i po 3000 konjanika i pjeSaka. te su zarobile mnogo kr^danskoga puka i stoke. Sam LenkoviC nije ih mogao na sve strane suzbijati, pa je napokon i knez Nikola Zrinski morao iz Medjumurja poCi u Hr- vatsku na obranu svojih kraji^kih gra- dova. Dne 2. lipnja javija Zrinski iz Ozlja Nadazdu, da Turci ne samo svaki dan, nego gotovo svaki sat udaraju i pustoSe po tim tuznim ostatcima hrvatske krajinc i to vazdasvelikimeetama (Turcae enim in dies, ac ut verius dicamus quasi in horas con- tinuas faciunt excursiones et depopulationes in hasce miseras rcliquias confinionim Croa- tiae, ac quidem maximis semper cum copiis). tako da im se s malo vojske bez velikc opasnosti ne mof.c nikako oprijeti, niti im ma kakovu Stctu nanijeti. Zrinski je u svoje gra- dove na krajini smjestio svoje Ijude, koji primaju pladu od austrijskih pokrajina, ali sve je to premalo, da ih obrani od turske sile. Stoga gotovo i ^ali, §to je ponovo prenzeo obranii tih gradova, ali je to uCinio, da poslu^i kraljti i presladkoj domovini (dulcissimae patriae). Javija napokon, kako je Cuo od zarobljenih Turaka, da se je sultan izmirio s odmetnim si- nom svojim, pa da je svu svoju vojsku odredio, da udari bilo na Hrvatsku, bile na Slavo- niju ili Ugarsku. »Kamo god medjutim ta vojska podje, na(Si 6q nas slabe i nepripravne, je- ANTUN VRANCIC (VERANTIUS). Po izvorniku, §to sa je naCinio savremeni unijet- iiik. SibenCanin Martin Rota (Martinus Rota Sibenicensis.). 230 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). dino ako nas mozda Bog, koji je jedini branitelj sviju, od necovjecnog tiranstva obrani«. Dne 6. lipnja pise opet Zrinski iz svoga grada Dubovca, kako je sinoc zajedno sa prvo- rodjenim sinom svojim Jurjem boravio u palatinovom gradu Stenicnjaku, i da grad raz- gleda, i da izvrsi neke svoje poslove. Kneza je lijepo docekao palatinov porkulab Vuk Qhyczy, tako da ga se ne moze dovoljno nahvaliti. Bas toga dana, 6. lipnja — u cetvrtak poslije Duhova — , zadesila je nemila kata- strofa Zrinskov grad Novigrad ili Todorovo izmedju Peci, Buzina i obiju Kladusa. Taj je grad branio knezev sluzbenik Mihajlo Todor (Twdor, Thodor, Thudor), vrstan junak, koji je g. 1546. bio kastelan Novigrada na Uni, a poslije pada toga grada preuzeo je cast kastelana ili porkulaba u ovom drugom Novigradu kod Peci. Todor bio je na glasu junak (strenuus miles), te je god. 1558. imao dijeliti mejdan s turskim vojvodom Alijom. 0 strasnoj katastrofi u Novigradu pise sam Zrinski 8. lipnja iz grada Ozlja palatinu Nadazdu: »Sada vam pak jamacno na veliku zalost yasu javljam, kako je 6. dana ovoga mjeseca sin Malkocbega s velikim brojem Turaka (oko ili preko 6000), tako s pjesacima puskarima, kao i s konjanicima, dosao pred nas grad Novigrad blizu Feci, pa je s mjesta, cim je stigao, s cijelom vojskom udario na varos (izpod grada), spalio ju sve do jedne kuce i sva goveda odagnao. Vidivsi medjutim, da samome gradu ne bi mogao tako lako ma isto nauditi, poceo se je opet vracati, kad se je zgodilo (ne znamo, da li po nesreci ili po nerazboritosti Ijudi), te se je kula, u kojoj je puscani prah bio sahranjen, ili sam prah upalio, pa se je citav krov kule uz silan prasak razletio i Ijudi su u njoj nastradali. Cim su Turci culi prasak i vidjeli kako vatra sa svih strana iz kule prodire, s mjesta su ponovo s velikom vikom na grad navalili ocekujuci, ne ce li se mozda gdje koji Ijudi, koji se bi- jahu u grad zatvorili, htjeti bijegom iz grada spasiti. AH zestoka vatra, koju je jak vjetar uzpirivao, bijase vec obuhvatila sve prostorije i vrata na sve strane, te je zakrcila izlaz nevoljnim Ijudima, tako da ih je malo ili nista izaslo, koji su namah od ocekujucih ih Tu- raka zarobljeni. Preostali pak, oko cetiri sto i vise plemica i neplemica svi su do jednoga u gradu izgorjeli. Nas sluzbenik Tudor, koji bijase vec priie, pogodien od hitca puske pao, izgorjeo je takodjer sa zenom i djecom, kao i sa svima stvarima. Mnoge srebrene stvari, dragocjenosti plemica, pjenezi, plemeniti konji i druge vrijedne stvari, koje nadilaze petnaest tisuca forinti, ondje su spaljene. Iz toga se razabira ocita propast i posvemasnji zator ovoga pretuznoga kraljevstva .... Ako ovim tuznim ostatcin'a kraljevstva ne bude po- moci od njegovoga cesarskoga velicanstva, svakako ce jos ove godine propasti. I sad je javljeno i zapovjedjeno svoj Bosni, da svaki cas bude spremna; ali kamo se smjera, nama je za cijelo nejasno. Vec su dakle ove godine tri napucene varosi s velikom vojskom na- pali, pa videci nas nepodobne za odpor, sravnili su ih sa zemljom. Vidimo, da nama nista ne preostaje, vec da se pomolimo vjecnomu otcu gospodina nasega Isusa Krista, da svoj gnjev otcinskim nacinom ublazi«.* 1 hrvatski Ijetopisac Tomasic prica nam o katastrofi u Novigradu; \o njemu je doslo pod grad 4000 Turaka, a poginulo je krscanskih dusa u varosi i gradu dv> 1000. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic nije bio prigodom te nesrece u Hrvatskoj. On je malo prcd tim bio posao u Slavoniju, te je 12. lipnja boravio u Varazdinu, odakle je istoga dana izvijestio kralja Ferdinanda o katastrofi. I on javlja, da je 6000 turskih pjesaka i konjanika 6. lipnja osva- nulo pred Novigradom, te otvoreno trgoviste pod njim napalo i spalilo. Za te borbe bi Mihajlo Tudor, kojega zove Deli Tudor, ubijen; poslije toga upalila se u gradskoj kuli ba- rutana, kojom su prigodom nastradala Tudorova zena i djeca, a s njima je u plamenu iz- ginulo do 300 nevoljnih krscana. No sto je jo§ gore, sam Malkocbeg sprema se, da na * 2ena Mihajla Tudora bila je Jeronima, lodjena Karincic, kola je bila prije udata za siget- skoga kapitana Qrgura Farka§ica od plemena KresCica. Sam Novigrad bi iza nekoliko godina obnovljen, te bi na uspomenu junaka Tudora ili Todora prozvan Novo Todf^rovo, a poslije same Todorovo, kako se zove jos i danas. r SMRT MIHAJLA TUDORA I SAFERBEQA. 231 koncii lipnja zauzme gradove Biha(i, Hrastovicu i Sisak, pa da se zatim obori na doljnu Kranjsku, Kras i Istru. Nevolja je to veca, sto se radnje oko popravka krajiskih gradova i dova2anje hrane u te gradove, Sto je sve dozvolio posljednji hrvatsko-slavonski sabor, u Slavoniji izvrSuju tek djelomice, a u Hrvatskoj tek kod gradova kneza Nikole Zrinskoga. Malo dana zatim, 17. lipnja, pi§e opet Lenkovic iz Koprivnice §tajerskom zemaljskomu ka- pitanu Jurju Herbersteiiui, kako je Malkocbeg dao kod savskoga broda u QradiSkoj nato- varlti topove u ladje, da ih povezu uza Savu; zatim je dao popisati nekoliko stotina konja i volova. Cetiri sandzaka. po imenu hercegovacki, hiivanjski, bosanski i Cazmanski, jesu potajno pozvani, da do 24. lipnja svoje pjeSake i konjanike skupe, pa da podju u Novigrad na Uni, odakle 6e onda udariti budi na Hrastovicu i Sisak, budi na Bihac, RipaC i Ostrozac. Da se ne dogodi ono, §to se je zbilo pred par godina s Kostajnicom, poziva Lenkovic §ta- jerske staleze, da mu opreme i posljii do konca nijeseca 2000 puskara, te salje ii to ime k njima koprivnickoga kapitana OaSpara Raba, koji ce namah 400 puskara odpremiti u Zagreb, dok ostalih 1600 iniade u odredjeno vrijeme stici onamo, kamo on zapovjedi. Vr- hovni kapitan pisao je podjedno u Kranjsku i Koru§ku, da svaka od tih zemalja po 200 puskara Sto brze poSlje u Zagreb. Obsezne priprave Lenkovi(5eve odvratile su u prvi kraj MalkoCbega i njegove dru- gove od ve(^ih podhvata. AH su zato manje cete turske i dalje svaki 5as provaljivale budi u Hrvatsku budi u Slavoniju. Tako je najstariji sin Malkocbegov, po imenu Saferbeg (Dza- ferbeg) koji je bio kapitan u QradiSkoj na Savi, u prvoj polovici rujna htjeo udariti na Hr- vatsku, ali mu otac nije dozvolio, jer je ondje velika »kaurska« vojska. Na to je Saferbeg na svoju ruku skupio nekih 2000 konjanika, pa je preko sandzaka (pakraCkoga), kojemu je zapovijedao bolestni tada Ferhatbeg, provalio prema slavonskoj krajini. da nahrupi na Krifevce. VlaSki harambaSa ili vojvoda Vujica odvracao ga je od toga, pa je po njegovu savjetu poSao prema Ivanicu. Medjutim bijase krajiSki poruCnik Vid Halek poslao iz Iva- mCa 68 haramija da mu zakrce put. Jednu milju daleko od Cazme, kod razvaijene crkve Popovac zvane, udarile su haramije, jamacno iz zasjede, na nepripravne Turke, te su ih razbile i natjerale u bijeg. U kreSevu poginulo je samo dvanaest haramija, a Turaka kud i kamo viSe, medju njima i sam Saferbeg. Pogibija Saferbega, koji je bio oienjen kcerju velikoga vezira RustempaSe i unu- kotn sultanovom, nemilo se je kosnula Turaka. Ali naj2e§de planuo je sam MalkoCbeg, koji je snovao samo o torn, kako da osveti smrt svoga najstarijega i najmilijega sina. Ve6 15. rujna znalo se je u Vara^dinu, da MalkoCbeg boravi u QradiSkoj, da je na Le- vaCkom polju skupio mnogo vojske, pa da smjera udariti na Slavoniju. gdje 6e kazniti ha- ramije, koji su mu sina ubili. Tijekom mjeseca rujna i listopada neprestano javljaju kra- jiSki kapitani o turskim pripravama za osudnu borbu. Sam ban Petar Erdedi poziva u rujnu iz 2elina sav hrvatski narod na oru?je; velikaSi, plemidi i svi ostali ?.itelji neka dan i no(5 oru^ani i spremni stoje, da na prvi poziv podju onamo, gdje bi ih trebalo. Budud) da je u to vrhovni kapitan Ivan Lenkovi(* obolio, povjerio je kralj Ferdinand 1. listopada zapovjednidtvo nad krajiSkim Cetama i pomodnom vojskom iz austrljskih pokrajina u Sla- voniji njegovim zamjenicima, poruCnicima Franji Teuffenbachu i Franjl Poppendorfu. No dok su ovi neprestano javljali kralju i Stajerskim stale^ima. da Malko5beg kani obnoviti Jasenovac, pa odanle osvojiti Sisak i Hrastovicu, ili opet nahrupltl na Kri/^evce. dotle je MalkoCbeg snovao o provali u Hrvatsku. I zaista je prvih dana listopada jajaCki dehaja po njegovu nalogu sa 2000 turskih konjanika osvanuo pred Doljnom KladuSom, te odanle za- prijetio Cetinu, HojSidu i drugim mjestima oko gornje Oline. Kapitan krajISke vojske u Hrvatskoj Herbart Auersperg pohitao je na to do Petrove gore, pa le zajedno s knezovima Frankapanima (Slunjskim i Tr^aCkim) zaustavio dalje naprcdovanje turskih haraClija, ne mogavSi im ipak oteti ugrablieno roblje i blago. One 6. listopada izvfjestio je Auersperg o toj provali kranjskoga zcmaljskoga kapitana. horavedi kod Petrove gore na zemljiStu ple- mi6a Vojkovida. 232 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). Uza sve svoje priprave i prijetnje uvidio je ipak Malkocbeg, da ne moze sada svoje osvete izvrsiti, te vecu vojhu na hrvatsko kraljevstvo poduzeti. Bilo je odvise »kaurske« vojske na krajini. K tomu kao da je bio ozlojedjen, sto mu sultan nije mladjega sina Hu- seinbega imenovao kapitanom u Qradiskoj mjesto pokojnoga Saferbega. Porucnik Franjo Poppendorf javlja 18. listopada iz Zagreba, da ce se Malkocbeg, ako mu sultan ne imenuje sina Huseina kapitanom u Qradiskoj, okaniti svakoga vecega podhvata tijekom jeseni; ali da ce i dalje bez prestanka po 2000 do 3000 turskih konjanika udarati na krajinu, te na- rocito cetovati po Hrvatskoj. Ako bi pak stiglo imenovanje za sina, to bi ili sam Malkocbeg ili sin njegov poveo ovecu vojsku, da iz obnovljenog Jasenovca osvoji Sisak, Hrastovicu i Ivanic. Medjutim nema vijesti o kakvim turskim napadajima kroz jesen i zimu, kao ni u proljece slijedece godine 1561. Vjerojatno je tomu doprinijela i smrt velikoga vezira Ru- stembega (1561.) (svojaka Malkocbegova), kojega je u vezirskoj casti naslijedio miroljubivi Dalmatinac Alipasa. Tek u lipnju 1561. spominju se opet turska cetovanja u Hrvatskoj. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic, koji bijase u toliko ozdravio, da je opet preuzeo upravu krajine, pise 4. srpnja 1561. izpod grada Sracice (izmedju Qvozdanskoga i Qline) banu Erdedu: »Kad sam se netom kod Mreznice razstao s vasom milosti, posao sam zajedno s gospodinom Franjom Teuffenbachom i svojom cetom konjanika i pjesaka pod Cazin, gdje sam tri noci stajao, pa kad je Mustafabeg Sokolovic (sandzak kliski i hlivanjski) sa svojom vojskom ne samo izpred Bunica, nego i izpred Boricevca naglo uzmaknuo, krenuo sam i ja namah preko Buzina i Bojne ovamo (u Sracici), kamo sam jucer rano stigao. U to je 60 do 80 turskih konjanika jucer u vrijeme rucka izaslo iz Kostajnice, te su kasno po noci dosli u ovo mjesto, ne znajuci za mene. Te smo hvala Bogu sve razprsili, pa vecinu od njih za- robili i poubijali. Medju njima bio je Juraj Verlic, poglaviti vodic iz Kostajnice, kojega va§a milost dobro poznaje i znade, da je vazda upucen u sve osnove Malkocbegove. Njega sam dao najprije s dobrim, a onda uz muke izpitati, pa napokon na kolac nataknuti. Receni je Verlic pred smrt vise puta jednako priznao ovo. Najprije da ce se danas ili sutra oko 3000 turskih konjanika i pjesaka sabrati u Kostajnici, pa ce dojduce nedelje (6. lipnja) udariti na Gore, dvije milje odavle; njemu je bilo s ono konjanika ovamo poci i vidjeti, da li ima oko Hrastovice kakve (krscanske) vojske . . . Nadalje je odao, da ce za izvjestno rumelijski beglerbeg ili sultanov vezir poduzeti vojnu na Siget, dok ce Malkocbeg s topovima i svim drugim bojnim spravama udariti na Sisak; u j edan te isti mah bit ce podsjednuti i Siget i Sisak, kako se je proslih godina zajedno udaralo na Siget i osvojila Kostajnica. Jos je kazao, da Malkocbeg sve vijesti o nasem poslovanju i radu dnevice prima iz majdana u Qvozdanskom . . . Stoga vas molim i opominjem, da sa svom svojom konjicom i pjesadijom sto prije pohitate preko Kupe prema Qorama, a i ja cu, ako Bog dade, sutra rano ondje biti . . .« Nema vijesti, da li je tada zaista doslo do bojeva oko Qora i Hrastovice. Cini se, da se je Malkocbeg nakon razsula svoje prednje cete kod Sracice predomislio, pa ratovanje na zgodnije vrijeme odgodio. Medjutim umro je u prvoj polovici kolovoza Marko Stancic Horvat, junacki kapitan i branitelj Sigeta, na sto je 22. kolovoza knez Nikola Zrinski iz Ca- kovca zamolio mladoga kralja Maksimilijana, neka izradi u svoga otca, da se njemu po- vjeri ta znamenita kapitanija. Nekako prije 22. rujna zaista je Zrinski postao kapitanom u Sigetu, na sto se je morao okaniti dalje obrane svojih gradova na hrvatskoj krajini oko Une, sto je i dosad tek uz najvece zrtve mogao ciniti. Tako ne preostade drugo, nego da se ti gradovi poruse, samo da ne dopanu turskih ruku. Stoga razumijemo Ijetopisca Toma- sica, kad prica, da su godine 1561. po nalogu kraljevu razvaljeni neki gradovi u Hrvat- skoj, kao Prekovrski, Pedalj, Zirovnica, Jezerski, (Scavicki) i crkva sv. Marije u Ostrozcu. I palatinov kastelan Vuk Qhyczy javlja 5. listopada 1561., kako su napusteni ili razvaljeni gradovi Qradac (zagrebackoga kaptola), zatim 2irovnica, Pedalj, Jamnica, Gore, pace i majdani kneza Zrinskoga blizu Novigrada. MALKOCBEQ RAZBIT KOD HRASTOVICR 1561. 233 I Imenovanje Nikole Zrinskoga kapitanom ii Sigetii i napu§tanje njegovih gradova iz- medju Une i Kupe do§lo je Malkocbegu u dobar cas, da provali ii Hrvatsku. Ljetopisac Toma§i6 javlja o toj provali ovako: »Qodine Qospodnje 1561. mjeseca listopada, dana pak 8. turska vojska udje u Hrvatsku, prijedje rijeku Kupii pod Hrastovicom, te mnogo zla nanese kr§canima. Po Bozjoj odredbi rijeka Kupa naraste, s druge pak strane obicJni se kmetovi u velike pridruziSe malobrojnim placenicima, te nemilo bise Turci pobijeni (i za- tjerani) u rijeku. Mnogo ih izgibe. pa i jedan sin pa§e Malkocbega. Blagoslovljen budi Bog!« Ova se vijest ne potvrdjuje doduse ostalim do sada poznatim izvorima, ali nema sumnje, da stoji, jer se podudara s tadanjim prilikama. kao i s potonjim dogadjajima. Ba§ ta pobjeda kod Hrastovice, cini se, ohrabrila je bana Petra Erdeda, da pomi§lja I sam na provale u turske sandzake, ne bi Ii tako odvratio Turke od daljeg pustosenja hr- vatske i slavonske krajine. Na to ga je bodrio i novi kapitan sigetski Zrinski, pace i sam kralj Ferdinand. Dne 5. ve- IjaCe 1562. javlja kralj Ferdinand iz Praga Erdedu i kapitanu Zrinskomu, kako se budimski pasa sprema udariti na gornju Ugarsku, koje je obranu povjerio pa!a- tinu Nadazdu. Da mu to lakse bude, po- zvao je kralj i vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovica, da i on sporazumno s palati- nom nesto protiv Turaka poduzme. A Lenkovica neka pomazu ban Erdedi i knez Zrinski. I zaista sastali su se Lenko- vic i Erdedi 26. veljace, te su sastavili Citavu osnovu za provalu u turske oblasti. Zakljucise, da se do 20. ozujka imadc skupiti sto vi§e vojske u Krizevcima, pa da se odanle 22. ozujka udari preini Dravi i prijedje u Ugarsku. U to ime po- slao je Lenkovic Oaspara Raba u Stajer- sku, da mu stalezi do odredjenoga roka posalju 300— 400 konjanika i nekoliko sto- tina puSkara; suviSe ih moli, da mu poslju novaca za redovite krajiske cete. koje vec Sest mjeseci nijesu place primile. U isti mail (26. veljace) pozvali su i ban i vr- hovni kapitan kneza Zrinskoga, da se i on sa svojim ^ctama prikupi. Kad oni 22. o^.ujka podju iz Krizevaca, neka ih on doceka kod Race, pa da onda svi zajcdno s Fk)zjom pomoci udare prcma Velikom dolu ili onamo, kamo bi se dogovorili. Neka Zrinski priobci ovu osnovu palatinu, pa ako on i palatin znadu Sto boljc. neka predlo^c. Ali ni Turci nijesu stajali skrStenih ruku. NaroCito se iztide poie2ki sand2ak Arslan- beg (Oroslanbeg), koji gleda da prekine svaku svezu izmedju sigetske kapitanije i kraljc- vine Slavonijc. Vec 10. ozujka javlja Vid Halek iz Varaj^dina knezu Zrinskomu. kako Arslan- beg smjera utvrditi M o s 1 a v i n u (na Dravi) i Sveti (jjuragi. Tri dana zatim (13. ozujka) piSe Zrinski iz Sigeta palatinu Nada?,du, kako zarobijeni Turci pripovijedaju. da je Arslanbeg okupio sve susjedne age i vojvode u Osijeku. a odanle ce po(ii u Valpovo, ako vec nije otisao. Fodigao je sve 2itelje svojc oblasti. da sagradi kaStele u Moslavini i Svetom (ijurgju; pa ako to izvede, bit (ie nemala pogibao ovo] tvrdinji (Sigetu), koja <Se KRALJ FERDINAND I. 11 starije dane. Po izvorniku liansa Lauten- sacka od Rodine 1556. 234 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). izgubiti dobar dio svojih podanika, koji borave onkraj Drave, te su davali hrane ovoniii gradu njegovog velicanstva. Zrinski stoga zaklinje Nadazda, neka mu bude u pomoc, da se osujete ovi neprijateljski podhvati. Zarobljeni Turci kazu jos, da je sultan vec poslao placu onim vojnicima. koji ce biti namjesteni za strazare u onim kastelima. Napokon javlja Zrinski iz Sigeta 17. ozujka: »Arslanbeg svedjer jos radi, da sto moguce prije podigne ona dva kastela. Oospodin ban i gospodin Lenkovic sastat ce se s jakim cetama u Krizevcima 20. dana ovoga mjeseca ozujka, pa ce s Bozjom pomoci udariti nekim putom p r e m a P o- zegi; htjeli su, da bi se i ja sa svojim cetama njima pridruzio, i mi bi vec prihvatili to mnijenje, da nam gori izneseni uzroci nijesu na put stali. Oni mogu, ako hoce, i sami bez ikakve opasnosti i bojazni odredjenim putem udariti; mozda cemo im moci ovdje vi§e koristiti, nego da smo kod njih nazocni«. Po svemu se ovoniu razabira, da je prvotna osnova biia znatno promijenjena. Ban Erdedi ne ce preko Drave provaliti u Ugarsku, nego ce udariti iz Krizevaca ravno na iztdk prema Pozegi. Kapitan opet Zrinski ne ce se zdruziti s njime ni s Lenkovicem, nego ce se sam na svoju ruku iz Sigeta spustiti prema Dravi, da ondje zaprijeci podizanje kastela u Moslavini i Svetom Gjurgju. Oba cetovanja bit ce u isti mah, da se tako Turci posve smetu i zastrase. I zaista je Zrinski 25. ozujka iz Sigeta udario prema Dravi. On sam opisuje svoje cetovanje u jednom pismu na kralja Maksimiiijana od 31. ozujka ovako: »Vec prije javio sam vasemu velicanstvu, kako je pozezki sandzak Arslanbeg, skupivsi cete sa sviju strana, odlucio podici tvrdinju u Moslavini. Da tu nakanu njegovu pomrsim, zatrazio sam pomoci tako od gospodina palatina kao od gospodina Lenkovica . . . Kad sam pak docuo, da je Arslanbeg odredjeni posao vec zapoceo, posmotrivsi najprije pogibao ovoga propadajuceg kraljevstva, zatim duznu vjernost, kao i stetu i opasnost, koja bi ovomu gradu (Sigetu) dnevice prijetila, a uzdajuci se u Bozje vodstvo i srecu, to sam dobrotom gospodina Franje Taha i gospodina Vuka Pernezy-ja (kapitana u Bobovcu ili Boboviscu), koji su se meni osobno pridruzili, kao i s pomocu nekih petdeset konjanika palatinovih, koji su iz Zenyera amo stigli, 25. ovoga mjeseca ozujka s ovim cetama prejasnog velicanstva vasega dosao do broda Martinci (Martynzy) zvanog, pa smo svi zdruzeni ovdje Dravu prebacili. Sutradan pak jutrom pohitali smo ravno prema Moslavini zeleci recenoga Arslanbega iznebuha u logoru zateci. Ali to nam nije poslo za rukom, jer on bijase jednu milju puta pred svojim taborom namjestio strazu od stanovitog broja konjanika, pa kad su nas ovi spazili, s mjesta pobrzase i javiSe to Arslanbegu, s kojim je bio Mehmetbeg sin Muratbegov. Nase konja- nictvo moglo je dodu^e poci za njima u potjeru, ali nam se nije cinilo sigurnim ostaviti za ledjima pjesadiju s topovima, dok nijesmo doznali za snagu neprijateljsku. Stoga se pozu- rismo prema Moslavini, pa kad smo onamo stigli a nismo naSli vi§e u taboru Arslanbega, koji je malo pred tim odanle pobjegao, tako da su ga jo§ na§e prednje 6ete vidjele, namah smo poSli za njim u potjeru, dok su nas pje^aci i topovi slijedili. Na brzom bijegu razprsile su se njegove cete na sve strane po susjednim poljanama, pa smo ih najvecim dijelom poubijali ili zarobili. On sam bjezao je u pratnji od jedva petdeset konjanika tako, da su se njegovu konju polomile obje straznje noge, te je on uz najvedu opasnost svoju mogao jedva zajasiti na drugoga konja. Da nas je docekao u svome logoru, bill bi se rado uz Bozju pomo6 s njime ogledali, premda se kaze, da je uza se imao tri tisuce Ijudi s Vlasima i selja- cima. Progonili smo ga, otevSi mu dva barjaka i topove (tormentis bellicis utpote duobus falconetis, sedecim barbatis ac duobus mortariis), koliko smo mogli vidjeti, sve do Svetoga Qjurgja, koje je mjesto tek dvije milje odaljeno od grada Valpova. Dalje nijesmo mogli, jer nam izmoreni od puta konji nijesu dopustali. Odanle vratili smo se natrag do njego- vog tabora i doSli smo do tvrdinje, koju je on dobrim nacinom podizati poceo. Tu smo sve, §to je sagradio, s temelja razvalili, napunili grabe i spalili sve onamo dovezene grede. pa smo onda zdravi i 5itavi pre§li Dravu i vratili se javljajuci radostnu pobjedu. Poslat r BAN ERDEDI PRED SLATINOM. 235 cemo nadalje vaSenui prejasnomu veliCanstvu zastave i Turke. pa i na§e Ijude, od kojih 6e moci sve potanko doznati o torn poduzedu ... Uostalom o Cetovanju gospodina bana u oblasti Pofege znam da je va§e veliCanstvo ved obavijeSteno njegovim pismom. Neka vjeruje (va§e veliCanstvo), da je ovim Cetovanjem i porazom, nanesenim Arslanbegu, tolik strah zadat svim ovim (turskim) oblastima, da bi u sluCaju, kad bi neSto novih Ceta nadoSlo, mogli mnogo koristiti vaSemu veliCanstvu i ovim kraljevinama . . .« Dva tri dana prije cetovanja Nikole Zrinskoga bijaSe se iz Krizevaca podigao ban Petar Erdedi, da provali u tursku Slavoniju. Uza nj je bio koprivni(5ki kapitan QaSpar Rab, po svoj prilici i slavonski porucnik Vid Halek; vrhovnoga kapitana Lenkovida nije bilo. Uz krajiSku vojsku skupilo se i mnogo naroda iz Slavonije, tako da je u svem naSIo na okupu oko 5000 Ijudi. Citava vojiia trajala je neko deset dana (20. — 30. o2ujka). Ban je udario prema slavonskoj Podravini, jer se bijaSe tako prije s knezom Zrinskim sporazumio. Najprije se je ban oborio na sela oko Vocina, Slatine i MikleuSa, kojih su ?jtelji (Vlasi) doslije neprestano dodijavali slavonskoj kra- jini. Spalivsi preko 1000 kuca u tom kraju i goneci pred sobom neprijatelje, zaustavio se je napokon pred utvrdjenim gradom S 1 a t i n o m, u kojemu je bila turska posada od 370 momaka pod dizdarom, i mnogo puka, koji se bijase u nj sklonio. Turci bra- nili su se hrabro. ali kapitan Caspar Rab napokon je grad jurisem osvojio, pri cem su se osobito iztakli pu§kari i haramije. Za juri§a stradala su samo 5e- tiri krScanska vojnika, od tih dopanuo je rana Zrin- skov kapitan Petar Farkasic, brat nekadanjega si- getskoga kapitana Jurja Farkasica. Jurisanje na grad Slatinu zgodilo se je ba§ onaj dan, kad je Zrin- ski preSao Dravu, pak tako Arsianbeg nije mogao ni pomisljati, da gradu priskodi u pomoc, premda je samo pet malih milja bio od njega udaljen. Dne 30. ofujka bila je kr§canska vojska vec u Kri^ev- cima, a 3. travnja izvijestio je porucnik Vid Halek §tajerskbga zemaljskoga kapitana Ivana Scharffen- berga iz Vara2dina o netom minulom detovanju. Vrhovnoga kapitana Lenkovica nije bilo pri tim preduzecima jamaCno zato, §to je u isti niah bosanski pa§a zaprijetio Hrvatskoj. Dne 2. travnja javija kapitan hrvatske krajine Herbart Auersperg iz Bihaca, gdje je radio oko utvrdjivanja gradova RipCa i Sokola, kako je od Uskoka Cuo, da je bosanski pasa na LevaCkom polju skupio nekih 7000 pjeSaka i ko- njanika, da s njima provali u Hrvatsku. Dva, tri tjedna zatim, 21. travnja izvjeSduje Auer- sperg iz Cetina vrhovnoga kapitana o daljim pripravama turskima, kao i o tom, kako kane udariti sutra ili prekosutra na Jezerski, Meiiic i Mihajlovu Pec. To bi bio tek uvod za ve- liku vojnu, koja 6e zapoiJeti, Cim stigne MalkoiJbeg sa svojim Ijudima iz Hercegovine. Svakako je bilo izvjestno, da Turci ne 6e pregorjeti teikih poraza. nanesenih im kod Moslavine i Slatine, pa da 6e se podi(5i svi sand^aci od Poiege do Hercegovine, da osvete toliku sramotu. To je predvidjao i vrhovni kapitan Lenkovi(f, koji je predlagao mla- domu kralju Maksimilijann. §ta da se na saboru Hrvatske i Slavonije uradi za dalju obranu tih kraljevina. Predloge LenkiviiSeve podastro je mladi kralj, kako pi§c 4. travnja otcu Ferdinandu, sabranim u Bec^u uijai 'kim savjetnicima, kao i vijednicima ratne i dvorske ko- more, da o njima vijeCaju. Malo zatim sazvan bi i sabor Hrvatske i Slavonije. koji se jc NOVIJI BANSKI PECAT PETRA ERDEDA (OD GOD. 1562.). S povelje, izdane u Zagrebu 28. o^ujka 1564., a 5uva se u arhivu jugosiaven. akademije. Legenda u dva redka: Petrus Erdewdy de Monyarokerek comes Montis Claudii ac regnor(um) — Dal(matiae) Cro(atiae) et Scla(vo- niae) banus et ce(tera). 236 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— ]564.\ sastao u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba 15. svibnja 1562. Imena kraljevskih oratora nijesu zabiljezena, ali nema sumnje, da je bio nazocan i vrhovni kapitan Lenkovic. Sabrani stalezi zahvaljuju se od srca kralju, sto iiz tolike druge brige i skrbi svojc vazda pomaze nesrecno kraljevstvo, kojemu prijeti skrajnja opasnost, pa najspremnije pri- hvacaju sve kraljevske propozicije, udesene prema predlozima vrhovnoga kapitana. Premda njihovi kmetovi nemilo stradajii tako od Tiiraka, kao i od kraljevskih ceta, koje bi ih za pravo morale braniti, ipak dozvoljavajii ratnu dacu ili subsidium od jedne forinte, jer uvi- djaju, koliko iilazu za njihovu obranu i njegovo velicanstvo i njegove nasljedne pokrajine. Kraljevina Slavonija imade doduse od starine privilegij, da od one ratne dace, koju Ugar- ska dozvoli, placa samo polovicu; premda Ugarska ovaj put nista ne daje, stalezi ipak hr- vatski i slavonski recenu dacu dozvoljavajii, ali mole, da im se ovo zaracuna, ako bi Ugar- ska naknadno jednako uradila. Mole jos, da se od placanja ratne dace oslobodi krizc- vacka zupanija, koja je gotovo posve opustosena. Najvise se je sabor bavio oko toga, da odredi radnike i povoz za utvrdjivanje kra- jiskih gradova Qjurgjevca, Koprivnice i Ivanica, zatim kastela Topolovca u Slavoniji, nadalje grada B i h a c a (i ostalih gradova ove kapitanije) i varosi H r a s t o- v i c e u Hrvatskoj. Za davanje povoza i radnika pri utvrdjivanju i popravljanju slavonskih gradova bise odredjeni podanici izmedju Drave i Save (doticno Kupe); za utvrdu hrvatskih gradova morali su dati kola i radnike hrvatski knezovi i plemici na jugu Kupe, koji su i onako bili oprosteni od ratne dace. Tako je za popravljanje i utvrdjivanje grada Bihaca i ostalih gradova te kapitanije ustanovljeno 216 radnika i 34 kola, koja su imali dati knezovi Nikola Zrinski (za gradove Ozalj i Dubovac), Frankapani (Ozaljski za Ribnik, Novigrad, Zvecaj i Skrad, a Trzacki za Bosiljevo), i Blagajski (za Turanj), zatim plemici Herendici, Qusici, Hojsici, Barilovici, Qereci, Klokocki, Smrckovici, Vojnovici, Qoricani, Tvrdinici, Kre- kovici, Banski i Jeckovici. Za Hrastovicu morao je doprinijeti palatinov grad Stenicnjak 15 kola i 120 radnika, opatija u Topuskom 10 kola i 100 radnika, grad Ostrozin jedna kola i 4 radnika, a napokon isto toliko posjedi plemica: udove Vidasic, Matije Delije, Ivana Hor- vata, Qrabusa, Klincica i Liskovica. Utvrdu kastela i prelaza na Kupi imali su preuzeti ta- kodjer neki velikasi (kao palatin Nadazdi i knez Franjo Frankapan Slunjski), zatim opa- tija u Topuskom i plemici izmedju Save i Kupe; bili su to kasteli Brest, Letovanic, i napokon P o k u p j e sa skelama kod Degoja, Pokupskoga i Misljenovica broda. Polo- vica kola i radnika mora se podati do Vidovdana, a druga polovica do Miholja. Osobitu brlgu trebalo je uloziti za obskrbu vojnika i konja na krajini. Kako su ko- tari krajiskih gradova bili posve ili velikim dijelom opustjeli, tezko je bilo dobavljati hranu za vojnike i krmu za konje. Buduci da se je dogadjalo, da su poduzetnici od naroda za malu cijenu zivez kupovali, a onda ga vojnicima skupo prodavali, predlagao je kralj, neka se to prekupljivanje zabrani, nego da sami seljaci hranu i krmu dovazaju, pa ju voj- nicima prodavaju. Ako bi pak uzmanjkalo ziveza, neka se primoraju prelati, baruni i ple- m\6i, da na zahtjev gospodina vrhovnoga kapitana ustupe svoje zito i to za cijenu, koju bi cetiri povjerenika kapitanova i susjedi odredili. No taj predlog nijesu stalezi mogU pri- hvatiti. Oni upozoruju najpokornije, »kako u tim ostatcima kraljevina nema velikih poduzet- nika, kao u drugim kraljevinama, nego tuzive i stoje kmetovi prekukavni, stradajuci od neprestanog bjeganja i svakojakih pretezkih te- reta, koji za zivljenje i uzdrzavanje svoje i svojih porodica, za tro§kove prigodom ratovanja i radnja, koje u krajiskim grado- vima i mjestima neprekidno obavljati moraju, nadalje za nami- renje razlicitih dada i svih svojih potreba nemaju drpge pri- vrede, nego od obradjivanja polja 1 vino grad a. Imade ih pak vrlo mnogo, koji ni ne mogu ziveza za vojsku davati, nego su prinu- djeni, da prije, nego §to de us j eve pozeti i vinograde obrati, pri- lURCl OBNAVLJAJU MOSLAVINU NA DRAVI. 237 rod prodavaju onima, kojima to inogu. Adanemakupaca, tievoiini taj puk ne bi mogao nikako ostati u tim kraljevinama. Staled! i re- dovi mole pokorno njegovo vclicanstvo, da ih oslobodi od tako- vog necuvenog tereta, jer je i inace po citavom svijetu svakomu slobodno kupovati i prodavati, sto tko imade. Vojnici placemci njego- vog veliCanstva u ovim kraljevinama mogu vazda i dovoljno svake vrsti hrane i krme za dostojnu cijenu dobivati na nedeljnim sajmovima, koji se na brojnim mjestima obdrzavaju, kao u Varazdinu, Vinici, Ludbregu, Koprivnici, Krizevcima, Rakovcu, Moravcu, Vugrovcu, Zagrebu, Samoboru, Cicama, Klanjcu, Stenicnjaku i drugdje . . . Nije stoga nikako potre- bito, da se hrana vojsci dovaza (na prodaju); jedino ako bi se kada poduzela sveobca vojna (generalis expeditio), tada ce stalezi zajedno s gospodinom banom biti pripravni, da odrede i limitaciju hrane i dovoz njezin«. Dok su se stalezi opirali prisilnomu dovazanju hrane za prodaju i jeftimbi ziveza, po- kazali su se spremni kao i nazad dvije i cetiri godine, da dozvole u stanovitoj mjeri b e z- p 1 a t n o podavanje hrane i dovazanje njezino u odredjeno spremiste. Pace i velikaSi i plemici na jugu Kupe moraju prema broju podanickih dimnjaka podavati i dovazati stano- vito mnoztvo ziveza za uzdrzavanje krajiskih ceta. Nabrajaju se pace pojedinci (palatin, knez Zrinski, opat u Topuskom, Frankapani Ozaljski, Trzacki i Slunjski, knez Blagajski, na- dalje plemici KlokoCki, Smrckovici, Qoricani, Vojnovici, Vladihovici, Peranski, Ajtici od Hresna i Ivan Hudic, Juraj i Stjepan Kapitanovic, Herendici, udova QaSpara Qusica, Toma Hojsic, Barilovici, Otmici, Antun Qereci, Zimici, Banski, Hreljac i Drenovacki, Vojkovici, udova Vidasic, Matija Delija, Ivan Horvat, Lickovici, Klincici i Orabusi), te se za svakoga ka2e, koliko ce doprinijeti. Ali dok su stalezi u jednu ruku gotovi i na najvece zrtve, ne mogu u drugu ruku zatomiti svojega nezadovoljstva, »sto cete gospodina vrhovnoga kapi- tana, zvane j a n j i c a r i, tako u domovima i kurijama plemickima, kao i u vinogradima, klijetima i livadama njihovima izvode tezka nasilja, grabeci i tukuci ih, te sto od tih nesrcc- nika, koji i onako svaki sahat strepe radi 1 uraka, otimaju sve bez place tako hranu, kao i odijelo i druge pokretnine«. Sve tuzbe, iznesene dosad pred vrhovnim kapitanom, nijesu koristile; zato se stalezi obracaju ravno na kraija, da takovo haraCenje zabrani, jer bi se inade ciinilo, da ih ba§ oni zatiru, koji bi ih braniti morali. Nakon ovoga sabora cinilo se je, da ce uz hrvatsku-slavonsku granicu od Drave do Bihaca planuti vcliki rat s Turcima. Dne 15. lipnja pise Lenkovic iz Varazdina banu Erdedu, kako se opet turski sandfaci skupljaju kod Moslavine na Dravi; te kako imadu uza se 10.0(K) konjanika i viSe tisuca pjeSaka. Sutradan javlja stajerskim stale^ima gotovo to isto, te ih moli za pomoc. Njegovu pismu prilozen je izkaz turskoga harambaSe, Stojana Sto- pi<5a, koji bijaSe 10, lipnja sa svoje petero brace iz logora kod Moslavine uskocio, te u Va- raidin doSao. Stopic je prokazao, da kod Moslavine imade vi§e sand2aka s nekih 20.(XK) konjanika, 2000 puSkara i 3000 radnika, koji podizu tvrdinju. Dan na dan sti2u nove Cete konjanika. Cim podignu tvrdinju kod Moslavine, obnovit ce grad Slatinu ili Slatinik, pa onda i grad Sopje na Dravi, pa ce u svim tim gradovima namjestiti posadu. Vrhovni vodja turske vojske je hercegovaCki sand2ak MalkoCbeg. a uza nj su kliSki i hlivanjski sandiak Mustafabeg SokoloviC, Sah Osman NuspaSa iz Bosne, Alajbeg s najodliCnijim bo- sanskim spahijama, po2e2ki sandfak Arslanbeg, Cazmanski sandiak Ferhatbeg, nadalje sandj^aci iloCki, smederevski, zvorniCki i drugi ncki iz nutarnje Turske. Dne 24. lipnja na- pokon javlja Lenkovid Stajerskim stale?-ima iz Varazdina. da se je u turskoj Slavoniji sku- pilo kud i kamo viSe vojske turske, nego Sto mu jc harambaSa Stojan odao. pa da osim Moslavine podizu jo§ i druge utvrde tako naprama Sigetu kao i prema slavonskoj krajini. paCe da kanc sagraditi i most na Dravi. Proslc nedelje (21. lipnja) imali su provaliti u Ugarsku. ali sc sand?.aci nijesu mogli sporazumjeti, pa su stoga od naumljenoga Cctovanja odustali. tL ic samo njih vi§e tisuda konjanika poSlo prema Virovitici, gdje su ostavili 238 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.). strazu- od 500 izabranih konjanika. No zato jc vojvoda novoga pase bosanskoga prosloga tjedna dva puta redom iz Kostajnice i Novigrada, svaki put sa vise od 1000 konjanika, udario na Hrvatsku. Prvi put osvanuo .ie pod Kiadusom, koja pripada knezu Franji Fran- kapanu Slunjskomu, ali je samo zarobio sedam nevoijnih krscana; drugi put dopro je do Bovica, koji pripada opatiji u Topuskom, te je zarobio preko sto dusa, oteo mnogo stoke, palio i mnogo kvara nanio. Sred till priprema s turske i krscanske strane utanacen bi napokon o s m o g o- d i s n j i m i r rzmedju kralja Ferdinanda i sultana Sulejmana. Ferdinandov naime posla- nik Busbecq neprestano je ugovarao s velikim vezirom Alipasom, te je teda negda iznudio takove pogodbe, na koje je i Ferdinand mogao pristati pismom iz Praga od 1. lipnja 1562. Na to bi i Busbecq nakon sedmogodisnjeg boravka u Carigradu pusten na slobodu, te turski vrhovni tumac Ibrahim (poljacka poturica) poslan k Ferdinandu s turskom izpravom o miru. Ibrahim je cara i kralja zatekao u Frankfurtu, gdje mu je u nazocnosti njemackih drzavnih knezova 27. studenoga drzao govor siavenskim jezikom (lingua Slavonica) i predao sultanovu izpravu. Glavne ustanove mira bile su ove: Ferdinand ce svake godine placati sultanu po 30.000 dukata, te ne ce smetati Ivana Sigismunda u Erdelju. Svaki pre- krsaj mira kaznit ce se strogo, svako silom oteto mjesto mora se povratiti. Obima stran- kama je slobodno, da na svojim podrucjima podizu nove tvrdinje. One obcine, koje su do- sad i kralju i sultanu porez placale, cinit ce to i nadalje. Cetovanja i mejdani izmedju ugar- skih (hrvatskih) kapitana i turskih begova strogo se zabranjuju. Napokon odredit ce obje stranke komesare, koji ce rijesiti obstojece razmirice i ustanoviti medjase obim drzavama. Osmogodisnjim mirom prestadose bar za neko vrijeme krvave borbe, koje su od smrti Jurja Utisenica neprestano bjesnile. Tezko je izreci, koliko je u to vrijeme bijedni narod hrvatski stradao. Stoga nije ni cudo, da se je neprestano selio, budi u zapadnu Ugarsku, budi u nasljedne pokrajine habsburzke, osobito u Kranjsku i Stajersku. Tako je knez Franjo Blagajski, kojega su pradjedovski gradovi bili izlozeni neprestanim navalama Turaka, poceo stolovati u Kranjskoj, u gradu Bostajnu (Welssenstein), osobito odkad se bijase ozenio Magdalenom barunicom Lambergovom, gospodaricom toga grada. Mnogo se je naroda takodjer selilo iz posve opustosenih krajeva hrvatskih uz Unu u bar nesto si- gurnije krajeve slavonske, kao u Zagorje i Turopolje. Tako je i ban Erdedi, kako se veli u jednoj izpravi, izdanoj 26. listopada 1562., u Zdencini pod Okicem »naselil sto kuc H r V a t o V (Simanovice, Malcice, Juratovice), ki su od turske sile od Bisca uskocili, i pri svicah i pri zvizdah u nase kraje prisli«. Nakon sklopljenog mira mislio je vrhovni kapitan Ivan Lenkovic, da je svoju zadacu izpunio. Kako je uza to cesto i poboljevao, zamolio je 1563., kralja Ferdinanda, da ga rijesi sluzbe na hrvatskoj i slavonskoj krajini. Ali kralj nije ugodio njegovoj molbi, jer je sada trebalo njegovog izkustva i vjestine, da se krajina osigura za dojduce vrijeme. Jamacno njegovim poticajem odredio je mladi kralj Maksimilijan zasebnu komisiju, koja ce pregle- dati sve gradove i posade u krajini, o stanju njihovom izvijestiti i primjerene predloge podnijeti. Komisija ce gradove ogledati i odrediti, koji bi se morali popraviti ili posve raz- valiti, zatim da li bi se nove utvrde podigle, i gdje. Nadalje ce komisija razvidjeti, da li se imadu posade na stanovitim mjestima ojacati ili smanjiti, zatim kako da se kapitani i porku- labi smjeste i premjeste. Komisarima bise imenovani carski savjetnici: kranjski zemaljski kapitan Jakov Lamberg, Erazmo Mayer od Fuchstatta i Franjo Poppendort, kojima bise pri- dodana tri stalezka zastupnika, te bi za njih 4. kolovoza 1563. izdan obsezan naputak ili instrukcija. Po toj instrukciji bilo je komisiji pregledati 55 gradova na krajini (39 u Hrvat- skoj, a 16 u Slavoniji), u kojima su bile vece ili manje posade. Medjutim su komisari izvidjeli takodjer zapustene ili razvaljene gradove, kule i kastele, te su o svem svojem radu sastavili u Zagrebu 7. listopada potanko izvjesce. Iz njega razabiramo, da se je tada obranbenom linijom Slavonije prema cazmanskom (pakrackom) i pozezkom sandzaku sma- r OSMOQODISNJI MIR S TURCIMA GOD. 1562. 239 .;:i>TIS P£RF£TVT STRJQONHKlJ'RIM.^TIsa trala rijeka Cazma ili Cesma, za koju predlazu, da se hrastovim stablima zagradi, pa da bude kao »vjecni zid« prema Turskoj. Sam grad Cazma ili Zacezam, koji je na iztoku le linije, neka se vi§e ne podize, makar da su od njega preostale cetiri kule na uglovima. No zato neka se obnovi Dubrava, jer bl se to s malo troska moglo udesiti. Grad Gjurgjevac neka se napusti, jer mnogo ne vrijedi i jer je poradi kaljuza mjesto nezdravo; no zato neka se podigne nova tvrdinja kod Prodavica (Virja), koja bi zasticivala citavu Podra- vinu do Varazdina, paCe do Optuja. Varazdina nijesu ogledali, tobo2e radi bjesnece kuge, premda se u naputku kaze, da je to znamenito mjesto kao sabirali§te ceta. Grad Krizevci, premda ga neki izticu kao »glavno mjesto Slavonije«, prikazao se njima kao »dugo selo«. Zi- dine grada vec su od vi§e godina razva- Ijene, tek u sredini mjesta stoji neka posve neumjestna gradjevina, u kojoj zi- telji pate od nestasice vode. Vrlo nepo- voljno Slide komisari o Zagrebu. Grad se je tako protegao, da bi utvrde nje- gove, ne uracunavSi radnike, stajale do 200.000 forinti. A §ta se bi tek trosilo za posadu! Da je Sisak u boljim rukama, i da je u njemu stolica vrhovnoga kapi- tana za krajinu, ne bi bilo ni najmanje opasnosti za Zagreb. Gradjani se doduse prijete, da ce grad radi pogibelji od Tu- raka ostaviti; ali ce ipak u njemu ostati, »osim ako odvrgnu svaku Ijudsku pamet ili se ocituju kao krivorotnici prema va- §emu veliCanstvu.« Napokon izlazu ko- misari, kolike bi morale biti posade u pojedinim utvrdjenim mjestima. Oni traze za 12 gradova, ka§tela i kula (Iva- uiC, Sveti Kriz, Gumnik ili Bosiljevo, Cir- kvena, Krizevci, Gradec, Topolovac, Gjurgjevac, Koprivnica, Vizvar, Varaz- din, Toplice) u sve 1902 vojnika (807 ha- ramija, 670 katana, 20 slavonskih strije- laca, 150 njemackih konjanika, 175 nje- maCkih puSkara, 80 njemaCkih strijelaca). U Hrvatskoj pregledali su mje- sto 39 gradova i kula u svem 103, medju njima i takove, koji su ved bili i za- puSteni. Izvje§(ie podinje sa Siskom i Hrastilnicom, a svrSava s gradovima u Vinodolu (Novi, Bribir, Grifane, Drivenik. Hreljin, Bakar, Trsat, Qrobnik), Rije- kom i susjednim mjestima u Istri i Kranjskoj (tabor u Klani, Kostel, Lo2e, Osilnica i Ruek). Nadalje nabraja izvje§6e 10 gradova, kaStela i kula, koje su proSlih go- dina razvaljeni, da se u njima Turci ne ugnijezde (kao Bednik, Svinica, Qradusa, Preko- vrSki, Pedalj, Jamnica, BuSevid, 2irovnica itd.), zatim spominje 21 grad, varoSi i kule od Siska do Bihacia, koje bi trebalo jo§ sa zemljom sravniti (naroCito varoS Hrastovicu sa sa- mostanom i jednom kulom, varoS Gore, kaStele Kliman i Gornji Gradac, varo§ SraCicu. gradove Zrjnj, Gvozdanski, Todorovo, Krupu, IzaCid i Furian, varo$ i samostan u Slunju itd.). Prcostali gradovi. naro(3ito u biha(ikoj kapitaniji, neka se §to boljc obskrbe i pojaCaju WnA2a'¥A.ssr.Tyj:^oAf^P3 YnrvoN/VH.vf PxtcIiiLis clifigicm quifquis dcpinxit OLAH I, NIKOLA OLAH, biskup zagrebaCki (1543.— 1548.), poslije nad- biskup ostroKonski. i od god. 1562. namjestnik Ugarske. Iz djela o crkveno] sinodi u Trnavi, koje je Stampano u BeCu god. 1560. 240 hERDINAND 1. HABSBURCjOVAC (1527.— 1564.). posadama; u sam Bihac, u kojemu je sada 300 konjanika i pjesaka, trebalo bi smjestiti naj- inanje jos 300 pjesaka i 100 konjanika, zatim dovesti u nj mnogo vise zaire, te ga bar dva put obskrbiti hranom. I ii Kipac, koji broji sada 60 momaka posade, trebalo bi smjestiti bar jos 100 momaka. U obce moralo bi se tako udesiti, da u gradovima na hrvatskoj krajini bude 3600 pjesaka samo kao posade, zatim primjereni broj konjanika, i onda cete, koje prate vrhovnoga kapitana i njegove zamjenike, napokon strazara po gorama i sumama, uhoda itd. Predloge komisije prihvatio je u glavnom i Lenkovic svojim podneskom, koji je sastavio U Podbrezju 10. veljace 1564. Ferdinand bijase se pozurio, da utanaci mir sa sultanom Sulejmanom, jer se je cutio obnemoglim, te je svomu sinu Maksimilijanu zelio osigurati nasljedstvo u poglavitim kraljev- stvima svoje drzavine. U Ceskoj mu je to lako poslo za rukom, jer ondje bijahu jos 1547. Maksimilijana »prihvatili« za svoga kralja, pa tako su ga i bez krzmanja 20. rujna 1562. u Pragu ovjencali kraljevskom krunom. I u Njemackoj su ga u studenom iste godine izabrali i okruniii za kralja. Jedino u Ugarskoj nijesu stvari posve gladko tekle. Ferdinand bijase jos za 24. travnja 1561. sazvao u Pozun ugarski sabor, »da bi s njegovim znanjem i privo- lom dao svoga sina za kralja primiti, proglasiti, priznati i obicnim nacinom svecano okru- niti«. Ali ugarski velikasi, njih 60, koje bijase kralj pozvao u Bee, izticali su, da se ugarski kralj mora b i r a t i. Na to nije Ferdinand htjeo pristati, pa tako se je saziv sabora svedjer odlagao. K tomu je 2. lipnja 1562. umro i palatin Franjo Nadazdi, na sto je Ferdinand ostavio tu cast nepopunjenu, vec je samo ostrogonskoga nadbiskupa Nikolu Olaha imeno- vao namjestnikom za Ugarsku. Tek 6. lipnja 1563. sazvao je Ferdinand krunitbeni sabor u Pozun za 20. kolovoza. Na taj sabor stiglo je sila velikasa i nizega plemstva. Od hrvatskih velikasa bill su nazocni ban Petar Erdedi, Nikola Zrinski sa sinovima Jurjem i Krstom, Mato i Petar Keglevic, Franjo Tahi sa sinovima Baltazarom i Qabrijelom, Stjepan Fran- kapan, dva Alapica i Caspar Draskovic. Velikasi bijahu sa sobom doveli svoja banderija, u sve nekih 3000 konjanika (Nikola Zrinski 168, ban Erdedi 160), koje je vodio knez Zrinski, te je s njima docekao mladoga kralja Maksimilijana, a 1. rujna cara i kralja Ferdinanda. Naj- Ijepsa je bila bas ceta Nikole Zrinskoga. Njegovi su konjanici imali na glavi kacigu, prsa im je prikrivao oklop, a oruzje im je bilo koplje i mac, nekima i siroka bojna sjekira. Nize plemstvo zahtijevalo je, da se prije svega izabere palatin, zatim da se zadovolji svima tegobama i osiguraju prava kraljevstva. Ali velikasi nijesu prihvatili njegove zah- tjeve. O izboru kralja nije se pravo ni razpravljalo, vec bi Maksimilijan »imenovan« za kralja. Na to bi namah 8. rujna okrunjen, a sutradan zena mu Marija. Prigodom krunisanja nosio je Nikola Zrinski zlatnu jabuku s krstom, sin mu Juraj dalmatinsku zastavu, Ladi- slav Banic hrvatsku, Stjepan Dobo slavonsku, Ladislav Kerecenji srbsku, knez Nikola Frankapan Trzacki bosansku i Mato Keglevic bugarsku. Zatim su zaredale zabave i igre, za kojih su se takodjer iztakli hrvatski velikasi, kao Zrinski, Erdedi, Frankapani, Tahi, Ke- glevici, Draskovic! i Alapici. Poslije je sabor ostao na okupu jos do 13. studenoga, ali se je slabo odazvao kraljevskim predlozima. Buduci da od 1560. nije bilo ugarskoga sabora, zahtijevao je Ferdinand od svakoga kmetskoga selista u ime ratne dace po 3 forinta, i to za cetiri godine unaprijed, da ne mora svake godine sabora sazivati. Ali stalezi dozvolili su osim krunitbenog dara od jedne forinte za kralja Maksimilijana samo po dvije forinte za go- dine 1564. i 1565. iztaknuvsi, »da se sabori ne sazivaju samo radi dace, nego da se na njima iznose i tegobe i obavljaju drugi drzavni poslovi«. Osobito pak tuzili su se stalezi na tudje cinovnike, njemacke kapitane i njihove cete, kao i na uplitanje njemacke kancelarije u ugarske poslove. Kralj opet nije udovoljio zahtjevu staleza, da se bira palatin, vec je uz namjestnika Nikolu Olaha imenovao jos »zamjenika palatinu« za vrsenje sudacke vlasti. Vojnicke poslove palatinove obavljali su pak dva vrh wna zemaljska kapitana, jedan za oblasti ovkraj Dunava, a drugi za predjele onkraj Dunava. Vrhovnim kapitanom Ugarske na desnoj obali Dunava" bija§e Ferdinand jos 28. svibnja 1563. imenovao sigetskoga kapitana. kneza Nikolu Zrinskoga. >B BISKUP JURAJ DRASKOVIC. 241 Tri injeseca nakon krunisanja Maksimilijaiiova za kraija ugarskoga zakljucen bi gla- soviti cr k V c n i s a b o r u T r i d e n t u ((). prosirica 1563.), koji bijase prvobitno sazvan da izmiri opreke izmedju protestanata (Lutherovih privrzenika) i katolicke crkve. Ali kad IB ^" protestanti odklonili sudjelovanje na torn saboru. radilo se samo o torn, da se toCno usta- ^^ novi nauk katolicke crkvc i provcdu u njoj potrebite rcforme. Kralj Ferdinand zaniniao se je zivo za rad crkvenoga sabora, te je svima silama nastojao skloniti sabrane crkvene otce, da dozvole zenitbu svecenika i primanje svete pridesti pod obim prilikama za svje- tovnjake. Tim je niislio pribliziti katolike protestantima i utrti put izmirenju medju krsca- nima u zapadnoj i srednjoj Cvropi. 13as u tu svrhu poslao je kralj na posljednje zasijedanje crkvenoga sabora tri svoja zastupnika, medju njima i tadanjega pecujskoga biskupa, Hr- vata Jurja Draskovica, kojemu je izdao vjerovno pismo 20. prosinca 1561. Draskovic do§ao je u Trident 18. sijecnja 1562., te je 24. veljace drzao pozdravni govor, a zatim je mnogo utjecao u saborske razprave, te je izasao na glas kao odlican govornik i drzavnik. Dne 27. kolovoza 1562. govorio je u prilog tomu, da se svjetovnjacima dozvoli poraba kaleza. Ali ni njegovi govori, kao ni besjede drugoga hrvatskoga prelata. kninskoga biskupa An- drije Dudica od Orehovca, koji je zastupao ugarsko-hrvatske biskupe, nijesu nimalo ko- ristile. Crkveni sabor zabranio je i zenitbu svecenstva, kao i primanje svete priCesti pod obima podobama za svjetovnjake, te je Juraj Draskovic kao vjeran sin katolicke crkve podpisao 6. prosinca 1563. sve dekrete koncila, koji se je na to razisao. Jos prije svr§etka crkvenoga sabora bijase umro zagrebacki biskup Matija Bruman, na sto je kralj Ferdi- IB "^"^ ^^- studenoga 1563. zasluznoga Jurja Draskovica imenovao njegovim nasljednikom. Novi biskup Juraj Draskovic spada medju najslavnije poglavare, §to ih je ikad imala zagrebacka biskupija. K tomu je polozio temelj ugledu i moci svojega roda, koji je odsad sve odlucnije utjecao u javni iivot kraljevstva hrvatskoga. Plemeniti Ijudi Draskovic! sta- rinom su iz danasnje Like, te se je njihova plemen§tina prostirala s obje strane Velebita. U prvoj cetvrti XVI. stoljeca spominje seBartol Draskovic, koji je bio ozenjen Anom, sestrom glasovitoga drzavnika Jurja Utisenica. Qod. 1520. bio je Bartol (Bartak) kancelar udove Dore Frankapan, majke Ivana Karlovica. Poslije toga ostavio je svoj za- vi(5aj, koji su Turci bili vec posve poharali, pa se je poput brojnih drugih hrvatskih plemica iz Like preselio u krajeve izmedju Gvozda i Kupe. Cini se, da je pribivao izboru Ferdi- nanda za hrvatskoga kraija u Cetinu, jer se medju onim velikaSima i plemicima, koji bi po odredbi toga sabora imali dobiti od kraija konjanike za svoju obranu, spominje i Bartol Draskovic (Wartoll Drasskovitsch). Bartol Draskovic imao je tri sina: Jurja, Ivana i GaSpara. Juraj rodjen je god. 1525., te se je jamaCno pobudom ujaka Jurja UtiSenica posvetio sveceniCkomu stalefu. Nauke je polazio najprije u Krakovu, onda je bio na sveu(5ilistu u Becu, gdje se 1548. spominje kao baccalarius, a 1549. kao magistar, te se vazda iztice kao Hrvat (Croata). Kroz dvije go- dine zatim bavio se je takodjer naudima u Bolonji i Rimu. Dne 1. veljaCe 1551. izdao je §tam- pom u Padovi u latinskoni jeziku bogoslovnu razpravu, kojom jc pobijao naucanjc Ivana Kalvina protiv transsubstanciacije. Ovu svoju razpravu posvetio je svomc iijaku UtiSeni(iu. Oko godine 1556. bijaSe postao prepoStom pozunskim, te je kao takav vc(iinom bo- ravio u BeCu na dvoru kraljevu uz ugarskoga kancelara. (Iodine 1557. imenovan bi peCnj- skim biskupom, te je godiflc lv559. izdao Stampom pastirsko pismo na svojc vjernikc. Medjutim ostao je i dalje u BeCu kao kraljevski savjetnik. dok ga nije zapalo. da zastupa svoga kraija i gospodara na crkvenom saboru u Tridentu. Kralj Ferdinand bijaise 1. prosinca 1563. sazvao sabor kraljcvina Hrvatskc i Slavo- nije za 13. prosinca, na kojemu bi ga zastupali kao oratori Krsto Bad'ani i starobudimski prepoSt Ivan KereCenji. Da li se je sabor sastao. i §ta se je na njcmu zakljuCilo. nije po- znato. Jedan od posljednjih cina kraljevih za Hrvatsku bilo je to. da je 12. srpnja izdao u Bei^u povelju, kojom je Uskocima u Zumbcrku potvrdio starijc povlasticc. da nc placaju dace od svojih zemaija i da su slobodni od mitniCarine i carina. Klaie. Hrv. povj. III. (5.) 16 242 FERDINAND I. HaBSBURGOVAC (1527.— 1564.). Vec na pocetku god. 1564. stao je kralj Ferdinand pobolijevati. Uza sve to vrsio je ne- prekidno svoje vladarske poslove, te je i u krevetu spise podpisivao. Napokon je 25. srpnja blagom smrti umro u nazocnosti svojih sinova Maksimilijana i Karla. Nesto pred smrt svjetovao je kralja stari vec Franjo Bacani, neka se okani rada, da uzdrzi zdravlje i zivot. Ali kralj mu je odgovorio: »Ne ubija me rad, za koji sam rodjen, nego moja zla kob; naime luteranstvo Maksimilijanovo i ona zla zena Ferdinandova«. Maksimilijan je zaista ocito na- ginjao novovjercima, tako te se je bilo bojati, da ce se sasvim iznevjeriti katolickoj crkvi; k tomu nije bio odan svojoj zeni Mariji, vec se je rado podavao pustopasnim zabavama. Fer- dinand opet bijase se 1557. potajno ozenio lijepom augsburzkom patricijkom Filipinom Wel- ser, sto je otac doznao tek nakon dvije godine, kad je za nj snubio englezku kraljicu Elizabetu. Kralj Ferdinand bijase jos 1. lipnja 1543. u svojoj oporuci odredio sina Maksimilijana svojim nasljednikom u Ugarskoj (s Hrvatskom i Slavonijom) i Ceskoj, dok ce u nasljednim zemljama habsburzkim vladati sva tri sina zajedno. No potonjim kodicilom od 25. veljace 1554. promijenio je bitno svoju oporuku odredivsi d i o b u nasljednih zemalja austrijskih. Najstarijemu sinu Maksimilijanu namijenio je (uz zemlje ugarske i ceske krune) samo nadvojvodinu Austriju (s gradovima Steier, Hallstadt i Ischl), drugomu sinu F e r d i- nandu ostavio je Tirolsku i prednjoaustrijske oblasti; dok je za najmladjega Karla, kojemu je tada bilo tek cetrnaest godina, odredio Stajersku, Korusku, Kranjsku, Qoricu, Trst i austrijsku Istru s Rijekom. Otac bijase doduse ustanovio, da se braca medjusobno pomazu i tako vladaju, kao da nijesu podijeljeni, pace da bez privole najstarijega brata ne sklapaju saveza ni ne vode ratova, vec da ga pomazu u ratovima s Turcima; no uza sve to razpala se habsburzka porodica opet na tri loze (austrijsku, stajersku i tirolsku), koje se nijesu uvijek slagale ni u nutarnjim ni u vanjskim poslovima. Po izvjestajima mletackih poslanika nije Ferdinand I. sve pored velikih prednosti svoga duha i znacaja bio imponujuca licnost. Bio je tek srednjega uzrasta, prije malen, zatim vrlo mrsav, a za mladjih godina i blijedih lica. Nos mu je bio velik, ustnice (narocito doljne) debele, a podbradak izbocen, ako i ne tako jako, kako kod brata mu Karla. Jedino zivahne oci oplemenjivale su inace nelijepo lice. Premda na oko slabasan, ipak je bio vjest jahac, elegantan borac kod turnira, a nada sve uztrajan i strastven lovac, koji je po- strijeljao mnogo veprova i medjeda. U torn je pogledu bio nalik na svoga djeda Maksimili- jana, ma da i nije trazio vratolomija poput njega. Tako lovom, kao i priprostim zivotom okrijepio si je zdravlje, za koje su u prvo vrijeme zaista zabrinuti bill. U doba kad je ob- cenito po Njemackoj otimalo maha uzivanje i pijanstvo kao nikada prije, odlikovao se je Ferdinand I. najvecom umjerenoscu. Premda je na uzas stranih diplomata, koji bi ga pra- tili na putovanjima, ustajao Ijeti u zoru, a zimi dva ili tri sata prije svitanja, on je izu- zevsi nedelje i posljednje godine svoga zivota samo jedanput kroz dan blagovao (dakako obilato), a vina je pio jedino uz jelo. Za pustolovine sa tudjim zenama nije mario. Svojoj zakonitoj zeni Ani, koja mu je do svoje smrti (27. sijecnja 1547.) rodila petnaestero djece, hie je nepokolebivo vjeran. Kad mu je ona umrla, nije se htjeo vise zeniti, vec je u znak zalosti za njom pustio rasti bradu, koju je prije brijao. Suvise je za izpokoj njezine duse pribivao svaki dan svetoj misi. Bio je iskreno pobozan, a niposto bogomoljac. Svestrano obrazovan nije bio, kao ni vecina vladara onoga vijeka. Ipak je razumio i govorio uz mate- rinji jezik spanjolski jos njemacki, latinski, talijanski i francuzki. Suvise je umio cijeniti zna- nosti i njezine zastupnike, te je prigodom krunisanja svoga za cara vise profesora sveuci- listnih u Becu imenovao plemicima. Najvise mu bijase usao u volju profesor Wolfgang L a z i u s, vrstan starinar i povjestnicar, koji je izdao mnogo povjestnickih izvora, Ferdi- nand odlikovao ga je plemstvom, imenovao svojim lijecnikom i dvorskim historiografom, kao i prefektom carskih zbiraka, a na pocetku godine 1563. podijelio mu je i sluzbu super- intendenta ili protektora beckoga sveucilista. Ferdinand zanimao se je takodjer zivo za umjetnost i umjetni obrt. U Innsbrucku dao je dograditi veliki grobni spomenik svoga djeda DVORSKA VIJECA I DVORSKA KOMORA. 243 b) Maksimilijana u dvorskoj crkvi i poljepsati ondjeSnje nadvojvodske dvore; jednako je pro- Sirio i dogradio kraljevske dvore na Hrad^anima (Belvederom) u Pragu i Becu. Da Ferdinand nije bio bolje srece u ratovima s Turcima, kriva je bila najprije ta okolnost, §to on sam nije imao ni sposobnosti ni volje za ratovanje. U obde nije on bio nikakav vojvoda, te nije nikad stao na Ceio svojoj vojsci, da ju oduSevi i ohrabri. K tomu nije imao dovoljno novaca za ratovanje, kao ni za uz- drzavanje hrvatsko - slavonske i ugarske krajine, koja je sezala od Karpata do Jadranskoga mora. Od Ugarske i Hrvatske pritjecalo mu je vrlo malo novaca, tako da je za obranu njihovu morao traziti i pri- mati obilatih priloga od ceskih i au- strijskih zemalja. AH ni s primljenim novcima nije se valjano gospodariio, |er je kralj bio suviSe podatljiv, te su narocito njegovi savjetnici mnogo stajali. >Kraljevi savjetnici*, rekao je salzburf ki nadbiskup lundskomu nad- biskupu 1534., »ne teze ni za Cime viSe, ve6 da se s pravom ili nepra- vom obogate*. »Velik dio njih je bo- gat, dok je njegovo velicJanstvo ubogo«, pi§e detrnaest godina po- slije neki mletaCki poslanik. Kralj je morao Cesto i'manja zalagati i zaj- move sklapati, za koje je opet pladao ogromne kamate. Svakako stoji, da je redovno imao viSe izda- dataka nego prihoda. NadovezavSi na starije uredbe svoga djeda Maksimilijana zaveo je Ferdinand godine 1527. za svoje na- sljedne (austrijske) zemlje razliCite vrhovne oblasti. Tako je uredio dvorsko vije(ie (Hofrat) s kan- celarom (poslije s dvorskim marSa- lom) na Celu, koje je bilo neka vrst vrhovnoga sudiSta ne samo za au- strijske zemlje, nego i za njemaCku kraljevinu, u kojoj je svoga brata zamjenjivao. Dvorsko vije(5e nije imalo stalnoga sijela, ve6 je pra- tilo vladara i njegov dvor. Izprva vijedalo je dvorsko vije(ie takodjer o obdenitim vlad- nlm i upravnim poslovima, kao i o izvanjskoj politic!. No poslije osnovao je Ferdinand za razpravljanje tih posala tajno dvorsko vije(*e (Qeheimer Hofrat), kojemu je Cesto sam predsjedao, a zamjenjivao ga je najprije tridentski biskup Bernhard Cles, zatim pak vrhovni dvorski meStar Ivan Hoffmann. ObiCno je to vije(ie brojilo Cetiri Clana. Za upravu financija ustanovio je Ferdinand dvorsku komoru (Hofkammer), kojoj je bio na delu to* c) TRI PODPISA JURJA DRASKOVICA kao biskupa pe^ujskoga. Prvi je podpis (a) na povelji kralja Pcrdinanda od 27. studenoga 1557.; drug! (b) na povelji istoga kralja od 1. Ilstopada 1558.; a tre(3i (c) na povelji od 2. sijeCnja 1560. Sve tri povelje u arhivu jugo- siavenske akademije. 244 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.). pokladnik, a onda predsjednik. Dvorska je komora vrsila vrhovni nadzor nad citavim fi- nancijalnim poslovanjem monarkije, te je doznacivala potrebite novce za viadarslti dvor, za poslanike, za sredisnjc oblasti i za vojsku. Dvorska je komora imala svoju posebnu kancelariju, dok je odluke dvorskoga vijeca, tajnoga (dvorskoga) vijeca, kao i zapovijedi vladareve izdavala i odpremala dvorska kancelarijas vrhovnim kancelarom. Na- pokon je Ferdinand god. 1556. osnovao dvorsko ratno vijece (Hofkriegsrat), ko- jemu je bilo unovacivati, opremati i obskrbljivati vojsku, uzdrzavati tvrdjave i oruzane, te u obce voditi sve vojnicke poslove. Kako su zemlje ugarske i ceske krune bile sjedinjene s austrijskim zemljama jedino po osobi kralja Ferdinanda, naimc personalnom unijom, ostale su u njima i dalje prije obstojale oblasti, kao kraljevske kancelarije (ugarska i ceska), komore (takodjer ugarska i ceska) itd. Ali vec Ferdinand pokusao je personalnu uniju bar u nekim stvarima pre- tvoriti u realnu, te sve zemlje svoje monarhije sto tjesnije zdruziti. Najprije je htjeo da zastupnike pojedinih sabora (iz austrijskih, ugarskih i ceskih zemaija) okupi u zajednicke sabore, gdje bi se poglavito vijecalo o obrani od Turaka. Kad mu se je to izjalovilo, poceo je ugarske i ceske oblasti podredjivati dvorskim vijecima, komori i kancelariji, ili je opet dvorskim oblastima povjereno obavljanje ugarskih i ceskih posala. Tako je ugarsku i cesku komoru polagano podredio dvorskoj komori, a i ratne poslove usredotocio je napokon u dvor- skom ratnom vijecu. Njegovu nastojanju opirala se je najvise Ugarska, osobito pak onda, kad se je dvorska kancelarija uplitala u ugarske poslove. Odatle i ceste tuzbe ugarskih sabora na njemacke savjetnike kraljeve, kao i zahtjev, da se u ugarskim poslovima kralj posavjetuje s ugarskim savjetnicima. Bas to uplitanje dvorskih ili »centralnih« oblasti u ugarske poslove bio je glavni povod, da vladanje kralja Ferdinanda nije Ugrima bilo pocudno. K tomu je kralj malo zalazio u zemlju, a kad bi dosao, nije obcio s velikasima i plemicima onako pouzdano, kako su ovi bili vikli za prijasnjih kraljeva. Prigovaralo se jos kralju, da se dovoljno ne brine za obranu Ugarske od Turaka, da poplavljuje zemlju stranim vojnicima i njemackim vojskovodjama, koji narodu nanose vise stete, nego i sami Turci. Napokon su ga bijedili i stoga, da ne po- stiva stara prava i slobodu Ugarske. SpoticaH su mu, sto redovito ne saziva ugarskoga sabora, pace sto mimo sabora trazi ratnu dacu od zupanija. Najvise pak prigovaralo se je i rogoborilo, sto se je mislilo, da snuje oboriti staru konstituciju ugarsku i ukinuti dosto- janstvo palatina, koje se je smatralo paladijem drzavnoga ustava. I zaista nije kralj iza smrti palatina Stjepana Batora (1531.) sve do godine 1554. htjeo popuniti te casti; tako isto nije po smrti Tome Nadazda (1562.) imenovao novoga palatina, premda je to narod odlucno trazio. Za hrvatsko kraljevstvo bilo je vladanje kralja Ferdinanda u obce koristno. I sam kralj, kao i njegove nasljedne pokrajine (Kranjska i Stajerska), s kojima je hrvatsko kra- ljevstvo na zapadu medjasilo, doprinijele su mnogo, da ostatci hrvatskoga kraljevstva nijesu postah plijenom silnoga sultana Sulejmana. Dakako da te zrtve nijesu prinosile iz puke Ijubavi ili samilosti za tuzne kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, nego poglavito zato, jer su one bile predstraze za njihovu sigurnost. Braneci hrvatsku i slavonsku krajinu od- bijale su podjedno Turke od svojega praga, te nijesu tako tezko osjecale posljedice turskih provala. Sam kralj Ferdinand kao da je uvidjao, sto mu hrvatsko kraljevstvo, ma i izkidano, vrijedi kao predstraza i branik nasljednih pokrajina i citavoga zapadnoga krscanstva. On je stoga postivao njegova stara prava i povlastice, te je redom namjestao za bane vrstne muzeve, kao §to su bili Ivan Karlovic, Tomo Nadazdi, Petar Keglevic, Nikola Zrinski i Petar Erdedi. Od smrti Karloviceve (1531.) pa do konca 1537. ne bijase doduse popunio banskoga dostojanstva; ali tomu bilo je uzrok vi§e nepovjerenje nizega plemstva hrvat- skoga prema domacim velikasima, nego teznja kraljeva, da ukine tu svetinju hrvatskoga HRVATSKA PREMA AUSTRIJSKIM POKRAJINAMA. 245 naroda. A da je kralj osobito pazio na to, da ban bude pocudan hrvatskomu narodu, svje- doCi najbolje njegov poziv od 1527., kojim je zatrazio od hrvatskoga sabora, neka mu imenuje »nekoliko zgodnih i za takovu (bansku) cast dostojnih lica« (ut ipsi aliquot per- sonas idoneas et tali officio dignas indicent), da bi izmedju njih mogao imenovati bana. Konacnim pristupom hrvatskoga kraljevstva pod okrilje liabsburga i prislanjanjem uz nasljedne pokrajine austrijske za zajednicku obranu od turske siie ojacalo je hrvatsko kra- Ijevstvo takodjer svoju sainosvojnost prema Ugarskoj. Ta vec hrvatski sabor od 1527. trazio je od Ferdinanda, da Hrvatsku sjedini s nasljednim pokrajinama austrijskim. To se dodu§e nije dogodilo; alije hrvatsko kraljevstvo odsad stalo kolebati izmedju ugarske krune svetoga Stjepana i recenih austrijskih zemalja. I ba§ tokolebanje izpunjuje znatan dio hrvatske po- vjestnice za potonja Cetiri stoljeca. XIII. MAKSIMILIJAN (II.) (1564.— 1576.) Kralj Maksimilijan i nadvojvoda Karlo; nove borbe s Erdeljem i Turcima; pad grada Krupe {23. lipnja 1565.) i pobjeda bana Petra Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta vojna Sulejmana II. na Ugarsku i pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Erdeda (26. travnja 1567.); hrvatskim banima postadoSe biskup Juraj DraSkovic i knez Franjo Frankapan Slunjski; hrvatski sabor u Za- grebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Selimom II. na osam godina (17. veljace 1568.). — Bano- vanje Jurja DraSkovida i Franje Frankapana Slunjskoga (1567.— 1572.). Zavjera protiv kraija Maksi- milijana (1568.— 1569.) i smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); izbor Stjepana Batora za erdelj- skoga vojvodu (25. svibnja 1571.). Mletaiiko-turski rat radi Cipra (1570.— 1573.); krSdanska pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kraljla ugarskoga i hrvatskoga (25. rujna 1572.). — SeljaCki pokreti u Slavoniji (1565.— 1572.); velika seljIaCka buna u Slavoniji i u su- sjednim slovenskim zemljama (29. sije^nja do 9. veljaie 1573.); smrt Matije Qubca i parnica protiv ostalih seljaCkih vodja (1573.— 1574.). — Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj Dra§kovi(* dobiva za druga GaSpara Alapica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan povjerava Ugarsku i Hrvatsku bratu Karlu (6. veljaCe 1575.); sin njtegov Rudolf okrunjen CeSkim kraljem (22. rujna 1575.) i njemaCkim (1. studenoga 1575,); Maksimilijan zaludo se trudi, da steCe poljsko prijestolje. Ponovna turska Ce- tovanja u lirvatskoj god. 1575.; poraz i smrt Herbarta Auersperga kod BudaCkoga {22. rujna 1575.); pad Bu^ima (lipnja 1576.) i Cazina (18. srpnja 1576.). Smrt cara i kraija Maksimilijana (12. listo- pada 1576.). VAROS KRUPA S PODOROM STAROGA QRADA. Sada u Bosni, a nekad u Hrvatskoj. MAKSIMILIJAN (11.) (1564.— 1576.) ri 4d^Wr~^^^^ '^^'^ Makslmilljan i nadvojvoda Karlo: nove borbe s Erdeiiem I Turcima; pad grada Krupe (23. lipnja 1S65.) i pobjeda bana Petra Erdeda kod Obre^ke (10. rujna 1565.). Sesta vojna Siilej- mana II. na Ugarsku i pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Erdeda (26. travnja 1567.): hrvatskim banima postado^e biskup Jiiraj Draskovi(3 i knez Franjo Frankapan Slunjski: hr- vatski sabor u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Seli- mom II. na osam godina (17. velja^e 1568.). Maksimilijanu bi- jaSe trideset i sedam godina, kad ga je zapalo vladanje u njemaCkom car- stvu, u nadvojvodini Austriji, u Ugarskoj i Hrvatskoj i napokon u zem- Ijama CeSke krune. Od godine 1548. bijaSe o^enjen svojom bratu(iedoni Marijom, kcerju cara i kralja Karia V., a sestrom Spanjolskoga kralja Fi- lipa 11., pa tako je bilo moguce. da bi ga jednom mogia zapasti i Spanjol- ska bastina. Podlozene zemlje i narodi innogo su oCckivali od novoga kralja i cara. Kako je Maksimilijan za otCeva iivota rado drugovao s pro- testantima, paCe i njima naginjao. nadali su se protestantski Nijemci, da cc prigrliti novo vjcrovanje. Ugri opet i Hrvati. sje(iajuOi se, da je sudje- lovao u ratovima svoga tasta KarIa V., te da ga je tri godine mudro i odiuOno zastupao kao nanijestnik u Spaniji, zatim da je I svoga otca vi§e puta uspjeSno za- mijenjivao u Ugarskoj, radostno su pozdravili novoga vladara, koji se je suviSe odlikovao ve- 250 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). selom i prijaznom cudi svojom. Narocito se izcekivalo, da ce se odlucnije od otca svoga ponijeti prema Turcima, a niposto moljakati za mir ili primirje, kako je to dosad bivalo. U vjerskim poslovima ponio se je medjutim Maksimilijan kao vladar tako, da se nijesu izpunile ni nade novovjeraca, a ni bojazni pravovjernih katolika. S politickih raz- loga nije prigrlio protestantske nauke, vec je ostao u katolickoj crkvi, tezeci ipak nepre- kidno, da utre put sporazumkii izmedju starovjeraca i novovjeraca. S toga je gledao, da bi protestanti priznali biskupsko uredjenje i bar donekle vrhovnu vlast papinsku; katolici opet da bi ukinuli neke obrede, prihvatili Lutherovu nauku o spasenju, te dozvolili svje- tovnjacima primanje svete pricesti pod obim prilikama i zenitbu svecenicima. Medjutim tome nastojanju hjegovu oko zblizenja obiju vjera opirali su se i papa Pio V. i protestanti, pa tako nije Maksimilijanu ostalo drugo, nego da snosljivoscu ublazi opreke izmedju ka- tolika i novovjeraca. Kad je Maksimilijan primio vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj, najmiadji je brat nje- gov Karlo (rodjen 3. lipnja 1540. u Becu) postao vladar nutarnjo-austrijskih zemalja, kao Stajerske, Kranjske (s Rijekom i austrijskom Istrom) i Koruske. I Karlo je poznavao pri- like u Ugarskoj i Hrvatskoj, jer ga bijase otac god. 1562. za svoga izbivanja u Njemackoj imenovao regentom obiju kraljevina, te je mladi nadvojvoda jos u srpnju 1563. izvjescivao svoga otca o poslovima tih kraljevina. Sada pak zapala ga je zadaca, da se uz brata, kralja Maksimilijana jos vise zanima za sudbinu Hrvatske i Slavonije, jer je o njima za- visio mnogo i udes njegovih vlastitih zemalja. Tako je hrvatsko kraljevstvo za pravo do- bilo dva zastitnika iz porodice Habsburga: Maksimilijanu bilo je braniti nasu zemlju kao krunjenomu kralju, a nadvojvodi Karlu pomagati je kao najblizemu susjedu i neposred- nomu gospodaru Stajerske, Kranjske i Koruske. K tomu je Karlo vise puta zamjenjivao i brata Maksimilijana, kad je taj boravio u Ceskoj i NjemaSkoj. Cim je Maksimilijan nakon otceve smrti preuzeo vladanje, namah je sutradan (26. srpnja 1564.) izdao proglas na narod u Ugarskoj i Hrvatskoj, kojim je obznanio na- stup na prijestolje, te ga pozvao, da mu se pokorava. Zato ce ga kralj i braniti od vanj- skih neprijatelja, i postivati i stititi njegove privilegije i slobostine. »No buduci da je ne- prijatelj (Turcin) svaki trenutak spreman, kad mu se desi zgoda, to nam je budno paziti, da se iznenada ne dogodi kakva steta ovomu kraljevstvu. Stoga vasoj vjernosti nalazemo i zapovijedamo, da cetama i ratnim spravama budete snabdjeveni tako, da ako mozda, sto ipak ne ocekujemo, sve uz obstojeci mir s Turcima, iznenada zaprijeti odnekud kakva pogibao, budete s mjesta na prvu na§u zapovijed pripravni za obranu svoju i nasega kraljevstva.« Qlavno je bilo pitanje, hoce li se odrzati mir s Turcima, kako ga bijahu god. 1562. utanacili pokojni kralj Ferdinand i sultan Sulejman II.? Turci su po svom drzavnom pravu smatrali, da je smrcu kralja Ferdinanda sklopljeni mir izgubio svaku vrijednost; stoga je veliki vezir Ali s mjesta pozvao u Carigradu stolujucega poslanika carskoga Albrechta Wyssa, neka opomene svoga gospodara, da namiri zaostali danak za posljednje dvie go- dine, te obnovi mir za preostalih jos sest godina. Medjutim bijase i Maksimilijan skupio u Becu vije^e uglednih velikasa oko sebe, da s njima odluci o miru ili ratu. Knez Nikola Zrinski, tada kapitan grada Sigeta, zagovarao je zarkom besjedom rat, dok je vecina ostale gospode predlagala, da se drzi i dalje mir s Turcima, te da se sultanu posalje zao- stali danak. Kad je na to stigao na kraljevski dvor jos i turski caus Bali, da u ime Su- lejmanovo cestita Maksimilijanu pri nastupu na prijestolje, te mu izjavi, kako je sultan gotov i dalje drzati mir uz dosadanje uslove, bio je i Maksimilijan ve6 posve privolio miru. Ali u to planu rat s erdeljskim vojvodom Ivanom Sigismundom Zapoljom, kad je njegov kapitan Stjepan Bator 3. listopada 1564. obladao gradom Satmarom, te onda osvojio i Nagybanyu. Ohrabren tim zapoceo je i sam Ivan Sigismund ratovanje, provalivsi na celu od 12.000 momaka, kojima se bijase pridruzilo 6000 Turaka, u oblast izmedju Erdelja i NASTOJANJE OKO MIRA S TURSKOM. Xl Tokaja. Tu je redom otimao mjesta i gradove, pre§ao preko Tise, te udario ved prema KoSicama, kad ga iestoke ki§e i nastajuca zima prinudi§e na povratak u Erdelj. Kralj Maksimilijan bijase nakon pada Satmara poslao u Carigrad za svoga pokli- sara nekadanjega mletackoga tumaca Mihajla Cernovica, da namiri du2ni danak, te da tui'\ erdeljskoga vojvodu kao krSitelja mira. Podjedno je skupio vojsku od 7000 konjanika i pjeSaka, te podigao na noge plemstvo sjeverougarskih zupanija. S tima su Cetama Andrija Bator i Lazar Schwendi (koji je prije sluzio Karia V. i sina mu Filipa II.) sred ci6e zime na poCetku veljaCe 1565. zapoSeli navalu na oblasti Ivana Sigismunda. Za tinji Cas osvojili su znameniti Tokaj i tvrdju Serene, zatim su preoteli mjesta proSle jeseni izgubljena, pa su se tako prikuCili medjama Erdelja. Sada se je Ivan Sigismund tako prepao, da je brzo poslao u Satmar svoje poklisare, koji te ugovarati o miru. Oni su zaista utanaCili 13. o2ujka pogodbe mira, po kojima bi vojvoda morao ustu- piti caru ne samo Tokaj, nego jo§ Munkac i Hust s MarmaroSem, dok bi do smrti svoje zadrzao bihar- sku 2upaniju s Velikim Varadinom. Vojvodin pouzdanik Stjepan Bator poslan bi 24. ozujka u Bee, da se utanaceni mir podpi^e; ali u to se je Ivan Sigismund predomislio, jer bijaSe do5uo, da ga sultan ne 6e odbaciti, vec nasuprot pomagati. Maksimilijanov poslanik Mi- hajlo Cernovid primljen bi od sul- tana prvi put 4. veljaCe 1565., ko- jom je prigodom predao danak za dvije godine, te zahtijevao, da se kralju povrate mjesta minule jeseni oteta. Sulejman bijaSe po naputku velikoga vezira Alipa§e spreman dozvoliti dalji mir za osam godina; suviSe 6e erdeljskomu vojvodi za- povjediti, da vrati lanjske godine oteta mjesta osim Nagybanye, te da vi§e ne udara na kraljeve obla- sti. S torn odlukom poSao je Cer- novid u Bed, a pratio ga je 5au§ Hidajet. koji je imao kralju predlo^jti turski ugovor o miru. Ali u to sti?-e sultanu vijest, da je Lazar Schwendi s kraljevom vojskom osvojio Tokaj. To razljuti sultana tako, da je poslao dva dauSa za putnicima, da ih natrag u Carigrad pozovu. IzkalivSi svoj jad i zaprijetivSi kralju, pusti ih opet na put. DoSavSi u Bed izjavi cau§ Hidajet u sultanovo ime, da mira nc mofe biti, dok kralj ne vrati Tokaja i Serenda. SuviSc objavi, da je sultan zapovjedio paSi budimskomu i temeSvarskomu, da Ivanu Sigismundu priteku u pomod. Dok je temeSvarski paSa zametnuo borbu s kraljevskim kapitanom Schwendijem, podigao sc je bosanski paSa Mustafa S o k o 1 o v i c, da po nalogu iz Carigrada udari na Hrvatsku. Taj put odabrao si jc za plijcn znameniti grad K r u p u na desnoj obali Unc, koji je pripadao knezu Nikoli Zrinskonm, ali je u pogledu obrane stajao pod zapovijedi kapitana u Bihadu. Ood. 1563. predlagao je vrhovni krajiSki kapltan Lenkovid, da se grad SULTAN SULEJMAN II. Po bakrorezu Danila Hopfera. slikara i bakrorezca (t 1536.). 252 KRAU MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). Krupa, u kojem je tada bilo samo 40 vojnika, naprosto razvali, da se Turci u njoj ne ugnjezde. Medjutim to nije ucinjeno, vec je grad ostao, zasticen tek od 28 vojnika, kojima je zapovijedao vojvoda Matija Bakic. Sokolovic dosao je pod Krupu 4. lipnja s voj- skom od 4000 Turaka, utaborio se pod gradskim brdom i u dolini uz potok Krupicu (Krus- nicu), te onda opasao grad, posto je vojvoda Bakic odbio poziv, da se sa svojom cetom predadc. Jos istoga dana stadose Turci udarati na grad topovima, spalivsi prije most pod gradom, cardake i mlinove. Bihacki kapitan Kronsciiail razgiasio je s mjesta opasno stanje Krupe otvorenim hrvatskim pismom na sve blize kapitane i hrvatsku vlasteiu; a narocito obratio se je za pomoc na vrhovnog kapitana citave krajine Ivana Lenkovica posebnini listom, na kojemu je glagolskim i velikim citljivim slovima bilo zapisano: »Noc tr dan nek se nosi ta list u poste prez prestanja u Cernomalj brzo tr brzo.« I kapitan kneza Nikole Zrinskoga, po imenu Petar Farkasic, pisao jc namah 5. lipnja iz Mreznice vrhovnomu ka- pitanu Ivanii Lenkovicu ovo hrvatsko pismo: »Vzmozni i zveliceni gospodine, sluzba moja ponizna da je preporucena vasemu gospodstvu, kako momu milostivomu gospodaru. Neka zna vase gospodstvo, kako mi ovu uru dojde list od kapitana bihackoga, gospodina Kron- sala, kako je dotegnul k njemu strazac iz Krupe, ki je mosta cuval, i povidal je, da su Turci Krupu podseli. Zato, vase gospodstvo, k tomu prigledajte, kako vas je najbolje Bog naucil, zasto oni siromasi, ki su u nutreh od Boga i od vaseg gospodstva pomoci cekaju. A gospodine milostivi, u nutra je Matijas Bakic, ki je vojvoda, i s njim je junakov 28, a Tihic, ki mu je tovaris, ki je drugi vojvoda, ta je bil s ostalimi junaci izasal van, dohodil je k meni pinez prositi, a ja mu ih nisam imal odkuda dati. I to je jure sesti dan, kako je prosal u nutra. Bojim se, da je i on poginul na putu u nutra grede i s junaci; zac da bi nepoginul, bil bi glas od njega kakov godire, ako prem je u nutra ulizal. Zato, gospodine milostivi, k tomu priglejte, kako je vase gospodstvo Bog naucil. I ja sam onomadne i po dva krat za nju (Krupu) pisal tamo, da bi k njoj bolje prigledali; i kako su ju onomadne Turci jagmili s ognjenimi strilami, da bi k njoj bolje placom prigledali. Da, gospodine mi- lostivi, nistar se nemari, a na ovoj nijednoj krajini ni teze nijednim siromahom, nego onim ki su u Krupoj. Da, otobojimse, danebude ni Krupe ni njih, ki su u njoj. A, milostivi gospodine, ako ih se sada neuzmete, ote svi van pojti iz nje, ako k njimi neprigledate boljom placom nego drugim. Zasto, gospodine milostivi, znate, da je njim najteze od sih drugih. I da sam vasemu gospodstvu preporucen. Dan v Mriznici, 5. juna 1565. Sluga vasega gospodstva Petar Farkasic.« Dva dana zatim, 6. lipnja, vapi bihacki kapitan Kronschall opet za pomoc. Vijesti o dolazku Turaka pod Krupu uzbunile su citavo kraljevstvo hrvatsko. Sabor slavonski bijase jos 8. travnja ustanovio, da se 1. svibnja okupe radnici, koji su bill odre- djeni za utvrdjivanje krajiskih mjesta u Hrvatskoj. Sada je pak u tolikoj opasnosti ban Petar Erdedi pozvao sav narod na oruzje. I vrhovni kapitan za citavu krajinu Ivan Lenkovic cinio je sve moguce za obranu podsjednutoga grada. Njegov namjestnik u hrvatskoj kra- jini Herbart Auersperg imao je pohitati u pomoc; a namjestnik za slavonsku krajinu Vid Halek morao je poslati sto vise konjanika. Dne 15. lipnja 1565. stoji vec Herbart Auersperg pred Pecima kod Kladuse (»im veldt Turka Michala Petsch«, »Mihajla Turka Pec«), te obavjescuje Lenkovica o prilikama u Pounju. Jos 17. lipnja nalazimo Auersperga u logoru kod Peci, gdje je jamacno bilo zbiraliste svih ceta. Ovamo je dosla banska ceta bana Petra Erdeda, koji radi bolesti nije u taj mah sam mogao doci; tu su se nasli na okupu mladi knez Franjo Frankapan Slunjski, zatim Petar Farkasic, vojvoda kneza Zrinskoga u Hrvatskoj, i napokon Vuk Qhiczy, zapovjednik Nadazdova grada Stjenicnjaka. I upra- vitelj Kranjske, po imenu Jobst Qallenberg, doveo je 3000 momaka. Tako se je skupila citava vojska od nekih 7000 Ijudi, koje je onda Herbart Auersperg odveo k Uni, gdje ga nalazimo utaborena jos 22. lipnja nasuprot grada Krupe uz lijevu obalu rijeke (bei Khrup sero disshalb des Wassers Uhna). Oba tabora, krscanski i turski, bili su tako^blizu, da su PODSADA 1 PAD KRUPE (1565.) 253 vojnici iz jednoKa ii clrugi ne samo pucali, nego si i medjusobno dovikivali i na mejdan izazivali. Malena posada u gradu Krupi prepatila je medjutim strasne nevolje, Turci sipali sQ od prvoga Casa toliku vatru na grad, da im je oko 16. lipnja ponestalo topovskih zrna. Sokolovid poslao je po zairu u Banjaluku i Sarajevo, a dotle je udarao na grad komadima od olova I kamenjem, koje su mu cigani u raztaljenom olovii moc^ili. PrimivSi nove zaire i okupivSi dalje cete, tako da je napokon bilo pod gradom okupljeno do 2(T.000 Turaka, svom je iestinom juri^ao, da tvrdu Krupu §to prije osvoji. U samom gradu bilo je 22. lipnja od 28 junaka vec sest tezko ranjenih, a medju njima sam vojvoda Baklc. Istoga dana spustise iz grada dva junaka po konopu niz gradski zid, da Auerspergu i ostalim krscan- skim vojvodama prikazu nf volju pod- sjednutih. Hrane da ima u gradu do- voljno, aii protiv turske sile ne mogu se vi§e ni jedan dan odrzati, to manje, §to su Turci na vi§e mjesta gradske zidine razvalili i jednu kulu na dva mjesta podkopali. I^P U krScanskom taboru zahtije- vali su Franjo Frankapan Slunjski, Petar Farka§ic i Vuk Qhiczy, da se gradu svakako pomogne. Kako se ravno preko Une nije moglo preci, jer bi od turskih topova najveci dio voj- ske izginuo, predlagali su Slunjski i FarkaSic, da 6e oni sa 1000 pjesaka i 1000 konjanika dalje na sjeveru prema Novigradu preci preko Une, pa Turcima zaci za ledja. Ali Auer- sperg nije im to dozvolio. Na to su Slunjski, FarkaSic i Qhiczy htjeli sa- mo sa svojim vlastitim konjanicima da pokuSaju srecu; ali im je Auersperg zaprijetio smrtnom kaznom, ako bi se toga podhvatili. On se je oCito bojao, da bi tim smjelim pokusom njegova vojska znatno oslabila, pa da bi onda Turci nakon pada Krupe lako mogli zauzeti i sam Biha(i. Radi toga uz- maknuo je uz Unu prema Ostrofcu, da bude bliie gradu Biha(*u. Tako osvanu 23. lipnja 1565. Rano u jutro doprla je u grad mala Cetica od 20 ju- naka, da pomade podsjednutima. Juri§ turski trajao je toga dana od zore do tri sata poslije podne. U to doba provalili su Turci u grad, u kojemu je ostalo samo sedam branitelja Za- jedno s Baki<Jem. Vojvoda odluCio je bored se prokrCiti sebi put iz grada. Cetiri mu druga poginula su u borbi; on sam sa dva druga dopro je sre^no do Une. ali kad ju je htjco pre- gaziti, utopio se je u njoj, jer ie bio tefkoga tijela. Padom Krupe zaprijetila je velika pogibao ne samo bihai^koj kapitaniji (naroCito gradovima Bihadu, RipcJu, Sokolcu i OstroJcu). nego i svoj krajini hrvatskoj i slavonskoj. Dok se je MustafapaSa Sokolovi<S zajedno sa hlivanjskim sand^.akom spremao na Biha<J, dotle su opet poie^.ki sand?.ak i Ferhatbeg udarali na slavonsku krajinu. Dne 1. srpnja QRAD KRUPA u prvoj polovici XVI. stoljeda. Iz putopisa Benedikta Kuripe§i(^a (Itinerariuni Wegraysz) od god. 1531. 354 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.), javlja Vid Halek iz Krizevaca, kako su pozezki sandzak i Ferhatbeg obnovili i utvrdili razvaljeni grad zagrebackoga biskupa Sopje na Dravi, tri milje nize Virovitice izmedju Brezovice i Slatine; zatim kako je 1500 turskih konjanika i pjesaka pred nekoliko dana iz okolisa pakrackoga preslo preko nabujale Cazme, te cetovalo sve do Qradca kod Kri- zevaca, odakle su srecno prosle subote (30. lipnja) suzbijeni, Vrhovni kapitan Ivan Len- kovic zahvaljuje se opet 4. srpnja iz Crnomija stajerskim stalezima za dozvoljenih 600 puskara za obranu Bihaca, Hrastovice i drugih hrvatskih i slavonskih mjesta, pa ih moli, da receniii 600 puskara sto prije u Zagreb poslju, jer bosanski sandzak Sokolovic jo§ uvijek s citavom vojskom, topovima i bojnim spravama stoji pod Krupom, da ju obnovi i utvrdi. Nedavno je pozvao Ostrozac na predaju, a sada prijeti Bihacu i Ripcu. Hlivanski sandzak skuplja svoju vojsku kod Qradcaca, pa da ce zajedno sa Sokolovicem udariti na Bihac. Lenkovic javlja nadalje iz Otocca u Kranjskoj 21. srpnja istim stajerskim stale- zima, kako je cuo sa vise strana, da je hlivanjski sandzak s mnogo ceta i nekoliko sprava za krsenje zidova udario prema Bihacu i Ripcu; a druga ceta turska presla je kod Ko- stajnice Unu, te se utaborila na hrvatskoj strani. Mustafa Sokolovic napokon ovih je dana jedan dio svoje vojske i topova odveo izpred Krupe, ne zna se kuda. Napokon 26. srpnja pise Lenkovic iz istoga Otocca kralju Maksimilijanu, da se naumljeni jarak oko Bihaca sada ne moze izkopati, jer se dvije jake vojske spremaju udariti na Ripac i Bihac. Dok su krajiski vrhovni kapitan i njegovi namjestnici svu snagu okupili, da obrane bihacku kapitaniju, ban je Petar Erdedi sa svojim cetama, koje se bijahu vratile iz Hrvat- ske, posao prema Susjedgradu, da uvede Franju Taha u taj grad. Dne 2. srpnja stajali su ban i Tahi na polju izpod toga grada; u njihovoj vojsci bilo je nekoliko stotina konjanika i vise stotina hajduka, haramija i seljaka. Imali su i tri topa, da biju grad. Ali 3. srpnja pod vecer prije suncanoga zapada podiglo se je oko 3000 susjedgradskih kmetova protiv te vojske. U Ijutom kresevu bise banske cete i Tahijevci razbijeni. Mnogo ih je poginulo, a mnogo ih bi zatjerano u Savu, gdje su se utopili. Kmetovi ugrabili su silan plijen, pa i ona tri topa, koje su onda u Susjedgrad odvukli. U boju poginuo je dvorski bana Petra Erdeda, po imenu Juraj Qusic; rana pak tezkih i lakih dopanuli su sam Franjo Tahi i najstariji sin njegov, zatim sin Alapicev, Petar Keglevic, Petar Ratkaj, Jankovic, i mnogi drugi plemici. Nema sumnje, da su taj napadaj kmetova na bana i Taha pokrenuli protivnici Tahovi, koji su s njim parbili za Susjedgrad, a svima na celu tadanji banovac slavonski Ambroz Gre- gorijanec. Da se kazne krivci ovoga seljackoga pokreta, a uza to da se nesto uradi za obranu kraljevstva od Turaka, sazvan bi hrvatsko-slavonski sabor u Zagreb za 25. srpnja 1565. Tu se je ban Erdedi oborio na sve one, koji se nijesu pokoravali njegovim zapovijedima (qui rebelles in mandatis sunt). Trazio je, da se opravdaju svi oni, koji su se kratili poci na vojnu protiv Turaka, kao i pod Susjedgrad. Plemicki sudci izrijekom su iznijeli imena cnih plemica, koji se za podsade Krupe nijesu pokororili banskim nalozima. Dosadanji ba- novac Ambroz Gregorijanec skinut bi sa svoje casti, a mjesto njega imenovan za banovca Ivan Forcic od Butine vasi. Napokon bi zakljuceno, da »svi stalezi i redovi na p r v u za- povijed gospodina bana pod kazan moraju ustati tako protiv Turaka kao i protiv dru- gih odmetnika« (ut omnes status et ordines ad primum mandatum domini bani tam contra Turcas quam alios rebelles sub poena insurgant). Jos bi dozvoljena ratna daca od tri forinte u dva roka (izuzev krizevacku zupaniju), zatim je odredjeno o popravku i utvr- djivanju nekih gradova (Koprivnice, Gjurgjevca, Preseke, Gumnika), i ustanovljena cijena za zivez, koji se je prodavao vojnicima. No zato su zahtijevali stalezi, neka vrhovni ka- pitan Ivan Lenkovic ne dopusta vojnicima potlacivati »nevoljne plemice«. Namah nakon svrsena sabora podigao je ban Petar Erdedi citavo plemstvo na oruzje. Skupio je do 3000 konjanika i pjesaka, pa da ce s njima provaliti u turske krajeve iz- medju Stupcanice, Velike i Moslavine prema Pakracu, da potrazi Ferhatbega, i da se osveti BAN ERDEDI POBIJEDIO TURKE KOD OBRESKE (10. RUJNA 1565.). 255 Turcima za osvojenu Kriipu. U banovoj vojsci bili su Ivan Qjulaj iz Vinice, braca Mate i Simiin Keglevic, zatim Ivan Alapic, Ivan (jesti i mnoKi druKi hrabri plemici. Medjutim bijase se i bosanski pasa Mustafa Sokolovic uvjerio, da ovaj put bihacke kapitanije uzeti ne moze, pa je s toga svu svoju vojsku od 12.000 Ijudi preveo preko Save, te udario uz Lonju i Glogovnicu prema Krizevcima. Ali na torn cetovanju namjerio se je na njega kod O b r e s k e (blizu Ivanic KloStra i Marce) ban Erdedi sa svojom vojskom, te je 10. rujna odr^ao nad njim sjajnu pobjedu. Savremeni Vramec javlja o pobiedi bana Erdeda ovako: »Gospodin Peter Erdedi, slovenski i hrvatski ban, Mustafu Sokolovica bosanskoga bega na Obreskom s malimi all dobrimi vitezmi 27.000 Turaka pobi, raz- tira i vnoge Turke ali suznje polovi, s ve- likim dobiCkom domov nazaj se srecno i zdravo vrnuse*. I drugi savremenik, biskup ugarski Franjo Forgac, spominje tu pobjedu, izticuci, kako je Erdedi sa svojih 1000 konjanika i 4000 pje^aka raz- bio kod rijeke Stupcanice (apud fluvium Stupcheniciam) bosanskoga pasu i nje- govih 18.000 konjanika. Banu je bilo u prilog bregovito tlo i gusta §uma, zgodna za pjesake. I mletacki poslanik na carskom dvoru Leonardo Contarini javlja svome duzdu o sjajnoj pobjedi ba- na Erdeda, U pismu od 22. rujna 1565. pise on, kako je ban Erdedi sa 5000 voj- nika udario na pasu bosanskoga i njego- vih 12.000 konjanika; nakon zestokoga i duljega boja potjerao je pa§u u bijeg ubiv§i preko 2000 Turaka i zarobiv§i mnogo njih. Progoneci pasu prinudio ga je, da se zatvori u maleni kaSteo, koji sada ban podsjeda; kako ban pi§e, nada se on naskoro zarobiti pasu zajedno s preostalom vojskom njegovom. Po ka- zivanju potonjega Isthuanffija zgodila se je bitka blizu ObreSke kod rijeke (Lonje, Qlogovnice ili Cazme). IJan Erdedi na- hrupio je na Turke o podne, kad su ba§ blagovali, tako da su Turci zateceni nag- nuli u bijeg, prije nego §to je i doSlo do pravoga kre§eva. Pobjeda bila je tako zamaSna, da su Cetovanja turska u one krajevc za neko vrijeme prestala. Slavo- dobitni ban Erdedi nagradjen bi od kralja Maksimilijana tim, da je kralj 11. iistopada 1565. njega i njegove potomke uzvisio nagrofovsku Cast. Medjutim je kralj Maksimilijan svcdjer nastojao, da se sa sultanom pogodi. U to ime vratio se je njegov poslanik Cernovid jo§ 27. lipnja 1565. u Carigrad. No ved sutra- dan umre tu dosadanji veliki vczir AlipaSa, koji je zagovarao mir, a prvim vezirom po- stade (28. lipnja) ratoborni Mehmed SokoloviC, jedan od najznamcnitijih muieva u povjestnici osmanlijskoj, koji je bio bliii svojak trima sultanima, te je sve do smrti MEHMED SOKOLOVIC. veliki vezir turski. 256 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). svoje (t 11. iistopada 1579.) upravljao turskim carstvom. Bio je porijeklom iz l^osiic (ro- djen oko 1509.), ne zna se posve izvjestno, da li iz same Bosne, ili iz Hercegovine.^'' Jos mladicem dosao je ii Carigrad, gdje je postao sultanovim dvorjanikom, a posiije pogla- vicom sokolara i stitonosa. Qodine 1546., iza smrti Hajredin Barbarossc, imenovan bi od Sulejmana II. kapiidan-pasom, naime admiraiom turske mornarice, koju je cast obnasao sedam godina. Iza toga postao je beglerbeg od Rumelije, zatirn trecim vezirom, a godiiie 1562. ozenio ga je sultan svojom unukom Esmi-hanom, kcerjii potonjega sultana Selima II. Mletacki poslanik Andrija Dandulo prikazujc ga kao osobito pohlepna za blagom, koji nije nikomu prijatelj, nego radi samo za svoju korist. Drug! poslanici opet izticu njegovu uz- trpljivost, mirnocu i razboritost, kao i ostroumnost pri obavljanju drzavnih posala. Novi vezir Mehmed Sokolovic nije htjeo ni cuti za mir, ako Maksimilijan Tokaja ne ustupi, sto potonji nije mogao uciniti. K tomu je i erdeljski vojvoda neprestano moljakao za pomoc. I tako se je Sulejman, premda je prigodom podsjedanja otoka Malte ove godine mnogo vojske i brodova izgubio, odlucio za rat. Vec 21. iistopada pisao je Ivanu Sigis- mundu: »Mi smo se rijesili, da dojducega proljeca sami dodjemo, pa cemo ti toliku pomoc podati, da ce nasa tebi obecana milost jasnije od sunca po citavom svijetu sjajiti, te se spominjati sve do konca svijeta i posljednjega suda.« (Et tale tibi auxilium praestabimus, ut nostra tibi promissa dementia per totum terrarum orbem sole clarius innotescat et huius rei memoria usque ad ultimum mundi diem et extremum indicium permaneat.) I zaista se je pocelo oruzati na sve strane. Stalni poslanik kralja Maksimilijana u Carigradu, po imenu Wyss, javlja 10. prosinca, da se ondje nista drugo ne vidi, nego priprave za rat na kopnu i na moru; sultan vec je spreman, da podje u boj. Dne 21. prosinca jos je jed- nom Wyss pohodio velikoga vezira Mehmeda, te ga je kroz tri sata putio, kako ce Maksi- milijan drzati mir, i kako su dosadanje borbe zapoceli bas erdeljski vojvoda i turske pase. Ali Sokolovic odgovorio mu je, da je kocka pala, pa da bi ga moglo stajati glave, kad bi svomu gospodaru ista vise o miru govorio. Prema tomu nije ni Maksimilijanu preostajalo drugo, nego da se pripravi za rat. Da dobije novaca i vojske za ratovanje, sazvao je 28. studenoga ugarski sabor u Pozun za 2. veljace 1566., a onda je 7. prosinca posao u Augsburg, da ondje drzavne staleze njemacke skioni na sto izdasniju pomoc. Za svoga izbivanja u Njemackoj imenovao je brata Karla svojim zamjenikom, koji mu bijase jos 28. kolovoza 1565. obecao, da ce se brinuti za obranu hrvatske i slavonske krajine. U to sastao se je 15. sijecnja 1566. u Zagrebu sabor hrvatski i slavonski. Prvo mu je bilo, da izabere poklisare (oratores) za zakazani ugarski sabor u Pozunu. Ali su se ta- kodjer cule ostre tuzbe protiv podkapitana slavonske krajine Vida lialeka; zatim protiv Uskoka i Vlaha, koji su ubili Petra Orehovackoga i pocinjali druga razbojstva. Nadalje bijahu odredjeni radnici za utvrdjivanje Vrbovca i Rakovca, zatim bi podnesena molba na kralja, da dade pomoc za Keglevicev grad Buzin u Hrvatskol, kao i za odkup nekih od Turaka zarobljenih plemica. Mnogo je burnije bilo na ugarskomu saboru u Pozunu, gdje je kralja zastupao nadvojvoda Karlo, Mjesto da stalezi s mjesta stanu razpravljati o kralje- vim predlozima za obranu zemlje, stadose zestokim govorima iznositi opravdane tuzbe radi gazenja njihovih slobostina (palatina jos uvijek nije bilo), radi zuluma i nasilja vojnika i njihovih vojvoda. Kroz vise dana ozvanjali su u saborskoj dvorani bucni govori i tegobe nizega plemstva iz svih zupanija. Napokon bi sastavljena citava knjiga od gotovo sto araka, puna gravamina, da se posalje kralju u Njemacku. Nadvojvoda Karlo radio je sve * Po krscanskim vijestima rodjen je Mehmed Sokolovic od krscanskih roditelja u gradu So- kolu izmedju Dubrovnika i Trebinja, te se je izprva zvao Bajce. Otac mu se je zvao Mita, a stric mu Makarije bio je kaludjer u manastiru sv. Nikole u Banji. — Po turskim vrelima opet rodjen je Mehmed u Sokolovicima u visegradskom kotaru od otca Ahmetbega. OPORUKA NIKOLE ZRINSKOQA. 257 :^ >< f1 1 > m k f^^ .^t i t i / ^ Klaie, Hrv. povj. 111. 15.) IV 258 KRAL.I MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). moguce, da ogorcenc staleze umiri. Tezkom mukom izradio je, da je sabor dozvolio ratnu dacu po dva zlatna forinta od svakoga kmetskoga selista (ili porte), izuzevsi one krajeve, koji su minule godine stradali od turskoga pljackanja. Obnovljene bise jos prijasnje od- redbe glede stajace vojske i obcega ustanka (insurrekcije). Na posljedku bi jos uprav- Ijena molba na kralja, da jos ove godine ili na pocetku dojduce sam glavom sabor obdrzava. Zakljucci saborski zajedno s knjigom prituzaba bise poslani kralju u Augsburg, koji ih je 2. svibnja 1566. ondje i potvrdio. Kud i kamo srecniji bio je Maksimilijan u tudjini. Papa Pio II. dao mu je 50.000 du- kata, a spanjolski kralj Filip II. 200.000 kruna. Njemacki drzavni sabor, koji je 23. ozujka 1566. sam otvorio, dozvolio mu je 30, travnja oko 1,700.000 forinti, a jednaku svotu za dalje tri godine zajedno, tako da je mogao unovaciti mnogo njemackih vojnika, po prilici 12 — 14.000 pjesaka i nekih 10.000 konjanika. K tomu pridodje 7000 konjanika iz ceskih zemalja, 1900 iz dolnje i gornje Austrije, 1500 do 1700 konjanika, koji se oko »dvorskih zastava« kralja Maksimilijana i brata mu Ferdinanda Tirolskoga okupise, i napokon 3500 ugarskih vojnika, koji se nadjose u logoru svoga kralja. Bilo je medjutim pomoci i iz dru- gih krscanskih zemalja. Iz Francuzke doveo je mladi herceg Guise 100 Ijudi, iz Italije her- ceg od Ferrare 800 konjanika. Herceg od Firence poslao je 3000 pjesaka, a herceg od Savoje 200 pjesaka i toliko isto konjanika. S papinim darom unovacilo se je 2000 pje- saka. Tako se napokon naslo u kraljevskom logoru izmedju Starigrada i Komorana na okupu preko 40.000 vojnika, polovicom pjesaka i polovicom konjanika. Nadalje stajale su u znatnijim mjestima i jake posade, kao 6000 ugarskih vojnika pod Dersffyjem kod Njitre, i 5000 Ijudi u Kosicama pod Schwendijem. Bilo je posada i u juznougarskim gradovima; tako u Qjuli 2600 momaka, kojima je zapovijedao Vladislav Kerecenji, onda u S i g e t u, gdje je tadanji kapitan, knez Nikola Zrinski, skupio 2500 — 3000 junaka, medju njima mnogo Hrvata (Petar Farkasic, Vuk Papratovic, Petar Patacic, Caspar Alapic, Lovro Juranic, Ivan Novakovic, Stjepan Orsic, Juraj Radmanovic i dr.). Knez Nikola Zrinski bijase jos 23. travnja 1566. u svome gradu Cakovcu sastavio svoju oporuku (preporucivsi medju inim svoju zenu i djecu zagrebackomu biskupu Jurju Draskovicu, vrhovnomu krajiskomu kapitanu Ivanu Lenkovicu, Vladislavu Kerecenju i Ivanu Alapicu); dne 12. svibnja vec je u Sigetu, odakle dopisuje s nadvojvodom Karlom i skuplja cete za obranu povjerene mu tvrdje. Dok je glavna vojska pod samim kraljem i nadvojvodom Ferdinandom imala bra- niti Ugarsku, povjereno bi nadvojvodi Karlu, da s vojskom iz nutarnjoaustrijskih zemalja (Stajerske, Kranjske i Koruske) brani Hrvatsku, Slavoniju i Medjumurje. Vrhovni kapitan krajiski Ivan Lenkovic u to se vrijeme mnogo ne iztice, ah to vise njegov zamjenik Her- bart Auersperg. Ovaj je vec u ozujku okupio oko sebe sve cete hrvatskih kapitanija, te podjedno pozvao i kranjsku gospodu. Pozivu njegovu odazvala su se zaista braca njegova Dietrich i Weikhardt, zatim grof Ivan Auersperg-Schonberg, kapitan kranjskih vitezova Jost Josip Turn i drugi. Napucen od nekoga Simuna Zecica pokusao je Herbart u prvoj polovici travnja 1565., da iz Bihaca i Ripca provali do turske Udbine, pa da je osvoji. No kad je iz Zavalja, gdje je nocio, htjeo da se preko visoke Pljesivice (Vrazi vrtal, Teufels- garten) spusti u Krbavu, odvratise ga od toga domaci krajisnici tim, da bi mu Ijudi i konji od silnog snijega i blata nemilo stradali. Tako se je opet vratio u Ripac, odakle je na sam Uskrs, 14. travnja provalio u Bosnu, te citav kotar Lusci poharao. Spalivsi do 300 kuca, poubivsi i zarobivsi mnogo Turaka, te ugrabivsi dobar plijen sklonio se je na uskrsni ponedjeljak kasno po noci u Bihac. Malo dana poslije, naime 5. svibnja, sastao se je u Zagrebu sabor hrvatski. Bi- skup Juraj Draskovic prosvjedovao je tom prigodom, sto se za njegov grad Hrastovicu, koji je na udaru Turcima, kraljevstvo slabo ili nikako ne brine. Sabor je na to zakljucio, da se mora podati pomoc recenomu gradu proti neprijatelju, pace je odredio i nacin, PODSADA SIQETA. 259 kako da se iitvrdi. Nadalje sii sabrani stalezi odliicili, da se s mjesta (statim) dignu na oruzje pod zastavoni bana Erdeda, te da nitko ovaj put ne bude oslobodjen od polazka na vojnu (ut nemo liber sit a praesenti exercituacione). Jo§ bi odredjeno, da se posalju poklisari nadvojvodi Karlu, koji ce tra^iti, da se broj vojnika u banskoj ceti povisi i placa za njih doznaci. Da se napokon brojnoj vojsci u zemlji osigura zivez, zakljuCeno bi, da se zito i vino ne smije izvan zemlje prodavati. Svim tim ustanovama, pa i drugiina, sku- pilo se u kraljevstvu toliko vojske, da ie mogla ne samo braniti krajiSke gradove, nego u zgodan cas i provaijivati u susjedne sandzake bosanske. Medjutim bijahu u Ugarskoj vec pojedine pase zapoceli ratovanje. Budimski pasa Arslan (Oroslan) navaiio ]e 5. lipnja 1566. na tvrdu Palotu zapadno od Stoinog Biograda, SIQET U DRUQOJ POLOVICI XVI. STOLJECA. Po savremenom nacrtu talijanskoga umietnika. ali ie veC za deset dana uzmakao, kad su grofovi Helfenstein i giurski kapitan Salm u po- mo<i joi pritekli. Na to ie Salm nc samo zauzeo susiedni Vesprim, nego sredinom srpnia i dobro utvrdieni Totis. Snovalo se paCe udariti i na Ostrogon. kad no ie krali Maksimilijan zapovjedio, da se voivode ograniCe na obranu, ier se ve6 iavlialo o dolazku sultanovu. Stari i od uloga skrSeni Sulejman nije mogao pravo staiati. ni na konjn iahati. paCe ie i du§evno bio zahirio; uza sve to bijaSe se riieSio. da sam glavom voisku vodi. U jediiu ie ruku htieo izpuniti svoju vicrsku du^riost. a u drugu oprati liagu, nanesenu njegovoi casti, sto mu ie voiska pred Maltom blla potucena. To ie trinaesta vojna. koju je sam vodio. Dne 29. travnia krenuo je iz Carigrada; tek u dnigoi polovici lipnia stigao je u Zemun, gdie ga je po njegovu nalogu sa sjajnom dru^.inom doCekao erdeliski voivoda Ivan 17* 260 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). Sigismund. Vojvoda pao je 29. lipnja tri puta preda nj na koljena, te mu predao bogate darove. Sultan primio ga je kao Ijubljenoga sina, te mu je obecao, da ne ce mirovati, dok ga ne ovjenca ugarskom krunom. Sutradan uzvratio mu je sultan takodjer bogatim daro- vima, koje su 22 causa nosili, pridavsi jos cetiri prekrasna konja, koje je vrhovni konjus- nik doveo. Na razstanku 1. srpnja rekao je sultan vojvodi: »Pobrini se za vojsku, barut, olovo i novce; ako ti sto uztreba, javi mi, da ti dadem, sto trazis.« Sulejmanu bijase poglavito do toga, da osvoji one tvrdinje, koje su zaustavljale dalje sirenje turske vlasti, a to su bile Qjula na iztoku, Siget na zapadu i Jegar na sje- veru. Na Qjulu poslao je vezira Pertavpasu sa 25.000 konjanika i pjesaka, te 2000 janji- cara, odredivsi, da mu se pridruzi temesvarski pasa i krimski Tatari. Nakon podsade od dva mjeseca prorijedila se junacka posada tako, da se je napokon kapitan Vladislav Kerecenji s preostalih 500 Ijudi 3. rujna morao predati uz pogodbu da slobodno iz grada izadje. Na to su Turci zauzeli jos susjedne manje tvrdinje Jeno i Vilagos, pa tako posve zatrli vlast kralja Maksimilijana u krajevima onkraj srednje Tise. Sam Sulejman, kaze se, smijerao je izprva s glavnom vojskom udariti na Jegar; ali kad mu je stigla vijest, da je Nikola Zrinski razbio kod Siklosa jednu tursku cetu, od- lucio je poci ravno prema Sigetu, koji mu je i onako vise smetao od Jegra. Ali prelazom preko rijeke Drave, koja bijase nabujala, zategnulo se je napredovanje, tako da je tek 1. kolovoza turska vojska doprla do Sigeta, a 6. kolovoza sam Sulejman. Koliko je vojske turske opasalo grad, tezko je osjeci, jer se vijesti ne podudaraju; ali nema dvojbe, da je bilo preko 100.000 za boj odredjenih momaka, a topova sto vecih sto manjih preko dvije stotine. Siget dijelio se je tada na novu varos (na jugu), na staru varos i ilia stari grad (na sjeveru). Ove tri cesti Sigeta bile su medju sobom spojene mostovima, od kojih je onaj, koji je spajao staru varos s gradom, bio prilicno dugacak, dok je drugi izmedju obiju varosi bio mnogo kraci. Qlavna obrana mjestu bile su mocvare potoka Almasa, koje su ga pretvarale u otok, po cemu je i dobio magjarsko ime Siget (= otok). Najjace je bio utvrdjen stari grad, koji doduse nije imao kamenih zidova, nego samo od drva i zemlje podignute bedeme i pet bastiona. Tek u nutarnjem dijelu toga grada, u koji se takodjer mostom ulazilo, stajala je jedna kula od kamena, u kojoj se je cuvao puscani prah. Nikola Zrinski bijase se svime obskrbio za dulju podsadu toga grada, tako da je narocito hrane bilo na pretek.« Doznavsi da su Turci na domaku, skupio je svu posadu i za oruzje do- rasle gradjane u nutarnjem dijelu staroga grada, gdje su mu prisegli vjernost i poslusnost do smrti, posto se je on prije zavjerio ovim rijecima: »Ja Nikola knez Zrinski obecajem najprije Bogu velikomu, zatim njegovu velicanstvu, nasemu sjajnomu vladaru i nasoj ubogoj domovini i vama vitezovima, da vas nikad ne cu ostaviti, nego da cu s vama zivjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!« Jos je svoga necaka Qaspara Alapica proglasio svojim zamjenikom, ako bi ga smrt zatekla. Namah 7. kolovoza zapoceli su Turci udarati na novu varos. Podsada trajala je punih mjesec dana. Jedan od hrvatskih junaka, koji je nakon pada Sigeta dopanuo turskoga su- zanjstva, pa se onda za veliku svotu novaca odkupio, sastavio je u hrvatskom jeziku vjernu i potanku povjest te podsade. Njegovo je djelce po zelji Ivana Auersperga Ijubljan- ski Slovenac Samojlo Budina preveo na njemacki i latinski jezik. Hrvatski izvornik ili je negdje zametnut ili je propao; latinski prije vod Slovenca Budine izasao je stampom u Becu god. 1568., pa tako nam je sacuvan obsezan opis sigetske katastrofe od ocevidca, koji je sam u onoj strasnoj borbi sudjelovao. Nova varos, kako je bila slabo utvrdjena, nije se uza svu junacku obranu mogla dugo odrzati. Vec 9. kolovoza morao ju je Zrinski napustiti i spaliti, te uzmaknuti u staru va- ros. No i tu su Turci osvojili nakon deset dana (19. kolovoza), kojom su prigodom izgi- nuli brojni branitelji, jer se nijesu za vremena mogli skloniti u grad. No i Turaka ostalo SMRT SULEJMANA II. 261 VKARHAFTICTE COMTRAFACTV?. • DESSWOUTEBORNEM-HE RRN-NICOLAV^-GRAF ER-VMD-.SELJGER- >«* yit /i« Vwtm IT Clf OAH>tP.4 ■'^ r 7V- SERIN- '>' LOBLICH GEDECHTNIS rrtSfi je mrtvih do 30(MJ momaka. Jo§ za podsade stare varoSi porucio je Zrinski kralju Maksi- milijanu u logor kod Gjura, »da 6e, ako mu dodje do nevolje, staru varo§ upaliti, te se u grad povuci, da se tii b r a n i do p o s 1 j e d n j e g a c o v j e k a.« Osobito krvava bila ie borba za stari grad. Veliki vezir fAehmed Sokolovic kuSao je izprva predobiti Zrinskoga, doglasiv§i mu pirmorn na odapetoj streljici, da ce mu darovati Citavu Hrvatsku, ako mu Siget predade. Malo zatim zarobili su Turci u Medjumurju trubljaca Jurja Zrinskoga, najstarijega Nikolina sina. Sulejman uze na to trubiju toga trumbetaSa, na kojoj je bio grb porodice Zrin- skih, te ju posla u grad Nikoli s porukom: neka mu grad pre- dade, jer ce mu inace pogubiti sina, koji je u njegovoj vlasti. Napokon bacise Turci u grad vise pisama na hrvatskom, ma- gjarskom i njemackom jeziku, pozivajuci branitelje, da u ludo ne gube glave, vec neka se pre- dadu, pa 6e ih silni sultan bo- gato nagraditi. Ali sve te po- ruke i prijetnje nijesu koristile. PoSto su Turci nepre- stano danju i nocu kroz vise dana na grad pucali, te mu be- deme na vise mjesta razvalili, odredi veliki vezir Sokolovic za 26. kolovoza obci juris. Ali taj bi suzbit, pri cemu su bra- nitelji ugrabili dvije turske za- stave, te ubili egipatskoga na- mjestnika Alipa§u i zapovjed- nika topnic^tva Aliportuka. Jo§ je zeSci bio juriS 29. kolovoza na godiSnjicu pada Beograda, Muliadkoga boja i uzeca Bu- dima. Sam sultan, premda te2- ko bolan i nemo(San, zajaSio je konja i pokazao se vojnicima, da ih obodri. Ali junacki bra- nitelji suzbijali su sve navale od jutra do mraka, paCe su zarobili janjicarskoga agu. Sad su Turci stall lagume kopati, da ovako razvale stari grad. Od 2. rujna kopali su pod bastionom, zvanom »brdo«, koju bijaSe nekad Nadazdi podigao, pa izpuniSe lagum dr- vom, slamom i barutom. Zrinski je doduSe na to juri§aju(ie Turkc doCekao i jo§ jcdnom suzbio; ali kad je na to vjetar dunuo, te je grad stao gorjeti, morao ga je Zrinski zajedno sa zairom, hranom i bijednim ?jteljima prepustiti Turcima, pa se s ostatcima posade sklo- niti u nutarnju, najtvrdju Cest grada. Medjutim bijaSe Sulejman II. ved 4. rujna umro, ne docekavSi ni pada Sigcta, a ni glasa o padu Qjulc. Veliki vezir Sokolovic zatajio je sulta novu smrt svima, pace i samim vezirima, te je prigodom juriSa 5. rujna namjestio mrtvo tijelo njegovo na stolac uz prozor njegova ^atora, kao da 2iv gleda svoje hrabre borce KNEZ NIKOLA ZRINSKI. Po savremenoj slici, koju je naCinio Baltazar Jenichen. 262 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). U isti inah poslao je Sokolovic k Sulejmanovu sinu i svome tastu Selimu II, pouzdana glasnika, da mu javi smrt otcevu, te ga pozove, neka sto prije pohita u tabor medju svoje vojnike. Da i dalje zavara Turke, pridrzao je Sokolovic sav dosadanji red i obrede (dao je za sultana jelo pripravljati i u odredjeno vrijeme glasbi pred njegovim satorom udarati), kao da je sultan jos svedjer na zivotu. Zrinski nije se vise mogao dugo drzati u nutarnjoj cesti staroga grada. Imao je uza se jedva jos 500 junaka. Kad su k tomu Turci 7. rujna vec od rane zore stall na ostatak grada bacati ognjene strijele i lopte, te ga zapalili zajedno sa stanom samoga Zrinskoga, i kad se je zatim citava turska vojska spremila na juris, odlucio je knez Zrinski, da ce radije iz grada provaliti i junacki poginuti, nego u gradu kukavno izgorjeti. Najprije dade iz svoga stana iznijeti svoje dragocjenosti i blago, te sve pobaca u vatru. Onda dozva svoga vjernoga sluzbenika Crnka, te se s njegovom pomoci zaodjene sjajnim odorama. Na glavu je nasadio zlatom vezeni kalpak s perom od caplje i dragim kamenom sprijeda. O bedra opasao je sablju, a u ruke uzeo je lagan, okrugao stit. U pod- stavu dolame dao je usiti sto ugarskih dukata, da bude plijena Turcinu, koji ga u ruke dobije. Napokon uze k sebi gradske kljuce, da ne dodju neprijatelju u ruke, dok bude njemu na ramenima glava. Tako odjeven i priredjen podje iz svoga stana medju preostale brani- telje, koji su ga vec pripravni cekali u gradskom dvoristu blizu vrata, gdje je stajao na- peren jedan top, napunjen komadima zeljeza i tanetima. Opomenuvsi jos jednom svoju vjernu cetu, da ne zali poginuti za svetu vjeru Isusovu, za kralja i domovinu zapovjedi, da se spuste gradska vrata i opali top, koji je oborio brojne Turke pred mostom i utro tako put u gomili neprijateljskoj. Sada provali Zrinski s cetom svojom, pred kojom je Lovro Juranic nosio kraljevsku zastavu. Zrinski, kako je bio prvi medju svojima, obori jednoga turskoga castnika samokresom, a onda stade macem sjeci na sve strane. Turci mu dovikivahu, da ne gubi ludo glave, vec neka se preda na milost sultanovu. Napokon ga pogodi neprijateljsko zrno u glavu i on pade na zemlju. Oko umirucega vojvode nasta silno kresevo, u kojem su branitelji izginuli, na sto su Turci jos zivoga Zrinskoga odnijeli pred janjicarskoga agu, koji mu je na Kocijanovu topu dao glavu odrubiti. Kad su na to slavodobitni Turci provalili u nutarnju cest grada, da plijene i robe, poleti kamena kula, n kojoj je bilo mnogo baruta, u zrak, te pokopa u svojim rusevinama 3000 neprijatelja. Od branitelja grada Sigeta izginuse gotovo svi; Turci poklonise zivot samo ne- kima izmedju njih, kao Zrinskovu sluzbeniku Crnku, mladomu Berti Gereciju, Stjepanu Orsicu i Qasparu Alapicu, potonjemu banu hrvatskomu. Crnka i Alapica izkupio je poslije iz turskoga suzanjstva knez Juraj Zrinski, Nikolin sin. Qlavu Nikole Zrinskoga natakao je Sokolovic na kolac pred sultanovim satorom, gdje je dva dana stajala; dne 9. rujna posla je svomu bratu, budimskomu pasi Mustafi, a ovaj je odpremi grofu Salmu, Poslije je Nikolin sin Juraj prenese u Cakovac, gdje bi sahranjena u porodicnoj grobnici u pavlin- skoj crkvi sv. Jelene. Turke je stajalo podsjedanje i uzece Sigeta 18.000 konjanika i 7000 janjicara. Za podsjedanja Sigeta i Qjule stajao je nadvovoda Karlo u Medjumurju kod P r e- 1 o g a s vojskom od 10.000 momaka iz nutarnjoaustrijskih zemalja. Njemu su bill pod- vrgnuti hrvatski ban Petar Erdedi i zamjenici vrhovnoga kapitana krajiskoga Ivana Len- kovica, po imenu Vid Halek u Slavoniji i Herbart Auersperg u Hrvatskoj. Sam Karlo po- duzimao je iz Medjumurja navale prema Boboviscu ili Bobovcu, te je tako jednom prigo- dom razprsio jednu tursku cetu od 4000 Ijudi. Zamasnija bila su cetovanja bana Erdeda i Herbarta Auersperga, sto su ih ovi izvodili po nalogu nadvojvode, ne bi 11 tako smeli sul- tana pri obsjedanju Sigeta. Dne 29. kolovoza nasli su se kod Topuskoga na okupu ban Rrdedi, Herbart Auersperg i kapitan kranjskih pomocnih ceta Jost Josip Thurn. Uza se imali su do 3000 konjanika i cetiri banderija pjesaka. Bilo je tu i hrvatskih knezova, kao Franjo Frankapan Slunjski, sa svojim lakim konjanicima. Sva ta vojska udarila je BORBE OKO NOVIQRADA 1 KOSTAJNICE. 263 prema Uni, da zaprijeti gradovima Novigradu i Kostajnici. Najprije oborili su se pjeSacI na Novigrad, dok su u isti mah konjaiiici pohitali prema Kostajnici, pa pustoSili i harali niz Unu sve do Save i pozezkoga sandzaka. Jednima i drugima bili su kao zaledje hrvatski knezovi sa svojim lakim konjanicima. Ceta, koja je udarila na Novigrad, osvojila i zapalila je sarau varo§, te je stala podsjedati tvrdinju. U to je turska posada iz Kostajnice iza§la, da podje u pomoc podsjednutomu Novigradu, ali ta bi od krscanskih ceta doCekana, razprsena i u bijeg natjerana, tako da se je tek malo njih vratilo u Kostajnicu. Zapovjednik turski u Novigradu poceo je na to ugovarati o predaji uz pogodbu, da ga puste s posa- dom slobodno iz grada otici. No Auersperg i Erdedi nijesu vjerovali u te ponude, pa odlucise nastaviti podsjedanje, da grad silom osvoje. Najednom se je proculo, da gradu dolazi u pomoc s jedne strane pozezki sandzak (Usraimbeg) sa 5000 konjanika, a s druge hlivanjski sandzak (Holi-beg) sa 800 janjicara i toliko konjanika, koje je imao povesti sultanu pod Siget. Kad je na to pozezki sandzak presao Savu, te se zdruzio sa hlivanjskim sand^akom, ban se je Erdedi zajedno s Auerspergom rijesio za odlucni boj. I tako je u do- lini Une nedaleko od Novigrada doslo do bitke, u kojoj su Turci bili razbiti i razpr§eni. Sam pozezki sandzak dopa- nuo je tezkih rana, te bi zarobljen i po- slan u Ljubljanu, gdje je vise mjeseci bio u suzanjstvu, dok se nije za 30.000 dukata odkupio. Osim toga ostalo je mrtvih na bojnom polju sva sila Turaka, medju njima i hlivanjski sandzak Holi- beg, koji je bio potomak jedne turske sultanije i prijatelj sultana Sulejmana. SuviSe zapao je krsCane obilat plijen, kao svi topovi, mnoge bojne opreme, barjaci i gotovo sva prtljaga. Medjutim dobise ban i Auersperg od nadvojvode Karla novih ceta, s nalogom, da provale prema P o z e g i. Na torn cetovanju spa- lili su jedan grad, u kojem je sandzak obicavao stolovati; zatim su poharali savkolik onaj kraj, te zarobili mnogo puka i stoke. Vratili su se kuci tek onda, kad su im stigli glasi, da je Siget vec pao. Dok je ovako juzna vojska pod nadvojvodom Karlom sve moguce cinila, da smeta Turcima pri podsjedanjn Sigeta, glavna je vojska na sjeveru stajala skrStenih ruku. Ugar- ski i hrvatski velikaSi n ratnom vijecu. narocito velikovaradinski biskup ForgaiS i vr- hovni konjuSnik Pranjo Tahi predlagali su doduSe kralju i bratu mu Ferdinandu. koji su od 15. kolovoza u logoru boravili, da bi se udarilo na Ostrogon i tim odvratilo Turke od podsade Sigeta; ali strah Nijemaca bio je tolik, da nijesu htjeli ni Cuti za kakvo odluCno poiluzece. I tako je ratno vije(ie odlu(^ilo, da se vojska pomakne samo do Qjura, pa da ondje u uSancJenom logoru (3eka na dalje dogadjajc. Jo§ 15. listopada piSe Antun VranCic bratu Mihajlu ovako: »Mi gubimo vrijeme zaludo borave(Si u logoru kod Komorana. iz- gledajuci nekakvu zgodu, ne znam kakovu.« Sedam dana zatim, — 22. listopada, — raz- puStena bi vojska; ncki manji odjeli biSe poslani Schwendiju. da s njima brani Tokaj od erdeljskoga vojvode, druge opet razmjestiSe po ugarskim krajiSkim gradovima, gdje su hr- pimice ginuli od bijcde i razpuStenoga zivota; najvedi dio vojske poslan bi kuci. Mjesto Sigeta postade sada branikom jugozapadne Ugarske KaniXa; kralj imenova za njezina kapitana Franju Taha, kojemu se pridruziSe neki hrvatski junaci, kao Petar Keglevi(i mladji SULTAN SELIM 11. (1566.— 1574.). Po drvorezu u djelu: Die neu eroffnete ottoma- nische Pforte. Augsburg 1694. 264 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). s bratom Matom, Ivan Alapic s oslobodjenim (iz turskoga suzanjstva) sinom Qasparom, Franjo Qesti i mnogi drugi. Nakon pada Sigeta ostao je veliki vezir Mehmed Sokolovic jos mjesec i pol u Ugarskoj, radeci sve tako, kao da sultan svedjer zivi. Jedan odio vojske osvajao je gra- dove Bobovac, Vizvar, Curgo i druge; dok je drugi na novo podizao i utvrdjivao razva- Ijeni Siget. Tek 21. listopada stala se je turska vojska vracati, vodeci sobom do 80.000 krscana u suzanjstvo. Dosavsi u Beograd objavio je 24. listopada veliki vezir smrt Sulej- manovu, na sto se je vojska poklonila mladomu S e 1 i m u II., koji bijase vec u Carigradu na prijestolje sjeo, te sada vojsci u susret dosao. Novi sultan Selim II. (1566. — 1574.) bio je pijanica i gumalac, k tomu nije imao ni volje ni novaca za ratovanje. A ni Sokolovic nije gonio na rat, jer je opet zaprijetila opasnost od Perzijanaca. Maksimilijan napokon zacao se je nakon velike nedace od god. 1566. kroz sav dalji svoj zivot svakoga zamasnijega vojnoga podhvata, to vise, sto ni Nje- macka ni Ugarska nijesu bile podobne, da ga izdrze. U Njemackoj bijase Ijudima strah i trepet pred Turcima zasao u kosti; Ugarska pak, koliko nije bila u izravnoj i neizravnoj vlasti turskoj, ostala je poharana i pusta. »0 Ugarskoj se sada ne govori nego o kakvoj Ijesini i mrtvoj stvari« (Dell' Ongaria adonque non occorse di parlare, se non come di cadavero, et di cosa estinta), pise jos god. 1571. u svojoj relaciji Ivan Michieli, bivsi posla- nik na dvoru cara i kralja Maksimilijana, pa kaze, da se za nju mogu posve istinito upo- trebiti rijeci: »Bili smo Trojanci, bio je Ilion« (Fuimus Troes, fuit Ilion). A i ono, sto je preostalo od Ugarske, bilo je posve nezadovoljno s vladanjem kraljevim. To se je ocito vi- djelo na saboru, sto ga bijase Maksimilijan sazvao u Pozun za 1. lipnja 1567. Vec prije do- lazka kraljeva na sabor iznosile se nebrojene tuzbe, sto kralj ne popunjuje drzavno vijece nakon smrti nekih clanova, sto ne daje ugarskim podanicima posjede izumrlih plemickih porodica, sto kapitani i zapovjednici kraljevskih ceta globe i zatiru puk i plemstvo. Kad je pak kralj protiv dosadanjega obicaja progovorio stalezima njemackim jezikom, pace i zakonske predloge podastro u tom jeziku, izjavise stalezi, da^o tim propozicijama ne ce ni razpravljati, dok se ne zadovolji njihovim tegobama. Tezkom mukom bise stalezi umireni, na sto je kralj clanke saborske 27. srpnja potvrdio. AH bas sve te prilike gonile su Maksimilijana, da se sto prije izmiri s Turcima, s kojima je neprestano ugovarao njegov stalni poklisar u Carigradu, spomenuti vec Albrecht Wyss. Dne 23. lipnja 1567. imenovao je u Pozunu jegarskoga biskupa Antuna Vrancica i svoga savjetnika Kristofora Teuffenbacha svojim zasebnim poslanicima, te im je dao punomoc u ime svoje i svoje brace, da zajedno s Wyssom utanace mir sa sultanom Selimom II. Ako se je vec Ugarska smatrala »ljesinom«, kako je tek bilo »ostatcima ostataka« kraljevina Hrvatske i Slavonije! Velik udarac bio je za hrvatsko kraljevstvo, sto je 26. travnja 1567. umro dosadanji junacki ban, grof Petar Erdedi. Savremeni Vramec zabi- Ijezio je njegovu smrt ovako: »1567. Qospodin Peter Erdedi slovenski, Dalmacie i hor- vatski ban etc. toga sveta premeni i pokopan jest v Jastrebarske cirkve. Ostavil je sina dva, ke dva sta i vezda ziva; gospodina Tomasa i Petra, kima daj Bog zmozni dugo na ovom svete ziveti i batrivo srce proti neprijatelom vere krscanske Turkom imeti, i svojega dobroga oca drume pohagjati.« Grof Petar Erdedi sahranjen bi u Jastrebarskom u kapelici sv. Petra, gdje je jos god. 1700. stajala nadgrobna ploca s latinskim nadpisom od jedanaest dvostiha.* Hrvatski narod sjecao ga * Evo napisa: »Erdewdy Petrus patriae fortissima proles, — Post vitae sordes coelica regna subiit, — Aprilis sexto et viceno sole oriente — Sordidum niuiidum liquit et astra tenet. — Annus milleno et quingento rite recurso — Sexagesimus et septimus iste fuit. — Officium sanctum patriae pro pignore gessit, — Bonus erat patriae, dux plus ipse suis, — Thurca ferox patriam nunquam vasta- vit inultus, — Hei quoties ill! patria chara fuit, — Magnanimi officium dixcris principis, atque — Protexit terram fortis et ipse suam, — Regis coelestis solium est advectus in hora. — Conspectu ut SMRT BANA PCTRA ERDCDA. 265 I se ie zahvaino i u potonje vrijeme. Kad su hrvatski staled! na saboru u Zagrebu 8. travnja 1584. primili i uveli sina mu Tomu u bansku Cast, sjetili su se i »blafene uspomene* (beatae memoriae) pokojnoga bana Petra, te zazelili sinu, da poput otca svoga kroz dugo vrijeme srecno banuje. Jos je veca nevolja bila za hrvatsko kraljevstvo, §to se je ne§to prije ili poslije smrti Erdedove zahvalio na svojoj casti i slavni junak Ivan Lenkovic, do- sadanji vrhovni kapitan hrvatske i sla- vonske krajine. Odkad mu je kralj Ferdi- nand godine 1563. odbio molbu, da ga od- pusti iz sluzbe, on je slabo zalazio na bojno polje, jer ga je kidala nemoc i bolest. On je to prepuStao svojim zamjenicima: Vidu Haleku u Slavoniji i Herbartu Auerspergu u Hrvatskoj, a sam je vecinom boravio na svojim posjedima u Kranjskoj. Sad ga na- lazimo u Cernomlju, sad opet u Otoccu (Word!) kod Novoga mjesta. Iz potonjega mjesta izvijestio je 26. srpnja 1565. kralja Maksimilijana o pripravama bosanskoga pa§e Mustafe Sokolovica, da nakon pada Krupe oblada bihackom kapitanijom. Po- sljednje dane prozivio je Lenkovic u OtoCcu, gdje je umro 22. lipnja 1569. Sa- hranjen bi u susjednom Novom mjestu u franjevackoj crkvi, gdje bi mu podignut nadgrobni spomenik s likom i nadpisom. Od djece njegove proslavio se je poslije sin njegov J u r a j kao general hrvatske krajine, dok mu se je kci Katarina udala za Vuka Frankapana Trzackoga. NeSto iza smrti bana Erdeda i od- stupa Lenkovideva — svakako mjeseca svibnja 1567. — sastao se je sabor kralje- vina Hrvatske i Slavonije. Tu su stalezi najprije izabrali poklisare ili oratore za sa- bor u Pozunu. kojima su podjedno dali na- putak, da izmoie u krab'a imenovanje no- voga bana i iznesu razne tegobe. Kralj je Maksimilijan, boravec^i na saboru u Po?.unu. veC: 13. srpnja K567. imenovao vrhovnim kapitanom dosadanjega koprivniCkoga ka- pitana Luku Sekelja od Ormuj^a; u jednoj kraljevoj povelji od 20. srpnja Citamo, da se je on poslu^.io savjetom njego- vlm (opera et persuasione singulari magni- ficorum Lucae Zckcl liberi baronis in Ormosd capitanciquc gcncraiis rcgnorum Croatiae ct Sclavoniae). Nov! kapitan mogao je lakSe vrSiti svoju siuibu od svojih preSastnika, LIK IVANA LENKOVICA (t 22. lipnja 1569.) na njegovom irrobnom spomeniku u franjevaCkoj crkvi u Novom mjestu u Kranjskoj. Christ! praemia summa coiat. — Patria terra jcenuit, tu nunc letaris in altis — Patria non tali dijtna ministerio. — Pecimus haec mesti. ut tibi prestarernus honorem — Sed meritis feri gratia nulla potest. — Cumque in agone esses, tibi praesens astltit Iste — Atque evanRelio pectora mesta vivit. — HfK etiam cernente cibum se praestitit ille, — Qui sibi fodentem salvat et auget ope finis 266 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). jer je i sam drzao u Slavoniji prostrane posjede, medju njima i grad Krapinu. Malo dana zatim, 29. srpnja 1567., izdao je Maksimilijan u Pozunu na molbu hrvatsko-slavonskih po- klisara povelju, kojom je odredio, da prema staromu obicaju i zakonu sva posjedovanja slavonskoga banovca, protonotara, viceprotonotara, podzupana i plemickih sudaca ostanu slobodna od placanja sviju poreza, a narocito ratne dace. Nekako u isto vrijeme popunio je kralj i izpraznjenu bansku stolicu, imenovavsi dva bana, po imenu zagrebackoga bi- skupa J ur ja Drasko vica,* i mladoga junaka, kneza Franju (Ferenca) F r a n k a- pana Slunjskoga. Prava je sreca bila za izkidano i izdisuce kraljevstvo hrvatsko, sto je dobilo ta dva vrla muza za bane. Umni i rodoljubni biskup Draskovic i neslomivi junak Franjo Slunj- ski bill su tada jamacno narodu najpocudniji poglavari. K tomu je biskup bio na giasu u citavom krscanskom svijetu sa svoga djelovanja na crkvenom saboru u Tridentu, dok je knez Franjo od svoje najranije dobe, naime od smrti svoga otca Jurja (t 1552.), ocelicio u gotovo dnevnoj borbi s Turcima. Napokon su oba drzali posjedovanja u neposrednom susjedstvu sandzaka bosanskoga (Draskovic kao biskup zagrebacki drzao je Topusko i Hra- stovicu, a Franjo Slunjski gradove Qore, gornju i donju Kladusu, Krstinju, Cetin, Slunj, Kremen i kasteo Letovanic), te su tako vec radi obrane svojih imanja morali stajati na braniku citave domovine. Suvise je oba bana vezalo licno prijateljstvo, tako da se je mladi Slunjski smatrao posinkom biskupovim. Mletacki je poslanik jos 6. kolovoza 1567. bio javio svojoj obcini, da je kralj Maksimilijan imenovao biskupa Draskovica (prelato principalis- simo, et appresso ogn' uno in grandissima riputatione), dozvolivsi mu ujedno, da si uzme za druga kneza Slunjskoga (creato suo et come suo figlio, giovane valorosissimo, si come e nobilissimo). Nije zato cudo, sto je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, sa- stavsi se po kraljevu nalogu u Zagrebu 21. rujna 1567., razkriljenih ruku docekao i po- zdravio nove bane, kad su ih kraljevski komisari zalajski zupan Stjepan Banfi od Donje Lendave, vrhovni kapitan Luka Sekelj, Baltazar Bacan i Qervazije Teuffenbach stalezima predstavili i pozvali, da ih priznadu. Stalezi se odusevljenim rijecima zahvalise kralju, sto im je Draskovica i Slunjskoga imenovao za »glave i branitelje« (velut caput et defensores), te mu se zavjerise, da ce ga za uzvrat sve do smrti vazda vjerno sluziti, ne stedeci ni sebe same, ni svojih stvari. Novi bani uredise si posao tako, da ce se zajedno baviti i upravom i ratovanjem; a i sudovanje vrsit ce zajedno, narocito na banskom ill oktavalnom sudu. U to ime dadose si naciniti izajednickibanski pecat s grbovima Draskovica i Frankapana, te ga po starom obicaju predadose za cuvanje mjesto odsutnomu protono- taru (Damjanu de Aranyan) njegovu zamjeniku, viceprotonotaru Ivanu Petricevicu od Mi- ketinca. Samo u tom slucaju, ako bi odsutni bill i ban Slunjski i viceprotonotar, izdavat ce ban Draskovic naloge s vlastitim pecatom svojim. Za zajednickoga banovca zadrzase i dalje oba bana dosadanjega banovca Ivana Forcica od Butine vasi. Obcu radost mutila je samo tezka briga za odrzanje i obranu kraljevstva. Stalezi dozvoljavaju zato kralju naknadno polovicu ratne dace, kako ju je sabor u Pozunu od- mjerio za Ugarsku, i to u dva obroka (jedan na Andrijino, a drugi na Bogojavljenje). Ba- nima se nadalje povjerava, da bez obzira na skrajnju bijedu ubogih kmetova odlucno po- rade, da svi poslovi oko krajiskih gradova prema odredbi prijasnjega sabora budu sto prije izvrSeni. S toga se ponovno odredjuju radnici za utvrdu varosi Koprivnice, kojoj prijeti najveca opasnost, zatim za gradove i kastele Vrbovec, Ivanic i Sisak. Na jugu Save i Kupe moraju se nadalje utvrditi grad Hrastovica, onda prelazi i kasteli na Kupi, zatim gradovi Cetin i Trzac u Hrvatskoj, a napokon mora se podici nova utvrda P r e s j e k a (Prezeka) na rijeci Qlini. Svi ti poslovi oko popravka i utvrde gra- dova imadu se zapoceti (dotiCno nastaviti) vec 6. listopada; nadzirat ce pak radnje krize- * Dne 3. kolovoza 1567. imenovao je kralj Maksimilijan kapitana Gaspara Draskovica (brata biskupa Jurja) i sina mu Jurja drzavnim barunima. BANI JURAJ DRASKOVIC I PRANJO FRANKAPAN SLUNJSKI. 267 I vaCki plemicki sudac Ivan Ruskoczy, koprivniCki sudac i pouzdanik vrhovnoga kapitana kod Koprivnice, banovac Ivan ForCic i literal Stjepan Ladomerski kod Ivanica, ban Franjo Slunjski kod Siska i Hrastovice, Vuk Ohyczy kod Cetina i Presjeke i napokon knez Ni- kola Prankapan Trzacki kod Irzca. Dok budu radnje trajale, bditi ce oba bana spora- zumno s vrhovnim kapitanom krajine, da se ubogim kmetovima ne dogodi kakovo zlo budi od domacih smutlji- vaca budi od vanjskih neprijatelja. Nadalje su staiezi zakijiicili, da se zi- ve2 ne smije u tudjinu prodavati, osim u zamjenu za sol; suvise da se prija^njim saborom dozvoljeni zivez donasa u Zagreb ili Varazdin, pa ce se iz Varazdina odvesti u Koprivnicu, a iz Zagreba u Ivanic, pa ako bi od toga mestri obskrbnici (magistri vic- tualium) stogod prodali, mora se to namah nadomjestiti i tako se osigu- rati za buduce potrebe krajiskih gra- dova. Jednako imade se ustanoviti stalan cjenik za zivez, da ne bude stete ni za prodavace ni za kupujuce voinike. Ako bi pak krajiski vojnici seljacima hranu silom otimali, morajii se kazniti sibama, a §teta nanesena seljacima namiriti od njihove place. Napokon velikasi i plemici ne smiju od seljaka, koji voze hranu na pro- daju u krajiske gradove, pobirati ni tridesetine ni maltarine. Jo§ bi odredjeno, da nitko ne smije bez znanja banova i vrhovnoga kapitana siljati poklisare ili zaroblje- nike u Tursku; a osobito se je za- prijetilo onima, koji bi budi po gla- snicima budi u pismima tajne vijesti priobcivali Turcima. Jednako bi za- branjeno, zarobljene Turke uz jam- stvo drugih turskih zarobljenika pu- Stati iz tamnice, da polazc od trga do trga, ili s jednoga mjesta na drugo, kako se je dosada dogadjalo, da su Turci slobodno po trgovima hodali. Svatko moi^e takvc Turke hvatati i voditi ih pred haiia i vrhovnoga kapitana. Napokon bi ponovno banima dozvoljeno, da mogu prema potrtbi iK)zvatl na ustanak (insurekcjju) budi Citavo kraljevstvo, budi poje- dine Cesti njcgovc. Vrlo ir /nacajan posljcdnji zakljucak ovoga sabora, kojim se odredjuje. da se svi na saboru stvorcni zakljucci ili Clanci (articuli) imadu poslati kralju, da ih on sve odobri, prihvati i kraljevsku im potvrdu podijeli (ut praescriptos arti- KACIQA MKHMEDA SOKOLOVICA. Iz zbirke oruija carskoga dvora u Be£u. 268 . KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). culos . . . ratos, gratos et acceptos habere, suumque regium consensiim illis praebere, authoritateque sua regia clementer acceptare, approbare, et confirmare . . . dignetur), pa ih onda potvrdjene stalezima povrati. I zaista bise clanci poslani kraljii Maksimilijanu na potvrdu. Naporedo s odredbama hrvatsko-slavonskoga sabora za obranu i osiguranje domo- vine pobrinule su se i nasljedne zemlje austrijske pod nadvojvodom Karlom za potrebe krajine. Po jednom proracunu za godinu 1567. do 1. ozujka 1568. doznajemo, da se je tada vec radilo o torn, da se u hrvatskoj krajini uz obstojece jur kapitanije (senjsku i bihacku) osnuju jos dvije: ogulinska i hrastovicka. Za ogulinsku (Ogulin s okolisnjim mje- stima) ustanovljena bi mjesecna potreba od 676 /<> forinte, a za hrastovicku (Hrastovica i okolna mjesta) mjesecnih 912 forinti. Maksimilijanovi poklisari Vrancic i Teuffenbach, kojima bijase ugovarati mir s Tur- cima, bijahu jos 1. srpnja 1567. iz Pozuna posli na put. U Komoranu zateklo ih je 4. srpnja pismo kraljevo, u kojemu je javljao, da se je bosanski pasa Hamzabeg spremio navaliti na grad Sisak (de quodam Hamzabegi apparatu contra municipium Sisciae ad amnes Sa- vum et Colapin situm). Mjesec dana zatim (4. kolovoza) biU su pokUsari vec u Sofiji, 8. kolovoza u Tatarpasardziku, a 22. kolovoza stigli su u Carigrad. Tu su ostali preko cetiri mjeseca, ne moguci se pogoditi s velikim vezirom Sokolovicem. Taj je trazio, da kralj razvali tvrdinje Totis i Vesprim, zatim da se medjasi obiju drzava urede u prilog sultanu, na sto Maksimilijan nije mogao privoljeti. Tek 29. prosinca javlja Vrancic iz Ca- rigrada, da je pozvan u D r i n o p o 1 j e, da ugovara konacno o miru; pa dodaje, da ce dva ili tri dana poslije nove godine onamo poci. Ali i u Drinopolju otegle se razprave, a u to su Turci iznosili svedjer nove tegobe. Tako su tuzili mladoga bana Franju Slunj- skoga, da on sa cetama od 200 do 300 momaka provaljuje u Bosnu, pace da je i namjest- nika bosanskoga Hamzabega pozvao na mejdan.* Jos su se Ijuce tuzili na senjske Uskoke, pa i na Uskoke u Vinodolu, koji su bill na posjedima kneza Jurja Zrinskoga (Da- kar i Bakarac), kao i bana Franje Frankapana Slunjskoga (Ledenice). Napokon bi ipak 17. veljace 1568. u Drinopolju utanacen mir na osam godina. Kralj Maksimilijan s jedne strane, a sultan sa svojim sticenikom Ivanom Sigismundom zadrzali su ono, sto je u taj mah bilo u njihovim rukama; kralj Maksimilijan davat ce i dalje sultanu godisnji »darak« od 30.000 dukata. Dalje ustanove ugovora o miru, koji se sastojao od 25 clanaka, bile su ove: Cetovanja se strogo zabranjuju i Turcima i krscanima; jednako i mejdani, koji su vise puta dali povoda vecim borbama. Sve buduce razmirice na krajinama imadu rje- savati budimski pasa i vrhovni kapitani Ugarske i Hrvatske. Zasebna komisija ustanovit ce tocno granice obiju drzava, te odrediti, komu pripadaju pojedina mjesta, i komu da placaju dace. Obima strankama je dopusteno, da na svom zemljistu podizu nove utvrde, a obstojece da popravljaju. Poklisari i stalni poslovodje kralja Maksimilijana na dvoru sul- tanovu uzivaju sva prava i slobode ostalih poklisara, te se ne smiju vise bacati u tamnice. (5 svemu je tomu Vrancic izvijestio kralja iz Drinopolja 20. ozujka 1567., a na to se je povratio, te je 28. travnja bio u Budimu, 3. svibnja u Komoranu, i 12. svibnja u Becu. Za velike zasluge, sto ih bijase ovom prigodom stekao, nagradio je kralj Antuna Vrancica tako, da ga je 17. listopada 1569. nakon smrti Nikole Olaha imenovao ostrogonskim nad- biskupom i primasom ugarskim. Banovanje Jurja DraSkovica i Franje Frankapana Slunjskoga (1567. — 1572.). Zavjera protiv kralja Maksimilijana (1568. — 1569.) i smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); iz- bor Stjepana Batora za erdeljskoga vojvodu (25. svibnja 1571.). MletaCko-turski rat radi * U ozujku i traviiju 1568. molio je ban Fiaiijo Frankapaii Slunjiski vise puta kralja Maksi- riiiliiana, da bi mu dozvolio dijeliti mejdan s bosanskim sandzakom Hamzabegom; ali kralj mu je svaki put izrijekom zabranio. SABOR U ZAQREBU 22. VELJACE 1568. 26a Cipra (1570. — 1573.); kr§(^anska pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nad- vojvode Riidoifa za kralja usarskoga i hrvatskoga (25. rujna 1572.). Nove bane hrvatske cckali sii tezki zadatci i kiisnje na svc strane. Kralj Maksimilijan, dotidno njegovi savjetnici nijesu bili zadovoljni sa sviina zaktjuccima poyljednjega sabora hrvatskoga od 21. rujna 1567., pa su zahtijevali neke promjene, prije nego ce ih kralj potvrditi. Pismom od 14. stude- noga 1567. trazio je kralj, da se naroCito danci u pogledu ratne dace promijene, kako je to on po svojiin povjerenicima na saboru predlagao. Neka se duznost placanja te dace pro- tegne i na krajeve Knpi na jugu, dakle na Hrvatsku, koja je jo§ od kralja Vladislava II. bila oprostena; zatim neka ratnu dacii placaju takodjer podanici banovca, protonotara, podzupana i plemickih sudaca, premda ih bijase on sam pred nekollko nijeseci po- novno od toga oslobodio. Medjutim na dvoru kraljevu nijesu ni cekali, da sam sa- bor recene zakljucke preudesi, nego su ih s a m i p r 0 m i j e n i I i, pa ih je tako pro- mijenjene kralj 29. studenoga potvrdio. Vec 28. prosinca 1567. javija ban Juraj Drasko- vic iz Zagrebu kralju, da je primio »arti- kule . . . milostivo potvrdjene i u n e k i m toekamaizpravljenedn quibusdam punctis correctos) zajedno s nalogom njegovoga velicanstva na sve redove i sta- Ie2e upravljenim, da te clanke naknadno prihvate. Ali sabor kraljevine Hrvatske i Slavonije, koji se je na to sastao 22. ve- IjaCe 1568. u gradu Zagrebu, nije se nikako htjeo da pokori tormi neobicnomu dosad nacinu potvrdjivanja svojih zakljucaka. Iz saborskoga zapisnika doznajemo, da su stalezi bili tri dana na okupu i vijecali, kako da se tomu opru. Velikasima i plemi- cima pridruzili su se i gradovi, koji su se , tu^ili, da im je nametnuta ogromna (in- genti) ratna daca, i to Zagrebu i Varaz- dinu po ICKK) zlatnih forinti, a Krizevcima 800 ugarskih forinti. Zapisnik saborski pun je molba i tegoba na kralja i radi nepra- vedno nametnute dacie za krajeve Kupi na jugu i ostatke krizevacke zupanije, kao i radi pogazene sloboStine sluzbenicima kraljevstva. Stale2i mole i zaklinju kralja, neka odu- stane od nepravednih zahtjeva u torn pogledu, te 2ele, da glede ratne dade ostane sve pn starom redu i obiCaju. Jo§ se tu?,e na tridesetni<;$are kraljevskc u Slavoniji (non sine maxima animi gravitate ct dolore), koji unatoC »najoCitijim sIobo§tinama« traie neCuvene svote od robe, koju Ijudi na sajmovima i trgovima kupuju za svoju domain porabii i za svoje porodice. Napokon mole kralja, da pusti na slobodu hrabroga vojnika Tomu Klaritia. kojega je radi nekih tobo^.njih prestupaka, poCinjenih u primorju, dao zasu?.njiti po bami Franji Slunj- skomu. ReCeni je Toma KlariC svojom hrabro§(iu stekao velike zasluge za obranu krajine. narocito za grad i varo§ Hrastovicu, te se smatra prvakom izmedju ondjeSnjih vojnika (quasi primas inter illos milites esse reputatur). A da ne budc samo molba i tegoba. sta le?.i na opomenu vrhovnoga kapitana krajiSkoga Luke Sekeija odredjuju, da se pod glo- BISKUP I BAN JURAJ DRASKOVIC. Po izvorniku iz zbirke Ivana KukuljeviCa. 270 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). bom imadu za petnaest dana prinuditi na siljanje radnika za utvrdu Koprivnice, Ivaiiica i Hrastovice svi oni, koji odredbama prijasnjega sabora jos nijesu zadovoljili. Jednako mo- raju svi stalezi dozvoliti, da se potrebito drvo sijece u njihovim sumama. Sabor je i ovaj put zakljucio, da se njegovi jednodusno stvoreni clanci podnesu kralju na potvrdu. U to ime sastavise posebnu adresii na kralja te izabrase iz svoje sredine dva clana (Christophorum de Praschowcz et Joannem Swberay), da i adresu i clanke odnesu pred kralja, pa da mu i naustice izloze nemogucnost i nepravednost, da se placanju ratne dace podvrgnu krajevi na jugu Kupe, ostatci krizevacke zupanije, kao i zemaljski sluzbe- nici. Ali carska dvorska komora, upucena od ugarske komore, nije htjela popustiti. Car- ska komora odgovorila je 28. ozujka 1568. hrvatskim stalezima u kraljevo ime, kako je kralj razumio njihove moibe u adresi; ali da im ne moze zadovoljiti, jer drzi za pra- vedno, da i same kraljevine Hrvatska i Slavonija doprinose za svoje odrzanje. U ostalom odpusta prekokupskim krajevima i krizevackoj zupaniji polovicu ratne dace, naime po petdeset denara od svake kuce; sluzbenici pak, kao banovac, viceprotonotar, podzupani, plemicki sudci i notari mogu ju lako placati, pa s toga sudi kralj, da ce se stalezi sada smiriti. Sto se napokon tice gradova, zapovjedio je kralj ugarskoj komori, da svakomu za- sebice odgovori. Medjutim bijahu se stalezi kraljevina Hrvatske i Slavonije obratili na samu carsku dvorsku komoru s posebnom poslanicom, moleci ju, da ih podupre tako kod kralja, kao i kod nadvojvode Karla. Oni prosvjeduju, ako bi se kralj kratio odrzati i stititi njihove stare pravice, osobito glede krizevacke zupanije, gdje no se puk sakriva od straha pred Turcima po vrscima hrastovih stabala, graded na njima kucarice, kao i glede prekokupskih zitelja, koji moraju bjezati iz onih pustih krajeva, pa tako ce krajiski gradovi i tvrdinje poput onih, koje je kralj dao porusiti, ostati puste i nenaseljene na teret kralju i susjednim voj- vodinama Koruskoj, Kranjskoj i Stajerskoj. Neka se komora ne pouzdava samo u izvjestaje ugarske komore, koja ne poznaje one krajine, vec neka prima upute takodjer od vrhov- noga kapitana Luke Sekelja, pa i od Ijubljanskoga kapitana Auersperga, te ce onda od kraljevskoga velicanstva jamacno izmoliti povoljniju odluku. Cini se, da je ova poslanica koristila. Dne 6. travnja salje dvorska komora ovu molbu Zajedno s izvjescem ugarske komore Luki Sekelju i Herbartu Auerspergu na ocito- vanje. Nesto prije odpustio je kralj od ratne dace gradu Varazdinu 200 forinti i Krizev- cima 300; napokon 5. svibnja obalio je i gradu Zagrebu taksu za 500 forinti. Napokon je, jamacno iza ocitovanja Luke Sekelja i Herbarta Auersperga, prihvatio i potvrdio nepro- mijenjeno sve zakljucke hrvatskih i slavonskih staleza, stvorenih na posljednjem saboru. Kad se je poslije toga 24. lipnja 1568. opet sastao sabor hrvatsko-slavonski, stalezi se prije svega zahvalise kralju za potvrdjene clanke. Podjedno nastojahu, da u svakom pogledu ugode kraljevskoj poruci. Osobita ih je briga kidala radi gradova i varosi Hra- stovice, koji su tada bill na skrajnjoj granici prema turskoj Bosni, i koji su radi kuge, koja je one godine nemilo po Hrvatskoj harala, ostali gotovo bez vojnicke posade, tako da im je prijetila najveca opasnost. Bani su Draskovic i Slunjski, da nadoknade gubitke svojih banskih ceta, izmolili od udovice bana Petra Erdeda, od zagrebackoga kaptola, kao i od druge susjedne vlastele stanoviti broj puskara i drugih vojnika, koji su pomagali ostatcima njihovih ceta pri obrani Hrastovice; ali to nije moglo dugo potrajati. Sabor je sada, pohvalivsi bane kao »pobozne branitelie domovine« (pii defensores patriae), odre- dio, da pojedine sudcije salju redom peti dio svojih puskara banima u pomoc. Svaka sud- Cija ostat ce na strazi petnaest dana, a onda ce ju zamijeniti druga. Oni, koji ne bi toj od- redbi zadovoljili, te uzkratili svoju pomoc, platit ce za svakoga puskara globu od sest fo- rinti. Vrhovni nadzor nad tima strazama imat ce ban Slunjski ili onaj kapitan, kojemu on to povjeri. Stalezi su nadalje ponovo odredili radnike za popravak krajiskih gradova Ko- privnice i Ivani^a u Slavoniji, zatim Cetina i Trzca u Hrvatskoj, kao i za osnutak nove tvr- DRASKOVIC I VRANCiC. 271 dinje Preseke na rijeci Olini. Radnike pri utvrdjivanju i podizanju hrvatskih gradova zaSti- civat ce sa svojim cetama ban i biskup Draskovic i uza nj Herbart Auersperg. Tako sii sve pored nedavno utanacenog mira s Turcima bani Draskovic i Slunjski morali neprekidno stajati na strazi budi kod lirastovice i okolisnjih gradova (Gore, Vino- dol, Blinja, Qornji i Donji Gradac, Zrinj i Uvozdanski) budi kod Trzca i Cetina, jer su Turci provaljivali iz Kostajnice i Knipe sad dolinom Petrinje prema Sisku, sad dolinom Zirovca prema Qlini i Korani. Za jedne takve provale u kolovozu 1568. doprii su Turci sve do Hra- stovice i Siska, kojima je brzo pritekao u pomoc ban Draskovic s drugom Frankapanom Slunjskim. O torn prodiranju Turaka razsirilc su se nepovoljne vijesti; pacJe na kraljev- skom dvoru u Becu govorilo se je, da se je ban Draskovic torn prigodom jedino brzim bije- gom spasao sa malo druzine svoje, sto je namah mletacki poslanik doglasio svojoj obcini. Tim je povodom i Antun Vrancic u pismu opomenuo biskupa i bana Draskovica, da se suvise opasno- stima ne izlaze, jer bi ga mogla zateci sudbina bana Petra Berislavica i Pavia Tomorija. Draskovic je na to 8. listopada 1568. iz Zagreba prilicno ostro odgovo- rio svomu prijatelju. Najprije se je ogra- dio protiv toga, da je on pred Turcima u obce bjezao. On nije Turcima okrenuo ledja, nego celo, te ih je i brojem svoje cete i svojom prisut- noscu (praesentia sua) zastrasio. On je s drugom svojim imao 8000 konjanika i pjesaka, te su Turci pred torn silom bez boja uzmakli. U ostaiom se nada, da ce se rije§iti banovanja, cim se godina iz- puni. Vrancic pak neka radije ostavi Bee, te neka podje u Jegar vrsiti svoje biskupske duznosti. I Vrancic odvratio je Dra§kovicu iz BeCa 10. studenoga prilidno jedko. Nije mu ono prvi put pisao, da ga odvrati od gorljivoga vr- §enja banskih duznosti, vec da ga prija- teljski podsjeti na opasnost. Drago mu je, §to nepovoljni glasi o njegovu bijegu ne stoje, te zeli, neka i daije nastavi svoje sreCno banovanje, te neka pomogne do- movini, koja je wed liSena cvijeta svojih mu2eva, pa je spaia na najni2e grane. Ali na njegove biskupske duznosti nije ga mario podsjetiti. On se u svojoj Sestdeset i Sestoj godini nije kratio po6i za poklisara k Turcima, da izradi mir za krScanstvo. I sveti Pavao u poslanici na Korinciane piSe, da nije poslan da krsti; pa zar nije zato bio apostol? One 19. prosinca sastao se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije po tred put u onoj godini 1568. Olavni zadatak bio mu je, da izabere poklisare za ugarski sabor, Sto ga bijaSe kralj Maksimilijan 10. studenoga sazvao u Pofun za 6. sijecnja 1569. Stale2i izabraSe za poklisare protonotara Damjana de Aranyan, viceprotonotara Ivana PetriCevida, i na- pokon Stjepana Kapetanovida, odredivSi za svakoga u ime troSka po sto zlatnih forinti od dohodka dimnice. Podjedno sastaviSe za njih naputak, u kojemu skupiSe sve svoje tegobe i zelje, Sto ce ih reCeni poklisari iznijeti pred kraija i sabor u Po2unu. Najprije neka tra^e po- KNEZ I BAN FRANJO FRANKAPAN SLUNJSKI. Po uljenoj slid, koja se Cuva u arkeolo- giCkom muzeju u Zagrebu. 272 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). moci za utvrde kod Hrastovice, da padom te varosi i njezinih tvrdinja ne zaprijeti skrajna pogibao citavomu kraljevstvu. Nadalje neka kralj zapovjedi krajiskim kapitanima tako u Hrvatskoj kao u Slavoniji, da zabrane svojim placenicima nanositi stete ubogim plemi- cima i njihovim kmetovima; za ucinjeni pak kvar neka plate odstetu od place recenih voj- nika. Neka jos porade, da se oni placenici, koji su strazari na krajiiii hrvatskoj, ne odpu- staju pod jesen, kako je dosad bivalo, jer neprijatelji bas u jesensko doba najvise udaraju na one krajeve. Neka stoga kralj udesi s nadvojvodom Karlom, da vojnici krajisnici sluze takodjer kroz jesen i zimu, dakle kroz citavu godinu. Poklisari neka se jos sporazume sa stalezima Ugarske, da bi njegovo cesarsko i kraljevsko velicanstvo milostivo odrzalo svoje vjerne podanike u staroj slobodi, a osobito da se vazda saciiva sloboda kraljevine Slavonije (salua semper libertate regni Sclauoniae remanenda). Napokon neka iznesu jos neke manje tegobe i molbe u pogledu uredjenja medja izmedju kraljevine Slavonije s jedne strane, a Stajerske i Kranjske s druge; zatim da se Zagrebu i Krizevcima ne namecu dace, kojih gradjani radi siromastva ne mogu smagati, pa ce se radije odseliti; nadalje da se cazmanskomu kaptolu udijeli kakva pripomoc, jer nema nikakovih prihoda, a i Mateju Ke- glevicu da se nesto dade, da odrzi svoj kasteo, sto ga je podigao nize Siska na svojemu posjedu Totusevini. Medjutim ugarski" sabor nije se sastao u Pozunu 6. sijecnja 1569,, vec bi istoga dana odgodjen od kralja na zgodnije vrijeme, toboze radi presnih posala u Njemackoj i drugim kraljevim zemljama. Pravi razlog bio je medjutim, sto bi u to odkrivena zavjera protiv kralja Maksimilijana, a u prilog erdeljskomu vojvodi Ivanu Sigismundu, koji nije mogao pregorjeti, sto je kralj Maksimilijan utanacio mir s turskim sultangm. Mnogi ugarski veli- kasi, nezadovoljni s vladanjem kralja Maksimilijana, bijahu se nakon drinopoljskoga mira pridruzili erdeljskomu vojvodi, Medju njima bio je i znameniti velikovaradinski biskup i povjestnicar Franjo Forgac, koji se bijase u jeseni 1568, odmetnuo od kralja i cara, jer je Maksimilijan gjursku biskupiju podijelio nekomu Talijanu, a ne domacem covjeku, Uz one, koji su se javno odvrgli, bilo je i tajnih zavjerenika, koji su se dogovarali s erdeljskim voj- vodom, te trazili pomoci od Poljaka i Turaka, Medju tima bijahu stari Stjepan Dobo i Ivan Balasa. Pouzdanik erdeljskoga vojvode bio je Juraj Bockaj, kojega je sin Jeronim bio u sluzbi biskupa i bana Jurja Draskovica, Bas taj Bockaj bijase pod izlikom, da pohodi svoga sina, dosao u Zagreb, ne bi li i slavonsku gospodu predobio, Tom je prigodom banu Draskovicu predao pisma Ivana Sigismunda, u kojima pozivase staleze Hrvatske i Slavo- nije, da se njemu pridruze, Medjutim od slavonskih i hrvatskih velikasa pristao je uz za- vjeru jedini Franjo Tahi, dok je ban Draskovic zajedno s udovicom palatina Nadazda prvi 0 svemu kralja Maksimilijana izvijestio, na sto ga je kralj jos god. 1568, u posebnom pismu pohvalio. Zavjerenici snovali su o torn, kako da nahrupe na Pozun, u kojem bijase sazvan sa- bor ugarski. Ba§ radi toga odgodio je kralj Maksimilijan sam sabor, pak je, cineci se ne- vjest, da znade za zavjeru, 8. sijecnja pozvao sve ugarske i slavonske savjetnike za 2, ve- Ijace 1569, na vijecanje u Bee, da se s njima posavjetuje o raznim poslovima. Tom prigodom nije izuzeo ni zavjerenike, jer su i oni bili njegovi savjetnici za Ugarsku, U po- zivu na Stjepana Doboa pise kralj doslovce: »Stoga tebi milostivo zapovijedamo, da s mjesta, cim ovo pismo primis, podjes na put, te da ne propustis na odredjeni dan s osta- lim se savjetnicima prikazati, Vijecati nam je bo o takovim poslovima, da te bez ikakve izprike zelimo i hocemo uza se imati, pa ne dvojimo, da ces tako i uciniti, buduci da znamo, da je izmedju drugih tebi osobito na srcu mir i sreca domovine, a po tom i cita- voga krscanskoga svijeta . . .« Medjutim Dobo bijase doznao, da se na kraljevskom dvoru o njemu sumnja, pa stoga nije sam posao u Bee, vec je poput Franje Taha poslao onamo svoga sina. Ivan Balasa dosao je na kraljevski dvor, all nesta poslije. Medjutim i od osta- lih savjetnika naslo se je malo na okupu. Od prelata doslo je sest biskupa, medju njima JURAJ DRASKOVIC DOBIVA TRAKO^CAN. 273 zagrebacki biskiip i ban Juraj Draskovic; od svjetovnjaka spominju se knez Jural Zrinski, Haltazar liacani, Ivan Pethew i Ladislav Banic (Banffy). Vijecanja na kraljevskorn dvoru zapocela su 17. veljace, te su trajala vi§e sedmica sve do konca ozujka. Kralj se je savjetnicima izpricao, sto je ugarski sabor odgodio, ozna- civSi za uzrok nemire, koji vladaju po ostalim drzavama Evrope, i koji ga sile, da putuje u njemacko carstvo. Podjedno ih je pozvao, neka ga svjetuju, kako da se za njegova izbi- vanja osigura drzava protiv vanjskih napadaja i nutarnjih smutnja. Napokon neka mu kazu, kako bi sklonio staleze, da mu god. 1567, dozvoljenu ratnu dacu, pa i radnike za iitvrdjivanje krajiskih gradova i dalje po- davaju. Savjetnici, premda inace posve odani muzevi, odgovorili su kralju otvo- reno, da je obdrzavanje sabora bas u ovim prilikama od velike potrebe, pa su predla- gali da ga Sto prije sazove. SuviSe izlozili su posve iskreno, kako veliko nezadovolj- stvo vlada u zemlji, a glavni uzrok da je namjestanje stranaca u javne sluzbe, kao i nasilja njemackih kapitana i vojnika. Jo§ 3. ozujka 1569. javljao je mletacki posla- nik Michieli svojoj vladi iz Beca, kako sa- vjetnici govore kralju, da se je bojati, da 6e se citava Ugarska otudjiti (di una alienatione di tutto ih Regno intieramente), jer su u zemlji sve zaokupili tudjinci, ne ostaviv§i ni§ta domacim Ijudima (non re- stando a loro regnicoli nc grado, ne offitio, ne administratione alcuna), i ne pazeci na drugo, nego da zemlju Sto viSe izcrpe i iz- sisu (che ad estorquere, espilare et con- sumare quanto piu possono la provincia). Kralj je nastojao, da savjetnike umiri i skloni na druge izjave; ali mu odgovoriSe: »Mi smo se ovdje oko vaSega velicanstva skupili kao privatni savjetnici, pa odlucili mi §ta mu drago, zemlja toga ne bi prihva- tila, kao Sto i ne bi biJa duzna primiti. S toga treba sve predlo?.iti saboru, koji bi se ved radi toga morao sazvati.* Medjutim Maksimilijan nije se nikako mogao rijeSiti, da sabor u onaj Cas sazove, pa stoga prvih dana travnja odpusti savjetnike kuci, kako je to firentinski poslanik u Beiu 7. travnja javio svojoj vladi. Za vijecanja u fiecu ucinio je biskup i ban Juraj DraSkovii* s kraljem Maksimilija- iiom 16. o>^,ujka 1569. nagodu, po kojoj je kralj njemu dao na u?.ivanje znameniti grad Tra- k o § C a n s brojnim selima i posjedovanjima, koja su na taj grad spadala. ReCenim Je gra- dom do nedavna gospodovala porodica Ojulaja (de Oyula); no nakon smrti Ivana Ojulaja. koji nije ostavio mu?,kili potomaka, spao je pod kraljevsku komoru. na Sto ga je kralj sada /alo2io Jurju DraSkovi^u, jer mu valjda nije mbgab redovito plaCati bansku pla«5u. Ban Juraj ZAJKDNICKI BANSKI PECaT JURJA DRASKOVICA 1 FRANJE frankapana SLUNJSKOQA. Snimljen s jedne izprave u arhivu jugoslavenske akadeniije. Na torn pe- Catu urezana su dva grba: jedan (heraldiCki desni) biskupa i bana Dra§kovi6a, a drugi (lijevi) kneza Frankapana. Biskupski grb imade u Stitu orolava (Qreif), a ovjenian je biskupskoni niitrom; grb Franje Slunj- skoga imade poznata dva lava s hlje- lx)vima. Legenda: Qeor(gius) Dras (kowyth) ep(i)s(cotpus) Zag(rabien- sis) et Fran(ciscus) comes Zlvni de Frang(epaniibus) reg(norum) Dal(ma- tiae) Cro(atiae) et Sclatvoniae) baivi 1567. 274 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). Draskovic preuzeo je grad namah nakon svoga povratka iz Beca, te je vec 18. studenoga 1569. u njemu (in castro nostro Trakostthyan) izdavao povelje i druge izprave. Prigodom vijecanja u Becu ili nesto prije, zgodiia se je i zamasna promjena u upravi hrvatsko-slavonske krajine. Luka Sekelj od Ormuza, koji bijase nakon Ivana Lenkovica postao vrhovnim kapitanom citave hrvatsko-slavonske krajine, prestao je u drugoj polo- vici 1568. vrsiti tu sluzbu, ne zna se s kojih razioga. Kralj nije njegovo mjesto vise po- punio, nego su njegovi dosadanji zamjenici Herbart Auersperg i Vid Halek kao n a m j e s t- n i c i vrhovnoga kapitana (locumtenentes generalis capitaneatus) poceli god. 1569. svaki za sebe samostalno upravljati svojom krajinom, i to Auersperg hrvatskom, a Halek slavonskom. Nije nemoguce, da je kralj Maksimilijan snovao vrhovnu upravu citave kra- jine povjeriti svome bratu Karlu, koji bijase vec pred dvije godine za svoga boravka u Kranjskoj i Qorici pohodio i Hrvatsku, te se nedavno s puta u Spaniju preko Mletaka po- vratio u svoje vladanje. Medjutim do toga ipak nije doslo, jer su bas za vijecanja u Becu ugarski savjetnici predlagali kralju, da za svoga izbivanja u Njemackoj ostavi brata Karla kao svoga zamjenika za citavu Ugarsku i Hrvatsku. Nakon vijecanja u Becu sazvali su bani Draskovic i Frankapan Slunjski po poseb- nom nalogu kraljevu (ex speciali mandato . . .) sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije u Za- greb za 8. svibnja 1569. Tu bi najprije protonotarom kraljevstva mjesto odstupivsega Da- mjana de Aranyan izabran magistar Emerik Pethew, a za viceprotonotara proglasen bi ponovo Ivan Petricevic od Miketinca. Nakon toga vijecalo se je mnogo o obrani krajina, naroCito o utvrdi varosi Hrastovice kao i njezinih dviju tvrdjica, te su stalezi na usrdnu opomenu bana Draskovica dozvolili vanrednu dacu od pol forinte po dimnjaku, da se zidi- nama ogradi ne samo Hrastovica, nego i druga mjesta na krajini. Jos bi odredjeno, da se svi podanici opatije u Topuskom upotrebe za utvrdjivanje varosi Topuskoga i dogradnju nedogotovljene tvrdjice Preseke. Uza to se stalezi gorko potuzise na placene konjanicke cete kraljevske, koje su ne samo u hrvatskoj krajini, nego i u slavonskoj pasli svoje konje na livadama nevoljnih kmetova, te i inace pocinjali razna nasilja. Stalezi zamolise stoga kralja, neka zapovjedi namjestnicima vrhovnoga kapitana Haleku i Auerspergu, da oste- cene kmetove namire od place tih konjanika. Neka se takodjer posebice kazne Vranjes Jelenic i Toma Severovic, vojvode Uskoka iz Mrzlopolja u Kranjskoj, koji su nedavno sa svojim cetama nemilo opustosili posjedovanja Mihajla i Qregorija Herendica i njegovih su- sjeda na jugu Kupe. Napokon mole stalezi kralja, neka se smiluje kanonicima cazmanskoga kaptola, koji nemaju ni sijela ni prihoda, vec moraju u Zagrebu boraviti i dosta oskudno zivotariti. Medjutim bijahu ugarski savjetnici ponovo predlozili kralju Maksimilijanu, da misli na saziv ugarskoga sabora. K tomu stizale su mu i sve nepovoljnije vijesti o razpolozenju u Ugarskoj, pa tako je napokon 1. srpnja 1569. sazvao sabor u Pozunu za 1. kolovoza iste godine. Radi izbora poslanika za ugarski sabor, sastao se je opet hrvatsko-slavonski sabor u Zagrebu 20. srpnja. Poklisarima bise izabrani protonotar Emerik Pethew, viceprotono- tar Ivan Petricevic i Stjepan Kapitanovic; njima bi dana jednaka instrukcija, kao i na koncu prosle godine. Buduci da ce i oba bana poci na sabor u Pozun, to 6e za njihova izbivanja vrSiti svu vlast banovac Ivan Forcic, koji ce u slucaju, ako zaprijeti opasnost Hrastovici, podici na obranu njezinu cete susjednih i blizih zitelja. Ugarski sabor u Pozunu bio je na okupu od 1. kolovoza do 26. listopada 1569. Kralj Maksimilijan posao je tek 16. kolovoza iz Beca, povedavsi sobom njemacke cete, jer bi- jase naumio postupati protiv ortaka Jurja Bockaja, koji je u to bio ve6 prebjegao u Erdelj. Vi§e tjedana trajale su razprave saborske, dok se je doslo do nekog sporazumka i glede kraljevskih predloga i glede stalezkih tegoba. Na sabor bijahu dosli takodjer Stjepan Dobo i Ivan Balasa, jer mi^ljahu, da se je kralj vec uvjerio o njihovoj neduznosti. Medjutim Maksimilijan dao je 12. listopada oba zasuznjiti, tvrdeci, da imade u svojoj ruci njihova ZAVJERA PROTFV MAKSIMILIJANA. 275 pisma, koja dokazuju njihove veleizdajnicke svcze s erdeljskim vojvodom. Zaiudo su za- strascni stalezi nudili kralju jamcevinu od 200.000 dukata, ako zarobljenicima vrati slobodu; kralj nije htjeo Cuti za to, paCe je izdao nalog, da se u Ko§icama uhiti jo§ i Caspar Ho- inonnay, koji je jednako bio osumnjicen s nevjere. No Homonnay bijaSe za vremena uma- kao. 2^suznjeni Dobo i Balasa ostadoSe zatvoreni u gradu Pozunu, te se je protiv njih vo- dila iztraga. Premda im se nije mogla krivnja jasno dokazati, pomilovao ih je kralj tek u travnju 1572. Odlu^ni postupak kraljev sa zavjerenicima zastrasio je staleze na saboru u Pozunu tako, da su pristali gotovo na sve, §to je Maksimilijan od njih trazio. To potvrdjuje i sa- borski dekret od 60 clanaka, koje je kralj 26. listopada 1569. u Pozunu po- tvrdio. Trecim clankom osudili su sta- lezi nastojanje zavjerenika zamoliv§i ga. da krivnju nekolicine ne upise u grijeh svim ostalim vjernim podani- cima (nolit ex pravo et perverso no- nullorum animo caeteros suos fideles aestimare). Sestim clankom dozvolili su nadalje kralju za dvije godine ce- tiri forinte i 80 denara u ime ratne dace, koja ce se pobirati u dva roka svake godine. Stalezi prihvatise i kraljev predlog, po kojernu bi ga za njegova izbivanja zamjenjivao brat Karlo, samo zamolise, da bi svoje sta- rije sinove, koji su vise godina bora- vili u Spaniji na dvoru Filipa II., §to prije kuci dozvao, da nauce jezik, za- kone i obiCaje ugarske, pa da onda u buduce zamjenjuju otca, kad bi dulje vrijeme odsutan bio. Stalezi su na- dalje molili kralja, da se ustanove granice izmedju Ugarske i Slavonijc s jedne strane, a Austrije, Stajerske. Morave i Poljske s druge strane; podjedno su za taj posao izabrali vi§e komisija. Za uredjenje granica Slavo- nije prema Stajerskoj i Kranjskoj ime- novali su kanonika zagrebaCkoga Ivana od Dubrave, banovca Ivana ForCida, protonotara Emerika Pethewa i napokon Stjepana Kapitanovida. Nakon §to je Maksimilijan zavjeru u prilog erdeljskomu vojvodi u zametku uguSio, stall su savjetnici Ivana Sigismunda o tom raditi, kako da svoga gospodara s kraljem i ca- rem izmire. Nukalo ih je i to, §to se sultan Sclim II. nije dao skloniti, da prekrSi nedavno utanaCeni mir s Maksimilijanom, budui^i da se jc pripravljao na druga poduzec^. Poglaviti savjetnik erdeljskoga vojvode GaSpar Beke§ poSao je u to sam s proljeCa 1570. u Prag, te je stao ugovarati s carem i kraljem, a podupirao ga je pri tom poslu i poljski kralj. Izprva je Ivan Sigismund zahtijevao, da mu se prizna kraljevski naslov, suverenitet za Erdelj i Citavu Ugarsku do Tise. Maksimilijan medj utim nije htjeo ni da Cuje za takve uslove, ier 18» LAZAK SCMVVtiNDi. Izvornik u ambraSkoj zbirci umjetno-historiCkoga dvorskoga niuzeja u Beiu. 276 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.). mu u taj mah nije trebalo prinositi nikakve zilve. Ali Bekes nije sustao s prvim ponudaina, vec je stao pazariti. U to se je Maksimilijan spremio u Njemacku na drzavni sabor u Speieru, gdje je cstao preko pol godine dana. Za svoga namjestnika kro.z to vrijeme odredio je ne samo u Ugarskoj i Hrvatskoj, nego i u ceskim i austrijskim zemljama brata svoga, nadvojvodu Karla, kojemu je dekretom iz Praga od 21. svibnja 1570. pridijelio za savjetnika ostrogon- skoga nadbiskupa Antuna Vrancica. Erdeljski poslanik Bekes posao je s Maksimilijanom u Njemacku, pa je u Speieru dalje ugovarao, pri cemu ga je pomagao poljski poslanik Ko- narsky. Bas s njegovim sudjelovanjem utanacen bi napokon 16. kolovoza 1570., sporazum izmedju kralja i vojvode. Ivan Sigismund morade se odreci nasiova kraljevskoga i zado- voljiti knezevskim; zato mu ostadose uz Erdelj jos neke ugarske zupanije (Bihar, Krasna, Srednji Solnok i Marmaros s Hustom i ondjesnjim solanama). Osim toga obecana bi mu za zenu Maksimiiijanova rodjakinja Marija, kci bavarskoga hercega Albrechta. Ako'Ivan Sigismund umre bez muzkih potomaka, Erdeljcima pristoji pravo, da si slobodno biraju kneza s naslovom »vojvoda i kraljevski namjestnik za ugarske oblasti«. Podjedno bi ugo- voren potajni savez protiv Turaka, te obecano Ivanu Sigismundu, da ce dobiti za odstetu Opolje i Ratibor, ako bi ga Turci iz Erdelja protjerali. Jos se nijesu mogie provesti sve ustanove posljednjega ugovora, kadno je bolez- liivi Ivan Sigismui.d 14. ozujka 1571. od kapi umro, ne navrsivsi ni trideset i jednu godinu. Maksimilijan gledao je sada, da Erdeljci izaberu takova muza, koji ne bi bio samostalan knez, nego tek vojvoda kao u staro vrijeme, le koji bi njemu kao kraljevski cinovnik po- lozio prisegu vjernosti. S toga je i pomagao Qaspara Bekesa, da se uzpne na vojvodsku stolicu. Ali Bekes imao je u Erdelju brojnih protivnika, koji nijesu odobravali njegove po- litike, bojeci se turske osvete. Oni su predlagali za vojvodu Stjepana Batora Som- Ijovskoga, vrstna covjeka i dobra junaka, kojega je i sultan volio. Pa tako bi Stjepan Ba- tori 25. svibnja 1571. bez ikake protivstine izabran za vojvodu, Ipak su Maksimilijanovi privrzenici izradili, te je novoizabrani vojvoda potajno polozio zakletvu, da ce biti vjeran i pokoran Maksimilijanu i njegovim potomcima na ugarskom prijestolju, a uza to se obve- zao, da ce biti neprijatelj njegovih neprijatelja i prijatelj njegovih prijatelja. Sve to ipak nije Batqra smetalo, da se i sultanu zahvali, kad ga je u vojvodskoj casti potvrdio, te mu uz druge bogate darove poslao zastavu i zezlo. Sultan Selim II. nije posljednje dvije godine mnogo utjecao u poslove erdeljske i ugarske, jer je od 20. ozujka 1570. vodio rats Mletcima radi otoka Cipra. Da odole turskoj. sili, Mletci su trazili pomoci na sve strane, pace i od ruskoga cara i per- zijskoga kralja; ali samo spanjolski kralj Filip II. i papa Pio V. odazvali su se njihovim molbama. Uza sve to napredovali su Turci na otoku Cipru; vec 9, srpnja 1570. osvojili su Nikosiju, a 18. kolovoza 1571. morala se njima predati glavna varos Famagusta, koju je providur Mark Antonije Bragadino kroz jedanaest mjeseci junacki branio, Sedam tjedana iza pada Famaguste, dne 7. listopada 1571., odrzala je doduse mletacko-spanjolska morna- rica, koju je vodio junacki Don Juan d' Austria (naravni brat spanjolskoga kralja Fi- lipa li.) sjajnu pobjedu nad turskim brodovljem kod L e p a n t a, gdje je poginuo sam tur- ski admiral Alipasa; ali Cipar ostade i dalje u turskoj vlasti. Slavna pobjeda krscanska uro- dila je ipak tim, da je oslobodjeno 12.000 krscanskih robova, koji su morali rabotati na turskim galijama, i da je zatim Turska stala gubiti svoju dosadanju premoc na moru. Naporedo s bojevima oko Cipra borilo se je vec od pocetka rata u D a 1 m a c i j i i A 1 b a n i j i, gdje je mletacka vlast granicila s turskom. Prve ratne godine udarali su Turci iz kliskoga i drugih susjednih sandzaka na Spljet, Zadar i Novigrad; ali bise suzbi- jeni, jedino im podje za rukom osvojiti Zemunik. Druge godine (1571.) proslavise se Kor- Sulani i Korculanke, odbivsi Turke od svoga grada. Na kopnu pak otese mletacki vojvode Turcima Skradin, pace pokusase osvojiti i KHs. Trece godine (1572.) opet su Mletci nasto- SVRSETAK rata TURSKO-MLKTACKOQA (1573.). 277 1^ jali, da predobe Klis; u isto je vrijeme njihova mornarica udarala na Kotor i Budvu. No buduci da su MIetci sve manje primali pomoci od Spanije, utanacili su napokon mir sTur- cima 7. o2ujka 1573. Turcima ostade Cipar, a ii Dalinaciji i Albaniji bi§e izmedju mletaCke i turske vlasti obnovljeni stari medjaSi. Kralj Maksimilijan nije htjeo pristupiti savezu krScanskih vlasti, premda su ga pozl- vali, jer je zelio oCuvati Ugarsku i Hrvatsku od turskih provala. Uza sve to nije ipak bilo mira na granicama hrvatskoga kraljevstva. Tomu su doprinijeli u jednu ruku Uskoci, tako senjski pod vojvodom Jurjem Danidicem, kao i vinodolski, koji su se s dozvolom MletCana preko njihovih oblasti zalijetali u turske krajeve; u drugu su ruku opet turski sand^aci sve pored mira svaki cas uznemirivali hrvatsko-slavonsku krajinu. Tako je i banima Dra§ko- vicu i Franji Slunjskornu bilo neprekidno stajati na braniku povjerenoga im kraljevstva. A da bi to uspjeSnije mogli ci- niti, sazivali su redovito dva ili tri put kroz godinu sabor hrvatsko-slavonski, na kojemu su uz upravne poslove vije- dali sa stalezima o obrani zemlje. Vec na zagrebackom sa- boru od 4. sijec^nja 1570., gdje su hrvatski poklisari izvije- stiii o zakljuccima prosJogodisnjega sabora ugarskoga u Po- zunu i gdje bi odredjena ratna daca za Slavoniju kroz dvije godine, 5inile su se odredbe za utvrdjivanje Hrastovice, kojoj je dnevice propast prijetila (in evidentissimo periculo est posita). Nije se medjutim zapu§tao ni Sisak, kao ni Iva- ni(5, Krifevci i Koprivnica, kako to svjedoce zakljucci sa- bora od 12. travnja 1570. I na ovom sabor u izticu stalezi, kako Hrastovici prijeti (^itava Bosna, te za njom te2i, pa se s toga i sada za vrijeme pri- mirjasvakogatjednadvadotriputapodnju z a I i j e t a j u (quia tota prouincia Bozniensis iili imminet. et in eam intendit, ob idque etiani nunc durantibus induciis, singulis septimanis bis vel ter sub eam cursitant). Dok su ovako Turci neprestano krsili primirje. kralj je Maksimilijan neprestano kratio hrvatskoj gospodi, da udaraju na Bosnu, vec im je nalagao, da se ograniCe na obranu svoje domovine. Ali hrvatska i slavonska gospoda nijesu mogla toga podno- siti, vec su i oni mislili na odmazdu. Prednjacio je pak njima mladi i vatreni ban Franjo Frankapan Slunjski, kojega je djedovina najvi§e stradala od turskoga Cetovanja. U rujnu 1570. okupio je oko sebe vise hrvatske gospode, kao kneza Jurja Zrinskoga, kneza Nikolu Frankapana TrzaCkoga, kneza Franju Blagajskoga, kapitana QaSpara Raba i Tadiolovica, pa je s njima preko Una nl2e Ko- stajnice provalio u tursku zemlju. Radi te provale tu2io je nadvojvoda Karlo junaCkoga bana kralju Maksimilijanu, na §to je potonji pismom od 16. studcnoga 1570. iz Spciera na- lo2io svomu bratu, neka se s ratnim vijecem posavjetuje, kako da se hrvatski knezovi kazne. U o^-ujku 1571, vratio se je Maksimilijan iz NjemaCke. Hrvatsko-slavonski sabor, koji se je 5. travnja 1571. sastao u Zagrebu, oCitovao je svoju osobitu radost radi srcCnog po- ratka svoga kralja, a joS viSe, §to je doznao, da ce i kraljevi sinovi otidi iz Spanije, te se nastaniti ii micstiina, koja su bli?-a Ugarskoj. Na istomu saboru bi§c takodjer odre- djeni radnici za utvrdu grada Blinje, koju su nedavno oslohodili od turske vlasti. BudiiCi da sc proCuIo, da su dva beglerbcga s ogromnom vojskom dosli u liosrui. tc bi mogli naliru- piti na koH krajiski grad, biSe napokon ovlaStena oba bana, da prema starijim odredbama PECaT BISKUPA JURJA DRASKOVICA. U §titu vidi se mitiCki orolav ili grif (Greif), a na Stitu biskupska mitra. Legenda na peCatu: t Qe. org(ius) nras(kowyth) ep(iscapus) ZaKra(bien- sis). Snimljeno s jedne izprave od 18. studeno^a 1569. u arhivii jucosla- venske akademije. 278 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). za vecu sigurnost pozovu narod na oruzje, pa da ga razmjeste po krajiskim gradovima. Taj oprez bio je ovaj put posve opravdan, jer su malo zatim zaista zaredale nove turske provale. Ali sve cete turske bise redom suzbite; jedan copor od 330 konjanika, koji je u lipnju dosao pod Hrastovicu, protjeran bi od ondjesnjega kapitana Josipa Dornberga s po- mocu bana Franje Slunjskoga. U to bijahu se stariji sinovi kralja Maksimilijana, po imenu Rudolf i Ernest, iz Spa- nije povratili, te je poboljevajuci otac poceo snovati, kako da svomu najstarijemu sinu Ru- dolfu osigura mirno nasljedstvo na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Da to postigne, sazvao je 29. rujna ugarski sabor za 11. studenoga, ali ga je poslije odgodio najprije na 6. sijecnja, a onda na 2. veljace 1572. Poglavito radi izbora poklisara za ugarski sabor sastao se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 30, listopada u gradu Zagrebu. Poklisarima bijase izabrani zagrebacki kanonik i dubicki arcidjakon Toma iz Dubrave, protonotar Emerik Pe- thew i Caspar od Druskovca. Njima bi od sabora izdan naputak, u kojem su stalezi caru i kralju zarkim rijecima prikazali zasluge svojih bana, te ih preporucili za nagradu. »0d- kad je carsko i kraljevsko velicanstvo«, pisu hrvatski stalezi, »pred nekoliko godina ban- sku sluzbu u ovim bijednim kraljevinama precastnomu gospodinu Jurju Draskovicu, bi- skupu zagrebacke crkve, i poglavitomu i velemoznomu gospodinu Franji Frankapanu Slunjskomu milostivo povjerilo, ta su gospoda bani najvecom brigom i marljivoscu, pa i silnim prolijevanjem krvi i zasuznjenjem mnogih svojih vojnika po Turcima, granice re- cenih kraljevina netaknute sacuvali, tenijesuzasvogabanovanja ni jedan kasteo,niti ma kojuneznatnu tvrdinju dopustili osvojiti po Turcima . . . , vec su sve najbolje odrzali« (neque ab ipso tempore ba- natus lllorum unicum castellum, seu aliquod vile fortalitium per Turcas, . . . intercipi per- mitterint, sed optime seruauerint). Sada pripovijedaju stalezi, kako je biskup Draskovic posjedovanja biskupije zagrebacke i opatije u Topuskom preuzeo skroz opustosene od neprijatelja krscanske vjere, i kako je u tim opustjelim krajevima ponovo podigao mnoge gradove, kastele i utvrde, narocito u topuskoj opatiji uz Kupu i Qlinu, sve za sto jacu obranu granica kraljevstva. Ali biskup i ban od recene biskupije i opatije nema toliko prihoda, da bi te krajiske gradove i kastele mogao uzdrzavati, pace nema dosta ni za svakdanji zivot ni za svoj stol (neque quotidianum victum pro mensa personae suae ha- bere posset). Knez opet i ban Franjo Slunjski uza sve svoje nasljedne gradove, koji stoje na skrajnjoj granici i u najpustijim mjestima, imade jedva jos dvadeset kmetova, pa tako sprovodi pretuzan zivot (vere satis miserrimam vitam agit), strazeci strazu na dalekoj hrvatskoj krajini s dosta brojnim vojnicima svojima. Neka s toga udostoji kraljev- sko i carsko velicanstvo po prirodjenoj svojoj milosti recenomu gospodinu biskupu i banu s nasljednim pravom i bez godisnje dace podijeliti grad Trakoscan, koji ima dosta neznatne prihode i gotovo posve oskudijeva oranicama, da bi se mogao od njega uzdrzavati i on sam i njegova druzina. Recenomu knezu i banu Franji Slunjskomu neka takodjer udijeli koji grad s nasljednim pravom. Ako se ne bi njegovo velicanstvo za dobe i milostivo pobrinulo tako za gospodina biskupa zagrebackoga kao i za Franju Slunjskoga, neka vje- ruje stalezima, da ce oba bana morati s izlozenih razloga i radi prevelike oskudice cast bansku odloziti, te se iz ove bijedne krajine preseliti u druge kra- 1 j e V i n e (uterque ipsorum dominorum banorum ex causis praemissis et propter nimiam inopiam, deposito officio banatus, ex his afflictis confiniis in alia regna sese conferre debebunt). Po naputku bilo je poklisarima izloziti pred kraljem jos druge tegobe i molbe. Neka porade, da bi kralj zabranio namjestniku vrhovnoga kapitana slavonskoga Vidu Haleku, kao i koprivni^komu kapitanu, da potonji kmetove odredjene za utvrdjivanje grada Ko- privnice goni na radnje za svoje svrhe; neka nadalje kralj opredijeli onu svotu kraljev- ske ratne dace, koju zagrebacki kaptol daje, za placu vojnicima i za obranu medjaSnoga RUDOLF PROGLASEN KRALJEM. 279 grada Siska, koji je »branik (propugnaculum) ostatcima bijedne kraljevine Slavonije*. Neka napokon izmole za Mateja Keglevica stalnu placu, da uzmogne odrzati kaSteo u TotuSevini iia skrajnjoj granici. Pod konac godine 1571. ili prvih dana 1572. malo da nije knez Juraj Zrinski, sin si- getskoga junaka, narii§io mir s Turcima, koji je Maksimiiijan tako bri^no Cuvao. Juraj Zrin- ski bio je tada kapitan u Legradu na sutoku Mure i Drave. Budi da je htjeo osvetiti smrt kanizkoga kapitana Jurja Turija, kojega bijaSe sigetski zapovjednik AlipaSa proSioga trav- nja iz grada izmamio, pa ga onda zajedno s cetom njegovom potukao i ubio; budi da je bio opojen kr§canskom pobjedom kod Lepanta: poduzeo je vojnu na tursku Slavoniju. Predobio je koprivnickoga kapitana Ivana Kellnera, pa skupiv§i tako nekih 3000 konjanika i pjesaka provalio je Podravinom sve do Brezovice kod Drave (izmedju Virovitice i Va§ke). Vec 21. sijecnja 1572. tuzi budimski beglerbeg Jurja Zrinskoga kralju Maksimilijanu, kako je provalio u pozezki sandzak, spalio ili poharao deset sela, pa svekoliko ziteljstvo njihovo zajedno s go- vedima odveo sa so- bom. Nekoliko dana zatim (28. sijecnja) iz- C •/'//. -t % . \ viiestio ie kralia o toi O <^>6''^ *^"^ ' f^* '^ « ^"'^ '^"^ provali i namiestnik A J^ u^iLf-A^/ , M*4- 4 7.-^ cUum , , vrhovne kapitanije sla- "^ - . ' / vonske Vid Halek, ob- A/oy^vonu • x^a^oil dtiCCus A'*** ^t'/H^vta. , tuzivsi Zrinskoga, da • y /f ^ 4 • ' je opusto§io na putu in ^O/r/^^f fro p^^ ^ f /^ 7* ^4' fi4 , <J4Ut prema Brezovici cetiri ^•/' ^i i^'f^ . - . \ ' I 1 //.i sela, te sa sobom od- veo nekoliko Ijudi i 444'i4-^u III fiirjim^^ **<'(^iAvHl/'*<^^^, blaga. Maksimiiijan je ^ . . / na to 3. velja(3e 1572. Off ^^ Uff^y f^ //'Va/W***' / '^^J jfL^tut^ nastojao beglerbega . , /^ ^ • \ • /• uiniriti obecav§i mu, l^i 444 H > ^' h a/A^4.U roHf^^^ur^. C^ da ce protiv Zrinskoga prema krivnji postu- ODLOMAK IZ KRONIKE ANTUNA VRANCiCA, .' i_| I . '^"j' sadrzaje poCetak zivotopisa Jurja UtiSeniCa. je 1 Vidu naleku na- Izvorni rukopis u narodnom muzeju u BudimpeSti log, da se zasuznjeni (9.) Ijudi odpuste i ugrab- Ijeno blago povrati; podjedno da se po- vede iztraga protiv kapitana i njihovih vojvoda. Kneza Zrinskoga pozvao je pak kralj preda se u Be^, jer je ponovo pogazio njegovu zabranu, da Cetuje u turskoj zemlji. Malo zatim sastao se je ugarski sabor u Po?.unu. Maksimilijana nije bilo, ve(5 je onamo poslao svoje sinove Rudolfa i Ernesta, da ga zastupaju i da »obiCaje, zakone i na- vike podanika toga slavnoga kraljevstva izuCavati zapocnu«, kako se to u kraljevskoj po- ruci od 26. veljaCe izrijekom iztiCe. Ali pouzdanici kraljevi preuzeli su zadaciu, da torn pri- godom potaknu sabor, da kraljevida Rudolfa proglasi za kralj a. I zaista su staleii 2. travnja proglasili (dotiCno izabrali) prvorodjenca mu Rudolfa svojim kraljem, §to je Maksimilijana vrlo obradovalo. U obde su stale^i i u drugim stvarima nastojali ugo- diti kralju, kako se razabire iz saborskili Clanaka (10). koje je kralj 27. travnja K572. u Been potvrdio. Tako su dozvolili i ratiui dacu po dva forinta od svakc porte tako za te- ku(5u godinti, kao i za slijededu. 280 KRALJ MAKSIMILUaN (1564.— 1576.). Drugim clankom ocitovatli su stalezi, kako su kraljevica Rudolfa proglasili svojim kraljem, ali su podjedno podsjetili kralja Maksimilijana na svoje prije izlozene zelje, da bi mladi kralj stolovao u Ugarskoj, okruzio se ugarskim savjetnicima, te tako privikao obav- Ijati poslove kraljevstva. A da se to sto prije uzmogne izvesti, trebalo bi mladoga kralja okruniti; pa s toga stalezi u trecem clanku mole Maksimilijana, da po svojoj uvidjavnosti u sto krace vrijeme sazove krunitbeni sabor, na kojemu bi se vjencanje obavilo. Dok su hrvatski bani i poglaviti velikasi boravili u Pozunu, stradala je Slavonija opet od turske provale. Dne 26. travnja javlja namjestnik vrhovnoga kapitana u slavonskoj krajini Vid Halek, da su Turci udarali ognjem na Topolovac (kod danasnjega Belovara), zatim da su spalili Ivanic-klostar i neka mjesta oko njega. Jednako doznajemo iz sa- borskoga zapisnika od 2. lipnja 1572. da je za prosloga ugarskoga sabora »manastir ili tvr- dinja Ivanic, branik toga pretuznoga kraljevstva, uslijed nesrecnog slucaja (malo casu ac- cidente) spaljen«. Bas u okolisu Ivanica bijahu Turci jos 26. kolovoza 1570. zarobili i za- grebackoga kanonika Franju Filipovica, koji se bijase dosad vise puta proslavio na bojnom polju, tako da su ga prozvali »D e 1 i p o p« (junacki pop). Filipovica bijahu tada Turci odveli u suzanjstvo u Carigrad. Kroz cetiri godine nastojali su kralj Maksimilijan i ban Draskovic, da ga oslobode suzanjstva, narocito da ga zamijene za nekog zarobljenog Turcina Kurtagu. Medjutim je Draskovic poslije na koncu godine 1574. docuo, da se je Filipovic dobrovoljno (sponte) odrekao krscanske vjere, te se poturcio i primio ime Meh- med. Vec 19. veljace 1575. javio je nadvojvoda Karlo iz Beca banu Draskovicu: »Dozna- jemo, da je odmetnik Filipovic, kojega su i Delipopom prozvali, dosao u ovu tursku krajinu, pa da prijeti i snuje o propasti susjednim tvrdinjama. Njegov dolazak i nastojanje moglo bi mozda biti pogibeljno Ivanicu, Sisku, Krizevcima i onim drugim mjestima, u kojima je on prije strazu strazio i zapovijedao, te ne malo izkustva stekao«. Ban i biskup tjesio je kralja i nadvojvodu, da od odmetnictva Filipoviceva ne ce biti velike opasnosti, kao ni onda, kad su se Krsto Zempce (Svetacki), Ladislav More i Fran jo Bebek sa sinom poturcili. Sabor hrvatsko-slavonski, koji se je sastao 2. lipnja 1572., najprije se je pobrinuo, da se razvaljeni Ivanic opet podigne, pa je za to odredio radnike iz dviju sudcija zagre- backe zupanije. Na slijedecem saboru kraljevma Hrvatske i Slavonije 10. kolovoza 1572. ra- dilo se poglavito o izboru poklisara za krunitbeni sabor u Pozunu. Izabrani bise zagrebacki kanonik i goricki arcidjakon Ladislav, protonotar Emerik Pethew i viceprotonotar Ivan Petricevic; svakomu bi dozvoljeno po 160 forinti za trosak. Pokllsari trazit ce od novoga kralja potvrdu slobostina kraljevstva kao i podmirenje svih potreboca njegovih. Napokon se je sastao krunitbeni sabor u Pozunu, kojom bi prigodom kraljevic Ru- dolf 25. rujna 1572. svecano okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga. Krunio ga je ostro- gonski nadbiskup Antun Vrancic u nazocnosti kralja Maksimilijana i brojnih velikasa i pie- mica, izmedju kojih se je osobito izticao knez Juraj Zrinski svojom novom ratnom opre- mom. Sabor je iza toga vijecao jos neko vrijeme, te je kralj Maksimilijan 15. listopada u Pozunu potvrdio zakljucke njegove. Stalezi su mladomu kralju u ime krunitbenoga dara dozvolili po jednu zlatnu forintu od svake porte, dok je opet kralj Maksimilijan nagra- djivao svoje najodlicnije privrzenike. Tako je i biskupa zagrebackoga i bana Jurja Drasko- vica imenovao nadbiskupom kolockim, sto je u ono vrijeme bila puka cast, jer je citava biskupija bila u turskoj vlasti. Na saboru kraljevina Hrvatske i Slavonije, koji je 7. prosinca 1572. bio na okupu u Zagrebu, izvijestili su poklisari najprije o obavljenom krunisanju kraljevica i nadvojvode Ru- dolfa. Iza toga cinile su se odredbe za utvrdjivanje krajiskih gradova slavonskih i hr- vatskih, kao Ivanica, Koprivnice, Krizevaca i Hrastovice. Nadalje bise izabrani i prisjed- nici (assessores) za banski ili osmicki sud (iudiciorum octavalium). Znacajna je odluka sa- bora u pogledu protonotara Emerika Pethewa. Njega b'jase nedavno ostrogonski nadbi- skup j po odstupu Bornemise ugarskim namjestnikom (locumtenens suae maiestatis in SMRT FRANJE PRANKAPANA SLUNJSKOOA. 281 Hungaria) imenovani VranCic uzeo za svoga namjestniCkoga protonotara. Staled! zahtjevali su sada od Pethewa, da se na jednoj ili drugoj sluzbi s mjesta zahvali, jer nijesu mogli dopustiti, da hrvatski protonotar boravi izvan kraljevstva, a da ga zamjenjuje viceproto- notar (cum potissimum futuris temporibus domini regnicolae viceprotonotario uti nolunt). Na ovom posljednjem saboru nije bilo bana Franje Frankapana Slunjskoga, jer u obce nije bio vi§e na zivotu. Mladi, tek trideset i sestgodisnji junak bijase se odluCio o2eniti, te je izabrao za vjerenicu Jiiditu, k6er slavonskoga plemica, nekadanjega sluzbenika Nikole Zrinskoga, i neko vrijeme sigetskoga kapitana Ladislava Kerecenja. Javljaju, da je Slunjski zatra^io Juditu s privolom samoga cara i kralja Maksimilijana (ex caesaris consensu). Otac njezin pribrajao se je tada najbogatijim Ijudima u Hrvatskoj i Ugarskoj. Jo§ god. 1560. bi- ja§e od Lichtensteina za 60.000 CeSkih talira kupio grad i posjedovanje Mikulov (Nikols- burg) u markgrofoviji Moravskoj, u kojemu je kci njegova Judita stalno prebivala. Namah A<^ 'J^U^>* ^^} V' /^ >! ■^.- ^ HRVATSKO PISMO KNEZA I BANA FRANJE FRANKAPANA SLUNJSKOGA. (1567.— 1572.) Izvornik u kr. zemaljskom arhivu u Za^rebu (10.). poslije krunitbenoga sabora spremao se je ban Franjo Slunjski, da skupi svatove i da podje u Mikulov na vjenCanje. No putem razbolio se je u Vara^dinu od cira iza uha. Ne- vjesti Ijecnik razrezao mu je Cir i uStrcao u ranu §korpijunovo ulje (oleum scorpionum), (^im mu je valjda krv otrovao. Nesrccnoniu banu natekla je glava i vrat, te nije mogao ni disati. Napokon jc umro 2. prosinca 1572. Svatovska druzina dovela je mrtvoga bana u Zagreb, gdje bi u stolnoj crkvi sveCano sahranjen (solenuii pompa ac comitiua . . . tumulatur). Sestra njegova Anka, udova iza Ni- kole Olaha Czasara. stavila mu je na grob plocu od crvenoga mramora s latinskim napisom, u kojcm ga slavi kao nedobitna junaka.* Citavo kraljevstvo raztuiilo se je poradi smrti *' (ir()l)iia ploCa bila je smjeStciia i/.pod klupe kaitonika ^tinca (lektora). Napis bio je ovaj: Memoriae spectab(ilis) ac niaKnif(ici) cKomini) Franc(isci) Zlunij de Frangep(anibus) SegiUiae) Vegliae. Mu- 282 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). mladoga bana, kojega su zvali »macem i stitom ostataka Ilirije« (ensis et clipeus Illyrici re- liquiarum), i koji nije poginuo slavno od maca na bojnom polju, vec kukavno od nevjesta Ijecnika. A jos se je vise zalilo, sto je s njim izumrlo muzko koljeno slunjske loze kne- zova Frankapana, koja je drzala i branila znamenite gradove (Gore, Slunj, Cetin, Kladuse i Krstinju) na skrajnjoj granici prema turskoj Bosni. Najvise se je kosnula smrt mladoga kneza i bana bas njegova druga i poocima, bi- skupa Jurja Draskovica. On se je gorko izjadao u pismu na nadbiskupa i namjestnika iigarskoga Antuna Vrancica dne 16. prosinca 1572. Na to je njemu Vrancic 6. sijecnja 1573. iz Trnave ovako odgovorio: »0 smrti pak gospode Slunjskoga i Trzackoga tako nagloj, neocekivanoj i nepripravljenoj sta da kazemo? Ta ne znamo drugo, nego da nam je s ve- likom bolju oba opiakivati, tako odlicne, tako plemenite i tako velikih nada mladice. All sta da tugujemo s njihovc smrti, kad smo svi smrtni, te nema nikoga od svih, koji tome zakonu nije podvrgnut. Cijenimo vecma, da nam je kud i kamo vise to izticati i opiakivati svima suzama, stobicbozjijossvedjer ne prestaje nas narod zati- r a t i.« (Verum censemus, illud longe magis nobis animadvertendum et deflendum esse la- chrimis, quod necdum cessant flagella Dei gentem nostram consummere.) U to svanuli su jos crniji dani za izkidano kraljevstvo hrvatsko. Sellacki pokreti u Slavoniji (1565. — 1572.); velika seljacka buna u Slavoniji i susjed- niin slovenskim zemljama (29. sijecnja do 9. vellace 1573.); smrt Matije Gubca i parnica protiv ostalih seljackih vodia (1573. — 1574.). Nakon grozne seljacke bune, koju bijase go- dine 1514. u Ugarskoj pokrenuo Juraj Doza, kao i nakon ugusene bune seljacke u Kranj- skoj god. 1515., stanje se je kmetova ne samo u tima zemljama, nego i u hrvatskom kra- Ijevstvu znatno pogorsalo. Zakljucci ugarskoga sabora od 18. listopada 1514., kojima bi uz ino seljackim kmetovima zabranjeno slobodno selenje s posjeda jednoga go- spodara plemica na imanje drugoga, bise provedeni i u hrvatskom kraljevstvu, narocito u Slavoniji. Bas tom zabranom prometnuli su se kmetovi u prave robove svoje zemaljske gospode. Qrozno to stanje kmetova seljaka postalo je jos groznije, kad su nakon boja na Muhackom polju i nakon pada jajacke banovine ucestale turske provale. Te ne- snosne prilike urodile su dvojakim zlom; u jednu su ruku kmetovi jatomice bjezali iz do- movine i zaklanjali se u susjedne austrijske zemlje; u drugu opet predavali su se Turcima bez odpora, cim bi se potonji pojavili. Tako su bas zdvojni kmetovi najvise skrivili, da je god. 1536. pozezka zupanija dosla u turske ruke. Pad Pozege i citave pozezke zupanije jamacno je mnogo doprinio, te su hrvatska i slavonska gospoda i plemici stali razmi§ljati, kako da stanje svojih kmetova ublaze. No jos vise ih je na to prinudila nedaca Kocijanove vojske kod Osijeka i Qorjana god. 1537. Na saboru, koji se je sastao u Krizevcima na samo Bogojavljenje 1538., dozvoljeno bi 5Ian- kom XXI. opet selenje kmetova (traductio colonorum, quae hactenus demeritis quidem ru- sticorum exigentibus inhibita erat, . . . omnium dominorum ac nobilium et regnicolarum uno drussiaeque comitis, Dalm(atiae), Croa(tiae) et Sclav(oniae) bani fideliss(imi) et fortiss(imi) Anna soror, relicta magn(ifici) Nicol(ai) Olah Czazar etc. fratri cariss(imo) posuit. Vixit an(nos) XXXVl., mortuus II. Decembris MDLXXII. Varasdini. (Lik banov.). Zlunia stirps cecidit Franciscus Martis alumnus Infestus. Rasis terror eratque Qethis.. Est proavis clarus, sed dextra promptior usque Consilioque, infert damna cruenta Scythis. Banus erat Dalmat(iae), Sclavorum tumque Croatiae, Praelia commisit fausta, trophea tulit. Sed quia Pannoniae vix spes est ulla salutis, Ni Deus accurrat, quid superesse velit? Ergo Diis mixtus potiori parte triumphat, Ossa tegit marmor, mens pia novit iter. STANJE KMETOVA U SLAVONIJI. 283 voto et consensu admissa et concessa est), a daljim clancima (XXII. — XXIV.) ustanov- Ijeno bi potanko, kako se mora postupati, kad se kmet sell Iz jednoga vlastelinstva k dru- gomu. Jednake ili slicJne odredbe nalaze se u Clancima potonjih ugarskih sabora od godine 1547., 1548. i 1556., kao I slavonskih sabora od 1539. i 1557. Obnovljenom dozvolom selenja kmetova od jednoga zemaljskoga gospodara k drugomu unutar kraljevstva umaljena bi bar velika opasnost, da hrvatsko kraljevstvo budi posve opusti, budi da dobrovoljnom preda- jom zdvojnih kmetova postane turskim paSalukom. Ali dozvolom slobodnoga selenja ubiazena bi tek jedna velika nevolja kmetova se- Ijaka. Ostalo je toga jo§ toliko, da su bijednici gotovo skapavaii. Nada sve zatirala ih ie materijalna bijeda. Onim prirodom, §to im je ostao nakon nerodice, turskoga pustoSenja ili otimacine krajiskih vojnika, morali su namirivati najraziicitije dace: i za drzavu (ratnu dacu) i za kraljevstvo (dimnicu), za crkvu (desetinu), i na- pokon za svoju zemaljsku gospodu. Sami su poveljeni stalezi hrvatski i slavonski gotovo u svakom saboru 2ivim rijecima prikazivali skrajnju bijedu svojih kmetova ili podanika; a nadbiskup ostrogonski i namjestnik Antun VrandiC izjadao se je u pismu na kraija Maksimilijana 23. veljace 1573. iz Pozuna ovako: »J e r kod nas se goveda dr2e bolje i 5astnije od svoje gospode. nego ta vrsta podanika. Kad ih od turskoga bijesa nc mogu zaStititi, oni ih istim nacinom izsisavaju i u su- zanjstvo turaju, kao i sami T u r c i.« (Ouoniam apud nos pecora melius et honestius habentur a suis dominis, quam hoc genus subditorum. Quumque miseros a tyrannide turcica baud quaquam tueri queant, eodem modo eosdem expilant et in servitu- tutem redigunt, quo ipsi Turcae). Kmetovi seljaci imali su u ne- volji za drugove male plemi(Se, a na- roCito plemiCe jednoselce. Ti su potonji podnosili sve terete dr^avne, zemaljske i crkvene, jedino §to nijesu podavali daca svojoj zemaljskoj gospodi, jer su bill sami gospo- dari na svojoj baStinjenoj zemlji. Ali nmogi su kraj turskih provala i vjeCitog ratovanja tako osiromaSiU, da su se sami nudih za kmetove visokim plemicima ili knezovima. A koji put su ti knezovi i sami otimali plemiCima jednoselcima imanja i slobodu. te ih pretvarali u svoje podanike. I sama plemi(ika obCina u Turopolju oslobodila se je sile veiikaSke tck nakon 2cstokih borba od vi§e nego pel stoijc<^a. Ba§ to visoko plemstvo, velikaSi i knezovi bijahu sc osobito osilili u ono vrijeme. Vec za Jagelovica skupiSe neki rodovi njihovi ogromna imanja. Jo§ se vi§e pomogoSe za krvavih borba izmedju Ferdinanda i Ivana Zapolje, pristajuCi sad uz jednoga kraija, a sad uz drugoga. Tako se naroCito u Slavoniji podigoSe porodice Erdeda, Keglevi(Sa, Ratkaja. KRALJ I CAR MAKSIMILIJAN (II.). Izvorna slika u ambra§koj zbirci umjetno-histo- riCkoga dvorskoga muzeja u BeCu. 284 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). Sekelja, Tahija i Alapica, a uz njih razsirise svoju vlast iz juzne Hrvatske u Slavoniju tako- djer knezovi Zrinski. Ali i medju tima rodovima bilo je zestokih borba radi posjeda, koji su brzo prelazili iz jednih ruku u druge. Sad bi oba protukralja jedno te isto imanje darivali svojim privrzenicima, svaki svojemu; sad je opet jedan kralj podijelio nekomu u podpunu svojinu neko posjedovanje, koje bijase nedavno dao drugomu budi u zalog za primljeni zajam, budi na uzivanje za vjernii sluzbu. Sve te prilike urodile su nekim bezpravnim sta- njem, tako te je ugarski sabor u vise navrata zakljucio, da se sve nakon boja na Muhac- kom polju izdane darovnice za imanja imadu nistetnima proglasiti, te sva za to vrijeme darovana imanja prvasnjim vlastnicima povratiti. Oko god. 1543. bili su osim duhovnih imanja najveci veleposjedi medju Dravom i Kupom Cesargrad u varazdinskoj zupaniji i Moslavina u krizevackoj. Cesargrad brojio je 856 kmetovskih dimova, a Moslavina 440. Oba su pripadala Erdedima, koji su povrh toga drzali jos Okie (306 dimova), Jastrebarsko (282 dima) i 2elin (250 dim.) u zagrebackoj zu- paniji. Keglevici i Sekelji drzali su po utanacenoj pogodbi imanja Kostel (300 dim.) i Kra- pinu (180 dim.) zajednicki, tako da su zemlje, pripadajuce tima gradovima, uzivali polo- vinom, dok su Sekelji stolovali u gradu Krapini, a Keglevici u Kostelu. Ali Keglevici su za svoju polovicu krapinskih zemalja podigli bas nasuprot grada Krapine plemicki dvorac Sabac, koji su poslije i utvrdili kao malu tvrdinju, pa je radi toga dolazilo i do sukoba iz- medju njih i Sekelja. Suvise posjedovali su Keglevici jos i grad Lobor (126 dimova). Rat- kaji drzali su Veliki Tabor sa 160 dimova, Gjulaji Trakoscan (184 dimova), Bradaci grad Ostrc (104 dima), a Pethewi grad Belu (100 dim,). Zrinski Nikola posjedovao je Bozjako- vinu sa 324 dima. Najznatniji veleposjed iza Cesargrada i Moslavine bio je tada onaj, koji je pripadao Susjedgradu. Brojio je 350 dimova, a obuhvatao je sedam sudcija (iudicatus), po imenu Stenjevec, Stupnik, Novaki, Podgorje, Pusca, Zapresic (Zapreszechye) i Brdovec. U starije vrijeme bio je jos prostraniji, jer mu Je pripadala Bistra i Stubica; no u sestnae- stom stoljecu bile su Bistra i Doljna Stubica zasebne gospostije, dok je u Qornjoj Stubici bilo nekih petnaest manjih plemickih posjeda, koje su drzali Stubicki, Qregorijanci, Petri- cevici, Britvici, Safarici, Mihanovici, Berojevicl, Skropilovici i drugi. Svi ti mali plemicki posjedi u Qornjoj Stubici imali su zajedno tek 104 dima, dok je imanje Doljna Stubica sama brojila 152 dima. Susjedgradsku gospostiju drzali su Arlandovici ili Totovci od plemena Aka gotovo kroz dva i pol stoljeca. Posljednji muzki potomak te porodice, po imenu Ivan, zupan za- grebacki, bijase umro god. 1440. Poslije smrti njegove nijesu Susjedgrad i Doljna Stubica pripali kraljevskoj komori kao oSastna imanja, nego je njima obladala Ivanova kci Doro- teja, kojoj bijase kralj Albrecht jos 28. kolovoza 1439. oba posjeda podijelio sa svima pra- vima muzkoga nasljedstva. Kako se je Doroteja udala za Andriju Heninga Czernyna, za- gospodovase Susjedgradom i Doljnom Stubicom receni Heningi, kojih je muzko koljeno izu- mrlo god. 1502. Poslije su ta imanja svojatale sestre posljednjega Heninga (Katarina, Mar- gareta i Ursula), po kojima su ih trazili i njihovi muzevi, sinovi i unuci. Rodilo se medju- tim pitanje, da li vrijedi ovako zensko nasljedstvo, ili je kruni slobodno po starom zakonu podijeljivati imanja, kojih su gospodari u muzkom koljenu izumrli? Iza dugih razprava i parnicenja rijesenc bi pitanje napokon tako, da je kralj Ferdinand potvrdio godine 1559. jednu polovicu Susjedgrada i Doljne Stubice stajerskomu plemicu Andriji Teuffenbachu, koji bijase po majci svojoj Katarini primio ime Hening, a drugu polovicu tih imanja ugar- skomu velika§u Andriji Batoru, koji je jednako po zenskoj lozi bio potomak Heningovaca. Jos iste godine 1559. zalozio je Andrija Teuffenbach svoju polovicu imanja Stubice tada- njemu banovcu i medvedgradskomu vlastelinu Ambroziju Qrcgorijancu, kojega se je sin Stjepan poslije ozenio njegovom kcerju Martom; jednako je Teuffenbach zalozio svoju polovicu Susjedgrada, 1 to cetvrtinu Andriji Batoru, a cetvrtinu svojoj zeni Ursuli Meknitzer. FRAN.U) TAHI KUPIO SUS-IRDORAD I STUBICU. 285 Oodiiic ln().x umro je Andrija Teuffenbach-Hening, nc ostaviv§i za sobom muzkojca poroda. Prezivjela jra jc zena Ursula Mekiiitzer sa cctiri kceri, koje sii bile iidate iii se poslije poudale za susjedne plemice hrvatskc: Kunigunda za Matu Kerecenja, Sofija za Tomu Milica, Ana za Mihajla Konjskoga, i spome- mita vec Marta za Stjepana Qregorijanca. Bas otac potonjega, banovac Ambrozije, bio je glavni savjetnik i pomocnik udovi Ursuli, nje- zinim kcerima i zetovima. Andrija Bator, suvlastnik Susjedgrada, nije valjda nikad dolazio u Hrvatsku, jer je vrsio sluzbu kraljevskoga dvorskoga sudca u Ugarskoj. S toga je on god. 1564. sva svoja prava na Susjedgrad i Stubicu za 50.000 fo- rinti prodao F r a n j i T a h u, mestru kraljev- skih konjusnika i konjanickomu kapitanii u Kanizi. AH buduci da se je nagadjalo, da bi ta prodaja mogia biti nepocudna udovi Ursuli Meknitzer, njezinim kcerima, zetovima i pri- jateljima Heningovaca, udeseno bi, da su kra- Ijevski povjerenik Mojsija Humski i zastupnik zagrebackoga kaptola, kanonik Stjepan od Se- sveta, novoga gospodara protiv obicaja izne- nada i potajno po noci, a sve bez svjedocan- stva susjeda i suvlastnika u posjed uveli. Bas taj posve neobicni postupak silno je uzrujao ne samo udovu Ursulu Meknitzer, nego i svu njezinu svojtu i prijatelje. Franju Taha progla- sili su nametnikom, koji se je u§uljao medju njih, pa stali prosvjedovati protiv prodaje i protiv uvoda njegova. Ali Franjo Tahi nije bio muf, koji bi tako brzo uzmaknuo, ta najveci dio je svoga vijeka probavio u krvavim borbama. K tomu jc bio pazen na kraljevskom dvoru, a po svojoj zeni Jeleni bio je §urjak kneza Nikole Zrin- skoga. Po tankoj krvi bio je opet u svojti s tadanjim banom Petrom Hrdedom. kao i s Alapiiiima. I tako je planula nakon zaludnih prosvjeda izmedju njega i udove UrSule ie- stoka borba za gospodstvo u Susjedgradu. Domala se je Citava zapadna Slavonija raz- dvojila na dva tabora: uz Taha pristali su ne samo ban Rrdedi i AlapiCi, nego i Keglevidi, a uz UrSulu i njezinu svojtu (Heningovce) ba- novac Ambroz Qregorijanec sa svojim sinom Stjepanom, Sekeiji u Krapini, a poslije i sam kncz Nikola Zrinski. koji se je sa svojim §urja- kom zavadio radi posjeda Otoka u Medjumurju. Poput velikaSa razdvojilo se je i ni'^e plemstvo na Tahijevce i Heningovce. Jedni su udarali na druge sa svojim kmetovima. a FRANJO TAHI. ' Snimio s grobnice njegove u 2upno) crkvl sv. Trojstva u Doljnoj Stubici prof. Qjuro Szabo. 286 KRALJ MAKSIMILUAN (1664.— 1576.). uza to su jedni bunili kmetove drugih. I tako su bas smutnje medju plem- stvom bile prvi povod seljackim pokretima. Negdje u prvoj polovici godine 1565., bas kad je Franjo Tahi ratovao s Turcima u Ugarskoj, udova je Ursula skupila nekih 800 Ijudi, vecinom susjedgradskih i stubickih kme- tova, pa je iz Susjedgrada protjerala porodicu Franje Taha, razgrabivsi mu citavo po- kretno blago, vrijedno 25.000 forinti. Kad je na to ban Petar Erdedi podigao svoju cetu, da Ursulu kazni i Taha vrati u Susjedgrad, zetovi su njezini zajedno s banovcem Ambrozi- jem Qregorijancem skupili ponovo 3000 kmetova, te 3. srpnja 1565.. pod Susjedgradom posve razprsili bansku vojsku, pace joj oteli i tri topa. Radi toga nasilja bi banovac Ambroz Qregorijanec na saboru u Zagrebu 25. srpnja skinut sa svoje casti, a protiv udove Ursule povedena bi parnica. Franjo Tahi uveden bi na to god. 1566. ponovo u svoju polovicu Susjedgrada i Stubice, a drugu je polovicu tih imanja preuzela kraljevska komora, dok se parnica protiv Ursule ne dovrsi. Sad je stao Tahi nemilo progoniti sve svoje protivnike, a pogotovo zatirati kmetove, koji se bijahu protiv njega borili. Ali ni protivnici nijesu mirovali, vec su iznosili svoje tuzbe na njega pred kralja. Njima se je pridruzio i Stjepan Qrdak, upravitelj onoga dijela Susjedgrada i Stu- bice, koji bijase preuzela kraljevska komora. Napokon je ugarski namjestnik povjerio ple- micu Qasparu od Druskovca, da kao kraljevski povjerenik zajedno sa izaslanikom zagre- backoga kaptola, kanonikom Franjom Filipovicem, saslusa svjedoke o zulumu susjedgrad- skoga gospodara. Bilo je to prvih dana srpnja godine 1567. Povjereniku bilo je ustanoviti: 1. Da li je Tahi zaista mnoge kmetove s njihovih selista protjerao, a drugima opet vino- grade i pokretni imetak otimao, te svoje sluzbenike ovim otetim stvarima nagradjivao? — 2. Da li je nekadanjega Batorova podkastelana u Brdovcu, premda ga je sud progla- sio nevinim, ipak dao zatvoriti i pogubiti? — 3. Da li je plemica Ivana Sabova, sluzbenika udove Ursule, dao uhvatiti i najprije u Stubici zatvoriti, a zatim odanle po zimi gola i bosa u Susjedgrad goniti, te u ledenu tamnicu baciti, gdje je od gladi i zime umro; da li je na- dalje istomu poslije smrti dao obje noge odsjeci, te onda tek s njih gvozdene verige ski- nuti? — 4. Da li je kraljevskoga kmeta Stjepana Vamosa prigodom sabora u Zagrebu dao na trgu uhvatiti i bez svake krivnje zatvoriti, nakanivsi ga i ubiti, da se nije novcem iz- kupio i da nije sama banica za nj molila? — 5. Da li je zaista veci dio soba u Susjedgradu protiv kraljeve odredbe za sebe zapremio, a kraljevskim Ijudima (upravitelju Stjepanu Qrdaku) samo dvije sobice ostavio? — 6. Da li je od dohodaka kraljevske (komorske) po- lovice u Susjedgradu i Stubici zaista sto za sebe uzimao? Caspar od Druskovca i kanonik Franjo Filipovic preslusali su 508 svjedoka. Svi su svjedoci na izlozena pitanja izkazivali nepovoljno za Taha; pace mnogi bijedili su ga i s takovih zuluma, za koje se nije prije ni znalo. Povjerenici sastavili su o toj svojoj iz- trazi ogroman spis od 63^ metra duljine. Ali tom iztragom jos bi jace uzpiren pokret iz- medju seljactva (kmetova) na tromedji Slavonije, Stajerske i Kranjske. Na prvom saboru, sto su ga novi bani Juraj Draskovic i Franjo Frankapan Slunjski 21. rujna 1567. obdrza- vali, vijecalo se je i o tom kmetskom pokretu. Na tuzbu nekih saborskih clanova (certo- rum regnicolarum), »da kmetovi stanovitih velikasa i plemica, koji drze posjedovanja u toj kraljevini Slavoniji, uzkracuju svojoj gospodi prihode i duzne sluzbe (proventus et de- bita servitia), pace da se hrpimice (catervatim) protiv svoje zemaljske gospode bune« — odlucili su stalezi, »da se u buduce svagdje, gdje bi se ovaki odmetnici kmetovi zatekli, moraju s mjesta i cinom po gospodi bani ma, zupa- nima i podzupanima kazniti« (decretum est, ubicunque locorum tales rebellan- tes coloni quorumcunque dominorum vel nobilium de caetero reperti fuerint, tales statim et de facto per dominos bancs et comites ac vicecomites comitatuum puniantur). Ako pak zemaljska gospoda ne bi htjela svojim kmetovima odrzati stare slobode (in veteranis liber- tatibus), onda se potonji smiju preseliti k drugim (gospodarima) prema javnim odred- ILUA QREQORIC .PRIBJEQ* 287 I bama i t^lancima. Cini se, da ovaj zakljucak saborski nije mnogo vrijedio, jer se na sa- boru od 24. lipnja 1568. u Zagrebu izdaju kud i kamo ostrije odredbe. Tu se vec mnogi velika5>i i plemici straSno tuze (terribilis querela) na bune i ustanke svojih kmetova, a sa- bor na to obnavlja dekret kralja Vladislava od god. 1514., koji radi o kaznama za kmetove, kad se dizu na svoju gospodu. Ako se odmetni seljaci (rebelles rustici) na zapovijed go- spode banova ne pokore svojoj zemaljskoj gospodi, onda neka bani podignu svu gospodu I plemice na noge, pa da kazne i pogube (ad puniendos et capite plectendos) te buntovne seljake i ru^itelje javnoga mira. Ako se pak koji velika§i ili plemici ne bi odazvali banskomu pozivu, ne- ka prema dekretu pozunskomu o d g o d i n e 1547. bani zaposjednu njihova imanja, te od njih du2nu svotu iznude. Zakljucci saborski ocito pokazuju ne samo, da se je vec god. 1568. seljacki puk javno bunio protiv svoje gospode, nego da je bilo takodjer velikasa i plemica, koji nijesu htjeii bane pomagati pri gusenju ta- kih pokreta. Nema sumnje, da su se kme- tovi dizali poglavito protiv Franje Taha u vladanju gradova Susjedgrada i Stubice; ali bit ce da je bilo ustanaka i protiv ostale gospode, kao na imanjima obudovljele ba- nice Barbare Erdedi oko Jastrebarskoga, Okica i Cesargrada, zatim na posjedima Keglevica kod Sabca, Kostela i Lobora. Po primjeru slavonskih kmetova stao se puk buniti i po susjednoj Kranjskoj i Stajer- skoj, to vi§e, §to jo§ uvijek nijesu bili tocno odredjeni medja§i izmedju Slavonije i austrijskih pokrajina. K tomu su mnogi hr- vatski velikasi drzali imanja u tima zem- ijama, te su kmetovi njihovi s obje stranc Save i Sutle bili u zivom dodiru. Tako su Qregorijanci drzali grad Mokrice u Kranj- skoj, Franjo Tahi grad Stattenberg blizu Slovenske Bistricc u Stajerskoj, a Sekelji grad Ormu2 na Dravi u Stajerskoj. Obratno su opet Stajerska i kranjska gospoda (kao Ungnadi) bili posjednici u Slavoniji. Pa kako su gospoda i plemici tako Slavonije kao i Stajerske i Kranjske zajedniCki branili svoje zemlje od turskih provala, tako je i medju njihovim podanicima postojalo neko pobratimstvo, podr2avano jo§ i pribjezima iz hrvatskih zemalja. Ba§ takav pribjeg hrvatski, iztaknuo se je poslije kao glavni vojvoda seljaCke bune. Zvao se je Ilija Qregoric s nadimkom »P r i b j e g«. Starinom i rodom bio je iz kra- jeva pokupskih, gdje no stajaSe grad Ribnik blizu kranjskoga Podbriija i Metlike. Rodjen je oko god. 1520., te je bio kmet kneza Stjepana Frankapana Ozaljskoga. Oko god. 1553., kad su Turci provalili u Kranjsku, te robili po polju sv. Bartolonieja (Jerneja). zarobili su i Qregori(ia. te su ga poveli sa sobom u suianjstvo. Ali Ilija je sredno umakao iz robstva. NAJSTARIJI POZNATI ORB (jROFOVA DRASKOVICA. Po izvornoj grbovnici, koju je kralj Ferdinand 1. dne 1. prosinca 1553. podijelio Jurju DraSko- vi(iu, i koja se Cuva u arhivu grofova DraSko- vi(Sa u Trako§(ianu. Na grbu se vidi orolav (Qreif). 288 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.-1576.). pa se je onda naselio u Brdovcu na kmetskom selistu, koje je spadalo pod Susjedgrad. Tu je imao kucu i dvor, vinograd i oranice; a uz to je sluzio i za placu na hrvatskoj krajini pod hrvatskim kapitanom Lenkovicem i kapitanom Semenicem. Qodine 1564. postao je kmetom Franje Taha i zene mu Jelene Zrinske. Kneginja Jelena poslala ga je oko godine 1567, s druzinom na cetovanje, all on bi s drugovima na putu od Turaka zarobljen i u Cari- grad odveden, gdje ga okovase u gvozdene verige. Nekom prigodom zadobavio se sjekire, razsjekao okove, pa drugi put srecno umakao iz suzanjstva. Vratio se kuci bas u cas, kad su se kmetovi susjedgradski i stubicki stall dlzatl na svoga gospodara Taha. Uz Ursulu Meknitzer 1 njezinu svojtu stajall su na stranl kmetova takodjer neki du- hovnlcl, kao zupnik u Brdovcu Ivan B a b i c, zatlm zupnlk Antun Knezlc iz Pusce. No najvlse je neposredno kmetovlma pomagao Stjepan Qrdak, upravltelj komorske polovlce u Susjedgradu 1 Stubicl, koji je neprekldno kraljevskomu dvoru dojavljivao sve Tahove zulume. S toga je Tahl svlma sllama radio, da se Qrdaka rijesi. Napokon je Tahu uspjelo, te je Izradlo, da je njemu ugarska komora u srpnju 1569. 1 kraljevsku polovlcu dala u za- kup za 4500 forlntl na godlnu. Qrdak je tako Izgublo svoju sluzbu, a Tahi je postao jedinl gospodar Susjedgrada 1 kastela u Doljnoj Stubicl, a tlm 1 jedinl zemaljski gospodln svlma kmetovlma obiju gospostlja. Udova Ursula zajedno sa svojlm kcerlma dosla je u kolovozu 1569. pred ugarskl sabor u Pozun, pa je ondje zakllnjala (mlserablllter deprecans) staleze, neka Izmole u kralja, da povratl njoj 1 njezlnoj djecl njezln dio Susjedgrada i Stublce, koji je njoj mimo svako pravo oduzet. All stalezl su predlozlll, da se protlv Ursule najprlje dovrsl parnica, sto se bljase pred cetlri godine s oruzjem oprla hrvatskomu banu. Ako je krlva. neka se kazni; ako je pak neduzna, neka prime od kralja, sto se za pravo pronadje. Odkad je Franjo Tahi zagospodovao citavlm Susjedgradom 1 Doljnom Stublcom, Ijuto se je osvecivao kmetovlma, koji su dosHje bill pod vlascu komorskih upravltelja, te bunlli podanike njegove polovice. Bljes njegov postao je jos zescl, kad ga je stala moritl ijuta bolest od uloga, 1 kad mu je umrla zena Jelena Zrinska, ostavlvsi mu vise sinova (Qabrijela, Stjepana, Mlhajla, Ivana) 1 vise kceri-. Sta je sve Tahi sa svojlm kmetovlma radio godina 1570. 1 1571., potanko je poslije Illja Qregorlc izlozio pred sudom u Becu. Mozda je stogod 1 pretjeravao; all uza sve to prikazuje Qregoricevo pricanje strasnu sliku o zulumu susjedgradskoga vlastellna. »Kad je Tahl«, ovako je prlcao Qregorlc, »imao staroga konja, koji nije nlsta vrlje- dlo, predao ga je kojemu od svojih kmetova, za kojega je znao, da je Imucan. Taj ga je morao kupiti za cljenu, koju je Tahi odredlo; ako se je otlmao, onda ga je silom prlnudio. — Drugi put pokvarilo se Tahu 1000 vedara vlna. On ga je razdljello medju svoje podanike, udarivsl mu cljenu po svojoj voljl. Ako mu nljesu vino platlH, oteo im je konje 1 goveda. — Kmetovi morall su Tahovo blago o svom trosku hranitl; ako je koje govedo poglnulo, morali su ga prema njegovoj ucjeni gotovim novcem platltl, jer nije drugo primao u za- mjenu. — Jos su kmetovi morall hraniti i cuvati njegove lovacke pse; pa ako bi koji pas izglnuo ill lipsao, morall su za nj datl vola. — No sve to jos bill bi kmetovi strpljivo pod- nosill, da nije Franjo Tahi dublje zabrazdlo, te nekrscanskl i tiranski njlhove kceri i dje- vojke obezcasclvao i oskvrnjlvao. A to je cinio osoblto po smrtl svoje zene. Poslljao bi svoga slugu kmetovlma, da mu dodju rabotatl, pa kad koji kmet radi drugih posala svojih ne bi mogao sam docl, vec bi poslao svoju kcer ill sluzkinju, onda bi Tahl iz svoga grada izjasio na polje, djevojke ogledao, pa onu, koja se je njemu svldjela, po svome slugl dao odvesti u grad, gdje se morala do gola svucl. Ako je bila pristala, dao bi ju okupati, a onda bi svojoj pohoti ugadjao. Takovih silom oskvrnutlh djevojaka dovell su podanici c e t r- n a e s t, kad su komesari vodlli iztragu protiv Taha. Napokon je Tahi 1 samomu Illji Qre- goricu ugrabio sav imetak, poimence vinograd, konje 1 goveda, sto je sve vrijedilo" do 200 dukata.« I Mihajlo Qusetic tuzio se je pred sudom u Becu, da je Taha sluzio kroz osam godina, a da mu nije dao ni prebite pare za placu. feUNA KMETOVA SUSJEDQRADSKIH I STUBICKIH'. 2^ Nasiija Franje Taha i njegovih sinova uzbunise god. 1571. ponovo veliku Cest nje- govih podanika. Ugarska je komora na to odredila, da se kraljevska polovica Susjedgrada i Stubice Tahu opet oduzme, te zasebnini kraljevskim upraviteljima predade. Podjedno je sam kralj Maksiinilijan pismoni zapovjedio scoskim sudcima, kmetovima i svima stanov- nicima susjedgradskoga i stubickoga kotara, da se kane svake bune, vec da pokorno slu- saju kralievske povjerenike, koje je poslao, da od Taha preuzmu komorsku polovicu tih imanja. Ali odpor kmetova protiv Taha bio je na koncu god. 1571. ve6 tako odiuCan, da su sve opomene i kraljeve i hrvatskih banova ostale uzahidne. Pobunjeni kmetovi nijesu htjeli ni cuti, da se izmire iH pogode sa svojim zernaljskim gospodarom. Dne 6. kolovoza 1572. do^ao je sam Franjo Tahi pred kaptol zagrebacki, pa je tu u zapisnik kazivao u obiiku tuihe ili prosvjeda sve, sto je od buntovnih kmetova prepatio. Po njegovu kazivanju za- pocela je buna na sam Bozic 1571., kad su kmetovi u Doljnoj Stubici ubiH njegova vratara Mihajla Horvata, dok je od njih pobirao kraljevsku ratnu dacu. Mrtvoga Horvata ostavili su na polju lezati kroz dva dana, dok su mu psi nos i usi oglodaH, a onda su tek treci dan dopustiU, da se iznakazeno truplo sahrani. Istoga dana ranili su i podprovisora Nikolu Stanka, koji je takodjer ubirao kraljevsku dadu. Kad je nadalje Tahi u ozujku i travnju 1572. po kraljevu nalogu boravio na saboru u Pozunu, planula je obca buna susjedgradskih kmetova. Razjareni kmetovi iztjeraU su iz Susjedgrada Tahove sinove i sluzbenike, kojom su prigodom ranih jednoga vlastelinskoga vratara iz puske. Iza toga zauzeli su jedan mUn pod Susjedgradom kao i mitnicu u Br- dovcu, §to je sve Tahi drzao zajedno s kraljevskom komorom. Jo§ su s alodija izpod Susjedgrada oteli goveda i svinje Tahove, te ih po miloj volji razgrabih. Suvise su i brod na Savi zauzeH, premjestih ga po svojoj zelji na drugo mjesto, pak stall sami prevozninu pobirati. Napokon su navalili i na vlastelinske dvore u Brdovcu, gdje su sila vina popili i nekoliko velikih pu§aka zaplijenili. Ovom zgodom zarobili su i dvije stare zene, koje su Taha u bolesti dvorile 1 od podagre ga lijecile; te su zene bez ikakva suda kao vjeStice spalili. Sve to dogodilo se je po kazivanju Tahovu mjeseca travnja 1 svibnja 1572. Sam Tahi zapovjedio je na to sinu (jabrljelu, da pokiisa buntovne kmetove razprSiti i opet u Susjedgrad unici. Mladi (jabrijel skupio je oko sebc vise gospode i prijatelja, zatim neSto sluzbenika svojih, te je 7. lipnja 1572. pokuSao prodrijeti u Susjedgrad. Kako su sve ceste i putove do grada s lijeve strane Save drzali kmetovi u svojim rukama, poku§ao je Qa- brijel primaknuti se gradu s desne strane obale Save, od Stupnika i Novaka. No kad se je prikuCio brodu na Savi, dodekali su ga seljaci s vikom i pogrdama. Mladi Qabrijel sko- dio je na to s konjem u Savu, da ju prepliva, te se gradu prikuCi. Ali seljaci podigoSe urne- besnu viku, tako da se je njegov konj usred rijeke poplaSio, te gospodara sa sebe zbacio, koji bi se bio utopio, da ga nije Bog i jedan sluga njegov spasio. Ali tom zgodom poginuo je njegov oruzonoSa (armiger) Andrija Nemec zajedno s najboljim oklopom, kacigom i §ti- tom, Sto je sve u rijeci potonulo. Napokon bi Qabrijel Tahi suzbijen, te su ga onda bijesni seljaci progonili sve do posjeda Alapideva u Turopolju. Na putu oteli su mu silom dva konja, vrijedna 100 forinti. Bijesni seljaci, — tako tu2i Franjo Tahi dalje, — udarili su iza toga na kaSteo u Doljnoj Stubici, u kojcm je boravio drug! sin njegov Stjepan sa tri svoje sestre, jo§ dje- vojke. U kaStelu bio je i upravitelj kraljcvske (komorske) polovicc, po imenu Ivan BakSaj. Zgodilo se to ba§ 21. lipnja 1572. Buntovni kmetovi nijesu marili ni za opomene kra- ljeve, kao ni za opomene biskupa i bana Jurja DraSkoviCa, ve6 su stall udarati na ka§teo, kojom su prigodom iz puSke nesmlljeno ubili jednoga njegova konjuSnika. Napokon su Stje- pana Taha i sestre njegove gladom prlnudili, da izadju iz kaStela i da se drugamo sklone. Seljaci navalili su zatim na gospoStijski vrt. pogazili sve soCivice, te posjekli loze i rufe n K 1 a i c. Hrv. povj. III. (5.) 19 290 KRAU MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). ruzicnjaku. Poslije toga navalili su kod Brezovice na javnom drumu poput razbojnika na Uskoke, te su jednoga ubili i cetvoricu zarobili, koje su onda zasuznjene drzali, dok im se je svidjelo. Suvise su razgrabili sve konje Tahijevih sinova i sluzbenika, te ih jos i sada kod sebe drze. Za sva ta nasilja cini Franjo Tahi odgovornim oba kraljevska (komorska) upravitelja: Mihajla literata Herbinovica u Susjedgradu i Ivana Baksaja u Stubici. Iz tuzbe ili prosvjeda Franje Taha razabiremo, da je odpor kmetova protiv njega trajao vec od Bozica 1571. kroz sedam mjeseci. Za to su se vrijeme pobunjeni seljaci i drugim nacinom borili protiv svoga zemaljskoga gospodara. U drugoj polovici travnja, oko blagdana sv. Jurja, skupili su se vodje seljaka u Brdovcu kod zupnika Ivana Babica, koji im je sastavio tuzbu na kralja. Tuzbu ponijeli su u Bee odaslanici seljacki, iz svake sud- cije ili obcine po jedan, kojemu je citava obcina platila putni trosak. Medju poslanicima spominju se izrijekom Ivan Svrac iz Pusce i Matija Bistric iz Trstenika na Sutli. Malo za- tim sastao se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 6. lipnja u Zagrebu. Qospoda i ple- mici, skupljeni na torn saboru slutili su opasnost seljackoga pokreta; ali buduci da su sudili, da se protiv pobunjenih kmetova bez izricite zapovijedi kraljeve nista preduzeti ne moze (item quia rebellio colonorum Szomszedvarensium et Ztubicensium sine expresso mandato caesareae maiestatis sedari non potest), izabrali su takodjer dva poslanika kra- Ijevstva, po imenu Simuna Keglevica i Ivana Berzeja, kojima su odredili putni trosak od 150 talira, da ponesu kralju pismo, u kojem su izlozili sve prilike i trazili, da se smutnje izmedju Taha i njegovih podanika jednom vec dokrajce. Ali ni seljaci nijesu mirovali, vec su namah na Ivanje (24. lipnja) poslali pred kralja d r u g o svoje poslanstvo, u kojem je opet bio spomenuti vec Matija Bistric. Ne zna se, sta su poslanstva plemicka i kmetovska pred kraljem izvrsila. Ocito se je na kraljevskom dvoru nastojalo, da se citav spor mirnim putem rijesi. Ba§ to krzmanje bijase Franju Taha sklonilo, da je 6. kolovoza 1572. predao pred zagrebackim kaptolom svoju tuzbu ili prosvjed protiv zuluma svojih kmetova. Jamacno je on tu pismenu tuzbu donio i pred hrvatski sabor, koji se je namah zatim sastao u Zagrebu, i na koji bijahu ta- kodjer stigli kraljevski komisari, kojima bijase povjerena zadaca, da mirnim na- Cinom nastoje seljacki pokret smiriti (componi et sedari). Ali kmetovi nijesu htjeli n i cuti, da se ikad vise povrate podvlastTahovu. Sada je Franjo Tahi od- lucno od staleza i redova na saboru zahtijevao, neka se njemu samome prepusti, da svoje nepokorne podanike kazni i na posluh prinudi. Ali protiv toga zahtjeva podigao se je mladi Stjepan Qregorijanec, te je u ime svoje punice Ursule Meknitzer i njezinih kceri trazio, da se najprije izluce kmetovi Heningovaca, a onda tek neka Franjo Tahi progoni i kazni preostale svoje kmetove radi bune i pocinjenih zlocina (pro rebellione et delictis). Stalezi medjutim nijesu prihvatili ni jedno ni drugo, vec. su poklisarima, koje bijahu iza- brali za krunitbeni sabor u Pozunu, dali naputak, neka porade kod kralja i kod ugarskih staleza, »da buntovni kmetovi, koji su se ogrijesili ne samo o Franju Taha, nego i o nje- govo velicanstvo, ne izbjegnu zasluzenoj kazni« (ut praefati coloni rebelles, qui non tan- tum contra ipsum dominum Thahy, sed etiam contra suam maiestatem et libertatem to- tius regni deliquerunt, meritam punitionem ne evadant). Bas posredovanjem hrvatskih po- klisara obratio se je i ugarski sabor 5. listopada 1572. na kralja s ovom molbom: »NadaIje je carsko velicanstvo milostivo spomenulo, da su se kmetovi gospodina Franje Taha, spa- dajuci pod grad Susjed i kasteo Stubicu, nedavno odmetnuli, kasteo (Stubicu) prevarom zauzeli, te djecu gospodina Taha odanle izbacili, a takodjer i grad (Susjed) kroz nekoliko mjeseci tako opasali, da nije nikomu bilo slobodno u nj unici ni iz njega izaci. Buduci da ta stvar podaje vrlo zao primjer, a tako se isto protivi dekretima i plemickoj slobodi sta- leza i redova kraljevstva ugarskoga, to su st ovi priklonili zahtjevu brace svoje drzav- Ijana Hrvatske i Slavonije kao i samoga gospodina Taha, pak pokorno mole njegovo po- sveoeno carsko i kraljevsko velicanstvo, da se to seljacima ne ostavi neosveceno, nego r MATIJA QUBEC. IVAN PASANEC I IVAN MOGAlC. 29l Ma milostivo dopusti re(3enomu Kospodinii Tahu, da svoje kmetove radi te pobune po bbi- caju i pravu kraljevine Ungarije, nakon prije obavljena suda i po dobrim i zakonu vjeStim inuzevima izreceiioj osudi, prema zasluzi smije kazniti; podjedno da mu se milostivo povrati obveznica (litteras obligatorias), koju biia§e izdao, da ih ne ce ni malo kazniti, a koju su komisariposlalicarskomuveliCanstvu. U posiu pak recenoga grada (Susjeda) i ka§tela (Stubice) izmedju recenoga gospodina I'aha i gospodje udove Andrije Heninga i njezinih zetova neka ili odredi reviziju parnice (iuris summariam revisionem) ili upotrebi takav nacin, da se dalje ne goji medju njima zestoka mrznja i Ijuto neprijateljstvo*. Krai] je namah 10. listopada odgovorio, da ie o tuzbama Franje Taha na kmetove vec s ugarskim savjetnicima vijecao, pa da ce uciniti, sto je pravedno i pravo (se iustitiae et aequitati non defuturum). Jednako ce se pobri- niiti, da sc smire opreke izmedju Taha i udove Heningove. Dok su stalezi tako hrvatsko-slavonski kao i ugarski zahtijevali od kralja, da se si- lom svlada pokret podanika susjedgradskih i stubickih, nijesu ni kmetovi stajali skrStenih ruku. U jednu su ruku nastojali da pred kraljem opravdaju svoje dosadanje postupanje, a u drugu ruku stali su se pripravljati na osudni odpor, ako bi ih kraij prepustio osveti plemickoj. Da poluce prvo, poslali su i oni svoje t r e c e poslanstvo pred kralja u Pozun. Ne zna se medjutim, tko je to poslanstvo vodio, i da li je ono sto na kraljevskom dvoru izradilo. Kao da nijesu mnogo od poslanstva izcekivali, stali su se kmetovi u posljednjoj ce- tvrti 1572. organizirati. Sastavili su izmedju sebe neku vladu od tri lica, sve samih stu- bickih kmetova. Glava vlade bio je M a t i j a Q u b e c, kojega su seljaci prozvali b e g o m. Uza nj bili su Ivan Pasanec, kojega potomci jo§ i danas 2ive u Pasanskoj gori kod Qornje Stubice, zatim Ivan Mogaic. I danas jo§ stoji u Qornjoj Stubici kod zupne crkve stara lipa, gdje su se ta tri glavara s ostalim kolovodjama sastajali, naloge izdavali i sud sudili. Uz vladu trebalo je urediti i vojsku. Vrhovnim kapitanom ili vojvodom proglasili su Iliju Oregorica, a uza nj izabrali su jo§ jedanaest kapitana: iz svake sudSije susjed- gradske gospoStije po jednoga ih dva. Tako se spominju kao kapitani Mihajlo Qu§e- tic i Petar Sajnovic iz Brdovca, Ivan Turkoviciz ZapreSica, § a n t a 1 i c i M a- t i j a M i 1 i c e V i c iz Pu§ce, Qjurko Sorko i Ivan Strelac iz Podgorja, Ivan Karlovan iz Stenjevca, Juraj KovaC iz Novaka i F r a t r i c iz Stupnika. Napokon jo§ i Matija Fistric (Bistric) iz Trstenika na Sutli. Ilija Qregoric se je poslije branio, da nije dobre volje pristao uz buntovnike, ve6 da su Qubec, Pasanec i FiStrid sa petdeset kmetova iz Stubice doSli u Brdovec, ulovili ga u njegovu skroviStu i svezali, pa ga onda prisilili, da prisegom pristupi u njihovo kolo. Uz spomenute vojvode ili kapitane izticali su se poslije jo§ i drugi kmetovi, kao Ivan SvraC iz PuSce, Grgur Drivodilid iz Brdovca, Mikulica Kupiniii iz Susjeda, Mikula Bartolici i Andre VIa§i6 iz Brdovca. Tko je god pristao uz pobunjene kmetove, okitio si je klobuk zimzeleiiom, kao znakom, da je Clan »mu2ke punte*. Vodje su nastojali, da se »mu2ka punta« razSiri i dalje od Susjedgrada i Stubice, i to najprije po veleposjedima obudovljele banice Barbare Erdedi, rodjene Alapici, koja je dr- 2ala Okie i Jastrebarsko izmedju Save i Kupe, pa onda Ccsargrad na Sutli. Trebalo je nadalje predobiti kmetove Mate Keglevi(ia i braCe njegove po Zagorju, naroCito oko Sabca kod Krapine, oko Lobora i Kostela, pa onda podanike Ratkajeve oko Velikoga i Maloga Ta- bora. Za »mu2ku puntu« radilo se predobiti i seljaCtvo ju^.ne Stajerske u nekadanjim obla- stima celjskih knezova izmedju Save, Savine i Sutic, a naroCito podanike gradova uza Sutlu, kao Sto su KunSperg, Bizelj i PiSece. PaCe i po Kranjskoj zajedno s Istrom §irio se je seljaCki savez. a osobito se je nastojalo predobiti Uskokc u ^umberku. Tu je posredo- 19* KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). vao' uskok Marko Nozina, kum vrhovnoga kapitana Ilije Qregorica, koji je poruke i pisma nosio svojim drugovima u Zumberak. Znacajno je, kako su buntovni kmetovi privrzenike medju seljacima skupljali. Manje cete obilazile su nocu seoske krcme susjednih mjesta, pa bi ondje seljake u svoje kolo po- zivali. Tko se ne bi drage volje pridruzio, njega bi konopom svezali, te ga tako prinudili, da im se zakune. Pricalo se pace, da su davali neko pice iz zemljanog pehara, kojim bi se Ijudi tako razigrali, da su odusevljeno savezu pristupali. Koji put pozivali su citave ob- cine i sela, da se pridruze, poslavsi im u to ime kokotovo pero. Ako se selo nije na- mah dalo skloniti, provalila bi u nj veca ceta, te bi kmetove prinudila, da od svake ku^e obecaju po jednoga momka. Ovim i drugim nacinom siriia se je svedjer »muzka punta« na medjama Slavonije, Stajerske i Kranjske. U to su dva dogadjaia doprinijela, da je najednom sred cice zime planula obca seljacka buna. Najprijc se je svrsila koncem godine 1572. kaznena parnica protiv udove Ursule Meknitzer i njezinih zetova. Heningovci dobise opet svoju polovicu Susjedgrada i Stubice, te bise u svoj posjed uvedeni. Sada promijenise i svoj po- stupak prema kmetovima. Dok su ih prije podticali protiv Taha, stadose ih sada miriti, pace im prijetiti, ako se ne pokore. Stjepan Gregorijanec narocito prepao se je seljackoga pokreta, koji je dosad sam izravno i neizraviio podpirivao. Iz grada Mokrica u Kranjskoj poslao je svoga kmeta Ivana Svraca Iliji Gregoricu i Mihajlu Quseticu, pozvavsi ih »kao neprijatelje rimskoga cara i citavoga krscanstva«, da se za dobe obrate, jer ce ih inace zive peci, ako ih uhvati. S tolike nevjere bill su kmetovi tako ogorceni, da su glasnika Svraca htjeli objesiti. Jedva se je namoiio, da su ga postedjeli. Malo zatim, nekako na pocetku godine 1573. stigli su kraljevski komesari, da po kra- Ijevu nalogu pokusaju Franju Taha izravno nagoditi s njegovim kmetovima. Na celu ko- mesara bio je vesprimski biskup Stjepan od Bijele Stijene (Fejerkovy). Po kra- Ijevskoj instrukciji bilo je komesarima poci u Susjedgrad, pa ondje samima bez icije pomoci miriti odmetnc kmetove s njihovim gospodarom. Ali komesari toga ne ucinise, mozda zato, sto su smatrali, da je vec minulo vrijeme za svako pogadjanje i mirenje. A mozda su ih odvracala i gospoda, koja su se vec spremala na odmazdu. Biskup i ban Juraj Draskovic bijase od godinu dana natrag vise puta izvijestio kralja MaksimiHjana o pokretu kmetova susjedgradskih i stubickih. Predvidjajuci, da ce se od njega roditi vehka buna tvrdio je podjedno, da se pokret ne moze blagim mirenjem kraljevskih komesara utisati (per commissariorum piacidam tractationem nihil effici posse, satis mani- feste afrirmavi). Ali kako'je kralj bio citavu stvar primio u svoje ruke, smatrao je ban za nedopusteno, da se dalje paca u taj posao bez narocitog poziva kraljeva. Sada se je me- djutim seljacki pokret prometnuo u otvorenu bunu, koja je sve dalje mah otimala, te se je ban zivo zabrinuo, to jace, sto mu je bas u to osudno vrijeme umro drug u baniji, mladi knez Franjo Frankapan Slunjski, a namah za njim i dosadanji banovac Ivan Forcic od Bu- tine vasi. Draskovic bijase dodu§e namah obavijestio kralja o smrti svoga druga, te pod- jedno zamolio, da mu imenuje nasljednika; ali kralj nije mogao s mjesta popuniti izpraz- njeno mjesto, pa je s toga jos 16. prosinca 1572. zapovjedio dosadanjim cetama pokojnoga Slunjskoga, da se pokoravaju prezivjelomu banu. Podjedno je kralj 4. sijecnja 1573. po- vjerio Draskovicu, da do dalje odredbe sam kao jedini ban vrsi poslove kraljevstva. Juraj Draskovic sazvao je na to sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije za 18. sijecnja 1573. u Zagreb, i da se stalezima kao jedini ban prikaze, i da se s njima u ono osudno doba posavjetuje. Stalezi primise Draskovica po nalogu kraljevu za bana »s punom vlasti« (cum plena authoritate), na sto je potonji izjavio, da radi stanovitih potezkoca (ex certis difficultatibus) ne moze u taj cas imenovati banovca. Na saboru nasli su se Franjo Tahi, a i Stjepan Gregorijanec sa svojim mladjim polubratom Baltazarom. Osobito se je izticao Tahi. On je trazio od staleza, neka pi§u za nj preporucno pismo na nadvojvodu Karla, da SABOR HRVATSKO-SLAVONSKI 18. SUECNJA 1573. 29? mu povrati njegov grad Stattenberg u Stajerskoj; a onda je ulofio prosvjed, §to su kra- Ijevski komesari uveli udovu Ursulu i Stjepana Qregorijanca u posjed njihove polovinc Susjedgrada i Stubice. Saboru su pribivali kraljevski komesari, na celu im vesprimski bi- skup, pa tako se sve protiv kraljevske odredbe iznijelo pitanje, kako da se »niuzka punta« smiri. Po zeiji staleza pozvali su komesari susjedgradske kmetove pred sabor. Ali ovi od- govorili su pismom, da su svoje tuzbe vec prije kralju podnijeli, da se o njima iztrafi- valo i istinitost njihova utvrdila, pa ipak da nijesu jos pravice dobili. Oni nikako ne ce vi§e Taha ni potomaka njegovih za gospodare; ali ce se pokoriti i slu2iti kralja i svakoga dru- goga, koga im njegovo velicanstvo odredi. Na to pismo stao je Tahi rogoboriti i prosvje- dovati, a sabrani su plemici i velikaSi, ne zna se po dijem prediogu, izrekli osudu. - a Jh a . _ , , frj*i( .. ^xMi, tt iM/i, fj^iti ^{rbfi cCiSc^. O^imt mttSextnmti. MaiTKf-cm m/nuCta Qyitm i^iwrycaw t^ <^ /Jt , . 'J:mii fAtrw^, J/f:tp me£ rmntut : rCerun mm:m curm -fuiili niSh^J(Mrm{cljhrijU3rJ&&^ t^lec to AnxtHiCcfc (Xun.nc : et^nc iiRi netifro :{tmiKclmmi. Qmf0Jlta£ vrg, et vuh%n sinaniM wmttr :~mrmMmi!^ft marx&nu}^ vt Irrtmx. £fr.tt Ou'Mflymi ccmmisertms, piff^tma yArtoithUfp^-^f"**^ tudne. , ;f :'.7 n vs.Ku: ntitrt nflminem^'i m-Anxtrit, ctcUrt, emiUuc^lifm rnede tt rrir)t,mt» iwSwJ Jw T-i^^ tw»»-»vj PISMO KRALJA MAKSIMILIJANA, izdano u BeCu 16. prosinca 1572., kojim zapoviieda kapitanima i vojnicima preminuloga bana Franje Frankapana Siunjskoga, da se odsad pokoravaju Jurju Dra§kovi(Su. Izvornik u nadbiskupskom ar- hivu u Zagrebu. Snimio prof. Qjuro Szabo (11.). .«_» kojomsuseljakeproglasiliveleizdajnicima, te ih sve zajedno proskribovali (regnicolae . . . tulerunt sententiam, qua rusticos condemnarunt in nota perpetuae infidelitatis, et simul omnes proscripserunt). Vijest o osudi saborskoj potresla je seljaCtvo (consternati rustici) na tromedji Slavo- iiije, Stajerske i Kranjske tako, da se je s mjesta podiglo, te pograbilo za orufje. F^an Juraj Dra§kovi(i pregnuo je svom snagom, da u posijednji 6as zaprijeCi prolijevanjc krvi. Ves- primskoga biskupa poslao je brzo u Bee po daije naputke; u isti je mah Siljao duhovnike i svjetovnjake k pobunjenim kmetovima, da ih opominju, neka odlo?.e oru^je. Obe(^vao Je ban kmetovima. da ce za njih posredovati kod njihove zemaljske gospode. da ih mimo pravo i pravednost preko nijere ne izrabljuju (ne super modum praeter ius et aequum gravarentur); ban (Se nadalje moliti velidanstvo kralja, neka ne dopusti gospodi 294 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). svoje podanike tako slobodno tlaciti. A da mu kmetovi vjeruju, zadao je ban seljacima vjeru i slobodno pismo (data fide et salvo conductu), da smiju slobodno k njemu dolaziti i od njega odilaziti, dok ce s njime ugovarati. All sva naprezanja banova bila su zaludna: seljacka se je buna sve dalje sirila, a bijes seljacki preotimao je sve vise maha. Pobunjeni kmetovi odkazase posluh ne samo Franji Tahu, nego u obce svoj go- spodi i plemicima. Pokoravat cese samo kralju Maksimilijanu i bratu mu, nadvojvodi Karlu. Cim svu gospodu i plemice smrve, osnovat ce u Zagrebu carsku (kraljevsku)vladu. Daceiporezepo- birat ce sami, a tako isto branit ce sami i krajinu, za koju su se go- spoda slabo brinula. Vrhovni kapitan Ilija Qregoric sastavio je i ratnu osnovu. Po njoj imali su seljaci, okupljeni oko Qubca i Pasanca, ostati u okolisu Stubice kao glavna vojska, koja ce stititi kretanje ostalih ceta, a i domovinu braniti, ako bi Turci provalili. Sam Qregoric vodit ce cete, koje se bijahu skupile izmedju Cesargrada na Sutli i Zaboka. S tima cetama podici ce na noge jugoiztocnu Stajersku izmedju Sutle, Save i Savine. Preko Bizelja i Piseca prodrijet ce do Brezaca, gdje ce seljake podici i gospostiju zauzeti. Iz Brezaca poslat ce jedan dio vojske na Krsko; ta ce vojska osvojiti Krsko, pa ce onda dolinom Krke provaliti do Kostanjevice i Novoga mjesta, zatim preko Zumberka krenuti prema Jastrebarskom, Okicu i Samoboru, gdje ce se sjediniti s ustavsim kmetovima udove Erdedijeve. Sam pak Qregoric udarit ce uza Savu kraj Sevnice do utoka Savine u Savil, a onda ce dolinom Savine preko Laskoga trga doprijeti do Celja.* Tu iz Celja poslat ce jedan odio na jug preko Ljubljane sve do mora i Istre; taj ce zauzeti sve klance, ukinuti carine i otvoriti tako putove slobodnoj trgovini. Sam pak Qregoric poci ce iz Celja u Rogatac, pa ce se dolinom Sutle vratiti k Cesargradu i Kunspergu. Napokon ce i on kao i kmetovi iz Jastrebarskoga sjediniti se s Matijom Qubcem, pa ce onda svi zajedno navaliti na Zagreb. Obca buna seljacka zapocela je u cetvrtak 29. sijecnja 1573. Krvavo kolo zaigrali su kmetovi Cesargrada, koji su taj grad osvojili, lumbarde i puske u njemu razgrabili, te dvorskomu glavu odrubili. Njima su se pridruziii namah slovenski seljaci juzne Stajerske, narocito podanici gradova Bizelja i Piseca, kojima su stall na celo Krsto Pustak iz Bizelja, Filip Viceric i Petar 2upan. Najvise se je te bune prepao Stjepan Qregorijanec, koji je ne- davno sam kmetove protiv Taha podjarivao. Vec 1. veljace javlja Stjepan Qregorijanec iz svoga grada Mokrica u Kranjskoj kapitanu zumberackih uskoka Jostu Josipu Thurnu, kako se pobunjeni seljaci spremaju udariti na Brezce i Krsko; tuzi se na hrvatskoga bana i na hrvatsku gospodu, sto jos nijesu nista protiv buntovnika preduzeli, pa moli Thurna, da dodje sa 400 — 500 Uskoka u pomoc. I ban Draskovic pise 1. veljace kralju Maksimili- janu, kako su se po primjeru susjedgradskih podanika podigli kmetovi i d r u g e g o- s p o d e (etiam aliorum dominorum) pa da se je bojati sveobcega seljackoga ustanka, kako je onaj bio pod Jurjem Dozom. To bi bilo opasnije nego sto su Turci, jer seljaci ovih krajeva jesu krsni (robusti), ratoborni, oruzani, izvjezbani na krajini i hrabri, a k tomu imade ih tolika sila, da je prema njima posve malo baruna i plemica u kraljev- stvu. Seljaci kud i kamo brojem nadmasuju svoju gospodu, koja bi imala njihov bijes svla- dati. S toga mogu seljaci lako naci sebi put, da se sporazume s Turcima; pa nema sumnje, da ce oni, kako su zdvojni i bijesni, to i uciniti. Vesprimski biskup obavijestit ce njegovo velicanstvo o svemu jos obilatije. Ban se napokon boji, da ce prije, nego sto od njegovog velicanstva pomoc primi, »velike stete i nevolje i ovo kraljevstvo (Slavonije) i susjedne pokrajine pretrpjeti«. Velika opasnost od seljacke bune nagnala je ipak bana Jurja Draskovica, da i bez posebnih kraljevskih naloga udesi sve, da pokret sto prije svlada. Kako nije imao druga * Mozda je Qregoric smijerao prodrijeti do grada Stattenberga kod Slovenske Bistrice, pa se zdruziti s tamosnjim kmetovima, koji se bijahu jos 1571. podigli protiv Taha i njegovih sinova. sveobca seljacka buna. 295 svjetovnjaka u banstvu, a ni banovca, bilo hi Simunu Keglevicu, kao vrhovnomu kapi- tanu kraljevstva podici kraljevsku cetu i zernaljsku vojsku, pa udariti na proskribovane seljake. Ali Simuna Keglevica bijahu vec njegovi vlastiti kmetovi zatvorili u njegovu gradu Loboru, pa nije mogao nikud nikamo. S toga imenova ban GaSpara Alapica svoiim namjestnikom (locumtenens meus), te mu zapovjedi, da se sa svojom cetom i sa cetama svoje sestre (udovice Erdedijeve), kao 1 sa plemicima iz Turopolja najprije obori na pobunjene kmetove oko Jastrebarskoga i Okica, gdje su bili vodje ustanka Matko Turkic i Jure FranCid. Qlasi o sveobcoj seljackoj buni prenerazili su takodjer gospodu u Kranjskoj i Stajer- skoj, te su oblasti obiiu pokrajina pohitale da ustanak u zametku ugu§e. Zemaljski kapi- tani obiju pokrajina, stalezi i razni zapovjednici u pogranicnim mjestima pojagmili su se. da se §to prije dovoljno vojske okupi. Sam nadvojvoda Karlo preselio se jc iz Qradca u P0ZORl5TE5EL7<ltKE: BUNE^Ob.1573. Maribor, da bude §to blize pozoriStu bune. A bile su potrebite §to izdaSnije priprcme. jer se je domala proCulo, da se slovenski puk buni na kranjskom Krasu i u Istri, paCe i u KoruSkoj, Gorici i GradiSkoj. Ba§ ta vanredna gorijivost, kojom su nadvojvoda Karlo i oblasti austrijskih pokrajina zaprijeiJile dalje Sirenje bune po alpinskim zemljama, dopri- nijela je mnogo, da je ustanak ostao ograniCen na slavonsko Zagorje i Prigorje, pa na §tajerske krajeve oko doljne Sutle. Pa^c ni Uskoci nijesu se pridruiili buntovnicima, kako su ovi oCekivali, i tako je sudbina seljaCkoga ustanka bila ve<^ prije rijeSena, nego Sto je doSlo do krvavog razboja. Ilija Gregorid bijaSe od Cesargrada i Bizelja sa svojim tetania dopro do u§da Sutle u Savu izmedju §tajerskih Breiaca i kranjskih Mokrica. Bilo je to 2. veljaCe na pokladni ponedjeljak. kojega je dana bio one godinc i vcliki blagdan Svije(inice. UstaSe zauzele su GregorijanCeve brodove na Savi; u isti niah pobunili su se i kmetovi njegovi u kotaru grada Mokrice. Stjepan Gregorijanec fivo se je pobojao, da ^e udariti i na sam grad Mo- 2d6" KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). krice, pa je 3. veljace pisao kranjskim stalezima, neka zapovjede uskockomu kapitanu Thurnu u Novom mjestu, da mu §to prije poslje 500 — 600 Uskoka u pomoc. Ali Qregoric nije udario na Mokrice, vec je 3. veljace na pokladni utorak nastojao predobiti grad i tr- goviSte u Brezcima. Navalu na grad odbio je upravitelj Caspar Possinger, izpalivsi tri hitca iz najvecega topa u gradu. No zato su seljaci zahtijevali od gradjana u trgovistu, da im se predadu ili zavjere, da ne ce nista protiv njih uciniti, pa da ih u to ime puste u trg. Kad su to gradjani odbili, stadose seljaci udarati na trgoviste, te se osvecivati pojedi- nim ziteljima. Sutradan 4, veljace, na cistu srijedu, stajala je seljacka vojska vec kod Vi- dema nasuprot Krskoga, gdje je Qregoric ugovarao s ziteljima potonjega grada o pre- daji. Zapovjednik grada u Krskom, zatim sudac varoski i gradjani bijahu se tako prepali, da su predali grad i brod na Savi seljackim ustasama. Na to je zorom 5. veljace veci odio vojske od nekih 2000 Ijudi pod kapitanom Nikolom Kupinicem presao na jug Save u Krsko, da odanle podje dalje u Kranjsku prema Kostanjevici i Novom mjestu, da podigne na noge Uskoke u Zumberku i oko Metlike, te da razsiri pokret po citavoj Kranjskoj. Ilija Qregoric opet s drugim, manjim odjelom od 500 — 600 Ijudi nastavio je svoj put uz lijevu obalu Save prema Sevnici, Radecemu. i onda dolinom Savine prema Celju, izcekujuci da ce mu se putem pridruziti sila puka iz Stajerske, gdje bijase u dolini Bistrice (pritoka Su- tlina) izmedju Planine i Kunsperga bravar Pavao Sterc kmetove pobunio. Medjutim stize 5. veljace seljacku vojsku prvi poraz kod Krskoga. Primivsi no- vaca iz Ljubljane, zatim konjanika i pjesaka, podigao se je uskocki kapitan Thurn sa svo- jim Uskocima — u sve 500 momaka — pa je toga dana u 11 sati prije podne ostavio Kostanjevicu i udario prema Krskomu. Tu mu je poslo za rukom vojsku Nikole Kupinica razbiti i razprsiti. On sam pise istoga dana u tri sata po noci iz Kostanjevice stalezima Xranjske o svojoj pobjedi ovako: »U brzini javljam gospodi, da sam se s nesto seljaka, Uskoka i podanika, u svem nekih 500 momaka u 11 sati prije podne odavle podigao pro- tiv buntovnika. Kad su me (bilo ih je oko 2000) spazili, nagnuli su u bijeg i zaklonili su se u mjesto Krsko. Na to sam odredio, da pjesadija s gornjega kraja udje u grad, a konjica da provali s druge strane. I tako smo s pomocu Bozjom mnogo tih seljaka poubijah; no mnogo vise njlh potopilo se je u Savi. U svc poginulo je do 300 momaka. Uskoci su bjesnili i haracili tako, da mi se je samome na zao dalo«. U pismu javlja Thurn nadalje, kako su mu stigli glasi, da su kmetovi oko Ja- strebarskoga i Okica, njih 4000 do 5000, namjerili navaliti na Uskoke, pa ih prisiliti, da se njima pridruze. S toga ce on namah sutradan sa 800 do 1000 Uskoka poci u one strane, te se sjediniti s konjanicima kneza Jurja Zrinskoga, zatim cetama banice udovice i osta- loga slavonskoga plemstva. I zaista je sutradan 6. sijecnja bjesnila borba izmedju seljacke i plemicke vojske kod Kerestinca izpod gradova Okica i Samobora. Plemicku voj- sku vodio je banski namjestnik Qaspar Alapic, koji je nemilo razbio i razprsio seljake tako kod Kerestinca, kao jos istoga dana kod Mokrica. Dva sata nakon njegove pobjede stigao je na bojiste izpod Mokrica Thurn sa svojim Uskocima, pa je sutradan (7. veljace) u devet sati u jutro obavijestio brata svoga Vuka o toj pobjedi ovako: » Javljam u brzini, da je gospodin Alapic s konjanicima grofa Zrinskoga i s drugim cetama poubijao, kako se ovdje govori, do tisucu seljaka. Ako i taj broj nije izpravan, bit ce svakako nekoliko stotina. Uskoci pale redom kuce tih seljaka poput Turaka, te grabe imanje i blago; jednako radi i gospodin Alapic.« U bojevima kod Krskoga, Kerestinca i Mokrica stradalo je toliko puka, da o daljem odporu kmetova na jugu Save nije bilo vise ni spomena. Mnoge vodje "bijahu ili pogi- nuli ili dopanuli suzanjstva, a preostaH puk stao je vapiti za milost. Thurn pise vec 9. ve- ''Ijace iz Kostanjevice, kako su se kmetovi od pet gospostija pokorili, i kako redom dolaze k njemu moliti, da ih pomiluje. PORAZ SELJAKA KOD SVETOQA PETRA U STAJERSKOJ. 29T Vrhovni kapitan Ilija Qregorid bijaSe jo§ 5. veljace u Sevnici doznao za poraz svo- jih drugova kod KrSkoga. Da mu se Cete ne razbjegnu, zataji on njima neda(fu, te podje dalje do RadeCa. No tu promijeni svoju prvobitnu osnovu. On ne krenu dolinom Savine prema Celju, veC udari prema Planini, da odanle dolinom Bistrice §to prije dodje do Ce- sargrada i hrvatskoga Zagorja. No prije nego §to je stigao u Planinu, bijahu se §tajerski buntovnici na laznu vijest, da su Turci provalili do susjednoga Kozja, na sve strane raz- bjegli, dok su njihovog kapitana Pavla Sterca gradjani u Planini zarobili i predali upra- vitelju grada Stjepanu Siebenaicheru. Qregorid htjeo je u Planini osloboditi svoga druga Sterca, ali mu to nije po§lo za rukom. Sada je Qregorid 7. veljac^e udario prema PilStajnu, da se §to brze prlku5i Sutli. No u PilStajnu doznala je njegova Ceta za razsulo Kupiniceve vojske kod Kr- §koga. Da se i ona od straha ne raz- bjegne, podi^e ju 8. veljace u ranu zoru i nastavi put kraj Kozja i Pod- srede prema Kun§pergu (Konigs- bergu). Ali izpod toga grada, kod Svetoga Petra pod svetim g o r a m a, blizu utoka Bistrice u Sutlu, namjerio se je na vojsku §ta- jerske gospode, koju je vodio celjski okruzni kapitan Juraj Schrattenbach. Seljacka c^eta nije mogla odoljeti do- bro oru^anoj gospodskoj vojsci, te bi posve razbijena i razpr§ena. Mnogo kmetova bi zarobljeno i u Celje u tamnice odvedeno; spasao se je ie- dino Ilija Qregorid sa sv^ojim drugom Mihajlom QuSeticem. Slutedi Qrego- rid, da je sve propalo, nije sa svojim drugom po§ao Matiji Oubcu u Stu- bicu, nego je najprije lutao po §tajer- skim gorama, a onda je preko sla- vonske krajine htjeo umaknuti u Bosnu. Ali kad je iz Qradca, gdje je kod nekoga plemi(ia zajedno s Qu§e- tidem ostavio konje, pjeSke nastavio svoj put, uhvatili su ga haramije iz- medju Kri^evaca i Ivani^a, prije nego mu je poSlo za rukom, skloniti se u turski tada Jasenovac. Ved 25. veljaCe znao je Lju- devit Ungnad, da su Qregori(i i QuSeti^ od haramija zarobljeni. KrajiSki kapitani poslali su ih na to u Bee, gdje su u polovici travnja bili prvi put na sudu preslu^ani. Iza krvavoga poraza na sutoku Bistrice i Sutle doSao je red na glavnu vojsku se- IjaCku u Zagorju. One 9. veljaCe javija biskup i ban Juraj DraSkovi^i nadvojvodi Karlu, da je (iaSpara Alapi<5a, koji je netom svladao seljake izmedju Save i Kupe, juCeraSnjega dana (hcsterno die. 8. veljaCe) ponovno poslao sa nckih 5(KK) konjanika i pjeSaka u zagor- skc strane iznicdjii Vara^.dina i Zagreba. U toj su vojsci na prvoin mjestu banske Cete, koje je oil nc l)c/. \ clikoga straha iz krajine dozvao. da se odmetni seliaci, koji u zagorskini stranama bjesnc, svladaju i kazne. Ban se pouzdaje n Hoga, da ce za tri ili Cetiri dana primiti dobre glase o porazu seljaCkom. Pa 5to god Bog dade, ban 6c NADVOJVODA karlo, vladar Stajerske, Kranjske i KoruSke (t 1590.). 298 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). s mjesta vjerno obznaniti. I zaista nije ban ni tako dugo cekao. Vec 11. veljace javlja on kralju Maksimilijanu, kako je 8. veljace poslao svoga zamjenika Gaspara Alapica sa 5000 pje§aka i konjanika prema Stubici i Zlataru, gdje je velika vojska seljacka bila utaborena. Dne 9. istoga mjeseca oborio se je kod Stubickih toplica (ad thermas Zthu- bicenses) na seljake Caspar Alapic, te ih je s Bozjom pomoci posve porazio i svladao (magna ipsis illata clade prostravit). Jos ih nl danas ne prestaje progoniti ognjem i macem kao iz- dajice, tako te nikoga vise nema, koji bi se vojsci njegova velicanstva usudio otvoreno oprijeti. Mnogo je buntovnika poginulo, buduci da ih je malo umaklo; mnogo ih je zasuz- njeno, a medju njima i vise kolovodja, koje su nazivaH kapitanima. Po njima moci ce se do- znati, tko je za pravo bio zacetnik tolike bune i tko je prouzrocio toHko krvoprolice u kra- Ijevini njegova veHcanstva. Nije s toga potrebno, da kralj poslje pomoc ili razmislja o torn, kako da se buni doskoci. Ban zavrsuje svoje pismo: »Jednoga od njih, kojega zovu Qubec beg, i kojega su nedavno (noviter) kraljem proglasili, okrunit cemo ostalima za primjer usijanom gvozdenom krunom, ako vase velicanstvo na to privoH«, Slicno pismo upravlja istoga dana Draskovic i na nadvojvodu Karla; samo dodaje i ovo: »Stvar se cini umirena, a buntovnici su tako kaz- njeni, da se vise u ovom kraljevstvu nema bojati seljacke bune. Ne shvacam (s toga), koja bi jos razbojstva i zloce buntovnika ostale nekaznjene? Ne bih se usudio posve nijekati, da je krvoloctvo gospode (tyranidem dominorum) dalo kmetovima neki p o V o d z a u s t a n a k. AH ja o tome ne mogu drugo reci, nego mislim, da bi se i stari sluzbenici morali saslusati, koji su imali izvrstnoga ucitelja, preblage naime uspomene cara Ferdinanda, koji je znao premilo i premudro upucivati svoje podanike«. Qlavna i osudna bitka bila je dakle 9. veljace kod Stubickih toplica, ili tocnije u pro- stranoj doHni, koja se stere izmedju tih toplica i mjesta Doljne Stubice. Jos i danas umije puk u toj dolini pokazivati mjesta, gdje je bilo zestokih okrsaja. Po kazivanju suvreme- nika Krste Winklera, tridesetnicara na medji slavonsko-stajerskoj, poginulo je u torn boju 5000 seljaka, po cemu sudimo, da ih je najmanje jos jedanput toliko bilo na okupu. Drugi savremenici javljaju, da je boj trajao cetiri sata, te da je pobjeda naginjala vec seljacima, kad je u posljednji cas dosla na bojiste ceta haramija, te pomogla plemickoj vojsci razbiti zdvojne kmetove. Potonji pisci znadu jos neke potankosti o boju. Isthuanfi prica, da je uz Gaspara Alapica vodio kraljevinsku vojsku jos i Mato Keglevic. U vojsci da je bilo oko 900 konjanika, zatim kraljevska ili banska ceta, koja je cuvala gradove na krajini kod Kupe. Kad je Matija Gubec, kojega bijahu seljaci proglasili svojim kraljem, doznao, da se primice kraljevska vojska, smjestio je svoje cete u bojne redove, te ih s nekoliko rijeci ohrabrio za borbu, Ovaj dan i ovaj boj pribavit ce im cast i slobodu, ako pobijede; ako pak pobijedjeni nagnu u bijeg, ne bi se mogle izreci sve vrsti okrutnosti i muke, kojima ce ih zatirati nemilosrdni i obijestni plemici. Zato neka se ponesu kao muzevi i hrabro bore, jer im je ili slavno pobijediti ih propasti. Kraljevinska vojska razmjestila se je tako, da je u sredistu stajala pjesadija, a na oba krila konjanici. Boj je zapoceo uz veliku viku i ga- lamu. Kmetovi su se izprva mimo svako ocekivanje hrabro borili, te su neki plemici pogi- nuli, medju njima i Vladislav od Plovdina, vodja konjanika. No napokon bise seljaci ipak ovdje od pjesaka, a ondjc od konjanika potisnuti u bijeg. Mnogi na bijegu padose, mnogi dopanuse suzanjstva; tek malo njih umace u sume i gore. Plemici pobjednici bjesnili su strasno protiv svladanih kmetova. Vjesali su ih na kuce i stabla; na jednoj jeditoj divljoj kruSki uza glavnu cestu visjelo je sestnaest nesrecnih seljaka. Od kolovodja Mogaic pogibe na bojnom polju; Gubec i Pasanec bise zarobljeni, te s drugima u Zagreb dovedeni. Da li se je protiv njih vodila parnica ili nije, ne znamo, jer spisa nema; samo nam javljaju potonji izvori, da su 15. veljace Pasanec i Gubec strasnim nacinom pogubljeni. Najprije bi Pasanec na ocigled Gubcu uz grozne muke ubijen; onda su samomu Gubcu zazarenim klijestama sa ziva tijela meso kidali, onda mu glavu usija- OSUDNI BOJ KOD STUBlCKIH TOPLICA. 2g9 I nom gvozdenom krunom ovjenSali, i napokon mu tijelo poput kakovu razbojniku razCetvo- rili. Najnovija predaja dodaje jo§, da su Qubca prije krunisanja na Markovom trgu na za- zareno zeljezno prijestolje posadili, a prijestolje da je bilo namjeSteno ondje, gdje se na re- Cenom trgu vidi i danas jo§ pet bijelih, u sredini probusenih kamenih ploCa. Puk opet u Za- gorju pric^a, da Gubec nije umro, nego da su se nad njim i nad njegovom vojskom sklopila dva brijega. Sam Qubec sjedi s kapitanima za kamenim stolom, na kojemu su pune Ca§e Vina. Qubcu se brada vije oko stola, pa kad se devet puta oko njega omota, tad de se brda opet raztvoriti i Qubec sa svojom vojskom ponovo osvanuti. Ban Juraj Draskovic bija§e pravo uztvrdio u pismima na kralja i nadvojvodu Karla, da je buna seljacka porazom kod Stubice posve svladana, i da se nema vi§e bojati no- V i h pokreta u kraljevini Slavoniji. Ali gospoda i plemici, tako u Slavoniji, kao u Kranj- skoj 1 Stajerskoj, koji su se kmetovima nemilo osvecivali, pa ih u obce jo§ jaCe ugnjetavali. STUBICKO POLJE izmedju StubiCkih Toplica i Doljne Stubice, gdje je plemicka vojska 9. veljaCe 1573. svladala se- Ija^^ku vojsku pod Matiiom Gubcem. strepili su svedjer od straha pred novom bunom. Mucila ih je zla savjest. Sam kralj Maksi- milijan spoticao je banu Dra§kovi(iu, §to ne bija§e sve udesio u zgodan Cas, da ne plane obd ustanak. Ban se je 15. veljaCe 1573. vjeSto opravdao, pa onda dodao: »Priznajem svoju krivnju, §to nijesam dovoljno jak nositi tolik teret, koji je va§e veliCanstvo na moja ledja naprtilo, pa sam s toga preCesto molio, da me vaSe veliCanstvo budi posve budi bar djeiomice oslobodi. Pa tako i sada prepokorno molim, jer vidim, da se ta sluiba (banska) ne podudara s mojim zvanjem (hanc functionem vocation! meae non satis quadrare), te mi je s toga prete2ka«. Protiv zarobijenih kapitana i vodja seljaCkoga ustanka vodile su se dugotrajne iz- trage u Bc^u, Oradcu, Ljubljani i Zagrebu. Ilija Gregorid presluSan bi u Beiiu 11. travnja, zatim 4. i 11. svibnja 1573. Jednako i Mihajlo Gu§eti(5. Uza sve to ostadoSe oni u BeCu sve do 1. iipnia 1574.. kad ih je kralj Maksimilijan poslao banu Dra§kovi(iu u Zagreb, da »na onom mjestu prime kaznu. gdje su je skriviji* (ut eo in loco poenam accipiant. in quo eam promeriti sunt). Medjutim ban Draskovic krzmao je da ovrSi osudu, pa stoga kralj joS 300 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). 19. studenoga 1574. zahtijeva od bana, neka mu javi, da li su recena dvojica kaznjena i ko- jom kaznom; i sta se je u obce dogodilo s njihovini ortacima, koji su bili u Zagrebu za- suznjeni. Kako se vidi, plemeniti je ban i biskup oklijevao, te radio, da spase seljacke ne- srecnike. Tek na opetovane opomene javlja Draskovic u prosincu 1574., da je liiju Qrego- rica dao pogubiti. No zato je nastojao da bar ostalima pomogne. Razabira se to takodjer iz njegova pisma na kralja od 21. rujna 1574., gdje no pise, da po izjavi mnogih zitelja, pa i samoga Ilije Qregorica nije Qusetic »rnnogo kriv« (non esse valde culpabilem); podjedno moli kralja, da pokloni zivot i ucini milost Vinku Lepoicu i Nikoli Pozebcu, za koje se ob- cenito tvrdi, da su neduzni, jer su se tek prinudjeni pridruzili seljackoj vojsci. Seljacka buna bila je vec vise mjeseci ugusena, kad je stari i bolestni Franjo Tahi, kojega je citava Slavonija kao zacetnika bune proklinjala (»tota Sclavonia maledicit Ta- hio«, pise gjurski biskup Antunu Vrancicu 28. vcljace 1575.), iz Susjedgrada 6. rujna 1573. upravio na kralja i cara Maksimilijana pisno, u kojem uz ino pise i ovo: »Napokon i pokojno carsko velicanstvo kao i vase velicanstvo davalo mi je u mojoj mladosti i zdra- vom vijeku placu za moje siuzbe i poslove. Sada sam lisen snage, nogu i ruku . . . Molim stoga prepokorno vase velicanstvo,neka po prirodjenoj milosti zapovjedi vrhov- nomu tridesetnicaru kraljevine Slavonije, da mi svake godine, dokle zivem, iz- placuje i izbroji po tisucu rajnskih forinti... Ocekujem od vasega veli- canstva milostivi odgovor«. Ali Tahi jamacno nije docekao odgovora, a kamo li zatra- zenu mirovinu. Neposredno iza toga je umro (vjerojatno 3. listopada), te su ga djeca sahra- nila u zupnoj crkvi sv. Trojstva u Doljnoj Stubici uz zenu mu Jelenu, rodjenu kneginju Zrinsku. Poslije mu je netko na grobnici podigao spomenik od kamena s likom, koji bi morao prikazivati njega sama. Znacajno je, da se tom prigodom nije vise znalo tocno ni za dan, kad je umro, jer je na kamenu uklesan kao dan smrti 4. kolovoza 1573.* Kad navali mnogo puka u crkvu, kamen se znoji i voda curkom curi sa spomenika. Puk naklapa, da je to smrtni znoj seljackoga krvnika Franje Taha. Za seljacke bune izginulo je najmanje 6000 Ijudi, kojih su krepke misice bile kruto potrebite i za obradjivanje zemlje i za obranu od Turaka. A u krajevima, gdje je bilo sijelo bune, ostala su brojna kmetska selista pusta, razvaljena ili spaljena. Iz popisa ratne dace za godinu 1573. doznajemo, da je u samoj gospostiji Doljne Stubice bilo te godine spaijenih, opustosenih i oplijenjenih (combusti, devastati et depredati) dimova 45, a posve * Kip prikazuje Franju Taha, ostarjela, s nesredjenom bradom, kovrcastom kosom i na- branim celom. Obucen je u vitezku odoru; u desnici drzi buzdovan, a lijevom uhvatio dugacki mac. Na tlu vidi se s desna sljem, a s lijeva prekrstene dvije ruke (rukavice). Vise ruku uklesan je grb porodice Zrinski. (Vidi sliku na strani 285.). Napis se 5ita ovako: Odozgo: Odozdo: Spes mea XR (Christus) Ambigua tecum fortassis mente revolves Tribus caesaribus Claris regnantibus, orbi Quern procerum haec monumenta virum Hungariae vitae proemia digna tulit Franciscum Tahium carae cum coniugis ossis Armis clarus erat vita praeclarus honesta „ , ^ . . . . x -x r> .,• t f x X X Helenae Zrmi marmore tumba tegit. Consilio foelix prosperitate potens Omnibus ex voto conclusis, tempore vitae Quarta die mensis Augusti Rebus conclusit mors inimica diem. Anno MDLXXlll. Prigodom kanonioke vizite god. 1622. posjetio je tadanji kanonik i arcidjakon Benko Vinkovic crkvu sv. Trojstva u Doljnojl Stubici, gdje je vidio i grobnicu Franje Taha. Vinkovic pise: »Ecclesia haec atcunque sarta, utcunque tecta, consecrata quidem est, ast propter sepulturam haere- tici Francisci Tahj prophanata, et ob alios etiam eiusdem actus per praedicantes illius qui in eo tempore praedicti haeretici Francisci Tahj dicuntur concionari. An autem post praemissam prophanationem sit reconciliata, nemo ex quaesitis scivit certo referre . . .« Franjo Tahi bio je dakle novovjerac (protestant), te su za njegova vremena protestantski propovjednici (praedicantes) u crkvi sv. Trojstva propovijedali. Poradi toga i radi njegova groba smatrala se je recena crkva jos god. 1622. oskvrnutom. BORBE S TURCIMA GOD. 1573. 301 uniStenih (totaliter devastati) 25. U gospoStiji Susjedgrada nabrojili su osiromaSenih, poha- ranih i spaljenih dirnova 87. Znacajno je, kako je savremeni Antun Vramec posve kratko i suhoparno u svojoj kronici zapisao dogadjaje seljacke bune. On pi§e: »1573. Kmeti na Slovenieh vstali i zdig- nuli su se proti svoje gospode i plemenitim Ijudem, kotere poseko§e, obesiSe, pomoriSe i ostale na pokornost dopelase«. Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj Dra^kovi^ dobiva za druga Gaspara Aia- pl<5a (19. prosinca 1574.). Kralj Maksiniitijan povjerava Ugarsku I Hrvatsku bratu Karlu (6. veija^e 1575.): sin njegov Rudolf okrunjen C^e^kim kraljem (22. rujna 1575.) i njemaC- kim (1. studenoga 1575.); Maksimilijan zaludo se trudi, da ste^e poljsko prijestolje. Po- novna turska ^etovanja u Hrvatskoj god. 1575.; poraz i smrt Herbaria Auersperga kod Bu- da^koga (22. rujna 1575.): pad Buzima (lipnja 1576.) i Cazina (16. srpnja 1576.). Smrt cara i kraija Maksimilijana (12. listopada 1576.). Piemda kmetovi nijesu trazili saveza i pomoci u Turaka, kako su se gospoda i plemici bojali, ipak je seljacka buna ohrabrila Turke na ceSce i ze§ce provale u zemlje kraljevstva hrvatskoga. Bosanski beglerbeg FerhatpaSa uperio je najprije svoje navale na gradove i oblasti pokojnoga bana Franje Franka- pana Slunjskoga (gornja i dolnja Kladusa, Krstinja, Cetin, Slunj i Kremen), koje su ostale bez obrane, i za koje su se otimali blizi i dalji rodjaci posljednjega kneza Slunjskoga; a onda je stao udarati na gra- dove i kastele lirastovicke kapitanije (Hra- stovica, Blinja, Vinodol, Bojna, Gore, Ajtic, Mazin, Gradac, Greda), koji su pretezno pripadali zagrebaCkomu biskupu i kaptolu. pa su tako bili prepusteni poglavito njiho- voj obrani. Vec 1. veljaSe 1573. upozorio je ban i biskup Juraj Draskovic kraija Maksimili- jana, kako bi trebalo uciniti ne§ta za sluz- benike pokojnoga Franje Slunjskoga, da ostanu na posjedima, koje im bijaSe knez podijelio oko svojih gradova na skrajnjoj krajini. Ako kralj ne osigura te gradove, to 6e reCeni sluzbenici kolebati, da ondje dalje ostanu. pa ne 6e vi§e u onoj krajini ratovati, §to bi bilo na propast onih strana. Slu?,benici mole od kra- ija i placu, jer inaCe u onoj opustjeloj krajini ne mogu 2ivjeti. Dne 15. veljaCe obnavlja ban i biskup svoju opomenu glede lo§e obskrbljenih gradova kneza Slunjskoga, pa dodaje: »Bo- sanski (turski) vojnici, koji strafe na (turskoj) krajini, jesu kod ku(ie, pa je njih 3000 pje^ka i konjanika ovih dana krenulo protiv nas. Ali angjeo Bo2ji obranio nas je od njihovih na- vala tako. da su se bez ikoje Stete na§e povratili, pade pobjegli, premda ih nitko nije pro- gonio. Pa ipak su mogli krajiSkim mjestima nanijeti znamenit poraz radi odsutnosti ban- skih Ceta, koje su bile u onaj mah zabavljene suzbijanjem seljaCkoga bijesa.« Prvih mjeseci 1573. nije ipak bilo vedili okrSaja na krajinama, jer je jo5 uvijek trajao tursko-mletaCki rat, te je bosanski beglerbeg bio poSao s redovnom vojskom u Dalmaciju, da priskodi u pomoO Novigradu, koji je mletaCka vojska bila podsjela. Ali nakon sklop- Ijena mira izmedju Turske i MIetaka (7. oiujka 1573.), vratio se je beglerbeg u Bosnu, pa je sada zaprijetila velika opasnost. Ban Dra§kovi(i slutio je. §ta 6e biti. te jc prvih dana oiujka obilazio po hrvatskoj krajini. VrativSi se u Zagreb obavijestio je 15. oiujka nad- vojvodu Karla potanko o stanju njezinom. Pregledao je Hrastovicu i ostala krajiSka mjesta. TRAKOSCAN PRIJE OBNOVE. Po starinskoi slici u gradu Trako§(5anu. 302 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). koja su njegovoj brizi bila povjerena, pa se je uvjerio, da je ta kapitanija slabo snabdje- vena. Nema utvrda ni oruzja, pa ni drugo potrebito za tako znamenito mjesto, kao sto je Hrastovica. Vojnici placenici vec tri godine, kako tvrde, nijesu primili place, te misle vise da ostave mjesto, nego da ga brane. A 1 kapitana vec dugo vremena ondje nema. Ban, da po svojoj mogucnosti nesta ucini, namjestio je opet dva kastelana u oba grada hrastovicka, suvise je vise banskih pjesaka dozvao s drugih mjesta, da posadu ojaca. Kad je to odredio te htjeo iz Hrastovice otici, dosao mu je nocu glasnik javiti, da su se zidine grada Zrinja na onoj strani, koja gleda prema turskim gradovima, srusile u duljini od 25 arsina; osim toga imade u gradu tek 40 vojnika mjesto 150, a kapitan je odsutan. Ban, premda Zrinj ne spada pod njegovu vlast (non sit meae iurisdictionis), poslao je onamo nesto svojih banskih vojnika, neka s ondjesnjom posadom grad na brzu ruku poprave i utvrde, da iz- drzi neprijateljske navale, dok se sto bolje ne udesi za to mjesto. Ban zakljucuje: »Vec dulje vrijeme kapitani Hrastovice i Zrinja nijesu na svojima mjestima, pa tako se zbiva, da se za krajinu manje brine, nego sto bi smjelo biti. Molim zato vasu prejasnost, neka udostoji zapovjediti gospodi kapitanima hrvatskc krajine, da se pobrinu za krajinu, a raz- valjeni Zrinj da se za vremena popravi, da se ne bi grad nemarom izgubio, te bi onda i susjednim krajevima zaprijetila propast, pa biTurciizmedjurijekaUneiKupe stekli novo boraviste« (et Thurcae inter fluvium Un et Colapim novam liabita- tionem acquirant). Jednaki izvjestaj bijase brizni Draskovic poslao i kralju Maksimilijanu. Kralj ga je u pismu od 28. ozujka pohvalio (curam tuam et diligentiam in prospiciendo locis illis finitimis Hrastovizae, Zrini et aliis gratam habemus), te mu je podjedno javio, kako je vrhovnomu kapitanu Herbartu Auerspergu zapovjedio, da razvaljene zidine Zrinja dade popraviti, i da u grad smjesti posadu i mnogo ratne zaire. Draskovic kao da se je u kra- Ijeva obecanja slabo uzdavao, jer je 14. travnja ovako odgovorio: »Za obranu krajine vo- dim brigu onako, kako po svojoj vjernosti moram; ali s nialo vojnika ne moze se braniti mnogo mjesta, pa se bojim, da cemo se radi nehaja nasega i slabe obskrbe jednom jos kajati. Sta je do mene, ja cu ciniti; ostalo prepustam Bogu i vasemu V e 1 i c a n s t v u«. Medjutim stall su vec Turci cetovati na hrvatskoj krajini. Jos u travnju prodrli su u bihacku kapitaniju, te su spalili grad S o k o 1. Malo zatim, u svibnju ili lipnju, provalila je jedna turska ceta harajuci sve do K i r i n a kod B o v i c a. Koncem srpnja javlja Drasko- vic, kako ce Turci podsjesti samu Hrastovicu. Ali Turci pustili su ovaj put taj grad na miru, pa su u prvoj polovici kolovoza provalili u krajeve medju Kupom i Savom. Budni ban srecno ih je prinudio na uzmak, te je o tom 16. kolovoza kralja Maksimilijana obavijestio. Taj je na to 31. kolovoza bana pohvalio, sto je on, »kad su bosanski Turci netom (nuper) udariH na onaj otok, sto se prostire medju Savom i Kupom, stvar tako brizno udesio, da su Turci mogli tek malo stete nanijeti, vec su bill prinudjeni uzmaknuti, odvedavsi malo Ijudi i spalivsi nekoliko kuca«. Kralj je bodrio bana, da jednako gorljivo (pari studio) i dalje radi. Uza svu paznju banovu provalio je bosanski beglerbeg u listopadu ili studenom sa 3000 Ijudi sve do C e t i n a, i to bas u onaj cas, kad je zaprijetio nov seljacki ustanak u kotaru Jastrebarskoga i Okica, gdje je udova Barbara Erdedi svoje kmetove nemilo progonila. Bilo je one godine turskih provala i u slavonsku krajinu, kako se razabire iz prituzbe kralja Maksimilijana na bosanskoga pasu 27. studenoga 1573. Velika i tezka briga za obranu kraljevstva sve je vise gonila bana i biskupa Jurja Draskovica, te je vise puta molio kralja, da ga rijesi banske casti, ili da mu bar za druga dade svjetovnjaka, koji bi se bavio vojnickim poslovima. Kralj nije htjeo u prvi kraj ni cuti, da ga posve oslobodi banije, vec najvise da mu dade druga i pomocnika. Jos u lipnju 1573. radilo se je na kraljevskom dvoru, da se za drugoga bana imenuje knez Juraj Zrin- ski, sin sigetskoga junaka. Ali Juraj Zrinski odklanjao je odlucno i bansku cast i kapitaniju u Kanizi. Napokon se je kralj pismom od 4. prosinca 1573. obratio na ugarske savjetnike DRUG BANU JURJU DRASKOVICU. 303 u Pozunu, neka mii oni imenuju zgodne mufeve, sposobne za bansku Cast. Driavno vijeCe skupilo se je 9, prosinca, te je kralju podastrlo obsezan predlog. »Posmotriv§i najprije velicinu te sliizbe (officii illiiis tnagnitudinem) razabrali sino, da se nitko za njezino vrsenje u torn bijednom stanju nase domovine zgodniji i dostatniji — u kojem bi bile na okupu sve one sposobnosti i krijeposti, koje se traze od bana, — naCi ne moze, nego §to ie go- spodin knez Juraj Zrinski. Mogao bi takodjer sposoban biti gospodin F r a n j o N a- d a 2 di. No buduci da oba odklanjaju cast, pa su vec i od vasega veliCanstva, kako se govori, u torn pogledu oslobodjeni: smatrali smo, da bi izmedju ostalih velikasa u onim stranama za obavljanje te (iasti bio zgodan i sposoban gospodin Baltazar Bacani, koji imade ugledna imanja u kraljevini Slavoniji i ostala takodjer u kraljevini Ugarskoj na medji Slavonije, te se u vrsenju posala odlikuje razborom, ozbiljnoscu, plenien- Stinom i drugim sposobnostima. Ali on se je s mnogo razloga pred nama iz- priciao. Buduci da smo uvidjeli, da od rei^ene trojice ni jedan ne ce da prihvati ove casti; gospodin pak T r z a c k i (Ni- kola Frankapan) da je staroscu satrt i onako dobom potisten manje sposoban za tu sluzbu, nijesmo mogli u Slavoniji nikoga drugoga pronaci za dorasle, nego velemoznog gospodina M i h a j 1 a S e- keija, ili Petra Ratkaja, ili opet SimunaKeglevica. Oni su dodu§e mladici, ali vje§ti oruzju (a takova druga biskup tra^i);... k tomu se odlikuju svojim rodom, imetkom i ugledom.« Cini se medjutim, da se nijedan od predloze- nika nije na kraljevskom dvoru svidjao, pa tako bi imenovanje drugoga bana opet za neko vrijeme odiozeno, dok se sastane ugarski sabor, koji bijase kralj io§ 10. prosinca 1573. sazvao u Pozun za 10. veljaCe slijedece godine. Poglavito radi izbora nuncija ili poklisara za ugarski sabor sastao se je i sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 30. prosinca 1573. u gradu Zagrebu. Za poklisare bi§e izabrani kanonik i lektor zagrebaCkoga kaptola Petar HereSinec, zatim viceprotonotar Ivan PetriCevid od Mike- tinea. Uz instrukciju povjereno bi im jo§, da porade i kod kraija i kod ugarskih stale^a o svemu, §to se tiCe »slobode i odrianja domovine*. Jo§ bi odredjeno da se radi ugarskoga sabora ne dr2i u sijeCnju nastajne godine redovni oktavaini sud na osmicu Bogojavljenja, zatim da se silom utjeraju zaostale svote dimnice, nadalje da se novomu ba- novcu i zagrebaCkomu 2upanu Vladislavu BukovaCkomu po starom obiCaju dozna«Ji po- Castna nagrada od 300 forinti. Jo§ se je na saboru razpravljalo o pismu kraija Maksimili- jana od 30. studenoga, kojim je zahtijevao, da sabor zabrani prodavanje iiveia u tudjinu. dok nijesu potrcbe za krajiSke vojnike namirene. Sabor nije mogao tomu zahtjevu ugoditi braneci se tim, da kmetovi moraju 2ito u tudjinu prodavati, i da dobe morsku sol, i da skupe gotovog novca za namirenje ratne da<5e. No zato 6e se staleii trsiti. da i u krajini bude dovoljno 2ita za prodaju. HERBART BARUN AUERSPERQ. Izvorna slika u ambraSkoj zbirci umjetno-hi- storiCkoga dvorskoga muzeja u Beiiu. 304 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). Najvise se je sabor bavio obranom kraljevstva. Ban Draskovic trazio je od sabora, da zakljuci podici »za odrzanje domovine« (pro . . . permansione patriae) dvije nove varosi na krajini, u kojima bi stalno stajali banski konjanici; jedna varos neka se sagradi na pre- lazu Kupe kod B r e s t a, a druga kod Topuskoga. Stalezi odlozili su odiuku glede tih novih varosi do buducega sabora; ali su zato najpripravnije dozvolili sve radnje oko po- pravka i utvrdjivanja dosadanjih krajiskih mjesta, tako u Slavoniji, kao i u Hrvatskoj. Oso- bita paznja posvecena bi tvrdinjama Presjeka, Petrova gora i Petrovici, zatim zagradama (indagines) i prelazima preko rijeka u oblasti tih utvrda. Taj posao mora obavljati citava Hrvatska na jugu Kupe, a nadzirat ce ga kapitani Josip Vojkovic i Matijas More, sluzbenici grada Stenicnjaka, podzupan onoga kraja Vladislav Impric i ple- micki sudac Bartol Juricic. Sudjelovat ce pri radnjama kroz osam dana ne samo kmetovi, nego i plemici jednoselci, svega 2273 radnika, a branit ce ill od turskih napadaja kapitan Jost Josip Thurn sa svojim cetama. O svima zakljuccima sabora obavijestio je ban Dras- kovic kralja Maksimilijana u pismu od 2. sijecnja 1574., gdje mu je podjedno javio, da on sam ne ce ovaj put poci na sabor u Pozun, i jer se boji nove seljacke bune, i jer se Turci spremaju na provalu. Jos ne bijase posljednje pismo Draskovicevo stiglo kralju u Bee, vec je banu bilo javiti o novim turskim provalama. Dne 6. sijecnja 1574. pise, kako je 500 Turaka prodrlo sve do B o V i c a i mnogo stete nanijelo. Stradale su pri torn Utinja i Blinja kao i druga injesta, a narod je izmedju Kupe i line tako prestravljen, da se kani Turcima pokoriti. Ban moli ponovo za drugoga bana i dva topa za Hrastovicu, u kojoj sada boravi kapitan Josip Dornberg. U veljaci opet pise ban, kako su Turci spalili dva kastela (Q r e d a i R o- s a c z), i kako se je ponio hrastovicki kapitan Dornberg. U prvoj polovici ozujka javija Draskovic, kako je posada u I v a n i c u razbila Turke, koji su u onom kraju Slavonije cetovali. Bit ce to ona pobjeda, za koju pise i Antun Vramec: »1574. ... To isto leto pod I V a n i c i Ivan Panovic ivanecki kapitan s malimi svojimi vnoge Turke razbi i pobi s Bozju pomocju«. Dok su u Slavoniji tursku najezdu odbili, provalio je Ferhatpasa bo- sanski sa 3000 Ijudi 4. ozujka u Hrvatsku sve do Stenicnjaka, te je u jedan mah za- tobio i u suzanjstvo odveo do 500 Ijudi. Draskovic obavijestio je kralja o.toj provali 17. ozujka; a tri dana poslije javija, kako se hrvatsko plemstvo na jugu Kupe sprema po- slati pred kralja poslanstvo, da ga obrani od tolike nevolje. I samomu Draskovicu bijase neprekidna borba dodijala, pa je stoga 12. ozujka u posebnom pismu podsjetio kralja, kako mu je nedavno obecao, da ce mu imenovati druga, cim bude ugarski sabor na okupu. Sad je ban docuo, da se je dosadanji jegarski kapitan Krsto Ungnad zahvalio na svojoj casti, pa kako se taj odlikuje uz ino i izkustvom u ratovanju (rei militaris peritia), moli Draskovic kralja najpokornije, da njega udostoji uzvisiti na bansku cast. U to bijase se vec skupio u Pozunu ugarski sabor. Kralj Maksimilijan ne bijase na nj dosao, vec je kao svoje zamjenike onamo poslao svoja dva sina, krunjenoga vec kralja Ru- dolfa i nadvojvodu Ernesta. Cim je Maksimilijanu stiglo u Bee pismo bana Draskovica, da mu Krstu Ungnada imenuje za druga, on je 17. ozujka pisao sinu Rudolfu u Pozun: »I buduci da stvari u Hrvatskoj oko Hrastovice zlo stoje, a sadanji ban kao duhovnik ne moze razasuta mjesta na krajini braniti kako treba, neka vasa Ijubav na to misli, da se ili ban- ska sluzba posve iznova popuni, ili da se dulje ne odlaze imenovanjem druga u banovanju«. Poziv svoj obnovio je kralj Maksimilijan nakon deset dana s izjavom, da ne moze Dras- kovica za sada posve rijesiti banske casti, nego neka Rudolf redom saslusa ugarske sa- vjetnike, koga oni predlazu za drugoga bana. Ali neka savjetnici ne spominju lica, koja vec unapred odklanjaju tu cast, ili koja budi radi starosti budi radi neizkustva nijesu podobni za tu tezku sluzbu u ovo osudno vrijeme. Jos istoga dana, 27. ozujka, sastalo se je ugar- sko drzavno vijece; ali savjetnici nijesu se mogli sporazumjeti. Od sestnaest savjetnika vecina je predlagala Jurja Zrinskoga, pa onda ona lica, koja su se spominjala pred tri mje- seca; samo dva savjetnika bila su za Qaspara Alapica, tada vrhovnoga kapitana TURCl UDARAJU NA STENICnJAK. 306 U Kanizi, kojega bi u kapitaniji zamijenio Juraj Zrinski. Ime Krste Ungnada nije se ni culo. Kraj takih prilika dovrSio je ugarski sabor 4. travnja svoje zasijedanje, a ban je Juraj Draskovic opet ostao sam bez druga. Namah nakon razlaza ugarskoga sabora zaredaSe nove turske navale na hrvatsku i slavonsku krajinu. Dne 15. travnja javija Draskovic kralju o nekoj nezgodi, koja se je desila vrhovnomu kapitanu Herbartu Auerspergu na hrvatskoj krajini, zatim o maloduS- nosti hrvatskoga plemstva, koje smijera svoj zavlcaj zapustiti, pa onda moli kralja, da §to bolje preporuCi svome bratu Karlu Hrastovicu i ostala mjesta na krajini. Ba§ istoga dana trazi nasuprot Maksimilijan od Draskovica, neka ga izvijesti, da li je istina, §ta budimski beglerbeg u pismu od 26. ozujka javija, da su naime hrvatski vojnici udarili na grad Belaj (Balay) u cazmanskom sandzaku (in districtu Zachesna) pa sve ognjem i macem poharali, te mnogo puka i blaga budi poubijali budi sa sobom odveli. Biskup i ban odgovorio je kralju, da mu o navali hrvatskih ceta na Belaj nije nista poznato; ali zato javija o novoj navali bosanskih Turaka na S t e n i c n j a k, kojom su zgodom poubili i zarobili 100 Ijudi. Na to je kralj 1, svibnja odgovorio banu: »Da je ponovna provala Turaka u oblast grada Stenicnjaka prouzrocena nedavnim cetovanjem nasih prema Kostajnici, moze se bez sumnje nagadjati. Da se dakle pri uznemirivanju neprijatelja mora nekoga nacina drzati, vidite i iz- kusiste saini. Kada pak oni udare na nase krajeve, ako ih suzbiti i poubijati mozete, ne samo da vam to ne branimo, nego i junactvo vase s pravom hvalimo. Posto se je vele- mozni gospodin Herbart Auersperg sada u onu svoju (hrvatsku) krajinu povratio, te ce potrebite Cete nadopuniti, imat ce zitelji onih strana jo§ vi§e zastite i utjehe. Ti pak budi i dalje revan, kako te dosad vidinio, r^^ ^-^-^ te na zgodnim mjestima postavljaj i drzi ^.^f^^ ftQ ^ stra2e, da neprijatelj iznebuha ne provali; ^^P^^^^Q^ h '^f?n tjesi i bodri takodjer podanike, da ostanu ^^^^-— -_cvx>>^^vw av<v^ na svojim sjcdiStima. I mi cemo svu brigu ulo^iti, da se tvojim vojnicima eesce PODPIS HERBARTA AUERST'ERQA. plaCa, da bi na svojim mjestima uztrajati mogli.« Kao da se ban Draskovic nije u sva obecanja kraljeva mnogo pouzdavao, pa je stoga sam sazvao sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije u zagrebacki Qradec za 15. svibnja 1574. Na tom bi saboru najprije prihvacen dekret posljednjega sabora pozunskoga i dozvo- Ijena ratna da6a za Slavoniju. Jednako bi kao kraljevski dikator priznat Mihajlo od Vur- novca za zagrebaCku i krizevaCku zupaniju, dok bi Juraj Punek za varazdinsku odbijen, jer nije imao nikakva posjeda u toj zupaniji, pa mjesto njega kraljevskoj komori predlo- 2en Krsto Vragovic od MaruSevca. Dikatori ce najprije sastaviti nov popis, a onda tt po njemu polovicu ratne dace ubrati do Duhova, a drugu polovicu do Miholja. Zatim se sabor mnogo bavio obranom zemlje. OdluCeno bi podidi vtt na proSlom saboru od bana predlo?.ene varoSi kod Bresta i Topuskoga, da se u njima namjeste stalno ne samo ban- ski vojnici, nego i druge konjaniCke i pjeSaCke Cete kao posade; podjedno bi§e odredjeni radnici za podizanje tih posadnih postaja. SuviSe bi odredjeno, da se dozvole radnici za utvrdjivanje nekih manjih mjesta, kao Vrbovca, Rasinje. Oradca, zatim kaStelS oko Krii^c- vaca i Ivani(:a u Slavoniji. U Hrvatskoj trebalo je najjaCe utvrditi novu varo§ kod To- puskoga, za koji ce posao dati radnike i kola gospoStije gradova Ozlja. Dubovca, Ribnika. Novigrada, SteniCnjaka, Skrada, BudaCkoga, Qorice i Belaja, zatim plemidka bratstva Voj- kovici, ()tmi(ii, LiCkovidi, KlinCicii i SmrCkovidi. Svi ti poslat Cc radnike i kola do utorka iza Duhova do posjeda (ka§tela) Kneje (Knye). pa (5e se onda kroz osam dana pod nadzo- rom pod2upana Vladislava Imprida i plemiCkoga sudca Bartola JuriCi(ia radnje dogotoviti. Tom prigodom dograditi i utvrditi Ce se i dniga mjesta po Hrvatskoj, kao most i varoS kod Slunja, zatim tvrdinje Turanj, Tovunjska pe6 i Herendi(i grad. Slunj i Turanj poprav- K 1 a I c. Hrv. povj. III. (5.) 20 306 KRALJ MAKSIMILIJAN 0564.-1576.). Ijat ce radnici iz Bosiljeva, zatim plemici Goricani, Tvrdinici, Miksici, Krekovici, Klokoci i Vladihovici; Tovunjsku pec utvrdit ce podanici gradova Zvecaja i Lipe, a Herendicgrad sami Herendici, Hojsici i Barilovici. Na saboru zavedena bi jos jedna zamasna uredba. Radi neprestane nesigurnosti na krajini i u nutarnjoj zemlji, gdje su cesto haracili iz turskih krajeva dosavsi martolozi ili Vlasi, morao je banovac hrvatsko-slavonski svaki cas dizati na oruzje peti dio kmetova i od svakih dvadeset dimova po jednoga konjanika. Tim se je neprestano seljactvo odvra- caio od svoga rada, te je zanemarilo svoja polja. Stalezi na saboru odlucili su zavesti stalnu i redovnu domacu cetu, kasnije prozvane h a r a m i j e. Haramija bit ce u svemu 240; njih 200 pod zapovijedi banovca stajat ce na strazi uz rijeku Kupu i po drugim krajiskim mjestima, a ostatak od 40 momaka pazit ce na sigurnost u nutarnjoj zemlji, narocito u gori Hocuri (Ocuri, danas Ivancici) do velikoga i maloga Kalnika, zatim u gori Medvednici (danas Zagrebackoj gori). U Ocuri bit ce 20 momaka, isto toliko u Medvednici, te ce cu- vati prelaze preko gora, kao i kmetove izpod gora, koje su martolozi svaki cas robili. Haramije sluzit ce svake godine kroz cetiri mjeseca pocev od Vidovdana, a imat ce svoje vojvode i desetnike kao zapovjednike. Primat ce i placu, za koju ce prinositi citava zemlja, a pobirat ce prinose (od svakoga dimnjaka po ugarsku forintu) zemaljski blagajnik Mi- hajlo Konjski. Ako bi ti haramije s Bozjom pomoci oteli plijena Turcima i Vlasima, raz- dijelit ce se ugrabljeno blago na tri dijela; dva dijela zapasti ce haramije, a treci dio za- drzat ce banovac na korist kraljevstva. Ovim i drugim ustanovama mislilo se je bar nekako zastititi ostatke hrvatskoga kraljevstva. Malo zatim prijetila je vec opasnost gradu Sisku, te je kralj 8. srpnja pisao banu Draskovicu, da bolje pripazi na taj grad, pa da jedan dio svoje banske cete stalno drzi u njemu. Dne 10. srpnja javlja opet ban, da su Turci na hrvatskoj krajini jurisali na dva kastela. Jos istoga mjeseca provalili su Turci opet do Bovica, te su sa sobom odveli 100 Ijudi i jednako stoke. 2esce su bile turske provale mjeseca kolovoza. Dne 24. kolo- voza pi§e ban Draskovic iz Zagreba vrhovnomu kapitanu slavonske krajine Vidu Haleku, da je jaka turska vojska skupljena kod Kostajnice, pa hoce da provali u zemlju medju Sa- vom i Dravom; ban moli kapitana, da poslje nesto vojske iz Ivanica u Sisak i na Kupu. Namah sutradan, 25. kolovoza, navijesta ban Haleku, da ce Turci Sisak podsjesti. Vec jucer (24. kolovoza) da su popalili i porobili Zlat pod Petrovom gorom i druga mjesta u ko- taru grada Stenicnjaka. Ban je pisao za pomoc Herbartu Auerspergu, koji mu je odgo- vorio, da je poslao dvije vojvode prema Hrastovici, i dva kapitana s cetama prema Zlatu i gradu Perni pod Petrovom gorom. Ali sve to ne dostaje, zato ban moli i Haleka za pomoc. Bas posljednje turske provale u kolovozu potakle su Draskovica, te je opet stao salijetati kralja, da ga rijesi banske casti. U tom je pogledu znacajno pismo njegovo na kralja Maksimilijana od 11. rujna 1574. On javlja kralju, da saije preda nj svoje poslanike, po imenu lektora zagrebackoga kaptola Petra Heresinca, i predstojnika svoga biskupskoga dvora Qregorija Mindsentija, da izloze njegovo bijedno stanje, i da kralju povrate bansku zastavu (banderium banale). On je po smrti kneza Slunjskoga gotovo kroz dvije godine sam vrsio tu svjetovnu i tegotnu sluzbu, pa ga savjest grize, sto je radi njegove nedostatnosti narod na krajini toliko nevolje prepatio. »Jer da sam ja osobno sa vojnicima mogao na krajini na strazi stajati i naokolo jahati, bez dvojbe bi manje tih nevoljnika poginulo. Stoga sam vec prosloga mjeseca veljace i poslije cesto vase velicanstvo molio, da mi do svr- .^,etka ove moje godine pridijeli druga, ili da izvjestno kojega vrstnoga namjesti u tom kra- Ijevstvu za bana, ali to sve dosad po nekoj nedaci svojoj nijesam mogao postici. Posto se pak sada na blagdan svetoga Mihajla izpunja moja godina, i to vec sedma, to se ba- cam na koljena pred vase velicanstvo, te vas u ime milosrdja Kristova (per viscera misericordiae Jhesu Christi) . . . prepokorno molim, da se napokon meni smilujete, te me milostivo od te banske sluzbe odrijesiti dostojite.« Draskovic pise nadalje, da bi se Oa- JURAJ DRASKOVIC MOLI. DA QA RIJESE BANSKE CASti. 307 §paru Alapicu, za kojega je cuo, da je vec odredjen zamjenikom pokojnoga Slunjskoga, mogao dati za druga iii Krsto Ungnad ili knez Blagajski ili knez Trzacki, od kojih bi oso- blto Ungnad kud i kamo koristnije mogao obavljati tii sluzbu, nego on sam. Na koncu ^^mm* ADRESA NA PISMU, STO QA JE KRALJ MAKSIMILIJAN 5. sijectija 1575. iz BeCa upravio na bana Jurja DraSkovica, u kojem nalaze njemu. neka odvrati hrvatsko plemstvo od odluke, da se Turcima pokori. Izvornik u kr. zemaljskom arhivu u Za- grebu. Snimio prof. Qjuro Szabo (12.). > pisma piSe Draskovic: »Dakle opct i opet, pa i sa suzatna prepokoriio molim va§e velidan- stvo, da me milostivo uslisa, i bez daljega odiaganja te sluf be rijesiti dostoji«. Kralj bijaSe zaista jo§ negdje u kolo- vozu tadanjega kani^koga kapitana Oa§para Alapi«ia pozvao, da primi bansku Cast mjesto pokojnoga kneza Slunjskoga. Fodjedno je kralj 4. rujna bana Dra§kovida obavijestio o torn svojem pozivu. All ved 16. rujna javlja opet kralj Maksimilijan Dra§kovi(iu, da je Alapi(^ ponudjenu mu Cast pismeno odklonio, jer da se je suviSe iztroSio kao kapitan u Kaniii. Kralj pita bana za savjet, da 11 bi se dalje s Ala- picem ugovaralo; ako pak to nc dr?J za zgodno, neka mu izbroji viSe iica sposobnih za tu slu2bu. Na to je ban 22>. rujna odgovorio, da bi dobro bilo. kad bi AlapiC bar kroz ne- koliko godina banovao; ako pak on toga nikako ne bi mogao, predia^e Krstu Ungnada, Franju Blagaja, Nikolu Frankapana Tri^aCkoga i gospodu KegleviCe. Medjutim je DraSko- 20» PECAT KRALJA MAKSIMILIJANA s pisma na bana Dra$kovi<^a od 5. sijefnja 1575. Snimio prot Qjuru Szabo. 308 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.). vicu stiglo kraljevo pismo od 27. rujna, u kojem ga moli, da uztraje u sluzbi bar do dojdu- cega Qjurgjevdana, pa da kroz to vrijeme upucuje u poslove druga svoga, kojega ce kralj naskoro imenovati. Napokon je ipak poslo za rukom skloniti Gaspara Alapica, da primi bansku cast. Kralj je to obznanio Draskovicu u pismu od 15. listopada 1574. No sad je Draskovic navalio, da se i mjesto njega imenuje novi ban. O torn se je razpravljalo na kraljevskom dvoru sve do polovice studenoga. Predlagali su kneza Frankapana Trzackoga i Blagaja; all je preteglo mnijenje, neka se skloni Draskovic da ostane, jer ni Alapic ni ikoji drugi nemaju toliko ugleda i izkustva kao on. Draskovic se je otimao koliko je mogao, jer su Turci opet haracili oko Koprivnice u Slavoniji i oko Stenicnjaka u Hrvatskoj, ali je napokon morao ostati. Dne 19. studenoga pise mu kralj iz Beca kao banu, da se radi o pregradnji varosi Koprivnice po nekoj stanovitoj osnovi (certo deliberato modello), pa neka se spora- zumi s koprivnickim kapitanom Jakovom Sekeljem, kako da se pregradnja provede. Da pak zemlja dozvoli radnike za taj posao, neka sazove sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije. I tako se je skupio hrvatsko-slavonski sabor u Zagrebu 19. prosinca 1574. Kraljev- ski komesari bili su slavonski vrhovni krajiski kapitan Vid Halek i Oto Radmannsdorf, koji su stalezima predstavili novoga ban a Gaspara Alapica kao druga (collegam) Draskovicu. Sabor je prijazno docekao novoga bana; ali je bio ozlojedjen s jednoga pro- pusta (defectum) kraljevske kancelarije. Po prastarom obicaju moralo se svako imeno- vanje bana proglasiti stalezima i redovima, kao i citavomu ziteljstvu posebnim kraljev- skim nalogom (cum speciali mandato . . . dictis regnicolis sonante), koji se je u saboru prigodom uvadjanja novoga bana citao i saborskim spisima prilagao. Toga naloga nijesu ovaj put kraljevski komesari donijeli. S toga su stalezi svecano prosvjedovali i zaklju- cili, da novi ban mora takav nalog naknadno dostaviti, te ga pokazati onim velikasima, prelatima i plemicima, koji ce doci na oktavalni sud na osmicu Bogojavljenja. Uz tu ogradu priznadose stalezi novoga bana, koji je onda pred njima polozio obicajnu svecanu prisegu. Osim toga bavio se je sabor poglavito odredbama za obranu zemlje. Trebalo je opcenito podizati ili obnavljati ograde (indagines), kao i zatvore na prelazima preko rijeka, osobito u Hrvatskoj na jugu Kupe. Za nadzornike pri tom poslu bise izabrani kne- zovi Nikola Frankapan Trzacki i Franjo Blagajski, zatim plemici Gaspar Zemlic i Matija Veksic, kojima je bilo pozvati vrhovnoga kapitana hrvatske krajine Herbarta Auersperga, da sa svojim cetama stiti radnje i uboge kmetove. Za obnovu varosi Koprivnice odre- dio je sabor radnike- triju -plemickih sudcija, gradjane koprivnicke, zatim kmetove gradova Koprivnice i Gjurgjevca. Radnje nadzirat ce Simun Keglevic s podzupanom varazdin- skim, a radnike ce zasticivati vrhovni kapitan slavonske krajine Vid Halek. U Slavoniji po- dizati i obnavljati ce se takodjer ograde (indagines) i to oko Krizevaca, Ivanica i napokon oko Letovanica na Kupi. Potonje radnje u Pokupju nadzirat ce ban Alapic i banovac Bukovacki. Na saboru culo se je takodjer zestokih tuzba i prigovora. Narocito hrvatski stalezi Kupi na jugu tuzili su se gorko, da ih kralj dovoljno od Turaka ne zasticuje, nasuprot da krajiSki vojnici njihova imanja plijene i harace. Na zahtjev knezova Nikole Frankapana Trzackoga i Franje Blagajskoga, kao i plemica Mihajla Herendica i Gaspara Barilovica odluceno bi poslati predstavku na kralja, da im osigura dalji obstanak njihov u domovini (de permansione illorum). Herbartu Auerspergu treba pisati, da ne dozvoU svojim vojni- cima haraciti po imanjima hrvatske gospode, kako su dosad cinili. Jednako treba pisati kralju i za one plemice, koji su nekad kneza Slunjskoga sluzili kao vojnici, pa im je on darovao za vjerne sluzbe svoja djedovska imanja na krajini kraljevine Hrvatske; treba ih preporuditi, da im se sada ti posjedi ne otimaju. O citavom radu sabora izvijestio je ban Draskovic kralja u pismu od 23. prosinca 1574. Maksimilijan odgovorio mu je na nj 5. sijecnja 1575. Kralj javlja, da su ga o pro- CASPAR ALAPlC KAO DRUQl BAN. 309 pustu prigodom objave (publicatione) novoga bana izvijestili vec njegovi komesari, pa je on namah ugarskoj kancelariji zapovjedio, da naknadno kraljevski nalog sastavi. Kralj ne dvoji, da ga je ban Draskovic vec i primio. Nadalje zali kralj, §to se stale^i nijesu dali skloniti na ve6c, vanredne zrtve za obranu varosi Koprivnice; s toga neka se ban po- brlne, da se sve ono doprinese, §to moraju dati. Osobito pak zali kralj, sto mu ban javlja, da se hrvatsko plemstvo smijera pokoriti Turcima. Kralj se ne mo2e dosta tome naciu- diti. »J e r d o s a d,« pise kralj, »biloje ne^uveno, da bi se ma i seljaci hr vat- ski (a kamo li plemidi) htjeli Turcima predati. Pa i mi ne mozemo na takovu namjeru njihovu nipoStopristati. Stogatebimilostivo povjeravamo, da sve moguce pokrene§(ut omnem moveas lapidem), p a d a ih od takvih misli odvratis. Jer ako se Turcima pokore, neka pro- misle, da ce od toga Stetovati ne samosusjedne pokrajine, negoda cetonjimasamimabitinajprvo i najvise na zator. Ako bi pak svoje poklisare poslali, mi cemoim znati za nuzdu odgovoriti*. Jo§ ne bijaSe ban Draskovic ovoga pisma primio, kad mu je bilo ja- viti o novim turskim provalama. Bosan- ski beglerbeg Ferhatpasa, potaknut ja- macno odmetnikom Filipovicem, koji bi- jaSe nedavno u bosanskoj krajini prema Hrvatskoj primio ziamet od sultana, pro- valio je opet prvih dana sijecnja 1575, prema C e t i n u. Odanle udario je niz Koranu sjeverno prema Budackomu. Na tom cetovanju sukobio se je 7. sijeCnja s Ivanom Auerspergom, rodjakom vr- hovnoga kapitana hrvatske krajine. Turci razprSili su krscanske ^ete; pace sam Ivan Auersperg jedva je ziv uma- kao s bojnoga polja. Nesrecnoga voj- vodu bijahu opadnuli, da je skrivio taj poraz, paCe da je bio sporazuman s ne- prijateljem. Radi toga morao se je Auer- sperg 22. sijeCnja opravdati pred komi- sarima nadvojvode Karla, pred Ljudevitom Ungnadom, Bartolom Khevenhillerom. Oto- nom Radmannsdorfom i Steinom. Ba§ radi neprcstanoga Carkanja i c^etovanja turskoga na hrvatskoj i slavonskoj kra- jini, pa i u Ugarskoj, trsio se je kralj Maksimilijan, da po svojim poslanicima u Carigradu osigura utanaCeni mir. I zaista bi u studenom 1574. produljcn mir s Turskom. Ali namah zatim umre 12. prosinca 1574. sultan Selim II., a naslijedi ga sin Murat III. (1574. do 1595.), koji po turskom shvacanju ne smatraSe, da mora drzati utanaCenja, stvorena od otca i predSastnika. Kralj je Maksimilijan s toga ponovo povjerio svojim poklisarima, da nastoje i no- voga sultana skloniti na mir. Ali podjedno pregnuo je svom snagom, da svomu sinu i nasljedniku Rudolfu osigura vladanje u zemljama Ceske krune i u NjemaCkoj. Spremi se zato sa sinom na put u CeSku i NjemaCku. Za njegova boravljenja u tima zemljama bit 6e njegovim zamjenikom u Austriji, Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji brat i nadvojvoda Karlo, za kojega je 6. veljatie 1575. izdao zasebnu instrukciju. Dva dana prije toga, 4. veljaCe, napisao je Maksimilijan u BeCu pismo na bana Dra§kovi<ia i Alapi6a, javlja- iu6i im, da tt s kraljem Rudolfom i ostalim sinovima po(ii na sabor u CeSku, pa da ie za SULTAN MURAT 111. (1574.— 1595.). Po drvorezu u djelu: Die neu eroffnete otoma- nlsche Pforte. Augsburg 1694. 310 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). svoga namjestnika u Ugarskoj, njezinim provincijama i krajinama odredio brata Karla, koji ce za citavo vrijeme namjestnikovanja stolovati u Becu. Neka se stoga bani u svima poslovima, koji se ticu kraljevina Hrvatske i Slavonije i njihovih krajina, kroz to vrijeme obracaju na nadvojvodu Karla. Malo zatim posao je Maksimilijan u Prag, gdje ie na sa- boru nastojao urediti vjerske prilike u ceskim zemljama. Nakon dugih razprava umirio je za cas protestantske staleze bar toliko, da sii mu zajedno s katolicima u rujnu dozvolili znatne dace, te sina Rudolfa »primili i proglasili« kraljem, na sto bi Rudolf 22. rujna 1575. okrunjen za kralja. Iz Ceske posao je Maksimilijan sa sinovima u Njemacku, gdje bi Rudolf 27. listopada u Regensburgu izabran za njemacko-rimskoga kralja, te 1. stude- noga okrunjen. U isto vrijeme radio je Maksimilijan, da svojemu rodu pribavi i poljsko prijestolje, za koje se je nakon izumrca Jagelovica (1572.) i odlazku Henrika Anzuvinca otimalo vise takmaca. Premda je Maksimilijan pri tom nastojanju imao vrlo vjesta po- srednika, po imenu Andriju Dudica od Orehovice (u Zagorju), nekadanjega biskupa pecujskoga, koji bijase poslije presao na protestantsku vjeru i ozenio se jednom gospo- jicom s kraljevskoga dvora u Krakovu, ipak nije mogao predobiti vecinu poljskih velikasa i plemica. Kad se je na to poljski izborni sabor 7. studenoga 1575. sastao u Varsavi, ve- cina je senatora bila doduse sklona Habsburgima, ali je zato plemstvo (njih 10.000) bilo sploh protiv njih. Dne 12. prosinca proglasio je gnijezdanski nadbiskup Uchanski kao pri- mas drzave kralja i cara Maksimilijana u gradu Varsavi poljskim kraljem; no zato bi 14. prosinca u logoru pred gradom izabran kraljem erdeljski vojvoda Stjepan Batori uz uvjet, da se ozeni petdesetgodisnjom kraljevnom Anom, sestrom posljednjega Jage- lovica. Za izbivanja Maksimilijanova bani hrvatski i vrhovni krajiski kapitani gotovo nepre- stano salijetaju nadvojvodu Karla. Da se jednom zaprijeci vjecito cetovanje i pustosenje tursko u Hrvatskoj, predlozio je ban Draskovic, jamacno sporazumno s vrhovnim kapi- tanom Herbartom Auerspergom, nadvojvodi Karlu, da se najveci grad Stenicnjak na jugu Kupe odkupi od tadanjega posjednika Franje Nadazda, pa da se pretvori u tvrdjavu, u kojoj bi stalna i velika posada branila citav kraj izmedju Une, Kupe i Korane. O tom se je predlogu Draskovicevu razpravljalo vec prvih dana veljace 1575. Tijekom vijecanja predlagao je Draskovic i to, da nadvojvoda Karlo preuzme od zagrebacke biskupije ta- kodjer i Hrastovicu, pa da se priklopi ostaloj hrvatskoj krajini. Ali ni jedno ni drugo nije izvedeno. Qlede Stenicnjaka bio je nadvojvoda Karlo spreman, da ga za 30.000 forinti od- kupi, ali na to nije htjeo da pristane Franjo Nadazdi. On je doduse bio gotov receni grad odstupiti, ali je trazio, da mu se za nj jednako vrijedni grad i posjed dade negdje u austrij- skim pokrajinama. Jos 16. ozujka pise nadvojvoda Karlo iz Beca pismo banu Jurju Drasko- vicu, u kojemu javlja, da je primio pismo Herbarta Auersperga od 23. veljace o dogovo- rima s Nadazdom radi odkupa Stenicnjaka, pa poziva bana, neka i on svima silama po- radi, da se Nadazdi zadovolji gotovim novcem, pa da ne trazi zamjene u austrijskim zem- ljama, jer je to u onaj cas tezko provedivo. Jednako pismo upravio je istoga dana nad- vojvoda Karlo i na Herbarta Auersperga. Ali uza sve nastojanje i bana i vrhovnoga kapi- tana ostao je Nadazdi tvrd, premda se je o toj prodaji razpravljalo sve do konca mje- seca svibnja. U isto vrijeme, kad se je radilo o prodaji Stenicnjaka, sazvali su hrvatski bani sa- bor kraljevina Hrvatske i Slavonije za 23. ozujka 1575. Tu su silno jadikovali plemici uz rijeku Kupu, koji su dan i noc morali sa svojim kmetovima stajati na strazi i odbijati tur- ske navale. Sabor je zakljucio, da se zamoli kralj, neka se ti plemici, koji stanuju uz Kupu po5ev od Siska pa do Streleckoga broda, oslobode od placanja ratne dace, jer straze na tako opasnom mjestu, te brane ne samo svoju djedovinu, nego i ostatke kraljevstva hr- vatskoga. Neki od tih plemica trazili su, da im se dade bar baruta, pu§aka i olova za suz- bijanje neprijatelja. Tako su molili zaire Krsto Sisinacki, Petar Vukicevic i sudac iz Bo- vica za kasteo Degoj, Caspar Farka§i6 i Juraj Medjurecki za Letovanic, Nikola Ugrino- JULIJE ZADRANIN. KAPITAN U HRASTOVICI. 311 vid za ka§tele Brest i Prec^no, kao i za StreleCki brod, napokon literat Martin u ime Mate Keglevica za ka§teo TotuSevinu. Napokon su plemici Pavao Dobro§evi(S, Ivan Krifanic i Pavao BrestovaCki polozili raCun o povjerenim njima popravcima oko Hrastovice, na §to im je sabor dozvolio nagradu od trideset foi inti. Sutradan, 24. ozuj'ka, izdali su bani Juraj Draskovic i QaSpar Alapid u gradu Zagrebu nalog banovcu Vladislavu BukovacJkomu od Bukovice, da kao zagrebaCki zupan preduzme §to prije diobu dobara i dragocjenosti (vrijed- nih do 50.000 zlatnih forinti) iza kneza Franje Slunjskoga medju njegovim dvjema sestrama: Dorotejom udovom Stjepana Blagajskoga i Anom, udovom Nikole Chaszara od Lanzsera. Tri tjedna iza toga sastao se je opet sabor hrvatsko-slavonski 17. travnja u zagrebackom Gradcu. Tu se je poglavito radilo, kako da se ma i silom utjeraju razne dade, a naroCito zaostala dimnica za uzdrs^avanje haramija na Kupi. Odredjeno bi jo§, da se u kaSteo Ber- kiSevinu smjesti posada od petnaest haramija, a zagrebacki kaptol da u Brestu i Precnu. kao i u novopodignutom kastelu drzi 25 momaka. Sve te kastele kao i posade u njima nadzirati ce ban QaSpar Alapic. U to je svanuo Gjurgjevdan (24. travnja) 1575., rok, do kojega je Juraj Draskovic imao ostati banom. Ve6 26. travnja moli on kralja Maksimilijana i nadvojvodu Karla, da ga udostoje banske sluzbe rijeSiti i podjedno kapitana za Hrastovicu imenovati. Ali ni kralj ni nadvojvoda nijesu bili voljni, da mu izpune molbu u ono osudno vrijeme, gdje je puk na jugu Kupe radi neprekidnih turskih provala jatomice ostavljao svoj zaviCaj, te bje^ao u Austriju i na Moravu, dok je opet zdvojno plemstvo ozbiljno o torn snovalo, da se sul- tanu pokori. I tako je Draskovic i dalje morao ostati banom, te svu bijedu s narodom hrvatskim prepatiti. Tijekom svibnja i lipnja 1575. javlja on redom nadvojvodi u Bee, §ta se u nevolj- noj Hrvatskoj zgadja. Sad piSe, kako kmetovi hrpimice ostavb'aju hrvatsku krajinu, kako se je posada u Hrastovici u borbi s Turcima vitezki ponijela, i kako su Ijudi banice udove Erdedi Cetovali sve do turske Dubice. U drugom pismu javHa opet, kako su se hrvatski stalefi skupili na nekakav stanak, i kako on ostaje banom, budu(5i da ga ne 6e te sluibe rijeSiti. Dalje moli ponovo, da Karlo od njega preuzme Hrastovicu, pa da za nju imenuje posebnoga kapitana. Napokon javlja i to, da je posada grada Ivanica u borbi s Turcima nastradala. Karlo tjeSi i bodri bana na sve mogu^e na^ine. Izdaju se odredbe protiv selenja kmetova iz domovine; kapitanima se zabranjuje cJetovati, da tim ne izazivlju Turke; a bana se opominje i moli, da uztraje u svojoj tezkoj sluzbi. Nadvojvoda zgra2a se radi stanka hrvatskih stale2a u Sisku, pa proglaSuje njihov postupak izdajom. U prvoj polo- vici srpnja javlja Dra§kovi<5 opet, kako se Turci spremaju podsjesti Sisak ili Hrastovicu, na 5to mu nadvojvoda odporuCuje, da je za Hrastovicu imenovan kapitanom J u 1 i j e Z a- d r a n i n, kojega 6e komesari hrvatske krajine namjestiti i nov urbar o njegovim priho- dima sastaviti. Dne 17. i 25. srpnja opominje nadvojvoda Karlo oba bana, da sve mogude udese za obranu SIska, ako bi Turci na nj udarili; dne 12. rujna pi§e opet nadvojvoda Karlo iz BeCa obima banima, neka zapovjede svojim kapitanima i vojnicima, da ne Cetuju i ne robe, i da tako ne daju Turcima povoda za krSenje mira. One, koji ih ne bi sluSali, neka strogo kazne. Nadvojvoda prila2e jo§ i pismo budimskoga paSe od 5. rujna, kojim obe<iaje. da 6e dr?,ati mir i Cuvati primirje. Hrvatski bani DraSkovid i Alapi<5 brinuli su se u to vrijeme poglavito za obranu Siska, Hrastovice i kaStela na Kupi, koji se u taj par nijesu pribrajali ni hrvatskoj ni sla- vonskoj krajini, Auersperg tvrdio je, da pripadaju slavonskoj krajini. a Haiek opet, da su za pravo na hrvatskoj granici. Medjutim oba krajiSka vrhovna kapitana imali su pune ruke posia u svojim oblastima. Turski sandJIacI na sjeveru Drave zaiedno s poieikim I pa- kraCkim sand^akom neprestano su Cetovali na slavonskoj krajini. Dne 23. srpnja bfjahu Turci iz BoboviSda ili Bobovca preSli preko Drave prema Ojurgjevcu, te odagnali odanle do 200 komada stoke. U kolovozu opet udarali su na Koprivnicu vi§e puta. te su jednom prigodom spalili i predgradje njezlno. 312 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). U hrvatskoj je krajini vrhovni kapitan Herbart Auersperg nakon nedace svojega ro- djaka Ivana u sijecnju 1575. mnogo cinio, da jednom stane na put cetovanju Turaka. S toga je gorljivo radio oko toga, da se Stenicnjak od Nadazda odkupi, te pretvori u jaku tvrdjavu za citav kraj izmedju Une, Kupe i Korane. Suvise je nastojao, da nutarnjoaustrij- ske zemlje (Kranjska, Stajerska i Koruska) sto vise podupru uredjenje obiju krajina. Mnogo se je tada u obce spominjalo, da bi se za sve tri nasijedne pokrajine morala sastaviti neka obranbena osnova, te imenovati zajednicko ratnovijece. Nadalje da se tocno nad- ziru krajine i trosak za njih, da se obskrba krajiske vojske valjano uredi, pace da se osnuje i posebna ratna skola za plemstvo nutarnjoaustrijskih pokrajina. Da zadovolji svima tima zeljama i potrebama, sazvao je nadvojvoda Karlo zastupnike svih triju nasljednih pokra- jina (Kranjske, Stajerske i Koruske) na zajednicki sabor u Bruck na Muri za kolovoz 1575. Auersperg je pred tim putovao po hrvatskom primorju oko Senja, a onda Zajedno s komesarima nadvojvode Karla po ostaloj hrvatskoj krajini, da izpita s njima stanje njezino, a onda je 13. kolovoza stigao u Bruck, gdje su zastupnici pojedinih pokra- jina bili vec na okupu. Zanimljivo je, da su se na torn saboru cule gorke i ostre tuzbe u pogledu uprave na hrvatskoj krajini. Spoticalo se je, da se vojnici redovno ne placaju, da zakupnici i trgovci ziveza varaju i kradu, da su kapitani nemarni, i da su pojedini gradovi i tvrdinjice na krajini zapustene i razvaljene. U obce se izticao veHk nered na krajini, te su neki bijedili Auersperga, da je on svemu kriv. Auersperg je rado priznao silne nedo- statke i sve nevolje, koje hrvatski narod radi njih podnositi mora; ali se je ogradjivao, da bi on sam ista bio skrivio. U biranom govoru prikazivao je zastupnicima, sta je sve za obranu krajine cinio, pace da je i sada gotov krv svoju proHti za njezino spasenje. Dok je sabor u Brucku bio na okupu, stizavali su svedjer nepovoljni glasovi s iz- toka. Najprvo je dosla vijest, da su Turci udarili na slavonsku krajinu, te robili i paHH oko Koprivnice, Rasinje, Kuzminca, Martijanca i Ludbrega gotovo do Varazdina. Malo zatim proculo se je, da je pet begova iz nutarnje Turske skupilo vehku i jaku vojsku, pa da se spremaju na ubogu Hrvatsku, da ju do kraja uniste. I zaista bijase beglerbeg bosanski Ferhatpasa skupio oko sebe ostale sandzake bosanskoga vilajeta, pa sa 3000 Ijudi udario na Bihac. No ne mogavsi toga grada uzeti, krenuo je s vojskom, koja je putem narasia do 10 — 12.000 Ijudi, prema sjeveru, harajuci i robeci na sve strane, Cim su Herbartu Auerspergu stigle sigurne vijesti o turskoj provali, ostavio je on Bruck na Muri, pa je pohitao u grad Podbrizje na Kupi, gdje mu je bila dru^ina, konji i za rat potrebite spreme. Iz Podbrizja izdao je podjedno zapovijed na sve kapitane u hrvat- skoj krajini, da se za cetiri dana sa svojim cetama skupe kod grada Budackoga na rijeci Radonji, pritoku Korane. On sam sa sinom Vukom Engelbertom, mladicem od 22 go- dine, s nekim prijateljima, druzinom i nekih 50 konjanika ostavi sutradan Podbrizje, te stize 21. rujna pod vecer do Budackoga, gdje se nastani u bHzom kastelu hrvatskoga plemida Tusilovica. Tu ce cekati, dok stignu cete svih krajiskih kapitana. Dosli bijahu naime do- sad samo kapitan hrastovicki Julije Zadranin, kapitan Zrinja Toma Cades, zatim neki su- sjedni hrvatski plemici, kao Ivan Vojkovic, Baltazar Qusic, Vid Klekovic i drugi. I Thurn bijase vec poslao cetu zumberackih Uskoka. Svega je moglo biti do 1000 pjesaka i konja- nika. Auersperg smjestio je cete pod satore, a sam je sa sinom posao spavati u kasteo Tusilovic, ponamjestivsi jo§ po susjednim brdinama straze, koje ce pripaziti, da Turci izne- nada ne nahrupe. Medjutim Auersperg nije mogao nikako spavati. Mucila ga je i stara bolest njegova (kamenac), a i tezka briga, kako ce s malo vojske svoje odoljeti kud i kamo pretezitijoj sili turskoj. Mnogo prije zore ustade, pa poce Ijude buditi, da konje sedlaju i da se opremaju. Najednom zacu se prasak od puscanoga hitca, sto je bio znak, da se Turci negdje pribHzuju. Otac i sin slutili su zlo, pace i konji njihovi stali se plasiti. No Auersperg hrabrio je sina i druzinu svoju, te je razaslao po okolici Cetiri doma6a hrvatska plemica, medju njima i Ivana Vojkovica, da razvide, gdje su neprijatelji. On sam s cetom od 60 konjanika odjaha PORAZ HERBARTA AUERSPERQA KOD BUDACKOQA (1575.). 313 ^j^^^/i ^/^,r^£^ ^^s^. >4rt^ '^f^.^efd *sii»r / i*^^;j*^<^g:-:^«^**^ ^^^ C^^^y^y^-^^i^^ .^^3^. ^^^/V sjgjggjg*! ■'T ^ . '' -"»<.. '• iJ*; ;s». PISMO NADVO.IVODE KARLA. i/dano u Becu 14. travnja 1575., kojim banima Jurju Dra§kovi6u i Ga§paru Alapicu nalaze, da drze utanaCeni broj voinika u banskim tetania. Izvornik u arhivu zagrcbaCkona kaptola. Siiiinio prof. Gjuro Szabo. (13.). PEC AT NADVO.IVODE KARLA, S pisnia od 14. travnja 1575. na bana Jurja nra§k()vi«5a i OaSpara Alapi(3a. Snimio prof. Gjuro Szabo. 314 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). k strazama, koje bijase u vecer postavio, da od njih dozna za uzrok, zasto je puska pukla. Uz put srete malu hrpu nepoznatih nin Turaka, koji mu javise, da se iza njih krece veca ceta turska. Bijase to prednja ceta turska od 1000 momaka, koju bijase Ferhatpasa unapred poslao, dok se je on s druge strane s glavnom vojskom pokrajnim putovima pri- blizavao, da ga krscanske straze ne spaze. Budi od zelje, da razprsi prednju cetu tursku, budi da nije znao za glavnu vojsku, oborio se Herbart Auersperg sa svojom malenom dru- zinom na Turke, nadajuci se, da ce u to za njim stici zaostala vojska njegova. Tri put po- tisnuo je Herbart sa svojim konjanicima prednju cetu tursku, udarajuci na nju iz bliza kop- Ijima a iz daleka puskama. Ali u to primakla se je i glavna vojska turska, dok krscanskih ceta svedj jos nije bilo. I tako se je malena druzba Auerspergova morala boriti s citavom turskom vojskom. Kad je on vidio, da su Turci zarobili plemica Ivana Vojkovica, oborio se je on na srediste neprijateljsko. U jednoj ie ruci drzao crvenu zastavu sa slikom Krsto- vom, a drugom je sjekao neprijatelje, koji su ga po nalogu Ferhatbegovu htjeli ziva uiivatiti. Dva turska castnika, koja se bijahu primakli, Auersperg je sasjekao, kad mu na- jednom neki delija bosanskoga pase ubije konja. Herbart smaknu deliju, ali na to ga sluga toga delije s kopljem obori na zemlju, te mu glavu odrubi i u slavlju odnese Ferhatbegu. Uz Auersperga bi poubijana ili pohvatana gotovo sva njegova druzina. Na bojnom polju osta- dose mrtvi Fridrik Visnjegorski i Danilo Tlietan; a suzanjstva dopadose sin njegov Vuk Engelbert, Vuk Ensthaler, kapitan hrastovicki Julije Zadranin i kapitan Zrinja Toma Ca- des, zatim hrvatski plemici Baltazar Qusic, Vid Klekovic, Juraj Jankovic, Petar larkov'it i drugi. Samo cetvorica, medju njima i pisar Auerspergov, srecno se spasose, te donijese prvi tuzne glase u Podbrizje o smrti svoga gospodara. Nesto poslije pogibije Auersper- gove stigose na bojiste zaostale cete krscanske, ali kako su ostale bez vodje, bise posve suzbite i razprsene. Mrtvih ostalo je na bojnom polju 200, a do 2000 bi zarobljeno. Oni, koji su se razbjegli, vratili su se nakon odlazka Turaka na bojiste, gdje su sahranili pale svoje drugove, a onda su mrtvo tijelo Herbartovo odnijeli u Podbrizje. Slavodobitni pak Turci robili su na to sve do Kranjske, gdje su poharali Metliku, a onda su se preko Ka- menskoga i Stenicnjaka vratili u Bosnu, vodeci sobom mnogo roblja i plijena. Boj kod Budackoga zbio se je u zoru 22. rujna 1575., bas na onaj dan, kad su Ru- dolfa u Pragu krunili za ceskoga kralja. Vramec zabiljezio je o tom boju ovo: »1575. Bo- sanski beg razbi i pobi gosp. Herbarta Auerspergara na Horvateh pri Budackom i glavu vcini odseci i caru v Carigrad na pocast posla. a sina njegova gosp. Bolfa ziva vhitise, i vnogo porobise i poplenise i veliko krscanska roblja v Bosnu jeta odpelase« Neki prijatelji Auerspergovi, kao Krsto Gall, htjeli su nedacu njegovu svaliti narocito na Uskoke, koje su obijedili, da su iza njegove pogibije htjeli prebjeci u Tursku. Na na to je uskocki kapitan Jo§t Josip Thurn ustao na obranu svojih Ijudi, te je u pismima od 10. i 18. listopada dokazivao, da je u boju kod Budackoga poginulo ili dopanulo suzanjstva preko 100 Uskoka; poraz pak skrivio je Auersperg sam, jer je s malo vojske drzko i nepromisljeno udario na Turke. Auerspergovi rodjaci mnogo su se poslije trsili, da im Turci vrate glavu (doticno kozu s glave) pokojnoga junaka, i da puste na slobodu sina mu Vuka Engelberta. Tek nakon dugih razprava postigose oboje, posto su platili ucjenu od mnogo tisuca talira. S tom od- kupninom sagradio je Ferhatpasa prekrasnu dzamiju u Banjaluci, koja bi po njemu pro- zvana Ferhadijom. Poraz Herbarta Auersperga kod Budackoga kobno se je dojmio hrvatskoga naroda, koji je opet ostavljao svoju domovinu. No osobito se je raztuzio ban i biskup Draskovic, koji je u posebnom izvjestaju opisao kralju i nadvojvodi dogadjaje na rijeci Radonji. Steta, da se je taj njegov izvjeStaj izgubio ili bar zameo. Po Dra§kovi6evoj zelji imenovan bi na- skoro novi vrhovni kapitan za hrvatsku krajinu, po imenu Ivan Auersperg; tako isto javljeno bi 18. listopada Draskovicu, da ce naskoro biti imenovan novi kapitan za Hrasto- vicu, i to Nikola Spljecanin (Alberti, Spalatinus), s kojim se vec pogadjaju. Uza sve to je narod zdvajao, te su velikasi i plemi6i na jugu Kupe na hrvatsko-slavonskom saboru, koji r FERHATBEQ POD HRASTOVICOM. je 19. i 20. proslnca 1575. bio u Zagrebu na okupu, nemilo jadikovali i vapili za pomod. U ime knezova govorili su Nikola Frankapan Tr^aCki i Franjo Blagajski, a u ime nifega plemstva Franjo Herendi(J i QaSpar Barilovid. Sabor je na to zakljuCio, da te se posebnom predstavkom obratiti na kraija Maksimilijana, da se ipak jednom ozbiljno pobrine za Hrvat- sku, koju Turci d n e v i c e pustoSe (quotidianas depopulationes), i koja je na rubu pro- pasti (ruinam et extremum excidium patriae). Medjutim bijaSe se kralj Maksimilijan iz NjemaCke povratio, te opet vladanje u Hr- vatskoj i Slavoniji sam preuzeo. Ve6 14. studenoga 1575. izdao je u BeCu pisma, kojima je sazvao ugarski sabor u Po2un za 13. prosinca iste godine. Tom je prigodom mislio sam do6i na sabor. te napokon rijeSiti pitanje o zamjeniku banu Dra§kovi(5u, koji je neprekidno zaklinjao, da ga oslobode slu2be. za koju nije sposoban. A pitanje o popunjenju banske sto- lice bilo je tim zamaSnije, §to je i drugi ban Qa§par Alapic u ono vrijeme stao pobolijevati. Rad ugarskoga sabora u Pozunu zapoceo je pravo tek u sijeCnju 1576. Maksimilijana opet nije bilo, vec ga je zamjenjivao sin Rudolf. Ovaj je s ugarskim savjetnicima vijedao, tko da zamijeni Dra§kovi6a. Dne 26. sijecnja 1576. javlja on otcu, da su gotovo svi savjet- nici ugarski sporazumni, da se banom imenuje jegarski kapitan Krsto Ungnad. I zaista stalo se je s njim ugovarati. Ali Ungnad iznio je tezke uvjete, uz koje bi prihvatio bansku cast. Najprije je izjavio, da ne 6g imati druga, jer ne valja, kad su dva bana, budud da manje rade. a k tomu su Cesto i neslozni. S toga trazi, neka se skloni Alapic, da se sam zahvali, to vi§e, §to je i onako bolezljiv. Nadalje zahtijeva, da mu se dade ista vlast i ugled (eadem auctoritate et prerogativa), koju su u^ivali prijaSnji bani; zatim da se uvede u bansko dostojanstvo po zasebnim komesarima, da mu se osigura plada za bansku Cetu, i onda da mu se dade zastava, bubanj i trubljaci. SuviSe trazi, da mu se oznaCi i osi- gura jedno stalno mjesto, gdje ce stajatinjegovabanskaCetaod 300 k o n j a n i k a i 200 pjeSaka; zatim da mu se todno u odredjeno vrijeme izpladuje pla^a za uzdrzavanje te 5ete. Za putovanje i pregledavanje po krajini trafi 50 ili najmanje 32 konjanika pu§kara. Jo§ tra^i, da mu se 2itelji (regnicolares) Hrvatske i Slavonije moraju pokoravati i da smije vojsku porazmjeStavati po svojoj volji. Napokon tra^i za sebe grad Samobor, pa onda kaSteo Letovanid zajedno s Qorama. O tim su zahtjevima Krsta Ungnada vijeCali ugarski savjetnici 19. marta 1576. u BeCu, te su ih kralju preporuSili kao pravedne i prihvatljive. NaroCito su preporudli, da se zadovolji glede mjesta, u kojem bi stalno kao u posadi prebivala banska 5eta, jer se vojnici radi obskrbe ne mogu u Hrvatskoj drfati po selima kao u Ugarskoj. Namah nakon toga vijedanja pi- salo se je s dvora Dra§kovi6u, kako bi se udesilo, da se Alapi<5 radi vjeCite bolesti (wegen seiner immerwerenden Khranckhait) dostojnim naCinom ukloni s banske Casti. I zaista je malo zatim sam QaSpar Alapi<5 zatrafio. da ga radi bolesti rijeSe daljega slu2bovanja. To su u BeCu jedva doCekali, te su ga 23. travnja 1576. u milosti odpustili. AH malo zatim kao da se je predomislio, jer se wed 14. svibnja tu2i, §to je kralj nalog radi saziva hrvat- skoga sabora upravio na banovca Vladislava BukovaCkoga, a ne na njega. Tako hrvatsko kraljevstvo u drugoj Cetvrti 1576. nije imalo pravoga bana. Ju- ral Dra§kovi6 smatrao se je ved posve rije^en; Alapida su nedavno milostivo odpustili, a s Ungnadom jo§ se nijesu sporazumjeli, naroCito radi Samobora, glede kojega se Je ugo- varalo sa Stjepanom Qregorijancem. Dok su Hrvatska i Slavonija ostale bez odgovornoga glavara, opet su Turci svom 2estinom poCeli udarati na obje kraljevine, ne maredi ni naj- manje, §to je sultan Murat TIT. bio 22. studenoga 1575. potvrdio mir. utanaCen s otcem njegovim. We6 od poCetka godine 1576. Turci gotovo bijesno udaraju na zemlje kraija Maksimilijana, tako da je za tu jedinu godinu zablljeJ!eno 50—60 turskih provala. Po§to su Turci u prvoj Cetvrti 1576. \'\^c puta Cetovali sve do Korane, SteniCnjaka i Ostro^ina. podigao je Ferhatbeg u travnju vojsku od 7000 momaka. pokupio mnogo topova i drugog ognjenog oru^ja, te je doSao pod H r a s t o v i c u. da je osvoji. AH Cetiri njegova juri^^a biSe sre^no odbijena, na §to se ie stao vra^ati, te Je uzput spalio kaSteo Pe^ (kod Peckoga 316 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.). jezera), poubio do 150 Ijudi i mnogo ih sa sobom poveo u suzanjstvo. Mjeseca lipnja navalili su Turci na B u z i n (Buzim), grad Mate Keglevica, koji je branilo samo 25 pjesaka. Uza sve to mogli su ga tek prevarom (mit lust) zauzeti. Pad Buzina silno se je kosnuo kralja Maksimilijana. Na kraljevskom dvoru u Been bijedili su Matu Keglevica, da je on svojim nehajem skrivio pad toga grada. Kao gospo- dar Buzina ne samo da nije drzao dovoljno branitelja o svom trosku, nego je pace od cnih vojnika, za koje je primao placu od kralja, imao u gradu samo trojicu. Jos dva tri mjeseca radilo se je o torn, da se Kegievic za to kazni, te je dvorsko ratno vijece 7. kolo- voza po zahtjevu nadvojvode Karla pozvaio ugarsko drzavno vijece, da svjetuje, kako da se protiv njega postupa. Namah nakon pada Buzina poslao je Ferhatbeg svoga kapidzipasu, da osvoji zname- niti grad i rudnik u G v o z d a n s k o m. Kapidzipasa poveo je sa sobom brojnu vojsku, te je poceo grad podsjedati lagume kopati i tri dana na nj jurisati. Ali grad je hrabro bra- nila posada od 130 Ijudi, i to 80 Hrvata, 30 rudara i 20 kranjskih puskara. Kad su Turci probili topovima vec komad zida na iztocnoj strani grada, stigao je gradu u pomoc vrhovni kapitan Ivan Auersperg s banovcem Vladislavom Bukovackim i Jurjem Mindsentijem, pa je Turke suzbio i protjerao natrag preko Une. Nedaca kod Qvozdanskoga obodrila je samo Turke na nove prpvale. U prvoj polo- vici srpnja zauzeli su Hojsicev Grada c, a onda su posli pod grad C a z i n, koji je pripadao kninskomu biskupu. Dne 18. srpnja zauzese taj grad, i to prevarom po noci. Sada su mislili Turci, da ce im poci za rukom zauzeti bihacku kapitaniju, taj glavni branik hr- vatske krajine. Najprvo oborili su se na grad Ostrozac, koji su oko 18. srpnja citav dan jurisali, ali zaludo; a onda su na koncu stall udarati na sam Bihac. Ali premda je mnogo Turaka bilo, nijesu mu mogli nauditi. Istoga 18. srpnja, kad je Cazin pao, bijahu slavon- ski i ugarski Turci udarili na Podravinu prema Varazdinu, ali ih je krajiska posada iz Gjurgjevca suzbila, te 330 njihovih Ijudi ubila i zarobila. Sred tih zestokih okrsaja i bojeva s Turcima sastao se je 8. srpnja sabor Hrvatske i Slavonije. Okupio se je po nalogu kraljevu (ex edicto sacrae caesareae et regiae maiestatis), ali se ne kaze, tko ga je sazvao. Bit ce, da ga je razglasio banovac Buko- vacki, jer zakonitoga bana s punom vlasti nije tada bilo. Radilo se je na saboru pogla- vito 0 radnjama za utvrdjivanje slavonskih krajiskih gradova i kastela u Pokupju. Narocito se je imala utvrditi Koprivnica, koja se je smatrala glavnim branikom Slavonije (praecipuum ex propugnaculis confiniorum Sclavoniae), i za koju je jos 19. lipnja izjavilo ratno vijece, da nije dovoljno utvrdjena. Stalezi na saboru odredise za tu radnju citavu varazdinsku zupaniju s opazkom, da svaki radnik mora tako dugo raditi, dok ne izkopa dva hvata gradskoga jarka. Kralj Maksimilijan, primajuce dnevice vijesti, kako Turci mir gaze, odiucio je za- traziti pomoci od njemacko-rimskoga carstva. Mozda ce tu naci takodjer podpore protiv Stjepana Batora, kojega bijahu Poljaci 1. svibnja 1576. u Krakovu okrunili za svoga kralja. U to ime sazvao je njemacki drzavni sabor u Regensburg, na koji je 1. lipnja i sam posao. Da bi njemacki stalezi skloniji bili pomoci protiv turske najezde, dodjose na sabor takodjer poslanici nutanijo-austrijskih zemaija (Stajerske, Kranjske i Koruske), da izkazu svu nevolju svoju. Kranjsku zastupao je izkusni i hrabri uskocki kapitan Jost Josip Thurn, Njemacki stalezi (i katolicki i protestantski) bili su gotovi pomagati kralja i cara u borbi s Turcima, te su mu dozvolili 705.000 forinti za obranu krajina. Vlada je carska dapace predlagala, da se za stalnu obranu ugarske, slavonske i hrvatske krajine, kao i za redovno suzbijanje turske najezde osnuje novi vitezkired, padase njemu povjere krajiske oblasti kao neka vrst iztocne marke. Zastupnici kranjski, stajerski i koruski odusevljeno su prihvatili taj predlog, te su predlagali, da se vitezkomu redu predadu poglavita mjesta na krajinama, poimence Kaniza u Ugarskoj, a Koprivnica, Sisak i Qvozdansko u Slavoniji i HrvatskOj. Vitezki bi red u tima mjestima stalno prebivao, a veliki mestar njegov uprav- NJEMACKI DR2AVN1 SABOR U REQENSBURGU. 317 Ijao bi kao krajiSki zupan obranom te markgrofovije. Takova hi uredba bila branik, utjeha i zastita citavoga krscanstva, a za mlade njemacke plemicc bila bi prava vojnicka §kola, Medjutim bijaSe i onako boljezljivi car i kralj Maksimilijan ii Regensbur?:u tako tezko obolio, da je od 24. kolovoza morao u krevetu lezati. Udaranju srca i bolima u bubre- zima pridru^io se je jo§ zestok kasalj i sve to veca slaboca. Uza sve to obavljao je dr- zavne poslove. Jos 2. listopada odgovara bratu Karlu na njegova pisma od 12. i 14. rujna u poslu banije hrvatske. Brat mu Karlo bija§e javio, da je Krsto Ungnad prihvatio bansku Cast; no da moli, da mu se izpune 1 pogodbe, uz koje bi vrSio tu sluzbu. Maksimilijan od- govara, da se pogodbe u pogledu place i broja banske cete ne mogu ovaj cas izpuniti; s toga neka se Ungnad slobodno vrati u gornju Ugarsku, da izvrsi svoje zasebne poslove, te odanle odvede svoju zenu i djecu. Neka sve udesi, da bude vazda spreman poci na put i primiti baniju, cim mu poziv stigne. A dotle, dok se stvari s Ungnadom konacno urede, neka se umoli zagre- backi biskup (i nadbiskup kalocki), kao i dosadanji ban (Alapic), da i dalje jos neko vrieme vrse banske poslove. Maksimilijan pisat ce sam obima, te se nada, da se ne ce kratiti jos neko kratko vrieme njegovoj zelji ugadjati. Napokon tjesi brata Karla u pogledu obrane krajiske, te mu javlja, da ce s novcanom pomoci njemacke dr^ave biti zadovoljan i on i zemlje njegove. Kad je malo zatim Maksimili- janu tako otezcalo, da se je slutilo, da Ce umrijeti, poku§ali su papinski legat kardinal Moroni, zatim zena i sestra kraljeva vise puta, ne bi li ga sklo- niii, da dozove svecenika, pa da se izpovjedi i priCesti. Ali sve opomene i molbe nijesu koristile. »Moj je propo- vjednik u nebu,« odgovarao bi Maksi- milijan. Uza sve to pozvaSe k njemu biskupa iz BeCkoga Novoga mjesta. Njemu dodu§e izpovjedi, da vjeruje u nauk crkve, ali odklanjaSe svete sa- kramente. I tako umre 12. listopada 1576. bez izpovijesti i pri(3esti. kako je 2ivio,« tako javlja Spanjolski poslanik svojemu dvoru. Namah sutradan — 13. listopada — pi§e iz Regensburga kralj Rudolf pismo biskupu DraSkovicu, koje je za pravo imao pisati jo§ pokojni otac njegov. Rudolf javlja biskupu, kako se je Maksimilijan »ju5era§njega dana prije podne s ovoga CovjeCjega iivota prestavio u vjeCnu slavu,« pa onda moli Dra§kovi(^a, da obavlja banske poslove, dok se Ungnad iz gornje Ugarske povrati. Osobito mu pak preporuCa brigu za krajinu. Molbu svoju obnavlja kralj Rudolf 22. listopada i na Jurja Dra§kovida i na UaSpara Alapi(5a. Kralj i car Maksimilijan bio je razborit i bistar Covjek, pamtio je izvrstno, a znao je koje §ta. K tomu je bio plemenita i blaga srca, radljiv, snoSljiv, Ijubezan i prema svakomu prijatan. No uza sve te vrline nije bio podoban za vladara velike dr^ave u ono burno vrljeme. On nije mogao odlucino odrediti cilj, kojim mu je po<Si, niti odabrati sredstva, da SULTAN MURAT 111. Iz Boissardova djela >Chronolog:ia< od god. 1607* •Nesrecnik je umro. 31.8 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.). ga poluci. A nije bilo u njega ni nepokolebive stalnosti, da provede, sto je zamislio. Vazda je kolebao, pa s toga nije nikomu ugodio. U Njemackoj nijesu ga voljeli ni katolici ni protestanti; u Ugarskoj gotovo su zazirali od njega. Hrvatsko bi kraljevstvo bilo za njegova vladanja sasvim propalo, da nijesu zaredali junacki i raukotrpni bani, kao Petar Erdedi, Franjo Frankapan Slunjski i Juraj Draskovic. Da su »ostatci ostataka« nesrecnoga kraljevstva preturili tuzno doba njegova kraljevanja, poglavita je zasluga tih pozrtvovnih muzeva. Maksimilijan ostavio je za sobom sest sinova: najstarijega Rudolf a, koji je vec bio okrunjen za kralja ugarskoga, ceskoga i njemackoga, zatira nadvojvode E r n e s t a, Matiju, Maksimilijan a, AlbrechtaiVeceslava. Rudolf naslijedit ce ga kao vladar u svima zemljama; mladja braca primat ce samo godisnju rentu, svaki po 25.000 forinti. XIV. RUDOLF (ID (1576.— 1608.) Borbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Podzvizda (29. rujna 1577.), Qornjc i Doljne KladuSe, Bojne i SraCica, Ostrozca (13. studenoga 1577.), Zrinia (20. prosinca 1577.) i Qvozdanskoga (13. sijeCnja 1578.); ban Krsto Ungnad (1578.-1583.), kralj Rudolf povjerava hrvatsku i slavonsku krajinu stricu Karlu (25. veljaCe 1578.), koji osniva Karlovac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima god. 1578. do 1582., Uskoci sa ziteljima Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i Solin (2. sijeCnja 1583.). — Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583.); ban Tomo Erdedi (1584. — 1595.) i njegova pobjeda nad Turcima Rod Slunja (26. listopada 1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bihada (19. lipnja 1592.) u turske ruke i razorenja Baga (Kariobaga) po mletaCkoj mornarici (u srpnju 1592.); slavna pobjeda kr§(ianska kod Siska {22. lipnja 1593.) i posljedice njezine. — Veliki (^etrnaestgodiSnji rat s Tur- cima (1593.-1606.) i banovanje Ivana Dra§kovi(5a (1596.-1607.); borbe za Petrinju (1593.— 24. rujna 1595.), proglas kraija Rudolfa na Bosance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. travnja — 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha u Hrvatsku i Slavoniju (1596.— 1600.), podsada i pad Kanize (8. rujna — 20. li- stopada 1600.), Uskoci u Senju i smrt Josipa R abate (t 31. prosinca 1601.); ustanak Stfepana BoCkaja (rujna 1604.), BeCki mir (23. lipnja 1606.) i mir u 2itva-Toroku (11. studenoga 1606.). — Posljednje godine Rudolfova kraljevanja (1607.— 1608.), ugovor u Libnu (25. lipnja 1608.) CONTRArACTVR PER SCtUACHT V.VD 5IECJ SO DIECHRIJTfJf VOR Sy5RGK IN' CRAaATENXtTDERPlET^iyKE ERHALTE-V.^NO lJ^.X.aS^ «f». BITKA KOD SISKA 22. LIPNJA 1593. bakrorezu Ivana Sibmachera u djelu: Ortelius (Oerti Hieronymus), Chronologia oder historische BeschreibiitiK aller KrieRsemporunsren ... in Ungarn. Nfirnberg 16<)3. A. Qrad Sisak — B. Turski tabor i sanac — C. Arkebusiri grofa Montecuccolija — D. Pukovtiik Rodern sa 500 Slezana — E. Kranjski konjanici — F. Hasan pasa od generala Auersperga u bijeg natieran — G. Ban Tomo Erdedi s haramijama i insurekcijorn — H. Reitenauova pjeSadija — I. Po- tok Odra — K. Rijeka Kupa — L. Rijeka Sav3 — M. Sikarje kao skroviSte janjidara — N. Tu je prije stajala varos Sisak s crkvom Sv. Kriza. K I a i 0. Hrv. povj. RUDOLF (II). (1576.— 1608.) orbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Podzvizda (29. rujna 1577.), Gornje i Doljne Kladu^e, Bojne i Sradica, Ostrozca (13. studenoga 1577.), Zrinja (oko 20. prosinca 1577.) i Gvozdanskoga (13. siieCnia 1578.); ban Krsto Ungnad (1578.— 1583.), kralj Rudolf povjerava hrvatsku i slavonsku krajinu stricu Karlu (25. velja^e 1578.), ko]i osniva Karlovac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima god. 1578. — 1582., Uskoci sa ziteljima Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i Solin (2. sije^nia 1583.). Kralj i car Rudolf bijasc iiavrsio dvadcset i Cctiri Kodiiic i tri mjc- seca, kad ga je zapalo vladanjc n Njcniackoj, obima Austrijama (doljnoj i gornjoj), kao i u zemljania ugarske i Ceske krunc. Osim brace njegove iz- ticala su se tada jo§ dva iijcmaCka Habsburgovca, dva njegova strica: nadvojvoda Karlo vladao jc iiutarnjo-anstrijskini zcmljama (i^tajerskom. Koruskom i Kranjskom), a nadvojvoda Ferdinand Tirolom i prednjo- austrijskim oblastima. U ;>paniji i Nizozemskoj kraljevao je gorljivi kato- liCki Habsburgovac Filip II.. kojega je sestra Marija bila rodjena majka mladoga Rudolfa. Ba§ na dvoru toga svoga ujaka proboravio je Rudolf kao mladic zajcdno s bratom svojini Krncstom viSe godina (156,?.- 1571.). pa je uza nj postao i sam gorljivini i strogini katolikom. Stoga su se sada III. (5.) 21 322 KRAL.] RUDOLF (1576.— 1608.). i pobojali novovjerci (protestanti i kalvini), da ce za njegova vladanja zaredati tezka vre- mena za njih i njihovu vjeru. I zaista je u Rudolfa bila ziva zelja, da sve svoje podanike okupi i vrati u krilo katolicke crkve; ali zato nije bilo u njega potrebite snage ni uztraj- nosti, da svoju zelju provede. Bilo je u Rudolfa i vrlina. Sve pored sutljive ozbiljnosti i spanjolske dostojanstve- nosti, kojoj bijase privikao na dvoru svoga ujaka, bio je dobrocudan i dobrostiv, te je rado nagradjivao one, koji su ga odano sluzili. Tako je svoga dosadanjega dvorskoga mestra Adama Dietrichsteina imenovao vrhovnim dvorskim mestrom, a svoga komornika Rumpfa vrhovnim komornikom. Bio je nadalje obrazovaniji od vecine savremenih vladara, te je ne samo poput otca i djeda govorio vise jezika, — kao njemacki, latinski, spanjolski, ta- lijanski, francuski i ceski, — nego je bio krcat i obseznim znanjem. 2ivo se zanimao za latinsko pjesnictvo i povjestnicu, a osobito za matematiku, astronomiju i prirodne nauke, ali takodjer i za astrologiju i alkemiju. Brojne ucenjake bez obzira na vjeru okupio je na svome dvoru, medju njima bila su i znamenita dva astronoma: Danac Tycho de Brache i Nijemac Kepler. Sam kralj proboravio je mnoge dane i sate budi u zvjezdarnici prazkoj, budi u laboratoriju. Poput vecine clanova svoje porodice volio je i glazbu. Jednako se je zanimao za tvorne umjetnosti i za umjetni obrt, Sam se je bavio slikanjem, rezbarijom, prigotavljanjem ura i drugih slicnih stvari, te je u svome dvoru na Hradcanima u Pragu sve pored oskudnih financijalnih prilika uzdrzavao brojne slikare, kipare, mjedorezce i kolajnare. Uvedavsi brusenje gorskih ledaca stvorio je cesku staklenu industriju, koja se je stala takmiti s mletackom. Najvise pak ponosio se je svojom bogatom zbirkom starih i novih slika, kipova, pjeneza, kolajna, gemma, kao i drugih dragocjenosti svake ruke. Sedam soba, dvije dvorane i vise hodnika u dvorima na Hradcanima bilo je napunjeno tima umjetninama, a medju njima bilo je djela od prvih umjetnika, kao sto su Diirer, Leo- nardo da Vinci, Tizian i drugi. Oruzana u Pragu bila je krcata krasnim vitezkim opre- mama, puskama, topovima i drugim oruzjem. Rudolf se je u tom pogledu natjecao sa svo- jim stricem Ferdinandom u Tirolu, koji je osnovao bogatu i dragocjenu zbirku umjetnina i starina u gradu Ambrasu kod Innsbrucka. Vec ta prevelika Ijubav za znanosti i umjetnosti smetala je Rudolfa mnogo pri vr- senju njegovih vladalackih zadataka. No jos vise prijecila mu je rad u javnome zivotu nje- gova plaha i tugaljiva cud, koja se je nakon opetovanih bolesti god. 1578. do 1581. izro- dila u posvemasnju melankoliju, te mu je oko god. 1600. pomracila i um. Sto je Rudolf jace poboljevao, sve je postajao nepovjerljiviji i neodlucniji. To je bilo tim gore, sto se nije nikad zenio, pa su se tako radjale smutnje radi pitanja, tko ce ga naslijediti u kralje- vinama i zemljama njegove prostrane drzavine. K tomu je Rudolf bio autokrata, koji ni za najljucih tjelesnih i dusevnih boli nije pustao krmila iz ruku. Tako je pod kraj njegova vladanja sve zapinjalo, narocito kad se je Rudolf napokon gotovo posve odijelio od svi- jeta, sve od straha, da ga tko ne umori! Namah sutradan iza otceve smrti imenovao je Rudolf pismom, izdanim u Regens- burgu 13. listopada 1576., svoga iza sebe najstarijega brata Ernesta svojim glavnim namjestnikom za Ugarsku dotle, dok on sam bude boravio izvan Austrije (quod cum sere- nissimus Ernestus archidux Austriae . . . frater et princeps noster charissimus, interim dum nos ab archiducatu nostro Austriae abesse contigerit, nostras vices, tanquam locumte- nens, in administrandis publicis privatisque nostri istius regni Hungariae negotiis gesturus sit), te je o tom obavijestio ugarskoga namjestnika i kancelara u Pozunu. Tako je nadvoj- voda Ernest, stolujuci redovno u Becu, preuzeo sve one poslove austrijske, ugarske i hrvatske, koje je dosad obavljao nadvojvoda Karlo za izbivanja svoga brata Maksimili- jana. Ali zato nije ni nadvojvoda Karlo, stolujuci u Qradcu, sasvim odnemario hrvatskoga kraljevstva, nego se je i dalje, vec radi sigurnosti svojih nasljednih pokrajina, brinuo za obranu hrvatske i slavonske krajine. Prema tomu je hrvatsko kraljevstvo od toga casa NADVOJVODA ERNEST. 325 imalo za pravo tri gospodara: zakonitoga kralja Rudolia, koji je nakon nekog vremena prenio svoju stolicu stalno u Prag, zamjenjivao je u iipravnim i politidkim poslovima brat Ernest, a u vojniCkim stric Karlo. I kralj Rudolf i oba njegova zamjenika svracali su u prvi kraj osobitu paznju ba§ na hrvatsko kraljevstvo. Ono nije vec od nekoga vremena imalo pravoga bana, jer se Juraj Draskovic i (laSpar Alapic bijahu zahvalili, a Krsto se Ungnad jo§ ne bijaSe c^sti pri- hvatio; a u to su bosanski Turci pod beglerbegom Ferhatom i njegovim sandzacima go- tovo dnevice pustosili i robili tuznu zemlju, nsstojeci da posve obladaju krajevima iz- medju Line, Kupe i Korane. Trebalo je stoga u jednu ruku izraditi u Carigradu, da se mir ili primirje sa sultanom Muratom HI. obnovi i utvrdi, a u drugu opet, da se krajina hr- vatsko-slavonska od neprestanih navala turskih obrani i osigura. Napokon trebalo je rijeSiti bansko pitanje u samoj Hrvatskoj. Wet 22. listopada 1576. bise pozvani Juraj Draskovic i Gaspar Alapic, da privre- meno vr§e banske poslove, dok Krsto Ungnad svoju sluzbu preuzme. Biskup Draskovic izjavio se je pripravnim, za sto bi 20. studenoga milostivo pohvaljen, ali Alapic kao da se je kratio. Bit ce da su i stalezi zazirali od banskoga namjestnika. No bilo je i drugih razloga, s kojih su i u Ugarskoj dosadanji castnici i sluzbenici smatrali, da ne mogu vr§iti svoje sluzbe. Ugarski kancelar i gjurski biskup Ivan Listh pisao je 21. prosinca 1576. nad- vojvodi Ernestu o tome ovako: »U ostalom sto se tice obavljanja posala, ne ce se od mene nista propustiti; ali ja bih htjeo vasu jasnost pokorno opomenuti, da sada svako po- slovanje smrcu njegova veli^anstva (Maksimilijana) stoji tako dugo prekinuto, narocito u stvarima pravde, dok sadanje veli5an- stvo svoje vjernezasebnimpismom ne obavijesti o smrti svoga prepoStovanoga roditelja, zatim da je vasoj prejasnosti za izbi- v a n j a svoga p o v j e r i 1 o u p r a v u. Tako je nekad uradio i pokojni kralj, kad je umro preblage uspomene car Ferdinand. Sve naime javne sluzbe sad su iz- praznjenc, a i prijasnji pecati neinaju nikakve krijeposti, te ih s\'i sudci sadanjemu velicanstvu s odrekom sluzbe moraju predati, a isto ih velicanstvo moze, ako mu se svidi, ponovo namjestiti* (ce- tcrum quod ad expeditionem negotiorum attinet, a me quidem nihil intermitteretur, sed serenitatem vestram humiliter admonere volui, omnem nunc expeditionem morte suae maiestatis pendere tamdiu interruptam, in rebus praesertim iustitiae, quamdiu moderna maiestas suos fideles de morte parentis sui colendissimi traditisque in hac sua absentia vestrae serenitati suis vicibus administrandis per singulares literas non fecerit certiores, quemadmodum ipsa quondam maiestas sua fecit, mortuo foelicissimae memoriae quondam imperatore Ferdinando. Omnia autem officia regni publica nunc vacant, neque sigillorum priorum aliquis est vigor, quae quisque iudicum modernae maiestati cum resignatione officii praesentare, ipsa vero sua maiestas ilia de novo, prout ei videbitur, constituere debebit). Kancelar je ovim pismom podsjetio, da bi trebalo svima javnima slu2benicima za- sebnim dekretima u ime novoga kralja podijcliti povlast za vrSenje posala, Sto bi namali zatim i provedeno. No neizravno opomenuo je on i na to, da bi nu2dno bilo sazvati ugarski sabor, te stale?Jma priobCiti smrt kralja Maksimilijana, kao i to, da je nadvojvodi Ernestu povjereno vrhovno namjestniCtvo u Ugarskoj za izbivanja kralja Rudolfa. Medjutim krall Rudolf, koji bi morao sam sazvati sabor te mu predsjedati, bio je u to zabavljen poslovima n NjemaCkoj i CeSkoj, pa tako bi odgodjen saziv ugarskoga sabora do njegova dolazka u Bee. Prijeka pogibao od Turaka gonila jc u to nadvojvode Ernesta i Karla, da se bar pobrinu za obranu hrvatskoga kraljevstva. Kralj Rudolf bijaSc doduSe sultanu Muratu III. navijestio, da je stupio na prijestolje, te je tom prigodom 25. prosinca 1576. opet obnov- 21* 324. KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Ijen mir na osani godina; ali taj mir nije kao iii prijasnji vrijedio za hrvatske zemlje. Stoga je nadvojvoda Karlo jos 28. prosinca 1576. iz Oradca putio vrhovnoga zapovjednika hrvatske krajine Ivana Auersperga, sta da sve iicini za obranu Bihaca; podjedno ga je pozvao, da nadvojvodi Ernestu predlozi zgodna covjeka za kapitana u Hrastovici, buduci da dosadanji kapitan Nikola Spalatin ne ce vise da sluzi. Nadvojvoda Ernest opet je zelio, da se sto prije sazove hrvatsko-slavonski sabor, te je u torn pogledu po ugarskoj kancelariji dao izraditi poziv na bivsega bana Gaspara Alapica, da razpise sabor, te da o torn obavijesti i Vida Haleka, zapovjednika slavonske krajine. Nalog na bana poslan bi iz Beca 26. sijecnja 1577. No vec 1. veljace upravili su iz Poziina namjestnik i jegarski biskup Stjepan Radecius i savjetnici ugarske komore na nadvojvodu Ernesta pismo, kao odgovor na njegov list od 25. sijecnja, u kojemu su iziozili razloge, poradi kojih se hrvatsko-slavonski sabor sastati ne moze. Prvo je, sto ondje nema bana (absentia bani), koji bi po starom obicaju (semper moris) sabor sazvao (bano iu- bente), te mu predsjedao. Nadvojvoda doduse misli, da bi to mogli uciniti prijasnji (prio- res) bani; ali je dvojbeno, da h ce se stalezi i redovi u toj stvari nalogu tih zamjenika pokoriti (an status et ordines regni illius sint vicegerentum ea in re requisitioni obtempe- raturi, dubium est). Stoga predlazu Radecius i drugovi, neka bi njegovo velicanstvo pismom pozvalo (designovanoga) bana, da se prihvati banske sluzbe. Druga zapreka sazivu hrvat- skoga i slavonskoga sabora po sudu savjetnika jos je zamasnija. Koliko se sjecaju, bivalo je dosad tako, da se je najprije obdrzavao ugarski sabor na koji su stalezi Hrvatske i Slavonije slali vazda svoje svecane poklisare. Tek nakon toga sabora sazivao je ban hrvatsko-slavonski sabor, na koji bi njegovo velicanstvo siljalo svoje komesare, pa je u njihovoj nazocnosti ono, sto je bilo za obce dobro i, za obranu domovine, ban predlagao, na sto su stalezi stvarali zakljucke, koji su se napokon njegovu velicanstvu na privolu i potvrdu posiljali. Ako bi se sada radilo protivno, to se je bojati, da bi se stalezi radi novo- tarije tuzili na krsenje svojih slobostina, te bi se onda malo iii nista moglo kod njih izraditi. Buduci pak da se radi o obrani tamosnje krajine, kao i o utvrdi Koprivnice, a to se, kako nadvojvoda kralju javlja, nikako ne moze vise odlagati, predlazu savjetnici, neka se ne sazove bas pravi sabor (diaeta generalis), nego kao neka zasebna komisija (com- misslonis specialis nomine) u grad Zagreb, gdje ce kraljevski komesari zajedno s bivsim banom Draskovicem i prizvanim velikasima i plemicima o svemu vijecati i odlucivati, sto bi bilo njima i domovini za spasenje. Jamacno po ovom savjetu odgodjen bi saziv hrvatsko-slavonskoga sabora, pa se je radilo, da hrvatsko kraljevstvo dodje do pravoga bana. Dne 14. ozujka 1577. zamoljen bi (jaspar Alapic, da se strpi, pa da vrsi banske poslove tako dugo, dok se drugi ban na- mjesti. Malo zatim, 2. travnja, obavijesten bi kralj Rudolf o razlozima, zasto Krsto Ungnad nije dosle prihvatio banske casti. Cini se pace, da je u to Ungnad trazio, da ga rijese banije, premda je ne bijase jos ni preuzeo. Kralj nije na to pristao, vec se je u svibnju i lipnju ponovo dogovara'.o, uz koje bi uvjete Krsto Ungnad ipak jednom primio namijenjeno mu dostojanstvo. Dok se je tako s Ungnadom pogadjalo, zapovjedio je 1. travnja nadvojvoda Ernest kao zamjenik svoga brata (vicesgerens sacratissimae caesareae et regiae maiestatis) bivsemu banu Qasparu Alapicu, da za 1. svibnja skupi u Zagrebu sabor kraljevina Hrvat- ske i Slavonije. Da bi se velikasi odazvali, razaslao je nadvojvoda na njih zasebne po- zivnice. Jednu je upravio i na kraljevskoga kapitana Simuna Keglevica. Sabor se je sa- stao na 4. svib.ija. Na torn su saboru kao komesari nadvojvode Ernesta iznosili predloge biskup Juraj Draskovic, vrhovni kapitan slavonske krajine Vid Halek, i napokon Servacije Teuffenbach. Rac'ilo se je poglavito o utvrdjivanju Koprivnice i drugih krajiskih mjesta u Slavoniji. Sabrani su stalezi izjavili, kako »z a sada n e m a j u u k r a 1 j e v s t v u n i k a- kvoga zakonitoga poglavara, naime bana s podpunom banskbm SABOR OD 4. SVIBNJA 1577. 325 V 1 a s e 11 (cum... iiiilliim pro prasenti in re^no habeaiit ic5i:itiiiimn inaj^ci.stratum, neinpe domiiiiim baniiin pleiiaria authoritate banali fiiriKentem). koji hi ncpokornike i ncmarnike mogao zakonito kazniti I sudove dao za drzavljane obdrzavati; stoga ne moKu nikakve radnje za krajine obecati, niti sto stalno odrediti, o ceniii sii takodier predali pismeni od- Kovor s pccatom kraljevstva gospodi povjercnicima. Uza sve to podjeljuju RO-spodinu banu Alapicii i njeRovu banovcu, kao i podzupanima i plcmickim sudcima p r i v a t ii u o v 1 a s t (privatam authoritatem), da sve zaostale radnje, prijc dozvoljene, tako za Koprivnicu kao i za ostala krajiSka mjesta, pod uobicajenim Klobama od nemarnika utjeraju. Jcdnako pri- vatno ovlaStuju i eksaktore, da poberii neuplaccnii jo§ ratnu dacu i dimnicu. Stalezima bilo je osobito stalo, da kraljevstvo dobije §to prije zakonitoga glavara. Stoga su izabrali tri zasebna poslanika. po imenu Petra Ratkaja, za- grebackoga kanonika Petra Heresinca, i viccprotonotara Ivana Petricevica od Miketinca, koji ce poci u Bee nadvojvodi Erncstu, a onda kralju Rudolfu, g d j e bi ga god zateci niogli« (ubi- cunque reperiri poterit). Tu ce oni prema instrukciji, koju im je sabor dao, i nadvojvodu i kralja moliti naj- prije za »zakonitoga glavara, naiine bana .s punom banskom V 1 a s c u« (pro legitimo maglstratu nempe domino bano plenaria authoritate banali fungente), a onda ce im prikazati ostale nevolje kraljevstva. Medju po- tonje spadala su i nasilja, pocinjena od krajiSkih vojnika tako u Hrvatskoj lao kao i u Slavoniji. Tako se je na samoni saboru tuzio Matija Deli na Ivana Auer- sperga i njegove sluzbenike u Stenic- njaku, da su mu silom ugrabili posjede oko rijeke Kupe. Plemi(^i iz Moravca tu- ii\i su opet vojnike slavonskoga vrhov- noga lapitana Vida Haleka, jer su im neprekidno pocinjali nasilja i Stete. Na- zoCni Halek morao je paCe obecati, da 6e nanesene §tete namiriti od pla6e tih vojnika, ako se ne bi sami s o§te(5enicima nagodili. Odaslanici hrvatsko-slavonskoga sabora boravili su prvih dana lipnja u BeCu. Okc 7. lipnja znalo se je ved za stalno, da ce Krsto Ungnad primiti bansku Cast, pak su zato zahtijevali, neka im se oznaCi vrijeme, kad iie biti namjeSten. Na to im je nadvojvoda Ernest ovako odgovorio: »Dan i rok za uvod iK)voga bana, dok ne stigne odgovor od njegova veliCanstva cara, ne moie se odrediti. Stoga ostaje nadvojvoda kod svoga pr- va§njega odgovora, te misli, kako je suviSno, da odaslanici dulje ovdje ostanu i troSe. Clin se njegovo car.sko vcliCanstvo odluCi, priobCit ce se pismeno odgovor stalezima, tc 6e se na svaki naCin pospjeSiti i uvod reCenoga bana i placa vojnicinia. Njegova jasnost ne 6c glede te stvari u svojoj revnosti ni§ta propustiti, veC de ju blagonaklono promicati.* Me- djutim uza sve to morao je QaSpar AlapiC vrSiti banske poslove jo§ nckih sedam mjeseci. KRALJ I CAR RUDOLF. Crtao De Bry, Iz Boissardova djela: logia« od god. 1607. »Chrono- 326 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Dok se je pitanje o popunjenju banske stolice oteglo preko reda, trsio se je nadvoj- voda Karlo u Qradcu svima silama, da se bar obrana krajine valjano i stalno uredi. Bilo je to tim potrebitije ne samo stoga, sto su brojne prijasnje odredbe u torn pogledu ostale slabo ili nikako provedene, nego i zato, sto su Turci bas u ono vrijeme stall uredjivati svoju krajlnu prema Hrvatskoj, Slavoniji 1 Ugarskoj. Osoblto su se Izticali beglerbeg 1 sandzaci bosanskoga vllajeta, kojl su u Llcl, Krbavi 1 Korenlci stall podizatl razvaljene gradove, te Ih utvrdjlvall. Tako su u svlbnju 1577. podigli iznova grad Peruslc, a htjell su jednako ucinltl i s Bagom u Podgorju, da ih nlje pretekao senjskl kapitan Caspar Rab, kojl je taj grad obskrblo posadom, te ga prlkloplo svojoj kapltanljl. Oko obnovljenlh gradova i tvr- dlnja naseljlvall su Turcl Iz nutarnjih krajeva svojega carstva sUa Vlaha, kojl su im bill provodlci i neredovita vojska za njlhovlh provala u krscanske oblasti. Tako javlja nad- vojvoda Ernest kralju Rudolfu Iz Beca 3. lipnja 1577., kako su Turcl radl nehaja vrhov- noga kapitana hrvatske krajine Ivana Auersperga naselili u Llcl Vlahe u dvadeset gra- dova, na Sto je Rudolf plsmom iz Vratislave 7. lipnja Izdao nalog, da se moraju ti Vlasl opet protjeratl. Kroz cltava dva mjeseca (lipanj 1 srpanj) pripravljalo se je sada podu- ze(5e, kojim bi se to izvrSilo; all nema vijesti, da je kraljev nalog proveden. Medjutim je nadvojvoda Karlo po ovlasti kralja Rudolfa od 16. sijecnja 1577. radio o velikoj osnovi za uredjenje citave krajine, ne samo hrvatske 1 slavonske, nego i ugarske na sjeveru Drave. Po njegovu predlogu odluceno bi, da se za 1. s r p n j a 1577. sazove u Be5 veliko povjerenstvo iz svih zemalja kraljevih, pace iz njemacke drzave, koje ce se ozbiljnije baviti krajiskim pitanjem, nego §to je dosad bivalo. All povjerenstvo sastalo se je tek oko 5. kolovoza, te je ostalo na okupu do 24. rujna. Zapisnici toga povjerenstva obasezu dva debela svezka od 365 1 179 listova, te podaju bogatu gradju za poznavanje tako kraljevske, kao i turske krajine u ono vri- jeme.* Za razprava izticali su se osobito povjerenici nadvojvode Karla i nutarnjo-austrij- skih pokrajina. Oni su izlagali, kako je krajina u obce nedostatno uredjena, kako se voj- ska slabo placa, pa je stoga prinudjena, da cetuje i plijeni, 111 opet obranu povjerenih joj gradova napusta. Da se svima nedostatcima doskoci, potrebito je nada sve, da s e kra- jina r a z d i j e 1 1, doticno hrvatsko-slavonska krajina od ugarske odijeli. Za hrvatsko- slavonsku krajlnu, koja bi se povjerila nadvojvodl Karlu, dosadanja su obranbena sred- stva posve slaba. Na slavonskoj krajini, koja je duga 12 mllja, imade tek 1972 placena voj- nika, koji brane 9 mjesta, te primaju godisnju placu od 103, 614 forinti. Trebalo bi vojsku znatno povisiti, naime na 3058 momaka, kojl bi branill 26 utvrdjenih mjesta, a to bi sta- jalo 165.684 forinta na godinu. Jednako treba ojaCati i posade na hrvatskoj krajini, koja * Prema hrvatskoj krajini drzali su tada Turci 3700 pladenih vojnika i velik broj ne- placenih Ceta (Vlaha). Placeni vojnici bili su razmjeSteni u ovim gradovima: Krupa (300 konjanika i 400 pjesaka), Buzin (50 k. i 130 p.), Cazin (50 k. i 130 p.), Kostajnica (400 k. i 200 p., k tomu 50 martolosa), Novigrad (200 k. i 200 p.), Udbina (300 k. i 500 p.), Bunid (100 k. i 100 p.), Borieevac (70 k. i 100 p.), Ostrvica (60 k. i 150 p.). Neplacenih vojnika (Vlaha) bilo je sva sila oko Kamen- grada i Bilaja. Prema slavonskoj krajini drzali su 2863 placena vojnika i dvaput toliko nepladenih martolosa i predavaca. Placeni vojnicl bili su razmjesteni po gradovima pozezkoga i pakraSkoga sandzaka. U pozezkom bila je glavna posada u Pozegi (300 konjanika i 50 pjesaka) i u Virovitici (300 p. i 300 k.); u ostalim gradovima (Brezovica, Sopje, Valpovo, MikloS, Orahovica, Slatina, Vo5in, Kamengrad) bilo je po 50 do 180 vojnika. U pakraSkom sandzaku stajala je najveda posada u samom Pakracu (60 k. i 80 p.) i Kraljevoj Velikoj (57 k. i 90 p.); u ostalim gradovima (Zdenci, Pod- borje, SiraC, Stup5anica, Dobra ku6a, Zeljezno MedjureCje, Cernik, Qranica i Moslavina) bilo je po 30 do 109 vojnika. Turci su dakle protiv hrvatske i slavonske krajine mogli svaki 5as podici preko 6500 pla- denlh (redovitih) vojnika i dva put toliko martolosa i predavaca. Turska krajiSka vojska prema ugarskoj krajini brojila je po istom izkazu preko 45.000 ko- njlanika i pjeSaka. POVJERENSTVO U BECU (5. KOLOVOZA DO 24. RUJNA 1577.). 327 ""je diiga 36 milja, i gdje ima 52 do 70 gradova, koji se moraju braniti. Stoga treba ovdje pla- cenu vojsku od 2757 Ijudi povisiti na 3800 momaka, §to bi mjesto dosadanjih 148.988 fo- rinti na godinu staj^lo 240.168 forinti. Citava dakle vojska na hrvatsko-slavonskoj krajini brojila bi 6858 momaka, kojih bi uzdrzavanje kroz godinu dana stajalo 405.816 forinti. Suvise moraii bi se toliki gradovi obnoviti, popraviti i utvrditi, i sto je glavno, dovoljno obskrbiti topovima, puskama, puscanim prahom i olovom. Nutarnjo-austrijske pokrajine ne mogu namiriti sav taj ogromni troSak; stoga treba, da ih i car i kralj Rudolf pomade od ratne pripomoci, koju prima od njema5koga carstva. Povjerenici zahtijevali su prema tomu od cara i kralja, da on prinosi 140.000 forinti na godinu za uzdrzavanje tih krajina, a osim toga da iz carske komore pla(ia 60.000 godisnjih forinti za bansku cetu. Rudolf se je neko vrijeme otimao tima zahtjevima. jer da imade i onako godisnji manjak od 471.297 forinti (sav njegov prihod od nasljednih zemalja zajedno s Ugarskom brojilo je godisnjih 596.492 for., a pripomo^ njemacke drzave 600 000 forinti, svega dakle 1,196.492 for., — dok je troSak iznosio 1,667.789 forinti); no poslije je ipak pristao na prinos od 140.000 forinti od njemadke drzavnc pripomoci, kao i na svotu od 30.000 forinti za bansku cetu od 300 konja- nika i 200 pjesaka. Povjerenici nutarnjo-austrijskih zemalja predlagali su nadalje: 1. da se nadvojvodi Karlu prepusti hrvatsko-slavonska krajina s punom vlasti; 2. da svi vrhovni i ratni kapitani budu njemu odgovorni; 3. da krajiske cete budu sastavljene §to vi§e mo- guce od zitelja nutarnjo-austrijskih zemalja; 4. da hrvatski ban bude nadvoj- vodi pokoran u ratnim poslovima, — 5. dasesastavipopissvihnad- vojvodi predanih utvrdjenih mjesta na krajini; 6. da se pripomoc nje- macke drzave tocno prema dogovoru izplacuje; 7. da car i kralj ocituje, §to kani 5initi, ako bi planuo ocit rat (s Turcima); 8. da car i kralj obskrbljuje krajinu ratnom zairom i ognjenim oruzjem. Dok je povjerenstvo vijecalo i razpravljalo, dosao je car i kralj Rudolf nakon bo- ravka od deset mjeseci u Njemackoj, Ceskoj i Slezkoj napokon u Bee. Njegov dolazak u dosadanju prijestolnicu Habsburga smatrali su znamenitim dogodjajem, tako da ga je i hr- vatski Ijetopisac Vramec posebice zabiljezio ovim rijecima: »1577. Ovo vreme cesar Ru- dolfus p e r V i c dolje v Bee, cesarom buduci, dojde.« Car i kralj bija§e majku Mariju ostavio u Pragu, pa poSao kopnenim putem u Linz. odakle je Dunavom na brodovima do- plovio u Bee, gdje su ga brat Ernest, austrijsko plemstvo i varoSani osobito (iastno (ex- quisitissimo honore) doCekali. I bilo je skrajnje vrijeme, da dodje, jer je narod u Ugarskoi bio vec nezadovoljan, §to nije sve dosad sazvao sabora. Jo§ 29. svibnja 1577. pisao je ugarski namjestnik i jegarski biskup Stjepan Radetius (Radeczy) iz Po2una nadvojvodi Crnestu: »Cujem da se u svima zupanijama potajno razpravlja o zadacama dojdu(iega sa- bora, kojima je jezgra: vjera, palatin, kraljevska vlast. Vjera, da ju moze svatko po volji izpovijedati. Palatin, da ga izaberu po starom obiCaju, jer je on najpodesniji da ugadja svim pohotama njihovim. Kraljevska vlast, da se novim zakonima tako stegne i oslabi. pa da se cini, kako oni (stalezi) ne zavise od kralja, nego ^kralj od njih. Govore naime: treba se uprijeti sada na poCetku, pa 6e biti vrlo lako skloniti mladoga cara i kralja . . . Tomu ce njegovo veliCanstvo lako stati na put, ako oru2ano dodje u Poiun.« Nakon mnogih priprava i dogovora sazvao je kralj Rudolf pismom iz BeCa od 2. rujna 1577. ugarski sabor u Po2un za 16. listopada iste godinc. U pismu javlja najprije smrt otca Maksimilijana, a zatim se opravdava, kako radi preSnih posala u NJemaCkoJ i zemljama (^e§ke krune sve dosad nije mogao sazvati sabora. Medjutim ugarski se sabor ipak nije u odredjeno vrijeme sastao. NeSto radi kuge, koja je u Po2unu bjesnila, a neSto s drugih zamaSnih uzroka odgodio je kralj sabor najprije na 15. studenoga. onda na 1. prosinca. i napokon na I. veljaCe 1578. Da se izaberu poklisari za ugarski sabor, sastali su se staleii Hrvatske i Slavonije na sabor u Zagrebu 1. listopada 1577. Sazvao ga je po nalogu kraljevu (ad mandatum... caesareae et regiae maiestatis) GaSpar AlapiC, koji se joS uvijek banom naziva. Za poklisare 328 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). bise izabrani lektor zagrebacki Petar Heresinec i protonotar Ivan Petriccvic. Njima bi uz ino povjereno, da tocno obavijeste kralja o dugotrajnoj parnici izmedju Mate Kegle- vica i Mihajla Sekelja radi Krapine. Inace se je na saboru razpravljalo tek o raznim tuz- bama i upravnim stvarima, kao o tuzbi banovca Vladislava Bukovackoga protiv udove bana Petra Erdeda. Odluceno bi jos, da viceprotonotar smije izdavati sudbene spise pod autenticnim banskim pecatom u ime bana Alapica. Napokon bi ustanovljen postupak s onima, koji se krate namiriti dimnicu. Tek sto se je sabor razisao, stizavale su tuzne vijesti iz hrvatske krajine. Nakon cestih provala turskih u srpnju i kolovozu, kojom su prigodom stradali krajevi oko Ste- nicnjaka i Kneje, pa oko Bihaca, spremio se je Ferhatbeg u rujnu, da ide osvajati krajiske gradove. Tromi i vojskom slabo obskrbljeni vrliovni kapitan Ivan Auersperg kao da je sustao, a vrstni senjski kapitan Caspar Rab boravio je u Becu, gdje je 4. listopada izvjes- civao o stanju svoje kapitanije, Caspar Alapic bijase jos 7, rujna javio u Bee, kako se bo- sanski Turci silno spremaju, i kako je preslab, da bi im odolio. I zaista je Ferhatbeg kupio vojsku kod Udbine, gdje mu se je 23. rujna pridruzio hlivanjski i kiiski sandzak. U Senju su nagadjali, da ce udariti na Bihac; ali Turci su prosli pokraj Bihaca prema gradovima Buzinu i Cazinu, koje bijahu prosle godine zauzeli, pa ce osvajati preostale gradove do rijeke Cline. Vrhovni kapitan Ivan Auersperg potekao je na to iz Podbrizja na Kupi, gdje je jos 29. rujna stajao, u Stenicnjak, koji se je tada smatrao glavnom utvrdom u onim krajevima, aU je dosao prekasno, jer su Turci vec 29. rujna bili zauzeli gradove P o d- z V i z d, obje Kladuse, Sturlic, Ajtic-gradiPeci Mihajla Turka, kojih su ka§te- lani i strazari ostavili svoja mjesta, jer nijesu vise mjeseci primih hrane ni novaca za na- bavu hrane. Iza toga udarili su Turci i na H r e s n o, ali se je taj grad srecno branio. Ivan Auersperg, koji je 30. rujna bio u Stenicnjaku, mogao je jedino raditi o torn, da Turci dalje ne osvajaju. Dne 3. listopada javlja on iz Stenicnjaka, da je kapidzipasa Ferhatbegov na- kon zaludna jurisa na grad Smrckovic (na izvoru Cline) sa 5000 Ijudi 2. listopada udario na krajeve oko Korane, te ugrabio sila blaga; u isto vrijeme provaljivao je hlivanjski pasa prema Kupi, valjda da pohara Turopolje. No ondje stajao je u Vukovini ban Caspar Alapic, koji bijase namah nakon svrsena sabora, cim mu je Ivan Auersperg javio o padu grada Podzvizda, pozvao sav narod Hrvatske i Slavonije na oruzje, te se zajedno s banskom cetom utaborio kod recenoga grada, da zastiti Pokupje i oblasti do Save. Medjutim je Fer- hatbeg stao udarati na znamenito Cvozdansko. Dne 6. listopada javlja Ivan Auersperg iz Stenicnjaka kranjskim stalezima, kako se je iz Cvozdanskoga prosuljao kroz tursku voj- sku jedan krscanski vojnik, te saobcio, da Turci vec tri dana podsjedaju Cvozdansko, pa da ne ce izpod njega otici, dok ga milom ili silom ne predobe. Sam Ferhatbeg stoji s veli- kom vojskom kod Novigrada, te gradi most, koji je i prije stajao, ali je bio los. Kapitan nadalje jadikuje, kako je prava sramota, da se toliki gradovi Turcima prepustaju. On sam ne moze ih obraniti, jer od njegovih 600 konjanika jedva polovica kcd njega sluzi, a ni ti ne ce da ga sluSaju. Turaka nasuprot imade 6000 momaka. Kraj takih prilika zapusten bi i grad B o j n a, jer je zapovjednik njezin Taubenhauser poslao svoga desetnika u Ljubljanu za pomod, ali je nije dobio. Jamacno 6e propasti i sam Bihac. Ban Caspar Alapic javlja opet u svom odgovoru stajerskim stalezima iz tabora u Vukovini 15. listopada, kako se sve vise vojske oko njega kupi, i kako je gotov pomoci, ako se sto protiv Turaka po- duzme. Podjedno saobcuje tuznu vijest, da su Turci opet osvojili jedan znameniti grad, po imenu S r a c i c e (castrum Zracycze . . . non modice existimacionis), koji je pripadao bi- skupu zagrebaCkomu Jurju Dra^kovidu. Ferhatbeg nije se ovaj put zadovoljio otetim gradovima, veC je ratovanje nastavio i kroz zimske mjesece. U prvoj polovici studenoga doSao je Ferhatbeg sa svojim kapidzi- pasom i velikom vojskom pod grad O s t r o z a c, koji je spadao pod bihacku kapitaniju, i koji je branio porkulab Ivan Bogdanid. Bihacki kapitan Scbastijan Lamberg nije mogao gradu pomoci, pa tako je Ostrozac 13. studenoga nakon zestoka juriSa pao Turcima u PAD GVOZDANSKOOA (13. SUECNJA 1578.). 329 rukc. Naroda bi torn zRodom mnogo zasuznjeno i posjeceno; porkulab Bogdanic s ncko- liko Ijudi spasio se je sre^no i sklonio u Bihac. Slavodobitni Ttirci htjedose sada jurisem uzeti i grad Izacic, ali bi§e suzbijeni. Ferhatbeg nije krScanima dao ni odahnuti. Dne 3. prosinca osvanula je turska ceta pred Ledenicama u Vinodolu, te bi grad bila osvojila, da je zitelji nijesu kamenjem suzbili. Namah poslije toga do§li su Turci pod grad Z r i n j, nekadanju stolicu i djedovinu kne- zova Zrinskih. Qrad je bio dosta Cvrst, opasan trostrukim zidom, ali kastelan gradski Pe- tar Kamenjaii bio je slab i plasljiv Covjek, te je vec nakon prvih topovskih hitaca stao s Ferhatbegom ugovarati o predaji grada. Ferhatbeg obeca njemu i posadi Slobodan odla- zak, na sto mu 20. prosinca 1577. grad predadose. Ferhat ipak nije odrzao rijeCi, vec je Kamenjana zarobio i poslao u Bosnu. Padom Zrinja zaprijetila je skrajnja pogibao gradu Qvozdanskomu i majda- nima kod njega. Qvozdansko bilo je sada sa sviju strana opasano turskim gradovima (Zrinj, SraCica, Bojna, Buzin, Novigrad na Uni), tako da mu se ni odkuda nije moglo pomoci. Neke torske cete stajale su pod gradom jo§ od listopada, a oko Bozica dosao je preda nj sam Ferhatbeg s velikom vojskom, te ga je opasao sa svih strana. Poveo je sa sobom i 1000 bosanskih obkopara. Qrad- ska posada brojila je samo 300 momaka pod kapitanima Doktorovicem, Nikolom Ozegovidem i Andrijom Stepsicem. U gradu bilo je malo hrane i vode, pa i ratne zaire; po- sljednji put bija§e ga obskrbio mjeseca kolovoza Ignjatije Moskon na tri mjeseca. Stoga se je naskoro u gradu pojavila velika bijeda radi glada i zedje. Posada je redom jela svoje pse Cuvare, dok joj posljednja dva nijesu Turci otrovali. Ferhatbeg pozvao je posadu, da se predade; ali ona mu je odvratila, da voli izginuti, nego se osramotiti. Prvi juri§ na grad u^injen bi 10. sijeCnja 1578., ali ga branitelji junacki suzbiSe. Jednako bi§e suzbijeni turski juriSi 11. i 12. sijecnja. Iza posljednjega juri§a ostalo je u gradu samo 25 do 30 zivih branitelja, a i ti bijahu izmuCeni gladom i zedjom, a jamacJno bijahu mnogi i ranjeni. Ferhat odredio je posljednji juri§ za nod od 12. na 13. sijednja. No oko ponoci utrnuSe u gradu svjetla i strazarske vatre; stoga je Ferhat slutio varku, te je juris odredio za jutro. U to je svanulo jutro u ponedeljak 13. sijeCnja. Turci se spremiSe na juriS, te se polako priblizavahu gradu. No u gradu bilo je sve tiho: niti je puSka planula, niti se je koji branitelj pokazao na gradskome zidu. Sad su Turci razbili vrata i provalili u grad. Po dvoriStu, trijemovima i odajama leiala su mrtva tjelesa hrabrih branitelja, ogrezla u krvi od zadobivenih rana. Neka opet bila su ditava, ali bli- jc'da i suha bez daha i ^ivota. Ti su poginuli od gladi, s^edje i tefkoga napora. U gradu nijesu Turci naSli ni zere hrane ni kapi vode. Taj stra§ni prizor kosnuo se je Ferhatbega tako, da je mrtve branioce Qvozdanskoga po krSdanskom obredu dao sahraniti. Zatim je razorio majdane, zatrpavSi jame i uniStivSi naslone. Tako propade znameniti rudnik srebra u Hrvatskoj, u kojem je neko vrijeme bila i kovnica srebrenih pjeneza. Ba§ ti straSni udarci, koji su stigli hrvatsko kraljevstvo, te koji su nemilo zaprijetili takodjcr Kranjskoj i Stajerskoj, potakli su i nadvojvodu Karla i kralja Rudolfa, da se po- zure. pa da .^to odluCna uCine za dalnji obstanak hrvatske krajine. Zaklinjao ih je i biskup Juraj Draskovic, koji je u listopadu boravio ii BcCu, pa je onda na povratku iz Vara2dtna 5. studenoga pisao kralju Rudolfu pismo, u kojem ima i ovo mjesto: »Kad sam juCer u ve- Cer stigao u Varaidin, zatekla me je novina, da su Turci kaSteo Mazin u topuskoj opatiji. NADVOJVODA ERNEST. Po medaiji, koju je skovao Antonio Abon- dio oko 1577. Iz djeia •Portratmedaillen des Erzhauses Oester- reich. Wien 1896.« 330 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). sto sam ga protiv Bosnjaka podigao, spalili, te nesrecnike, koji su ondje obitavali, sa svim imanjem njihovim odveli. Stoga opet najpokornije molim vase velicanstvo, kako sam vec i prije cinio, neka dade na portu turskoga sultana pisati tuzbu o tolikim navalama, koje Bosnjaci protiv mira cine. Inace sumnjam, da ce ti neprijateljski susjedi prestati pusto- senjem krajine.« Biskup imenuje nadalje neke muzeve, koje bi kralj mogao izabrati za po- slanike za Carigrad. Medju njima preporuca i Stjepana Kapitanovica, koji doduse nije pis- men, ali je uman, hrabar i rjecit, te vjest tako magjarskom kao i hrvatskom jeziku. Medjutim se je i nadvojvoda Karlo, kojega bijase kralj Rudolf pismom, izdanim u Becu 12. rujna 1577., zamolio, da vec nakon dva mjeseca ili bar 1. sijecnja 1578. preuzme upravu (administration) hrvatsko-slavonske krajine (a ne tek 1. ozujka 1578., kako je u svom pismu od 13. kolovoza 1577. izjavio), stao ozbiljno pripravljati za svoju buducu tezku zadacu. A da bi je lakse mogao izvesti, trebalo mu je izdasne i svestrane pomoci od pokornih mu pokrajina, pa je stoga sazvao sabor (ili bolje zemaljske odbore) svih svojih pokrajina (Stajerske, Koruske, Kranjske i Qorice) za 1. sijecnja 1578. u grad Bruck n a M u r i (u Qradcu bjesnila je tada posast). Tocno u odredjeno vrijeme naslo se je na okupu 45 zastupnika recenih pokrajina. Cini se, da je bilo i nekih zastupnika iz Hrvatske i Slavonije (Petar od Druskovca), da pomazu svojim savjetom. Na saboru se je mnogo razpravljalo o vjerskim prilikama, te su protestanti, koji se bijahu u nutarnjo-austrijskim pokrajinama dosad jako razsirili, trazili, da im se zajamci sloboda vjeroizpovijedanja. Po- red toga vijecalo se je poglavito o krajini. Sam Karlo trazio je, neka mu zastupnici po- tanko izloze, kako bi se hrvatsko-slavonska krajina u buduce imala braniti, zatim neka ustanove prinose nutarnjo-austrijskih pokrajina za krajinu, a napokon neka iznesu svoje predloge o utvrdi i obskrbi krajiskih gradova. Vijecanja sabora trajala su preko dva mje- seca, te su zastupnici Karlu dozvolili gotovo sve, sto je trazio. Vec 1. veljace predali su nadvojvodi obranbeni red (Defensionsordnung) za same nutarnjo-austrijske zemlje, po ko- jemu bi se imala sva za oruzje dorasla momcad u Stajerskoj. Kranjskoj, Koruskoj i Qorici popisati te u oruzju vjezbati; svaki trideseti momak od popisanih imao bi se pozvati u sluzbui dobro naoruzati, te na krajinu odpremiti, gdje ce po tri mjeseca izmjenice sluziti; svaki deseti momak opet od popisanih neka se drzi u zemlji kao rezerva. Ako nadvojvoda sam podje u rat, mora sve s njime ici; bisknpi i prelati moraju poslati po jednoga izvjez- banoga ratnika. Dne 1. ozujka predali su zastupnici nadvojvodi svoj zakljucak o stanju vojne snage na hrvatskoj krajini, po kojem bi se imalo ondje uzdrzavati 1315 haramija, 500 husara, 300 strijelaca na konjima i 320 njemackih vojnika, svega 2435 momaka uz godisnji trosak 160.848 forinti. Za slavonsku krajinu odredjeno bi: 200 arhibusira i 400 husara, 350 njemackih vojnika i 1750 haramija, svega 2700 momaka uz godisnju placu od 152.496 for. Nadvojvoda zahtijevao je nadalje od sviju cetiriju pokrajina za uzdrzavanje hrvatsko- slavonske krajine godisnji prinos od 548.205 forinti i to bar za prvu godinu, tako, da bi §tajerska dala jednu polovicu, a drugu polovicu ostale tri pokrajine. Od te ogromne svote upotrebilo bi se osim za vojnicke place (312.354 forinta) jos 135.400 for, za gradjevine, 50.000 for. za artileriju, 25.000 for. za provijant, i 25.451 for. za ratno vijece. Zastupnici bi- jahu naime zakljucili, da nadvojvoda ustroji u Qradcu zasebno ratno vijece za hrvatsko- slavonsku krajinu; u to bi vijece birala Stajerska tri clana, a Koruska i Kranjska po dva. Osobito su se zastupnici brinuli za utvrde krajiske i njihovu obskrbu. Tako su za- kljucili, da se s vec pripravljenim novcem podigne jedna nova velika tvrdjava na hrvatskoj krajini, a obstojece vec da se poprave. Za to bi odredjena svota od 420.000 for, Neka se zatim pozove zagrebacki kaptol, da nadvojvodi predade grad Sisak. Nadalje neka se utvrdi Hrastovica, a za 8000 for. neka se sagradi nova strazarnica izmedju Siska i Hrastovice. Za gradove uz Qlinu dozvoljen bi trosak od 20.000, za Bihac 20.000, za gra- dove izmedju Bihaca i Senja 5000, za Slunj 5000 for. Buduci da je Hrastovica znamenito mjesto, treba u nju smjestiti osobito vjesta i hrabra kapitana. U Bihacu treba urediti oru- zanu i barutanu; suvise treba naciniti most od ladja, te ga od Krskoga u Kranjskoj dopre- NADVOJVODA KARLO POSTAO UPRAVITELJ KRAJINE (25. VKLJACE 1578.). 331 miti u Sisak. Hranu treba dobavljati iz Metlike, Crnomlja i Qradca na Kupi, te ju voziti u Ogulin, gdje ce se urediti kruSne peci, u kojima ce se peci kruh za Bihac, Slunj, ModruSe, Jesenicu, Dabar, Mutnik i Trzac. Izdali su jos nacrt naputka za ratno vijece kao i za rat- noga blagajnika. Kod namjc§tanja vi§ih castnika za krajinu vaija se najprije obazirati na sposobne Ijude iz nutarnjo-austrijskih zemalja. Zastupnici nadali su se za stalno, da ce se hrvatsko-slavonska krajina, kad se tako uredi, moci sigiirno obraniti, a narod hrvatski, koji se ie na sve strane selio, da ^e se u svoju starii postojbinu povratiti. Nadvojvoda Karlo bio je oso- bito zadovoljan zakljuccima sabora u Brucku, te je vecinu njih prihvatio, a neke preinacio. Jos za vrijeme sabo- rovanja rijesio je on dosadanjega vr- hovnoga kapitana Jirvatske krajine Ivana Auersperga sluzbe, te je 8. sijecnja 1578. mjesto njega imenovao Ivana Ferenbergera. Vramec zabiljezio je tu promjenu na kraju svoje kronike ovim rijecima: »1578. Qospodin Ivan Auersperg ostavi ge- neralsku kapitaniju hrvatske i daima- tinske pokraine, to isto leto. Qospodin Ivan Feremberger od Karola hercega be postavljen general na hrvatskoj i dalmatinskoj krajine.« Novi general hrvatske krajine Ferenberger von Auer bio je rodom iz Tiroia, a sin ubogih i priprostih roditelja. U 19. go- dini stupio je u vojniCku sluzbu, te je 1540. pod Budimom dopanuo turskoga robstva. Izkupiv§i se nakon Cetiri mjeseca, vojevao je za cara Karla V. u Italiji, gdje se je osobito proslavio, za §to mu je car god. 1545. podijelio plemstvo. Qodine 1566. vojevao je u Ugarskoj, a poslije ga je (oko 1574.) car Maksimilijan imenovao senjskim kapitanom. Tu je zadavao straha Tur- cima i MIetcima. Bududi da su ga Mletci kod cara opadnuli, preSao je u slu2bu k nadvojvodi Karlu, gdje je bio kapitan dvorske stra2e i zapovjednik iedne Cesti Stajerske zemaljske vojske. Sada ga je napokon, starca od 67 godina. zapala teika zadacia, da uz vrlo zaslufnoga generala slavonske krajine Vida Haleka bude naj- jaCa podpora svom gospodaru pri urcdjenju krajiSke obrane. Kraij je Rudolf malo zatim pismom, izdanini u BeCu 25. veljaCe 1578., konaCno svome stricu Karlu po- vjerio vrhovnu upravu hrvatsko-slavonskekrajine, temuje podjcdno u istom pismu izdao obseian naputak iii instrukciju. U re^enom pismu oCituje kralj Rudolf, kako je obilatn zaokupljen poslovima njemaCkoga carstva i drugih svojih zemalja. i kako se ne rnoie baviti poslovima krajine. koja je od njegove stolice suviSe udaljena: pa je stoga odlu^io. povjeriti sve krajiSke poslove dvjema uglednim i vrstnim glavama. i to tako, da jedna upravlja poslovima krajine od Drave do Jadranskoga mora u Hrvatskoj i Slavouiji, IVAN hERENBERQER prvi vrhovni kapitan hrvatske krajine, koji je stolovao u Karlovcu (1578.— 1579.). Iz djela »Annales Ferdinandei*, koje je sastavio Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.). 332 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). a druga od Drave do Erdelja u Ugarskoj. Upravu (administration) hrvatsko - slavonske krajine preuzeo je najljubeznije stric nadvojvoda Karlo, dokle bade kralju pocudno, a njemu moguce i snosljivo (alls lang unnss wohlgefiihlig und seiner Lieb erschwinglich und er- traglich seyn wirdet), a ugarsku krajinu povjerio je kralj svomu bratu Ernestu. U daljem naputku moli kralj nadvojvodu Karla, da radi sporaziimno i slozno s Ernestom, pa da se uzajamno poniazu u potrebi. Zatim izbraja prava i duznosti Karlove kao vrhovnoga zapo- vjednika hrvatsko-slavonske krajine. Najprije »iu je ozbiljno nastojati, da se odrzi mir s turskim sultanom, pa zato ne smije dopustiti, da krajiske cete udaraju na turske oblasti. Jedino smiju Turke, kad u krscanske krajeve provale, odbijati, progoniti i plijen im oti- mati. Nadvojvoda nadalje ne smije se upustiti u o t v o r e n obranbeni rat ili navale bez privole kraljeve. Karlo moze nadalje imenovati generale, kapitane i druge castnike za krajinu, ali mora o torn prije kralja obavijestiti Radi lakse obrane krajine dozvoljava se nadvojvodi, da sastavi zasebno ratno vijece. Za uzdrzavanje i obranu tako nutarnjo-austrij- skih zemalja kao i krajine prepusta kralj nadvojvodi sve prihode i dace njegovih zemalja, pace mu obecaje i prinos od njemacke drzave. No najzamasnija je odredba, po kojoj imadu »takodjer i ban Slavonije i Hrvatske sa svim svojim podre- djenim cetama, kao i stalezi tih zemalja, paipu ckiustanakHrv a t- ske i Slavonije, kolikosevojnickih poslova tice, biti u ime kra- Ijevo upuceni na nadvojvodu, dok ce u drugim (stv'arima) na Ru- dolfa kao na ugarskoga kralja cekati i gledati« (also solle auch der f^n.an in Windischland und Croaten mit alien seinem untergebenen kriegvolkh, item die s^finde derselben lannde, gleichfalls des Windischen und Croatischen landes aufboth, soviill das kriegsweesen antrifft, in unsern nahmen an sein Lieb gewisen seyn, sonst aber in andern auf unss, alss khonig in Hungarn, wartten und sehen). Prema toj ovlasti izdao je nadvojvoda Karlo vec 11. ozujka 1578. naputak za svoje dvorsko ratno vijece u Qradcu, dok je nesto malo prije (1. ozujka) dao u hrvatskom jeziku sastaviti »sluzbeni zakon« za pjesake (haramije) i konjanike (husare), koji sluze na hrvatskoj i slavonskoj krajini. Prve polovice sijecnja 1578. rijeseno bi napokon i bansko pitanje tako, da je kralj Rudolf imenovao banom Krstu Ungnada, s kojim se je preko dvije godine o tom do- govaralo. Dne 25. sijecnja trazi Ungnad komesare, koji ce ga na saboru uvesti u bansku Cast. Instalacioni sabor sastao se je u gradu Zagrebu 5. veljace 1578., cast kraljevskih ko- mesara vrsili su biskup Juraj Draskovic i stajerski plemic Krsto od Kunsperga. Kako sa- borski zapisnik kaze, stalezi su jednodusno (pari voto) primili novoga bana, na sto je on pred recenim komesarima i stalezima po hvaljenom starom obicaju kraljevstva svecano polozio uobicajenu prisegu (qui dominus banus coram praescriptis dominis commissariis statibusque et ordinibus regni veterana laudabili consuetudine solemniter solitum praestitit iuramentum). Ako je vjerovati zapisniku, to su se stalezi posebice zahvalili kralju, §to im je na njihove vrlo brojne prosnje i zapomaganje (ad plurimas supplicaciones et interces- siones) vec »dugo zudjenoga« (iam diu desideratissimum) Ungnada imenovao za bana. Sabor je dva dana ostao na okupu. Nov! ban imenovao je svojim banovcem S t j e- pana Oregorijanca, podijelivsi mu podjcdno cast zupana zagrebackoga i krizevac- koga. I taj je polozio prisegu pred saborom, na Sto mu ban i stalezi prepustise, da po starom obicaju (more alias consueto) izmedju uglednijih plemica izabere podzupane recenih zupanija, koji ce prisegu poloziti pred zagrebackim kaptolom. Poslije toga bi§e stvoreni neki zama§ni zakljucci. Po zahtjevu (ad postulacionem) nadvojvode Karla bise odredjeni radnici za utvr- djivanje Koprivnice i prelaza kod Qjelekovca, zatim bi dozvoljena stanovita koliCina zita za krajinu. Jo§ bi odredjeno, da se za obranu Kupe i prekokupskih strana podigne na oruzje jedna petina svih kmetova i plemica iednoselaca, pa da se poslju straziti kod pre- laza preko te rijeke. Nadalje bi odluceno, da se banovu pozivu na obci ustanak mora svatko odazvati, te se pridruziti banskomu banderiju; osim toga neka se umoli kralj, da ban s cetama kraljevstva (regnicolis) ne mora ratovati izvan domovine. Osobito je pak BAN KRSTO UNQNAD (1578.— 1583.). 333 znamenit zakljucak, da podzupani nioraju poiaditi, da se sva imanja i posjedovanja, ne- pravedno ili siloni oteta za sinutnja poslije boja iia Mnhackom polju, nioraju provratiti prijasnjim zakonitim Kospodariina ili njihovim zakoiiitini bastinicima. Stalezi smatrali su sve te zakljucke tako zamasnima, te su odlucili, da ih za ugarski sabor izabrani poklisari Petar Heresinec i Ivan Petricevic ponesu sa sobom u Pozun, gdje ce ih kralj Rudolf po- tvrditt. Kralj je to 9. travnja zaista i u5inio. Novi ban Krsto Ungnad nije bio hrvatskomu narodu iiepoznata licnost. Otac mu Ivan sluzio je mnogo godina kao vrhovni kaPitan hrvatsko-slavonske krajine (do 1556.), a poslije se je sve do smrti svoje bavio stampanjern i sirenjem hrvatskih protestanstkih knjiga. Po otcu svomu bastinio je Krsto grad Varazdin i Cast zupana varazdinske zupa- nije. Osim toga pripadao mu je i grad Samobor. Vi§e godina prije svoga banovanja ob- na§ao je cast vrhovnoga kapitana u Jegru. Fostavsi banom pisao se je »Krsto Ungnad, barun od Sonecka, zupan varazdinske zupanije, savjetnik njegovog carskog i kraljevskog velicanstva. kao i kraljevina Dalmacije, lirvatske i Slavonije ban« (liber baro in Sonnegh . . . nee non regnorum Daltnatiae, Croatiae et Sclavoniae banus). Premda je, kako saborski zapisnik kaze, bio jednodusno primljen za bana, ipak je poslije imao mnogo protivnika i borba.* Cini se, da je smutnjama prvi povod dao banovac Stjepan Qregorijanec, koji je 8. veljaCe 1578., treci dan iza banova uvoda pocinio veliko nasilje. Recenoga dana vracao se je Qregorijanec oko deset sati u noci iz doljnoga grada Zagreba u kraljevski slobodni grad Qradec. Do§av pred »Kamena vrata« sa svojim slugom trazio je, da ga puste u grad. Oradjanin i zlatar Petar Krupic, u kojega su bili kljuci, dosao je, otvorio vrata i lijepo ba- novca pozdravio. Ali taj oborio se je na njega, sasuo na nj pogrde, cuskao ga i bacio na zemlju. I sluga je banovcev priskocio, ali ga je Qregorijanec sustavio, buduci da su na ga- lamu dotrcali podkapitan Bartol Pernarth i vise kraljevskih vojnika. Qregorijanec se je poslije branio, da je navalio na Krupica, jer ga je odvise dugo pustio po zimi Cekati; ali iagrebacki gradjani podigose parnicu protiv tanovca. Po kraljevu nalogu preslu§avali su 9. lipnja 1579. kanonik Blaz Qjurak i kraljevski povjerenik Vladislav Impric u samostanu zagrebackih franjevaca petdeset i pet svjedoka, koji su svi nepovoljno po banovca go- vorili. Bilo je medju njima zagrebackih kanorika, krajiskih vojnika i turopoljskih plemica. Namah nakon hrvatskoga sabora sastao se je ugarski sabor u Po2unu. U kraljevskoj propoziciji od 28. veljaCe objavio je kralj Rudolf medju inim sabranim stalezima, da je nad- vojvodi Ernestu i stricu svom nadvojvodi Karlu povjerio upravu krajina, prvomu u Ugar- skoj, a drugomu u Hrvatskoj i Slavoniji, i to kao svojim zamjenicima u ratnim poslovima (tamquam in rebus bellicis vicegerentes) i vrhovnim vojvodama vojske (ac supremi exer- citus duces). Podjedno je staleze pozvao, da to prime na znanje, pa da se odsad Ugarska u svim vojniiiJkim poslovima pokorava nadvojvodi Ernestu, a stalezi i ?Jtelji kraljevina lir- vatske i Slavonije nadvojvodi Karlu. U svim ostalim poslovima, naroCito §to se tiCe uprave i sudova, ostat ce oba kraljevstva pokorna samomu kralju i onima, kojima kralj brigu oko toga povjeri. Ugarskili i hrvatskih stale^a dojmila se je kraljevska poruka vrlo nepo- voljno. U svom odgovoru od 13. o^ujka iztiCu oni, da su se oni za izbivanja kraljcva i dosad pokoravali prejasnim nad vojvodama, pa 6e to i : ada Ciniti; ali se ne mogu nipoSto skloniti na to, da bi se i u nazoCnosti kraljevoj ovim nadvojvodama, koji jo§ nijesu ni po kojemu pravu njima obvezani ni krunjeni. a ni od njih pozvanl. utjecali i kakvu odredbu -> torn cinili. Cini se da 6c se tim u buduce kraljevstvo i kraljevska vlast razdijeliti, jer de se zakoniti gospodar i kralj njihov uslijed neke neuobi(iafene novotarijc naroCito u onim stva- rima. koje se tiCu ob<ie obrane, mimoilaziti, te od drugoga zavisiti. NaroCito ne moic sc to bez ob6e smutnje provesti u Slavoniji, gdje je zadada bana. • Savretneni Vramec zabiije2io je o Uncnadu ovo: »1.S78. Gospndin KriStof UnKnad, slo- bodni Kospodin I baro v Soneku. Span i knez varoSdinske i zajtorske mcKJe. veinik I tonafnik ce- sarove svetlosti, dalmatinskim. horvatskim i slovenskim banom. Bogu svamoKoCemu na diku (i) hvalu. posta.« 334 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). iiesamodavrsipravduiopravlja sudstvo, nego takodjer da se brine za ratiie poslove i za krajinu (Neque ea res in Sclavonia praesertim, sine omnium rerum perturbatione intrdduci posset, in qua bani est officium, non solum iustitiam et iudiciorum administrationem, sed etiam res bellicas et curam confiniorum ge- rere). Stoga mole kralja, da se te novotarije okani, nego da sam sve poslove vodi; ako bi pak izbivao, neka ostavi kojega od nadvojvoda za svoga zamjenika, pa ce se njemu stalezi za potrebe obracati, ali tako, da uvijek samo kralja priznavaju. Zanimljivo je, kako kralj u svojoj replici od 20. ozujka stanoviste staleza pobija. Stalezi nijesu ga dobro razumjeli, pa ce stvar bolje objasniti. Ne radi se o kakvoj diobi (divisionem) onih kraljevstva i po- krajina, ni o osnutku nove vlade (novum gubernium), nego samo o sto boljoj providbi kra- jina. Ta stalezi jamacno znadu, da su hrvatska i slavonska krajina prije imale vrhovne ka- pitane, a poslije da je ta sluzba razdijeljena i povjerena dvima zamjenicima vrhovnog ka- pitana. No buduci da su se na taj nacin svi poslovi morali kralju tako dugim putem oprc- rnati, da su cesto ostali i zanemareni, to je kralj nadvojvodu jcdva tezko sklonio, da je na sebe preuzeo ratne poslove u onim krajevima. jer je ne samo njima blizi te im moze lakse iz svojih pokrajina pomoc podavati, nego takodjer namiruje vecu cest ratnih troskova, koji se ulazu u krajinu Hrvatske i Slavonije. S jednakog razloga povjereno je isto nadvoj- vodi Ernestu u Ugarskoj. On tu nije za drugo nego da bude vrliovni vojvoda kraljeve voj- ske i kraljev zamjenik (vicesgerens) u vojnickim poslovima, buduci da sam kralj ne moze sve nebrojene zadace svoje izvrsivati. Uza sve to ostaje kralj vrhovni gospodar, te recene nadvojvode ne ce moci nista zamasnoga (nihil ardnum) ciniti bez znanja i privole njegova velicanstva. Od toga utanacenja ne ce biti nikakvih posljedica (praeiudicii) ni za Ugar- sku ni za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju. Jer ako je kralj onu upravu (ratnih posala) mogao povjeravati dvjema osobama kud i kamo nizega staleza, koji bi bio razlog, da je sada ne bi smio prepustiti tako odlicnim principima, koji su mu najblizi rodjaci? U duplici od 25. ozujka prihvatili su stalezi nadvojvode Karla i Ernesta za za- mjenike kraljeve u vojnickim poslovima i za upravu krajina, ali samo za onaj slucaj, kad bi kralj dulje izbivao. Ako je kralj pak u drzavi, neka on sam vlada i upravlja svima stva- rima Ugarske. Suvise mole, da bi nadvojvoda Ernest za odsutnosti kraljeve prebivao u Ugarskoj, te da bi na svome dvoru drzao sincve ugarskih velikasa i plemica, i da se njima sluzi, pa da bi oni tako odgojeni mogli, kad odrastu, pomagati njihovim velicanstvima i domovini. Iza toga izmjenjivali se spisi izmedju kralja i staleza jos nekoliko puta, i tek u seksduplici staleza od 4. travnja prihvatiU su oni ovaj zakljucak: »Prejasne principe Karla i Ernesta nadvojvode, onoga u Slavoniji, a ovoga u Ugarskoj, tako za nazocnosti kao za odsutnosti carskoga velicanstva u stvarima ratnima za generalne zamjenike nje- govog carskog velicanstva stalezi i redovi primaju. Moleci da se u tim ugarskim stvarima, makar bile i ratne, uzimaju u vijece takodjer i Ugri. A prejasni nadvojvoda Karlo neka podrzaje s banom Hrvatske i Slavonije takav spora- zumak, da ne uzslijedi sto nepodobno ili protivno slobodi kra- ljevstva* (Et serenissimus archidux Caro'us eam cum bano Croatiae et Sclavoniae inteligentiam habere velit, ne quid sequatur inconveniens, aut libertati regni contrarium). Ovaj zakljucak primljen i uvrsten bi uz neku stilisticnu promjenu* kao 15. clanak medju ostale saborske artikule (ima ih svega 27), te bi onda zajedno s njima 13. travnja u Po- zunu od kralja Rudolfa potvrdjen. Na saboru dozvoljena bi kralju i ratna daca za dvije godine, i to po dva forinta godisnja. No zato su stalezi iznijeli opet svoje stare tuzbe i tegobe o uplitanju tudjih oblasti i vijecnika u ugarske poslove kao i o nasiljima slabo placenih vojnika i njihovih kapitana. Jos su se tuzili, sto su se kruni pripala imanja podjeljivala strancima, a ne za- sluznim domacim velikasima i plemicima. Zajedno s nazocnim papinskim legatom Ivanom * Mjesto »habere velit« neSto o§trije »1iabeat«. KHEVKNHILLt!ROVA VOJNA 1578. 335 Delfinom zahtijevali su stalezi takodjer, da se popuni nadbiskupija ustroRonska i druge izpraznjene biskupije, a naro(iito gjurska, koja je smrcu kancelara Ivana Listha ostala bez glavara. Dne 13. travnja 1578. javija Delfino papi, da ce kralj Rudolf danas imenovati za- grebackoga biskupa (i kolockoga nadbiskupa) Jurja Draskovica ostrogonskim nadbisku- pom, a valjda i kancelarom ugarskim. I zaista je Rudolf vec prije toga dana podijelio Draskovicu izpraznjenu biskupiju u Qjuru i imenovao ga svojim ugarskim kancelarom. ZagrebaCkim pak biskupom imenovao je 12. travnja dosadanjega pecujskoga biskupa Ivana Kranjcica od Moslavine (Joannes Monoziou). Dne 19. travnja javija papi njegov legat Delfino, da se je kralj Rudolf u ponedeljak M. travnja povratio iz Pozuna u BeC. Sest dana zatim izpricavao je legat kralja. sto nije popunio ostrogonske nadbiskupije. Da ju je podijelio Draskovicu, ne bi ga mogao imenovati kancelarom, jer taj mora vazda biti s kra- Ijevskim dvorom. I tako je zasluzni biskup i nekadanji ban Draskovic ostavio svoju do- movinu. Vec 5. lipnja 1578. pi§e on kralju iz Sombotelja, kako se je jucer vratio iz Slavo- nije, gdje je s velikim potezkocama obavio sve duhovne i svjetovne poslove, koji ga bi- jahu zapali. Moli kralja za dopust od dvije sedmice, da svoje stvari uredi, pa ce onda podi na kraljevski dvor. Ali jo§ 27. srpnja jadikuje u Sombotelju, da ga je spopala Ijuta po- dagra (paroxysmus podagricus), pa obecaje, da ce. c^im ozdravi, pohitati na kraljevski dvor u Prag. PreuzevSi nadvojvoda Karlo konacno obranu hrvatsko-slavonske krajine bijase u prvi kraj odlucio poduzeti dvije stvari: pokre- nuti vojnu na bosanske Turke. da ih zastra§i te im preotme gradove na hrvatskoj krajini, koje bijahu prosle dvije goditie osvojili, a u isti mah da utemeiji veliku i jaku tvrdjavu na zgodnome mjestu u hrvatskoj krajini, da bude branikom njezinim. i da zaustavlja daljc osvajanje tursko. Radi jednoga i drugoga tre- balo mu je sporazumka sa stale^ima Hrvat- ske i Slavonije. Vec 8. aprila 1578. pisao je i: to ime pismo iz Qradca kapitanu i kraljev- skomu savjetniku Simunu Keglevicu, da na dojdudem saboru zagovara, §to je Karlo u zasebnoj poslanici staleiima kraljevine Sla- vonije predloiio i zahtijevao »za spas i sign most sviju njih.« Saber Hrvatske i Slavonije sastao se je medjutim tek 15. srpnja, te je na njemu slavonski general Vid Haiek pred- lo^io propozicije nadvojvode Karla. Tako je nadvojvoda javio, da je do 10. kolovoza odluCio podici vrlo jaku vojsku konjanika i pjeSaka. pa je staleie pozvao, da se i oni pridruic toj vojsci, a uz to da se pobrinu za potrebitu. hranu citavoj vojsci. Stale2i na to odluCi§e, da se svi Zajedno prema dosadanjim odredbama moraju potiici s cobro obskrbljenim svojim Cetama, te do 6. kolovoza skupitiu taboru bana Krste Ungnada u Turopolju (ad campum Thuropolya et possessionem Odra Szent Qydrgy). AH po- djedno iztiCu na osnovu 15. Clanka pro§loga ugarskoga sabora, »da prejasni nadvojvoda mora s gospodinom banom Hrvatske i Slavonije takav sporazum gojiti, da sc ne dogodi §to nepodobna i slobodi kraljevstva protivno.« pa onda dodaju. »da se gospodin naS banne^enikakopodvrdidrugomu kojemu kapitanu protiv ugleda hanskoga i na§e vjekovitc slobode.« Stale?.i nadaljc izdaju shodne odredbc glede obskrbe vojske. glede radnja za utvrdjivanjc Koprivnice I Ivanida. podizanja ograda sumsklh oko Koprivnice, Topolovca, CIrkvene. flradca i Krifevaca, paCe odredluju I kola za preva?,anje topova, baruta, topovsklh zrna fz VaraWina I Zagreba na boino potie. U FODPIS NADVOJVODt ERNESTA. na pismu od 20. ofujka 1580. Ark It JuKoslayenske akadcmU^. 33g KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). obce stalezi odusevljeno pristaju na sve zrtve, sto ih nadvojvoda trazi za svoje ratno podu- zece, all cine to samo za s a d a (pro praesei;ti), te se oKradjuju protiv toga, da bi to na- pokoii u obicaj preslo (ne tandem in usum deveniat), j e r j e t a k r a 1 j e v i n a S 1 a- vonija biia vazda slobodna, te rodlozna jedino ugledu ugarskili k r a 1 j e V a« (cum regnum hoc Sclavoniae semper fuerit liberum, subiacens solummodo authoritati divorum regum Hungariae). Bilo je zaista i skrajnje vrijeme, da se nesto protiv bosanskih Turaka preduzme, jer su oni vec prijetili ostatcima bihacke kapitanije. Kako je ta kapitanija padom tolikih gradova bila posve odijeljena od ostale Hrvatske, bilo ju je tezko obskrbljivati hranom i zairom. General hrvatske krajine Ivan Ferenberger mogao je samo uz jaku cetu unasati svaki drugi ili treci mjesec hranu u Bihac. K tomu su se Turci neprestano zalijetali u cstatke hrvatske zemlje. Tako su na pocetku travnja osvojili Dreznik i spalili Dubovac; u isto je vrijeme do 2000 Turaka haralo kod Koprivnice. Iz Hrvatske udarali su Turci i u Kranjsku, gdje su podsjedali Metliku od 2F- ozujka kroz pet dana i noci, dok je nijcsu csvojili, mnogo naroda poubijali i do 900 suznjeva sa sobom poveli. Ali na povratku bise 12. travnja od slovenskih i hrvatskih seljaka docekani, te nemilo razbijeni i razprseni. Malo zatim spremao se je Ferenberger da unese hranu u Bihac. Sluteci to bosanski Turci, provalise preko Hrvatske u Kranjsku, zauzese prevarom trgoviste Kostel, pa se puni plijena stadose kuci vracati. Bilo ih je do 5000 momaka. Ali kod D r e z n i k a sukobise se 22. svibnja s Fercnbergerom, koji ih je u bijeg natjerao, te ih preko 900 poubijao i pohvatao. Bas te pobjede junackoga Ferenbergera bile su kao predtece velike vojne, za koju je nadvojvoda Karlo imenovao vrhovnim vojvodom koruskoga zemaljskoga kapitana Jurja Khevenhillera. Jezgru vojske sacinjavale su cete iz Koruske, Kranjske, Oorice i Istre, po prilici 7000 momaka sa 18 novih velikih topova. I ban Ungnad skupio je oko sebe 4000 do 5000 pjesaka i konjanika. Sva ta vojska posla je iz Dreznika i Slunja prema Bihacu. S prednjom cetom bio je Ferenberger jos prije udario na jug, te je vec I. kolovoza zauzeo gradove Cazin i Ostrozac. Qlavna vojska medjutim teze je prolazila, jer joj je trebalo ici kroz posve puste krajeve, protiskivati se uzkim klancima i penjati se na kamena brda. Jos tegotnije bilo je prevazati topove i hranu na kolima. Ferhatbeg opet nije se upustao u velik boj, vec je neprestano bijuci se uzmicao. U jednom takovom okr- saju kod Ostrozca pao je mladi hrvatski plemic Emerik Bradac na ocigled bana Ungnada. Medjutim od slabe hrane, vehkog napora i grize stala je vojska Khevenhillerova, koja je izprva brojila preko 10.000 momaka, pogibati, dok je Ferhatbeg uzmicuci svedjer jacao i mnozio svoje cete. I tako je Khevenhiller, jedva sto je 21. kolovoza Ferhatbegu navi- jestio borbu, vec 4. rujna morao misliti na uzmak, Ferhatbeg isao je sa 24.000 momaka za njim uzastopce, te je redom opet osvajao izgubljene gradove. Vec 27. rujna stajao je Ferhatbeg kod Cazina, u kojem je zaostala mala posada od 50 haramija, 30 njemackih vojnika i 4 konjanika pod porkulabom Arbanasom. Posada mogla se je odrzati tek neko- liko dana, na sto je Cazin opet 1. listopada dosao u tursku vlast. Sad se je Ferhatbeg cborio na Ostrozac, koji je junacki branio kapitan Bogdanic. Ali i taj morao se je predati vec 3. listopada. Dne 5. listopada bijase Khevenhiller sa bolestnom i izmorenom vojskom svojom od 4000 Ijudi uzmaknuo sve do Hojs'c-kastela (na Mreznici) nedaleko od kranj- ske medje, pa je odanle javljao o svojoj nedaci Izpricavao se, da imade u Ferhatbega 30.000, pace 40.000 vojnika, dakle deset puta vise, nego sto broji njegova rdjava i kukavna \ojska. Javlja jos, kako Ferhatbeg napreduje, i kako je gotov udariti na sam Bihac. Mnogo srecniji nego s turskom vojncm bio je nadvojvoda Karlo pri osnutku i gradnji velike i jake tvrdjave na hrvatskoj krajini. Potrebu takve tvrdjave bija§e jos 1555. iznio tadanji vrhovni kapitan Ivan Ungnad, a god. 1575. mislio je nadvojvoda Karlo za takovu tvrdjavu preudesiti grad Stenicnjak. Na saboru u Brucku predlagali su hrvatski I QRADNJA KARLOVCA 1579. 337 odaslanici, da se za takovu tvrdju uzme kasteo Kneja kod Feme; ali Karlo smiierao ie vec tada podici posve novu utvrdu na zgodnijem mjestu blizu sutoka Korane i Kupe, a u kotaru grada Dubovca, koji je tada pripadao braci Jurju i Nikoli Zrinskomu. No ipak nijc se mogao konacno odIuCiti, pa je stoga 20. kolovoza 1578. vrhovnomu vojvodi za rat s bo- sanskim Turcima Jurju Khevenhilleru u zasebnom naputku povjerio, neka iztrazi, gdje bi se mogia u Hrvatskoj podici stolica za stalno prebivanje hrvatskoga generala (wo audi und an welihem orth dem obristen leutenant zu seiner statten residenz ein wohnung zue- zurichten... wiire). Tek u prvoj cetvrti god. 1579. pitalo se je kneza Jurja Zrinskoga, da li bi on ustupio nad vojvodi izpod grada Dubovca, »ondje gdje se Kupa s Mreznicom sastaje*, jedno mjesto, da se ondje podigne stolica za vrhovnoga zapovjednika u Hrvatskoj. Zrin- ski se izjavio pripravnim, da to ucini uz stanovitu odstetu. Bilo je to mjeseca ozujka 1579. U travnju javljao je paCe kranjski velikas Cobenzl, kako je knez Zrinski pripravan ustupiti i sam Dubovac uz primjerenu placu. pa bi odiuceno, da se knezu u posebnom pismu za- hvala izrece. U svibnju davao je u torn pogledu knez Zrinski i naputke Jurju Zebicu, svome upravitelju u gradu Dubovcu. Malo zatim, 3. svibnja 1579., sastao se je po nalogu bana Krste Ungnada u Zagrebu sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije. Na taj sabor do§li su takodjer poklisari nadvojvode Karia, po imenu Jakov Sekeij od Ormuza i optujski ka- pitan Juraj Watzler s vjerovnim pismom nadvojvode Karla, izdanim u Gradcu 22. travnja, u kojein je iznio sve svoje 2elje i zahtjeve u pogledu krajine. Medju inim priobcio je Karlo stalezima, kako je »neku novu tvrdinju uz riieku Kupu oko Dubovca u hrvatskim stra- nama za stolicu generalnomu kapitanu i drugim vojnicima podici i sagraditi odlu5io«; na- dalje »kako je i utvrdu. u Koprivnici dogotoviti naumio,* pa je pozvao staleJe, da se o torn ccituju, te mu sto prije svoj odgovor priobce (quod sua serenitas quoddam novum iorta- licium in decursu fluvii Colapis, circa Dobowcz, ad partes Croatiae, pro residentia genc- ralis capitaneatus illarum partium Croatiae domini locumtenentis et aliorum militum eri- licre et extruere decreverit). Stalezi nijesu bili uvjereni, da je mjesto za novu tvrdjavu zgodno izabrano, pac^e su izjavili, »kako sigi;rno stoji, da nova tvrdja kod Dubovca ne ce gotovo ni za kakvu obranu sluziti doljnim prekokupskim stranama Hrvatske (quod fortalitium novum circa Dobowcz his inferioribus partibiis regni ciscolapinis ad nul- lam fere defensionem futurum esse dinoscitur). Oni upozoruiu nadvojvodu. neka bi radije utvrdu kod Bresta na Kupi, koju su nedavno stalezi sami podigli za obranu, io§ bolje utvrdio i posadu od svojih vojnika u nju smje<^tio, upozoruju ga jednako na grad Topusko. kojemu manjka sanio krov, ali bi inace bio za sjediste generala kao i za obranu ostalaka kraljevstva osobito zgodan, kako su ga stalezi ved iz prosloga sabora svoga izvijestili. Na- pokon ga sada opet upozoruju, da bi kud i kamo bilo podesnije za obranu ostataka kra- ljevstva, kad bi se nova tvrdinja podigla u Kneji u kotaru grada Stenicnjaka, nego li u okoliSu Dubovca. No budu($i da je njegova prejasnost ve6 tvrdo (tirmiter) odluCila, da se podigne tvrdja kod Dubovca, stalefi odredjuju radnike i kola, koliko samo mogu. Bez- platne radnike uioraju davati: grad Ozalj kneza Zrinskoga, Jastrebarsko grofova Erdeda. Petroviwa kaptola zagrebaCkoga, Slavetic plemida Or§ida, kaStco Turanj plemi(5a Kcrm- cica i BukovaCkih, i to po §est radnika i troja kola od svakoga dimnjaka. Ban ili bano- vac 6e se pobrinuti, da ti radnici smjesta dodju na posao. SuviSe (5e se u svim slobodnim kraljevskim gradovima oglasiti na nedeljnim sajmovima, da jc svakomu kmctu ma kojcga vlaslelina slobodno po(5i za nadnicu raditi budi rukom budi kolima pri gradnji te tvrdjavc. Ihidu(5i da (Se nadalje nova tvrdja braniti poplavito prekokupskc strane, koje su dosad bile opro§tene od svih dada, imade ban poslati posebna Covjeka. koji (Sc popisati sva imanja prekokupskih velikasa i plemi(Sa, pa <5e oni morati od svakoga dimnjaka dati po $est rad- nika i (Setvera kola. Samom gradnjom nove tvrdjave zapodeto bi na blagdan svete Marga- rcte 13. srpnja 1579. Tcmclj bi polo^cn na 90() glava onih Turaka, koji bijahu proSIc godine izginuli pod Dubovcem. Tvrdja prozvana bi po svome utemeliiteliu K a r I o v a c 1 a i e. Hrv. povj. III. (5.) 22 338 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). (njemacki Karlstadt, latinski Carolostadium). Vec 2. rujna javlja nadvojvoda Karlo iz Gradca svome sinovcu i kralju Rudolfu, da je pet bastiona s kortinama od drva i zemlje podignuto preko dva hvata i djelomice tri hvata visoko; jedino sesta bastiona, kod koje su slavonski stalezi polagano radili i prije reda odstupili, doprla je tek do jedan i pol hvata visine. Uza sve to nada se Karlo, da ce gradski zidovi do svrsetka mjeseca biti ne samo gotovi, nego i za obranu uredjeni. Podjedno moli ponovo kralja, da namiri kneza Zrinskoga za ustupljeno zemljiste. Sam grad Dubovac kupio je nadvojvoda od Jurja Zrin- skoga tek 7. ozujka 1582. I torn prigodom izrijekom bi iztaknuto, da prodano zemljiste ostaje vazda cest kraljevine Hrvatske i pod kialjevskom vlasti kralja Rudolfa. Vec 4. li- stopada 1579. boravio je general hrvatske krajine Ivan Ferenberger u Karlovcu, te je odanle javljao o turskim kretnjama. Ali prvih dana studenoga rijesen bi na opetovane rnolbe dosadanje sluzbe, te se je preselio u Bee, gdje je umro god. 1584. Mjesto njega postade generalom hrvatske krajine Vajkard Auersperg, mladji brat nesrecnoga Herberta. Njemu bi u dekretu od 6. studenoga 1579. izrijekom nalozeno, da stalno pre- biva u novoj tvrdji Karlovcu, i da u nju smjesti sto vise vojske. Kad je Ferenberger prvi put 23. srpnja 1579. iz tabora kod Dubovca molio nadvoj- vodu Karla, da ga rijesi dalje sluzbe, iztaknuo je osobito, da on za svoga upravljanja nije izgubio nijednoga grada, pace ni pedlja zemlje. I zaista se kroz citavu godinu 1579. ne bi- Ijezi nijedna turska navala na hrvatsku krajinu, jer je Ferenberger s jakom vojskom od 2000 Ijudi i svojom ratnom vjestinom stitio podizanje i gradnju Karlovca. Tako se te go- dine spominju tek manja cetovanja pozezkih i pakrackih begova prema slavonskoj krajini. No zato je u Hrvatskoj i Slavoniji bilo nutarnjih smutnja, za kojih- je ban Krsto Ungnad cesto dolazio u sukob tako s pojedinim velikasima, kao i s gradskim obcinama. Vec na saboru u Zagrebu 3. svibnja tuzili su ban i banovac odsutnoga protonotara Emerika Pe- thewa javno pred svima stalezima, na sto bi zakljuceno, da se protonotar pozove na doj- duci sabor, koji ce biti 9. srpnja u Varazdinu, pa da se ondje opravda. O cemu se radilo, nije poznato. Kad se je na ureceni dan zaista sastao sabor u Varazdinu, doslo je do ze- stoke opreke izmedju velikasa i bana, uz kojega je pristajalo svecenstvo, nize plemstvo i neki poklisari gradova. Dvanaest velikasa, koji su na saboru bill budi osobno bud! zastu- pani po svojim punomocnicima, prosvjedovalo je i zahtijevalo, da se ukine kraljem potvr- djeni zakljucak uvodnoga sabora hrvatskoga od 5. veljace 1578., po kojemu bi se sva ne- pravedno i silom oteta imanja imala nakon iztrage po zupanima i podzupanima povratiti prijasnjim zakonitim vlastnicima. Odpor dvanaestorice velikasa (magnata) i njihovih puno- mocnika bijage tolik i razpra tako zestoka, da se je sabor morao razpustiti. Cini se, da je citav odpor velikasa bio naperen vise protiv bana, nego protiv recenoga clanka. Dne 14. kolovoza, dakle mjesec i par dana iza sabora, pozivao je nadvojvoda Ernest ugarskoga na- mjestnika Radetiusa i kancelara Draskovica, neka ga svjetuju, kome bi se mogla banska cast u Hrvatskoj povjeriti, ako se Ungnad ne bi mogao 0 d r z a t i (im Fall Christoff Vngnad bey dem baanambt in Crabaten nit zu erhalten, wer an sein stell zu gebrauchen sein mochte). Ungnad medjutim nije taj put odstupio, pace on U isto vrijeme drzi banski oktavalni sud u Zagrebu, na kojemu bi u parnici Mihajla Se- kelja i plemica Ivana Zabockoga s jedne strarie, a Mate Keglevica s druge izrecena protiv potonjega tezka osuda. Dne 7. rujna pise iz Zagreba ban Ungnad prijateljsko pismo Mati Keglevicu, te mu javlja, da je banski osmicni sud izrekao protiv njega smrtnu osudu (ca- pitalem sententiam), koja bi se prema kraljevu nalogu morala s mjesta (statim et de facto) izvrsiti. Opominje ga zato bratinski, da do svrsetka sudovanja nesta ucini, da ne bi banu i drugim prijateljima dao povoda, pa da njega i njegove upropaste. Keglevic bio se je u to vec prije obratio na samoga kralja, koji ga je pismom od 11. rujna 1579. iz Praga s obzirom na njegove vjerne sluzbe »od onoga poroka ili smrtne osude, koja bi na sudu banskoga stola protiv njega izrecena, odrijesio i pomilovao,« ali pod uvjet, da se u roku od godine dana (intra unius integri anni spatium) sa svojim protivnicima Mihajlom Seke- ODPOR PROTIV BANA UNQNADA. 339 Ijem i Ivanom od Zaboka nagodi. SuviSe je kralj banu, banovcii, protonotaru Emenku Pe- thewu, viceprotonotaru Ivami PetricJevicu i svim prisjednicima banskoga stola zapovjedio, da se ove njegove odluke vjerno drze. JamaCno prema kraljevu iialogu izdao je i ban Ungnad 23. rujna u zagrebackom Gradcu pisino, kojim (sub gravissima indignacione do- mini imperatoris et regis) zapovijeda Mati Keglevicu, da pusti na slobodu Oregorija Kop- ^ica 1 Martina Loncara Kranjca, kinetove Ivaiia Zabockoga, koje je io§ od selja5ke bune drzao u tamnici. Dok je ovako Krsto Ungnad po nalogu kraljevu postupao protiv Keglevica, bio je i sam u Ijutoj zavadi tako s obcinom na zagrebackom kraljevskom Gradcu, kao i sa zite- r. ./ i^xcc:ft iii^H^ ;7^C"^/'//i' £U^?f^^ . \D^az ^^^g'^^e/TTA. C:i-^X^^iU dzi iXt^ivyMh^ S^ ynm%, i«^i__. PODPIS NADVOJVODE KARLA na pismu iz Stajerskoga Qradca od 8. travnja 1578., koje je upravljeno na kapitana Simuna Kegleviiia. Arkir Ju^slarenskc «kad«inijf>. Ijima trgoviSta Samobora. Gradjani trga Samobora sasuli su teike tu?-be na bana I nje- gova providnika Mihajia Maurovica u gradu Samoboru. Tu?-ili su ga, kako je poCinjao na- silja u njihovim vinogradima i klijctima, zaplijenio njihova privilegija, te zasu?.njio odIiCnc adjane (Krstu Pavlovi(ia, Nikolu Sporara, Ivana Padar5i(ia). Uzrok sporu s gradjanima slobodnoga kraljevskoga Gradca zagrebaiJkoga nije poznat; no bit 6e, da je ban radio u prilog svome banovcu Stjepanu Gregorijancu, kojega su tu2ili radi nasiija, poCinjena na zla- taru Krupi(Ju kod Kamenih vrata. Nutarnje prilike u kraljevstvu hrvatskom razabiru se najbolje po zakljuCcima hrvat- sko-slavonskoga sabora. koji se je sastao u Zagrebu 20. prosinca 1579. Tu bi§e naiprije 22* 340 KRALJ RUDOLP (1576.— 1608.). izabrani poklisari za uj!:arski sabor, koji ce :^e sastati u Pozunu 17. sijecnja 1580. F^ r v i p u t bi tada izabran jedan poklLsar posebice za zbor prelata. baruna i maKnata, i to bivsi ban Caspar Alapic; za zbor plemica i zupanijskih poslanika bise odredjeni kanonik i pre- post zagrebacki Petar Heresinec, viceprotoiiotar Ivan Petricevic i podzupan varazdinski Uaspar od Druskovca. Sva cetiri poklisara imadu sporazumno raditi s banom, koji je nji- hov procelnik, te dobivaju posebni naputak (instr.ukciju), sto da iznesu pred kralja i ugarski sabor. Bas taj naputak vrvi tuzbama svake ruke. Najprije se okrivljuju stanoviti velikasi ' ugledniji plemici u Hrvatsko] i Slavoniji, sto ne dolaze na sabore o s o b n o, vec ili posve izbivaju iii salju svoje nuncije s ogranicenim punomocima, pa se onda ne ce pokoravati saborskini zakljuccima. Nadalje se ti velikasi i plemici ne odazivlju banskim pozivima, da podju osobno u boj sa svojim podanicima; vec jedni salju pod kraljevski banderij tek nekoliko kukavnih konjanika, drugi su opet zabavljeni u stranim pokrajinama izvan kra- Ijevstva, dok treci sluze za placu pod vrho"/nini kapitanom pokrajine Stajerske, pa se iz- pricavaju, da se ne mogu pridruziti obcemu ustanku kraljevstva. To se je dogodilo naro- cito u jeseni prosle godine, kad je nadvojvoda Karlo poduzeo veliku vojnu na Turke. Uzrok pak tomu jest, sto na krajini hrvatsko-slavonskoj imade za pravo tri vrhovna kapi- lana. Kapitani slavonske i hrvatske krajine drze mnoge hrvatske velikase i plemice kao svoje placeiiike. pa tako treci kapitan, naime ban, ostaje u slucaju potrebe bez tih velikasa i plemica. Stoga neka kralj odredi, da za sve zitelje i posjednike u obsegu ovoga kraljevstva bude samo jedan vrhovni kapitan, naime ban sadanjiibuduci, da ostatci ovoga pretuznoga kraljev- stva konacno ne propadnu. Sabor se nadalje tuzi na onih dvanaest velikasa i ple- mica, koji su raztepli prosli sabor u Varazdinu, pa moli kralja, da ih kazni (cum debita poena) i daljim smutnjama na put stane. Jednako obtuzuje one plemice, koji se silom (aperto marte) opiru provadjanju osuda banskoga i zupanijskih sudova, pa onda traze u kralja jednogodisnju milost (annualis gratia), da se toboze nagode, a u istinu pocinjaju jos veca nasilja. Narocito se u tom pogledu iztice Mato Keglevic sa svojim ortakom Gaspa- rom Qusaricem, koji jednogodisnju odgodu izrecene nad njim osude zlorabljuje, te se osvecuje svojim protivnicima, kao Erdedima, plemicima od Zaboka, Mihajlu Sekelju, ba- novxu Stjepanu Gregorijancu i plemicu Marku Mihanovicu. Stalezi mole kralja, da protiv ovakih smutljivaca najostrije postupa, da bude slicnim zlocincima na zastrasni primjer (ut et aliis similia mala facinora patrantibus in terribile exemplum cedat). Ban je jos zahti- jevao, da novi zagrebacki biskup Ivan Kranjcic Moslavacki preuzme u svoje ruke i za- stitu krajiski grad Topusko, ili da se odrece prihoda recene opatije za uzdrzavanje toga grada. No najjace oborili su se stalezi na gradjane slobodnoga i kraljevskoga grada Qradca ili Zagreba. Vec u saborskim clancima tuze se, kako se gradjani zagrebacki s pozivom na neka svoja privilegija otvoreno odupiru banu i banovcu, kako su neopravdane tuzbe protiv bana iznijeli pred nadvojvodu Ernesta, pace Isako su i banovca Qregorijanca pozvali pred kraljevski dvorski sud radi neznatna slucaja prigodom instalacije bana Ungnada (pro quo- dam exiguo casu, tempore creationis praefati domini bani accidentaliter emergente). Sta- lezi stoga odredjuju, da se gradjanima zagrebackima imade zakratiti svako poslovanje i trgovanje po ostaloj zemiji, zatim da se u tom gradu nemaju vise sastajati sabori ni obdr- zavati banski sud. Poklisari neka izrade u kralja, da banu bude dopusteno sazivati sabore i osmicne sudove unutar kraljevstva ondje, gdje bi mu se zgodnije cinilo (ubi domino bano commodius fieri videbitur). Jos ostrije obaraju se stalezi na gradjane zagrebacke u pred- stavci svojoj na kralja od 22. prosinca 1579. U njoj izticu, kako su se gradjani pomamili za nekakvim novim povlasticama (pretensis quibusdam novis eorum praerogativis), pa ne ce priznavati bana, banovca ni drugih redovnih sudaca za svoje sudije, pace tuze bana kra- Ijevskomu velicanstvu, premda je on bio spreman i na posljednjem saboru, da im pred stalezima odgovara, da su se usudili iznijeti svoje tegobe. Ako su pak vojnici kraljeva velidanstva, kojima ban zapovijeda, kakvo z!o ucinili, ban hi bio njih lao i druge vjernc TUZBE NA BANA UNQNADA. 341 zitelje kraljevstva, da su se potuzili, zastitio'od nepravde ostecujucih ili ih iiamirio od place vojnika. Ali gradjani omalovazuju prava i obiCaje kraljevstva; stoga mole kralja, da se sabori i banski sud ne obdrzava viSe u Zagrcbu, nego ondje, gdje bi se banu sadanjemu i buduccmu podesnije svidialo. Medjutim ni gradjani nijesu ostali skr§tenih ruku. I oni su sastaviU predstavku na kralja, u kojoj su prikazali sve tegobe svoje. Ban je na posljed- njem saboru skovao citavu zavjeru (conspirationem) protiv njih, pa suprotiv Boga i nje- gove pravde sa stalezima stvorio nekakav zakljucak, kojim ih je javno proglasio kao vproskribovaiic i proklete* (proscriptos et maledictos), te ih izkljucio iz druztva pravih krScana i vjernih podanika kraljevskoga veUcanstva, jer da nijesu vi§e clanovi kraljevstva. Oni mole kralja, da taj clanak zabaci, pa da im dade drugoga stitnika, koji ce ih zakrilji- ati a ne progoniti, kako to taj ban radi vec od po^etka svoga banovanja. Qradjani tu?e nadalje, kako je ban za posljednjega sabora kroz osam dana obavljao smotru svojih banskih pje- §aka i konjanika. pa ih je nastanio u podgradju i pod zidinama gradskim, gdje su ti vojnici po zemljiStima gradjana i njihovih podanika gazili i jasili, poljsko i vrtno orudje palili, ograde rusili, te sijeno, slamu i voce otimali, tako da sada gra- djani i njihovi podanici zajedno sa svojim konjima i govedima od gladi pogibaju. Suvise ih ban za- jedno sa svojom druzinom nemilo vrijedja, te im nasilja tako po sumama kao i u kucama cini. No najvise ih boli, §to ban Krsto Ungnad javno tvrdi, da nije samo njihov ban i kapitan, nego t a k o- d j e r i k r a 1 j (immo regem etiam se ipsum no- bis publice . . . affirmat), te §to im zapovijeda, da za vrijeme sabora i banskoga suda moraju drzati gradska vrata otvorena ne samo po danu, nego i po noci, §to je osobito opasno. Ako je kralj zaista banu podijelio toliku vlast, kako si ju prisvaja, ne ce gradjanima preostati drugo, nego se razseliti, te grad prazan i pust ostaviti. Ako bi pak ban uz- tvrdio, da su njihove tu2be nepravedne, kako je to vec jednom govorio pred saborom i zagre- backim kaptolom, onda mole gradjani kralja, da bi poslao dva ih vise svojih vjernih komesara sa svoga dvora, da sve cuju i svojim oCima razvide. MiviSe povjerili su gradjani svome poklisaru za uojduci ugarski sabor, literatu Ivanu Jakopovicu, «iznese njihovu tu2bu pred kralja i njegovo vijede. Poklisari hrvatsko-slavonskoga sabora kao i zagrebaCki poklisar Jakopovic. doSavsi na ugarski sabor na po^etku veljaee 1580. u Po2un, nijesu ondje zatekli kralja Rudolfa. vcC nadvojvodu Ernesta. kojemu bijaSe kralj povjerio, da ga zastupa. Dne 10. veljaCe bi§e pred sabor iznesene kraljevske propozicije. Ali staleii ne htjedoSe o njima ni Cuti. dok se ne zadovolji njihovim tegobama. Zahtijevali su pak, da se jednom obnovi Cast palatina, da se vrhovnim kapitanima i vojvodama imenuju rodjcni Ugri, da se ugarskom driavnom w\ie6u, ugarskoj dvorskoj kancelariji i namjestniCtvu povrati nekadanji sjaj I vlast. Ako se s mjesta ne ugodi njihovim zahtjevima, uzkratit Ce ratnu daCu. Zaiudo ie nadvojvoda Ernest posredovao i stale?.e mirio. Oni su zahtijevali. da na dojduCi sabor dodje sam kralj, pa su se onda 17. ozujka razi§li. ne dozvoliv§i niSta u ime ratne dace. Nakon razlaza sabora nastojao je nadvojvoda Ernest, da smiri opreku izmedju bana Ungnada i grada Zagreba. BANSKI PECAT KRSTE UNQNADA. S izprave, izdane u varoSi Qradcu kod Zagreba 7. veljaee 1579. Cita se: Christophorus Ungnad liber baro in Sonnegh comes co(mita)tus Varasdien- (sis) sac(rae) c(aesareae) re- giaeque m(aiesta)tis consiliar- (ius) ac regnor(um) Da!m(atiae) Croa(tiae) et Scla(voniae) banus. Arkiv jui{oslaven;«ki> akadcinijc. 342 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Dne 20. ozujka izdao je u Pozunu pismo na iiana, banovca, zupana, podzupana i plemicke sudce zupanije zagrebacke, u kojemu im javlja, da su se njemu prituzili sudci i priseznici grada Zagreba, kako oni i njihovi Ijudi toliko nevolje, stete nanose zagrebackim gradja- nima, »da se ovi ne usudjuju iz svoga grada izlaziti ni sa svojom robom na trgove i saj- move ici,« pa im zabranjuje dalje uznemirivanje recenih gradjana i gradskih stanovnika. Drugim pismom opet od istoga dana zapovijeda nadvojvoda Ernest obcini grada Zagreba, da se »prema zakonu i obicaju kraljevine Slavonije« mora odazivati pozivima na sudove te kraljevine. Dva dana zatim, 22. ozujka, imenovao je nadvojvoda Ernest posebno povjeren- tvo, koje ce iztraziti sve sporove (controversias) izmedju bana i zagrebacke obcine, te o tom izvijestiti samoga nadvojvodu, U povjerenstvo spadali su slavonski general Vid Halek, Qa§par Alapic, tajnik ugarske kancelarije Nikola IsthvanffJ^ kapitan Petar Ratkaj od Veli- koga Tabora, prepoSt zagrebacke crkve Petar Heresinec, zagrebacki kanonik Antun Vra- mec, protonotar slavonski Emerik Pethew, prisjednik kraljevskoga stola Juraj od Debre- cina, Mihajlo od Vurnovca i napokon Simun Slatincic. Povjerenci neka podjedno preslu- §aju gradjane trga Samobora, koji tvrde, da imadu stanovita privilegija i sloboStine, dok Krsto Ungnad iztice, da je on njihov neograniceni gospodar (se absolutum dominum esse), pa da se sa svojim kmetovima ne 6e parbiti niti po obranickim sudcima pogadjati. Ne zna se, sta je povjerenstvo uradilo; dne 29. travnja 1580. boravio je ban Krsto Ungnad u Kra- pinskim Toplicama, gdje je primio naloge kralja Rudolfa glede Mate Keglevica, 05ito se ban ne bijase izmirio sa Zagrebcanima, vec je sazvao hrvatsko-slavonski sabor za 1. svibnja u grad Varazdin. Tu se je mncgo rogoborilo protiv Zagrebcana. Osudila se njihova tuzba, iznesena po Ivanu Jakopovicu za prosloga ugarskoga sabora pred nadvoj- vodu Ernesta i kraljevsko vijece; podjedno bi iznesena nova tuzba protiv njih radi na- silja, sto su ih pocinili za vrijeme ugarskoga sabora. Oni da su se naime na glas zvona javno podigli na podanike banovca Stjepana Qregorijanca, pa izvedavsi topove iz grada zaposjeli javne putove do Kraljeva broda na Savi; zatim da su posjedavsi na konje i obo- ruzavsi se kopljima provalili sve do kaptolskih vrata, te poput neprijatelja haracili po po- Ijima biskupa i kaptola zagrebackoga. Radi te pobune, koja bi se po ucinjenim zlocinima mogla smatrati seljackom bunom (quae patrata per ipsos cives mala facinora et violentiae repraesentari videntur quandam rusticanam seditione m), odlucio je sabor tuziti Zagreb5ane samomu kralju Rudolfu, pa je u to ime izabrao kanonika Mikca i plemica Ivana od Zaboka, koji ce po6i u Prag i traziti, da se gradjani zagrebacki radi izlo- zene pobune primjereno kazne. Na saboru razpravljalo se je takodjer o nekim predlozima slavonskoga generala Vida Haleka, koji je trazio radnike i povoz za utvrdjivanje Kopriv- nice, Krizevaca i Ivanica. Stalezi su tu prigodu upotrebili, da se izjadaju na njema5ke ka- pitane i njihove vojnike, koji su na sve nacine dodijavali domacemu ziteljstvu. Narocito su sasuli tezke tuzbe i osvade na koprivnickoga kapitana Ivana Qlobitzera, koji je nemilo progonio gradjane toga grada, mjesto da ih zasticuje i brani. Sabor upozoruje Vida Ha- leka, »da su gradjani, koji na skrajnjoj krajini u Koprivnici borave, clanovi kraljevstva« (membrum regni), pa da ce se potuziti samomu kralju, kako se i Ugri tuze na njemacke ka- pitane, koji stoluju u Ugarskoj. Na saboru je ban prosvjedovao, sto zagrebacki biskup zapusta grad Topusko, prenida mu kao krajiskoj utvrdi prijeti skrajna opasnost. Napokon bi odluceno, da se banski sud sastane u Zagrebu na osmicu iza svetoga Jakova, da se utjera zaostala dimnica, i da se biskupu i kaptolu zagrebackomu plada duzna desetina. Odkako je podignut Karlovac, turski su napadaji na hrvatsku krajinu kroz neko vrijeme jenjali. Hrvatski general Vajkard Auersperg nije kroz citavu godinu 1580. imao vecega okrsaja. Jedan turski copor od 500 momaka bijase doduse 19. srpnja iz Kostaj- nice po§ao prema Qlini, te presav tu rijeku stao harati u kraju izmedju Ricice i Lipe, gdje je zarobio neko 300 Ijudi i mnogo blaga; ali na to je Vajkard Auersperg iz Karlovca pohitao za njim u potjeru, oteo mu plijen, te mnogo Turaka ili zasuznjio ili posjekao. I Ferhatbeg zajedno s Edrisbegom, poglavicom nedavno (1578.) osnovanoga sandzaka ostro- POQIBIJA P02E2KOQA SAND2AKA SKENDERBEQA 1580. 343 zackoga, kao i pakrackl sand^ak Alibeg, brat Ferhatov, zaiijetali su se vi§e puta u Slavo- nij'u, narocito u Turopolje. Tako je Ferhatbeg s Edrisbegom 29. lipnja odveo iz Turopolja do 300n Ijudi i sila blaga; jednako je i pakracki Alibeg u srpnju udario na Turopolje, ali ga je na povratku razbio koprivni^ki kapitan Ivan Panovic. Po^ezki sandzak napokon, po imenu Skenderbeg, ^iljao je svoje 5ete prema slavonskoj Podravini, prema Koprivnici, Ojurgjevcu i drugim gradovima onoga kraja. Buduci da su i neki ugarski sandzaci udarali na Vizvar (Weytschawar) na Dravi, pa prijetili tako Medjumurju kao i Kanizi, spremao se je kanizki kapitan Juraj Zrinski u rujnu 1580. na vecu provalu u pozezki sandzak, da Turke zastraSi i od daljega cetovanja odvrati. Dok se je knez Juraj Zrinski radi toga po- hoda u tursku Slavoniju dogovarao s Baltazarom Bacanom, Franjom Nadazdijem, kao i s koprivnickim kapitaiiom Ivanom Qlobitzercm, skupljao je i pozezki sandzak Skender- beg vojsku, da u koprivnickoj kapitaniji osvoji gradove Drnje i Novigrad, i da onda po- hara varazdinsko polje. Kako su obje vojske, nc znajuci jedna za drugu, isle glavnim voj- nickim druniom, koji vodi iz Virovitice i Slatine u Qjurgjevac i Novigrad, sukobile su se 29 rujna kod razvaljenoga grada Qrabrovnika (Qorbonocum) ili danasnjega Klostra. U kivavom boju pao je sam Skenderbeg (kojemu bi odruhljena glava) zajedno s drugim odlicnim Turcirna, svega do 200; jednaki broj Turaka bi zarobljen, medju njima i jedan odlican mladi(5, po svoj prilici zet Skenderbegov. Suvi§e zaplijeni§e dobitnici dvanacst turskih barjaka. Po izvjeScu mietackoga poslanika u Pragu, Alberta Badoera, bilo je u torn boju 2400 krscanskih vojnika, a Turaka do 4000. Prema izvjescu nadvojvode Karla, pisa- nom u Qradcu 11. listopada 1580., proslavio se je u boju Nikola Malekoci, kapitan Vizvara, zatim slufbenici Badanovi i Nadazdovi, i napokon koprivnicki kapitan Ivan Globitzer. Glavu poginuloga Skenderbega, dva zasuznjena odlicJna TurCina i zarobljenih dvanaest za- stava poslali su dobitnici nadvojvodi Karlu u Qradac. Od krsdana da je u boju poginulo tek osam do deset Ijudi. I savremeni Isthvan^fi potanko opisuje tu slavnu krSdansku po- bjedu, ali ju pogreSno vrsta u godinu 1581. Po njemu bi§e na bijegu nakon boja zarobljeni jo§ Ahmet, zapovjednik grada VoCina, i Osman, vojvoda konjanika. Osim toga zapao je dobitnike velik broj konja. Pogibija i smrt Skenderbega (sina nekadanjega bosanskoga i po?e2koga sand2aka Uleme) razpalila je Turke na osvetu. NaroCito je pakraCki sandzak Alibeg radio da okaje nedadu svoga druga i susjeda, pri Cemu ga je pomagao i Ahmetbeg od Cernika. U sred zime, 19. sijeCnja 1581. provalili su oni sa 3000 Turaka pakra5koga i po2e2koga sand^aka robed i paledi preko Ivanida i Oradca. ali bi§e sre($no suzbijeni. O daljem Cetovanju nji- hovom javlja Vid Halek 5. ofujka 1581. iz Koprivnice i mladi grof TomoErdedi 19. travnja iz svoga grada 2elina. Potonji prida o sukobu brata svoga Petra s Turcirna kod Krife- vaca i Ivanida. Dok su krajiSki kapitani s mladim Tomom i Petrom Erdedom sustavljali tursku najezdn na iztoku, ban je Krsto Ungnad izvrl^ivao osudu nad Matom Keglevi($em u Za- gorju. Rok. §to ga bijaSe kralj Rudolf dao reCenom'i velikaSu, da se nagodi sa svojim pro- tivnikom Mihajlom Sekeljem, tadanjim vlastnikom grada Krapine, bija§e davno mlnuo: k tomu nije Keglevi(* ni mislio. da razvali svoju tvrdjicu § a b a c (fortalicium Sabacz). koju bijaSe sve bez dozvole kraljeve sagradio nasuprot gradu Krapini. Stoga je kralj zapo- viedio, da se taj grad Sabac razvali. Dne 3. veljaCe 1581. stigao je u varoS Kraptnu ban Krsto Ungnad, te se nastanio u ku6i popa Ivana od Dobre kude. Poveo je sa sobom neSto svojih banskih Ceta, kojima su zapovijedali njegovi slu^benici Petar Ajtid i Pavpo 2itomir- ski (Tremski). S banom doSao }e i banovac Stjepan Qregorijanec, kojega su pratili niegovl sluJ^benici Mihajlo Vojkovi(5, zatim Martinac i Pavko. pa i brojni drugi. .To§ l.itl dan pro- glasio je ban u trgu Krapini osudu protiv Mate Keglevida. Slijedeie nedelle, 5. velJaCe, Iz- vrSena bi osuda. Toga dana podigao se Je ban Ungnad, a s njime banovac Stjepan Ore- gorijanec. na i Mihajlo SekelJ. gospodar grada Krapine. svi s? svoJIm sluXbenfclma. NaSli se na okupu jo§ i ovi plemidi: Mojsija Humski, Stjepan MfrkoveCkl. Jural QregoroveCki. 344 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). literat Petar Novak, Ivan od Zaboka, Pavao i Nikola Dobrosevic, Matija sin Ivana popa od Dobre kuce, Caspar Horvat od Nove vesi, provizor Martin Jancec, Ladislav Dragac, Adam Herkovi6, Caspar Kurtic, Ivan Svetic, Ivan Drobnjak, i napokon sudac i gradjanin krapinski Ivan Sporaric. Bilo je svega do 500 osoba: gospode, plemica, gradjana, vojnika i kmetova. Cospoda zajasise konje, pa onda svi zajedno podjose k tvrdji Sabac. Ban je najprije poslao tri plemica: Petra Pojatica, Mojsiju Humskoga i Jurja Madarasa sa vise su- sjeda, neka pozovu upravitelja grada, da im otvori vrata. Ali se njima nije nitko odazvao. Na to su sluzbenici banovca Cregorijanca, po imenu Marinac i Pavko, provalili kroz pro- zor, pak su razvalivsi iznutra gradska vrata i razsjekavsi gvozdeni lanac spustili dizivi most, kojim se ulazilo u grad. Sada je sve nahrupilo u grad, te ga stalo od krova rusiti, Cim je krov bio razvaljen, vratili su se ban i Sekelj u Krapinu, a banovac Gregorijanec ostao je na mjestu i dalje, dok nijesu Sabac do temelja (ad fundamentum) razorili. Sto su god nasli u gradu, sve su pokupili i odnijeli u Krapinu. Nijesu postedili ni pivnice, koja je bila izvan tvrdje. U njoj su na§li pet baSava vina, pa su i to prenijeli k Sekelju. Sve to cesce i zesce navale bosanskoga, ostrozackoga i pakrackoga sandzaka na doljno Pokupje i Turopolje opravdavale su bojazan hrvatskih i slavonskih sta- leza na svibanjskom saboru 1579., da tvrdja Karlovac ne ce moci zastidivati bas te kra- jeve, nego tek Kranjsku i kotare izmedju Korane i Kupe. Trebalo je stoga pobrinuti se za osiguranje doljnoga Pokupja, kojega je obrana bila povjerena banu i hrvatsko-slavonskim stalezima. Poglavito za to sastao se je 25. travnja 1581. hrvatsko-slavonski sabor u Va- razdinu. Na nj poslao je nadvojvoda Ernest kao povjerenike kralja Rudolfa nadbiskupa i ugarskoga kancelara Jurja Draskovica, dok se je nadvojvoda Karlo kao vrhovni glavar krajine i svega vojnictva dao zastupati po trima izaslanicima: Servaciju Teuffenbachu, slavonskomu generalu Vidu Haleku i Mihajlu Ringsmaulu. Ti su nadvojvodini povjerenici po naputku svoga gospodara i prema osnovi Franje Poppendorfa iznijeli pred sabor citav niz predloga za osiguranje doljnoga Pokupja. Hrvatski ban kao vrhovni kapitan u torn kraju (potonje banske krajine) neka prenese svoju stolicu (residentia) u kasteo L e- t o V a n i c (na najsjevernijoj okuci rijeke Kupe), pa da bude Letovanid za doljno Pokupje ono, sto Karlovac za gornje. Nadalje neka stalezi na rijeci Kupi izmedju Siska i Karlovca o svom trosku podignu dvije nove i jake tvrdinje, jednu u B r e s t u izmedju Letovanica i Siska, a drugu na zapadu Letovanida u Sredickom. U oba ta kaStela neka smjeste 300 pjesaka i 200 konjanika, koje bi takodjer o svom trosku stalezi uzdrzavali. Sabor je o tima predlozima vijecao vi§e dana, i tek nakon povoljna odgovora od nadvojvode stvorio je 1. svibnja zakljucak, da se kartell u Brestu i Sredickom imaju graditi, pa je podjedno odredio i radnike, koji ce ved 13. srpnja poslom zapoceti, zaStideni banskom ce- tom, kao i cetama, koje 6e hrvatski i slavonski generali onamo poslati. Ali predlog glede 300 pje§aka i 200 konjanika, koje bi sami placali, nijesu prihvatili, nego su trazili, da kralj opet povisi bansku detu na 600 konjanika i 400 pjesaka, kako je to bilo za bana Petra Erdeda i njegovih predSastnika. Stalezi bi sami radi prevelikoga uboztva mogli uzdrza- vati tek stotinu pjesaka. Da li ce ban prenijeti svoju stolicu u Letovanid, o torn neka kralj i nadvojvoda razprave i odlude sa samim banom. Na saboru vijedalo se je po predlogu nadvojvodinih povjerenika i o preostalim gra- dovima na jugu Kupe, narocito o gradovima hrastovicke kapitanije. Povjerenici su izjavili, da je Karlo odlucio Hrastovicu razvaliti; stalezi su se tomu protivili, jer je taj grad branik Pokupja 1 Turopolja, pa su nasuprot predlagali, da se §to jacom posadom obskrbi, kao i kasteli Cradac i Vinodol. Na zahtjev nadvojvode Karla, da silom prigone na rad zaostale radnike oko popravka Koprivnice, Krizevaca i Ivanica, obasuli su stalezi ogorcenim tuz- bama koprivnickoga kapitana Ivana Olobitzera, koji je radnike, odredjene za popravak tvrdinje, upotrebljavao za svoje licne poslove (in privatos usus), te su zakratili svaki dalji rad oko popravka slavonskih gradova, dok se ne dovrSe utvrde u Brestu i Sredidkom. I sam ban Ungnad potuzio se je na krajiSke kapitane. Izjavio je, kako mu je kralj dao na- BANOVAC QKEQORIJANEC ODREKAO SE SVOJE CASTI 1581. 345 putak (in sua banali instructione, per maiestatem caesaream sibi data), gdie mu je odre- djeno, da u sviiiia poslovima, koji se tiCu krajine i obrane kraljevstva, podr2aje vazda s vr- liovniin kapitaniina lirvatske i Slavonije medjusobni sporazuin i saobracaj (cum supremis coiifiniorutn Croatiae et Sclavoniae capitaiieis niuluam semper habeat intelligentiam et torrespondentiam). Ali toga ne drze se gospoda kapitani, nego na svoju ruku sve protiv primirja s Turcima provaljuju ne samo sa stoti- nama, nego i sa tisucamasvojih konjanika i pjeSaka u turske ob^lasti, pa ih haraju. Odatle biva. da i Turci, ovako izazvani, za izmjenu haraju i pustose imanja i gospostije staleza i redova ovoga kraljevstva. Napokon potuzili su se i ban i banovac sveCano pred stale- 2ima »radi neposluha konjanika i pje§aka, banske Cete naime, koji premda su dobro pla- ceni, ne mare za njihove zapovijedi, te ne ce da ostaju u odredjenim njima postajama i sjedistima. Ako bi koji krajiski grad stoga pao u neprijateljske ruke, ne ce biti krivi ni ban ni banovac, nego neposluh i odpor tih b a n s k i h v o j n i k a, osobito njihovih k a- pitana i vojnika, koji su u Zagreb u, podigavsi zastave, ustali pro- tiv b a n a. Potonja tuzba odaje, da su ban i banovac bili zavadjeni ne samo s nekim velika- sima, zatim s gradom Zagrebom i nekim krajiskim kapitanima, nego i s vojvodama svoje banske cete. NaroCito je banovac Stjepan Oregorijanec imao u zemiji toliko protivnika, da se je maio zatim na svojoj casti zahvalio. Na siijedecem saboru, koji se je 22. srpnja 1581. sastao u Zagrebu, javio je ban Krsto Ungnad s ocitom zlovoijom, »kako je gospodin Stjepan Oregorijanec, bivsi banovac kraljevstva, bezikakva razlozita uzroka (nulla racionabili causa) cast banovca, ne javno pred saborom, gdje ju je primio, nego sa strane polozio, sto ciniti nije morao.« Buduci da ni sada nije glavom dosao, kako bi morao, vec je poslao svoje zastupnike, to ban proglasuje banovcem dosadanjega varazdinskoga podzupana Qaspara od Dru§kovca. Stalezi su prihvatili izbor banov, na §to je novi ba- novac polozio svecanu prisegu. Na saboru koncem srpnja 1581. jo§ bi zakljuceno, da ban Krsto Ungnad podigne zemaljski ustanak, pa da se zajedno sa svojom banskom cetom kao i sa svima zemalj- skima Cetama utabori do 6. kolovoza kod Sredickoga, gdje su tada poCeli graditi utvrdu. Trebalo je gradnju za§tititi od Turaka, koji su ju nastojali zaprijeCiti. Tijekom rujna vi§c su puta begovi pozezki, pakracki, cernicki, bosanski i krupski (ostrozacki) provaljivali prema Pokupju i Turopolju: jedni s juga, a drugi s iztoka. Osobito su se u to izticali be- govi cerniCki i pakracki, po imenu Ahmetbeg i Alibeg, Ti su 8. rujna sa 5000 momaka i ne§to topova preko Moslavine prodrli u Turopolje, te ondje zarobili 100 Ijudi i mnogo stoke. Kad su malo zatim reCeni begovi po drugi put u drugoj polovici rujna udarili prema Turo- polju, doCekali su ih braCa Tomo i Petar Erdedi, GaSpar Alapi(i, Stjepan Tahi i Mihajlo Sekelj sa svojim Cetama i sa zemaljskim haramijama kod nekoga mjesta (Sutrezki?), te su ih junacki suzbili. Slavonski general Vid Halek javlja o toj pobjedi iz Vara2dina 6. listo- pada 1581. On piSe, da je cerniCki beg kruto pora^en, i da se je u boju proslavio barun Mihajlo Sekelj. lirvati su zarobili begove konje i jednu zastavu, koju de poslati nadvoj- vodi Karlu. Mjesec dana iza te pobjede sastao se je hrvatsko-slavonski sabor 28. listopada 1581. u gradu Zagrebu. Ban Ungnad bijaSe sabor sazvao, ali nije na nj doSao, wtt je saboru predsjedao banovac OaSpar od DruSkovca, Namah na poCetku saborovanja iznijeli su kao nunciji bana Ungnada zagrebacki prepoSt HereSinec i banovac DruSkoveCki vjerovno pismo banovo, u ko- jem moli stale^e, da mu ne upiSu u grijeh izbivanje njegovo, jer ga je nadvojvoda Ernest u va2nim poslovima kraljevstva u BeC pozvao. Podjedno su banovi nunciji predlagali stale- 2ima kraljevsko pismo, kojim je ureien i odredjen sastanak ugarskoga sabora u Po2unu za 11. studenoga te godinc. Jo§ su banovi nunciji pozvali staie2e, neka odluCe, kako da 346 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). se za boravka baiiova iia ugarskom saboru odrze u dobrom stanju krajine kraljevstva, a narocito pokupske strane. Ban u to ime predlaze, neka povjere njegovu zamjeniku u vojnickim stvarima (in militia domini bani locumtenentem), mladomu Petru Erdedu, da se sporazumno s banovcem Gasparom od Druskovca brine za obranu krajine. A 1 i s t a 1 e z i nijesu prihvatili ban ova predloga. Oni ne ce da imadu banskoga zamjenika, jersetoprotivistarim slobostinama i konstituciji (quod nullum locumtenentem contra veteranas libertates et constitutionem regni habere vellent). Oni imadu, akoje ban odsutan, svoga banovca u kraljev- stvu, i taj gospodin banovac mora, kakojesluzbupreuzeo, poobi- caju svojih predsastnika braniti krajine kraljevstva s banskim cetama, te ako bude potrebito, podici po starom obicaju i zakonu petidiosvihkmetova, iodsvakih dvadeset dimova po jednoga k o n j a n i k a. Znacajno je, da je na istom saboru i prijasnji banovac Stjepan Qregori- janec trazio od staleza, neka mu izdadu svjedocbu, da se je za citavo vrijeme sluzbovanja svoga kao banovac i zupan zagrebacki i krizevacki vjerno i posteno ponasao, te svoju sluzbu valjano vrsio. Qotovo svi stalezi pristali su na taj zahtjev; jedini se je opro ta- danji banovac Caspar od Druskovca u ime bana Krsta Ungnada. Bas te pojave pokazuju, da je i vecina tadanjega sabora bila protivna odsutnomu banu. Ugarski sabor, sazvan za 11. studenoga 1581., sastao se je u odredjeno vrijeme; all kralj Rudolf dosao je u Pozun tek na pocetku godine 1582. Dne 15. sijecnja iznio je pred staleze svoje propozicije, u kojima se je uz ino tuzio na staleze kraljevina Hrvatske i Slavonije, sto su prosle godine na svome saboru premalo dozvolili za utvrdu i obranu pokupskih mjesta Bresta, Letovanica i Sredickoga, te je trazio, da receni stalezi vise od 100 haramija odrede za posadu tih kastela. Kralj je nadalje trazio od staleza savjeta, sta da se ucini s gradom S i s k o m, koji je branik ne samo Slavonije, nego takodjer i Stajer- ske i Kranjske. Kaptol zagrebacki, komu grad pripada, malo radi za sigurnost njegovu. Ne bi li kaptol ustupio Sisak sa svima pripadcima kralju, koji ce obranu njegovu povjeriti banu ili komu drugomu, a kaptolu da se dade u zamjenu drugo imanje u Slavoniji ili Ugarskoj (vel in Sclavonia vel in Hungaria, cum utriusque regni unum corpus sit)? Jednako neka stalezi kazu, sta da se cini s gradom Topuskim. Mora li ga biskup uzdrzavati i bra- niti od dohodaka imanja, ili ce se ti prihodi biskupu oduzeti, pa ce ban njima placati po- sadu u gradu? Bili se napokon razvalila Hrastovica prije, nego sto se dogotove utvrde Bresta, Letovanica i Sredickoga? Kad se pak Hrastovica porusi, bi li se njezina posada razmjestila u ona tri kastela, podignuta za obranu Kupe, ili pak naprosto preselila u Kar- lovac? Napokon predlaze kralj, neka se pronadje nacin, kako bi se mogao podici u Slavoniji ugled bana kao reprezentanta kralj evskoga velican- stva, tako da bi mu se stalezi pokoravali i u pogledu insurekcije i u pogledu saborovanja. (Nihilominus pro publica regni Sclavoniae salute, ab eisdem statibus deliberandum censet maiestas sua, quanam ratione res ita institui queat, ut iis in partibus maior bani, quippe maiestatis suae personam in iis partibus repraesentantis, tarn quoad huiusmodi excursiones, quam alias, habeatur respectus, tam quoad insurrectio- nes, quam regni congregationes, quae pro rerum recurrentium necessitate, quandoque su- bito ac repente publicandae sunt, debita praestetur obedientia; quo sic, servata ea, quam convenit, disciplina militari, inter banum et regnicolas talis vigeat correspondentia, qua hostium consiliis quoque tempore opportune obviam iri possit.) Ocito je, da je ovaj kraljev predlog iznesen na ponuku bana Ungnada, koji je tim nacinom htjeo podici pall svoj ugled u hrvatskom kraljevstvu. Medjutim ugarski sabor slabo se je obazirao na kraljevske pro- pozicije, vec je zahtijevao, da se bira palatin i imenuje ostrogonski nadbiskup. Oporba na torn saboru bila je tako jaka, da je kralju napokon dozvoljena ratna dada od dvije forinte samo za tekucu godinu, a nipo^to po sest forinti za dvije godine. ZakljuCke sa- bon (f^) potvrdio je kralj u Po2unu 19. veljace 1582.; osmim i posljednjim 51ankom bi HRVATSKO-SLAVONSKl SABOR 1. TRAVNJA 1582. 347 odredjeno, da se kralj imade dojduce godine vratiti u Ugarsku, i stoga po2uriti, da §to prije izvrSi sve poslove u njemaCkoj drfavi. Medjutim mora Ugarskoj povratiti staru slobodu, te ukinuti sve novotarije, kojima je poga^ena AH Rudolf kao da se je slabo na taj clanak obazirao. Dne 16. ozujka 1582. nalaze on iz Beca sudcu i gradjanima zagrebackoga Qradca, da »za Ijubav prema njemu i domovini bez ikakva krzmanja plate u blagajnu ugarske komore tisucu forinti za krajinu,* jer ratna daca, netom dozvoljena od ugarskoga sabora, nije dostatna. O kraljevskim propozicijama, iznesenlm u pogledu Hrvatske i Slavonije na posljed- njem ugarskom saboru, vijecalo se je poslije na saborima recenih kraljevina. Sabor hr- vatsko-slavonski sastao se je na poziv bana Krste Ungnada u Zagrebu 1. travnja 1582.. le je vijecao vi§e dana. Nadvojvoda Karlo bijase za svoje povjerenike odredio slavon- skoga generala Vida Haleka i baruna Servacija Teuffenbacha; no budu(Ji da je Vid Halek bio bolestan, zastupao je nadvojvodu i njega jedini Teuffenbach. Nadvojvoda trazio je u svojim predlozima gotovo isto, §to kralj Rudolf na saboru u Pozunu. Uza svu dobru volju nijesu stalezi mogli svima zahtjevima zadovoljiti, »jer je kraljevina Slavonija po nevjer- nim Turcima tako opustoSena i smanjena, da ona, koja je za sre^nih vremena imala do 15.000 dimnjaka (vrata) za popisavanja ratne dace, sada moze nabrojiti tek nekih 3000 PODPIS BANA KRSTE UNQNADA. S pisma, pisanog Mati Keglevidu iz Zagreba 7. rujna 1579. Cita se: Amicus C(hri- stophorus) Ungnad Banus m. p. Arklv Jugoslavenske akademije. vrata.* Stale^ima je poglavito do toga, da se jednom dograde i dovrSe tvrdinje uz Kupu. kao Brest, Letovanid i Sredidko, zato se ne mogu toliki brinuti za utvrde u Slavoniji, kao §to su Koprivnica, Drnje, Qjurgjevac, Ivanic i Sveti Krii. Premda ih nevolja bije na sve strane, ipak povisuju broj haramija na Kupi od 100 na 200, koje ce i dalje voditi kapitan OaSpar Alapic, ali samo za ovu godinu, dok se dogotovi tvrdinja u Brestu. Napokon do- zvoljavaju ipak neSto radnika za Drnje, Ivani6 i Sveti Kri2 kod Ivanica. Staleii su svoje zakljucke priobdili nadvojvodi u obliku predstavke, koju su opremili tre(ii dan saboro- vanja. Tu su medju inim trazili od nadvojvode i kralja, da i oni doprinesu za utvrdu i opremu tvrdinje u Brestu; zatim da zapovjede krajiSkim generalima, neka i oni sa svojim Cetama straze na Kupi, dok budu kmetovi 'adili oko utvrda. Ba§ radi toga poSao je valjda i sam ban Krsto Ungnad u Bee kralju Rudolfu. Dne 2. lipnja 1582. piSe Rudolf iz BeCa pismo banovcu QaSparu od DruSkovca, te mu saob(^uje i ovaj nalog: »Budu(ii da se vjerni na§ Krsto Ungnad, ban, sada joS radi nekih svojih zamaSnili po- sala (nonnula sua urgentia negocia) ne mo?e povratiti na svoje mjesto, stoga zapovije- damo tvojoj vjernosti, da ti u to, dok se reCeni ban povrati, nastojiS zajedno s QaSparom Mapi(Scm od Velikoga Kalnika §to ved broj greda i drugih potrebStina za z g r a d u (aedi- ficio) na onoj krajini odredjenu dobaviti i dovesti, da se namah nakon dolazka banova uzmogne radnja zapoCeti i lagodnije dovr§iti.« 348 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Nakoii povratka banova opet se je sastao hrvatsko-slavoiiski sabor u Zagrebu 24. lipnja 1582. Tu su se nasli na okupu povierenici ne samo nadvojvode Karla, nego i nad- vojvode Ernesta (Bernard Leon Gall, Josip Jost Thurn, Juraj Watzler). Nadvojvoda Er- nest kao zamjenik kraljev pohvalio je po svom povjereniku staleze, sto su se u posljednjem saboru bar djelomice odazvali predlozima nadvojvode Karla. Suvise je nadvojvoda Ernest predlozio stalezima, neka kazu, sta da se ucini s Hrastovicom i ostalim gradovima te kapi- tanije? Bi li se citava Hrastovica razvalila Hi samo djelomice; ako se razvali citava (naime oba grada: gornji i doljni), kamo da se prenese utvrda? Stalezi su se odlucno uz- protivili tome, da se napusti hrastovicka kapitanija, jer je ona jedini ostatak krscanske vlasti izmedju Une, Kupe i Qline; cim bi se ona napustila, namah bi Turci taj kraj za se uzeli, pa onamo Vlahe naselili. Qlede same Hrastovice predlazu, da se varos i doljni grad porusi; ali zato da se gornji grad sto jace utvrdi i dovoljnom posadom obskrbi, da bude branik i prednja straza za doljno Pokupje i za Turopolje. Jos je nadvojvoda Ernest pitao staleze, sta da se ucini s Topuskim i Siskom? Qlede prvoga svjetuju stalezi, neka se spora- zumi s biskupom, a glede drugoga s kaptolom zagrebackim. U obce ce tako njegov legat Bernard Leo Call, kao i ban hrvatski moci stvar njemu bolje izloziti, jer su i biskup i kaptol u tom pogledu dali svoja pismena ocitovanja. Na saboru iznesena bi takodjer tuzba na ugarskoga namjestnika Radeciusa, koji je izdavao izravne naloge na banovca, podzupane i plemicke sudce u prilog Baltazaru Ba- canu i Nikoli Isthvanffyju, pa je tako ponizio bansko dostojanstvo i slobodu kraljevine Slavonije (in contemptum et vilipendium authoritatis banalis et libertatis veteranae huius regni). Stalezi se ogradjuju protiv takova postupka i mole nadvojvodu Ernesta, neka za- brani namjestniku »izdavanje takovih neobicainih naloga na stetu banske casti i slobode ovoga kraljevstva« (ab extradatione huiusmodi inconsuetorum mandatorum in praeiudicium officii banalis et libertatis huius regni). Napokon je sabor radi ugleda banskoga jos i to zakljucio, da nitko od podanika kraljevstva ne smije poduzimati ce- tovanja u turske oblasti bez dozvoleiznanjagospodinabana (Item pro excursionibus in dicionem Thurcicam, per quosvis regnicolas fiendis, ut tales excur- siones sine permissione et scitu ipsius domini bani de caetero cessent, regnicolae ipsi aeque esse censent). Na saboru bila je po tom jamacno vecina sklona banu Krsti Ungnadu, koji poslije toga u Zagrebu drzi banski sud, te 15. kolovoza 1582. izdaje odluku u parnici Veronike, udove Sebastijana Racica od Dobrogosca, a kceri pokojnoga Mihajla Zempceja (Svetackoga), protiv plemica Franje Orehovackoga. Dok je ban Krsto Ungnad zakljuccima posljednjega sabora hrvatsko-slavonskoga bar to postigao, da su izravno njemu podlozeni velikasi i plemici hrvatski i slavonski prestali zalijetati se u turske oblasti; nije ipak mogao zaprijeciti cetovanja Uskoka, koji su hill nastanjeni u senjskoj kapitaniji i po raznim mjestima vinodolske knezije. Senjski su Uskoci doduse spadali pod senjskoga kapitana Qaspara Raba, koji je opet bio pod- vrgnut hrvatskomu (ili karlovackomu) generalu (Hi vrhovnomu kapitanu) Josipu Jostu Thurnu, koji je u rujnu 1581. zamijenio Vajkarda Auersperga; ali Uskoci nijesu mnogo marili ni za svoga kapitana ni za generala, ve6 su na svoju ruku vodili neprekidnu i kr- vavu borbu s Turcima, kao i s njihovim podanicima, prijateljima i saveznicima. Vodje pak uskocke na tim cetovanjima bile su njihove vojvode, na celu svima tri brata D a n i c i c a. Uskoci zalijetali su se ne samo po kopnu u turske sandzake (licko-krbavski, klisko-hli- vanjski i hercegovacki), vec su takodjer na svojim ladjama oblijetali citavo iztocno pri- morje jadransko od Istre i Rijeke do Kotora. Cetovanje njihovo po kopnu bilo je namije- njeno Turcima, a krstarenje po moru Mletcima i Dubrovniku, koji je potonji tada bio pod zastitom turskom. Uskocima pomagali su mnogo hrvatski podanici mletacke republike u Dalmaciji, pa onda i prebjezi iz mletacke Dalmacije. Radi toga tuzakali su Mletci Uskoke kao Ijute gusare tako kralju Rudolfu i nadvojvodi Karlu, kao i rimskomu papi Qregoriju XIIL (1572.— 1585.). Ali ni Rudolf ni Karlo nijesu mnogo marili za te tuzbe, znajuci dobro, USKOCI UDARAJU NA KLIS (2. SIJECNJA 1583.). da su MIetci potajni saveznici lurski, te da im je vise stalo do neograniCene vlasti na Jadranskom moru, nego do obrane krScanstva od turske premoci. Papa Qregorije XIII. na- stojao je opet, da Uskoke odvrati od navala na Mletke i Dubrovnik, pa da se jedino posvete borbi s Turcima i oslobodjivanju krscana izpod turske vlasti. U torn smjeru radio je vec godiiie 1576. papinski posianik u Becu, po imenu Ivan Delfino, a tako isto i razni pouzda- nici papinski u mletackoj Dalmaciji, medju njima pogiavito Franjevac Angjeo Trogiranm, koji je bio dobro poznat krscanskim podanicima klisko-hlivanjskoga sandzaka. Dok je Angjeo Trogiranin god. 1579. boravio u stajerskom (jradcu na dvoru nadvojvode Karla. te ondje predlagao, kako da se Turcima prec-tmu znamenite tvrdinje Klis, Solin i Sinj, dotle je papa Qregorije XIII. radio, da Uskoke odvrati od navaljivanja na kr§canske vla- sti. Vec 7. rujna 1579. zahvaljuje se nadvojvoda Karlo papi, sto je obecao Uskocima go- diSnju podporu; na pocetku god. 158(). dolaze u Rim uskocki poslanici, na ^elu im vojvoda Jural Danicic s bracom, gdje ih je papa mirio s Mletcima i Dubrovnikom, te im uz razne povlastice doznacio godisnju podporu od 2400 skuda. Slijedece godine 1581. utanacio je Franje- vac Angjeo Trogiranin 14. travnja formalni ugo- vor s nadvojvodom Karlom o torn, kako da se - - nagrade svi oni, koji ce sudjelovati pri osvajanju Klisa, Solina i Sinja. Ugovor poslan bi i papi, da ga primi do znanja. Navala na Klis odredjena bi za 1. sijecnja 1583. Kroz citavu godinu spremalo se je za to poduzece, Najprije trebalo je uputiti krscane kiis- koga sandzaka i predobiti strazare u gradu KHsu. Onda se je trazilo pomagaca medju mletackim podanicima u gradu Spljetu i u Poljicima. Ali bas te svestrane priprave bile su na u§trb samomu poduzecu. Kad su napokon posljednjih dana god. 1582. uskocke cete pod Jurjem Danicicem i An- gjelom Trogiraninom krenule iz Senja prema Klisu, da onamo stignu za ureceni rok: nekoliko Uskoka udariio je prekim putovima, da prije dopru do Klisa i ugrabe slavu Danicicu i njegovu drugu. Ali kad su se htjeli uvuci u tvrdinju, bise odbijeni, jer ih straze nijesu poznavale. Tako su i Turci doznali za zavjeru, te su se valjano pripra- vili, pa kad su onda 2. sijeCnja 1583. stigli Juraj DaniCic i drug mu Angjeo Trogiranin, biSe suzbijeni. Uskoci morali su uzmaknuti, a s njima je usko^ilo u Senj 800 krScanskih porodica, koje su bile s njima u sporazumku. Buduci da su pri tom poduzeciu sudjclovali takodjer neki Spljedani i Poljidani, stali su Turci bijediti MIetcane, da sii i oni podupirali zavjerenike. Da se opravdaju, poslali su MIetCani u Dalmaciju Ivana Contarina. da kazni one podanike njihove, koji su Uskocima pomagali. Contarini je proglasom od 3. veljaSe 1583. udario ucjenu od 1000 dukata na Jurja Danicic^a, zatim 300 dukata na Ljubina Militiica. i 200 dukata na plemICa Franju Martinica Spljecanina, Dimitriju Arnera, F^radanina popa Simuna UrmanlcJa i jo§ sedmo- ricu Spljcdana. kojima je podjedno zaplijenio sva imanja. .Ali dok su MIetci progonili vodje posljednjega pokreta, samo da ugode Turcima: kralj je Rudolf poveljom. izdanom u BeCu 4. svibnja 1583.. nagradio vjerne slu2be uskoCkoga vojvode Jurja DaniCi(ia. daro- vav§i mu Zrnovnicu izpod grada Ledenica, koia je nekad pripadala Franji Frankopanu Slunjskomu. Zahvaini je Juraj DaniCi6 namah zatim sa svojom braiom vojevao uz senl- skoga kapitana OaSpara Raba u turskol Lici, te |e gonio Vlahe, koje su Turci ondje nase- peCat nadvojvode ERNESTA s pisma zagreba^koj zupaniji iz Po- zuna 20. o^ujka 1580. Arkiv jugosla%-en.«ki* akndemij*-. 350 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Uivali. Bas radi tih zasluga podijelio je kralj l^udolf nakon cetiri godine, naime 13. srpnja 1587., vojvodi Jurju Danicicu, braci mu Matiji i Ivanu, kao i sinu mu Jurju plemstvo i grb. Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583.); ban Toino Erdedi (1584.— 1595.) i njegova pobjeda nad Turcima Rod Sluiija (26. listopada 1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bi- liaca (19. llpnja 1592.) u turske ruke i razorenja Baga (Karlobaga) po mletackoj mornarici (u srpnju 1592.); slaviia pobjeda krscanska kod Siska (22. lipnja 1593.) i posljedice njezine. Dne 11. rujna 1582. pisao je kolocki nadbiskup, podjedno gjurski biskup i ugarski kance- lar Juraj Draskovic iz Beca pismo Mati Keglevicu o priiikarna u Njemackoj, Ceskoj i Ugarskoj. »Ne cemo vam zatajiti,« javljao je medju inim, »da smo od onoga vremena, kad smo se s nasim premilostivim carskim i kraljevskim velicanstvom povratili iz carstva (njemackoga) ovamo u Bee, neprekidno u krevetu lezali kidani kostoboljom. Sad smo se malo oporavili, pa smo vas ovim pismom htjeli pohoditi, moleci vas, da nas o svome stanju i zdravlju izvijestite, jer vec dugo nijesmo nista o vama culi. Novina nemamo, osim da je po Bozjoj milosti kuga u Ceskoj stala jenjati. I u carstvu (njemackom) sve je primireno. 0 ugarskom saboru ne znamo nista izvjestna, ali se nadamo, da ce o velikom postu (circa carnisprivium) z a p o c e t i.« Ugarski je kancelar bio dobro iipucen, jer je kralj Rudolf zaista 28. prosinca 1582. razaslao iz Beca pozive za ugar- ski sabor, koji ce se sastati 1. ozujka 1583. Prema popisu, sto ga je jamacno sastavio sam kancelar Draskovic, bise na sabor pozvani ne sarno stalezi kraljevine Hrvatske i Slavonije, nego posebice i tri zupanije slavonske, pa onda brojni prelati, baruni, grofovi i knezovi hr- vatsko-slavonski, i napokon cetiri slobodne varosi (Zagreb, Varazdin, Krizevci i Kopriv- nica).* Bas po recenomu popisu saznajemo u obce za sastav ugarskoga sabora u ono vrijeme. Jos prije sastanka ugarskoga sabora namijenjena bi biskupu i kancelaru Drasko- vicu neka zasebna, vrlo njezna zadaca. U jednome pismu od 20. sijecnja 1583. iz stajer- skoga Qradca pise nadvojvoda Kailo recenomu biskupu ovako: »Razabrali smo, da se je vjerni plemic, nas Ijubljeni grof Tomo Erdedi, nesumnjivo po Bozjem nadahnucu (inspi- ratione procul dubio divina), kao i po nagovoru i nutkanju svojih blizih na to sklonio, da plemenitu djevicu Mariju, zakonitu kcer nama vjernoga i Ijubljenoga plemica Krste Un- gnada, slobodnoga baruna i bana kraljevine Slavonije, radi njenih odlicnih i rijedkih du- sevnih darova zaprosi za zenu. I mi zelimo, da tu njegovu odluku svim nacinom podupremo, i jer je sama po sebi hvale dostojna, i jer ce obima porodicama vrlo mnogo casti i odlicja donijeti. Stoga vas ovim milostivo pozivamo, da vi to isto svojim ugledom i nasto- janjem, uzevsi sebi (za druga) jos nekoga izmedju ugarskih plemica, kojega drzite za to podobnim, kod recenoga otca iste djevojke — nakon predhodnog castnog upita, kako se u slicnim stvarima ciniti obicaje — po mogucnosti tako zagovarate i pospjesite, da na- pokon spomenuti Erdedi uzmogne poluciti svoju postenu zelju. Uvjeravam vas, da cete tim * Catalogus statuum regni Hungariae pro publicatione dietae anni 1583. Ad comitatus: (38 zupanija, medju njima: Varasdiensem, Zagrabiensem, Crisiensem). Jo§ posebice upravljen je poziv: Ad status regnorum Croatiae et Sclavoniae. Ad praelatos: Zagrabiensem, electum Tininiensem, electum Segniensem (onda ugar- skih osam). Ad barones: Christophorum Ungnad, comitem Qeorgium de Zrmio. Ad magnificos (magnates) : comitem Nicolaum de Zrlnio, Stephanum et Qasparem Peteo, Qasparem Drascovith, Stephanum de Qregoriancz, Petrum Rathkay, Mattheum Keglewyth, Fran- ciscum Blagay, Qasparem Tersachky, Qabrielem et Stephanum Tahy, Qasparem et Nicolaum Alapy, Stephanum et Petrum Castellanffy, Michaelem Zekel, comites Petrum et Thomam Erdody. Ad viduas dominorum: viduam Petri Erdeody, uxorem Simonis Keglewyth. Ad capitula: Zagrabiense (jo§ 7 ugarskih). Ad prothonotarios: Magistrum Emericum Pethe Sclavoniae et locumtenentis. Ad civitates: Zagrabiam, Varasdinum, Crisium, Capronczam (in Sclavonia). Po ovom katalogu razabire se tocno, koga je u hrvatskom kraljevstvu zapadalo pravo (do- tiCno duznost), da dolazi na ugarski sabor. ZARUKE TOME ERDEDA S ANOM MARIJOM UNQNADOVOM 1583. 351 I osobitim poslom i Boga i mene vrlo zadu^iti. I ja ciu vam se obratno pokazati haraii svo- jom osobitom miIoscu.« Nema siimnje, da se jc biskup i kancelar odazvao pozivu nad- vojvode, pa posao u snuboke banu Ungnadu. Jcr iiadvojvodi Karlu bilo je jamacno do toga, da jednu od najodliCnijih porodica hrvatsko-slavonskih §to jaCe priveze drugoj iz svojih nasljcdnih zcmalja. Ugarski sabor sastao se je u Pozunii u ureCeno vrijeme, te je bio na okupu do dva mjeseca. Stalezi su slabo marili za zelje i zaiitjeve kralja Rudolfa, vec su iznosili svoje tiizbe i tegobe. Tek kad on Ugarskoj povrati staru slobodu i uredjenje, dozvolit ce mu zatrazenu ratnii dacu, te zrtvovati imanje i zivot svoj za njega. Kancelar Juraj DraSkovic drugi privrzenici dvora mnogo su se trudili, da izglade opreku izmedju kralja i sabora. yi^rum y^i:<f PODPIS KRALJA RUDOLFA na pismu iz Be^a od 16. o/.ujka 1582., koje je upravljeno varoSi na brdu Qradcu vi§e Zagreba. Arkiv JugosUvenske akademljp. Uza sve to bi§e krab'evi zahtjevi sa 70 glasova protiv 30 odbijenl. Rudolf morao jc svaSta obe(Sati, naroClto u pogledu ugarske kancelarije i namjestnlCtva, pa i glede popunjl- \anja kapitanija s ugarskim plemi^itna. Napokon skloniSe se ipak stalc^i, te mu dozvoliSc po dva forinta ratne da(Je za dvije godine; all uvrstiSe u saborske Clanke izjavu. da ne tt vi§e nikakve da(ie dati, ako kralj ne izpuni zadata obe(ianja, te posve ne obnovi staru slo- bodu kraljevstva. Kralj je Rudolf saborske artikule potvrdio 28. travnja 1583.. a na to je ostavio Po?ain i Ugarsku. da se u nju nikad vj§e ne svrati. Nije bio ni nazoCan, kad su se nakon svrSena sabora, dne 1. svlbnja 1583. slavile u Po2unu zaruke mladoga junaka Tome Krdeda s Anom Marijom, kderju bana Krste Ungnada. Rudolf bio jc ve«^ .30. travnja u BeCu. gdje je 6. svibnia izdao pismeni nalog nekadanjemu banovcu Stjepanu Orcgorijancu, da se okani svakoen nasilja protiv gradjana na Qradcu kod Zagreba i njihovih kmetova. Dne 352 KRAL.I RUDOLF (1576.— 1608.). 22. rujna opet izdao je proglas zagrebackoj obcini i gradjanstvu, da za njegova borav- Ijenja u Pragu (ut in sua absentia Prage) priinavaju nadvojvodu Ernesta za njegova na- mjestnika, da se njemu utjecu u svim javnim i privatnim potrebama, te da se njegovim u kraljevo ime (nomine et autoritate regis) izdanim zapovijedima pokoravaju. Malo iza zaruka svoje kceri s grofom Tomom Erdedom zahvalio se je Krsto Un- gnad na banskoj casti. Da li mu je dodijaio banovanje, ili je tu cast namijenio svome bu- ducemu zetu, ne moze se saznati. Ugarsko drzavno vijece vec je 3. lipnja predlagalo, da se banom imenuje rnladi grof Tomo Erdedi. Biskup i kancelar Juraj Draskovic pozvan bi takodjer pismom od 28. svibnja od kraija Rudolfa, da kaze svoje mnijenje. Draskovic iz Sombotelja 9. lipnja osobito hvali kralju, sto se je smjesta pobrinuo za zgodna nasljednika banu Ungnadu, jer »ta cast (banska) bez stete drzave vasega velicanstva ni kroz naj- manje vrijeme izpraznjena biti ne moze« (cum officium illud absque detrimento ditionis maiestatis vestrae ne minimo quidem tempore vacare non possit); pa onda predlaze Tomu Erdeda kao najvrijednijega na prvom mjestu, Stjepana Qregorijanca na drugom, a Mihajla Sekelja na trecem. Premda je bilo zgodnih kandidata za bansku cast, ipak je Krsto Ungnad morao dalje vrsiti sluzbu jos kroz vise mjeseci. Na saboru, koji bijase sazvao u Zagreb za 3. li- panj 1583., priobcili su najprije poklisari na minulom ugarskom saboru clanke toga sa- bora, a onda je general slavonske krajine Vid Halek zajedno s banom iznio pred sabor zelje i zahtjeve nadvojvode Karla glede obnove nekih razvaijenih krajiskih gradova. Sta- lezi su rado dozvolili radnike za popravak i utvrdjivanje Gjurgjevca, Koprivnice, Krize- vaca, kao i kastela i varosi Ivanica; ali su podjedno tezke tuzbe sasuli na koprivnickoga kapitana Ivana (jjobitzera, sto cineci brojna nasilja nije stedio ni samoga bana, kojemu je oteo posjede oko Rasinje, a jos manje kraljevskoga kapitana Petra Ratkaja, kojemu bijase oduzeo njegovu bastinu oko Martijanca. Stalezi traze, da se silovitomu kapitanu na put stane, a da to sigurnije poluce, hvale generala Haleka, kako on za citavo vrijeme, sto stoji u sluzbi krajiskoj, nije nikoga povrijedio ni icije pravo pogazio. Na slijedecem saboru, koji se je namah zatim skupio u Zagrebu 22, srpnja, radilo se poglavito o obrani dolnjega Pokupja izmedju Karlovca i Siska. Zakljuceno bi, da se jednom dovrse utvrde kod Bresta i Sredickoga; kod Bresta nadzirat ce radnje Stjepan Qregorijanec, a kod Sredickoga kapi- tan Caspar Alapic, koji ce s haramijama cuvati prelaze preko rijeke Kupe. Po kraljevu predlogu radilo se je i o tom, da se grad Sisak preuzme od zagrebackoga kaptola, pa da mu se u zamjenu dade drugi koji grad i posjedovanje u Slavoniji ili Ugarskoj. Buduci da stalezi nijesu znali ni za kakvo zgodno imanje u Slavoniji, izjavili su, neka se kralj izravno sporazumije s kaptolom radi kojega grada i posjeda u Ugarskoj, Znacajno je, da na ovom posljednjem saboru nije bilo poklisara nadvojvode Karla, valjda zato, sto se bijase receni nadvojvoda zahvalio na vrhovnoj upravi hrvatsko-slavonske krajine. Medjutim i hrvat- sko-slavonski stalezi i kralj Rudolf salijetali su Karla, da svoju ostavku opozove. Nadvoj- voda dao se je skloniti, pa tako ga je kralj Rudolf pismom, izdanim u Pragu 1. listopada 1583. ponovo imenovao vrhovnim upraviteljem hrvatsko-slavonske krajine, opomenuvsi podjedno staleze obiju kraljevina, da u buduce bolje i revnije obskrbljuju krajinu. Ali kra- Ijevstvo bilo je vec posve iztroseno, sto se vidi iz pisma nadvojvode Ernesta obcini na brdu Qradcu kod Zagreba od 25. studenoga 1583., kojim ju poziva, da odredjenu ratnu dacu namiri. Kralj joj je i onako po osobitoj milosti oprostio veliku cest te dace, ali pod uvjet, da bar ostatak bez daljega odlaganja izplati. U prvoj cetvrti god. 1584. imenovan bi napokon grof Tomo Erdedi za bana. Dne 30. ozujka 1584. javlja general hrvatske krajine Josip Jo§t Thurn nadvojvodi Karlu, da ce w Karlovac doci bivSi ban Krsto Ungnad i novi ban Tomo Erdedi, a s njima i vijecnik carskoga ratnoga vijeca David Ungnad. Malo dana iza toga, 8. travnja 1584., sastao se je u Zagrebu sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, na kojemu bi obavljena instalacija novoga UTVRDA KOD BRESTA NA KUPI. 353 bana, kojom je prigodoni Uavid Ungnad vr§io sluzbu zasebnoga kraljevskoga komesara. Stalezi docekali su Tomu Erdeda s velikim veseljem i odu^evljenjem. Saborski zapnisnik iztiCe narocito govor komesara Ungnada, koji je stalezima mogao Cak i suze od tronuca izmamiti. Novi ban polofio je pred saborom po staroin polivalnom obiCaju sveCanu prisegu (solenne iuramentum), na sto su stalezi zazelili njemu u banovanju svaki napredak, dobru srecu i dug zivot, da bi mogao braniti »tuznu domovinu* od turske sile i vrSiti pravdu na obce zadovoljstvo, kako je to nekad cinio blazene uspomene otac njegov, ban Petar Erdedi. Poslije toga proglasio je Tomo Erdedi banovcem Ivana od Zaboka, kojemu je podjedno po- vjerena zupanska Cast za zupanije zagrebacku i krizevacku, pa je onda i novi banovac po- lo2io obiCajnu prisegu. Podzupani napokon zagrebacke i krizevacke fupanije ostadose isti, koji su te sluzbe dosad vrSili. Nakon instalacije ostao je sabor na okupu sve do 12. travnja. Vijecalo se je o predlo- zima kralja Rudolfa i nadvojvode Karla, napokon i o predlozima novoga bana. Osobita se je pa^nja posvetila obrani dolnjega Pokupja. Trebalo je narocito izgraditi novu utvrdu k o d B r e s t a. jer je nedavno podignuta tvrdinja bila nezgodno smjestena i povodnji iz- lozena. Nova utvrda neka se podigne na mjestu, koje ban izabere, te neka se zapocne grad- njom vec 1. lipnja. Radnju ce sam ban nadzirati, te ju ne samo sa svojim banderijem, nego i s kraji§kim cetama i banderijima sviju staleza zasticivati. Odredjeni bi§e jo§ radnici i kola za gradnju; pa i kaptol zagrebacki neka obustavi svoj rad oko podizanja tvrdinje u Drencini, i neka poslje svoje radnike u Brest. Kamenje i cement za novu tvrdinju neka se uzme od razvaljenoga (dolnjega) grada i varosi Hrastovice, pa i od poru§enog samostana i crkava u okolisu hrastovickom. Stalezi dozvolili su nadalje radnike za popravak nekih sla- vonskih krajiskih utvrda (u Qjurgjevcu. Koprivnici. Krizevcima i Ivanicu); ali su podjedno zamolili nadvojvodu Karla, neka poradi kod stajerskih i kranjskih staleza, da i oni §to vi§e doprinesu, jer krajina brani i njihove zemlje. Narod u Hrvatskoj i Slavoniji posve je vec smalaksao; obje kraljevine imadu samo jos 3000 porta ili dimova, dok se je nekad u samoj krizevaCkoj zupaniji moglo za ratnu dacu oporezovati i 12.0(X) porta. Zdvojni puk ne moze viSe podnositi tolike terete i nevolje, pa se seli svake godine u gomilama (turmatim) u razlic^ite zemlje, kao u Ugarsku, Austriju, Moravu, Stajersku i Kranjsku. Neka dakle po- mognu i potonje dvije pokrajine, a narocito susjedni gradovi i njihovi kotari, kao sto su Bre2ac (Brezci), Mokrice, Bizelj, Kunsperg, Cetertek, Pisece, Kozje, Sreda, Raka, Roga- tec, Kr!>ko, Kostanjevica, Turanj, manastir Pletcr, Metlika, Hocevje i drugi. Neka gospo- dari tih medja§njih gradova Stajersko-kranjskih poput hrvatsko-slavonskih §alju svoje po- danike i kola za utvrdjivanje gradova na krajini. Stalezi mole jo§ nadvojvode Ernesta i Karla, neka zapovjede generalu hrvatske krajine, da obskrbi §to jaCom posadom grad Oornju Hrastovicu, jer je ona sada (uz Qore I srednji Qradac), jedini preostali branik u oblasti izmedju Une i Kupe. Topove pak. koji su nekad bill u razvaljenom gradu u Dolnjoj Hrastovici, neka general zajedno s drugim bojnim spravama dozvoli prenijeti u novu utvrdu kod Bresta. Stale2i se jo§ tu2e na neke velikaSe, koji drie gradove i imanja u Hrvatskoj i Slavoniji, a ne de nikako da pla(^aju saborom odredjenu dimnicu za uzdr2avanje haramija. Spominju izrijekom Baltazara Ba<Jana kao go- spodara Orebengrada, kneza Jurja Zrinskoga kao gospodara Ozlja, i Nikolu Isthvanffyja kao vlastnika Vinice. Njih nije prijaSnji ban nikako mogao prinuditi, da pla(Jaju dimnicu: zato stalc?-i mole kralja, neka izdade posebnu zapovijed i ovlast novomu banu, da reCene velikaSe i druge jednako nehajne makar i vojenom silom natjera, da namire zaostalu dim- nicu i novu. Ako se to dogodi, onda de tekar mo<ii ban zajedno s banovcem prosuditi, da li bi se uz ono 200 haramija, koji strafe na Kupi, moglo uzeti jo§ neSto haramija pjeSaka za sigurnost u nutarnjoj zemlji, za strafe po cestama kao i po gorama Ho(5uri i Medvednici. Sve ove zakljuCke u pogledu obrane domovine i pla(fanja dimnice, kao i glede pomoCI gradu Varafdinu i obdega ustanka podastiru stalefi kralju na potvrdu ili sankciju. K\a\fi Hrv nnv! Til C^ ) « 354 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Jos je sabor stvorio nekoliko zakljucaka po predlogu novoga bana. Vrlo je zamasan zakljucak, da se »p r a v i c e k r a I j e v s t v a« (privilegia Regni), koja je u potonje vrijeme kod sebe cuvao veliki prepost zagrebackoga kaptola i kninski biskup Petar Heresinec, imadu prenijeti na nekadanje svoje mjesto (in pristinum locum), naime u svetiste stolne crkve sv. Stjepana, i da se imadu zapecatiti pecatom kraljevstva, a izvrsit ce to banovac Zajedno s viceprotonotarom. Ban ce nadalje podici novu tvrdinju kod Recice na Kupi, a pri tome ce poslu raditi njegovi podanici gradova Jastrebarskoga, 2elina i Novigrada, za- tim podanici grada Samobora, koji pripada njegovu tastu Krsti Ungnadu. Buduci da se neki velikasi i plemici iz Zagorja tuze na novoga banovca Ivana od Zaboka radi otima- cine, obecaje ban, da ce zajedno s podzupanom varazdinskim Qasparom Draskovicem i viceprotonotarom Ivanom Petricevicem tuzbe iztraziti i banovca prinuditi, da oteto povrati, ako je zaista sta oduzeo. Odredjuju se jos neke upravne stvari, a podjedno se zakljucuje, da ce se na osmicu blagdana sv. Jakova sastati oktavalni sud, za koji se imenuju i pri- sjednici, medju njima hrvatski spisatelj Antun Vramec i zagrebacki varoski sudac Ivan .Jakopovic. Tomi Erdedu bilo je tek dvadeset i sest godina (rodjen 1558.), kad je preuzeo ban- sku cast. Narod se je njegovu imenovanju radovao, jer se je mladi ban bio zajedno sa bra- tom Petrom vec proslavio kao junak u bojevima s Turcima. Cinilo se me.djutim., da ce ipak bar neko vrijeme turske navale na hrvatsko kraljevstvo prestati, i radi toga, sto je saltan Murat III. jos uvijek bio zapleten u rat s Perzijancima, kao i stoga, sto je dva mjeseca nakon nastupa Erdedova, naime 11, lipnja 1584., kralj Rudolf obnovio mir (pri- mirje) s Turcima za daljih osam godina. Tako je novi ban u prvi mah mogao svu paznju svoju svratiti na nutarnje poslove povjerenoga mu kraljevstva. I zaista je sabor, koji se je 20. rujna sastao u Zagrebu, stvarao pretezito takove zakljucke, kojima se je imala slo- miti nepokornost domacih velikasa i plemica. Buduci da je bilo velikasa i plemica, koji nijesu nikada dolazili na sabor (sto je bilo ne samo njihovo pravo vec i duznost), pace nijesu na sabor siljali ni svojih zastupnika ill nuncija, samo da se ne bi morali pokoravati saborskim zakljuccima: to je sada sabor zakljucio, da se imade protiv ovakih odpornika prema dekretu kralja Vladislava II. Jagelovca postupati i strogo ih kazniti. Jednako bi odredjena globa od sest forinti po dimnjaku za one magnate i veleposjednike, koji nijesu pri izgradnji nove utvrde u Brestu dosli u banov tabor, da sa svojim banderijima stite radnike. Napokon bi zakljuceno, kako da se postupa protiv onih velikasa, koji se jos uvijek opiru placanju dimnice za haramije. Ban ih mora sa svim ostalima velikasima i plemicima prinuditi, da se pokore; tko ne bi u tom poslu pomagao bana, bit ce nesmiljeno globljen. Zakljucci bise radi vecega ugleda podneseni kralju na sankciju. Sve te odredbe saborske bile su potrebite, i da se podigne ugled banski i da se kra- ljevstvo osigura od svake pogibli. A da su bile zaista i koristne pokazalo se je smjesta, jer je malo zatim, sve pored primirja s Turcima zaprijetila velika opasnost od bosanskih susjeda. Kako savremeni Leunclavius (Lowenklau) prica, podigli su neki bosanski begovi u drugoj polovici listopada 1584. nekih 10.000 momaka, te su 24. istoga mjeseca provalili u Kranjsku, harajuci i paleci sela i zaseoke, te hvatajuci puk i vodeci ga sa sobom u roblje. Na prvu vijest o turskoj provali pohitali su i general hrvatske krajine Josip Jost Thurn I ban Tomo Erdedi, da sa svojim cetama zaustave Turke na povratku kroz Hrvatsku. I zaista ih treci dan, naime 26. listopada, zatekose sa svojih 2000 momaka kod S 1 u n j a. Navalivsi na njih iza ledja njihovih razbiSe ih tako, da su ih posve razprsili, te im sav plijen i roblje oteli. Na bojnom polju ostalo ie mrtvih 4000 Turaka, a nesto ih je dopanulo i robstva. Qotovo isto pripovijeda i savremeni koruski historiograf Jeronim Megiser. Do maci nas povjestnicar Isthvanffy znade, da su se bosanski begovi podigli i provalili u Kranjsku sve do Ljubljane po zapovijedi samoga beglerbega Ferhatpase Sokolovica, ali vojska da im je brojila po vlastitom kazivanju samo 8000 momaka. Vec kod pryoga su- dara nagnali su general i ban sa svojom kud i kamo manjom vojskom Turke u bijeg, otevsi POBJEDA TOME ERDEDA KOD SLUNJA 26. LISTOPADA 1584. 355 im sve zarobljenike, kojih je bilo preko 600. Od Tiiraka palo je zivih u su2anjstvo samo 40; ali ogromna sila izginula ih je na bojnom polju, dok sii od krScanske vojske tek dva ili tri od ubojitog zrnja nastradala. SuviSe ugrabili su Turcitna deset bojnih znakova (bar- jaka), koje su nadvojvodi Karlu u Stajerski Gradac poslali. I mleta^ki poslanik u Bedu javlja 13. studenoga 1584. svojoj vladi o sjajnoj pobjedi krscanskoj nad 8000 Turaka kod Slunja, koja bi odrzana »bez ikakva gubitka, ali s porazom i velikim pomorom onih drugih« (senza pcrdita alcuna. ma con strage et mortalita grande delli altri). naime Turaka. Kranjski po- vjestnicar Valvassor napokon u 17. stoljecu snominje jos neke podatke o slavnoj pobjedi krScanskoj 11 »dolini M o c i 1 a kod S 1 u n j a.« Vojsku je tursku vodio bosanski tefterdar- pa§a (giavnj blagajnik begierbegov) s mnogo begova, aga i spahija; turska je vojska bro- jila 8400 konjanika i 600 pjesaka, u sve 9000 momaka. Poharali su pak jugo-izto5nu Kranj- sku oko Kostela i KoCevja. Kr§cansku vojsku, koja ih je na povratku kod Slunja zaskodila, brojiia je 1330 konjanika i 700 pjeSaka. U boju se je osobito vitezki ponio ban Erdedi i neki Purgstaller, a i grot Thurn iztaknuo se je svojim junactvom. Krscanskoga robija oslo- bodjeno bi nekoliko tisuca, a Turaka palo je preko 2000. medju njima vise vodja i odliC- nika, kao §to sam tefterdar-pa§a, nadalje Osmanbeg, Malkocbeg, Memiaga od QIamoca. Seiaj harambasa, Viza harambasa, Milosav od Rakovca, Celebija od Novog pazara, Vujica Alalakovic od Zakrcja, Mehmed od Bunica, Dzafer Celebija od Bilaja, Pritkovic haram- ba.^a, Radaman Rade§ic harambasa, Harela Bllenic haramabsa, i jos nekih sestdeset. Poraz kod Slunja zivo se je dojmio bosanskih Turaka; oni su poslije sami prizna- vali, da ih nije zadesila takva nedaca. odkad je Bosna pod osmanlijskom vlasti. Sultan Murat III. planuo je u prvi kraj gnjevom, kad su u Carigrad stigli glasi o krscanskoj po- bjedi. Oborio se je ostrim rijecima na poklisare kraija Rudolfa, na Pavla Eytzinga i Hen- rika Lichtensteina, zaprijetivSi im, da se ne ce drzati utanacenoga mira; ali kad su mu car- ski poslanici izlozili, kako su sami Turci pogazili primirje, opet se je primirio, pace je izdao zapovijcd beglerbezima u Budimu i Temesvaru. da ne diraju u zemlje kraija Rudolfa. Ali pitnnje je bilo, kako ce poraz kod Slunja djelovati na kr^cane u turskom carstvu, naro- cito na one, koje bijahu Turci nastanili i razmjestili po sandzacima bosanskoga vilajeta nasuprot hrvatskoj i slavonskoj krajini, i koji su dosad kao neredovite 5ete (martolosi) pratili tursku vojsku prigodom njezinih navala na hrvatsko kraljevstvo? Ba§ medju tima turskim krscanima javlja se u ovo vrijeme neko zivlje kretanje; i to ne samo medju grCko-iztocnim Srbima i Vlasima, koii dobivaju sve jacu crkvcnu organizaciju, odkad bi nakon razsula od jednoga stoljeca god. 1557. obnovliena srbska patrijarsija u F-*eci, negoj medju katolicima, koje i\ ime pape Qregorija XIJI. apostolski poklisari i vizitatori izravno i neizravno bodre na odpor protiv Turaka. Izmedju tih papinskih vizitatora iztiCe se poimcnce Aleksandar Komulovi(5 (Comuleus) svojoni uztrajnom ?jlavo§<5u. Jo§ 2. svibnja 1581. mole sarajevski katolici papu Qregoiija, da iin dopusti »za na§e potrebe crkovne i duhovne za prokuratora gospodina Aleksandra Kumulovica Dalmatina, koji stoji u kolegiju germaniku*; isto trazi biskup bosanski Antun Matkovi(J i katolici u Solima (Tuzli). Dne 10. sijeCnja 1584. preporuj^a vc6 papa svima krscanima Albanije i susjednih mjesta, koja su neposredno ili posredno pod turskom vlasti, zadarskoga kanonika Aleksan- dra Komulovida i Isusovca Tomu Radija (Radium) kao apostolske vizitatore i delegate, pa moli, da ih svagdje prijazno doCekaju. KomuloviC je zaista sa svojim drugom prolazio AJ- banijom, Srbijom (Kosovo polje), paCe i zapadnom Bugarskom (Vidin, Sofija), te je o torn podnosio izvjeStaje papinskoj stolici. ZnaCajno je njegovo pismo iz Sofije od 4. prosinca 1584., upravljeno na monsignora Qracljana i: kojemu izlaie nepovoijne prilike u evrop- skoj Turskoj i radi rata s Perzijom i radi kuge, od koje je one godine u Bosni, Srbiji i Herccgovini umrlo 200.000 Ijudi. Nikad nije bilo, — piSe Komulovi<5 ~, zgodnije vrijeme za rat s Turskom; — kad bi se krSdanske vlasti sIo2ile protiv zajedni^koga neprijatcija, mogia bi se osvojiti sveta zemija i zasaditi kr§(^anska zastava na zidinama Carigrada! 23* 356 KRAU RUDOLF (1576.-1608.). Mjesec dana iza pobjede kod Slunja sazvao je ban Tomo Erdedi hrvatski i slavon- ski sabor u Zagreb za 17. prosinca 1584. Razpravljalo se je na njemu prema predlozima nadvojvode Ernesta o spornim medjasima prema Stajerskoj i Kranjskoj, zatim o zahtje- vima nadvojvode Karla o potrebama krajine; no pored toga tuzio se je ban na nepokorne velikase i plernice na jugu Kupe, koji se nijesu odazivali njegovim pozivima na obci usta- nak. premda se je radilo poglavito o obrani njihovih posjedovanja. Sabor je ovlastio bana, da takove odpornike bezobzirno kazni globania, koje ce s pomoci citavoga kraljevstva si- ioni od njih utjerati. Jednako odlucno neka ban postupa s onima, koji ne placaju duznu dimnicu. Cini se medjutim, da svi ti zakljucci nijesu mnogo koristiii, jer je ban bio prinu- djen, da nakon dva mjeseca ponovo sazove sabor za 10. ozujka 1585. U pozivnici na taj sabor za gradsku obcinu na brdu Qradcu kod Zagreba, koju je ban izdao 15. veljace 1585. u .lastrebarskom, pise on, kako je netom minulih dana »ne bez zamasnih razloga p o- kupsku krajinu (confinia Colapiana) obasao, opasne prelaze i mjesta, kao i tvrdinje na njima podignute razvidio, pa napokon cete banske kao i staleza zemaljskih, koji ondje za placu sluze, pregledao,« pa da je nasao neke nedostatke, za kojih popravak, kao i za utvrdjivanje krajina trebalo bi odrediti stanovite radnike. Nadalje trebalo bi radi doznake dimnice (place) haramijama, koji su ga za ovoga najnovijega putovanja i obilazenja po krajini bana vrlo cesto preko mjere, pace i biintovnicki (seditiose) uznemirivali, posavje- tovati se s gospodom zemaljskom. Buduci pak da je njemu briga i obrana ostataka ovoga tuznoga kraljevstva povjerena, saziva on svu gospodu velikase, plemlce, staleze i redove kraljevine Hrvatske i Slavonije za nedjelju Invocavit, naime za deseti dan dojducega mje- seca ozujka, na sabor u varos Qradac kod Zagreba. Na tom saboru razpravljat ce se o izlozenim vec predmetima, a k tomu ce se priobciti i odgovor nadvojvode Karla u pogledu medja izmedju ovoga kraljevstva i njegovih pokrajina (Stajerske i Kranjske). Ban poziva varosku obcinu, da i ona poslje posebne nuncije s punom vlasti i naputkom na sabor, te joj prijeti kaznom ustanovljenom u generalnom dekretu, ako ne bi toga ucinila. Kad se je sabor u odredjeno vrijeme zaista sastao, oborili su se stalezi tuzbama na generala hrvatske krajine, Josipa Josta Thurna u Karlovcu. Tuzili su ga, sto je zasuznjio dva hrvatska plemica, Vuka Kasnica i Jurja Svarackoga, te time ne samo pogazio ple- micku slobodu, nego i povrijedio bansku vlast (turbato officio banali). No jos su se vise oborili na generala, sto je silom zauzeo bastinska imanja plemenite porodice Kobasica u okolisu karlovackom. »Ako je ustanovio kakvu krivnju tih plemica,« tako se pise u sabor- skom zapisniku, »bilo mu je o tom obavijestiti gospodina bana ovoga kraljevstva, te bi ban po svojoj banskoj vlasti i duznosti protiv njih postupao, jer generalni kapitan hrvatski nema u tom pogledu plemica ovoga kraljevstva i njihovih nasljednih imanja nikakve vlasti (koju si nedostojno prisvaja), nego je njemu od njegove prejasnosti (nadvojvode) povje- rena jedino obrana krajine; suvise tako Karlovac kao i kasteo Dubovec leze unutar pra- vih medjasa i granica ove kraljevine Slavonije. « Stoga stalezi javno prosvjeduju protiv ge- neralnoga kapitana, te mole nadvojvodu Karla, da mu za buduca vremena ovaka nasilja zabrani. Neka mu jos zapovjedi, da Jurja Svarackoga pusti na slobodu, a Kobasicima da povrati njihova djedovska imanja. Inace su stalezi spremni na sve zrtve, osobito za utvr- djivanje slavonske krajine; ali prije svega traze, da se upotrebe dozvoljeni radnici za osi- guranje Pokupja, gdje no prijeti najveca pogibao, buduci da tu u susjedstvu stoluje pre- mocni pasa bosanski (ex partibus . . . Transcolapinis, ubi ille potentissimus bassa Boznensis in vicinis residet). Bas s toga razloga zahtijevaju, da se jednom do kraja dovrsi jos uvijek nedogradjeni kasteo u Brestu, a onda da se podigne nova kula na prelazu Sisinacki brod, gdje no je jo§ svedjer stoji Turcima otvoren put preko rijeke Kupe. Istom kad se Pokupje osigura, neka se upotrebe radnici i kola za utvrdjivanje Ivanica, Svetoga Kriza, Kopriv- nice, Gjurgjevca i drugih krajiskih gradova slavonskih. Dne 30. lipnja 1585. sastao se je opet sabor hrvatski i slavonski, na kojemu bi uz ino mjesto viceprotonotara Ivana Petricevica, koji bijase umro, izabran za tu cast Mihajlo OBRANA BIHACA 1585. 357 od Vurnovca. Razpravljalo se je takodjer o zahtjevu nadvojvode Karla, da staleii dozvole radnike za gradnju mosta kod Karlovca. Premda je general radnike, dozvoljene za taj posao pro§le godine, upotrebio za podizanje neke tvrdinjice Prozorci, dozvoljavaju se ipak radnici nakon 2etve pocev od prvoga kolovoza, a §titit ce ih i nadzirati uz generala jos i plemicki sudac Andrija Despotovic. Buduci da su radi velike suSe one godine rijeke tako oplasnule. da ih je bilo lako pregaziti, te se jc bilo bojati, da ce Vlasi i Turci opct provalji- vati, zakljuc^io je saber, da svaki od staleza i redova imade dati po pet pje§aka i pet ko- njanika, koji ce biti vazda spremni, da s banom i banovcem pohitaju na krajinu. Jednako bl odredjena ratna daca, i to od svakoga dimnjaka ili ognjista po dva zlatna forinta. Zna- cajno je, da su se tima zakljuccima opirali nunciji Oa§para Draskovica i Jurja Zrinskoga, §to je u ostalih saborsklh clanova probudilo veliko ogorcenje, kojemu su dali oduska i u saborskom zapisniku. U to se je bosanski beglerbeg Ferhat Sokolovi^ spremao da osvoji Bi- hat i citavu bihacku kapitaniju. Dovr- siv§i priprave osvanuo je u subotu 14. rujna pred Bihacem, kojemu je zapovi- jedao kapitan Juraj Horner. Beglerbeg bijaSe doveo sa sobom vojsku pod ce- tiri sandzaka, medju kojima je bio i brat njegov Alibeg, sandzak pakracko-cer- niCki, zatim neki Memibeg, valjda sad- iak zvornicki. U zoru 15. rujna stajala ie turska vojska vec s obje strane Une, koja je bila tako malena, da se manja ni pamtila nije. Kako medjutim Turci nijesu imali dovoljno pjeSaka za redovno pod- sjedanje, posada u Bihadu svojim topo- vima prinudila je Ferhata na uzmak jo§ istoga dana. Na polazku spalili su Turci neka sela, medju njima i selo Golubic. Kapitan Horner izvijestio je nadvojvodu Karla o srecnoj obrani povjerenoga mu grada. NADVOJVODA KARLO. Po medaiji od god. 1569., naiinjene od Pa- storina. Iz djela »Portratmedaillen des Erz- hauses Osterreich, Wien 1896.« Nakon neuspjela pokusa, da za- skoiii Bihac, nastavio je Ferhatbeg sa svojim sand^acima provaljivati u hrvatsku i slavonsku krajinu. Sred Ijute zime u veljaCi 1586. navalio je bosanski pasa na Gradac s namjerom, da ga zapali; poieiki sandfak ^etovao jc do Koprivnice, dok su Turci sa sjevera Drave preSli tu rijeku, te navalili na Qjurgjevac. AH ni krajiski kapitani ne ostadoSe skrStenih ruku, ved vradahu Turcima nemilo za nedrago. Tako su jo§ u sijednju gradadki kapitan Mihajlo Sekelj i koprivnidki kapitan Ivan Olobitzer s ha- ramijama i konjanicima svojima provalili u pakradko-cerniCki sand2ak, te prodrii sve do SiraCa, gdje su bili nastanjeni brojni hrabri Vlasi (potonja »Mala Vla§ka«). kojih su kne- zovi i haramba^e dosad najvi§e jada zadavali slavonskoj krajini. Oba kapitana poharala i spalila su vla§ka sela u onome kraju, te su medju inim zarobili odIiCnoga vlaSkoga kncza PeaSinovida sa j^enom i djecom njegovom. Neki od vlaSkih knezova bijahu se ved prijc iznevjerili Turcima, te preSli na krScansku stranu i stupili u slu?.bu krajiskih kapitana. Od tih se spominju kao »vojvode« Nikola O^.egovid u Sv. Petru Cvrstcu, Ivan Stankovid u Koprivnici. veliki Ivan u Cirkveni, Petar Ostojid I Petar Hasanovid u Ivanidn. Tako su sada poCeli kr^canski Vlasi suzbijati turske Vlahe i njihove gospodare. 358 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Sred tih okrsaja na krajinama sastao se je 20. travnja 1586. hrvatsko-slavonski sa- bor u Zagrebu. Buduci da je banovac Ivan od Zaboka jos 16. veljace umro, imenovao je ban Tomo Erdedi novim banovcem plemica Vladislava Imprica od Jamnice. Jednako su i stalezi mjesto pokojnoga Emerika Pethewa izabrali za protonotara magistra Martina od Somboteija. Na saboru cule su se gorke tuzbe na kneza Jurja Zrinskoga i Baltazara Ba- cana, koji su se jos uvijek kratili placati saborom odredjenu dimnicu, pa su tim svojim odporom poticali na nehaj i druge velikase, kao Nikolu Isthvanfija, Qaspara Draskovica, Stjepana Qregorijanca, Andriju Auersperga, pa i Magdalenu Pethew, udovu Simuna Ke- glevica. Uza sve to stalezi su najpripravnije zadovoljili svima zahtjevima, koje su povje- renici nadvojvode Ernesta i Karla na njih stavljali. Tako su odredili potrebito za utvr- djenje i obskrbu kastela Sredickoga i drugih kastela na Kupi, zatim gradova i tvrdinjica na slavonskoj krajini, kao sto su Koprivnica, Krizevci, Qradec, Qjelekovec, Sveti Petar Cvrstec, Cirkvena, Qjurgjic i Dubrava. Napokon odredili su i radnike za podizanje ograda i zapreka kod najobicnijih prelaza preko rijeke Cazme. Dozvolili su jos, da se jedan zapu- steni manastir u varosi na brdu Qradcu upotrebi za skladiste ziveza; no buduci da je sa- mostan bio bez krova, zamolili su nadvojvodu Karla, da ga o svom trosku po tesarima iz Kranjske dade obnoviti. I za gradnju potrebitoga mosta kod Karlovca dozvolio je sabor radnike, i to podanike knezova Zrinskih i drugih plemica s obje strane Kupe. Bilo je na saboru i raznih tuzba. Tako se je bivsi ban i sadanji veliki zupan Krsto Ungnad tuzio na Baltazara Bacana, sto ga je obijedio, da je svoj grad Varazdin protiv drzavnih zakona za- lozio strancima i tudjincima. Ungnad je izjavio, da je doduse receni grad u casovitoj po- trebi svojoj na kratko vrijeme predao, ali ne strancima ili tudjincima, nego onima, od kojih obrana i spas onih krajeva zavisi; ali da je sebi pridrzao sva prava, kao i najveci dio kuca u onome gradu i posjedovanja njemu pripadajucih. Stoga sudi, da ga je Bacan nepravedno obijedio. Poslije sabora posvetio se je ban Tomo Erdedi posve obrani kraljevstva. Dok je slavonski general Vid Halek siljao svoga vojvodu Nikolu Ozegovica, da razvidi priprave cernicko-pakrackoga sandzaka oko Zdenaca i Podborja (Daruvara), pri cemu je doslo i do sukoba pri kuli kod Race; dotle je ban budno pazio na bosanskoga berglerbega, koji je uza sve to, sto je morao pomoci poslati sultanu za perzijski rat, neprestano snovao, kako da oblada ostatcima hrvatske zemlje od Bihaca do Hrastovice i Siska. Dne 15. kolovoza pise ban Erdedi iz Samobora plemenitoj gospodji Magdaleni Pethew, udovi Simuna Ke- glevica, kako je ovih dana docuo, da je bosanski beglerbeg s jakom vojskom gotov uda- riti »na bijedne ostatke ovoga kraljevstva« (afflictasque regni huius reliquias adoriri), pa je onda zapovjedio svoj gospodi i plemicima kraljevstva, da se pod kazan vjecite nevjere svi bez krzmanja podignu na noge i okupe oko njega, da bi se pripravni i slozno neprija- telju oduprijeti mogli. Ali ta gospoda i plemici ne mareci za obce dobro, i ne hajudi za ugled njegova veliCanstva i banovu zapovijed nijesu dosli na odredjeno mjesto i dan u banov logor. Ali buduci da ponovo i neprestano stizavahu glasi, kako neprijatelj svagdje velike cete skuplja, pa ce ili na Bihac ili na Hrastovicu udariti, to je ban odredio, da ce se 29. kolovoza kod Stenjevca s kraljevskim banderijem utaboriti, pa poziva i gospodju Pethew, da u odredjeni rok poslje u banov tabor svoje dobro oruzane pjesake i konjanike. Cini se, da su se ovaj put banovu pozivu na vojsku i drugi velikasi i plemici odazvali. Dne 5. rujna 1586. stajao je ban s vojskom u taboru kod Persinovca (in castris ad Per- sinocz), odakle je opet pisao list recenoj gospodji Magdaleni Pethew. Tu joj javlja, da je cete gospode regnikolaraca, koje se bijahu oko kraljevskoga banderija skupile, na nekoliko dana razpustio. Konjanike poslao je kuci, a pjesake k prelazima preko rijeke Kupe, ali pod uvjet, da svi budu svaki cas spremni, jer neprijatelj jos svedjer stoji u oruzju. Cim stigne banova zapovijed, moraju se opet svi konjanici i pjeSaci u punom broju u njegovu taboru sakupiti za obranu domovine. PORAZ TURAKA KOD IVANICA 6. PROSINCA 1586. 359 I Ban Erdedi stajao je tako neprestano na strazi, da ga bosanski paSa ne zateCe. Ali ■perhatpaSe iz Bosne nije do^ekao; nego je nasiiprot na poiJetku zimc Ferhatov brat All- beg, sandzak pakracko-cernicki, provalio u Slavoniju. liilo je to prvih dana mjeseca pro- sinca 1586. Ali ta provala zavrSila se je sjajnom pobjedom bana Tome Erdeda na Niko- linje (6. prosinca) kod Ivanida. Jo§ istoga dana u jedanaest sati po noci obavijestio je krizevaCkl kapitan Ivan Her- kovi6 iz Ivanica nadvojvodu Karla o toj pobjedi krscanskoj. Po njemu doznajeino, da je Alibeg sa 3500 momaka (3000 konjanika i 500 pjeSaka), koje bijaSe skupio ne samo u svome cernicko-pakra(^kom sand^aku, nego i u Bosnl i Pozegi, 5. prosinca naglo provalio u sla- vonsku krajiiiu. PrevalivSi MarCansku goru udario je pokraj K!o§tra Ivanica prema Vr- bovcu, pa onda je Vrbovackom sumom posao do Preseke, spalivSi uzput nekih 8 kuca i zarobivSi do 16 muzke i zenske Celjadi. Medjutim je koprivnicki porucnik Baltazar vitu- IjaCama oglasio provalu Turaka, te podjedno poslao brzotecu banu Erdedu u njegov tabor. I krizevacki kapitan Herkovic podigao je svoje Cete, pridruzivsi sebi konjanike plemica Kastelanovica. Uz put zdru- zio se je s gradackim kapitanom, barunom Mihaj- lom Sekeljem, pa su onda po§li zajedno u potjeru za Alibegom, koji se je iz Preseke vracao prema Vrbovcu. Svi zajedno: Herkovic, Sekelj i Sumer progonili su Alibega, koji se je vracao u svoj sandzak istim putem, kojim bijase dosao. U zgodan cas stigao je i ban Tomo Erdedi sa svojim bratom Petrom i sa 500 konjanika i pjesaka do Ivanica. Tu na polju izmedju Ivanica i Dubrave, negdje blizu sutoka Qlogovnice i Cazme doslo je poslije podne u tri sata kod nekoga ribnjaka do boja, u kojem je ban pobjedu odrzao. Ban se je okoristio zasjekama i ogradama, koje su ondje podignute bile. Ban je naime propustio prednje ^ete, da prijedju zasjeke, a onda se je svom snagom oborio na glavnu cetu, koju je vodio sam Alibeg. U krvavom pokolju po- ginuo je Alibeg, kojega je sjekirom ubio biskupski kmet Nikola Pavlecic. Uz njega ostao je na bojnom polju i stari Mustafaga Bekic, zatim Hasanaga Ko- baSlija. U obce je Turaka poginulo 50, dok ih je do 100 dopanulo suzanjstva. Osim toga dopanuo je do- bitnike glavni barjak turski, koji su zajedno s gla- vom Alibegovom poslali nadvojvodi Karlu. Bitka se je svrSila oko 4 sata poslije podnc; pobjednici progonili su bjeiece Turke sve do Cazme, ali dalje nijesu se usudili voC'u jer je u to noc nastala. Uz bansku iictu proslavila se je i ceta kapitana Herkovi(ia, zatim iva- nidki vojvoda Petar Ostoji(i, kojega je poslije ban predlagao Stajerskim stalefima za na- gradu. I Leunclavius zabiljej^io je u kratko pobjedu bana Tome Erdeda kod Ivanica. On ka2e, da je kr§(;anska vojska bila kud i kamo manja od turske; i on javija o smrti Alibcgo- voj, samo ka2e, da su mu glavu poslali nadvojvodi Ernestu. Jo§ dodaje izrijekom, da je Alibeg bio brat bosanskoga paSe (Ferhata). koji je opet bio od porodice MehmetpaSe Soko- lovi<5a, Surjaka tadanjega sultana Murata III. Bas potonja okolnost, Sto je poginuli Alibeg bio u svojti sa sultanom. zabrinula je ?ivo bana dobitnika. Pobojao se je, da Ce FcrliatpaSa. a mo^,da i sam sultan sve pokrc- nuti, da osvetc brata i svojaka. Dne 13. prosinca 1586. stoji ban u svomc gradu 2ellnu. pa cdanle piSe udovi Margaret! Pethew o stanju kraljcvstva. On se tu2i na okuieni zrak (pe- BANSKI PECAT TOME ERDEDA. S izprave, izdane 7. veljaCe 1587. u varoSi na brdu Qradcu kod Zagreba. Cita se: t Thomas Er(dewdi) comes perp(etuus) Montis Claudii regnorum Dal- (matiae), Cro(atiae) et Scla- v(oniae) banus. Arklv juguslavenske akadeinije. 360 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). stiferi et contagioso acre), pa kako Turci prijete, da ce s mnogo strana na zemlju udariti. Stoga je ban odredio, da se hrvatsko-slavonski sabor sastane prve nedelje iza nove go- dine 1587., pa pioziv? svu gospodu za taj dan u Zagreb. Radostni s pobjede a zabrinuti radi skoie buducnosti sastadose se stalezi4. sijeCnja 1587. na sabor u varosi na brdu Gradcu kod Zagreba. Tu se je s ponosom spominjalo, kako je ban netom gordoga Alibega, koji je sa gotovo pet tisuca Turaka provalio u kra- Ijevstvo, blizu tvrdje Ivanica kod zagrada svojih i nadvojvode Karla vise s pomocu Bozjom, nego s ono malo pjesaka i konjanika svojih pobijedio, te mu odrubljenu glavu nadvojvodama poslao. A!i ban je po uhodama doznao, da se mocni (potentissimus) Ferhat- pasa sprema osvetiti brata svoga, pa skuplja ogromnu vojsku, s kojom ce prvom zgod- nom prilikom udariti na ovo bijedno kraljevstvo. Ali poradi toga ne treba zdvajati. Ako je ban ovaj krat s malo vojske pobijedio deset puta jacega neprijatelja, zasto da mu to i drugom zgodom ne podje za rukom. Samo treba biti na oprezu, da neprijatelj kraljevstvo nepripravno ne zatece. Stoga odredjuje sabor svom strogoscu, da se na prvi poziv banov iinadu svi velikasi, gospoda i plemici sa svojim podanicima podici i poci na odredjeno mjesto u banov tabor, pa ondje ratovati, dok bude od potrebe. Ako se tko banovu pozivu ne odazove ili tabor prije reda ostavi, moze mu ban sva imanja oduzeti, te ih tako dugo drzati, dok ne namiri u ime globe dvostruku svotu, koja bi ga stajala za opremu i uzdrza- vanje njegove cete. Stalezi su nadalje odredili radnike za radnje oko pokupskih utvrda (Brest, Sredicko, Pleter) i gradove na slavonskoj krajini od Ivanica do Qjurgjevca, zatim su obnovili svoje zakljucke glede uzdrzavanja od dvue sto haramija na Kupi; te su na- pokon 0 svima svojima odredbama sastavili spomenicu na nadvojvodu Karla. Malo dana nakon svr§ena sabora stigH su u Hrvatsku zalostni glasi o smrti neka- danjega zagrebackoga biskupa i hrvatskoga bana Jurja Draskovica. Odkad je taj umni i plemeniti mu2 postao gjurskim biskupom i ugarskim kancelarom, bio je kralju Rudolfu i nadvojvodi Ernestu glavnim savjetnikom ne samo u ugarskim poslovima, nego i hrvat- skim. Radi njegovih velikih zasluga imenovao ga je papa Siksto V. dne 18. prosinca 1585. kardinalom (s. Stephani de monte Coeli), a kralj Rudolf svojim namjestnikom za Ugarsku, te je 0 torn 24. rujna 1586. iz Praga obavijestio i obdinu na brdu Qradcu kod Zagreba. Jo§ u pismu od 26. studenoga 1586. preporuca Draskovi6 kralju Rudolfu zagrebaCkoga biskupa Petra HereSinca, koji je tada polazio na kraljevski dvor; u istom pismu javlja kralju o pri- likama u Slavoniji i gornjoj Ugarskoj. Ali vec 27. sijecnja 1587. pi§e kralju iz Pozuna vrlo dirljivo pismo, u kojemu navijesta svoju skoru smrt (me propinquum morti esse, neque ullam longioris vitae spem habere), pa se onda s kraljem oprasta, zahvaljujuci mu za sva primljena dobrocinstva i mole6i ga, da njegove rodjake i sluzbenike uzme u svoju osobitu zastitu. Dne 2. veljace 1587. javlja nadvojvoda Ernest iz Beca kralju Rudolfu, da je »pre- castni kardinal kolocki (nadbiskup Draskovic) tridesetoga sijecnja u Pozunu umro,« pa da kralj udesi, sto smatra potrebitim u pogledu tadanjega stanja Ugarske. Smrt DraSkoviceva kosnula se je nemilo i Ugarske i Hrvatske. Cak u dalekoj Bolonji zapisao je tadanji rektor hrvatsko-ugarskoga kolegija smrt biskupa Draskovica, koji je »osobita dika domovine« (patriae unicum decus), pa dodaje, da su za niim tugovali svi i citavo kraljevstvo Ungarije, kad su ga u Qjuru sahranili (magno cum luctu omnium et totius regni Hungariae Jaurini sepultus est). Budni oprez bana Tome Erdeda i zakljucci posljednjega sabora hrvatsko-slavon- skoga jamaSno su doprinijeli, te se Ferhatpa^a uza sve prijetnje i priprave svoje ipak nije usudio udariti na hrvatsko kraljevstvo. No za to je Slavoniji prijetila velika opasnost na sjeveru, gdje su sandzaci budimskoga paSaluka nastojali da obladaju Kani2om i Medju- murjem. Ved prvih dana kolovoza 1587. javljao je kanizki kapitan, knez Juraj Zrinski, kako se Turci kod Sigeta skupljaju. Tu je naime novi sandzak Sasvar ili Sehsuvar htjeo da se proslavi, pa je pozfvao susjedne begove, poimence peCujskoga, muhaCkoga i kopanjskoga. da zdru2enim silama provale prema Kanifi i Medjumurju. Ti su ga doduSe odvra6ali od POBJEDA JURJA ZRINSKOQA KOD KACZORLAKA. 361 podhvata, ali ga niiesu mogli odvratiti, pa tako su napokon 13. kolovoza sa 5500 momaka udarili prema Doljnoj Lendavi, te ondje vi§e sela i varoSicu Dobronik (Dobronak) opusto- §ili, i mnogo plijena i naroda zarobili. Medjutim je Zrinski podigao sve svoje Cete u Me- djumurju, pozvao u pomoc Badana i Nadazda, paCe i koprivnicikoga kapitana Ivana Qlobit- zera. Skupivsi tako lijepu vojsku, brojem gotovo ravnu turskoj, utaborio se je Juraj Zrin- ski medju modvarama kod Kaczorlaka, mllju i pol daleko od Kanifc, da teka na Turke. koii su se krcati plijena kuci vracali. Dne 22. kolovoza u ranu zoru dodje do ie- stoka boja, koji se svrSi podpunim porazom i bijegom Turaka. U boju izgibe muhacki sand- iak, a peCujski i kopanjski dopanuse sufanjstva. Jedino zacetnik toga poduze<5a Sasvar tezkom mukom pobie?.e s pomocu svojih Ijudi. koji ga tek peti dan iza boja donijeSe na rukama u Siget. U boju i na bijegu izgibe po moCvarama do 2000 Turaka: do 1000 bude ih zarobljeno zajedno s nekih 1100 konja i 19 barjaka. Napokon oslobodjeno bi svekoliko kr§(Sansko roblje i otet sav plijen, koji bi odnesen u Doljnu Lendavu, gdje su ga vodje raz- dijelili medju sebe i svoje Cete. Oba zarobljena sandzaka izkupi§e se poslije velikim svotama. Nakon ove sjajne pobjede kneza Jurja Ziinskoga prestadoSe za neko vrijeme navale tnrske na hrvatsko kraljevstvo. Tomu je pripomoglo i to, §to je slijedede godine 1588. i ratoborni beglerbeg bosanski FerhatpaSa Sokolovid s nepoznatih razloga morao ostaviti svoj pa§aluk, pak se preseliti u Budim. No ni ovdje nije dugo pasovao: u drugoj polovici godine 1589. ubi§e ga vlastiti vojnici njegovi, jer im nije placu u odredjeno vrijeme davao. paCe ih razlicitim nac^inom varao. U to su porazi turskih ceta na slavonskoj krajini sve vi§e stali djelovati na kr§<ianske 2itelje u pograniCnim sandzacima, te su naroCito Vlasi pakraCko-cerniCkoga sandfaka poCeli prelazi+i na kr§cansku stranu. Dne 21. listopada 1587. pi^e slavonski general Vid Halek Stajerskomu zemaljskomu odboru. kako je jur minuloga lieta javio, da se najodliCniji kalauzi i haramba§e iz pakracJkoga sandzaka hode sa svojim porodicama i blagom preseliti u slavonsku krajinu. I tako su zaista pred Setrnaest dana neki poglaviti haramba§e i do§li, kao Ivan Pea.^inovic s nekim drugovima u Vara2din, a pop Gregorije i drugi u okoliS Koprivnice. Halek nada se od toga velikoj dobiti za kr§(Jan- stvo, dok 6e vlast u medjaSnim sad^acima rnatno oslabiti. Stajerski stale^i preporuCiSe pridoSle vlaSke harambaSe ratnomu vije(5u u Qradcu, na §to je nadvojvoda Karlo 5. stude- noga dozvolio, da se doseljenicima, koji su sa sobom doveli mnogo stoke i turskih konja. podijele na slavonskoj krajini opusto^ene i zapuStene zemlje. Tim je zapoCelo su- stavno naseljivanje Vlaha na zemljiStu stare kriJevaCke fupanije. Jo§ prije pobjede kneza Jurja Zrinskoga kod Kaczorlaka bija§e kralj Rudolf 10. kolo- voza sazvao ugarski sabor za 1. studenoga 1587. Prijeka potreba bijaSe kralja prinudila, da se obrati na sabor, bez kojega je vladao nunc detiri godine. No ni na zakazani sabor ne 6e on sam 6o6'u jer je tobo2e zaokupljen poslovima njema(5ke drfave, ve6 6e ga zastu- pati brat Ernest, koji 6e sa stale^ima razpravljati o svemu, §to je potrebito da se uklone zloporabe i zaStite medje kraljevstva. Jo§ prije sastanka ugarskoga sabora u Po2unu okupio se je hrvatsko-slavonski sabor 20. rujna u Zagrebu, poglavito da bira poklisare ili nuncije. Izabrani bi§e zagreba5ki kanonik i lektor Nikola SelniCki, zatim viceprotonotar Mihajlo od Vurnovca i varaidinski pod^upan Krsto Vragovid, koji dobiSe takodjer pismeni naputak ili instrukciju, §ta da rade I govore u Po2unu. Zastupnici vrhovnoga generala sla- vonske krajine (Stjepan KaStelanovid i Stjepan Qrasswein) iznosili su takodjer pred stale- ^ima ^elje i predloge svoga gospodara u pogledu utvrdc I obskrbe krajiSkih gradova. Na- pokon je ban objavio, da mu je radi zamaSnIh kraljevinskih i liiinih posala odputovati k nad- vojvodi Rrnestu. pa da 6e ga za njegova izblvanja zastupati banovac i iupan Ladislav Im- prid od Jamnice. kojemu 6e predati svu vlast (cum omnimoda et plenaria authoritate). Razpravc ugarskoga sabora u Po2unu trajale su preko dva mjeseca, te su se pro- tegnule i u godinu 1588. Bndud da Ugarska od proSloga sabora (\5S^.) nije dozvollla ratne dade, traiio ju je sada kralj za dvije godine po dvije iorinte, zatim je zahtijevao, da se 362 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.) placanje poreza nametne i takovim osobama, koje su dosad oprostene bile. Ali predlozi kraljevi naisli su na zestok odpor kod staleza, te je tek razboritosti nadvojvode Ernesta i opetovanomu posredovanju Nikole Palffyja poslo za rukom, da se je moglo mirnije i stvarno razpravljati. Nadvojvoda morao je koje sta prihvatiti i narocito privoliti, da se drzavno vijece ugarsko svake godine cetiri puta sastane, pa da s nekadanjom svojom punovlasti vijeca i zakijucuje o javnim i privatnim poslovima; zatim da na kraljevskom ili nadvojvodskom dvoru boravi stalno vise ugarskih savjetnika, koji ce odlucivati o pres- nim stvarima. Nadalje ugarska komora mora da bude posve nezavisna od austrijske. Jos bise odredjeiia cetiri povjerenstva, tri za Ugarsku i iedno za Slavoniju i lirvatsku (za po- tonje biiat ce cianove buduci hrvatsko-slavonski sabor zajedno s banom), koja ce izpiti- vati stanje kraljevskih dohodaka i krajiskih utvrda, te o torn drzavno vijece izvjescivati. Na zalitjev staleza, da se bira palatin, nije krali nikako htjeo da pristane; zato su stalezi trazili, da bar kapitani, koji palatina u vojnickim poslovirna zastupaju, budu izkljucivo ugar- ski drzavljani. Jos su stalezi zahtijevali, da kralj sto prije sazove novi sabor, te da na nj sam dodje. Bas radi toga dozvolise mu ratnu dacu od dvije forinte jedino za tekucu godinu. Saborske clanke (njih 48) potvrdio je kralj Rudolf u Pragu 28. sijecnja 1588. Iz- medju njih treba osobito iztaknuti dvadeset i osmi, kojim su stalezi prihvatili novi k o- 1 e d a r za kraljevinu Ugarsku, Stalezi bi doduse voljeli, da ostane stari koledar, na koii su kroz toliki niz godina navikli i ubogi i bogati; ali se prilagodjuju opomenarna kraljev- skoga velicanstva, te dopustaju porabu novoga popravljenoga koledara s torn izricilom izjavom, da to ne cine radi ikoga drugoga, nego jedino i samo radi ugleda kraljevskoga velicanstva (hoc tamen per expressum declaiatum esse volunt, se illud nullius alterius, Quam sola et umica regia suae maiestatis authoritate introductum admittere). Bas po tome zakljucku mozc se razabrati, da je na tom saboru bilo mnogo privrzenika nove vjere evangelicke i protivnika pape Qregorija XIII., od kojega je popravak koledara potekao, i koji ga bijase bullom (Inter gravissimas) od 24. veljace 1582. krscanskomu svijetu prepo- rucio. Od saborskih clanaka, koji se ticu Slavonije, najznacajniji je trideset i sesti, kojim se odredjuje, da u Slavoniji moraju za uzdrzavanje haramija svi tamosnji stalezi i redovi jednako doprinositi (omnes illi status et ordines aequalia onera ferant), sto je bilo ocito napereno protiv Jurja Zrinskoga i onih velikasa, koji su se dosad kratili placati dimnicu za haramije. Kralj Rudolf bijase u obce vrlo nezadovoljan s pojavama na posljednjem ugar- skom saboru, pa ga stoga opet kroz pet godina nije ni sazivao. Malo iza svrsenoga ugarskoga sabora sastao se je 21. veljace 1588. hrvatsko-sla- vonski sabor u gradu Varazdinu. Tu se je najprije vijecalo o predlozima nadvojvode Karla u pogledu utvrdjivanja i obskrbljivanja Karlovca, pa su se cule tuzbe na karlovacke voj- riike, koji su zivez prekupljivali, te ga onda dvostruko, pace i trostruko skuplje proda- vaH. Kaptol zagrebacki opet tuzio je karlovackoga kapitana Jurja Stambergera, koji je sa svojim vojnicima provalio na kaptolski posjed u Petrovini, te za 500 forinti stete nanio. Sabor trazio je od vrhovnoga kapitana Thurna, da siledzije osudi, »j e r stalezi i re- dovi znadu, da grad Dubovac zajedno s Karlovcem podpada pod zakone i dekrete ovoga kraljevstva (constat enim statibus et ordinibus ca- strum Dubovetz, simul et Carlostadium subiacere legibus et decretis huius regni). Osobito su stalezi ozlojedjeni radi Jurja Zrinskoga, koji svedjer ne ce da placa dimnicu od svoga grada Ozlja za uzdrzavanje haramija. Banovac Impric mora na svaki nacin, pa i vojenom silom, prinuditi kneza Zrinskoga na vrsenje duznosti, ier ce inace biti lisen casti svoje. Jos bi zakljuCeno, da jedan nuncij ili zastupnik smije na saboru zamjenjivati samo jednoga prin- cipala, a nipo§to vi§e njih, kako je dosad bivalo. Napokon bi§e, sto se znade, prvi put ci- tani plemicki listovi onih novih plemica, koji su god. 1569. do 1587. od kralja u taj stalez uzviSeni; a k tomu bi odredjeno, da se u buduce svi novo podijeljeni plemi6ki listovi imadu saboru podnijeti i od staleza na znanje uzeti; tko to ne ucini, gubi privilegij, te se ne ce priznavati za plemica. NOVl KOLEDAR U HRVATSKOJ I SLAVONIJI. 363 I I na saboiu, koji se je sastao u Zagrebu 2. svibnja 1588., biSe podneseni i bez pri- govora oglaSeni neki plemieki listovi iz godire 1578. do 1587. SuviSe odredio je sabor, da se turski zarobljenici ne smiju vi§e, kao dosad, slobodno po zemlji naokolo vodati, a naj- manie po sajmovima i u plemicke kurije i domove, jer bi oni niogli kao o^iti uhode mnogo §tete nanijeti. PaCe ni onim turskim suznjevima, koji bi se odkupili, ne smije se dozvoliti povratak u domovinu drugim putem, nego preko Siska ili FJresta, i to sa znanjem tamo§- njih kapitana. Ziiamenita je jo§ odredba, da banski oktavalni sud ne smije suditi onima. koji nijesu prihvatili novoga koledara (illis vero, qui calendarium novum non acceptassent, nulla indicia celebrentur). Ali s uvodjenjem novoga koledara islo je tezko i sporo. Stoga je novi sabor, koji se je 24. srpnja 1588. u Zagrebu sastao, morao ustanoviti, da plemidki sudci imadu jos jednom po svojim kotarima razglasiti porabu novoga koledara; tko sc poslije toga bude sluzio starim koleda- rom, bit ce kaznjen globom od 200 f o r i n t i, koja ce se utjerati od nje- govih pokretnina ili nepokretnina, te upotrebiti za svrhe kraljevstva. Na ovome saboru izabrano bi jos i povje- renstvo za Hrvatsku i Slavoniju (a par- tibus maritimis usque Dravum), koje ce prema odredbi potonjega ugarskoga sa- bora izpitati kraljevske prihode i stanje krajiskih utvrda. Izabrani bise namjest- nik palatinov Nikola Isthvanffi, kapitani Gabrijel Tahi i Mihajlo Sekelj, veliki prepost crkve zagrebacke Nikola Sel- nicki, banovac Vladislav Impri(*, vice- protonotar Mihajlo od Vurnovca, Vladi- slav Bukovacki i Franjo Orehovacki. Nadvojvoda Ernest bijase dodu§e odre- dio, da povjerenstvo zapocne svoj posao 1. kolovoza; no stalezi mole, da se rok odgodi do 1. rujna, i da se u to povjere- nicima iz blagajnice ugarske komore poslje saborom odredjenih tisucu forinti u ime troskova. Stalezi napokon odre- djuju po obicaju radnike za popravak krajiSkih gradova; a onda mole nadvoj- vodu Karla, neka zapovjedi, da se to- povi i zvona, silom odvezena prigodom ruSenja grada i manastira HrastoviCkoga u KoruSku, povrate njihovu vlastniku, naime za- grebackomu biskupu, koji 6e ih smjestiti u svoje gradove na slavonskoj krajini, u lvani(S, Dubravu i Qradec. l^ok je mir na turskoj medji trajao, pofurio se je kralj Rudolf, da svojemu rodu pribavi poljsko kraljevstvo. Po smrti kraija Stjepana Batora (13. prosinca 1586.) bilo je opet Poljacima birati kraija i dinastiju. Litvanci prianjali su uz ruskoga cara Feodora Ivanovica, posljednjega vladara iz kude Rurikove; mnogi Poljaci opet, na Celu im driavni kancelar Ivan Zamojski, radili su da uzvise na prijestolje Svedskoga kraljevi<ia Sigis- m u n d a W a s u, koji je bio sin Katarine, sestre posljednjega Jagelovi(ia. Ali je takodjer obstojala jaka stranka pod vodstvom brade Zborovskih. koja je naginjala Habsburgov- cima, rade(ii da na prijestolje podigne nadvojvodu Maksimilijana, najvrstnijega izmedju Ru- dolfove braiie. Strauka Zamoiskili, kojoj su se pridruiili i neki biskupi s primasom Stani- NADVOJVODA MAKSIMILIJAN. Iz Ortelijeve »Chronologia«, 1603. 364 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). slavom Karnkowskim, proglasila je 19. kolovoza 1587. kraljevica Sigismunda za kralja; tri dana zatim (22. kolovoza) izabran bi od austrijske stranke s kijevskim biskupom na celu nadvojvoda Maksimilijan za poljskoga kralja. Sada planu borba izmedju oba protu- kralja. Maksimilijan skupi na brzu ruku nesto vojske ii austrijskim zemljama, te navali sa 11.000 iiiomaka 24. studenoga na Krakov, ali bi od Zamojskoga suzbit i prinudjen, da uz- makne sve do slezke granice. Zamojski je na to posao za njim, navalio na njega 24. sijecnja 1588. kod Bicina, gdje mu je nakon zestoka okrsaja cete razprsio i njega sama zarobio. Maksimilijan ostao je sada u poljskom suzanjstvu vi§e od godinu dana. Tek 9. ozujka 1589. utanacio je kralj Rudolf posredovanjem papinskoga legata Aldobrandinija mir (punomocnici kralja Rudolfa bill su uz ine namjestnik palatina Nikola Isthvanffy i gjurski biskup Petar Heresinec), po kojemu bi se Maksimilijan imao odreci poljskoga prijestolja i kraljevskoga naslova. Na to su Poljaci nadvojvodu Maksimilijana pustili na slobodu, te ga 28. srpnja odveli preko granice; no cim je stupio na austrijsko tlo, kratio se je izpuniti zadato obe- canje, te ga je izvrsio tek nakon devet godina, da tim omoguci savez kralja i cara Rudolfa s poljskim kraljevstvom protiv Turaka. Ban Tomo Erdedi bijase vec neko vrijeme ozlojedjen radi kneza Jurja Zrinskoga i drugih velikasa, koji se nijesu pridruzivali obcemu ustanku pod banskom zastavom, a uza to svedjer se kratili placati dimnicu za uzdrzavanje haramija. K tomu planuse i razpre s gradjanima trgovista Samobora, jer ih je on kao gospodar grada Samobora, koji je bastinio po svojoj zeni, smatrao za svoje podanike. Qradjani trgovista potuzlse se nadvojvodi Ernestu, koji je na to odredio posebno povjerenstvo, da izpita i uredi spor izmedju obiju stranaka. Cla- novi povjerenstva bili su zagrebacki biskup Caspar Stankovacki, prepost Nikola Selnicki, Stjepan Qregorijanec i viceprotonotar Mihajlo od Vurnovca. Ovi su bana pozvali, da dodje u Zagreb pred njih na razpravu. Ban bio je tim pozivom ocito povrijedjen, kako se vidi iz njegova pisma, upravljena 19. kolovoza 1588. iz grada Samobora na reCeno povjeren- stvo. On naprosto i odlucno odbija, da bi on radi spora sa svojim podanicima dosao pred ikakvo povjerenstvo, pa gotovo posprdno svjetuje povjerenike, da si ni oni dalje truda ne zadaju, »Jer mi hocemo, da se svojom plemickom slobodom sluzimo i sami postupamo sa svojim podanicima, kako nasa privilegija odredjuju, te cemo njima upravljati po na^im pravima, a niposto po odredbama nekoga drugoga. Zar da se nama ne obdrzaje ono, sto se po pravu svoj ostaloj gospodi zemaljskoj dopusta?« Nije poznato, kako se je svrsio spor sa Samoborcima; ali nema sumnje, da je sve to bana jos jace ozlojedilo. U tom nerazpolozenju sazvao je ban lomo Erdedi takodjer i sabor hrvatsko-sla- vonski u varos na brdu Gradcu kod Zagreba za 29. svibnja 1589. Za taj sabor kaze se izrijekom, da ga je ban skupio »na pismeni nalog« (ad literatorium mandatum) nadvoj- voda Karla. I zaista se je na saboru vijedalo i zakljuCivalo poglavito o predlozima nadvoj- vode Karla, kao o utvrdjivanju krajiskih mjesta, o bezplatnom davanju hrane vojnicima, o povisenju haramija do cetiri stotine. Kad se je o potonjemu vijecalo, ustao je ban Tomo Erdedi, te je izjavio, da polaze 5ast vrhovnoga kapitana ovih haramija, koju je cast od pocetka svoga banovanja pa sve do sada obnasao uz najvecu pohvalu (maxima cum laude). Javni poslovi na krajini i privatne brige tako su ga zaokupile, da ne moze dulje vrsiti sluzbo. koju su mu stalezi povjerili; all podjedno ocituje, da ce se svaki, koga sta- lezi na to mjesto podignu, morati zajedno s haramijama njemu pokoravati i u svemu ga slu§ati. Jo§ je ban dodao, da imade nekih Ijudi, koji su drzkom smje- loScu obiCavali raznasati, kako je on novce, ubrane za pladanje haramija, upotrebljavao za svoje privatne potrebe. On zeli ova- kim opadacima bezbozna usta zaCepiti (volens talium delatorum impia claudere ora), pa se stoga uz svecani prosvjed izjavija gotovim pred stalezima racun poloziti pod pogodbu, da se njemu nakon obraCuna mora nadoknaditi sve, sto je on preko primljenih novaca potro^io od svoga imetka za uzdrzavanje haramija. Stalezi nijesu htjeli ni da 5uju o polaganju raCuna, ve<^ su banu u zapisnik stavilj neizmjernu (ingentes) hvalu BAN TOMO ERDEDl 0DLA2E SVOJU CAST. 365 svoju za golcmi triid i bri«u kroz citavo vrijerne, sto je obavljao sluzbu vrhovnoga kapi- tana. Nasljednikom njegovim izabrali su Stjepaiia GreKorijaiica, koji ce biti vrhovni kapi- tan haramija iia rijeci Kupi. Ban sc je nadalje tuzio pred stalezima. kako mu kralj redovito ne daje utanacenu placu za uzdrzavanje banske ili kraljevske cete. Sabor je na to zakljucio, da se obrati iia kraija posebnom predstavkom, neka se vojnicima, koji pod banom za placu sluze, redo- vitije nego dosad placa daje, da ne budu nevoijom prinudjeni ostavljati svoje postaje i otimati ubogim ziteljima. Izjavama na saborii navijestio je Tomo Erdedi, da mu je dodijalo 1 samo banovanje. I zaista vec 19. rujna 1589. moll on kraija Ruaolfa iz grada Samobora, da ga rijesi banske Casti, jer je obterecen drugim poslo- vima. Ta vec je sesta godina, odkad banuje. Molbu svoju obnavlja 14. li- stopada iz grada Varazdina. Dne 5. studenoga obraca se iz Varazdina molbom na nadvojvodu Ernesta, neka poradi kod kraija, da bude sto prije rijesen banske sluzbe. On spominje, kako je dosad svaki ban odmah na svoju molbu bio rije§en casti i sluzbe, samo njega ne ce da oslobode tereta. »Ja pak, koji sam toliko puta s po- mocu Gospoda neprijatelja od gra- nicc domovine suzbio, koji sam ne- prijatelja kod Slunja pobijedio i napo- kon glavu Alibega, odrubljenu od trupla, vasoj jasnosti poslao, koji sam Cesto sela i gradove neprijateljske spalio, pace i prije banovanja vise srecnih bojeva s neprijateljima za- metnuo, sta sam ja — tako vam ne- umrloga Boga — sakrivio, da mi se sada, kad me sreca ostavlja, ne daje nikakva oduska te ne zasluzujem, da me se osiobodi tolikih potezkoca!* Ali ni ta jadikovka nije koristila. Dne 23. studenoga pi§e sam kralj Rudolf iz Fraga banu Erdedu, da njegove ostavke na bansko dostojanstvo ne prima, vec ga poziva, da i dalje vr§i svoju du^nost. A da se ban primiri, obasuo ga je kralj pohvalama i iztiCe osobite vrline njegove. Kraljevoj zapovijedi pokorio se je ToniO Erdedi i prestao neko vrijerne salijetati ga molbama za odrijeSenje. Dne 2. prosinca \F>S9. razaslao je iz svoga grada Varazdina pozive na sve stale^e, kojim je sazvao hrvatsko-slavonski sabor u Qradac kod Zagreba za 4 sijec^nja god. 1590. Sabor bi najprije birao novoga viceprotonotara, jer je dosadanji (Ml- hajlo od Vurnovca) nedavno umro. Razpravljat 6e se i o drugim poslovima, pa i o predlo- zima nadvojvode Karia, koji cc poslati zasebnoga komesara. Ban zaklinje velika§e, da nc Salju na sabor svoje nuncijc, nego da sami glavom dodju (personaliter interesse), a sve »za Ijubav ovoga bijednoga kraljevstva* (ob amorem huius afflicti regni). VID HALEK general slavonske krajine (1569.— IS./FV. 1589.). Iz djela »Annales Ferdinandei*. koje je sastavio Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.). 366 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Zapisnika o torn saboru nema, kao ni o jednom iz godine 1590.; pa zato nije nemo- guce, da se nijesu ni sastajali. Banu je ponovo sve dodijalo, pa je stoga u lipnju 1590. posao u Bee, odakle je zaklinjao kralja Rudolfa, da ga oslobodi banovanja. U pismu na kralja od 23. lipnja pise: »Ponovno molim vase velicanstvo, da bi udostojalo milostivo pi- tanje o odstupu mojemu s banske casti kraju privesti, posto je vec i moiba moja vasemu velicanstvu priposlana. Sudim, da bi to bilo na najvecu korist i za domovinu i za moje tuzne prilike. Uzdajem se, da ce vase velicanstvo tu stvar tako udesiti, da ce se za kratko rijesiti i ja biti oslobodjen svoga tereta.« Erdedi obratio se je pismeno i na nadvoj- vodu Ernesta izticuci, kako mu je vec dodijalo, neprestano moljakati za odrijesenje, Nad- vojvoda znade, s kojih razloga on tako pozuruje, pa ipak se stvar preko ocekivanja za- teze. Stoga jos jednom zaklinje i moli, da se jednom njegova ostavka prihvati. I zaista je nadvojvoda pismom od 30. lipnja kralja uputio i predlozio, da se pitanje konaCno rijesi. Na to je kralj Rudolf pismom iz Praga od 13. srpnja 1590. pozvao brata Ernesta, neka jos jednom pokusa skrajnjim sredstvima (das eusserste versuechen), da Tomu Erdeda odvrati od njegova nauma, jer kralj ne pozna sposobnijega covjeka za bansko dostojanstvo; ako se pak ne bi nikako dao skloniti, da dulje ostane u sluzbi, neka onda pokusa ugovarati s niegovim bratom Petrom Erdedom. I zaista je nadvojvoda Ernest jos jednom pokusao, da kraljevu nalogu zadovolji. Ali Tomo Erdedi ostao je nepokolebiv, kako se vidi iz nje- gova pisma, upravljena 12. kolovoza 1590, nadvojvodi iz grada Samobora. Njemu godi, sto ga kralj zeli i dalje zadrzati, i on bi se rado pokorio kraljevoj zelji, ali skrajnja ne- volja (discommodo supremisque angustiis) prinudila ga je na ostavku. Zapao je u skrajnju potrebu (ad supremas penurias), pa mu ne preostaje drugo, nego ponovo za odpust moliti, jer sto se dulje njegova stvar zateze, sve vise stetuje. Neka se uvaze njegovi razlozi, kao nekad bana Nikole Zrinskoga, kad je pritisnut jednakim teretom trazio odrijesenje! Ali sve molbe i predstavke ipak nijesu koristile; Toma Erdedi morao je i dalje ostati na ban- skoj stolici. Da li mu je kralj stogod obecao ili redovitu placu za bansku cetu osigurao, ne moze se ustanoviti; samo to stoji, da je Tomo Erdedi ostao i dalje banom, i da nije vise ni kralja ni nadvojvodu salijetao, da ga oslobodi banovanja. Moguce je i to, da su ga i neki noviji dogadjaji tako u hrvatskomu kraljevstvu kao i u turskom carstvu sklonili, da se pojacanom snagom posveti obrani svoje domovine. U hrvatskoj i slavonskoj krajini bijahu se bas u posljednje vrijeme zgodile neke osobne promjene. Slavonski general Vid Halek, koji je kroz dvadeset godina castno i srecno upravljao povjerenom mu krajinom, tako da su ga i hrvatski stalezi cesto pohva- hli, umro je 15. travnja 1589. u svojoj sestdeset i drugoj godini. Njegovo mjesto zapremio jc dosadanji koprivnicki kapitan Ivan Qlobitzer; no kad je i taj vec nakon mjesec dana (M. svibnja) umro, postao je upraviteljem generalije, a poslije i generalom ivanicki kapitan Stjepan Qrasswein. Namah iza toga, dne 15. lipnja 1589., umro je u gradu Senju i dosadanji general hrvatske (karlovacke) krajine Jost Josip Thurn, a na to bi na predlog nadvojvode Karla imenovan hrvatskim generalom Andrija barun Auersperg, koji je doslije bio namjestnikom pokojnoga generala. I Qrasswein i Auersperg bijahu izkusni vojvode, koji su dobro poznavali povjerene im krajine, a tako isto i tursko ratovanje; stoga se tima osobnim promjenama u vrhovnim kapitanijama nije mnogo preinacilo. Zamasnijim posljedicama mogla je uroditi smrt nadvojvodeKarla(tlO. srpnja 1590.), kojemu je od toliko godina bila povjerena vrhovna uprava i hrvatske i slavonske krajine. Pitalo se je sada, tko da naslijedi Karla u tome zvanju? Od njegovih sinova (Ferdinand, Maksi- milijan Ernest, Leopold) bijase najstarijemu Ferdinand u, potonjemu kralju i caru, tek dvanaest godina (rodj. 19. srpnja 1578.), te nije mogao preuzeti ni upravu svojih nasljed- nih zemalja, a kamo li brigu za krajine. Tako nije kralju Rudolfu drugo preostalo, nego da svoga brata Ernesta imenuje regentom, pa je onda Ernest (uz ugarsku krajinu) vrsio jos i vrhovnu upravu hrvatske i slavonske krajine. Kad je pak nadvojvoda Ernest u kasnu ie- sen 1593. ostavio austrijske zemlje na iztoku, pa poSao za namjestnika u gpanjolsku Nlzo- HASAN PASA PRIDOJEVIC U BOSNI. 367 zemsku, onda je kralj Rudolf povjerio regentstvo bratu Maksimilijanu, nekadanjemu iza- branomu kralju poljskomu. A poSto je i taj iiakon dvije godine odstupio, predao je doduSe kralj mladomu Ferdinandu upravu njegove baStine (Stajerske, KoruSke i Kranjske), ali je sebi zadrzao vrhovni nadzor nad svim. Tek godine 1596,, nakon navrSene osamnaeste go- dine svoje, preuzeo je nadvojvoda Ferdinand vladanje posve sam. Nije nevjerojatno, da sii i prilike, nastale iza sinrti nadvojvode Karla, doprinijele, te je Tomo Erdedi ostao banom hrvatskim. K tomu je takodjer i sultan Murat III. zavrSio rat s Perzijom i utanacio s njom mir u proljecu 1590., pa se je bilo bojati, da ce sada svra- <5ati ve^u paznju na Ugarsku i FIrvatsku. Ta vec 27. veljace one godine javlja zapovjednik sisaCkoga grada o pokretima medju Turcima u pakracko-cernickom sandzaku. Tri sto Tu- raka iz kaStela Oranica kod Save navalilo je na dva kr^canska sela, zvana Bosnjaki, te ih porobilo i odvelo u suzanjstvo cetrdeset i dvije duse. Na drugoj strani opet provaljivali su Uskoci u turske oblasti, da se osvete, sto su Turci minule godine bili osvanuli kod Senja, da ga osvoje. Buduci da je slicnih okrsaja bilo i na ugarsko-turskoj granici, pozurio se je kralj Rudolf, da zaprijeci otvoreni rat. On je poslao zasebna poslanika Bartolomeja Pez- zena u Carigrad, koji je 29. studenoga 1590. utanacio novo primirje na osam godina, koje bi se ra^unalo od godine 1529., buduci da je donle imalo trajati vec prije utanaceno pri- mirje. Sultan je torn prigodom trazio, da mu se od naredne godine pored godisnjega danka od 30.000 dukata salje jos pocastni dar od srebrenih posuda; nadalje je posebnim pi- smom pozvao kralja, da ukroti Uskoke, i da razvali neku pred tri godine podignutu tvr- dinju na Blatnom jezeru. Ali teznja kralja Rudolfa, da osigura mir, ostala je jalova, jer je veliki vezir S i- n a n p a § a sultana neprestano bodrio na rat. Taj gordi Sinanpasa, rodom Arbanas iz oko- lj§a grada Skadra, utjecao je vec preko dvadeset godina u javni zivot osmanlijskoga car- stva. Najprije je bio namjestnik u Egiptu (1568.); poslije proslavio se je pokorenjem Je- mena (1571.), zatim je u ratu sa Spanjolcima radi Tunisa (1574.) zauzeo gotovo nedobitnu tvrdjavu Qolettu, po ^emu je na evropskom zapadu dobio pridjevak »lav od Colette*. Po smrti Mehmeda Sokolovica postao je 1580. prvi put velikim vezirom; tu je dast dva put izgubio (1582. i 1589.), dok se je opet u sijecnju 1593. po treci put podigao na prvo nijesto uz slaboga, nesamostalnoga sultana. Prema svome gospodaru ponasao se je robski, pre- tvarajuci se i laskajuci mu. samo da mu u volju udje; prema drugima bio je ohol, nepo- vjerljiv, neiskren i okrutan. Nada sve mrzio je krscane. Kako je bio kamena srca, progonio ih je, gdje je samo mogao. Inace bio je odluCan, hrabar i radin, te se je sve pod stare dane svoje odlikovao svojom tjelesnom snagom i svjezim duhom. Pored SinanpaSe izticali su se na sultanovu dvoru u ono vrijeme jo§ neki drugi mu- 2evi, kao veliki vezir lirvat Sijavu§pa§a i prvi carski savjetnik DerviSaga Bejezidagi(i, ro- djeni Mostarac. Svi su ti doprinijeli, da je prvih mjeseci 1591. imenovan za bosanskoga be- glerbega ratoborni i krvolocni Hasanpa§a, koji je hrvatskomu kraljevstvu \\u6e za- prijetio, nego nekad MalkoCbeg Osmanovic i poslije Ferhatbeg Sokoloviif. () porijeklu HasanpaSe razliCito se priCa. U jednom savremenom izvjeStaju pi§e se, da je bio »pleme- nom Kristiovi(5« (seines Qeschlechts ein Christiouitsch); savremeni zgodopisac u Ijetopisu hrvatskoga kolegija u Bolonji daje mu pridjevak »Kupuzajezili«, dok tako isto savremeni povjestniCar Istvanffy kafe, da je bio porijetlom TraiJanin (ei genus ex Tliracia). Valvasor sto godina poslije tvrdi, da se je Hasanpa§a po picmenu i prezimenu zvao Knie\av\6 (seines Qeschlechts und Zunamens ein Chriselavitsch), a rodom da je bio Talijan. Izprva je bio kr§(?anin, pa5e benediktinski kaludjer i poddjakon; no poslije se je poturCio. Ritter-Vite- zovic napokon u svojoj kronici od god. 1696. daje HasanpaSi prezime Pridojevid (Pri- dojevich, Pridoevich), a u nekom drugom djelu svojcm dodajc. da je bio porijcklom Hrvat. I zaista u danaSnjoj sjevero-zapadnoj Bosni (Krajini), a naro^ito u Biha^u. 2ivi jo§ i sada predaja. da je Hasanpa§a bio rodom iz Lu2aca u kotaru Sanski most, da se ie po porodici zvao Predojevi(i. i da su mu roditeiji bili grCko-iztoCne vjere. Jo5 i danas da imade u Lui- 368 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). cima Predojevica hriscana, koji nijesu nikad bili kmetovi, vec slobodni posjednici zemalja, pa vele, da ta povlastica njihova potjece od Hasanpase. Izvjestno je samo, da je Hasan imao brata Dzafera, koji je bio sandzakbeg u Cerniku. Inace sc znade, da je Hasanpasa jos u mladosti svojoj dosao u Carigrad, gdje je ucio na drzavne troskove, a onda je postao sultanov sokolar. Poslije se je ozenio bogatom perzijskom kneginjom, udovicom velikoga vezira Osmana; pa je zagovorom svoje bogate zene, »prijateljice« prve sultanije, postao sandzakbegom u Backoj na Dunavu. Odavie premjesten bi za beglerbega u Bosnu. Kako je bio vrstan i hrabar vojnik, a odlucan, bezobziran i drzak muz (temerarius potius, quam strenuus), ocekivali su njegovi zastitnici, da ce opet zaigrati krvavo kolo na hrvatsko-sla- vonskoj krajini, krvavije nego sto je bilo ikad prije. Vec 3. svibnja 1591. obavijestio je ban Tomo Erdedi kariovackoga generala Andriju Auersperga, kako je Hasanpasa na Savi kod Gradiske dao sastaviti most od brodova i ladja. U isto vrijeme skupljao je beglerbeg kod Banjaiuke vojsku; samo se nije znalo, hoce li s njom udariti na Bihac ili na Sisak. Za obranu Bihaca poslao je krajiski general smjesta tamosnjemu kapitanu Krsti Obricanu 200 momaka, a podjedno je pozvao kranjske staleze, da skupe sto vise hrane i zaire, pace da dignu i zemaljski ustanak. I ban Erdedi zivo se je zabrinuo za Sisak. U to ime sazvao je i hrvatsko-slavonski sabor u Qradac kod Za- greba za 26. srpnja 1591. Tu se je iznosilo, kako je pasa bosanski sve podredjene sandzake svoje okupio i veliku vojsku sabrao, s kojom ce ovih dana udariti na Sisak. U oci te velike pogibii obustavljaju se sve naumljene radnje oko popravka ostalih gradova, pa se odre- djuje obci ustanak zemaljski. Na prvi poziv banov moraju sve svi velikasi i plemici po- dici, te sa svojim kmetovima pohitati u banov logor. Oni plemici, koji nemaju posjeda ni krnetova, vec samo grbovnice, moraju se sami glavom pridruziti kraljevskomu banderiju, jer inace gube plemstvo. Qradjani slobodnih gradova moraju se takodjer svi (viritim) oru- zani naci u banovu logoru, zajedno sa svojim kmetovima; jedino kmetovi gradacke ob- clne kod Zagreba imadu dva topa (duas falconetas), koji sada stoje na varoskom trgu, od- vesti u tabor i onda dalje s njima pratiti vojsku. Jos bi kaptolu zagrebackomu s obzirom na troskove oko obrane Siska oprostena dimnica za onu godinu. Na saboru cule su se i tuzbe na neke krajiske posade, kao na one u Karlovcu i Koprivnici, pa se povjerilo vice- protonotaru, da se u ime ostecenika prituzi kapitanima onih tvrdinja. Mjesto umrloga viceprotonotara Petra Pojatica izabran bi za tu cast Gaspar Petricevic. Osim sabora pritekli su kaptolu u pomoc i drugi. Nadvojvoda Ernest poslao je u Si- sak po kranjskom vicedomu dva topa, a stajerski stalezi jedan top, zatim 300 topovskih zrna i potrebitoga puscanoga praha. Za obranu grada Siska bi od zagrebackoga kaptola odredjen kanonik Nikola M i k a c* (Micatius, Mikachin, Mikoch), rodjeni Siscanin, junak, hrabar i odlucan, koji je jos u lipnju i srpnju boravio na jugu Kupe, nastojeci razva- liti kaptolski grad Qradec, da se Turci u njemu ne ugnijezde. Mikcu bi pridan za druga kanonik Stjepan Fabricius (Kovacic). U to je prvih dana kolovoza Hasanpasa udario iz Qradiske uza Savu prema Sisku. Putem pridruzivalo mu se sve vise ceta, tako da jepred Siskom imao napokon 16.000 do 18.000 vojnika. Uza sve to nije mogao nista opraviti, jer je grad bio dovoljno obskrbljen hranom i zairom. Pace branitelji provalise 6. kolovoza iz * Istvanffi zove toga kanonika »Nicolaus Micacius, patria Sisciensis« ; prema tomu ga je i Ritter-Vitezovic prozvao Nikola Mikacic. Krcelic u povjesti zagrebacke biskupije (sir. 276) zove ga »Nicolaus Mikaczius, qui Mikocs et Mickahin scribitur«, pa dodaje na drugom mjiestu, da je bio »patria Sisciensis in pago Tissina (Tisina) natus« (str. 279), zatim »quod Nico- laus Mikaczius, cantor et abbas Diakovensis, ex publici boni servitio et patriae servandae zelo can- toratu cum praepositura Chasmensi commutato, adsumpto collega Stephano Fabriczi, pro Sisciae praefecto iverint« (str. 278). Medjutim u zborniku »Izvestja muzejskega drustva za Kranjsko« (III. teSaj od god. 1893. str. 38) cita se: »Nikolaj Jalkozi (tudi Jelkozi, slavni branitelj Siska, ki se je sam baje pisal Miko5 in Ijudje so ga zvali Mikca), naddijakon cazmanski, kanonik zagrebski i 2upan si§e§ki«. BAN TOMO ERDEDI OSVOJIO MOSLAVINU (12. KOLOVOZA 1591.). 359 grada, te nanijeSe Turcima znatnu §tetu. Buduci da su u isti mah sa svih strana dolazile krscanske cete gradu u pomoc, a naro^ito ban Crdedi s hrvatsko-slavonskom gospodom, di2e Hasan vec cetvrti dan podsadu, te se stade 11. kolovoza vracati prema Qradi§koj, zauzevsi i spalivsi uzput grad Topolovec. Jedan izinedju braniteija SIska zabiljezio je poslije u Ijetopisu bolonjskoga kolegija o toj prvoj podsadi Siska po Turcima ovo: »Iste godine (1591.) mjeseca kolovoza Turcin Hasanpa^a podsjedao je grad Sisak sa 35.000 ijudi, te je na nj iidarao ^etiri dana, bijuci ga iz bojnih topova s brda, koje se dize ovkraj Kupe ravno nasuprot gradu. Turaka poginulo je do stotina, a od krScana samo tri. Bio je tada ondje nazo^an onaj, koji to pi§e.« Tek §to se je HasanpaSa maknuo izprcd Siska, stigao je ban Tomo Erdedi zajedno sa slavonskim generalom Stjepanom Qrassweinom gradu u pomoc. Da vrati Turcima ne- rnilo za nedrago, podje u potjeru za beglerbegom, provali sa svojom vojskom u pakra^ko- cerni^ki sandzak, te stade 12. kolovoza podsjedati grad M o s 1 a v i n u, djedovinu svoga roda. U gradu bijahu dvadeset i cetiri age, koji se ne htjedo§e predati. Ban podsjedao je Moslavinu kroz tri dana, dok se u gradu nije zapalio puscani prah, od cega je mnogo Turaka poginulo. I prezivjeli bili su ranjeni, pa su se napokon 15. kolovoza morali predati uz pogodbu, da poloze oruzje, pa onda slobodno odu, kuda ih je volja. Erdedi zauze svoj djedovski grad i nadjc u njemu uz ino i tri topa na kolcsima. Dne 8. rujna hvali kralj Ru- dolf iz Praga bana posebnim pismom, »sto je ne samo snovanu navalu Turaka suzbio, nego jo§ vi§e progoneci ih Moslavinu zauzeo, i tako svoju hrabrost pokazao (quod inten- tatam a Turcis vim non solum propuleris. sed longe etiam illos insecutus montem Clau- dium ceperis, fortitudinem quidem in eo ostendisti tuam); a!i ga podjedno moli, da inacc ne dira 11 Turke radi primirja, koje obstoji.« Dok je kralj Rudolf ovako bana pohvalio, bi- ja§e nadvojvoda Ernest jos u kolovozu iz Beca upravio ostro pismo na HasanpaSu, kojini ga je prekorio, §to je posljednjom provalom prekrsio primirje, Pisnio, u kojem se uz ino dokazuje, da se utanaceno primirje proteze ne samo na Sisak, kao i na citavu Hrvatsku i Slavoniju, nego i na sve zemlje nadvojvoda Ferdinanda i Karla, zavrSuje se ovim zna(!aj- nim rijecima: »Vrlo su rijedko krsitelji ugovora i javnoga mira doce- kali srecan konac« (Perraro enim foedifragi et publicae quietis perturbatores feli- cem exitum sortiti sunt). Ali Hasanpasa malo je mario za te opomene. Nasuprot bijesan s nedade pod Siskom i gubitka Moslavine dao je iz toga grada pustene Turke radi kukav^tine svezati i odprc- miti u Carigrad. SuviSe poslao je k sultanu svoga pouzdanika Rustanbega, da mu j^ivim bojama prikaze vjerolomstvo bana Erdeda, kako je toboz usred mira udario na slabo utvrdjenu i jo§ slabijom posadom snabdjevenu Moslavinu, pa kroz tri dana juriSao na »petdeset« braniteija. Rustan pokazivao je sultanu neko 60 funti te?.ko zrno topovsko, koje bi izbaceno za podsade Moslavine, da vidi, kako su neprijatelji opasni; osim toga govorio je, kako Erdedi smijera sada udariti na Kraljevu Veliku, te i nju osvojiti. Zaludo je Ru- dolfov poslanik predlagao, da se povedenom iztragom ustanovi, tko je zapravo pogazio primirje, pa da se onda HasanpaSa kao zacetnik svih smutnja kazni i ukloni; prijatelji bo- sanskoga beglerbega izradiSe, da je sultan Rustanbega milostivo odpustio, te povladio i pohvalio postupak HasanpaSe! Obodren pohvalom sultanovom spremio se je HasanpaSa na novu provalu u slavon- sku krajinu. O toj provali izvijestio je ban Tomo Erdedi nadvojvodu Ernesta 8. listopada 1591. iz Samobora ovako: »Prcjasni principe. Neprijatelj, kod kojcga ncvjera i prcvara uvijek vi§e prete?.u nego vjera, prekinuvSi savez i pogazivSi ustanove mira, provalio }e ovih dana sa 4(KK) Ijudi, kako se doznalo po kazivanju su?.njeva, preko slavonske krajine, te je nemilo ognjcm i maCem opustoSio sav kraj, §to sc prote?-c od Vrbovca do posjedo- vanja kaptola zagrebaCkoga i do podgorskih sela, zarobiv bczbrojno mno^tvo plemida i kmetova, i odvedavSi golem plijen od robe i stoke. Zatim Je mjedenim lumbardama udarao K 1 a 1 e, Hrv. povj. III. (5.) 24 370 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). na grad Bozjakovinu, a osvojivsi ga unistio ga je s temelja bacenim u nj ognjein. Bi- jahu se u taj grad sklonile vrlo brojne zeiie i kceri susjednih plemica zajedno sa svim ima- iijem svojim, pa ih je on, zauzevsi grad, zarobljene odveo u tuzno suzanjstvo. Istoga dana utaborio se je kod Bozjakovine, te je ondje proboravio slijedecu noc. Sutradan u jutro, a to je biio 6. ovoga nijeseca (listopada) digao se je iz tabora kod Bozjakovine i posao je s citavim mnoztvom prema kastelu V r b o v c u, harajuci i paleci polja i kuce krscanske, te se je ondje utaborio i onu noc ostao. Slijedeci dan (7. listopada) natovaren golemim plije- nom odveo je svoju vojsku natrag. Gotovo u isto vrijeme stigla je po glasniku vijest gospodinu generalu karlovackomu, da Turcin smijera provaiiti u zemlju Kranjsku, o cemu je mene go- spodin general smjesta obavijestio. Ja sam potaknut torn vijesti zadrzavao se u svom gradu Jastrebarskom, koji je dva sata udaljen od Karlovca, a u to je neprijatelj u sla- vonske strane ucinio provalu, koju sam opisao. Kapitani one (slavonske) krajine, skupivsi svoje cete, posli su za njim (neprijateljem) u potjeru; no sto su uradili, jos nijesam doznao. Snasao je ovo prebijedno kraljevstvo tolik udarac, toliko razsulo i toliko pustosenje, kako ga jedva spominju natrag petdeset godina; a zacetnik tomu bio je Hasanpasa bosanski. Ja drzim za stalno, da bi se tolika nepravda, nanesena imenu krscanskomu i cesarskom veli- canstvu, kao nedostojna stvar i pod izlikom zajamcenoga mira prenedostojno izvedena, strogo i najostrije morala kazniti. Jer nista se nikada ne moze od nas uciniti dostojnije, slavnije i Bogu ugodnije, nego da se osvetimo preokrutnomu neprijatelju za nepravdu, na- nesenu svetomu imenu Isusovu zlocinom neviere«. Na kraju pisma dodao je ban kao pri- pis jos ovo: »Kad sam ovo pismo svrsavao, javljeno bi mi, da su slavonski voj- nici ucinili naval u na straznji bojni red neprijatelj a, mnogo njih poubijali i zarobili, te jedan dio krscanskih zarobljenika oslobo- d i 11 (nunciatum est mihi, Sclavonicos milites in postremum hostium agmen impetum fe- cisse, compluresque ex eis occidisse et cepisse, partemque captivorum Christianorum in libertateni asservisse). Kako se je ta stvar dogodila, jos nijesam doznao.« Izvjesce banovo popunjuju drugi savremeni izvori. Po njima je Hasanpasa, jamacno da se osveti za Moslavinu, prvih dana listopada iz pakracko-cernickoga sandzaka pro- valio s vojskom od 4000 do 5000 momaka (po nekima 16.000) kraj Moslavine izmedju Iva- nica i Krizevaca u ostatke Slavonije. Dolinom Qlogovnice prodro je kraj Krizevaca do Kalnicke gore, gdje je spalio selo Quscerovec, ostavivsi sam grad netaknut. Na to se je spustio dolinom Lonje na jug, te je harao i palio i robio oko Vrbovca, Rakovca i svete He- lene. Primakao se je i Zagrebu gotovo za jednu njemacku milju. Dne 5. listopada oborio se je na Bozjakovinu, grad Stjepana Taha, za koji bijase doznao da nema u njemu pusca- noga praha. Qrad je osvojio i razvalio, zarobivsi kastelana Lovru Radinovica sa zenom i diecom, kao i sve plemkinje, koje se bijahu u grad sklonile. Dne 6. listopada utaborio se je kod Vrbovca i Lovrecine, spremajuci se s bogatim plijenom i brojnim suznjevima na povratak, jer su uslijed jesenskih kisa potoci Qlogovnica i Lonja nabujali te okolis po- plavili. Medjutim bijase general slavonski Stjepan Grasswein, koji je bio podjedno kapitan koprivnicki, pozvao na oruzje sve slavonske kapitane. Tako su se podigli krizevacki ka- pitani Gregorije Labohar (Laibacher) i Mihajlo Sekelj, zatim ivanicki kapitan Alban Grass- wein. Svi su potekli za Hasanpasom u potjeiu. On se bijase 7. listopada utaborio kod (biskupova) Gradca izmedju Vrbovca i Krizevaca. Da izmakne krajiskim kapitanima, kre- nuo je od Gradca prema Dubravi, da ondje predje preko Cazme u pakracko-cernicki sand- zak. Razdijelio je pace svoju vojsku, da sigurnije umakne, a topove ostavio u mocvarama. AH krajiski kapitani dostigose njegovu straznju cetu, koju su vodili Alibeg i Osmanbeg iz Siraca. Ovi zatrazise pomoci od Hasana, koji je bio kod prednje cete; ali im on odgovori, da se ne moze vratiti radi kise, §to je lijevala, I tako se krajiski kapitani oborise na straznju cetu, kojii razbise i unistise. U boju pade Osmanbeg od Siraca. a vodja virovi- tickih konjanika Mustafa bi zarobljen. Turaka izgibe 120, a 72 padose u robstvo. Suvise otese krScani 22 bojna znaka ili barjaka. No najviSe ih je obradovalo, sto su oslobodili HASAN PASA OSVOJIO RIPAC (7. STUDENOQA 1591.). 871 '4()0 sufnjeva obojega roda, koj'i im odadoSe, gdje je Hasan ostavio topove, §to ih nije mogao sobom povesti. Od krS^ana pade jedini Franjo Jajc^anin, koji bi nakon bijega Tu- raka na bojistu sahranjen. HasanpaSa gotovo je bjesnio, §to ga je sreca drugi put izdala. Stoga se ie nakon povratka u Bosnu spremao na novu provalu. ^<ec 29. listopada provalila je ceta Turaka od 200 niomaka iz Kostajnice prema Kupi, da udje u Kranjsku. S mjesta je banov brat, grof Fetar Erdedi. pohitao za njima sa 60 konjanika, a njemu su se pridruzili kranj'ski vitezovi Burgstall i Cvetkovic sa svojim cetama. Kod Vinice na Kupi do§lo je do krvava okrsaja. Samo dva Turcina 2ivi pobiego§e, ali su i krscanski vojnici gotovo svi rana dopanuli. Malo zatim, dne 6. studenoga, nahrupio je Hasanpasa zajedno s lickim sandzakbegom na 6vrsti grad R i p a d na Uni. koji pripadase bihadkoj kapitaniji. Jos istoga dana izvijestio je bi- cy I :;^^gj PODPISI CLANOVA UQARSKOQA DR2AVN0QA VIJECA na izpravi, izdanoj u Po^unu 16. prosinca 1591., a upravljenoj na varoSku ob(^inu na brdu Qradcu viSe Zagreba. Medju vijec^nicima nalaze se podpisani Caspar (StankovaCki) e(pJsco)pus zaKrabien(sis) — Thomas Cr(dewdi) comes Montis Claudii Banus — St(epha)nus de Ilieshazy — N(icolaus) Isthuanffy. Arkiv jugosUvenske akademije. hacki kapitan Krsto Obrican, da su Turci pali pod RipaC (RepaC. RepiC), da ga biju straS- nim topovima, i da mu treba pomo6i. Kasteian susjcdnoga grada Sokola (Sokoica) brojio je hitce, koje je Cuo od ripaCke strane, pa je nabrojio prvi dan 243, a drugi dan 60 hitaca iz velikih topova; puSke pak nijesu mirovale ni po danu ni po no<ii. Sutradan (7. stude- noga) pao je ve(5 grad Turcima u ruke. Nijesu ga osvojili na juriS, nego po sluCaju. U gradu se je naime zapalila barutana, pa je najveiSi dio grada razasula, te kastelana i ju- nacke branitelje pokopala. Ostala je na 2ivotu tek jedna ?-ena s djctetom. Kastelanovo trupio naSli su Turci, te su mu odrli ko2u preko glave. Hasan osvojio i spalio je jo§ selo 2A* 372 KRAL.I RUDOLF (1576.— 1608.). Golubic, a na to je udario prema Sturlicu i Blagaju na Korani, pustoseci i harajuci sve naokolo. Kapitan Obrican pobojao se je vec i za Bihac, te je i od hrvatskoga generala Auersperga i od kranjskih staleza zatrazio pomoci. »Hrabro i do zadnjega daha branit cu Bihac,« tako je pisao 8. studenoga generalu Auerspergu, »sa sacicom svojih vojnika i s Bozjom pomocu; ako me pak zapuste gospoda u Kranjskoj i hrvatski ban, Turci ce ne- sumnjivo grad uzeti i mnogo tisuca dusa poletit ce u paklensko zdrijelo.« Kranjska se je zaista digla na noge. One 11. studenoga palili su po citavoj zemlji muzare i vituljace, pozi- vajuci konjanike i pjesake na oruzje. I vec se je skupila lijepa vojska u Novom mjestu, kad je 14. studenoga stigla od generala Auersperga vijest, da je Hasanpasa ostavio bihacku krajinu, te se kuci povratio. Buduci da su one godine i ugarski sandzaci udarali na ugarsku krajinu, poslao je kralj Rudolf luzicko-slezkoga plemica Fridrika Krekwitza (Krekovica) sultanu Muratu za svoga poslanika. Krekwitz stigao je u studenom 1591. u Carigrad, all nije mogao nista iz- vrsiti. Na sultanovu dvoru bijedili su ugarske kapitane, da oni zapodijevaju kavge; a oso- bito tuzili su se na senjske Uskoke. Radi potonjih veliki je vezir prijetio takodjer mletac- komu bailu Mateju Sannu, te je 25. sijecnjal592. izjavio, da ce sultan poslati svoju veliku mornaricu u Jadransko more, te Senj sravniti sa zemljorn, ako Mletcani za godinu dana ne satru uskocke gusare. Sad su i Mletci ponovo salijetali kralja Rudolfa i nadvojvodu Ernesta, da stanu na put cetovanju Uskoka po moru i po kopnu. Kralj je na to skinuo dosadanjega senjskoga kapitana Furija Molzu i imenovao senjskim kapitanom Jurja Lenkovica, sina slavnoga nekad vrhovnoga zapovjednika hrvatsko-slavonske krajine; gotovo u isto vrijeme (24. sijecnja 1592.) imenovan bi banov brat Petar Erdedi kapitanom zumberackih Uskoka. Suvise je kralj 3. veljace odredio, da se sastavi zasebno povjerenstvo, koje ce tuzbe protiv Uskoka izpitati, te kazniti krivce, ako ih imade. I novi papa K 1 e m e n t VIII. (Hipolit Aldobrandini), koji je 30. sijecnja 1592. bio uzvisen na stolicu sv. Fetra, tuzio se je u pismu od 21. ozujka nadvojvodi Ernestu na Uskoke, sto bijahu nedavno porobili tr- govacke brodove u Jakinu. Dakako da je papa to cinio samo za to, da ne dodje do preloma izmedju MIetaka i kralja Rudolfa; inace je svima silama radio, da sve krscanske vlasti sjedini u veliki savez protiv Turaka, pa nije ni branio, kad su se Uskoci cetujuci zaiijetali duboko i daleko u turske oblasti. Papa je Klement VIII. pace sve do smrti svoje (5. ozujka 1605.) novcem i vojskom pomagao kralja Rudolfa u tezkoj i osudnoj borbi s Osmanlijama. Znajuci dobro ban Tomo Erdedi, da je samo zima zaustavila dalje provale turske, i da ce Hasan pasa s proljeca jos vecom zestinom udarati na hrvatsko kraljevstvo, spre- mao se je za novu borbu. U to ime sazvao je i hrvatsko-slavonski sabor u varos na brdu Qradcu kod Zagreba za 5. sijecnja 1592. Na predlog nadvojvode Ernesta stvorili su stalezi citav zakon o sveobcem zeraaljskomustankuiliinsurekciji (certam et strictam legem de insurrectione), jer su se dosad mnogi kratili, da se pozivu banovu odazovu, te u odredjeno po njemu vrijeme sa svojim podanicima u njegov logor pod kra- Ijevsku zastavu dodju. Pouceni stalezi proslim nevoljama s neprekidnih provala pase bo- sanskoga (praeteritis mails ex continuis excursionibus bassae Boznensis edocti), pa nasto- jeci da stanu na put buducim opasnostima, stvaraju za obranu ostataka stanovite odredbe, izmedju kojih su najznatnije ove. Cim se ukaze skrajnja potreba obcega ustanka (generalis expeditionis), moraju se naci pod kraljevskim barjakom uz bana svi i svaki od gospode prelata, velikasa, plemica i drugih posjednika, bill duhovnoga ili svjetovnoga staleza, i to 0 s 0 b n o (personaliter). Nadalje svaki od svjetovne i duhovne gospode bez iznimke (ne- mine excepto) mora od deset dimnjaka sa sobom povesti po jednoga konjanika dobro oru- zana, s kacigom, oklopom i kopljem opremljena; suvise jos od svakoga dimnjaka po dva pjesaka puskara. Tko nema deset dimova, neka se s drugim plemicem sporazumije i slozl, da bude vazda pun broj vojske. Jednako tko nema podpun dimnjak, neka se pobrine za pjesake. Oni, koji drugoga sluze za placu, ili su gdje cinovnici, moraju tako mjesto sebe, kao i po velicini svojih imanja poslati konjanike i njeSake. PaCe i zene obudovljele, koje ZAKON O INSUREKCIJI OD QOD. 1592. 373 I su jake posjednice, pa onda djeCaci, starci i nemocnici za rat nesposobni, moraju takodjer i za sebe i prema broju dveri (porta) opremiti i poslati svoje konjanike i pieSake. Ako tko imade posjeda u razlicitim 2upanijama, mora konjanike sa svih imanja one zupanije, u kojoj sam glavom stanuje, na vojni uza se pridrzati; prigodom smotre mora pak posebice oznaciti i pokazati konjanike od sviju posjeda u svakoj drugoj zupaniji, i to pod2upanu one Zupanije. Plemici jednoselci moraju od svake kuce ustati na oruzje, ako i ne imadu podpu- noga seliSta iii kurije. 2ene pak udovice, koje nemaju odraslih sinova, neka ostanu kod ku6e i neka se Bogu mole. Bra^a pustinjaci (Pavlini), boraveci u ovom kraljevstvu, ako nemaju izmedju sebe Ijudi, koji vole ratovanju, neka od svih manastira odrede cetiri do- bro oruzana konjanika za vojnu. Trgovci stranci, koji stanuju u varosima ili ma gdje u kra- ljevstvu, moraju od robe vrijedne 500 forinti uzdr^avati jednoga konjanika; suviSe imadu • HRASTILMfT/Q l<;»u<bSiS<^K Topouoi/ec POZORISTE BOJEVA KOD SISKA, BRESTA. PETRINJE I HRASTOVICE. Nacrtao prof. A. Jirou§ek. ili sami glavom na vojnu poci ili mjesto sebe konjanika poslati, jer inaCe gube svoju robu. U slobodnim varosima imadu po starom obiCaJu svi gradjani poci u rat, ostavivSi jcdinoga brijaCa (lijeCnika) u varoSi; od svojih kmetova morat 6e medju 2upanijske Cete poslati takodjer konjanike i pje§ake. Za preva^anje ratnih sprava, topova i puSCanoga praha slo- bodne varo§i i braca pustinjaci u Lepoglavi moraju vazda pripravna dr^^ati kola, te prcma banovoj odredbi voziti topove i prah onamo, gdje de se logor udariti. F^lemidi s grbovni- cama, koji nemaju posjedovanja, moraju takodjer osobno u rat poci. ako s kojih gore izlo- zenih razloga (jer su drugdje u slu^bi) nc bi dod mogli. imadu zamjenike poslati. Kad se uka?.e potreba obcega ustanka, banovac 6c Zajedno s podiupanima i plemi(5kim sudcima prema nalogu i uputi od bana dobivenoj razglasiti. na kojem mjestu da bude tabor; u taj 374 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). tabor mora svatko doci tocno na odredjeni dan, da se nakon obavljene smotre (lustra- tione) moze zajedno s gospodinom banom podati pomoc ondje, gdje se potreba pokaze. Tkogod se pozivu ne odazove, ili u odredjeni rok ne dodje na ustanovljeno mjesto, ili se prije boja bez dozvole bana i kapitana vojske iz logora udalji: njemu ce banovac i podzu- pani nakon povedene iztrage sva imanja oduzeti, pa ce se onda kraljevskomu velicanstvu prepustiti, da po savjetu gospode prelata i baruna odredi, sta da se s tim konfisko- vanim imanjima uradi. Buduci da se dogadja, te se Ijudi neke gospode i uglednijih plemica ne ce pokoravati zapovijedima banovca, podzupana i plemickih sudaca, nego po svojoj na- misli cine sto hoce, to se odredjuje, da za obce vojne mora svima stajati na celu kapitan kraljevstva, dakako bez ustrba banske vlasti (salva authoritate domini bani). Kako je me- diutim kapitan kraljevstva Stjepan Gregorijanec bolestan, te se je bojati, da bi se u oci rata htjeo odreci casti, te bi zemlja mogla ostati bez kapitana, imadu kanonik zagrebacki Stjepan Budoczi, viceprotonotar Caspar Petricevic, i varazdinski podzupan Krsto Vrago- vic recenoga kapitana pozvati, da izjavi, da li kani svoju cast zadrzati i njezine duznosti vrsiti; ako bi se svoje casti odrekao, pristoji banu sporazumno s banovcem i viceprotonota- rom mjesto njega driigo sposobno lice izabrati za kapitana. Ustanovivsi ovako stalezi novi red o obcem zemaljskom ustanku pobrinuli su se i za druge ratne potrebe, Buduci da su se pomocne cete iz stranih zemalja tuzile, da ne mogu dobivati u' zemlji dovoljno hrane ni krme, odiuceno bi, da sva gospoda velikasi, ple- mici, kaptol, samostani, zupnici i altariste moraju do 1. ozujka tekuce godine od svakoga dimnjaka ili porte dati stanovitu mjeru razi, prosa i zobi. Taj ce zivez varosani Qradca kod Zagreba pobirati, u svojoj varosi sahraniti i prodavati. Za skladiste hrane odredjuje se zapustena crkva svete Katarine i kuce oko nje; buduci da se ta crkva, koja je i dosad sluzila za skladiste, mora popraviti, odredjuje sabor obci namet od dvadeset dinara, koji se imadu do 1. veljace zagrebackomu gradjaninu Ivanu Jakopovicu izplatiti. Stalezi su na- dalje zakljucili, sta da se ucini za bolju utvrdu Siska, zatim neka se kralj zamoli, neka izradi u staleza stajerskih, koruskih i kranjskih, da odrede sto pjesaka, koji ce stalno u gradu Si- sku boraviti, jer kaptol ne moze vise ondje vojsku drzati, odkako su mu imanja toliko puta poharana. Mole jos nadvojvodu Ernesta.da u Zagrebu ostavi topove, zaostale u varosi od posljednje vojne, te dodaju, da za obranu odredi jos i stanoviti broj pjesaka. Stalezi do- zvoljavaju napokon i radnike za utvrdjivanje krajiskih gradova, ali izuzimlju od toga kotar plemickoga sudca Ivana Mikulica u zagrebackoj zupaniji, te ga odredjuju za obnovu grada Bozjakovine Stjepana Taha, koji je nedavno od Turaka posve spaljen. No bilo je i tuzba na krajiske vojnike. Tako se je knez Zrinski tuzio na karlovacke vojnike, koji su silom gra- bili zivez u kotaru njegova grada Ozlja; jednako bise obijedjeni i vojnici u Koprivnici radi otiman/a po susjednim selima krizevacke zupanije. Napokon potuzio se je i protonotar Ca- spar Petricevic na dobavljaca hrane za slavonsku krajinu u minuloj godini, jer mu je ostao duzan 200 rajnskih forinti za nabavljeno vino. Na saboru jos bi izneseno, kako imade nekih Ijudi, koji daju i prodavaju Turcima oruzja i druge ratne sprave »protiv krscanske krvi«. Kad se takovi nevrijednici ulove, imadu se, ako nijesu plemici, smjesta smrdu kazniti; ako su plemici, imade se njima oruzje oduzeti, a oni pred banski sud pozvati, da budu prema ustanovama dekreta kaznjeni. Sabor hrvatsko-slavonski, ban Tomo Erdedi, kaptol zagrebacki, napokon i sudac i obcina varosi Qradca obradali su se sada molbama na kralja i nadvojvodu Ernesta za pomoc protiv bosanskoga pase Hasana, koji se »svom snagom sprema na vojnu«. Dok je nadvojvoda Ernest 18. veljace pozivao kranjske, stajerske i koruske staleze, da pomognu to- povima i vojskom Sisku, Brestu i Zagrebu, dotle gradjani varosi Qradca kao da nijesu htjeli izpunjati ni onu odredbu prosloga sabora, da preuzmu i pohrane u svojoj varosi ono ziveza i profunta, sto su ga za stranu vojsku podanici slavonske gospode i plemica u varos dovazali. Samo tako moze se razumjeti ostro hrvatsko pismo, sto ga je ban Tomo Erdedi iz Zelina 1. ozujka 1592. na sudce i gradjane te obcine upravio. »Neka znate,« pise ban, »da ovo razu- QRADNJA PETRINJE (12. TRAVNJA — 2. SVIBNJA 1592.). 375 mimo, da vnogi profont (iiwei) dova^aju, kako je v orsagu (saboru) dokont^ano, ter ga ne cete primati, nego ga moraju nazad voziti. Dobro vidite, sto Cinite, ar on, koji ga jednom doveze, ter ga mora natrag odvesti, ni ga duzan drugoc dovazati. A v torn ne finite nam ni orsagu na- zadka, nego cesarove svetlosti i hercegove svetlosti, i Stajerskomu i kranjskomu orsagu kvar. Ar dobro znate, kada vojska dojde, ter ne bude imala ili§a (hrane), ne ce na nas ni na orsag krivnja i prigovor pasti, nego na vas, A to znamo, da bi se moglo v Zagrebu spra- viti po hizah i po Skrinjah iitka do petnades(^e)te jezer kvarat, da bi na nje zurbu nosili; ali ie to va§a nemarnost, da se ta profont tako nazad vozi ; a mi smo od verovanih Ijudi vpucieni, da je to tako. Dobro vidjte, s poglavniki imate du- go V a n j e!« Medjutim bijaSe se Hasan pa§a vec spremio. Jo§ za proslogodiSnje vojne bijaSe se uvjerio, da na jugu Kupe mora negdje nasuprot Sisku i Brestu uhvatiti neku Cvrstu to5ku za podlogu svojih ratnih poduzeca. I tako se je rijesio, da bas na sutoku Petrinjcice u Kupu podigne novu tvrdinju, odakle ce prijetiti Citavomu Pokupju od Siska do Kariovca. Kroz citavu zimu dao je pripravljati gradju, a sad je prvih dana travnja s jakom vojskom i brojnim radnicima — svega do 40.000 Ijudi — pohitao na izabrano mjesto, da namjeru svoju sto brze izvede. Vec 12. travnja stajao je na jugu Kupe nasuprot Brestu, te je poceo namah podizati tvrdinju, koja se je poslije prozvala P e t r i n j a (Zylagrad) po rijeci istoga imena.* Ban Tomo Erdedi stajao je 12. travnja u Zelinu, ne znajuci jo§ za dolazak Hasan- pa§e. Glavna mu je bila briga, da obskrbi Sisak. »I prvo smo vam pisali,« pi§e on toga dana Zagrebcanima, »za t(aj) profont orsazki, da bistc ga vcinili dolje pod Sisak voziti; zato opet vas opominjamo, i oblascum na§e casti zapovedamo tvrdo, da biste imali receni profont dolje k Sisku voziti. I takoje recete varo§kim mesarom, da bi i oni vole dole gnjali i onde mesarili. I kruha varoskoga pecena na prodaju da biste dolje poslali: hoce se vsa- komu sve lepo platiti. Ar onamo nemSka vojska ide, i njim je ili§a potrebno. Inako ne ucinite, kako ne cete velik kvar i kaStigu od njega svetlosti (nadvojvode Ernesta) imati. Ar ako kakova greSka za profont vojske bude, hoce vas uzrok i krivica biti.« Jedva je negdje ban ovo pismo u Zagreb poslao, stigli su mu glasi o dolazku Hasanpase. Namah sutradan, 13. travnja, pi§e on iz 2elina Zagrebcanima: »Mi cemo se danas ovoda polag Vokovine Kravarskoj ganuti, ar^ujemo, daceTurci suprot Brestu grad n a ^ i n j a t i. Zato vam §to brze zapovedamo, da imate sve Ijudi, §to ih najviSe morete podvignuti i k nam najbrze prez postanka odpraviti; a profont listor k Vokovine Saljete; hodemo pak onamo dati na znanje, kamo bude s njim pojti. Hulahovidu, Sugneridu i Bene- dlk deaku, ako je totu, recete k nam setovati "^to brze.« Ban je dakle 13. travnja razglasio ob6i zemaljski ustanak, te je namah s kraljev- skom cetom poSao na jug prema Kupi. Dne 14. travnja ve6 je u Qorici (danas Mala Oorica), gdje se je utaborio, i gdje su se imale skupiti sve Cete zemaljskoga ustanka. Istoga dana pisao je ban iz Oorice (ex castris, ad Ooriczam positis) opet hrvatsko pismo Zagreb- canima. »Neka znate,* javljao je ban, »da smo ovde na Oorice vi§e Bresta i s K a r 1 o v- C a n i p a 1 i. A Turci su preko Kupe na Petrine. HoCe i veCe Nemac jo§ danas d o j t i. Ali mi je profonta nestalo, koga ako taki nc bude, bote se razajti. Za to vam opet sub nota perpetue infidelitatis tvrdo zapovedamo kruh, muku, zob, Sto brie simo nositi brez krzmanja. Tamo imate dva §erega bontova, zato i nje simo poSaljete. I istim profontom citissime .^etujte, kako ste verni njega svetlosti. Inako dan i no6 nc uCinete . . . Ta list gospodina gcnerala (Auersperga) na poStu taki dajte.« U taboru izmedju Oorice i Bresta naSli su se ne samo ban i karlovaCki general Auer- sperg, nego su svcdjer pridolazile nove Cete iz slavonske krajinc. pa onda iz nutarnjo- austrijskih nasljcdnih zcmalia. Dne 21. travnja piSe ban Zagrebcanima: xNcka znate, da • U srednjem vijeku obstojala je varo5 Petririja (stara Petrinja); no ta j!c stajala mnnRo Jii:^. nije, valjda ondje, Kdje su danas sela Jabukovac i KraljcvCani. Razvaljena bi iza god. 1563. 376 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). nam ovo opet sada vece vojske, naimeNemac vece od jezero, v tabor dojde, kem najvece profont manjka. Zato vam tvrdo sub nota infidelitatis zapovedamo, da imate, procenivsi sadasnju pogibel, vece profonta simo voziti, kruha, zobi i muke. I v Remete fratrom porucete, da vas kolijom pomogu, kako i orsazki artiku- liis stoji.« I 26. travnja pise ban iz tabora kod Qorice Zagrebcanima: »Poklam ovde moramo krzmati, potrebno bi nam spraviti se i nesto za obrambu ove nevoljne zemlje sakupa traktovati i dokonjati. Zato vam za- povedamo, da imate sutra k veceru vase posle (poslanike) i r a- zomne informacion simo poslati, kakobismomoglivtorak (28. trav- nja) rano sakupa s njimi i s drugemi govoriti, i nesto dobra doko- njati. Zvali smo i od gospode simo. Inako ne ucinite.« Ban se tuzi, da »mora krzmati,« pa poziva staleze hrvatske i slavonske na zbor u Ooricu. Kanonik Mikac, koji je i dalje ostao na Kupi, da uz drugove svoje Matiju Fintica i Blaza Qjuraka, poslanim za obranu Siska, s kaptolskim banderijem pomaze bana i drugove, tuzi se gorko, sto se skrstenih ruku gleda, kako Hasanpasa gradi tvrdjavu, a nitko mu ne smeta. Dne 19. travnja pise Mikac iz Pracna kaptolu zagrebackomu: »Nicemu dobromu nije se nadati. Nijemci zaziru od boja medju sikarjem, vec traze od neprijatelja, da se s njima ogleda na otvorenom polju. Svaki sat i cas (stvaraju) odluke izprazne, pa ni te nijesu stalne. Jucer bih pozvan u njihovu sredinu, pa razabrah, da ne znaju sta ce. Upitan odgovori medju ostalim :akoduljestvarotegnete. moratce se nakon po- troska ziveza tabor razpustiti. Tada ce se neprijatelj ohrabriti, pa poduzeti jos i vece, pace ce razpustene vojnike progoniti. Vecemu dijelu svidio se je moj savjet. Drugi, koji se boje ratovati, podijeljeni su na razlicita mnijenja; napokon odlucise, da se po- ceka na Stajerce i Qoricane. Po ovoj ce se odluci ostatak imanja poharati, dok ce smuceni odavle otici. Ne moze se opisati, koliku je tezkocu i nevolju Bog ove godine zagrebackomu svecenstvu nametnuo. Straza nema nikakvih kod Vurota, jer Cetin sa svojima razprsen zalijeta se ovamo i onamo, te ne moze nikoga od svojih ni prijetnjama prinuditi da strazi. Sve Zagrebcane namjestih kod Dolnje Drencine i Rakova. Sa svima ostalima pak cuvam ovdje most (na uscu rijeke Odre izmedju sela Pracna i Siska), te sam izvrgnut ruglu puka. Po nasim posjedima luta ubogi dekan s kastelanom, all niSta ne postizava molbama; silom pak oduprijeti se nije sigurno, kako ce izvijestiti gospoda bra6a, koja su kod nas bila. Mo- lite se Bogu . . . , da prijetece nam zlo odkloni.« Namah sutradan, — 20. travnja — pi§e Mikac »iz tabora na mostu« (ex castris ad pontem): »Bolje bi bile, da Nijemaca nema! (Utinam Qermani abessent potius). Ne moze se izreci, kakve osvade i poruge na nas sipaju, kada dolaze k mostu trazeci hranu. Spoticu nam, da 6e radi nas poginuti od gladi. Ovo nevrijeme obara nam sve osnove. PaSa ne 6e otidi, dok ne podigne varo§, kakova je DrenCina. Trud, koji smo ulozili u gradnju mosta, ostat ce zaludan, kao i svako strazenje njegovo, jer se Nijemci krate boriti u sumama. Opominjao sam generala (Auersperga) suze lijuci, neka ne dopusti, da toliki troSkovi, zivez i grabljenje (po vojnicima) bude u taman, te neka ne razpusti vojske bez okrsaja (neve dimlttat exercitum sine con- flictu). On me je molio za Boga, da njega i njegove tezko oruzane (vojnike) tim cinom ne upropastim . . . 2ivimo bijedno; radi glada ne mozemo na§e cete zadrzati, jer na otvorenom polju od zime i gladi pogibaju. Citav se kotar pusto§i. Poslao sam 60 momaka s Cvetkovi- cem i Cetinom, da zaprijeCe nasilja, ali malo da nijesu poginuli od uskoCkih pu§aka.« Jo§ se Ijude tuzi junacki Mikac u potonjim pismima. Dne 23. travnja jadikuje: »Zlo se dogadja nama. Vode narasle su preko svojih obala (aquae super ripas ex- creverunt). Most (na Odri) je razvaljen. Sve je u strahu. Neprijatelj skuplja ogromnu voj- sku u svom logoru, te se silno utvrdjuje. Dovukao je dva ogromna topa, znajudi da bi svaki sat moglo do6i do sukoba. Mnogo snuje. Uhoda javlja, da se pa§a ne 6e maknuti niti se ukloniti s mjesta, makar se i nebo oborilo. Zemljom utvrdjuje rub (obod) novoga ka^tela svoga. Dnevice vidi se vi§e Satora. Ju5er govorio sam s namjestnikom generala (Grass- I HASANPASA ZAUZEO core I HRASTOVICU (1592.). 377 weinom), koji nam doduSe u svemu predobro ugadja, ali je u ratnim stvarima Cudan Co- vjek, tako da nikoga osim njega nema, koji bi vi§e odvracao od navale na neprijatelja. Opominjao sam ga, neka se obazire na vrijeme, potrebu, opasnost i tolike troSkove kra- Ijevstva i drugih kraljevina. Obedao je, da ce poradlti. No nakon svrSena vijecanja, kad sam s njime privatno o na§im stvarima govorio, ne znam §ta je htjeo iztaknuti, kad me Je opomenuo, neka ne preporuCam sukoba (s Turcima). Napokon utanaCio sam s njime, da mi nakon razpusta tabora ostave 100 pjeSaka . . .« Dne 25. travnja pi§e opet iz »logora kod razvaljenoga mosta« (ad pontem fractum) ovo: ». . . Citav je kotar (sisa5ki) poharan. Ne preostaje drugo, nego grad (Sisak) ili komii darovati ili ga zamijeniti. U logoru se u tutanj p i j e, j e d e, gosti i spava. Nijemci napokon ubijedjeni brojnim opomenama banovim nakon razlic^itog vijedanja i osnova odluciSe, da 6e udariti na neprija- telja, cim vode splasnu, koje su sada iz svojih korita izaSle. Medjutim imade se na zakli- njanje banovo ponovo od naSih podidi most, koji je voda razvalila, da ne bi radi toga bilo prikora od Nijemaca banii ili nama. Prekjucer je neprijatelj doveo dva velika topa, koje je Zajedno s drugima smjestio u podignutu tvrdjavu, a jucer ih je sve na o5igled na§ima izpalio. Na§i kmetovi i vrlo mnogi (kmetovi) ostale gospode potajno se razilaze. Rekao sam to tajno banu, da stvar §to br2e provede.« Ali odluka, da se navali na neprijatelja, stvorena bi prekasno. Hasan paSa bija§e na- mah 12. travnja zapoCeo gradnjom tvrdjave, a u isti je mah radio, da oblada Qorama i Hrastovicom, jedinim preostalim gradovima hrastovicke kapitanije, koje bi mogle smetati iza ledja novoj tvrdjavi njegovoj. Najprije je osvojio Oore. a onda se je oborio na Hrastovicu. General Andrija Auersperg bija§e spreman poslati posadi u pomoc 50 mo- maka; no prije, nego je ta pomo*^ stigla, pobunili su se vojnici u gradu Hrastovici, te su svoga kastelana zarobili i svezali, pa su ga onda 15. travnja u 7 sati u jutro zajedno s gra- dom Hasan pa§i predali. Sad je pa§a mogao mirno dalje graditi tvrdjavu, koja je 18. trav- nja ve6 1 /4 seznja bila visoka. Dne 2. svibnja bila je posve dogotovijena i topovima oprem- Ijena. U 8 sati prije podne 2. svibnja otiSao je Hasanpa^a iz novo sagradjene tvrdje, u kojoj je ostavio posadu od 1000 Ijudi, pa se je utaborio kod Hrastovice, koju je takodjer dao popraviti. te je u nju stavio posadu od 200 momaka. Dne 3. svibnja smjestio je i u Oore 200 momaka, na §to se je 4. svibnja sv ratio n Kostajnicu, gdje je o podne toga dana razpustio jedan dio svoje vojske. NjemaCke cete u logoru kod Bresta i Ocrice ne bijahu uza sve nastojanje bana Erdeda ipak niSta poduzele, da zaprijece Hasana pri gradnji Petrinje ili da bar pri povratku njegovu podju za njim u potjeru. Premda im bijaSe stigla zapovijed od nadvojvode Ernesta, da nikako ne puste novu tvrdju Petrinju na miru, nego da ju nastoje razvaliti (ne patiantur noviter errectum castellum manere), oni su namah nakon odlazka Hasanova o tom snovali, kako da se i oni kuc^i povrate. A i domadi kmetovi slavonski stali su se razilaziti. Dne 5 svibnja javlja Mikac iz PraCna: »Ju5er u jutro oti§ao je neprijatelj, a da ga nitko nije progonio. PaCe da poka2e svoje slavlje, udario je svoj tabor vi§e Hrastovice, razapeo 5a- dore i zapalio krijesove, pa nam se tako narugao, neka vidimo, da nije uzmaknuo ili po- bjegao, nego da je Castno i otvoreno otiSao. U Vurotu nema nikoga, jer su zlobom naSih (vojnika) sve kude razvaljene i odnesene u logor na vatru. U PraCnu, Petrovcu i Jazve- niku kmetovi su (kaptolski) otvoreno izjavili, da ne 6c ostati, te su svi kIcCecii traj^ili do- zvolu, da mogu oti^i. Opominjao sam ih i obecavao im zaStitu, da bi ih mogao kako do f etve zadr^ati. Nakon odlazka ncprijatelJS (Hasana) jedva je ban danas za- ustavio generale (Auersperga i Orassweina) koji su se izgovarali toboie pomanjkanjem iiw eia, premda se nijesunikadboIjetoviliniuKar- 1 o V c u. Citave smo se nodi kidali, da im se tako u taboru kao u varoSi §to viSe kruha na- peCe, pa smo tako ovo, a i druge stvari za njih u indo (frustra) potroSili. §aljem pismo ba- novca, koje mi pi^e iz tabora, moledi za Roga. da poSljem krufia, za koji ban Salje dvoja kola, pa da pridam i Covjeka, koji 6e kruh prodavati.« Napokon peti dan iza odlazka Hasa- 378 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). nova stale su se cete iz krscanskoga tabora razilaziti: najprije otisle su cete riasljednih ze- malja, onda krajiski generali, a napokon i ban. Tek nesto haramija ostalo je na Kupi, da cu- vaju prelaze preko rijeke. Hasanpasa bijase iz Kostajnice posao ii Banjaluku, snujuci udariti na hrvatsko kra- Ijevstvo s druge strane. Ban Tomo Erdedi javlja iz Jastrebarskoga vec 19, i 20. svibnja o novim ratnim pripravama bosanskoga pase u Banjaluci. Zapovjedivsi strogo posadi u Pe- trinji, da za mjesec dana izgradi most na Kupi prema Brestu, dize Hasan prvih dana lipnja vojsku, te udari prema B i h a c u. Vec 10. lipnja padose prednje cete turske s dosta topova i bojne spreme pod taj grad, te se utaborise kod brda Pokoja. Tri dana poslije, naime 13. lipnja, stize sam pasa s glavnom vojskom, te ppasa Bihac sa svih strana. Jedan odio svoje vojske poslao je pod I z a c i c, jedini jos krscanski grad izmedju Bihaca i Ko- rane. U gradu strazio je Caspar Babonozic sa ciglih sestnaest vojnika. Prvu navalu tursku suzbila je malena posada srecno; ali na to se pobunise vojnici protiv Babonozica, te ga prinudise nocu.u nedelju 14. lipnja, da se morao s njima izpod mosta lancenika spustiti.niz grad i pobjeci u Slunj, gdje ih je primio tamosnji porkulab Nikola Barbaric, koji je o torn 17. lipnja izvijestio svoga poglavara Petra Erdeda, kapitana zumberackih Uskoka. Izpraz- njeni Izacic zauzeli su na to Turci. U gradu Bihacu zapovijedao je iza Krste Obricana kranjski plemic Josip L a m- b e r g. Posada gradska brojila je 400 do 530 Ijudi, i to njemackih vojnika, Uskoka i Hrvata. Njemackih placenih vojnika bilo je oko 150. K tomu je u varosi Bihacu moglo biti oko 5000 stanovnika, medju. njima svakako lijep broj za oruzje doraslih muzeva. Cim se bijahu poja- vile prve cete turske pred gradom, bijase Lamberg zatrazio pomoc. Vec 12. lipnja pisao je hrvatskomu generalu Andriji Auerspergu: >;Bojim se, da ce nas Turci domala napasti. Bez posebne pomoci Bozje ne ce mala sacica nasih suzbiti tolike vojske. Kao otca vojnika molimo vas, posljite nam pomoci, da nas ne zadave. Mi cemo uciniti sve moguce; ako nam posljete pomoc, pobijedit cemo.« I 13. lipnja vapi Lamberg za pomoc. Istoga dana zavjerio je Nijemce, Uskoke, Hrvate i gradjane, te su svi prisegli i tvrdu vjeru zadali, da ce Za- jedno zivjeti i umrijeti. Hasanpasa bijase doduse pred velikim mostom ostavio pismo, kojim je pozivao kapitana i posadu, da predadu grad, koji i onako pripada sultanu; ali oni su odbili pasinu poruku, »jer nijesmo voljni uciniti ono, sto su uradili izdajice i Bozji ne- vjernici Hrastovicani.« Istoga dana opremili su i bihacki .gradjani molbu na Auersperga, da u ime Isukrstovo pomogne. Ako Bihac padne. osjetit ce to citavo kr§canstvo. Nece da trose rijeci, ali su pripravni »poginuti kao starovjerci krscani i katolici.« Qenerala Auersperga nije u taj mah bilo u Karlovcu; on je boravio na Rijeci i u Senju radi Uskoka. Njegov zamjenik, karlovacki kapitan Juraj Paradeiser, rado bi bio po- tekao u Bihac, ali se je bojao za Karlovac; zato se je obracao na kranjske staleze, koji medjutim nijesu pravo vjerovali u ozbiljnost pogibelji, vec su mislili, da bosanski pa§a kani samo obnoviti i utvrditi prosle godine osvojeni Ripac. Hasanpasa bijase 13. lipnja, opasavsi grad Bihac, odabrao narocito tri mjesta, s kojih je udarao na grad. Sam je stao kod brda Pokoja, koje su Biscani tada prozvali »Nepokoj«; drugi odio vojske stajao je kod Kralja, sjeverno od Bihaca, a treci na jugu kod Ripca. Bihac bio je opasan tako cvrsto, da je Lamberg 13. lipnja mogao samo pojedince poslati s pismima u Karlovac, i to najprije dva Uskoka, onda dva huzara (Antuna Hrincica i Mihajla Qlac- nika) i napokon tri haramije (Juricu Curilovica, Qaspara Radovica i mladoga Peranskoga). Poslije kao da se nitko vise nije mogao proverati kroz turski tabor. Dne 17. hpnja pise porkulab u Slunju, spomenuti vec Nikola Barbaric, uskockomu kapitanu Petru Erdedu, da je s velikom pogibelju uneseno neko pismo u Bihac, jer ga Turci opasase sa svih strana. Dalje javlja: »S planine Pljesivice . . . nasi su vidjeH, kako Turci neprekidno s dvije strane topovima udaraju na Bihac. Tutnjava velikih topova dopire danas do nas. Ju5er je nijesmo mogli cuti, jer je duvala jaka bura. PaSagovori, da cedo6ipod Slunj, Cim HASANPASA OSVOJIO BIHAC (19. LIPNJA 1592.). 379 z a II z in c liihac. Neka samo dodje, docekat cemo ga s veseljcm. Borit cemo se za krscansku vjeru, dok nam Turd na vratu ne razbiju grada.« Osam do devet dana odbijali su BiSCani tursku silu, ne mareci za ponude Hasan- paSe, da ce ih ostaviti slobodne, ako mu predadu grad. Due 19. lipnja — bio je petak — stali su Turci vec Ijestve prislanjati na gradske zidiiie, da juriSem provale u grad. U taj osudni (^as dodjose k Lambergu bihacki sudci (sudac, stari sudac i podsudac), te izjaviSe u ime gradjana, da se vole Turcima na vjeru predati, nego bez milosrdja propasti, jer turska je vojska ogromna, a Bihacu nema ni od kuda pomoci, pa tako podsjednutima prijeti ocita propast. Lambergu nije preostalo drugo, nego da s Hasanpasom ugovara o predaji grada. UtanaCeno bi, da svakomu bude slo- bodno otici Iz grada I sve svoje so- bom ponijeti, ako se Bihac^ bez da- Ijega odpora predade. I t a k o s u Turci jo§ istoga dana (19. lipnja) u§li u grad. U prvi kraj hinio je MasanpaSa, kao da ce odrzati rijeC, pace je darivao dragocjenirn haljinama i novcem vojnike i gra- djane, zene i djecu; no brzo su krs- cani pozalili, §to su povjerovali nje- govim obecanjima. Josip Lamberg bijaSe prema ugovoru ostavio Bihac sa dvadeset i dva njemacka vojnika i hrvatska konjanika, zatim sa osam gradjana, koji su sa sobom poveli 2ene, djecu i blago. Posao je preko Dreznika u Slunj. Najprije ga je pratro sam HasanpaSa do Calopeka kod Petrova sela, odanle imala ga je deta od 400 turskih konjanika dovesti do Slunja. Ali ^im se je pasa udaljio, stadose se Turci natezati sa zenama i diecom Lambergovih drugova. Stoga se rodi kavga, u kojoj su iz- ginuli svi kr§cani osim kapitana i osam pratilaca. Jo§ su gore prosli zaostali 2itelji grada Bi§da. Cim je Hasan pa§a posve obladao gradom, dao je nemilo iitelje progoniti. Od 5000 krSeana, §to ih je tada bilo u gradu, dao je vi§e od 2000 posje(ii, a 800 djece pokupio je, te ih je poslije poslao u Carigrad. Bihac pak postao je glavnim mjestom jo§ god. 1578. osnovanoga sand- zaka ostro2ackoga, koji se odsad zove b i h a 6 k i. Pad Bi§(ia, koji je kroz deccnija bio glavni branik hrvatske krajine. Mcmilo se je doj- mio krScanskoga svijeta. U NjemaCkoj izdavali su letke, koji su prikazivali grad i priCali o propasti njegovoj. Ali najviSe zabrinuli su se ban Tomo Erdedi, njegov brat Petar, pa onda krajiSki gencrali, to vi§e, §to se nije znalo, kamo 6c sada krenuti pobjedonosni paSa bosanski. Petar Erdedi boji se za Slunj, Jural Paradeiser za Karlovac, ban za Brest i Si- sak, a Cirasswein za slavonsku krajinu, jer Cuje. da se sand^akbeg cerniCko-pakracki sprema obnoviti Jelengrad kod Moslavine. Ban je najbolje pogadjao, ier vet 28. lipnja ANDRIJA AUERSPERG general hrvatske krajine (t 8. X. 1593.). Iz djela •Annales Ferdinandei«, koje je sastavio Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.). 380 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). javlja kapitan Andrija Oleissbach iz Zagreba. da su Turci na Kupi pri Brestu sagradili most, pa da ih je vec 1200 preslo na lijevu obalu rijeke. U isto vrijeme pisao je Hasanpasa uskockomu kapitanu Petru Erdedu ovo pismo: >;Razumjeli ste, mislim, predobro, kako je vas brat doveo ratne topove pod novu tvrdinju carskoga velicanstva (Fetrinju), da ju njima bije. Ali neka znade, da je to preko njegovih sila, posto caru nije zadovoljio ni radi Moslavine. Stoga vas molimo, svjetujte ga, neka protiv cara rata nc vodi, jer po bozjoj volji postaje oCito, sta su uradili oni, koji su dosad protiv njega ratovali. I to takodjer vama pisem, ako se hocete koristiti mojim savjetom, te mi za zlo ne uzmeie: izvolite se mojemu caru pri- kupiti (velitis caesari meo adhaerere). Obecajem vama svojom velikom vjerom, da cu vama u prilog kod cara tako raditi, da cete svoja imanja drzati, kako ih drzi bastinik kralja Ivana u Erdelju. Jer Bog mi je svjedok, kako zelim, da budete vi s menom kao drugi brat, i da cara sluzimo. Qledajte te borbe i pustosenja, koja se zgadjaju, pa vas pitam, tko ce za njih racun pred Bogom polagati? Velik se bo racun mora poloziti pred Bogom, sto toliko ubogih podanika biva robljeno te jadikuje. Stoga vas molim, ne kazite, da vam ja kakvu nepravdu nanosim. Bog mi je svjedok, da sam vam ja u toj stvari iskren prijatelj, kako cete i poslije izkusiti. J e r b o z j o j s e v o 1 j i s v i d j a, da j e d n o m t u p o- krajinu pokorim (nam voluntati Dei placet, ut provinciam banc seme! subiiciam). Zdravstvujte.« Petar Erdedi jamacno nije bosanskomu pa«i ni odgovorio, vec je 2. srpnja trazio od stajerskili staleza ratne zaire za obranu povjerenoga mu grada Slunja; ali se je u isto vrijeme proculo, kako mu Hasanpasa buni Uskoke u 2umberku, da ostave krscanstvo, pa da se pokore sultanu. Jos se nije slegla obca uzrujanost radi pada Bisca, snasla je h/vatsko kraljevstvo nova bijeda. Mletacka je vlada izrabila borbe na krajini hrvatsko-bosanskoj, i da se osveti senjskim Uskocima, i da ugodi turskomu sultanu. Premda je mletacka obcina zivila u miru s carem Rudolfom, i premda se je bas u ono vrijeme ozbiljno radilo, da se stane na put gusarenju Uskoka po moru, dpplovio je na pocetku srpnja mletacki admiral Tiepolo s mor- naricom pred grad Bag (K a r 1 o b a g), koji se je smatrao predstrazom Senju, i za koji su se otimali Turci i Mletci. General karlovacki Auersperg i senjski kapitan Lenkovic jav- Ijaju 5. i 6. srpnja suglasno, da je mletacki admiral udario topovima na Bag, te ga osvojio i razvalio. Porkulaba gradskoga Samariju Vutoria i zapovjednika straze Samariju Premba da je objesio, a ostale vojnike zarobio i na galije prikovao. Sada prijeti opasnost Senju, Otoccu i Brinju, pace citavoj primorskoj krajini sve do Krasa i Pivke. Medjutim bijase Hasanpasa ostavio Bihac, te dolinom Une udario k sjeveru prema Kupi. Da prikrije svoju namjeru, pozvao je u isti mah kapitane posada u Senju, Slunju i Brestu, da mu se predadu, kako su to ucinile posade u Hrastovici, Izacicu i Bihacu. Ban Tomo Erdedi bio je prvih dana srpnja u Brestu, koji je cuvala posada od stajerskih vojnika pod zasebnim kapitanom (Kristofor Penchel); odanle se je ban vratio u Pleso kod Velike Oorice, gdje ga nalazimo utaborena 11. srpnja Tu pise stajerskim komesarima Vilimu Win- dischgraetzu i Baltazaru Wagenspergu u Zagrebu, da je turski most od ladja na Kupi kod Bresta sasvim gotov, i da su u vodu zabijeni stupovi, koji ce most drzati. Posada u Brestu vapi za pomoc, pa ban moli stoga komesare, da stajerske domobrance, koji ce stici u Za- greb, ne salju kuci, nego da ih poslju u Brest. U drugom pismu od istoga dana javlja ban ponovo, da su Turci kod Bresta zgotovili most, pa da ce pasa sigurno poci na Sisak. On je navlas lazno razglasio, da krece na Karlovac, samo da tako krScane zavara. Stoga ban ponovo moli komesare, da poslju stajerske domobrance u tabor pod Sisak. Medjutim bi- jase u Zagreb zaista stiglo do 2000 stajerskih domobranaca (400 konjanika i 1600 pjesaka), kojima su zapovijedali Ivan Saurau, Juraj Andrija Oleispach. Karlo Teuffenbach, Jonas Wil- ferstorf. Abac Hohenwart i drugi kapitani. Nakon obavljene smotre 12. do 14. srpnja posli su na jug, te su 15. srpnja kod Bunskih sjenokosa boravili u banovu taboru, a 16. srpnja pod vecer stigli su u Brest. Bilo je skrajnje vrijeme da su doSli, jer je malena posada u Brestu, koja je takodjer sastojala od stajerskih vojnika, bila u najvedem strahu. Jo§ 15. PORAZ BANA TOME ERDEDA KOD BRESTA (19. SRPNJA 1592.). 381 ^rpnja pisao ie Mikac iz Siska: »Bana nitko ne opominje, da se za vremena utabori (u Hrcstu). Bojim se, da ce se neprijatelj prije utnboriti ii Petrovcu, nego ban; stoga hi ga vi (kaptol) niorali opomenuti i zahtijevati, da ne krzrna, vec da poSlje u Brest svoje vojnike, narocito konjmike. Jer ondje su sami Nijemci, bojazljivi, usudjiijuci se jedva izlaziti. Svi su Nijemci duhom klonuli, po§to im je Brestovski procitao neko tursko pismo, koje su Turci juder u noci polozili kod mosia pn Brestu, n kojem zahtijevajii, da im predadu kaSteo, jer ce ga drugcije inace dati. Vina nemamo, izpili su ga svakidanji gosti.« Dne 16. ili 17. srpnja doSao ie u Brest i sam ban s banskom Cetom i s narodnim ustankom slavonskim, koji se bijaSe oko niega skupio. Od hrvatskoga generala Auersperga nije se mogao nadati pomoci, jer je taj stajao sa svojim cetama oko Karlovca i Slunja; nasuprot imao je stici u banov tabor slavonski general Stjepan Grasswein sa svojim izvjezbanim krajisnicima. O prilikama u banovu taboru pise Mikac 18. srpnja: »Jucer smo banu poslali 300 Ijudi (kap- tolskih kmetova), skupljenih lukavoscu i doskocicama, premda ne ce ostati u ta- boru, kao ni drugi, koji kad razgledaju tabor, potajno kuci odlaze. Dvije nase vojvode s vojvodstvom Cvetkovic mo- rat ce u taboru svedjer ostati, tako i span sa svojih 25 kopljanika . . . Nijemci- Zajedno s banom salijetavaju nas, da po- dignemo most (na Odri), ali jos nijesu ustanovili nijesto . . . Nijemci, narocito oklopnici, nas i bana, premda je vrlo zabrinut (turbatissimum), gone na smijeh. Pricinjaju se, kao da su citavu Petrinju razvalili. Sve prosjace iz grada (Siska); mi sami oskudijevamo, pa im ne mozemo drugo poslati nego ribu i ocat.« Medjutim je sutradan (19. srpnja) Mikac primio od bana ovo hrvatsko pismo: »Fotom neka znate, kako ovamo dodjo§e istiniti glasi od postena glasnika, da ce pa§a svakako da nas ili nocas ili rano na tabor uda- r i t i, zato vi za Boga poSaljite nam Uudi, sto najvise morete amo, i po§a- Ijite nam dvije ili tri mali torozki (topa) laki, ki su totu, a vjerujte, ako bude go- spodina f3oga voija, da hocemo vam trud iipo platiti, v Cem ne dvojimo, da nam gospodin Bog hode dati do- brusreiSu. E castris 19. Julii 1592. Thomas Erdody perpetuus Montis Claudii ac comi- tatus Varasdiensis comes et banus.« Ali ovaj put je bana bojna sre(5a iznevjerila. On se bija§e jo§ 17. srpnja obratio na ka- pitana u IvaniCu i Koprivnici, pa i na Jurja Zrinskoga. da mu priteku u pomo<J; ali od njih ne bi ni odgovora. PaCe ni kapitani Stajerskih domobranaca u taboru kod Bresta nijesu vje- rovali njegovim uhodama. da 6c liasanpaSa, koji je tek 14. srpnja iz Banjaluke doSao u Kostajnicu, a u nodi od 18. na 19. srpnja u Petrinju, namah sutradan udariti na krSdanski tabor. Stajerski kapitani u obde su slabo mariii za banove prcdioge i savjete, paCe se nijesu htjeli ni podvrdi njegovoj vrhovnoj zapovijedi. Tako su pred Brestom bila za pravo dva tabora: jedan banov tik do rijeke, a drugi Stajerski na susjednim vinorodnim brefulj- VELIKI VEZIR SINAN PASA (t 1596.). Iz Ortelijeva djela »ChronoIosia<, 1603. 382 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). cima. Sve to doznao je Hasanpasa po nekom uhodi Vojinu, koji bijase od bana k njemu pribjegao, pa je onda odlucio s mjesta udariti na krscanski tabor, u kojemu je svega moglo biti nesto preko 3000 Ijudi (preko 2000 Stajeraca, ostatak banska ceta od 500 momaka i hrvatsko-slavonski kmetovi, u koliko se ne bijahu razbjegli). Bilo je to u nedelju 19, srpnja. Dan je bio vrlo sparan. Stajerski kapitani, ne mareci za opomene banove, bijahu poslije objeda posli na pocinak (plerique graves cibo vinoque sopiti iacebant); vojnici njihovi ostavili su tabor te se razisli po okolisu. Najednom se pro- culo, da turska vojska iz Petrinje preko mosta dolazi pod Brest. Bilo je dva sata po podne. I zaista su cete turske hrpimice prelazile preko mosta. Prva na udaru bila je banska ceta. I stajerske su se cete u to spremile u bojni red, te odbijale turske navale. Ali Turaka do- lazilo je sve vise, tako da ih je napokon bilo u boju 7000 — 8000 momaka, Tom pretezitom silom bilo je Hasanpasi lako, da s jednim odjelom svoje vojske krscanski tabor obidje, te s boka, pace i za ledjima navali na bana i Stajerce. Prije- tila je skrajnja pogibao, da ce turska vojska malobrojnije krscane sa sviju strana obkoliti. U taj osudni cas razvio je ban kraljevsku zastavu, da krscansku vojsku ohrabri na navalu, pa da probije neprijateljske redove. Ali to nije poslo za rukom. Videci ban, da je sve pro- palo, zamijeni svoga konja s drugim, koji je bio upregnut pod stajerskim topom, pak s njim pobjeze preko Kupe. Za njim razbjezali se i vojnici, kamo je koji mogao. Pojedini manji odjeli, kao ceta Jurja Andrije Gleisbacha, branili su se hrabro; vodja stajerskih konjanika Ivan Saurau poginuo je u boju. Za sat i pol bila je bitka svrsena, a svrsila se je podpunim porazom krscanske vojske. Jos istoga dana, nekoliko sati iza boja, pisu zapovjednici grada Siska kaptolu u Zagreb ovako: »Neprijatelj je na tabor nasih udario, te ga razasuo. Naj- bolje satore i sve topove je ugrabio. Sve je pjesake posjekao ili zarobio. Umakli su neki banski vojnici s banom i ugledniji Nijemci. Boj je trajao od dva sata do cetiri. Nasi su se izprva osobito hrabro (acerrime) borili, napokon su sramotno bjezali. Sutra ce se raditi o nasem gradu (Sisku). Mi cemo ga ostaviti, cim ugledamo neprijatelja u varosi, jer ce nas nasim topovima zatuci. Pobrinite se za grad. Na (kasteo) Brest nije (neprijatelj) navalio, vec je Nijemce (u njemu) obkolio, pa ceka do sutra, da li ce se njemu predati. Odavle pak poci ce, kako smo rekli, ravno na nas ili preina Zagrebu, zavicaj gospodina Stjepana Ko- vacica. Pomozite, jer cemo grad napustiti, cim (neprijatelj) varos zauzme.« Po drugim vije- stima doznajemo, da se je od 400 stajerskih konjanika spasila samo polovica, nadalje da je Hasanpasa progonio bjezece krscane do Letovanica, napokon da je ugrabio citav tabor, a narocito pet vecih topova (1 stajerski, 2 banova i 2 zagrebacka). Poraz kod Bresta dojmio se je silno i Turaka i krscana. Hasanpasa govorio je po- slije, da ne zna, da li je »pobijedio vojnike ili kramare«. Izmedju brojnih zaroblje- nika izabrao je najodlicnije, pa ih je onda s mnogim zarobljenicima iz Bihaca poslao po Ru- stanbegu u Carigrad, da se pred sultanom pohvali. Dne 26. rujna slavilo se je u Cari- gradu veliko slavlje. Povorka od 29 kola prolazila je gradom, na kojima su bili smjesteni odlicni zarobljenici (njih 172), 600 odsjecenih glava, 23 zastave ugrabljene kod Bresta i sa grobova hrvatskih junaka u Bihacu. Puk je pratio povorku i slavio dobitnika, a sultan je Hasanu poslao na dar zlatne haljine i pocastnu sablju. Qovorilo se je pace, da ce postati velikim vezirom. Dok su Turci od radosti klicali, krscani su gotovo zdvajali, te iztrazivali uzroke porazu kod Bresta. Karlovacki general Auersperg bijedio je bana Erdeda, sto se je utaborio preblizu mostu i Petrinji, te tako drazeci Hasana vojsku svoju izlozio skrajnjoj opasnosti; hrvatski stalezi branili su opet bana, te svaljivali svu krivnju na krajiske gene- rale, koji nijesu u pomoc pritekli, i na stajerske domobrance, koji su ratovanju s Turcima bili posve nevje§ti. Neposredna posljedica poraza kod Bresta bijase, da su Turci kroz dva tri dana ne- milo haracili po Turopolju, te na svom cetovanju doprli sve do 2elina i Kerestinca. Tu u dvorcu Kerestincu bijase ceta od 600 Turaka 23. srpnja zatvorila grofa Petra Erdeda i njegovih 40 konjanika. Ali junacki Petar provalio je iz grada, i protukao se kroz Turkc, DRUQA PODSADA SISKA (24.-29. SRPNJA 1592.). 383 koii su se stoga tako prepali, da su nagnuli u bijeg. Ban Tomo Erdedi bijaSe se srecno spasio u Jastrebarsko, odakle je vec 21. srpnja javljao, da ce sa svojim cetama, koje ima uza se, poci pod Sisak, »da se opre neprijateiju, da dalje ne razara« (ut hosti resistamus, ne ulterius serpat). Medjutini bijase Hasanpa§a io§ u noci od 19. na 20. srpnja zapalio tvrdinju u Brestu, te Stajersku posadu u njoj poubijao, zatim je slijedecih dana osvajao i harao svu okolicu Siska, kao kastele Hergovic, Gotocu i Drencinu, pa i sva sela onoga kraja. Osvojivsi napokon jos i sisacku varos podsjede 23. srpnja sam grad Sisak, koji su branili kanonici Nikola Mikac, Blaz Gjurak i Matija Fintic. Vec 24. srpnja zapoceli su Turci udarati na grad topo- vima, poSto im nije poslo za rukom, da ga se domognu izdajom. Hasan pasa bija§e naime obecanjima predobio debeloga Marka (vojvodu), kastelana grofova Erdeda u Hrastilnici, pa je taj usao u grad Sisak, da ga toboze pomaze braniti, a u istinu da ga izdade. No kano- nici saznali su za nevjeru Markovu, jer se je rnedju inim u njega naslo cirilicom pisano pismo, kojim »gospodin Hasan pasa, moznoga cara i gospodara begierbeg bosanski« obe- (^e svima sluzbenicima i kmetovima Siska i Hrastilnice, da ce sve svoje pridrzati i pasinu za§titu uzivati, ako se suitanu pokore. Nevjernoga Marka dali su kanonici s grada sunovra- titi u Kupu, i tako su se oslobodili izdajice. Dne 25. srpnja pisao je Mikac generalu Stje- panu Qrassweinu u Koprivnicu ovo pismo: »Danas su Turci tri put jurisali na vanjska vrata Siska i na obkope. Nekoliko nasih sluga ustrijeiise, mi ih pokopasmo, nekoliko tezko ranise . . . Sve je Turcin slomio i unistio. Sada strijeija s Kacijanericom, s veliklm banovim topovima i s drugih 16 topova onamo, gdje Iczi nas barut. Zid kod kule srusio je na 12 la- kata duljine. Takodjer je oborio dio novoga zida. Na obali Kupe prema gradu uCinio je 16 jakih obkopa, da puca s njih na zidove po vas dan. Iz drugih obkopa, koje je podigao kod puta pri straznjoj kuli, nanosi mnogo stete. Osamdeset puta gadjali su topovi danas unutra. Pet na§ih je mrtvih, bez onih, koji su na branilistu; jednako ne brojim 2ena ni djece. Baruta i 2iveza donijele su Turcima deve 40 tovara. Prisegao je (Hasan), da ne ce otici, dok se ne predamo, i dokie se bude (tek) poznalo, gdje je Sisak stajao. Ali mi ne cemo, da se o nama govori kao o Lambergu. Micemopred svijetom sacuvati slavno ime, kakvo nam je i dosad bilo. Pomozite nam za volju Bozju vi, pukovnice hrvatski i upravitelju siavonske krajine. Znamo, da nam ban ne moze pomoci, jer nema novaca, a zemija mu nije pokorna. Jednako ni braca na kaptolu (zagrebackom) ne mogu nista uciniti, zato nam jo§ odgovora ne daju. ProSle nodi dovikivao nam je Turcin, da ce svima poklo- niti 2ivot, ako se predadu, samo ne meni. Ako se §to zgodi, mi nismo krivi.« Uza svu bi- jedu nijesu branitelji ni mislili, da se predadu. Hasan pasa pokuSao je napokon, da samoga Mikca preplaSi. U posebnom pismu spoticao mu je, §to je poslanike i vojnike, koje mu bi- jaSe poslao (legates nostros et milites ad te missos), onako izdajni(5ki i sramotno zaveo, te ih onako krvolocno pogubio (eosque crudeliter occidisti), pa mu je zaprijetio, da ce mu ko2u oderati, kad Sisak osvoji i razvaU. Pasa je odluCio ne micati se s mjesta, ve(5 6e pod- sadu nastaviti sve do zime preko ratnoga obiCaja. »Uzdao si se i pomo(5 oCekivao si dosad jedino od bana Erdeda, ah mi smo jadi od njega s pomociu Bozjom i Muhamedovom . . . Sada te bijemo topovima, dovezenim iz osvojenoga tatora tvoga vojvode; no kad stignu ve6i topovi, kojima smo osvojiU Bihad i Ripac. bit <ie§ i ti posve drugoga mi§ljenia.« Dne 29. srpnja digao je HasanpaSa podsadu Siska, poSto je zaiudo kroz punih pet dana na nj udarao. Namah iza njegova odiazka javija zagrebaCki kaptol nadvojvodi Er- riestu dogadjaje posljednjih dana, a naroCito, kako se je grad Sisak s Bo2jom pomo(5u, a budno§(^u i trudom kaptola sre(ino obranio. Pismo se svrSava ovim rijeCima: »liududi da je bosanski paSa vrlo ozlojedjen, §to je pod tim jedinim gradom, koji brane svedenici, ved dva puta suzbit, te je morao s porazom i sramotnim bijegom odstupiti: radi toga svima si- lama nastoji, da reCcni grad osvoji, paCe se jc svojim Muhamcdom zakleo. da ne te miro- vati, dok ga svojoj vlasti ne pokori, te Ijagu i sramotu sebi nanesenu kojim slavnim djelom ne operc* (Quia vero passa Bosnensis indignissime fert, se sub unica arce a sacerdotibus 384 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). defensa, bina iam vice repulsum, cum clade et turpi fuga recessisse: ob id totis viribus praedictae arci capiendae inhiat: imo vero per Mahometem suum iuravit, se non quietu- rum, donee earn propriae subiiciat potestati, maculamque et ignominiam sibi inustam illustro aliquo facinore aboleat). Poraz bana Erdeda i stajerskih ceta kod Bresta imao je medjutim i dobrih poslje- dica. U svima zemljama kralja i cara Rudolfa uvidjalo se je, da se je dosad p r e m a 1 o cinilo za obranu kraljevstva hrvatskoga, pa da treba kud i kamo vise zrtvovati, da se jed- nom barem zaustavi turska sila. Izvjesca stajerskih komesara, molbe i zaklinjanja bana Erdeda i zapomaganja Zagrebcana mnogo su doprinijela, da se je na sve strane spremala pomoc Hrvatskoj, a narocito gradu Z a g r e b u, kojemu je zaprijetila najveca opasnost, odkad je Turcima stajao otvoren put preko Kupe i Turopolja do Save kod Zagreba. Na neprestane poticaje nadvojvode Ernesta, na predstavke ugarskoga namjestnika Kuthassyja i kapitana Palfija i Nadazda, koji su 6. kolovoza 1592. posli u Prag, prenuo se je napokon i tromi kralj Rudolf. On se nije zadovoljio time, sto je zapovjedio, da odsad tri put na dan zvoni tursko zvono, pozivljuci krscane na molitvu za obranu od Turaka, nego je poradio, da se skupi dosta vojske i novaca za dalje ratovanje. U Hrvatskoj su, naravno, neuztrpljivo izgledali pomoc, pa tako je onda i nastaia poslovica: »Dok se u Pragu vijeca, propade Slavonija« (Dum Pragae consulitis, Sclavonia amittitur). Po odredbi kralja Rudolfa imale su sve njegove prostrane drzavine skupljati novaca i vojnika. Suvise je povjerio Eranji Nadazdu, da o njegovu trosku sabere u Ugarskoj pu- kovniju od 1000 placenih konjanika (husara). Stajerci su vec u kolovozu siljali pomocne cete u Zagreb; za njima povodile su se i druge zemije, pa se je tako na koncu kolovoza i tijekom rujna sabrala brojna njemacka vojska oko Zagreba. Dne 21. rujna stigao je u Va- razdin i Fran jo Nadazdi sa 1000 konjanika, pa se je i on poslije smjestio izmedju Zagreba i Susjedgrada. I ban Erdedi sa svojom banskoni cetom i zemaljskim ustankom nasao se je pred Zagrebom, te je iz svoga tabora 25. rujna pisao ovo hrvatsko pismo Varazdincima: » . . . Ovo vidimo, da ste svoje Ijude poslali v nas tabor, pod zastave cesareve svetlosti, sto ste dobro vcinili; ali pokehdob jest sada sa vseh stran velika potrebscina ovomu nevolj- nomu orsagu, kako i sami vidite, i v toj takovoj ptorebscine jesmo duzni vsi da pomoremo cim .najvece moremo, znamo da se neste nigdar kratili na sluzbu i na pomoc ovoga orsaga: zato vas opominjamo i prosimo, da vise oveli Ijudi, kotere ste v tabor poslali, imate dati 200 kvarti zobi za gotove peneze, ter da ju vcinite dovesti ovamo u Zagreb kobcine; ovde vam se bote za nju penezi dati prez pomanjkanja. Sto znamo da hocete dobrovoljno vci- niti, videvsi sadasnju potrebscinu.« Velika vojska, koja bijase polegla u Zagrebu i oko njega, stitila je glavni grad od turskoga napadaja. Buduci da je i grad Sisak bio u to popravljen, nije se Hasanpasa usudio, da ga ponovo podsjedne. No zato je u drugoj polovici rujna opet kod Petrinje presao preko mosta, te udario na Turopolje, Dne 2. listopada javljalo se je iz Karlovca, kako je minulih dana Hasanpasa u Turopolju spalio 49 sela i dva trgovista (oppida). Ban Erdedi iz tabora u Zagrebu 30. rujna potanje izvjescuje nadvojvodu Ernesta o toj provali. Po njegovom iz- vjescu presao je Hasanpasa 25. rujna iz Petrinje preko Kupe, te se najprije oborio na straze, koje bijahu ban i slavonski general Qrasswein ondje postavili, da paze na kretnje turske. Svekolike straze bise poubijane, te su se samo dva momka spasila, koji su vijest o turskoj provali banu donijeli. Sutradan, 27. rujna harao je Turcin po citavom Turopolju. Osvojio je kasteo Vukovinu Nikole Alapica, i drugi kasteo u Lomnici, gdje se je Hasanpasa utaborio; ostali kasteli, medju njima 2elin grofova Erdeda, srecno se obranise. No zato je Hasanpasa spalio i porobio preko cetrdeset sela, koja ban poimence nabraja (Mraclin, Lazine, Obrez, dva Novaka, Kostanjevec, Markusevec, oba Lukavca, dolnju Lomnicu, Malu i Veliku Mlaku, Brezovicu, Nove Cice, Veliku i Malu Qoricu, Kobilic, Rakarje, Pleso, Hrasce, Buzin, Za- prudje i Svetu Klaru, Botinec, Qornje i Dolnje Cehe, Oresje, Kosnicu itd.), te je dopro sve do kastela Kerestinca. Nadazdi, koji bijase toga dana sa svojih 1000 konjanika dosao pod KARLO. MARKQROF BURGAVSKI, U SLAVONIJI. Siisjedgrad, htjeo je preci preko Save, te se ogjedati s Turcima; ali ga je ban odvratio od nauma, jer je turska sila kud i kamo brojnija. Hasan opet nije se usudio preko Save, gdje je stajao utaboren ban Erdedi s njeinaCkiin cetama, vec sc ic 21. rujna stao vracati prema Kupi, poharavsi torn prigodom vinorodne krajeve u Vukomerickim goricama. Provala tur- ska bila ie ^trasna: kako piik nije bio pripravan na bijeg, zarobio je Hasanpa§a mnogo ijudi, po i/'c^cu haiu)\ II preko 2000. Suvise je ugrabio sila zita, koje je sa sobom poveo na 1000 kola, pa onda nebrojenu stoku. O toj provali sirile su se u zapadnim zemljama jo§ straSnije vijesti. pace se govorilo i pisalo o novom por?)zu krscanske vojske. Tako je i nastala legenda o porazu krscanske vojske kod Petrinje dne 17. rujna; u torn boju da je zarobljen Nadazdi, da je izginula sva krscanska vojska (6000 ubijeno, 1000 zarobljeno), da je pasa zarobio 12 topova, 7 zastava i koje sta drugo. Jo§ su se sirili glasi, da je pasa kod Zagreba presao preko Save, pa da ravno ide na Ljubljanu. Stanovnici ijubljanski stall su vec seliti se iz grada i bjezati u gore; tek poslije stigli su pouzdani glasi, da su se Turci vratili u Petrinju. U to je nadvojvoda Ernest sve moguce radio, da se u Zagrebu i okc njega sabere sto veca vojska, pa da se io§ one jeseni poduzme vojna na Petrinju. A da ne bude razmirica iz- medju hrvatskoga bana i njeinackih zapovjednika, imenovan bi naravni sin tirolskoga nadvoivode Ferdi- nanda, po imenu Karlo mark- grof Burgavski (von Burggau) od kralja Rudolfa vrhovnim vojvo- doni za sve cete u lirvatskoj i Sla- voniji. Time je stala i Tirolska prino- siti novaca i vojske za obranu hrvat- skoga kraljevstva. Dne 29. listopada javlja nadvojvoda Ernest ZagrebCa- nima iz stajerskoga Qradca, da je markgrof Karlo vec imenovan vr- lioviiirn vojvodom (diser beuorstenn- den khriegsexpedition wider den erbfeind), i da ce za koji dan stici u Zagreb, gdje tt nekoliko dana bora- viti, dok se sva domaiJa i strana vojska u taboru okupi. Ernest moli gradjane, da Karia i njegovu druzinu ^astno doCekaju, te da mu prema potrcbi sve za pristojnu placu davaju. Markgrof Karlo stigao je s druzinom i tirolskom vojskom u Zagreb 7. studenoga. DoCekali su ga sveCano i ban i biskup, te su ga poveli u prvostolnu crkvu, gdje je bila sluzba Bo^ja. Slijededih dana dolazila je ostala vojska, tako da se napokon skupilo nekoliko tisu(3a Ijudi. Osim Ceta markgrofa Karla i ugarskih konjanika Nada2dovih bile su doSle dvije pukovnije carske (2fK)0 Ijudi), koje su vodili Ivan Werner i Jakov Hanibal Reitenau, nadalje Cete salzburikoga nadbiskupa, i napokon talijanski dobrovoljci, koje je vodio Se- bastijan Montecuculi. Svu tu vojsku, kao i banove (iete i Stajerske razmjestio je geiicralni kvartirnik Krsto Heim po Satorima izmedju grada Zagreba i Save, a kad se ie malo zatim Sava razlila te Citav kraj poplavila. preneseno bi logoriSte na breJSuljke, Sto se ni^u od Zagreba do Susjedgrada. Tu je vojska Cekala ria ladje, s kojima tt se sastaviti most za pre- laz vojske preko Save. KARLO MARKGROF BURGAVSKI. Fo savremenom izvorniku u ambraSkoj zbirci umjetno-historiCkoga niuzeja u Be£u. k" 1 a i /* Hrv tv^vi TH (^\ 9^ 386 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Medjutim se je cinilo, da ce Hasanpasa i opet preteci krscanske vojvode. Svakako prije 14. studenoga provalio je on s velikom vojskom opet u Turopolje, popalio je mnoga sela, koja bijase posljednji put postedio, pa je 2000 dusa poveo sa sobom u suzanjstvo. Po- magali su ga pri torn sandzakbegovi pakracko-cernicki, pozezki i zvornicki. Druga dva bega harala su u isto vrijeme u krajevima oko Sredickoga. Malo iza pasinoga povratka na- stojao je ban Erdedi, da utvrdi obale Save. Stoga je 19. studenoga iz svoga tabora u Za- grebu pozvao stanovnike varosi Qradca kod Zagreba, da mu dadu novaca, »ki bi sada po- trebni na ove strazbenice, ke te se nacinjatinabregSave.« Ban ozbiljno prijeti, ako se njegovu nalogu ne odazovu: »I ako toga v takovoj potreboce ne vcinite, ne cete prez velike kastige biti, ar se to vseh vas pristoji . . .« Silne kise, koje su u to navalile, prijecile su prelaz krscanske vojske preko Save. Kad je zatim zapao jos golem snijeg, kako ga odavna nijesu pamtili, zapeli su svi ratni podhvati i krscanski i turski. Dne 13. prosinca javljaju zapovjednici grada Siska mark- grofu Karlu, da je most na Kupi (kod Petrinje) porusen, turskih satora ne vidi se ni kod Petrinje ni kod Hrastovice, a iz tvrdje Petrinje nitko ne izlazi niti u nju ulazi. N e vidi se drugo nego silan snijeg. Na osnovu ovoga pisma i drugih izvjesca sazvao je markgrof Karlo bojno vijece, l^oje je zakljucilo, da se tabor razpusti i vecina vojnika kuci odpusti. On sam ostao je jos nekoliko tjedana u Zagrebu. Dogadjaji u Hrvatskoj i Slavoniji tijekom godine 1592. bijahu kralja Rudolfa uvjeriii, da Turci ne ce mirovati, vec da ce naskoro planuti veliki rat. To ga je sklonilo, da trazi po- moci od Ugarske, pa zato se rijesi nakon vise godina opet sazvati ugarski sabor, da trazi od njega sredstva za ratovanje. I tako je kralj Rudolf jos 5. prosinca 1592. sazvao ugarski sabor, koji ce se sastati u Pozunu 25. sijecnja slijedece godine 1593. No kako se kralju nije nikako htjelo ostaviti Praga, te pogadjati s ugarskim stalezima, odredio je namah, da ce ga na saboru zastupati brat Matija. Nadvojvoda Matija bio je treci sin kralja Maksimili- jana, mladji od Rudolfa i Ernesta. Kako po otcevoj odredbi nije imao nikakva utjecaja na vladanje, bijase god. 1577. prihvatio poziv nizozemskih katolika, pa je posao onamo za vr- hovnoga namjestnika, koju je cast vrsio do god. 1581. All buduci da je Matija preuzeo tu sluzbu bez privole svoga brata, kralja i cara Rudolfa, ozlojedio ga je tim tako, da ga je kralj iza povratka iz Nizozemske kroz vise godina ocito zapostavljao. Tek sada povjerio mu je, da ga zastupa na ugarskom saboru, a 14. travnja 1594., nakon odlazka nadvojvode Ernesta u Nizozemsku, imenovao ga je za svoga zamjenika u Ugarskoj i ostalim svojim zemljama. Dakako da Rudolf nije tada ni slutio, da ce ga brat Matija za cetrnaest godina prinuditi, da se odrece i krune ugarske. Dan prije, nego sto se je imao otvoriti ugarski sabor, naime 24. sijecnja 1593. sastao se je hrvatsko-slavonski sabor na kaptolu u Zagrebu. Zadaca mu je poglavito bila, da bira poklisare za sabor u Pozunu. Izabrani bise kanonik i prepost zagrebacki Nikola Selnicki i viceprotonotar Caspar Petricevic, kojima bise izdana vjerovna pisma (literae credentiona- les) i naputak (instructio), sta da govore i rade na ugarskom saboru. Neka najprije nadvoj- vodi Matiji izloze, sta bi sve trebalo uciniti za spas propadajucega kraljevstva hrvatskoga, i kako bi se morala narocito Petrinja razoriti; jer ako se to za vremena ne ucini, propasti ce ne samo hrvatsko kraljevstvo, nego i citava Qermanija i Ugarska. Ta u posljednje dvije godine (biennio) pasajebosanski spalio oko dvadeset i §est gradova i kastela, a k tomu je 35.000 Ijudi odvukao u suzanjstvo! Po- slanici neka se nadalje potuze na zulume kraljevskih i carskih vojnika, koji su grozno ha- racili u nesrecnoj zemlji, te narodu sve otimali, pace Ijudima i odijelo s tijela skidali, tako da narodu nije drugo preostalo nego zivot i polugolo tijelo. Osobito je haracio neki Veszei Joza, vicekapitan Nadazdovih konjanika i pjesaka, kojemu se ne bi smjelo vise dopustiti, da dodje u zemlju. Nadalje trebalo bi bansku cetu pojacati i bolje placati. Sadanja b a n s k a c e t a broji tek 250 konjanika i 250 pjesaka, a sto je jos gore, nije vec nekoliko go- dina primila place (ab aliquot iam annis insolutum), pa je stoga tako neznatna i UQARSKI SABOR 1593. 3^ slab a, da bi jedva odoliela kakvomu vojvodi ili begu, a kamo li da se opire premocnomu pa§i bosanskomu, a uz to io§ i strati na odredjenim joj postajama! Ako bi se pred saborom iznijela tufba na bana radi poraza kod Bresta, neka ga poklisari opravdaju time, sto mu nije potekao u pomoc ni jedan od oba krajiska generala, zatim sto je imao premalo domacih vojnika, i §to strane 5ete nijesu bile vikle turskomu ratovanju. Generali hrvatski i slavonski neka u budu^e rade spora- zumno s banom i neka ga pomazu, gdje se potreba ukaze; suvise neka se 51anci posljed- njega sabora glede zemaljskoga ustanka od kraija potvrde, da se tako podigne i vlast ba- nova. Poklisari neka jo§ upozore, kako je kaptol zagrebacki proslih godina o svorti trudu i trosku branio grad Sisak; ali podjedno neka porade, da kaptol za obranu toga grada bude primao ili od Stajerske ili od Ugarske izdaSniju pomoc. Ako bi pak poklisari vidjeli, da ni nadvojvoda Matija ni stalezi ugarski nijesu skloni, da izdasno pripomognu obrani kra- Ijevstva, neka onda izjave: »Stalezi i redovi prebijedne kraljevine Slavonije, li§eni pomo6i 1 podpore, prije nego svi padnu u turske ruke ili ostave prebivalista u svojoj predragoj domovini, te se drugamo odsele: najprije pred Bogom, onda pred njegovim veliCanstvom (kraljem), pred njegovom jasnosti (nadvojvodom Matijom), pred citavim ugarskim kraljev- stvom i pred cijelim krscanskim svijetom najsvecanije ocituju, da ce naSavsi se u skrainjoj nevolji uciniti za svoj zivot i obstanak ono, §to im sudbina i nufda pokaze kao zgodnije i koristnije.* Ugarski sabor bio je na okupu do dva mjeseca. Stalezi bill su ozlojedjeni, sto je kralj trazio od njih samo dace i slicne stvari, dok o tegobama njihovim nije bilo ni spo- mena. Spoticali su kralju, sto jos nije popunio palatinske Casti niti ostrogonske biskupije, i sto nije kraljevstvu vratio stare slobostine. »Jer tko nije Slobodan,* govorili su oni, »nije ni podoban da se bori.« Napokon dozvolise ipak ratnu dacu za jednu godinu po tri zlatna forinta od seli§ta, ali odredi§e, da je ne ubira kraljevska komora, nego od sabora izabrani povjerenici ili deputati, i to Sigismund Rakoci u gornjoj Ugarskoj, Stjepan Illeshazy u zu- panijama s obje strane Dunava, a Nikola Istvanffy u Slavoniji. Buduci da su poklisari kra- Ijevina Hrvatske i Slavonije staleze gorljivo podupirali u pogledu starih slobostina, to je sabor podupro takodjer njihove zelje i zahtjeve. Clankom 9. odredjeno bi, da se za obranu Slavonije ostavi svakolika ratna daca u njoj ubrana; suvise bi dozvoljeno, da se od ratne dace ugarske ustupi 10.000 forinti, koje ce Illeshazy i Rakoci predati Istvanffyju. Clankom 20. opet zamolise ugarski stalezi kraija, da banu pove^a bansku cetu i da joj dosad zaslu- 2enu placu izplati, zatim da banu podijeli svoj kraljevski ugled i vlast nad svima kapita- nima u Hrvatskoj i Slavoniji (eique suam auctoritatem et in earum partium capitaneos potestatem dare dignetur). Kralj je sve (23) zakljucke saborske potvrdio u Pragu 20. oiujka 1593. Ban Tomo Erdedi ne bijaSe poSao na sabor u Po2un. Dne 30. sijeCnja 1593. pi§e on iz Samobora nadvojvodi Ernestu i potvrdjuje, da je primio njegovo pismo, u kojemu na- la?e njemu, da ne ide na sabor u Poiun, nego neka ostane na granici u ovim burnim vre- menima; ban zadovoljava nalogu kraljevu, te ostaje, premda imade privatnih posala u Po- iunu (elegi potius publica privatis anteponere). I zaista je banova nazoiJnost u domovini bila potrebita, jer je morao stajati uz bok markgrofu Karlu Burgavskomu, kojl je bio na Celu preostalim Cetama u Slavoniji. Osim toga radilo se je i o torn, da se sagradi most na Savi za prela^enje vojske, zatim da se mjesto razvaljenoga Bresta podigne druga tvrdlnja nasuprot Petrinji. jer je zapovjednik njezin Rustanbeg stao vc6 prvih dana sijeCnja Siljati svoje Cete preko Kupe. Tako je jedna Ceta turska 10. sijeCnja spalila kaSteo Martlnkovi(5, te povela u suianjstvo 200 Ijudi. Pod konac sijeCnja ostavio je markgrof Karlo Slavoniju, te se je 2. veljaCe svratio u Stajerski Qradac. Qovorilo se je, da 6e po^i za upravltelja u Nizozemsku. Mjesto njega bija^e nadvojvoda Ernest imenovao zamjenikom svojim i njego- vim vrstnoga pukovnika Ruprechta Eggenberga. Taj je bio rodom Stajerac. te je doslije slu2io gotovo kroz dvadeset godina u §panjolskoj vojsci u Nizozemskoi pod giaso- 25' 388. KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). vitim vojvodom Aleksandrom Farneseom Parmanskim. Vrativsi se u domovinu u zgodan cas zapala ga je zadaca, da podje u rat na Turke. U naputku, sto ga mu je dao nadvojvoda Ernest, kaze se, da imade zapovijedati vojsci zajedno sa slavonskim generalom Stjepanom Grassweinom, zatim s Ivanom Wernerom i Jakovom Hanibalom Reitenauom, pukovnicima carskih i salzburzkih ceta u Slavoniji. Suvise imade dopisivati i sporazumno raditi s hrvat- skim generalom Auerspergom i hrvatskim banom Erdedom. On je samo zamjenik vrhov- noga vojvode Karla Burgavskoga, stoga mora u svim vaznim stvarima traziti oba- vijesti od nadvojvode Ernesta; jedino u osobito presnim poslovima smije sam odredjivati, sto je nuzdno, ako i ne bi bilo ostalih drugo a njegovih u Zagrebu. Osobito pak iztice se u naputku, »da se siromasni narod ne obterecuje vojnictvom, i da mu se ne otima ono malo sirotinje, sto je jos imade.« Ruprecht Eggenberg dosao je u Zagreb vec na pocetku veljace 1593. Najprije bilo mu je obnoviti stegu i red kod njemackih ceta, koje su kroz zimu plandovale, te se s do- macim vojnicima cesto razbijale. Dne 12. travnja pribivao je saboru kraljevine Slavonije na kaptolu u Zagrebu kao povjerenik nadvojvode Ernesta, te je u njegovo ime predlagao, da se plodno Turopolje (fructiferas Turopole oras) oslobodi izpod turske vlasti. Stalezi su odusevljeno prihvatili poziv, te su trazili, da se sto prije pogubna tvrdinja u Petrinji (exi- tiale castrum illud Petrinya) obori. Buduci da se je zagrebacki kaptol slavnom obranom Siska i Drencine posve iztrosio, mole kralja, da bi recenomu kaptolu darovao Lepoglavu, jer da Pavlini imadu i u Ugarskoj prostranih imanja. Stalezi nadalje odredjuju ratnu dacu po sest forinti od porte, plativu u dva roka (na Duhove i Martinje), zatim da se unovaci 200 konjanika i 250 pjesaka (haramija), koji da se podijelle medju banove kapitane, pa da stoje na strazi u izlozenim kastelima, kao u Vnkovini, Lukavcu, Hrastilnici, Drencini i ka- stelima opatije u Topuskom. Stalezi napokon dozvoli^e na poziv nadvojvode radnike i po- voz za utvrdjivanje krajiskih gradova (osobito Koprivnice i Sredickoga), kao i za preva- zanje topova i ladja. Jedino hrane za vojsku ne mogu dozvoliti, jer su strani vojnici vec razgrabili veci dio zalihe. Dok se je ovako krscanska vojska skupliala i pripravljala prvih mjeseci god, 1593., nije ni bosanski pasa mirovao. I poslije 10. sijecnja zalijetao se je budi Rustanbeg petrinjski budi ostali begovi u Hrvatsku i Slavoniju, a narocito u krajeve izmedju Kupe i Save. Tako javlja ban Tomo Erdedi 19. veljace iz Samobora Stjepanu Grassweinu, da su njegove cete nedavno dva puta razbile Turke; prvi put 400 Turaka, a drugi put 12. veljace, kad je Rustanbeg sam sa 1300 momaka posao robiti Kravarsko. Ovaj drugi put mnogo je Turaka poginulo, jer ih je 120 banskih vojnika docekalo u tijesnom klancu, te ih u bijeg natjeralo. Nastradao je i barjaktar, a Rustanbeg jedva je pje.ske nekako pobjegao, dok su banovi voj- nici uhvatili njegova konja i oslobodili preko 100 krscanskih suznjeva. Uza sve to obnovio je Rustanbeg svoja cetovanja, htijuci krscane zabaviti, dok sagradi most preko Kupe, koji je po nalogu Hasanovu morao podici za cetiri dana. Taj je most jamacno bio gotov vec u ozujku, a na to mu je Hasan zapovjedio, da do krscanskoga Uzkrsa (18. travnja) sagradi jos i drugi most onamo blize Sisku. Kroz citavo vrijeme, sto su se oba mosta gradila, Rustanbeg je neprekidno uznemirivao krsdane. Pace i onda, kad je sve ved bilo spremno, izasao je Rustanbeg u noci od 19. na 20. svibnja iz Petrinje, te Je s vojskom od 3000 konja- nika i 300 pjesaka nemilo poharao one krajeve izmedju Kupe i Save, koji su dosad manje stradali. O toj provali izvijestio je namah slavonski general Stjepan Grasswein iz Zagreba nadvojvodu Ernesta 20. svibnja ovako: »Rustanbeg prosao je nocas sa 3000 konjanika i 300 pjesaka, i posao je u Turopolje i Kerestinec. Putem porobio je i popalio 6 sela (Kupi- nec, Zdencinu, Galgovo, Stupnik i Colnicevo selo), te je sa cobom odveo mnogo krscana u suzanjstvo.« Zagrebacki biskup Gaspar Stankovacki javio je takodjer nadvojvodi Ernestu iz Zagreba 22. svibnja o toj provali: »Sagradivsi Turcin most kod Petrinje, gdje je i prije bio, neprestano nas napastuje. Prije nekoliko dana odveo je silno Ijudstvo iz Jamnice, Bre- ZQVice i drugih mjesta u kraju izmedju Save i Kupe, a danas prije zore prodro je s velikom PODSADA SISKA OD 15. LIPNJA 1593. 389 I vojskom prenia Kerestincu. Samoboni i Jastrebarskom, pale^i i robe($i sela i dvore. Na- roda je silu Bozjii zarobio te strah i trepet razSirio po citavoj zemlji. FMiduci da je ovako na§a kraljevina gotova da propadne, molim va§u jasnost, da izradi kakvu pomoc za njezinu obranu. Toliko je stanovito, ako ne pru^i pomo(Si Bog i njegovo veliCanstvo, da ^emo svi- koliki postati plijenom Turaka.* Ban Erdedi boravio je jo§ 20. svibnja u Jastrebarskom, ali je imao premalo Ijudi, da se sam oborl na kud i kamo jacega neprijatelja. Hasanpasa je u to boravio u K o s t a j n i c i, gdje je skupljao vojsku 1 c^inio priprave za trecu podsadu Siska. Vec 20. svibnja znalo se je ii Zagrebu, da iz OradiSke voze Savoin velike topove prema Siskii. I liCki sandzakbeg Ibrahim bija§e vec skupio svoje Cete, te se utaborio kod Zrinja. Poze^ki i pakracko-cernicki sandzaci ne bijahu tada jo§ stigli zbog vcHke vode. Dne 27. svibnja znalo se je u Karlovcu, da je i zvorniCki sandzak Mcmibeg dopro do Kostajnice, te se utaborio kod Strigova (Strigovle) oko dvora Rustanbegova; ii BOJISTE KOD SISKA 22. LIPNJA 1593. Po savremenom nacrtu oCevidca. Izvornik u c. i kr. ratnom arklvu u BeCu. isto vrijeme stajao je kliSko-hlivanjski sandzak Apardibeg kod Sane i na Bilajskom polju. Napokon 3. lipnja javija Stjepan Grasswein iz Varafdina, da HasanpaSa vtt napreduje prema Sisku, pa da de DrenCinu i Sisak podsjodnuti. I zaista je turska vojska malo zaum navalila na kaSteo D r e n C i n u, pa kad je taj nakon kratke borbe zauzela. pala je na Vidovdan 15. lipnja pod Sisak. Tabor svoj smjestio je HasanpaSa na desnoj obali Kiipe neposredno pred njezinim uSdem u Savu: iz tabora vodio je most preko Kupe na lijevu obalu njezinu, naime na o t o k (poluotok), §to ga ondjc tvore rijekc Sava. Kupa i Odra. Uz tu lijevu obalu Kupe dao je paSa podidi nasip, pa je na nj smjestio topove. iz kojih le pucao na grad Sisak. U gradu su zapovljedali zagrebaCki kanonici B I a 2 Q j u- rak i Matija Fintid (Mikac nije vi§e bio u tvrdinji). koji su uza se imali nckih 300 voj- nika. Ve(5 za prvih turskih juriSa poglnuo Je Matija Finti(J. a na to je obranu rukovodio sam Ojurak. Kako se ]e hrabro ponio, najbolje dol<azaje hrvatsko-slavonski sabor, koji mu ie 390 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). poslije (9. sijecnja 1595.) izdao priznanicu o njegovu junactvu. Tu se medju inim kaze, kako je on »zapovjednictvo grada Siska, od brace kanonika i drugova njemu predano i izruceno u ono najstrasnije vrijeme bijesnih bojeva tako vrsio, da je poduprt jedva sa 300 vojnika bijes i necuvenu gordost bosanskoga pase Hasana neustrasivo, imajuci pred ocima najtezu podsadu, s veselim licem i velikom srcanosti izdrzao; podsjednut i odasvud cudesnim i orijaskim topovima toliko bijen, da su zidine bile gotovo sa zemljom sravnjene, nije dao nikakvog znaka klonulog duha. On je pace vojnicima, kojima su Turci vodu za- tvorili (zakratili), badava i darezljivo vlastito vino i hranu dijelio, pa ih tako dnevice cinio sve gorljivije i najspremnije, da su sve zapovijedi s takmenjem i najvecom revnoscu slu- sali i izpunjavali. Izgubivsi pak druga (Fintica), pa i dvanaest odlicnijih (vojnika), d o p a- nuvsi is am tezke rane, nije se nikako dao prinuditi na sramotnu predaju, ni pri- jetnjama, a ni obecanjima, koja su mu cesto na strjelicama u grad dobacivali. On je pace bio spreman podnijeti i najgore, te pretrpiti sladku smrt za sladku domovinu, pa je tako suzbijao sve najlukavije i najbjesnije napadaje neprijateljske, dok nije tezko izgledana voj- ska krscanska pomoc donijeia . . .« (Praefecturam enim arcis Siscianae, a fratribus et con- canonicis suis aestuantissima ilia flagrantium beilorum tempestate sibi demandatam et commissam, ita administravit, ut vix trecentorum militum manu stipatus Hazan bassae Boznensis ferociam inauditamque superbiam imperterritus, obsidionem gravissimam prae oculis habendo, hilari vuitu magnoque animo sustinuit; obsessus ac undique mirae ac stu- pendae magnitudinis bellicis machinis tantopere impetitus, ut muris fere solo aequatis nul- lum devicti animi indicium dedit. Imo milites, ab aquis per hostem prohibitos, vini et meatus proprii gratuita et ac liberali distributione quotidie magis magisque ferventiores ac in omnia imperata cum aviditate et summo studio capessenda et exequenda promptissimos effecit. Amisso autem socio aliisque duodecim potioribus, cum et ipse grave vulnus accepisset, nee minis, nee poUicitationibus, quae frequentia per sagittas in arcem immittebantur, ad tur- pem deditionem compelli potuit; sed extrema quaequae prius dulcemque pro dulci patria mortem Deo patriaeque offerendam ratus, tamdiu omnes hostium callidissimas et rabidis- simas molitiones sustinuit, donee ille vix expectatus Christianorum exercitus praesentis- simam opem tulit . . .). Cim je Hasanpasa pao pod Sisak, potekli su glasnici u Zagreb Eggenbergu i banu, u Karlovac Andriji Auerspergu, i u Koprivnici Stjepanu Qrassweinu, vapeci za pomoc. Hr- vatski general Auersperg, uvjerivsi se, da Turci ne idu na Karlovac, kako se je svedjer bojao, nego da su zaista pod Siskom, pohitao je na samo Tjelovo 17. lipnja sa 300 arke- buzira (konjanika oklopnika s tigrovom kozom), i to 200 Kranjaca i 100 Korusaca, prema Zagrebu, te je 18. lipnja (u petak) stigao k desnoj obali Save kod Zagreba. Ban Erdedi, Ruprecht Eggenberg i druge vojvode bijahu vec preveli preko mosta svoje cete, te se usancili kod sv. Klare u Zaprudju. Po predlogu Auerspergovu zasli su 19. lipnja u Turo- polje, te su 20. lipnja bill pred Erdedovim kastelom u 2eiinu. Citava krscanska vojska brojila je nekih 500() konjanika i pjesaka. Ban Tomo Erdedi imao je uza se bansku cetu i zemaljski ustanak, svega 1240 momaka; Eggenberg vodio je Reitenauovu pukovniju i jo§ neke njemacke cete, u sve nekih 1600 momaka; grof Petar Erdedi doveo je oko 500 Uskoka, Stjepan Grasswein 400 momaka, Auersperg 300 oklopnika; manje odjele od 100 do 200 momaka vodili su kapitani Adam Rauber, Krsto Obrican, Juraj i Sigismund Paradaiser i drugi. Bilo je u vojsci i hrvatskih kapitana, kao krizevacki konjanicki kapitan Ivan Dras- kovic, Stjepan Tahi, Benedikt Turoc, Franjo Orehovacki, Vuk od Druskovca i grof Stje- pan Blagajski. U posljednje vrijeme dosao je i Melkior Rodern Friedlandski s izvjezbanom cetom svojom od 500 slezkih strijelaca, s kojima se bijase nedavno proslavio u ratu polj- skoga kralja protiv velikoga kneza moskovskoga. Izcekivalo se je, da ce do6i i knez Juraj Zrinski iz Medjumurja, ali on se je pismom od 18. lipnja izpri5ao. Dne 21. lipnja utaborila se je kr§6anska vojska kod kastela Novigrada na Savi, koji je takodjer pripadao grofovima Erdedima. Sutradan, 22. lipnja rano u jutro vijedalo I POBJEDA NAD TURCIMA KOD SISKA 21. LIPNJA 1593. 391 je u Satoru Andrije Auersperga bojno vijece. Neki su predlagali, da se tek podje na reko- gnosciranje, da se razvidi stanje grada Siska i smjeStaj turske podsadne vojske; drugi su trazili, da se ravno udari na HasanpaSu i zametne odIuCni boj. Sred vijecanja stife skoro- te^a iz Siska, koji javi, da (5e tvrdinja morati napokon pasti, ako ioi io§ d a n a s ne dodie vojska u pomod. Ta je vijest potresia i najopreznije vojvode, pa su svi jednodui>no prihva- tili predlog bana Erdeda i generala Auersperga, da se smjesta pohita pred Sisak. Kako ie ve6 sve bilo pripravno za polazak, posjedali su namah na konje i krenuli uz desni brijeg Save na jug. Ved za jedan sat mogla se je vojska staviti u bojni red. Prvu Hi prednju ^etu saCinjavali su hrvatski konjanici (huzari) i pjeSaci pod banom Erdedom; njih su imali po- magati karlovaCki oklopnici pod Auerspergom. Tek iza ovih slijedio je Rodern sa svojim strijelcima, i napokon Reitenauova pukovnija i Montecuculijeve cete pod Eggenbergom kao straznja 5eta. Napredujuci ovako neko pol sata stigli su na polje pred Sisak, gdje ih je ved dekao HasanpaSa s najizabranijim svojim Cetama od nekih 10.000 momaka. Bilo je oko 1 sat o podne 21. lipnja na dan sv. Abaci j a. Izjutra bilo je na lijevoj strani Kupe pred Siskom tek nekih 2000 Turaka; sam Ha- sanpaSa bio je s citavom ostalom vojskom svojom u taboru s desne strane Kupe. Vojska je njegova u taboru bila brojna; sastojala je od 18.000 redovitih vojnika i od 20.000 neredo- vitih Ceta (spahija, zaima i Vlaha). U njegovu taboru bili su svi sandzaci bosanskoga vila- jeta, kao stari zvorniCki sand2ak Qazi M e m i b e g sa 1500 momaka, mladi hercegovac^ki Mehmetbeg, sultanov sestrid i sin Ahmetpa§e, sa 3000 momaka, nadalje kli§ko-hlivanj- ski sandzak Apardibeg sa 3000 Ijudi, lidki sandzak I b r a h i m b e g, sin Memibega zvor- niCkoga, sa 2000 Ijudi, cerniCko-pakradki sandzak D2aferbeg, brat Hasanov, sa 700 Ijudi, i po2ef ki sandzak Ramadanbeg sa 1000 momaka. Pace i vuditrnski sandzak Kurt- beg, sin nekadanjega bosanskoga beglerbega Ferhatpa§e Sokolovida, bija^e doveo iSOO vojnika. Uz ove sand^akbegove bilo je i manjih turskih vojvoda, kao Sinanbeg od Oraho- vice, neki Juneribeg sa 1500 momaka. petrinjski zapovjednik Rustanbeg sa 500 mo- maka, Memi vojvoda od Bihada, i kapitan od QradiSke sa 1000 Ijudi. Sam HasanpaSa imao je svoje dru2ine i Ceta do 4000 momaka. Kad su mu prvi glasi stigli. da se kr^danska vojska primiCe, nije Hasan pravo ni vjerovao; tek kad se je o podne sam uvjerio, da su glasi isti- niti, pohitao je. da predje preko Kupe i da kr^^dane ondje dodeka. VuCitrnskomu sand2aku Kurtbegu i kli§ko-hlivanjskomu sandzaku Apardibegu povjerio je, da duvaju tabor, te da iz njega neprestano pucaju na Sisak, a sam sa svim ostalim sandzacima i sa 10.000 najbolje vojske pre§ao je preko mosta. te je na odigled Sisku razmjestio vojsku tako, da joj je za ledjima bila rijeka Kupa, na lijevoj strani Odra, a na desnoj most preko Kupe, da bi u slu- Caju skrajnje potrebe mogla po njemu uzmaknuti u tabor. Vojsku je razdijelio u tri skupine: lijevo krilo uz.Odru sastojalo je od pjeSadije, naroCito od strijelaca, u srediStu stajao ie zvomfCki sandzak Memibeg, a na desnom krilu blizu mosta sam HasanpaSa. Cim su hrvatske dete, naroCito konjanici, ugledali Turke, nijesu se mogle suspreg- nuti, ved su se smjesta svom Jestinom oborilc na neprijatelja. Uz straSnn viku i lomljavu s obje strane zametnulo se kreSevo, u kojem su brojem preteJ?itiji Turci stall hrvatske dete potiskivati prema Odri. U taj Cas priskoCi u pomod banu Erdedu hrvatski general Andrija Auersperg sa svojim arkebusirima, te stade na Turke neprestano pucati tako. da mu nijesu mogli odolijevati. U to se uplete u boj i Rodem sa svojim strijelcima. Turci ne mogahu se ovima vi§e opirati, pa stadoSe uzmicati prema mostu, da se sklone u tabor. Cetiri stotine Turaka bija§e ved prebjeglo preko mosta na desnu stranu Kupe. kad su si karlovaCki arkebusiri pod Stjepanom Blagajskim prokrCili put do mosta. pa zakrCili Turcima dalji bijeg preko nJega. Nekako u isto vrijeme provalio ie I kanonik Bla? OJurak sa svollh 300 junaka iz grada Siska, te se je oborio na neprijatelje. Turci, potisnuti i od mosta i od Siska. nagnuSe u bijeg prema kutu, §to ga tvori Kupa s Odrom. pa navaliSe u Kupu, da Je prepHvaJn. Tu fe nastala silna gu2va i smutnia, tako da se Ie najved! dio blegunaca u Kupi potopio. 392 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Boj na »Otoku« kod grada Siska trajao je posve kratko vrijeme, po prilici jedan 5at (od jedne do druge ure po podne), a svrsio se je podpunim porazom Turaka. Od 10.000 vojske spasila se bijegom jedva desetina; sve ostalo ili je poginulo od maca krscanskoga ili se je potopilo u Kupi, Savi i Odri. Medju onima, koji su nasli smrt u Kupi, bio je i sam Hasanpasa, zatim sultanov sestric Mehmedbeg od Hercegovine, star! zvornicki sandzak Me- mibeg, Hasanov brat Dzaferbeg, pozezki sandzak Ramadanbeg i Sinanbeg od Orahovice. Bijegom spasio se je licki sandzak Ibrahimbeg zatim Rustanbeg, koji se je sklonio u tvrdu Petrinju. Kurtbeg od Vucitrna, i Apardibeg od Hlivna i Klisa, kojima bijase povjereno cu- vanje tabora na desnoj strani Kupe, vidiv§i da je jezgra vojske razbijena, unistili su, koliko su mogli, ratnu zairu i hranu, pa su pobjegli glavom bez obzira. Tako je pobjedonosnu krscansku vojsku zapao ogroman plijen. Osim dragocjenih haljina i sitnoga oruzja zaplije- nili su krscani 10 barjaka, 8 velikih topova na kotacima (medju njima i Kacijanericu) i vise manjih falkoneta, nadalje vise stotina topovskih zrna, i mnogo velikih i lijepih ladja (30), na kojima se je dovazala hrana i zaira. Vojvode krscanske vojske pozurise se, da po teklicima i pismima razglase sjajnu po- bjedu krscansku. Tako imade obseznih izvjeStaja o boju od Auersperga, Eggenberga, Qrass- weina, pace i od Roderna. Svaki je vojvoda medjutim nastojao, da sebe sto vi§e iztakne, a drugove omalovazi. Prema ovim izvjestajima bas godi Erdedov kratki, jednostavni i objektivni izvjestaj nadvojvodi Ernestu, u kojem se krasno odsijevaju cednost i poboznost hrvatskoga junaka. Ban Tomo Erdedi pise iz tabora pred Siskom 23. lipnja nadvojvodi do- slovce ovako: »Koliko je Hasanpasa bosanski protiv ovih krajeva i oblasti njegovog car- skog velicanstva kroz neko vrijeme bjesnio, i koliku je pustoS ovomu bijednomu kraljev- stvu prouzrocio, ne dvojim da je vasa jasnost ve6 dugo razabrala. Prezrev§i on mir i savez minulih je dana kasteo Drencinu osvojio, pa izvrsiv tu stvar srecno opasao je grad Sisak 15. ovoga mjeseca podsadom, te je na nj udarao neprekidno iz sest mjedenih topova. Tzmedju tih topova bio je prvi i najglavniji, a osobite velicine onaj, koji je nekad Ivan Kocijan izgubio. ZacuvSi za te podhvate i navale pa^ine, gospodin general Hrvatske, gospodin Eggenberg, ja i general slavonske krajine zdruzenim silama i neustraSiva srca poSli smo na put, da donesemo pomoc Sisku. I kad smo na otok reCenoga grada Siska do- lazili, pa§a je sa najodabranijih deset tisuda konjanika i pjesaka doSao na susret, da se s nama ogleda. Mi smo spremni na boj i za obranu kraljevstva sedmi dan podsade bar- jake razvili te se s neprijateljem Ijuto sukobili. On je na§u navalu neko vrijeme hrabro (fortiter) izdrzao, napokon bi toli cestim puskaranjem karlovaCkih pu^kara potisnut sa svoga mjesta, te je stao bjezati. Mi smo njega, kad je bjezao u svoj tabor, §to ga je na drugoj stran! Kupe imao, progonili, te smo ga u recenu rijeku Kupu zatjerali. On je sa Cetiri bega i gotovo s cijelom vojskom u vodi potonuo i poginuo. Truplo pa^ino izvuCeno bi danas iz vode i od zarobljenika bi prepoznato. Tzvadjena su takodjer trupla Kurtbega, pe- trinjskoga zapovjednika Rustanbega i sultanova sestrida Mehmetbega. Da nijesmo pa§u tako razbili, grad bi Sisak bio ili osvojen ili ustupljen i predan neprijatelju. I to je evo juCer ovdje uCinjeno pod okriljem va§e jasnosti, a s Bozjom pomocu i milo§6u. Oteli smo nepri- jatelju sedam velikih topova i nekoliko manjih falkoneta, takodjer i nekoliko novih ladia.« Vijesti o pobjedi krscanskoj kod Siska sflno su obradovale kr§6anski svijet. Papa Klement VIII., §panjolski kralj Filip II., car i kralj Rudolf i nadvojvode austrijski najvi^e su se veselili, da je ipak jednom krscanstvo odoljelo turskoj sili. Papa je vlastoruCnim pi- smom pohvalio Andriju Auersperga, a jednako i bana Erdeda. Papa Klement VIII. pi§e »svomu Ijubljenomu sinu, grofu Tomi Erdedu, namjestniku njegovog carskog veliCanstva, banu« pismo najljepsih priznanja i pohvala. *Ti si onaj, koji si stvar i savjetom mudro unapredio i junackom se desnicom proslavio,« pa onda zavrSuje pismo ri jemima: »Medjutim da razabereS, koliko cijenimo tvoje zasluge, znaj, da §togod bismo saznali, da je podobno promaknuti tvoje dostojanstvo i uznijeti tvoje junaCtvo, drage Cemo volje uvijek u5initi.« Spanjolski kralj Filip II. takodjer je odlikovao bana Erdeda, imenovavSi ga vitezom reda SLAVLJE RADI KRSCANSKE POBJEDE KOD SISKA. 303 sv. Spasiteija i posIavSi mu zlatni biserom ureSeni lanac s grbom toRa reda i s napisom »Domine probasti me«. No jo§ viSe od pape i kraljeva radovali su se pobjedi narodi, a na- roCito oni puci, koji su najviSe stradali od turske sile. Na uspomenu pobjede podigao je za- grebaeki kaptol kod Siska u selu Qreda kapelicu, posvecenu mueeniku sv. Ahaciju; po- djedno je odredio, da se u stolnoj crkvi u Zagrebu svake godine 12. lipnja cita misa za- hvalnica. AM najviSe slavila se je pobjeda u Kranjskoj, koje su sinovi porazu turske voj- ske bitno doprinijeli. Od Hasanova plasta nacinjena bi kazula i darovana bi stolnoj crkvi II Ljubljani. u kojoj bi takodjer zavedena sluzba Bozja zahvalnica na god sv. Ahacija, kojega su od onoga vremena slavili kao zaStitnika zemlje. Pobjedu kod Siska proslavila je napokon i n a- rodna pjesma hrvatska. Prva posljedica pobjede kod Siska bila je ta, da je ban Tomo Erdedi odluCio Turcima oteti Pe- trinju, u koju se bijaSe Rustanbeg s ostatcima vojske turske sklonio. Kr§canska vojska pocivala je 23. lip- nja, a namah 24. lipnja, — bio je ki- §ovit dan — po§ao je ban Erdedi sa svojim detama preko Kupe, te je kroz §ume hitao prema Petrinji. No putem opazi, da za njim njemaCkih Ceta nema, i da se je Eggenberg s njima u Sisak povratio, povedavSi sa sobom i sve topove. Ban se na to takodjer vrati u Sisak i zatrafi od Eggenberga, neka mu objasni, zasto ne 6e da ide na Petrinju. Eggenberg se je njemu izpriCavao, da nema do- voljno hrane za toliku vojsku u onom skroz opustoSenom kraju, a k tome da ne smije bez naroCite dozvole kraljeve i careve poci na tvrdjavu s velikim topovima, jar da jo§ traje formalni mir izmedju kralja i sultana. Zaludo je ban Eggenberga i druge niemaCke vojvode molio i zaklinjao, da ne propuste tako lijepe prigode, veC da osvoje Petrinju; njemaCki generali i kapitani nijesu se dali skloniti. Ve6 28. lipnja vratio se je Auersperg sa svojim slavodobitnim Cetama u Karlovac, gdje su ga docekali gruvanjem to- pova; u isto vrijeme razpustio je i Eggenberg svoje Cete kod Siska, da se vrate u svoja obitavaiiSta. Ban sa svojih 1000 Ijudi nije bio dosta jak, da sam iSto poduzme. No prije, nego t^ i on razpustiti svoje Cete, dade on sve Hasanove nasipe, s kojih je udarao na Si- sak, razvaiiti. da se mofda Turci drugi put njima ne posluie. Kod toga posla radio je ban i sam svojim rukama, da dade dobar primjer svojim vojnicima, i da ih na posao §to vi§e obodri. Veliki eetrnaestgodi^nji rat s Turcima (1S93.— 1606.) i banovanie Ivana Dra§kovi£a (15%.— 1607.); borbe za Petrinju (1593.— 24. rujna 1595.), proglas kralja RudoHa na Bo- RUPRECHT EQQENBERQ. vojvoda krSdanske vojske za bojeva oko Siska i Petrinje god. 1593.— 1595. Iz djela »An- nales Ferdinandei«, koje je sastavio Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.). 394 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). sance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. travnja — 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha u Hrvat- sku i Slavoniju (1596. — 1600.), podsada ! pad Kanize (8. rujna — 20. listopada 1600.), Uskoci u Senju i smrt Josipa Rabate (t 31. prosinca 1601.); ustanak Stjepana Bockaja (rujna 1604.), Becki niir (23. lipnja 1606.) i mir u Zitva Toroku (11. studenoga 1606.). Kako su glasi o po- bjedi kod Siska obradovali krscanski svijet u zapadnoj Evropi, tako su nemilo odjeknuli u turskome carstvu, a posebice u Carigradu. Narod se je u torn gradu gotovo pobunio vicuci, da ce tursko carstvo sada izgubiti citavu Bosnu, Budim i zemlje u Ugarskoj. Prozvao je nesrecnu godinu 1593. »godinom propasti« (bosghun senesi), pa je zahtijevao, da se nane- sena sramota osveti. Narodni pokret podupirao je i veliki vezir Sinanpasa, koji je nago- varao janjicare i zapovjednike azijskih ceta, da traze otvoreni rat s kraljem i carem Ru- dolfom. Napokon je i sultanova sestra salijetala brata, da osveti smrt njezinog jedinog sina a svoga sestrica, hercegovackoga sandzaka Mehmetbega. Kralj je Rudolf doduse na- stojao, da zaprijeci rat, pa je u to ime 10. srpnja i 13. kolovoza pisao dva pisma na sultana Murata, pace je ceskoga velikasa Popela Lobkovica poslao u Carigrad s »darom« za dvije godine; no prije, nego je potonje pismo moglo stici u Carigrad, navijestio je sul- tan 17. kolovoza rat, ne primivsi ni englezkoga ni mletackoga poslanika, koji su ga od toga htjeli odvratiti. Jos prije toga bijase sultan dao u noci od 3. na 4. srpnja zasuznjiti kraljeva redovitoga (stalnoga) poslanika Fridrika Kreckwitza, a njegovu je porodicu i dru- zinu odsudio ili na galije ili na zatvor (u tvrdinju od sedam kula). Sultan Murat III. htjeo je izprva, da sam vodi vojsku na kralja i cara Rudolfa. Ali ga je od toga odvratio veliki vezir Sinanpasa. kojemu bi jos 29. srpnja povjereno, da bude vrhovnim vojvodom u ratu. Sa zarobljenim Kreckwitzom i sa 25.000 do 30.000 Ijudi po§ao je Sinan iz Carigrada starim putem prema Beogradu, skupljajuci uzput vojsku sa sviju strana. Vec prije bise pozvani pase u Budimu i Temesvaru, da podignu svoje cete; po- djedno bi u Bosnu poslan novi beglerbeg, po imenu Mustafa pasa. Napokon bi nalozeno i rumelijskomu (grckomu) beglerbegu Hasanu Sokolovicu, da s vojskom svojom pohita u Bosnu, pa da zajedno s novim beglerbegom podje u pomoc Petrinji, pod koju bijase 10. ko- lovoza stigla krscanska vojska. Nakon zaludnoga pohoda na Petrinju iza pobjede kod Siska bijase naime ratno vi- jece u stajerskom Qradcu poslalo u Slavoniju svoga punomocnika Ivana Fridrika Traut- mansdorfa, da sve udesi i namakne za novu posadu Petrinje. Pocev od 11. srpnja vijecao je Trautmansdorf u Zagrebu s Eggenbergom, Auerspergom, Qrassweinom, pa i s banom Tomom Erdedom o novoj vojni, nastojeci podjedno ublaziti opreke izmedju vojvoda radi vrhovnoga zapovjednictva. Dne 14. srpnja javlja Trautmansdorf nadvojvodi Ernestu, da takmenje izmedju vojvoda nije bas toliko, koliko se o njemu u Been naklapa. Narocito ni- jesu krajiski generali (Auersperg i Grassv/ein) ni u kakvoj zavadi s Eggenbergom ni s po- vjerencima ratnoga vijeca u Zagrebu. On je jedino opazio, da Auersperg ne smatra Eggen- berga visim od sebe, premda mu ne uzkracuje susretljivosti. Neka napetost obstoji izmedju bana Erdeda i pukovnika Roderna. Suvise ocekuje ban, da se ne ce dirati u njegova prava kao podkralja Hrvatske i Slavonije (Also verhofft auch der baan. man werde ime wider die freyhaiten aines vice re in Crabaten und Windischland, so wenig als seinen anteces- sorn, nichts beschwarlichs zuemiietten), vec da ce njegova prava poStivati kao za njegovih predsastnika. Stoga Trautmansdorf svjetuje, neka za ove vojne na Petrinju ostane, kako je sada, naime bez pravoga vrhovnoga zapovjednika; ali namah nakon te vojne neka se za sve kialjevske (carske) i krajiske cete u Hrvatskoj i Slavoniji imenu je zasebni vrhovni za- povjednik. Krscanska vojska zbirala se je prvih dana kolovoza oko Bresta. Uz one vojvode, koji se bijahu proslavili u nedavnom boju kod Siska, nasao se je tu i knez Juraj Zrinski sa svojom cetom od 500 konjanika, pa onda Gottfried Breuner sa 1000 ^tajerskih domo- branaca. Bio je ondje i ban Tomo Erdedi s banskom Cetom i zemaljskim ustankom sla- vonskim. Jo§ 1, kolovoza pisao je ban iz svoga logora u Turopolju nekomu svomu prija- TURCI ZAUZELI SISAK 28. KOLOVOZA 1593. 395 telju: »Mi smo na putu u Petrinju. Gospodin knez Zrinski i Stajerske Cete do6i 6e danas ovamo. Sutra c^emo s Bo^jom pomocSi na put krenuti, premda imademo u Bosni novoga pa§u, za kojega kazu, da se je onkraj Kostajnice s malom vojskom utaborio. AH nas glasi o njemu nista ne diraju. Rustanbeg, koji se je za posljednjega poraza turskoga bijegom spasio, skrsena i klonula duha oCekuje na§ dolazak u Petrinji, koju mora prema zapovijedi sultanovoj i s najvecom pogibli zivota braniti.« Dne 10. kolovoza, nakon §to je Rustanbeg odbio poziv vojvode Eggenberga, da tvrdju predade, stala je kr§canska vojska u Brestu iz topova udarati na Petrinju; ali joj nije mogla nauditi, i jer je bila Cvrsta, i jer su topovi suvi§e udaljeni bili. Nakon trodnevnoga podsjedanja proculo se je. da je bosanski pa§a sa svojim cetama do§ao tvrdjavi u pomoc. Sad su se krscanske cete spremale, da po mostu predju preko Kupe, pa da se pred Petrinjom ogledaju s bosanskim pasom. Ali pre§av§i zaista preko rijeke saznali su 15. kolovoza od nekoga pribjega, da se i rumelijski begler- beg Hasan Sokolovic s vojskom od 40.000 momaka primice, pa da ce jos one noci ili sutradan u jutro pred Petrinju stici. Na to se je sastalo bojno vijece krscanskih vojvoda, u kojem bi odluCeno uzmaknuti pred tolikom silom. Ban Erdedi i Juraj Zrinski predlagali su dodu§e, da vojska naprosto predje preko Kupe te se utabori na otoku izmedju Save, Kupe i Odre, pa da ondje do^eka pa§u i beglerbega; ali krajiski generali pobojali su se za svoje oblasti, pa su trazili, da se vrate kuci. I tako je krscanska vojska stala 16. kolovoza u jutro tako naglo uzmicati prema Zagrebu, da je taj uzmak vi§e prili^io bijegu. Straznje Cete vodili su ban Erdedi i Zrinski. ^^ Uzmakom i razlazom krscanske vojske ne samo da je Petrinja bila oslobodjena od podsade, nego je sada Sisku i svoj ostaloj Slavoniji i Hrvatskoj zaprijetila najveda opas- nost. Dne 19. kolovoza pise zagreba5ki biskup Caspar Stankovacki svome prijatelju: »Jednodusno javljaju tako zarobljeni Turci, kao i uhode i prebjezi, kako beglerbeg (Hasan Sokolovic) imade nalog, da Sisak s temelja razvali, pa da onda na Siroko i daleko po Sla- voniji i susjednim pokrajinama pustoSi i sve pohara, na sto se namjeri.« I zaista ye6 24. ko- lovoza javlja zagrebaCki biskup nadvojvodi Ernestu, da je j u 5 e r, naime 23. kolovoza, bosanski pa§a do§ao pod Sisak da ga po Cetvrti put podsjedne (bassam Bosnensem heri Sissek quarto obsedisse). Turci to cine tim oduSevljenije, jer je vojska krSdanska, ne- opravivSi ni§ta »radi nesklada izmedju tolikih vojvoda* (ob dissensionem tot ducum) od podsade Petrinje uzmakla, premda je nije nitko progonio. U ovoj vojni ne 6e biti uspjeha tako dugo, dok 6e krSdanskoj vojsci stajati na Celu mnogi glavari (quamdiu multa capita exercitui praeerunt). Biskup stoga moli nadvojvodu, da vojsci kr§- (Sanskoj imenuje jednoga vojvodu (unicum ducem praeficere dignetur). U gradu Sisku zapovijedali su tada dva zagrebaCka kanonika, po imenu A n d r i j a Kova5i(i (Fabricius) i QaSpar Grand j a, imajudi uza se tek 100 Ijudi. dok je Tu- raka bilo do 60.000 momaka. Uza sve to odolijevali su kroz §est dana. Tek 28. kolovoza uspjelo je Turcima, pa su provalili u grad, tc ga zauzeli. Kanonik Qrandja poginuo je u posljednjem boju, dok je KovaCid sa 20 drugova dopanuo sui^anjstva. ObladavSi Siskom popravili su Turci na brzu ruku razvaljeni grad, izkopali su obkope, a na vrSku brda preko Kupe podigli su nasuprot gradu strafarnicu od drva. Zapovjednikom grada postao je Ibrahimbeg. Pad Siska dojmio se je nemilo Citavoga kraljevstva, jer se je mislilo. da su sada izgubljeni posljednji ostatci njegovi zajedno s gradom Zagrebom. Biskup i kaptol zagre- baCki ve6 31. kolovoza javljaju na sve strane o straSnom dogadjaju. te tra^e pomo(i od nadvojvoda Ernesta i Matije. ZagrebaCki prepoSt i srijemski biskup Nikola SelniCki u pismu od 6. rujna na Faustina VranCida, tajnika kraija Rudoifa, potanko prikazuje posljednje dane kr.^Canskoga Siska. Jednako pismo §alje on 0. rujna Davidu Ungnadu, pa dodaje, kako su slavodobitni Turci dan prije, naime 8 rujna, preSli Cak i Savu, poharali gusto na- puCena sela oko Bofjakovine i Kraljevca blizu Zagreba, te do vSOOO duSa poveli sa sobom u nevoljno su2anjstvo. Sada prijete Turci, da 6e Zagreb podsjesti, tc 396 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). citavo kraljevstvo opustositi. Ovdje (u Zagrebu) nema gotovo nikakvc po- sade, izuzev malo njemackih pjesaka svi su drugi kuci pobjegli. Radi nesloge ratnih voj- voda (discordia belli ducum) propasti ce ovi posve neznatni ostatci kraljevstva, propasti ce jamacno i druge susjedne pokrajine, ako ne bude zgodne pomoci. Potreban nam je vodja, da se prije, nego sto zima navali i Slsak utvrdi, neprijatelj odavle protjera, Pe- trinja osvoji, te izgubljeno opet stece. Jer beglerbeg (rumelijski) ne ce dugo ovdje boraviti, vec ce otici, odkud je dosao. Samoga pak pa§e bosan- skoga nemamo se bojati, samo da smo slozni 1 ujedinjeni! Znacajno je, da su radi uzmaka od Petrinje i gubitka Siska stall bijediti bana Tomu Erdeda. Pace i nadvojvoda Ernest pozvao je pismeno bana, neka se opravda, zasto je izpred Petrinje otisao. Na to je ban 14. rujna iz Zagreba odgovorio: »Prejasni principe! Fismo vase prejasnosti od 1. rujna tek sam danas primio. U njemu zapovijeda mi se, da sto prije vasu prejasnost izvijestim, koji je bio uzrok moga odlazka od podsade Petrinje, premda se ondje neprijatelj ni najmanje pokazao nije. Da se je neovrsena posla otislo izpred Petrinje, nije se dogodilo ni po mojem savjetu, ni po mojoj krivnji. Jer kad je 16. ko- lovoza beglerbeg svoj tabor vise Hrastovice na najvisem brijegu udario, sto su svi vi- djeti mogli, on da su se vojvode nase vojske sabrale u satoru kneza Zrinskoga, da se posavjetuju. I mene su onamo pozvali. Vijecalo se je neko vrijeme, sta da se ucini. Svima se je svidjelo, da se podsada digne i otidje. Ali prije toga jos bise po zapovijedi nekoga drugoga, a bez znanja sviju nas ostalih, po noci tajno odvedeni topovi s onoga mjesta, odakle se je na Petrinju udaralo. Ta je stvar u citavoj vojsci probudila sumnju, da bi se mogla Petrinja uzeti, te je bila pocetak svega zla. Kad sam razabrao, da su nasi spremni na povratak, nijesam ih tek opominjao, nego sam cak i zahtijevao, da se tako naglo (subito) neprijatelju izpred ociju ne uklonimo, nego nasuprot, ako radi odvezenih to- pova nema nade, da osvojimo Petrinju, neka smjestimo svoj logor na otoku sisackom, odakle bi mogli i Sisak protiv neprijatelja izvrstno braniti i domovinu od pustosenja ne- prijateljskoga hrabro zastititi, te neprijatelja, ako bi provalio, na zgodnom mjestu suzbiti. Svidjelo se je moje mnijenje gospodinu knezu Zrinskomu, koji je isto Sto i ja svje- tovao, samo sto su nasi savjeti malo vrijedili kod drugih, kojima nijesam bio vlastan da zapovijedam. Cim se je dakle unocalo, odpremili su u napred kola, prtljagu, teretne konje i druge strojeve s lumbardama, a u zoru sjeli su katafrakti na konje i krenuli na put, na sto su ih karlovacki konjanici slijedili. Posljednji smo se ja i gospodin knez Z r i n s k i s mjesta m a k 1 i. To je dakle uzrok moga odlazka od podsade Petrinje, kako vasa prejasnost znati zeli. Jer kad je citava vojska otisla, da sam ja sam s ne- znatnom (exigua) cetom svojom zaostao, bila bi to vise preuzetna smjelost nego pro- mi§ljena razboritost. Sto se pak nije slusao moj savjet, podan mi je razlog. da se viSe ne pridruzim buducoj vojni, ako se na bolji nacin ne udesi; jer da se ono, §to drugi grijeSi. meni neduznomu upisuje u grljeh, ne mogu zaista ni na koji na5in podnijeti.« »§to vasa prejasnost zeli obaznati, zasto sam se od ostale vojske kuci povratio, neka znade za najizvjestnije, da nijesam otisao od vojske, niti sam vojsku, kako mozda neki naklapaju, ostavio, dok se prije nijesu svi razisli (nisi prius omnibus di- lapsis). Prvi su bo otiSli od nas Ivanicani, onda Karlovcani radi nesnosnog pomanjkanja hrane. Poslije toga proSli su slavonski konjanici i pjesaci u svoje postaje. Drugoga jutra poSao je gospodin knez Zrinski . . . VidivSi ja, da se je vojska tako razstrkala, zapovjedio sam svojima, da podju cuvati povjerene im kastele. Sto se je pak vojska bez znanja vaSe prejasnosti razisla, nije jamacno moja krivnja. Meni nije od vase prejasnosti bila dana nikakva ovlast, da ju zadrzim u sluzbi; a koliko su vri- jedili moji savjeti i kolike su bill cijene, dokazao je svrSetak (eventus comprobavit).« Medjutim je ipak minula opasnost. da bi Zagreb mogao pasti u ruke turske. Ona Ceta od 10.000 Turaka, koja je 8. rujna robila oko Bozjakovine i Kraljevca, te se na jednu PAPA KLEMENT VIII. SNUJE O OBCEM RATU NA TURKE. 397 TicJU'^ty milju primakla Zagrebu, ipak se nije usudila, da udari na taj grad. Dne 20. rujna znalo se je vec u stajerskom Gradcu, da je rumelijski beglerbeg ostavio Sisak, te po§ao u Ugar- sku prema Budiniu, a i bosanski pasa da se je povratio u Banjaluku, svoju stolicu, jer mu je ponestalo hrane, a vojska stala silno umirati. Ban Erdedi, kojemu su Turci za po- sljednje vojne nemilo poharali Novigrad i 2e!in, sklonio se je 20. rujna u Jastrebarsko, a 24. rujna na Stajersku medju u Cesargrad, odakle pi§e stajerskim stalezima, da je za du- gotrajnoga ratovanja i u kraijevskoj sluzbi potro§io sve, sto je imao u banovini, pa da bi bio voljan prodati Varazdin. On ne moze vise ni kruha smagati za svoje bijedne kme- tove u Samoboru. Kad su tako sva gospoda klonula duhom, nastao je pokret medjuseljacima, daseokupeiTurcima otmu Sisak, jerceim inaCe cbijestni Turci daviti zene i djecu. Dok se je sve to zgadjalo u hrvatskom kraljevstvu, stigao je SinanpaSa na koncu kolovoza s glavnom vojskom svojom u Beograd, vodeci sobom bijednoga Kreckwitza. koji je ondje 4. rujna i umro. Okupivsi sa svih strana pomocne Cete pre§ao je SinanpaSa 27. rujna sa 100.000 momaka kod Osijeka preko Drave. U Ugarskoj zapovijedali su kao vrhovni kapitani knez Juraj Zrinski na iugu Dunava, a Nikola Palfi na sjeveru Dunava, dok je u gornjoj Ugarskoj (oko Ko- §ica) bio vrhovnim kapitanom Krsto Teuffenbach. Nad svima ovima kapi- tanima imenovao je kralj Rudolf kao vrhovnoga zapovjednika grofa F e r- dinanda Hardegga, kapitana u gradu Gjuru. Dok je Hardegg u Ko- moranu skupljao kraljevsku vojsku, zauzeo je Sinanpasa 13. listopada na- kon devetdnevne podsade Vesprim, a onda i susjedni grad Palotu. Ali na to stall su se vojnici njegovi buniti, pa su ga prinudili, da ih. je poveo u zimske stanove, najprije u Budim i Segedin, a onda na jug u Beograd. Cim su Turci uzmakli, grot je Har- degg Zajedno sa Zrinskim i Palfijem i s vojskom od 40.000 momaka pohitao prema Stolnom Biogradu, te ga je 28. listopada pod- sjeo. U prvi kraj po§lo mu je za rukom, te je za nocne navale zauzeo predgradja, ali samoga grada nije mogao osvojiti, jer nije imao dovoljno tezkih topova. U to se bijaSe podigao novi budimski beglerbeg Hasan Sokolovi(i (dobitnik Siska), da prite5e Stolnom Biogradu u po- moc, ali bi 3. studenoga kod Pakozda od Hardegga i njegovih drugova tako potuCen, da je izgubio 10.000 Ijudi i sve topove (44), dok je od krScanske vojske poginulo tek 40 momaka. Ohrabren tom pobjedom stao je i Krsto Teuffenbach, kojemu se je naskoro pridru2io i Palfi, otimati Turcima gradove i zamke oko rijeka Rime i Ipola. Tako je u drugoj polovici stu- denoga osvojio dosta znamenitu tvrdinju Filck, na Sto su Turci i druge okoliSne gradove dobre volje napustili. Car i kralj Rudolf bijaSe se ved na poCetku rata obratio na sve strane za pomo6. I naSao je odziva ne samo u svojim zemljama, nego takodjer u NjemaCkoj i §paniji, pa i kod nekih manjih talijanskih knezova i gradova. Ali najoduSevljenije stao ga je pomagati papa Klement VIII., koji je svima silama pregnuo, da se sav kr§(ianski svijet (zapadni I iztoCni) ujedini za kri^arski rat protiv Turaka. Osobito pak bilo mu je do toga, da za taj savez predobije vladare i zemlje na iztoku evropskom. Trcba privud erdeljskoga vojvodu Sigismunda Batora, koji je i onako pobudom svoga izpovjednika, Spanjolskoga Isusovca Alfonsa Carille, snovao o tom, kako da se rijeSi vrhovniCtva turskoga i pridruJ!! PODPIS BANA TOME ERDEDA. S iedne izprave, izdane u Varazdinu 24. srpnja 1609. Arkiv jugoslavenskc aka<lemij»'. 398 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). kralju Rudolfu; treba nadalje nastojati oko vlaskoga vojvode Mihajla Velikoga, moldav- skoga vojvode Arona, poljskoga kralja Sigismunda III. Wase, ruskoga cara Feodora Iva- novica, pace i oko Kozaka i njihovih hetmana, da se svi prikupe u jedno kolo za sveti rat protiv Turaka. Zadacii, da to provede, povjerio je papa poznatomu vec pouzdaniku rimske stolice, opatu i kanoniku Aleksandru Komulovicu (Comuleus), koji se bijase jos za pape Gregorija XIII. iztaknuo na svojim poslanstvima po Albaniji, Bosni, Srbiji i Bugar- skoj. Klement VIII. izdao je Komulovicu 21. studenoga 1593. obsezan naputak u talijanskom jeziku, izlozivsi mu potanko, sta ce sve raditi i govoriti obilazeci tolike vladare i zemlje. Naputak zavrsuje rijecima: »Podjite dakle veselo na put praceni angjelom svetim i blago- slovom gospodina nasega, a i mi cemo pratiti vase putovanje i vase poslovanje neprekinu- tim molitvama.« Jos u zimi 1593. posao je Komulovic preko Beca i Ugarske u Erdelj, te ga oko 10. sijecnja 1594. nalazimo u erdeljskom Biogradu; 22. ozujka vec je u Jasu kod vojvode Arona, 17. travnja u Lavovu, a 4. listopada u Krakovu, tada prijestolnom gradu kraljevine Poljske. I slijedecih godina boravio je Komulovic u iztocnoj Evropi; u Moskvi desio se je god. 1595. i 1597., kako se razabira iz pisma cara Feodora Ivanovica na papu, u kojima se ocituje spremnim pomagati kralja Rudolfa i stupiti u krscanski savez »protiv Turaka za oslobodjenje citavoga krscanstva od nevjernika«. Feodor je pace obecavao, da ce skloniti i perzijskoga kralja Abbas-saha, da vise ne produljuje mira s Turcima. Dok je ovako papa Klement VIII. radio oko iztocnih vladara, pa i oko spanjolskoga kralja Filipa II. (koji je tada takodjer drzao kraljevinu Napulj u Italiji) da pokrene obci rat na Turke, nije ni kralj Rudolf mirovao. Kako je nadvojvoda Ernest u listopadu 1593. posao za upravitelja u Nizozemsku, povjerio je Rudolf bratu Matiji, da bude njegovim zamjeni- kom u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dok je opet bratu Maksimilijanu namijenio, da bude skrbnikom mladoga Ferdinanda u nutarnjo-austrijskim pokrajinama, a podjedno vr- hovnim upraviteljem hrvatske i slavonske krajine. Podjedno je brata Matiju imenovao vr- liovnim zapovjednikom sviju svojih ceta u Ugarskoj, a brata Maksimilijana u Hrvatskoj i Slavoniji. Nadvojvoda Matija, kojemu je bio glavni savjetnik predsjednik dvorskoga rat- noga vijeca David Ungnad, skupio je vec posljednjih dana sijecnja 1594. ratno vijece u Qjuru, gdje bi utanacena ratna osnova za onu godinu. Vec 10. ozujka prinudila je kraljevska vojska Novigrad (Neograd), posljednju tursku tvrdinju u sjevero-zapadnoj Ugarskoj, na predaju; u istom mjesecu (oko 21. ozujka) zauzeo je knez Juraj Zrinski u juznoj Ugarskoj vise gradova izmedju Kanize i Sigeta (Breznicu, Segezd, Bobovac i Curgo). Nakon odmora od nekoliko tjedana nastavio je nadvojvoda Matija na pocetku svibnja ratovanje, te je s vojskom od 35.000 Ijudi, koja je poslije narasla i do 50.000 momaka, 4. svibnja stao pod- sjedati Ostrogon, dok je Teuffenbach krenuo na Hatvan. All krscanska vojska mogla je uzeti samo gornji dio grada Ostrogona (oko brda sv. Tome), gdje su joj pripomogli ta- mosnji srbski zitelji; ali utvrdjeni grad uz rijcku (nadbiskupski) branio se je tako odlucno, da se je podsjedanje oteglo do 28. lipnja. Za vrijeme te podsade sastali su se 1. lipnja u logoru Matijinu stalezi ugarski iz zupanija s obje strane Dunava na sabor, te su dozvolili nesto ratne dace (po jedan ugarski forint od selista svakoga mjeseca, dok ove godine rat traje) i proglasili obci zemaljski ustanak. Veliki vezir Sinanpasa, koji je citavu zimu i proljece proboravio u Beogradu, nije mogao priskociti namah u pomoc Ostrogonu i Hatvanu. Kako je nakanio udariti na Ugarsku s ogromnom vojskom, morao je pocekati na pojacanja iz Carigrada (osobito na janjicare), pa onda i na tatarskoga kana iz juzne Ruske (Krima), koji bi takodjer pozvan, da ga po- maze. No bit ce da su ga zadrzali i pokreti medju balkanskim Slavenima, narocito medju Srbima. Da se Srbima osveti ili ih zastraSi, dao je Sinanpasa tijelo sv. Save, koje je pocivalo u manastiru Milesevu, si lorn odanle od- n i j e t i, t e g a 27. travnja 1594. na Vracaru pred Beogradom spaliti. No tim je jos jace Srbe razdrazio. Jos god. 1597. pisu srbski kaludjeri Damjan Ljubibratic i drug rriu Paval papi Klementu VIII. o posljedicama toga zlodjela: »I kako su Turci otnesli USTANAK SRBA GOD. 1594. ^fif svetoga Savu iz MileSeve, njima Bog ne pomaga, ubijaju ih krscani sa svake strane . . . I napao ie strah odasvuda na njih i govore: vece nije naSega carstva.« Prva posljedica bila je, da su se Srbi u temeSvarskom vilajetu digli na noge, vodjeni svojim vladikom Todo- rom, a pomagani neizravno od erdeljskoga vojvode. Ustanak je buknuo u svibnju, te je trajao do 10. srpnja. Srbi su izprva osvojili Beckerek i vi§e drugih mjesta, te odr^ali nekoliko pobjeda; no nakon poraza oko BeCcja i Beckereka 10. srpnja izgubise opet sve. Tko se nije htjeo pokoriti Turcima, bjezao je u susjedni Erdelj. Medju bjeguncima, koji su se nastanili u erdeljskom Biogradu, Sibinju i drugim gradovima, bio je i vladika Todor Tivodorovid Tek u srpnju 1594. podigao se je SinanpaSa iz Biograda sa 200.000 momaka, dok je u isto vrijeme krimski kan sa svojim Tatarima provalio u Ugarsku s iztocne strane. Cim se je samo proculo, da se Sinan sprema iz Beograda, bijase nadvojvoda Matija 29. lipnja digao podsadu Ostrogona, te uzmaknuo preko Dunava; jednako je i Teuffenbach otiSao izpred Hatvana. Veliki vezir Sinanpasa osvojio je iza kratka odpora Tatu (Totis, 23. srpnja) i utvrdjenu opatiju sv. Martina (30. srpnja), pa je onda dosao pred znameniti grad G j u r (turski Janok), koji je stao podsje- dati. Obrana grada bila je povjerena kapi- tanu Ferdinandu Hardeggu. Gjur je tada bio jedna od najjacih tvrdja u Ugarskoj, snabdjevena svim, sto je biio potrebito za obranu, pa bi se stoga mogao dugo odupi- rati, to lakse, sto je otokom Malim Calo- kezom bio vazda u svezi s velikom kra- ijevskom vojskom. Grad se je zaista bra- nio nekoliko tjedana; no napokon je nespo- sobni kapitan klonuo duhom, te ga je 29. rujna Turcima predao uz pogodbu, da posada slobodno iz grada izadje. Radi te kukavstine bi Hardegg slijedece godine osudjen od ratnoga suda, te pogubljen. Pad Gjura, koji se je smatrao pogla- vitim branikom Be(3a, silno je raztuzio i za- straSio krScanske narode. Slavodobitni Sinan dao je na to zauzeti Papu, a sam je 4. listopada doSao pod K o m o r a n, koji je hrabro branio Hrvat Vuk Standi 6. Budu6i da se je i glavna vojska pod nadvojvodom Matijom spremala, da podje u pomoe gradu, a suviSe je i 20.000 Ceha i Moravaca poSlo na put prema Ugarskoj, prinudjen bi Sinan, da 28. listopada digne podsadu Komorana, pa se je s vojskom sklonio u zimske stanove, odpustivSi azijske Ccte i tatarskoga kana, da se vrate svojim kucama. Namah zatim razpustio je nadvojvoda svoju vojsku, pa tako se Je ovogo- di§nja vojna u Ugarskoj zavrsila za pravo slavodobieem turskim. kojima je ostao Gjur s nekim manjim tvrdinjama. Ni na pokrajnom ratiStu u Hrvatskoj i Slavoniji nije god. 1594. bilo za krSeane mnogo srede. Tu je uz ine neprilike jako smetalo i pitanje o vrhovnom zapovjedniCtvu vojske, da se nije moglo postid povoljnih uspjeha. Qlavni takmac vojvode Ruprechta Eggenberga, general hrvatske krajine Andrija Auersperg bijaSe dodu§e jo§ 8. listopada 1593. umro, te je mjesto njega postao (u oXujku 1594.) karlovaCkim generalom dosadanji senjski kapitan Juraj Lenkovie; no zato nijesu nimalo bili uredjeni odnosi bana Tome VELIKI PECAT KRAUA RUOOLFA. ArkeoloffiiU mtuej u Zacrebu. <00 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). iirdeda prema tggenbergu. Bit ce to i razlog, da je kralj Rudolf imenovao vrhovnim za- povjednikom sviju ceta u ilrvatskoj i blavoniji svoga brata Maksimilijana, nadajuci se, da ce se tirvatsKi ban prije pokoravati clanu kraljevske porodice, nego obicnomu gene- ralu. All hrvatsko-slavonsKi stalezi, koji se bijahu ^i. ozujka 1594. sastali na saboru u Za- greDu, nijesu btjeli ni cuti o torn, da bi se hrvatski ban bezuvjetno pokoravao makar i nadvojvodi, pa nijesu uvrstili u zemaijsKe spise kraijevskoga deKreta o imenovanju Maksi- mjlijanovu. lek kad bi dekret preinacen prema 15. clanku hrvatsko-slavonskoga sabora od god. 1578., te uvrsten u nj dodatak, da »nadvoivoda imade raditi sporazumno s ba- nom ilrvatske i blavonije, da se ne dogodi slo nesugiasna i protivna siobodi kralievstva«, onda su stalezi uzeli na znanje kraljevski dekret i razpravljali o predlozima nadvojvode, kojega je na saboru zastupao kao povjerenik optujski kapitan Juraj Watzler. Stalezi su naj- pripravnije dozvolili sve, sto je nadvojvoda za vojnu s Turcima trazio. Odredili su naro- cito obci zemaljski ustanak, cim to ban za potrebno proglasi, zatim povoz za topove i rad- nike za popravak cesta. Zahtjevu nadvojvode, da se sav zivez u zemlji, koliko ga ne treba za domacu potrebu, stavi na razpolaganje vojsci uz primjerenu naplatu, zadovoljavaju ta- kodjer uz pogodbu, da jedan od stalezkih pouzdanika bude nazocan kod odredjivanja ci- jene za zivez, i da se svakomu sve tocno placa. I^adnike za krajiske gradove odlazu za zgodnije vrijeme, jer sada treba Ijudi za vojsku, a k tomu nevoljni puk umire od gladi. Stalezi se uza to tuze na nasilja njemackih vojnika, a osobito na konjanike Danila Frankola, koji su poput Turaka haracili i u zagrebackom kaptolu i u slobodnoj varosi na brdu Qradcu. Na posljedku mole i zaklinju stalezi Maksimilijana, da sto prije zapocne snovanom vojnom, jer je proljetno doba kud i kamo podesnije za ratovanje, nego li Ijetna vrucina. Za vrijeme toga sabora ili nesto poslije dogodila se i prornjena u zapovjednictvu slavon- ske krajine, gdje je nakon Stjepana Qrassweina (t 26. ozujka 1594.) postao generalom ba- run Ivan Sigismund Herberstein. Zasnovanom vojnom imalo se je popraviti, sto je prosle godine pokvareno, a naro- cito imao se Turcima oteti Sisak i Petrinja s Hrastovicom i Gorama. Ban Erdedi s novim krajiskim generalima Lenkovicem i Herbersteinom cinio sve moguce priprave; pace Herberstein zalijetao se je sa svojim cetama u tursku Slavoniju, te je medju inim sa svojih 1500 Ijudi 1. lipnja iz Krizevaca provalio u pakracki sandzak, gdje je 4. lipnja grad Sirac zapalio, citavu okolicu poharao, te 600 goveda i 30 ijudi zarobio. Medjutim nadvoj- voda Maksimilijan kao da se je predomisljao, bill prema svome obecanju sam glavom posao na vojnu, jer bi 1. svibnja 1594. Ruprechtu Eggenbergu izdan dekret, kojim bi ime- novan vrhovnim zapovjednikom sviju kraljevskih i drugih ceta na hrvatskoj krajini, »n e izuzevsi ni bana ni njemu podredjenih ceta« (darunter auch der Baan und sein unterbietig Kriegsvolk nit ausgenommen sind). All to imenovanje nemilo je dirnulo hrvatske i slavonske staleze, koji se bijahu u polovici svibnja opet u Zagrebu sastali. Ne ima sumnje, da je sabor protiv toga prosvjedovao, jer je iza toga Maksimilijan ne samo Eggenbergu i krajiskim generalima, nego posebice i banu Erdedu pismeno javio, da ce do polovice srpnja sam u Slavoniju doci, pa stati na celo vojske. Tijekom lipnja i srpnja skupljala se je vojska sa svih strana. Dne 13. srpnja javlja Herberstein iz tabora izmedju Save i Kupe, da se stajersko i korusko domobranstvo na- lazi u Turopolju. Dva dana zatim bila je na okupu vec vojska od nekih 16.000 Ijudi, koji su zaludo cekali na nadvojvodu, pa onda 21. srpnja bez njega krenuli prema Kupi. Posada turska u Petrinji, kojoj su zapovijedali Rustanbeg i Erdoglibeg, kusala je zaprijeciti podi- zanje mosta na Kupi, pa je stoga doSlo do manjih kreseva, u kojima su Turci morali svaki put uzmaknuti. Napokon je ipak nadvojvoda Maksimilijan 24. srpnja stigao u Zagreb, 27. srpnja u Letovanic i 28. srpnja u Brest, pa je onda 1. kolovoza citavu vojsku poveo preko Kupe pod Petrinju. Dok je jezgra vojske podsjedala Petrinju, hrvatski je general Juraj Lenkovic sa svojim Uskocima zauzeo Hrastovicu (5. kolovoza) i Gore, pa se je onda oborio na jednu kulu, udaljenu samo 200 koraka od petrinjske tvrdje, koja je mnogo sme- OBNOVA PETRINJSKE TVRDJE. 401 I tala pri podsjedanju. Tek kad je i ta kula osvojena, mogao je Maksimilijan svom snagom iz svojih osam topova udarati na Petrinju. Rustanbeg uvidi, da ne mo2e grada obraniti, pa ga stoga u noci od 9. na 10. kolovoza s Erdoglibegom i Citavoni posadom ostavi, te podje u Zrinj i onda u Kostajnicu. Ali pri polazku posu gradske zidine i ku(ie sumporom, te ih onda zapali, da tako razvaljena tvrdia padne neprijatelju u ruke. Kad je Petrinja go- rila, dosjeti se i turska posada u S i s k u jadu, pa i ona zorom 10. listopada zapali povje- reni joj grad, te stade na brodovima bjezati niz Savu. Na torn bijegu zarobljen bi hromi za- povjednik sisaCke tvrdie Ibrahimbeg od banskih vojnika. Nestasica hrane i krme, pomanjkanje novaca za placanje vojnika, pa i bolesti u vojsci prinudiSe Maksimilijana, da se okani daljega provaljivanja u turske oblasti. Iz- gorjelu Petrinju ostavi bez posade, a Si- sak predade zagrebai^komu kaptolu, pa onda razpusti od svega zla stradajucu vojsku, te se povrati u Stajerski Gradac. Kad su to doCuli Rustanbeg i Erdogli- beg, pozurise se, da se opet dokopaju Petrinje. Vec 20. rujna 1594. vodili su svoje cete iz Kostajnice prema Hrasto- vici, u kojoj bijase kao i u Qorama ostala tek malena krscanska posada. Zauzevsi Rustanbeg nakon kratkoga od- pora Hrastovicu, o b n o v i p e t r i n j- s k u t V r d j u, pace ju jace utvrdi dub- ijim jarkom i jaciini zemljanim nasipom. U isto vrijeme zauzeo je i Erdoglibeg grad Gore, a onda je kod Farkasica presao preko Kupe i stao robiti po Tu- ropolju, u koje se nakon Maksimilijanova pohoda bijaSe povratilo neSto raz- bjegloga puka. Ali kad se je zatim s obi- latim plijenom kuci vracao, stigoSe ga za njiin u potjeru poslane 5ete Eggen- bergove i Lenkoviceve, te ga na Kupi razbiSe, plijen mu oteSe, a njega sama zarobiSe. Erdoglibeg poslan bi u Pozun, gdje je u tamnici "Camio sve do smrti svoje. Vojna te godine svrSila se je tako jedinim uspjehom, da se je grad Sisak vratio pod krSdansku vlast. Prvih dana studenoga pokuSao je doduSe junaCki general hrvatski Juraj Lenkovi(J, da smjelim pohodom zaskoCi grad B i h a (^, ali mu podhvat nije po§ao za rukoin. PovedavSi sa soboni lijepu Cetu (od 10.000?) konjanika i pje§aka uljegao je 5. studenoga no(iu u varo§ Biha<i, koju je za- palio i brojne Turke izsjekao; ali same tvrdje bihacike nije mogao osvojiti, pa se je zato ved 8. studenoga vratio u Karlovac zajedno sa 1200 oslobodjenih krSdana, mnogo goveda i sitne stoke, neSto turskih suinjeva i drugoga plijena. Od toga je dva turska momka. tri za- stave i nekoliko lijepih konja poslao u Stajerski Gradac na dar nadvojvodkinji Mariji, majci mladoga Ferdinanda. Kud i kamo povoljnije. nego u Ugarskoj i Hrvatskoj. zarcdali su god. 1594. doga- djaji u Erdelju, VlaSkoj i Moldavskoj. Nakon §to je papinski poslanik Aieksandar Komu- Iovi(^ utro putove, poslao je kralj Rudolf u one krajeve svoga zasebnoga poklisara. Du- SIQISMUND BATORI, vojvoda erdeljski. Po savremenoi slici. K I a i e. Hrv. povj. III. (5.) 26 402 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). brovcanina Ivana de Marin i. Najprije se je Kudolfu priklonio erdeljski vojvoda Sigis- mund Batori, kojega su na to putili Isusovac Carillo i rodjeni ujak Stjepan Bockaj, tada vrhovni kapitan Velikoga Varadina i onih oblasti ugarskih koje su pripadale Erdelju; go- tcvo u isti dan, naime 16. kolovoza, utanacio je i moldavski vojvoda Aron u Jasu s car- skim poklisarom Marinijem savez, kojim je kralj i car Rudolf njegovu vojvodinu primio pod zakrilje njemacko-rimskoga carstva. Tri mjeseca zatim, naime 15. studenoga 1594., utana- cila su tri dosadanja turska vazala, vojvoda erdeljski Sigismund Batori, vlaski vojvoda Mihajlo, i moldavski vojvoda Aron medjusobni savez za oslobodjenje svojih zemalja od turske vlasti. Savez bi utvrdjen time, da su Mihajlo i Aron 23. studenoga dali poubijati sve Turke u Bukurestu i Jasu. S pomocu erceljskih ceta oslobodili su zatim oba vojvode svoje oblasti izuzev samo tvrdjave Bender i Akjerman na Dnjestru i Gjurgjevo na Du- navu. Presli su pace i Dunav te stall udarati na bugarske gradove (Silistriju ill Drster, Ruscuk, Vidin, Nikopolje). Dok su ovako Mihajlo i Aron oslobadjali svoje oblasti od tur- ske vlasti, ugovarali su poslanici erdeljskoga vojvode, na celu im Stjepan Bockaj, s po- vjerenicima kralja Rudolfa u gradu Pragu. Medju tima kraljevskim povjerenicima bio je i hrvatski ban Tomo Erdedi. Napokon bi 28. sijecnja 1595. utanacen definitivni savez, i to posredovanjem papinskoga nuncija i spanjolskoga poslanika. Savezna izprava sastoji od dvanaest clanaka, od kojih se prvim kralj Rudolf sa svoje strane, a erdeljski vojvoda sa svojim podredjenim zemljama (Vlaskom i Moldavskom) s druge strane obvezuju, da ce na- staviti zapoceti rat, te da ne ce nijedna strana bez znanja i privole druge ugovarati iU savez sklapati s Turcima. Rudolf je nadalje priznao Sigismunda i njegove muzke potomke »slobodnim« vojvodama (knezovima) Erdelja i podlozenih mu oblasti, dakako pod vrhov- nictvom ugarskoga kralja, kojemu ce prisizati prisegu vjernosti, i kojemu ce po izumrcu muzkoga roda Sigismundova sva zemlja pripasti. U tom slucaju opremit ce se svaka od preostalih kceri sa 100.000 rajnskih forinti. Ako bi Sigismund podlegao premoci Turaka te morao ostaviti Erdelj, onda ce mu kralj i car Rudolf doznaciti neko mjesto s prihodom prema njegovu stalezu. Napokon se je Rudolf obvezao, da ce za Sigismunda izmoliti za zenu jednu kcer pokojnoga nadvojvode Karla, nadalje da ce mu podijeliti naslov njemac- koga drzavnoga kneza i skloniti spanjolskoga kralja, da mu dade zlatno runo. I zaista bi 6. kolovoza nadvojvodkinja Marija Kristierna, kci Karlova i sestra Ferdinandova, u erdelj- skom Biogradu vjencana s vojvodom Sigismundom. Nekoliko dana prije utanacenoga saveza izmedju Rudolfa i Sigismunda umro je u Carigradu sultan Murat III. u noci od 16. na 17. sijecnja 1595. ostavivsi za sobom 80 trudnih robinjica. Prigodom njegova pogreba zadavljeno bi dvanaest njegovih sinova (medju njima i Mahmud) Zajedno s robinjicama, a na to se nzpe na prijestolje jedini preostali sin njegov M u h a m e d III. (1595.— 1603.), mlad covjek, u kojega su velike nade stavljali, te ga rado uzporedjivali s Aleksandrom Velikim. Jedan od prvih njegovih drzavnih cina bilo je to, da je skinuo velikoga vezira Sinanpasu, kojega su bijedili, da je svojim silovitim postupkom prinudio erdeljskoga, vlaskoga i moldavskoga vojvodu, da se priklone kralju Rudolfu. Mjesto Sinana, koji se je 6. veljace vratio u Carigrad, imenovan bi prvim vezirom njegov protivnik Ferhatpasa. Taj se je smjesta spremio, da pokori opet odmetnule se podunavske vojvodine, pa da nevjerne vojvode zamijeni novima, ili da Vlasku i Moldavu pretvori u turske sandzake. U to ime posao je Ferhat pasa vec 27. travnja iz Carigrada prema Du- navu. Ali bolesti i nestasica hrane zadrzale su ga dulje vrijeme u Drinopolju. U to su vrijeme vlaski i moldavski vojvoda, pomagani erdeljskim cetama i kozacima, ne samo do kraja oslobodili svoje zemlje, nego su se takodjer zalijetali na bugarsku obalu dolnjega Dunava, te medju inim 10. lipnja spalili i Nikopolje. Vodja erdeljskih hajduka Horvat pro- valio je pace preko Balkana sve do Sofije. Radi obilate pomoci, koju je erdeljski vojvoda Sigismund podavao obim vojvodama na iztoku, zahtijevao je od njih, da mu se pokore kao svome nasljednomu gospodaru. Vlaski vojvoda Mihajlo odazvao se je tomu zahtjevu ugovorom od 20. svibnja; njegov susjed Aron ne htjede se pokoriti, zato bi prvih dana BORBE U VLASKOJ 1595. 4Q8 svibnja od erdeljskih Ceta zarobljen i u Vinicii u Erdelj odveden, a na njegovo mjesto ime- novan bi moldavskim vojvodom Stjepan Razvan, koji je 3. lipnja u erdeljskom Biogradu Sigismunda priznao svojim vrhovnim gospodarom. Tako su obje vojvode postali za pravo namje§tenici erdeljski u svojim oblastima. Tek u drugoj polovici lipnja 1595. prikucio se je veliki vezir Ferhat RuSCuku, pa je ondje stao graditi most preko Dunava prema Qjurgjevu. Ali u to mu 6. srpnja stife vijest, da je skinut, i da je velikim vezirom opet postao osamdesetgodiSnji Sinanpa§a. Taj je namah pohitao prema Dunavu, da §to odlucnije zaratuje na odmetne vojvode. U polovici kolovoza presao je kod Qjurgjeva Dunav s velikom vojskom, pa ce ravno na BukureSt. Ali nekoliko milja pred tim gradom, na rijeci N e a j 1 o v u kod sela Kalugereni namjerio se je na vojvodu Mihajla i njegovih 16.000 Ijudi, kojima se bija§e pridru2io i erdeljski kapitan Albert Kiraly s ne§to topova. Tu dodje 23. kolovoza do zestoke borbe, koja se svrSi krs(5anskom pobjedom. Oni zarobi§e sveti zeleni barjak Muhamedov, ubiSe tri pa§e i posjeko§e gotovo sve janjiCare iz Dimiska. Sam Sinanpasa bio bi zaglavio u nekoj moCvari, da ga nije tezkom mukom spasio neki rumelijski veteran. Unatoc toj pobjedi uzmaknuo je Mihajlo pred pretezitijom silom turskom u Karpate, na §to je Sinanpa§a redom zauzeo Brailu, utvrdjeni Bukurest, pace i staru prijestolnicu Trgovi§te. U osvojenoj tako zemlji namjestio je Saturdzi-Muhameda za be- glerbega, te mu podredio deset sandzak- begova. Medjutim bijase erdeljski voj- voda Sigismund skupio znatnu vojsku, koja je bez moldavskih ceta pod Stjepa- nom Razvanom brojila 25—30.000 Ijudi, pa je onda svomu vazalu pohitao u po- mod. Presav§i erdeljsku granicu kod Torczvara sjedinio se je prvih dana li- stopada kod Rukura s Mihajlom, tako da je kr§canska vojska brojila oko 40.000 momaka. Najprije se oborise na Trgo- viSte, koje nakon trodnevne podsade 18. listopada osvoji§e, na §to je Sinan pa§a BukureSt sam napustio, te na jug prema Qjurgjevcu uzmaknuo. Ali i krs- (5anska vojska poSla je 21. listopada izpred TrgoviSta, te je 25. listopada osvanula pred zidi- nama Qjurgjevca. Sinan bija§e ve<5 s jednim dijelom svoje vojske preSao preko mosta na desnu stranu Dunava, dok je straznja Ceta zaostala na lijevoj obali zajedno s vi§e tisuda vlaSkih su2njeva i obilatim plijenom. Prve straze krSdanske razvalile su drveni most, poubijali Ci- tavu straznju Cetu tursku, oslobodili sve suznjeve, zaplijenile sila topova, deva, goveda, paCe i blagajnu vezirovu. Dne 27. listopada upalili i zauzeli su u kr§(5anskoj vojsci nalazedi se Talijani pod Silvijem Piccolominijem takodjer i tvrdjavu Ojurgjevo na dunavskom otoku, i tako opet posve oslobodili VlaSku od Turaka. Slavodobitne kr§(Sanske vojvode vratile su se na to svojim kuciama; SinanpaSa pak obskrbio je tvrdinje s desne stranc Dunava posa- dama i hranom, a na to se je vratio u Carigrad, gdje bi u prvi kraj radi nedade svoje skinut, no ve6 za nekoliko dana opet uzpostavljen. Qlavnim bojiStem god. 1595. bila je dakle vojvodina VlaSka. Buduiii da su se tu sve sile turske okupile, mogle su samo manje vojske njihove ratovati u Ugarskoj i Hrvatskoj. Nasuprot je kralj Rudolf sve udesio, da se okoristi time, §to je glavna sila turska bila za- bavljena u VlaSkoj. Namah nakon zavrSenog ugarskog sabora u Pofunu (14. o2ujka), kojl je potvrdio ugovor s erdeljskim vojvodom i dozvolio znatnu ratnu da(iu (od svakoga seliSta po 15 forinti), stala se je vojska skupllati. za koju bijaSe kralj Rudolf jo§ 11. listopada 26' PODPIS NADVOJVODE MATIJE na pismu od 9. ozujka 1595. Arkiv jugoslavenske akademije. 404 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). prosle godine po preporuci svoga brata Ernesta imenovao vrhovnim zapovjednikom grofa Karla Mansfelda, izvjezbana u glasovitoj tada ratnoj skoli nizozemskoj. Taj bijase za Kralja Rudolia u Nizozemskoj unovacio 2UU0 konjanika pod Adolfom Schwarzen- bergom i bUOU vaionskih pjesaka. Suvise je i papa Kiement Vlil. poslao u pomoc 2000 ko- njanika i 8000 pjesaka pod svojim sinovcem Ivanomi^ranjomAldobrandinijem, a toskanski vojvoda 3000 pjesaka pod bratom Ivanom Medici, kao i drugi taiijanski kne- zovi manje odjele. Napokon su i ostale zemlje Kudoliove i Njemacka dale budi vojnika budi novaca, tako da se je napokon sabraia vojska od najmanje 60.000 momaka. Protiv toiike vojske mogao je binanpasa samo karamanskoga begierbega Muhameda posiati u Ugarsku, da pomaze budimskoga begierbega i ostale pase i sandzake u onoj zemlji. Vr- hovni vojvoda Mansfeld bijase najprije u svojoj vojsci zaveo strogi red i stegu, a onda je iznenada 1. srpnja udario na Ostrogon, koji se je ubrajao medju najjace turske tvr- djave u Ugarskoj. Podsjednutoj tvrdjavi, koje se je posada hrabro branila, dosao je u pomoc budimski beglerbeg s drugim nekim pasama i s vojskom od 20.000 Ijudi, ali tu je vojsku Mansfeld 4. kolovoza pobijedio, te joj sav logor s bogatim plijenom i 37 topova oduzeo. Deset dana nakon te pobjede umro je Mansfeld od grize (14. kolovoza), na sto je u krscanski tabor dosao nadvojvoda Matija, pod kojim je Ivan Medici kao nacelnik top- nictva nastavio udarati na grad. Napokon bi turska posada prinudjena, da 2. rujna pre- dade grad. Namah zatim predao se je kraljevoj vojsci bez odpora i V i s e g r a d. Iza toga slavodobica krscanskoga mirovala je neko vrijeme kraljevska vojska. Napokon je nadvoj- voda Maksimilijan, koji je s Teuffenbachom zapovijedao u sjevernoj Ugarskoj, a poslije preuzeo mjesto brata Matije vodjenje citave vojske, udario na S o 1 n o k, da ga osvoji i tim uzpostavi svezu s Erdeljem. Ali nestasica novaca i sve to jace prijeteca zima prinudise ga, da je morao dici podsadu i razpustiti vojsku. Nadvojvodi Maksimilijanu stajao je na ovoj potonjoj vojni o bok Firentinac Juraj Bast a, koji je poslije pocinjao mnogo zla u Ugar- skoj i Erdelju. I u Hrvatskoj ratovalo se je god. 1595. dosta srecno, premda nije kroz citavu go- dinu imala pravoga bana. Tomi Erdedu bijase naime banovanje tako dodijalo, da se je za boravka svoga u Pragu u sijecnju te godine na casti svojoj zahvalio. Vrijedjalo ga je, sto se je krnjila banska cast imenovanjem stranaca vrhovnim zapovjednicima vojske u Hrvatskoj i Slavoniji; suvise potrosio je gotovo sav svoj imetak za ratovanje, jer nije nikako ili bar redovno primao placu za bansku cetu. Vracajuci se iz Praga desio se je Erdedi na saboru u Pozunu, gdje je nadvojvodi Matiji vratio bansku zastavu, a onda je posao u domovinu, gdje je sazvao hrvatsko-slavonski sabor u Zagreb za 15. svibnja 1595. Na taj sabor poslao je i nadvojvoda Maksimilijan svoje poklisare, po imenu baruna I v a n a Draskovic a, gospodara Trakoscana a provizora i kapitana konjanika u Krizevcima, zatim Qregorija Laibachera, kapitana krizevacke posade, koji su iznijeli zelje i predloge svoga gospodara. Stalezi vijecali su kroz dva dana poglavito o tom, sta da se cini, posto je Tomo Erdedi i pred saborom polozio svoju bansku cast, navedavsi za to dva razloga: prvo sto ne prima place za svoju bansku cetu, a drugo, sto mu je mladi nadvojvoda Fer- dinand Zajedno s majkom svojom Marijom pred malo dana uzkratio dozvolu, da kupi gro- fiju Pazin s kotarom u Istri, sto mu bijase prije nadvojvoda Maksimilijan kao sigurno za- jamcio. Stalezi gotovo zdvajaju radi odstupa Ijubljenoga bana, pa zaklinju nadvojvodu Maksimilijana, da im pomogne. Ako se vec nikako ne bi moglo ugoditi zahtjevima Tome Erdeda, pa ga tako pridrzati u casti, neka nadvojvoda poradi kod kralja, da sto prije ime- nuje novoga bana. Neka kralj za bana odabere kojega od pripadnika kraljevstva, koji se cini za tu cast podoban, samo da je vjest ratovanju i domaci sin (solum sit vir militaris et nostras), pa neka ga po starim ustanovama zajedno s banderijem vojnika kraljevstvu pred- stavi (ac regno cum banderio militum iuxta veteranas constitutiones praesentet). »J e r ako stalezi ne budu imali bana, neka znade vasa jasnost kao stvar najizvjestniju, da se oni ne ce pokoravatl ni jednomu generalu CASPAR STANKOVACKI I IVAN DRASKOVIC. 405 tudjenarodnosti, niticesnjimeizlaziti u rat. pa makar svi Za- jedno s domovinom poffinuli. On! de i najskrajnje poduzeti. prije nego im se okrnji sloboda u torn pogledu* (nam nisi banum status habue- rint, pro re certissima sua serenitas credat, illos nullius externae nationis generali pari- turos, nequc ad publicum bellum. etiam si omnes una cum patria peribunt, exituros. et extrcma quaevis, antequam iibertate ipsorum in hac parte . . . tentaturos). Podjedno oc^i- tuju stalezi na molbu dosadanjega bana Erdeda, kako je on vazda bio spreman i brz za obranu kraljevstva, sve uz velike nov5ane 2rtve i opasnost j^ivota svoga, te ga za sada i za budude rije^avaju svake od?:ovornosti za primljene novce, koje je potroSio za razne po- trebe kraljevstva. Inac^e su stalezi nastojali svakim naCinom da zadovolje ^eljama i predlozima nad- vojvode Maksimilijana. Dozvolili su radnike za obnovu grada Siska i tvr- dinje u Brestu, zatim ratnu dacu od tri uRarska forinta po dimnjaku u dva obroka. po§to bijahu ved prije odredili po dva forinta za uzdrza- vanje pjeSaka u zemlji, tako da je ukupna ratna dada one iodine iz- nosila citavih pet forinti od dim- njaka. Odredili su nadalje za sludai potrebe obdi zemaljski ustanak ili insurekciju. te 6e i jrradjani slobodnih Rradova morati u boj podi (Zagreb 6e poslati 50 gradjana Dje^aka. Va- ra^din 200, Kri^evci i Koprivnica no 25). Od ubrane ratne dace najmiti 6e se pjeSaci za obranu gradova i ka- §tela u zemlji. te 6e se smjestiti n Sisak 50 momaka. u 2elin 50, Pod- otodje 12. Lomnicu 15, Sveti Jurai 10, Brezovicu 25, Bo^jakovinu 15. Pokupsko 50, Kupdinu 20, ReCicu 10, Jastrebarsko 25 i Samobor 15. Vr- hovni kapitan tih pjeSaka bit 6e ban, a podkapetan Mihajlo Vojkovid, koii te Cete pregledavati i pladati. Bilo je nanokon tu2be i na strane vojnike. naroCito na arkibusire u Zagrebu i Vara^dinu. pa onda i na Cete kapi- tana Danila Frankola. koji su poCi- njali nasilja po zemlji. Vapaj hrvatsko-slavonskoga sabora, da se kral] ili nagodi s Tomom Erdedom ili ime- nuie novoga bana s punom vlasti, nijc naSao odziva. Tomu je bilo janiaeno krivo i to, §to je malo zatim nadvojvoda Maksimilijan poSao u Ugarsku, dok je vladanje u nutarnjo- austrijskim pokrajinama. a tim i brigu za hrvatsko-slavonsku krajinu preuzeo mladi nad- vojvoda Ferdinand. U srpnju 1595. javlja kralj Rudolf, da jc odrcdio zagrebaCkoga bi- skupa QaSpara Stankovadkoga i baruna IvanaDraSkoviCa za admin i- s t r a t o r e (namjestnike) banske na godinu dana i pol. Ocito je kralj sporazumno s nadvoj- vodom Ferdinandom nastojao oko toga, da sc Ruprechtu Eggenbergu osigura vrhovno za- povjednietvo nad svima Cetama u Hrvatskoj i Slavoniji, pa je stoga kralj imenovao samo SULTAN MUHAMED HI. (1595.— 1603.). Iz Ortelijeva djela »Chronolo8:ia« 1603. 406 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). namjestnika banske casti, koji ce obavljati tek upravne i sudske poslove, a ne ce imati kra- Ijevskoga banderija niti vrsiti vojnicku vlast. I tako je na celu ratnim preduzecima ostao Eggenberg, a njemu su stajali uz bok krajiski generali Lenkovic i Herberstein. Zadaca vojne god. 1595. u Hrvatskoj i Slavoniji bila je doduse poglavito ta, da se Turcima, zabavljenini u Vlaskoj i Ugarskoj, konacno oduzme Petrinja kao glavno izhodiste za provale u ostatke hrvatskoga kraljevstva; ali se je podjedno nastojalo oko toga, da se podignu na noge krscani u bosanskom vilajetu, pace i u ostalim turskim oblastima na bal- kanskom poluotoku. Vec 14. travnja 1595. izdao je kralj Rudolf u gradu Pragu proglas na sve krscanske poglavice u kraljeviniBosniisusjednimjojpokra- jinama, kojim ih je pozvao, da se podignu na noge i sa svoga vrata stresu dugotrajni jaram turski. Povod tomu proglasu dao mu je poslanik tih bosanskih kr§6ana, castni brat Franjo Antun Brtucevic (Bertucio), vitez reda jeruzolimskoga, kojemu bijahu oni sami povjerili, da kod rimskoga pape, spanjolskoga kralja i drugih krscanskih vladara tajno i povjerljivo radi o njihovu oslobodjenju. Rudolf je pouzdanike turskih kr§cana primio raz- kriljenih ruku, pa ih je sada ovim otvorenim listom pozvao, da uztraju u svojoj plemenitoj odluci, da stvore zavjeru i da dignu bunu za svoju slobodu. Neka se ugledaju u primjer vojvode erdeljskoga, vlaskoga i moldavskoga (principum Transilvaniae et utriusque Val- lachiae), pa i brojnih Rasana (Rascianorum) u gornjoj Ugarskoj, koji su netom (nuper) zbacili sa sebe sramotni jaram turski, pa se sklonili pod okrilje kraljevo. Rudolf obecaje svakomu od njih obilatu nagradu, obecaje im pomoc svoju, te prima njih zajedno s kralje- vinom Bosnom i susjednim pokrajinama u svoju zastitu. Jamacno po nalogu Eggenbergovu poduzeo je slavonski general Sigismund Herber- stein u kolovozu 1595. provalu u tursku Slavoniju. Posao je toboze da osveti nedavnu pro- valu tursku do Koprivnice, ali u istinu da podigne na noge brojne kr§canske Vlahe, koji su prebivali u pakracko-cernickom sandzaku (Mala Vlaska), te se vec vi§e godina spremali, da se iznevjere Turcima i presele u krscanske zemlje. Dok je Herberstein osvajao grad C e r- n i k s okolisnjim varosima i selima, bosanski je beglerbeg Apardi pohitao iz Kostajnice sa 20,000 momaka cernickomu sandzakbegu u pomoc. Kod grada C a k 1 o v c a izmedju Pakraca i Bijele Stijene doslo je 1. rujna do odlucnoga boja, koji se je svrsio porazom Tu- raka. Turci pobjegose glavom bez obzira, izgubivsi dva barjaka i 3000 Ijudi. Neposredna posljedica krscanske pobjede bila je ta, da se je krscanski puk (katolici i pravoslavni) u sandzacima cernicko-pakrackom i pozezkom stao dizati na Turke, te ubijati begove i age u Bijeloj Stijeni i oko Pozege. Na celo pobunjenoga puka stali su junacki hajduci, od kojih se u taj mah osobito iztice L o v r o 1 1 i c, koji je na mejdanu zagusio pozezkoga bega. Javlja se, da se je prigodom Herbersteinove provale do 300 krscanskih sela oslobodilo turskoga gospodstva. Herberstein je o svom pohodu u tursku Slavoniju 20. rujna sa- stavio potanki izvjestaj, koji je nadvojvoda Ferdinand poslao kralju Rudolfu. Nakon povratka Herbersteinova iz Slavonije spremio se je Ruprecht Eggenberg, da podje na Petrinju. Kod Novigrada u Turopolju skupljala se je vojska, kojoj su se pridru- zili takodjer banski namjestnik Ivan Draskovic i hrvatske 5ete. Kad su pridoSli jos i Her- berstein i Lenkovic sa svojim krajisnicima, presla je 22, rujna citava vojska preko mosta, koji bijaSe kod Siska na Kupi od ladja sastavljen. Na celu vojske vodio je kapitan Danilo Frankol cetu od petdeset huzara i arkibuzira kao prednju strazu, Njemu izadje u susret iz Petrinje sam Rustanbeg sa 80 konjanika. U okrsaju bise Turci potisnuti u bijeg, te su ih progoneci krscani tako naglo gonili, da su u isti mah dosli s njima pred gradska vrata. Bu- du6i da su vrata bila uzka, zaostao je Rustanbeg pred njima s nekoliko Turaka, da suzbiju krSdane, dok ostali turski konjanici udju u grad. U tom kresevu pogodi Rustanbega tane iz puSke Hrvata QaSpara Kurtica. Tezko ranjen skloni se Rustanbeg u grad, nakon §to su mu krScani ubili 15 momaka, a 8 zarobili. U to je do§la pred Petrinju Citava vojska krscan- ska i stala na nju juriSati; no kako nije uza se imala tezkih topova, morala je od daljega ju- ri§a odustati, te izgubivSi do sto Ijudi u Sisak se povratiti. Ali male zatim stize u krSdan- I TURCI NAPUSTILI PETRINJU 24. RUJNA 1595. 407 ski tabor neki momak, koji bijaSe proSle godine 6d Turaka zarobljen, i kojega bijaSe Rustanbeg uzeo za svoga pisara, da mu pi§e hrvatska pisma. Momak javi krSdanskim voj- vodama, da je Rustanbeg od zadobivene rane umro, pa da turska posada smjera Petrinju ostaviti i pobjeci. Kad se vojvode uvjeriSe, da momak govori istinu, odluCiSe ponovo po<5i pod Petrinju. U n e d e 1 j u, 24. r u j n a, u tri sata poslije podne preSla je opet krsdanska vojska preko Kupe. Kad je stigla pred Petrinju, naSla je tvrdjavu praznu. Turska posada biia§e zaista pobjegia prema Kostajnici, ponesav§i sa sobom tijelo Rustanbegovo, da ga u Banjaluci sahrani. Banski namjestnik Ivan Draskovic natakao je na zidine kraljevsku za- stavu, na §to je krScanska vojska bez ikakva sukoba zauzela tvrdjavu i zaplijenila sve. §to je u njoj naSIa, kao 8 topova, zatim mnogo drugih ratnih sprava i zaire, pace i dragocjeno pokuctvo Rustanbegovo. Kad su turske posade u Hrastovici i Oorama doCule, §ta se je zgodilo s Petrinjom, ostavile su i one povjerene im gradove, koje je na to krSdanska voj- ska zapremila. Jo§ istoga dana, kad je ovako Petrinja zapala kr§cane, pohitao je kapitan Frankol po nalogu Eggenbergovu u Stajerski Qradac, da javi nadvojvodi Ferdinandu srecni doga- djaj. Nadvojvoda bio je s toga tako razdragan, da je 27. rujna pisao Eggenbergu krasno njemacko pismo ovoga sadrzaja: »Dragi Eggenberg, najprije moj milostivi pozdrav. Va§e sam pismo po kapitanu Frankolu zaista primio, kao i sadrzaj i ustmeni izvje§taj njegov dobro razumio, pa mozete sami prosuditi, kako sam se od srca tomu obradovao. Sve- viSnjemu budi vjeCna hvala i slava izkazana, sto nam svoju bozju (pomoc) svagdje tako milostivo priklanja. Odredbu u jednom i drugom (pogledu) vec sam u^inio, pa ce mi biti i kapitan Frankol osobito preporuCen, jer da istinu kazem, ne bih ni drugoga boljega od njega na6i mogao. Ne bi zelio niSta vi§e, negodaimademdostanovaca, padavasi5estituvamapokornu vojsku razveselim; samo kad bih ga (novae) smjesta iz moje koze izrezati mogao. Ostajem vama kao i dosad sklon svom knefevskom miloScu svojom.« Kapitanu Frankolu bilo je takodjer povjereno, da izlozi nadvojvodi, sta da se uCini sa zauzetom Petrinjom. Namah 26. rujna predla^e nadvojvoda Ferdinand kralju Rudolfu, da se Petrinja ne zapusti, vec da se pretvori u krajiSku tvrdjavu (mjesto Bresta), p a d a (zajedno s Hra- stovicom i Qorama) budebranikomHrvatske i Slavonije. Zapovjednikom tvrdje neka bude kapitan Danilo Frankol, koji vet 20 godina slu2i na hrvatskoj krajini, te se je odlikovao u posljednjim bojevima za Petrinju. Kralj je prihvatio te predloge, te je 13. listopada 1595. Frankola imenovao kapitanom petrinjskim. Podjedno je 20. listopada po- zvao banske namjestnike, da u tvrdjavu smjeste 150 haramija. Tako bi pod drugim ime- nom obnovljena nekadanja kapitanija hrastovidka. Dva mjeseca iza osnutka petrinjske kapitanije, dne 17. prosinca 1595., sastao se je u Zagrebu sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, da bira poklisare za buducii sabor u Po- ?.unu. ZnaCajno je, da hrvatsko-slavonski sabor nije ovaj put sazvao ban, jer pravoga bana nije bilo, nego se sabor okupio »po nalogu 2upana kraljevstva* (ex edicto comitum comi- tatuum huius regni). Tu se stale2i gorko tu2e, Sto kralj jo.^^ uvijek nije »izabranim ba- nima« (electis banis) GaSparu StankovaCkomu I Ivanu DraSkovidu doznaCio placie (stipen- dium) za banske vojnike, niti im predao bansku zastavu, pai^e ih ni po starom i priznatom obi^aju stale^ima i redovima dao predstaviti, da poio^c pred njima propisanu prisegu. Sta- led! su se uza sve to na poziv ?.upana sastali. jer se radi o obrani i daljem obstanku kraljev- stva, te su stvorili zamaSne zakljuCke u torn pogledu. Bududi da su nctom stc^ena tvrdinja Petrinja i ostala pokupska krajina snabdjevene vrlo neznatnim brojem vojnika, te im pri- jeti dncvice velika opasnost, ako se za vremena ne pomogne, to staled! biraju Izmcdjn sebe dva zasebna poslanika, po imenu Petra KaStclanovida i Mclkiora Tompu. koji 6e po6l kralju u Prag, nadvojvodi Matiji u BeC i nadvojvodi Ferdinandu u Qradac. te potonja dva zamoliti, neka porade u kralja, da izabrani bani budu potvrdjeni 1 tim 408 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). obrana pokupske krajine osigurana. Jfednako biraju stalezi dva poslanika za ugarski sabor, koji ce se sastati na pocetku dojduce godine, i to zagrebackoga kanonika Qaspara Skoblica i Jurja Pethewa de Qerse. Ovi ce primiti zaseban naputak od viceprotonotara, te se mo- raju njega strogo drzati. Od ostalih zakljucaka, sto ih je sabor stvorio, najzamasniji su oni, koji se ticu obrane Pokupja i Petrinje. Da se ne razidju haramije, smje§teni u Sisku, Qo- rama, Brkisevini, Pokupskom, Dunarica Slapu i Recici do onoga casa, kad budu potvrdjeni bani i banska im ceta dodijeljena, odredjuje sabor, da se recene haramije imadu placati od prihoda poreza, koji ce dati sva gospoda i plemici u dva obroka; sav novae imade se predati Mihajlu Vojkovicu, kapitanu tih haramija. Buduci nadalje da bosanski pasa prijeti, kako ce sred zime na Petrinju iznebuha nahrupiti, dok jos nije dovoljno utvrdjena, da svaki plemic, ako sam ne podje na vojnu, imade opremiti mjesto sebe jednoga svoga slugu, i od svakoga dimnjaka konjanika, te ih obskrbiti hranom za petnaest dana. Ti 6q vojnici izmje- nice cuvati Petrinju preko zime. Zapovijedat ce pak tima cetama sluzbenici pojedinih veli- kasa kao kapitani, najprije sluzbenik grofa Petra Erdeda od 28. prosinca 1595. do 9. sijecnja 1596., onda sluzbenik gospodina Keglevica do 23. sijecnja, zatim sluzbenik gospodina Rat- kaja do 5. veljace, sluzbenik Pavla Qregorijanca do 19. veljace, sluzbenik izabranoga bana Draskovica do 4. ozujka, i napokon sluzbenik gospodina Orehovackoga do 15. ozujka. Za- jedno s kapitanima izmjenjivat ce se i cete pojedinih velika§kih gradova i plemidkih sudbe- nih kotara. Napokon bise odredjene jo§ i globe za one, koji ne bi ovoj ustanovi zadovoljili ili ju nemarno vrsili. Nije proslo ni mjesec dana, kad se je opet sastao hrvatsko-slavonski sabor 11. si- jecnja 1596. u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba. Sazvao ga je bivsi ban, a tada veliki zupan varazdinski, grof Tomo Erdedi. Stalezi bill su osobito radostni, jer je kralj uslisao nji- hovu molbu, te potvrdio biskupa Qaspara Stankovackoga i baruna Ivana Draskovica za prave bane. Na sabor dosli su i kraljevski komesari, palatinski namjestnik Nikola Istvanffy i Matija Bazaric, koji ce nove bane uvesti (inducere) i stalezima predstaviti (praesen- tare). Sabor je oba bana radostno docekao i jednodusno ih priznao, na sto su bani polozili obicajnu svecanu prisegu, i to biskup Stankovacki radi bolesti svoje u biskupskom gradu, a Draskovic u zupnoj crkvi sv. Marka. Ali i onako bolestni biskup nije dugo banovao; umro je vec 30. lipnja one godine, na sto je Ivan Draskovic ostao jedinim banom. Bio je on si- novac nekadanjega biskupa i bana Jurja, a sin baruna Qaspara Draskovica i Katarine, kceri Luke Sekelja. Dne 14. listopada 1590. bijase se Ivan Draskovic ozenio Evom, kcerju glasovitoga palatinskoga namjestnika i povjestnicara Nikole Istvanffy-ja. Vec za rana bi- jase se posvetio vojnictvu, te se je vise puta uz Tomu Erdeda proslavio na bojnom polju. Neko vrijeme bio je kapitan konjanika u Ivanicu; na temelju molbe, koju je pisao 28. ozujka 1593. u Trakoscanu, postao je po preporuci slavonskoga generala Stjepana Qrassweina konjanickim kapitanom u Krizevcima. U toj sluzbi sudjelovao je u svim bojevima s Tur- cima oko Siska i Petrinje, pa se je tako usavrsio u ratnoj vje§tini. Kako je sabor bio po- glavito sazvan radi instalacije novih banova, bavio se je samo najpreSnijim poslovima. Tako bi dosadanji banovac Stjepan Berislavic od Male Mlake od novih banova potvrdjen, te je polozio ponovnu prisegu; nadalje bi dosadanji kapitan zemaljskih haramija Mihajlo Voj- kovic radi slaboga zdravlja rijesen svoje sluzbe, te kapitanija povjerena Ivanu Keglevicu, Suvise bi i Petru Draskovi6u, banovu bratu, podijeljena Cast zemaljskoga blagajnika, te mu povjereno, da pobira sve dace one godme, da obavlja smotru vojnika, i da izpladuje placu haramijama. Napokon odredjuje sabor, da se za ve6u sigurnost kraljevstva i pokupske kra- jine smjesti trideset pjesaka na Dunarica Slap, petdeset pjesaka u SrediCko, petdeset u Qore, petdeset u Letovanid i trideset u Sisak. Vec bi spomenuto, kako se je srecno vojevanje kraljevskih ceta u Ugarskoj i Hrvat- skoj tijekom god. 1595. povoljno dojmilo krscanskoga puka u susjednim turskim oblastima, a naro5ito u sandfacima bosanskoga vilajeta, koji su graniCili s hrvatsko-slavonskom kraji- SEOBA VLAHA U SLAVONIJU. 409 nom. Neposredno iza pada Petrinje u kr§(ianske ruke stali su opet V 1 a s i* iz pakraCko cerni(5koga i po?-ezkoga sandzaka prelaziti u kr§(^ansku Slavoniju. Dne 5. listopada 1595. javija general Ivan SiRismund Herberstein iz Varazdina §tajerskomu zemaljskomu odborii I nadvoj'vodi Ferdinandii, kako je onomad, jedva sto se je vratlo iz Petrinje, s t i g a o ii Kri^evce vlaSki episkop (wallachischer bischof), koji je dosad bio poglavica pra- voslavnoga sve<^enstva u sand2aku poze^kom i pakrac^ko-cerniCkom (der uber die Clerisei der beeden sansiakhe Boschega und Zernikh zu gebietcn gehabt). Episkop ili vladika pripo- vijeda, da je zivot za Vlahe u turskoj zemlji dnevice nesnosniji, jer im Turci vi§e ne vje- ruju. Ako mu Herberstein dade slobodno pismo, to ce on za kratko vrijeme do 40 Ijudi, ve- cinom izkusne i dobre kalauze (provodiCe) iz Male Vla§ke prevesti u slavonsku krajinu. Herbersteinu svidjao se je vlaSki vladika (Vasilije), koji je dosad stolovao u manastiru Re- ineti (Orahovici) u po2e2kom sand2aku, te je imao lijepih prihoda, ali ga je Ijubav za kr§- cansku stvar nagnala, da ostavi svoj zaviCaj. SuviSe mu je vladika pric^ao, kako su se Vlasi jo§ minule godine spremali preci na krscansku stranu, ali da su se prepali, kad je ono Qjur pao u turske ruke. Her- berstein stoga pred- laze, da se vladika Za- jedno s drugovima pri- mi, paCe da mu se do- znaCi i plada kraji§koga vojvode. Ferdinand i zemaljski odbor Stajer- ski prihvatili su pred- loge generalove, pa5e nadvojvoda nalozio je Herbersteinu, da epi- skopa susre(5e Castno (cum dignitate), da mu odredi osoblja, koliko mu treba za poslugu, da ga Cuva i §to prije dovede u Qradac. Na- dalje mu je zapovjedio, da episkopa nastani u Krilevcima, a ne u Va- ra?dinu, jer 6e u Kri- 2evcima biti blif e gra- nici i modi te jaCe utje- cati na svoje sunarodnjake. General javio je na to 30. listopada nadvojvodi, da ga je juder na njegov poziv posjetio u Vara2dinu »odlieni pribjeg«, naime vlaSki episkop. kojega dr2i Castnim, finim, Cednim i razboritim Covjekom (welchen ich fur einem erbaren, feinen und eingezogenen vernUnfftigen man befinde), pa da su mnogo razgovarali u prilog krSdanstvu. PODPIS BANA IVANA DRASKOVICA. S izprave, izdane u Zagrebu 4. lipnja 1596. Cita se: J(ohannes) Draskowyth Banus (manu) p(ro)p(ria) Arkiv Jagoslsvenske akademije. • U novlje se vrijeme mnoifo nagadja o porijeklu i narodnosti V 1 a h a, koji se tijekom 16. i 17. stoljeCa seie iz zapadnih turskih pokrajina. naroeito iz bosanskojfa vilajeta. u Hrvatsku i Slavo- niju. Neki povjestniCari naprosto ih proRlaSuju Srbima, tc Ih njitna i pribrajaju; druRi opet dr?.e ih za Rumunje (Romane). koji su se tek nakon seobe pohrvatili, dotiCno posrbili. Medjutim ti Vlasi jrovore i pl§u ve<i priJc seobe hrvatskim ili srbskim jezikom, imadu narodna hrvatsko- srbska krstna Imena i patronimlCka prezlmena; u drujtu ruku opet nikad se u saCuvanim spomenidma sami ne zovu druKCije neeo Vlasi. Prema tomu sniatrati nam je te Vlahe jromllom puka lezlka hrvat- skoga ili srbskoea, koja tada nije Imala nikakve n a r o d n e svljesti. ZaSto pak nije u njlh bilo na- rodne svljesti, moglo bl bitl vi§e razlotra. Bilo je mcdju njinia jamaCno dosta jo§ u 14. i 15. stoljctfu pohrvatfenlh I posrbljenlh Romana (dakle potomaka pravih Vlaba), pa onda mnojco I takovoK sla- 410 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Vladika je torn prigodorn odao svoju cud i svoje plemenite namjere; stoga sudi da ce biii na veliku korist krajini, jer ga i Vlasi u velike postivaju (weill er bey denen Wallachen in sondern existimation stehet). U ostalom ce se nadvojvoda sam o tomu uvjeriti, kad ga k njemu u Qradac dovede. Sto se je poslije s vladikom i kalauzima zgodilo, ne spominju izvori; samo se znade, da je nadvojvoda jo§ 21, veljace 1596. zastupnike stajerskih staleza pitao, da li bi primio Vlahe, koji su se sve brojnije javljali, da mu se pokore. Zastupnici su svjetovali, da to ucini. Dosada doduse nastojalo se je odvratiti opasnost krajinama tim, da su se t a m a n i 1 i s v i Vlasi; ali ovaj put bilo bi zeljeti, »daseVlasi pritegnu na krscansku stranu na trajnu i podpunu pokornost« (auf die christ- liche Seite zu beharrlicher volliger Obedienz). Vlasi dakle, koji su dosad bill neredovita turska vojska i pljackasi krscanskih zemalja, imadu se predobiti, da budu u buduce brani- telji krscanstva. , U isti mah, kad se je radilo, da Vlasi iz turskih sandzaka na granici hrvatsko-sla- vonskoj predju na krscansku stranu, javljaju se takodjer pokreti medju Hrvatima, Srbima i Arbanasima u nutarnjoj Turskoj i u onim turskim sandzacima, koji su medjasili s mletac- kom Dalmacijom i Albanijom. Tako se narocito micu krscani u klisko-hlivanjskom sand- zaku, zatim u hercegovackom, skadarskom i pecskom sandzaku. U kliskom dizu se hr- vatski Poljicani pod svojim knezom Pavlom Pavicem, u hercegovackom episkop Her- cegovine V i s a r i o n s vise knezova (konte Marko Piero od Trebinja, Milos Vitkovic od Mustaca, knez Marko Ivanovic, Ivan knez od Banjana, Qrdan knez od Niksica, Damjan knez od Ljubomira), u skadarskom Arbanasi i Brdjani, a u pecskom sam srbski patrijarka J 0 V a n. Ali ti pokreti bill su vrlo otezcani time, sto su receni sandzaci vise ili manje gra- nicili s mletackim posjedom, narocito s mletackom Dalmacijom i Albanijom, a mle- tacka je republika zivila ne samo u prijateljstvu s turskim sultanom, vec ga je pace neiz- ravno pomagala i u borbi s kraljem Rudolfom i njegovim saveznicima. Stoga je mletacka republika budno pazila na svaki pokret turskih krscana, te o svemu obavjescivala turske oblasti, pace je bila spremna, da pomaze ugusiti svaki pokret medju turskim krscanima. Radila je pak tako u jednu ruku zato, jer je bila u vjecitom boju sa senjskim Uskocima, a u drugu opet zato, da pokreti turskih krscana ne nadju odziva medju njezinim podanicima u Dalmaciji i Albaniji. Dok su krscanski Hrvati, Srbi i Arbanasi balkanskoga poluotoka bill tako potlaceni ne samo od Turaka, nego i od Mletaka, trazili su zastite i pomoci u kralja Rudolfa, u pape Klementa VIIL, pace i u Napulju, koji je tada pripadao spanjolskomu kralju Filipu II. Osim toga nasli su mnogo odziva i kod svojih sunarodnjaka u oblastima i gradovima mle- tacke Dalmacije i Albanije. Osobito su neki biskupi dalmatinski (hvarski, korculanski i spljetski) sa svojim svecenstvom u velike pogodovali turskim krscanima bez obzira, da li venskog zivlja, koji nije trajno spadao ni pod hrvatsku ni pod srbsku drzavnu organizaciju (na- rocito u Bosni, Hercegovini i Duklji ili Zeti), pa tako nije ni hrvatsko ni srbsko narodno ime kod njih preteglo. Vlasi 16. i 17. stoljeca jesu prema Hrvatima i Srbima u drzavnom i socijalnom pogledu ono, Sto u jeziCnom Torlaci prema Srbima i Bugarima. Kad bi se htjelo to5no ustanoviti, koji se Vlasi mogu pribrojiti posebice Hrvatima, a koji posebice Srbima, trebalo bi najprije iztrazivati, o d a k 1 e je koje vlasko naselje doslo, da li naime potjece iz prvotno starohrvatske ili starosrbske oblasti. Imade takovih vlaskih skupina, koje su potekle iz nutarnjih turskih zemalja (nekad srbskih), pa su ih Turci koje kuda razmjestali, dok nijesu prebjegli u krscansku zemlju; ali imade i takvih vlaskih naselja, koja su jos 14. i 15. stoljecu zivjela na tlu potonjega klisko-hlivanjskoga, liCko-zakrckoga i bihackoga sandzaka, pa su u 16. i 17. stoljecu prelazila u krscansku Hrvatsku (gledaj str. 16 — 18 ovoga svezka). Prvi se mogu pribrojiti Srbima, a drugi Hrvatima. Vlasi, koji su u 16. i 17. stolje(iu prelazili u Hrvatsku i Slavoniju, bill su velikim dijelom (ali ne izkjjucivo) vjere gr5ko-izto5ne ili pravoslavne. Radi toga ih je najprije rimokatolicko sve^enstvo u Hrvatskoj stalo identificirati sa Srbima (RaSanima). Organizacijom srbske crkve u Hrvatskoj i Slavoniji raz§irilo se je poslije srbsko narodno ime i medju samim Vlasima. BORBE ZA KLIS 1596. 411 su zakona rimskoga ili grCkoga; a brojni katoliCkl redovnici reda franjeva^koga i doinini- kanskoga bili su posrednici izmedju turskih kr§(^ana s jedne strane, a kralja Rudolfa, nadvojvode Ferdinanda, pape i napuljskoga podkraija s druge. SrediSte pak svega dogo- varanja i pripremanja bio je slobodni grad Dubrovnik, koji je dodu§e pla^ao Tur- cima godiSnji danak, ali je inaCe svakom prigodom radio u prilog krScanstvu, \e6 iz su- revnjivosti prema Mletcima. Da bi se turskim kr§(ianima moglo uspjesno pomagati pri njihovom oslobodjenju. tre- balo je najprije Turcima oteti neke gradove na Jadranskom moru, koji bi onda bili upo- riStem krScanskim pomodnim vojskama za provale u turske sand^ake. Tako se je snovalo osvojiti Ucinj i Skadar za vojevanje u Albaniji i Macedoniji, Hercegnovi za oslo- bodjenje Hercegovine i Srbije, a K 1 i s za dalje podhvate u Bosni. Mislilo se obnoviti i od MIetaka nedavno razoreni Karlobag za operacije u sjevernom dijelu bosanskoga vila- jeta. Kod osvajanja recenih gradova imala je u prvom redu pomagati napuljska mornarica, onda papa, a iiapokon i kralj Rudolf sa svojim Uskocima i drugim cetama. Medjutim radi slaboga odziva Arbanasa izjalovile su se osnove u pogledu Ucinja i Skadra, za pod- sadu Hercegnovoga nije opet bilo dovoljno ratnoga bro- dovlja; pa tako se je napokon ogranicilo citavo poduzece na jedini Kiis, za koji je bilo najviSe nade, da bi ga mogli zaista osvojiti. Izvrsit ce se pak to tijekom g o d. 1596. uz pripomoc papinsku, a pod okri- Ijem kralja Rudolfa i nadvojvodeFerdi- nanda, kojih ce cete podjedno iz Petrinje udariti na Kostajnicu i Banjaluku, te onda Bosnu osloboditiizpod turske vlasti. Tako bi se i turska sila niogla odvratiti od Ugarske, kao ono prosle godine ustancima i borbama u VlaSkoj i Mol- davskoj. Neda<^ Uskoka pod Klisom god. 1583. i progoni Mletdana protiv onih dalmatinskih podanika njihovih, koji su Uskoke tada pomagali, nijesu nimalo onemogucili na- stojanje, da se KHs predobije za krscanstvo. Hrvatski po- danici mletac^ke Dalmacije paCe jo§ su vedim zarom prio- nuli, da izvedu ono, §to ini prvi put uspjelo nije. Najodu- sevljenije pak radilo se je o torn u gradu S p 1 j e t u, gdje je ne sanio sve<Senstvo, nego i hrvatsko plemstvo nepre- stano snovalo, kako da se susjedni Klis otme iz turskih ruku. Od plemica izticao se je u torn pogledu osobito patricij Ivan A 1 b e r t i, uza ni Ni- kola Cindri(5 i Franjo Martini d; od sve<5enstva sam nadbiskup Nikola Maru- I i 6, spljetski arcidjakon Nikola Alberti (brat Ivanov) i kliSki arcidjakon P a v a o S i- r o t k o v U. Nada sve pak radio je oko oslobodjenja Klisa pop Simun Urniani(5. koji nije mogao pregorjeti nedaCe od god. 1583. Qlavniin diplomatskim posrednikom opet i kod rimske stolice i na vladarskim dvorovima bio je poznati ve6 Hvaranin Franjo Antun Brtu- Cevid, vitez reda jeruzolimskoga, koji bijaSe u travnju 1595. na dvoru kralja Rudolfa izra- dio, da je kralj izdao onaj proglas na iitelje Bosne i susjednih zemalja. da sc dignu protiv svojih tlai^itelja. JamaCno njegovim posredovanjem pristao je kralj Rudolf 7. studenoga 1595. u pismu na Albertija i na to, da se oslobodjenje Klisa poduzme u njegovo ime i pod nje- govim okriljem. Plemi^ Ivan Alberti, kolovodja citavoga pokreta za oslobodjenje Klisa u gradu Spljetu, bijaSe se jednoga dana Ijuto zavadio sa svojim bratom Matejem, koji je na to po- BANSKI PECAT IVANA DRASKOVICA. S izprave, izdane u Maloj Mlaki 6. kolovoza 1604. Cita se: Joan(n)es Draskowith de Trakostian reg(norum) Dal- (matiae) Crov(atiae) et Scla- (voniae) banus. ArkiT JugosUrenske akademije. 4\2 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). hitao u Mletke, da odade vijecu desetorice, sto mu brat s drugovima snuje. Buduci da je tako mietacka obcina doznala za sve priprave, trebalo je brze raditi, da ih ona ne zaprijeci ill Turcima ne odkrije. Stoga je 31. prosinca 1595. Albert! poslao svoga druga Cindrica u Hrvatsku, da si u generala Jurja Lenkovica osigura pomoc senjskih Uskoka i drugih ceta, ako bi doslo do potrebe. I zaista je 27. veljace 1596., na sam pokladni utorak, stiglo na otok Ciovo tik Trogira vise uskockih vojvoda (Nikola Lasinovic, Biankini i drugi), s ko- jima je Alberti utanacio, kada i kako ce nahrupiti na Klis. Odabran bi veliki ponedeljak, naime 8. travnja 1596., a izvesti 6e se navala s pomocu nekih KHsana, naime dvoje brace Mihnica (Lovre i Pavla) i cetvorice Milosevica (Luke, Vujice, Martina i Mateja), od kojih se potonjih bijase jedan poturcio. Medjutim 6. travnja — u subotu pred cvijetnom nedeljom — dosao je Kli^anin Lo- vro Mihnic Albertiju, te mu je saobcio, da u Klisu imade malo Turaka, jer su mnogi posli na va§ar, a drugi opet s kadijom u Spljet, pa da bi se stoga u dojducoj no6i lako moglo obladati i gradom i varosem. Alberti, Martinic i Nikola Sugjic (sin kneza Novaka) skupili su na to na brzu ruku 40 Spljecana i Kasteljana, pa su pozvali u pomoc i nekih 80 Uskoka, koji bijahu pod Milo§em Slavicicem i Jurjem Vuksicem slucajno doplovili na trima barkama pred Bra5. Ta Ceta od 120 momaka zauzela je s pomocu brace Mihnica i Milo§evi6a u no6i od 6. na 7. travnja velik dio grada i varoSi Klisa; ostatak varoSi osim najtvrdje kule Oprah (koja se je tek poslije predala), poslo im je za rukom osvojiti na veliki ponedeljak 8. travnja, kad je doslo u pomod jo§ daljih 300 Uskoka pod vojvodama Nikolom Lasinovi- cem, Ivanom Vlatkovicem i Biankinijem. No ti su se Uskoci namah opet sa zarobljenim Turcima i bogatim plijenom povratili u Senj, pa su tim Vlahe kli§koga sandzaka, koji bijahu pripravni odmetnuti se od Turaka, tako zastrasili, da se nijesu ni makli. Mjesto Uskoka, kojih je samo 70 ostalo u Klisu, doslo je malo zatim u grad 200 Poljicana pod svojim ve- likim knezom Pavlom Pavidem i brojnim popovima, tako da je u gradu bilo nekih 400 Ijudi, kojima je zapovijedao Ivan Alberti. Njima je bilo sve udesiti za obranu Klisa, jer se ie znalo za izvjestno, da ce Turci smjesta grad podsjesti. U to je ime Ivan Alberti vec 10. travnja pismom iz Klisa zatrazio pomoc od pape Klementa VIII., a jamacno i od kralja Rudolfa i nadvojvode Ferdinanda. A da si pomoc potonjih zajamci, razavio je Alberti na vrhu kule Oprah zastavu kralja i cara Rudolfa. Qlasi o oslobodjenju Klisa razsirili su se brzo na sve strane, te su uzbudili obcu ra- dost u krscanskom svijetu. Jedini Mletci tezko su se zabrinuli i radi Turaka i radi toga, sto se je na oslobodjenom gradu vijala zastava hrvatskoga kralja. No zato su klicali od veselja njihovi hrvatski podanici u Dalmaciji, gdje je svecenstvo navijestalo krizarski rat na Turke. Citave noci stajale su crkve otvorene, vodili se svecani obhodi, te se sabirali prinosi za dalje ratovanje. Uza to je svecenstvo dizalo puk na oruzje. Pop Simun Urmanid obilazio je od kuce do kuce noseci kudjelju s vretenom, i gdje bi koga zatekao, koji se je kratio po6i u boj, kudio bi ga nudeci mu kudjelju: »Na ti, kukavico, ovo je tvoje oruzje, a mani se puske i sablje. OpaSi pregacu i uzmi preslicu, pak sramotno predi. Ne vidi§ li, da su tvoji drugovi posli u sveti boj za vjeru, a ti si sam tu ostao i ljencari§.« Jednako se je dojmilo oslobodjenje Klisa krScana po citavoj Bosni i Hercegovini. Pravoslavni vladika Visarion, »biskup od Hercegovine«, zajedno s mnogim knezovima (Qrdan knez od Nik§i6a) Salju iz Trebinja 24. travnja pismo na cara i kralja Rudolfa po franjevcu D o m i n i k u Andrija§evi6u, u kojem pisu: »Molimo vas placuci i uzdiSuci polozivSi se po zemlji, da se dostojite po va§emu obicajnomu milosrdju cut ovoga otca, koji ce otvoriti vaSemu veliCanstvu, §to istemo i zudimo, i Stogod on rece, ono je istina i onako se ima vjerovati.« Vladika i knezovi hvale Bogu, koji je po5eo satirati kucu Otmanovida »nastojanjem od svetoga otca pape i od vaSega velikoga pomilovana cesarstva,« pa dodaju. kako su pripravni »svi od najve<5ega do najmanjega i ne cekamo drugo nego naredbu i zapovijed od va^ega veli- 5anstva«, BORBE ZA KLIS 1596. -"413 Medjutim nijesu mirovali ni Turci. Oporavivsi se od prvoga preneraienja pregnuli su svima silama, da izgubljeni Klis opet osvoie. Prvi je pohitao kliSko-hlivanjski sandzak Mustafa Pijalepasic sa 600 Ijudi, da opaSe tvrdinju. Od 12. do 18. travnja narasia je tur- ska vojska pod KHsom do 2000 momaka, a do 24. travnja dosia su jo§ tri bosanska sand- iaka sa svojim cetama, tako da je cSitava podsadna vojska brojila 8000 momaka. Napokon okupilo se je oko Klisa nekih 10.000 do 15.000 Turaka; podjedno bi naredjeno kapudanpaSi turskoga brodovlja, da odplovi u Jadransko omre, pa da pazi na napuljsku mornaricu, koju bija§e napuljski podkralj Henrik de Olivarez opremio za oslobodjenje Albanije. Pa i Mlet- cani bijahu imenovali zasebnoga providura, po imenu Benedikta Mora, da pod izlikom neutraliteta zaprijeci posadi u Klisu svaku pomoc od kralja Rudolfa, pape i napuljskoga podkralja. Kraj takih prilika bivaio je stam'e kliSke posade sve nesnosnije, jer joj je ponesta- jalo hrane, pace i vode. \eC 24. travnja pi§e ona senjskomu kapitanu Jurju Paradeiseru, da ce se uz najvecu nevolju moci samo jos dvanaest dana odrzati. I zaista bila bi od zedje izginula, da nije 2. i 7. svibnja kisa padala, te tako cisterne u gradu vodom napu- nila. Dne 20. svibnja bila je bijeda od gladi i zedje tolika, da je vecina posade zahtijevala, neka se grad predade Turcima; jedino odluCnosti i rjeSitosti Albertija poslo je za rukom, te ju je primirio. Dne 21. svibnja unio je vitez Brtucevic nesto hrane u grad, tako isto 23. svibnja Nikola Cindric. Kako su Turci zauzeli sve izvore izvan grada, trebalo je po- sadi provaljivati i krv svoju lijevati, da dodje do vode (»krvava voda«) i da ju u mje§i- nama odnese u grad. Tek 24. svibnja ohrabrili su posadu sigurni glasi, da joj vec dolazi pomoc pod hrvatskim generalom Lenkovicem. General Juraj Lenkovic bijase po naloc:u kralja Rudolfa i nadvojvode Ferdinanda skupio nekih 1000 Ijudi (senjskih Uskoka, karlovackih vojnika, kranjskih i koruskih domo- branaca, Brinjana, Otocana, Vinodolaca). Njemu se je pridruzio senjski biskup Antun de Dominis (Qospodnetic) s vi§e kanonika, senjski kapitan Juraj Paradeiser i brat mu Augu- stin, zatim vi§e kranjskih plemica (Vajkard Auersperg, Ivan Mordax), senjske vlastele (braca Andrija i Ivan Bassani) i talijanske gospode, koja su doSla krv svoju prolijevati za krscansku vjeru. Ukrcavsi se na 36 baraka (dvije s hranom i zairom) odplovio je 19. svibnja na jug. Ali nepogoda na moru i mletaCke ladje smetale su ga tako, da je tek 24. svibnja dopro do Rogoznice kod Sibenika, a 25. svibnja do Segeta kod Trogira. Osta- vivSi 300 momaka da cuvaju barke izkrcao se je sa 700 Ijudi, pa je onda prigorjem planine Kozjaka sjeverno od Trogira i ravnih Kastela napredovao prema iztoku. Putem pridru2i- vali su se njemu hrvatski puCani iz Trogira, Spljeta i KaStela, tako da mu je vojska na- rasia do 2000 Ijudi. Zorom 26. svibnja (u nedelju) spustio se je u polje Knefac kod kaStela Oomilice (Abbadessa), gdje se je zaustavio, da mu Ijudi poCinu i da to^no obazna, kako su smje§teni Turci, koji su tek detiri talijanske milje odanle udaljeni bill. OCekivao je ta- kodjer Vlahe iz turske vojske, za koje se je govorilo, da 6e preci na kr§(5ansku stranu. Ali Vlaha nije bilo, pace i od onih pucana dalmatinskih, koji se bijahu njemu pridrufili, mnogi su se opet razStrkali, tako da je u svemu nabrojio samo 1022 momka. S torn Cetom oborio se je u zoru 27. svibnja tako ?.estoko na Turke, da je u njihov tabor prodro, te ih stao ve6 go- niti. Ali dok se je on s jednim odjelom borio, da otme jo§ i topove, drugi odjel od 300 mo- maka razasuo se je po turskom logoru i stao robiti. Kad Je to vidjelo jedno odjeljenje Tu- raka. koje je stajalo na brdu Orebcnu, oborilo se je na pljaCkaSe i borba se je obnovlla, u kojoj su Turci s pomodu Vlaha pobjedu odriali. Da ne izgubi svu vojsku svoju, pohitao je Lenkovi(i u varoS Klis, kamo ga je iz tvrdinje doSao pozdraviti Ivan Alberti. koji ie torn zgodom u okrSaju s 1 urcima sam poginuo. Lenkovid bijaSe u tom boju izgubio (ne ura- aunav dalmatinskc puiane) preko 300 Ijudi (136 KarlovCana, 84 Scnjana, 42 Tr§<5ana. 40 Brinjana, OtoCana itd.); od znamenitijih mu^.eva poginuli su senjski biskup Antun de Do- minis, tri spljetska kanonika (Matej Veselid. Vinko Vitalid i Dujam Skarnie). knez Novak, trogirski plemid Jeronim Mazarello i spljetski plemid Antun Natali, paCe i talijanski mar- 414 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). kiz di Colognise, sin hercega od Termola. Bitka je trajala puna tri sata, a puskaranje tra- jalo je i nakon ulaza Lenkoviceva u Klis sve do mraka. Mletacki providur Benedikt Moro promatrao je borbu sa bedema grada Spljeta, te je u 6 sati pod vecer sastavio svoj izvje- staj za mletacku vladu. Lenkovic bijase se uvjerio, da ne moze dugo ostati u gradu s citavom preostalom vojskom svojom, vec da mu je sto prije ponovo pokusati, da Turke pred Klisom razprsi. Imenovavsi sutradan, 28. svibnja, arcidjakona Nikolii Albertija zapovjednikom posade u Klisu i ostavivsi mu 300 — 400 momaka, izasao je on pod noc sa 700 Ijudi iz Klisa, da drugim putem, naime preko planine Mosora, dopre do Omisa, pa da se ondje spremi za novu borbu. Ocekivao je pomoc od pape iz Jakina i napuljskoga podkralja, pa i sa drugih strana. Ali po izdaji saznali su Turci za njegov odlazak, pa su na putu iznebuha na nj navalili, te mu vojsku razasuli. Straznja ceta od 300 Ijudi proverala se je srecno gorom i doprla je do Omisa. U nocnom kresevu poginuo je slavno spljetski plemic Nikola Cindric s Franjom Jeremijom, a turskoga suzanjstva dopanuli su senjski kapitan Juraj Paradeiser, vitez An- tun Brtucevic, spljetski plemic Nikola Tartaglia i jos drugi. Sam Lenkovic srecno se je spasio, ali je bio ranjen, te su ga uskocki vojvoda Nikola Radic i jos jedan drug njegov vodeci ga i noseci sutradan doveli u kasteo Sucurac, gdje se je odmorio i onda posao do luke Vinisca kod Trogira, gdje je stajalo onih 36 baraka sa 300 momaka, koje bijase pred cetiri dana ostavio. Prvo mu je bilo, da izvijesti klisku posadu o svom spasenju i da ju ohrabri za dalji odpor, a onda je na sve strane kupio cete za ponovnu borbu. Bio je vec sabrao ponovo 1000 momaka i spremio se na polazak, kad u njegov logor stize kliska po- sada, koja bijase 3L svibnja Turcima predala Klis uz pogodbu, da slobodno podje, kud joj je volja. Namah zatim zapovjedio je mletacki providur Benedikt Moro generalu Lenko- vicu, da se smjesta ukrca u barke i povrati u Senj. S njime odplovili su mnogi podanici mletacki i turski, koji su se bojali osvete. I zaista su sada Turci nemilo haracili u Polji- cama, te progonili bracu i rodjake kliskih branitelja; jos su zesce Mletcani bjesnili protiv hrvatskih svecenika i naroda u Dalmaciji, koji je pri oslobodjenju Klisa sudjelovao. Stoga su opet brojni zitelji mletacke Dalmacije i kliskoga sandzaka prebjegli u okolis grada Senja i u Vinodol, pa tako pomnozali broj Uskoka,koji su odsad sve odlucnije cetovali po kopnu i po moru, da se i Mletcima i Turcima osvete za nedacu pod Klisom. Dok se je borilo za Klis, spremala se je u Hrvatskoj i Slavoniji veca vojska za pro- valu u Bosnu. Vec 8. travnja bijase se u Zagrebu u biskupskom gradu sastao sabor hr- vatsko-slavonski, koji je na zahtjev nadvojvode Ferdinanda odredio obci zemaljski usta- nak za 15. svibnja one godine. Suvise je sabor dozvolio povoz za prevazanje topova i dru- gih ratnih sprava, pa i radnike za utvrdjivanje Petrinje i Hrastovice, koje ce nadzirati ban Ivan Draskovic i kapitan kraljevstva Ivan Keglevic. Jos bi odredjeno pozvati slavonskoga generala Ivana Sigismunda Herbersteina, neka ne dozvoli krajiskim vojnicima uznemiri- vati uboge kmetove, koji su se tada stall vracati na svoje zemlje u Turopolje; jednako bi zakljuceno pismeno se obratiti na petrinjskoga kapitana Danila Frankola, da zabrani svo- jim cetama pocinjati nasilja. Radi ratnih priprava sastao se je hrvatsko-slavonski sabor namah opet 22. svibnja, takodjer u biskupskom gradu u Zagrebu. I opet se je radilo o utvrdjivanju Petrinje, a onda o mostu na Kupi kod Petrinje, koji je nadvojvoda Ferdinand odlucio podici. Stalezi su odredili, da se za dovazanje drvene gradje do Kupe dozvoli od svakih pet dimnjaka po jedno govedo, i to pocev od utorka iza Duhova (4. lipnja) kroz osam dana. Napokon su stalezi dozvolili ratnu dacu, te ju odredili za placu vojnicima, koji ce stajati na braniku Turopolja, Pokupja, Hrastovice i Qora, te ce se u slucaju potrebe pridruziti onoj vojsci, koja bi posla na kakovu ekspediciju. Znacajno je, da je u to vrijeme boravio u Hrvatskoj i Slavoniji i sam nadvojvoda Ferdinand. Papinski nuncij u stajerskom Qradcu, monsignore Porzia, javlja 29. svibnja 1596. kardinalu Cintiju Aldobrandiniju, kako je nadvojvoda potajno i iznenada odputovao iz Grade a, te posao ogledati sva znatnija mjesta na krajini. On boravi sada vec dva- I I NAVALA KRSCANSKA NA KOSTAJNICU 1596. 415 IM- naest dana u tiin predjelima. Dne 3. lipnja pi§e isti nuncij kardinalu, da je nad- vojvoda zato oti§ao u hrvatsko-slavonsku krajinu tako iznenada i skrovito, ier bi mu inaCe trebalo privole od kralja Rudolfa. U pratnji nadvojvode tek je 300 konjanika i neSto malo pje^aka, s kojinia je obaSao i najodaljenlje gradove krajiSke, paCe jedan i dva takova, do kojih se ne moie doprijeti bez sukoba s Turcima. Mladi vojvoda vodi svoju Cetu tako hrabro i srcano, da mu se dive i stari vojnici, zeleci imatl na Celu takova vladara, s kojim bi se mogla zenilja obraniti i povedati. Medjutim nadvojvoda ne bi morao biti vazda na bojnom polju, ved bi mogao kadkada dolaziti, jer je Qradac udaljen od kra- jine tek dva dana. Nuncij imade napo- kon vijesti, da se naskoro sprema po- hod do Kostajnice, pa ako se ova osvoji, da ce onda biti otvoren put do Banja- luke i dalje u nutarnju Bosnu. Nadvojvoda Ferdinand boravio je dakle u drugoj polovici svibnja i pr- vih dana lipnja u Hrvatskoj i Slavoniji ne samo zato, da ogleda krajiske tvr- dinje, nego i da pripravi za provalu u Bosnu. Medjutim 5. lipnja bio se je vec vratio u Gradac, kamo mu stigose tuzni glasi, kako je Klis opet pao u turske ruke, i kako je velik dio Turaka, koji je bio pod recenim gradom, posao prema Petrinji. Nadvojvoda je o torn 5. i 6. lipnja obavijestio slavonskoga generala Ivana Herbersteina, koji mu je 8. lipnja iz Varazdina odgovorio, da dosad nije mogao u Bosnu provaliti i tako Turke od podsade Klisa odvrnuti, jer nije imao topova; ali da ce do 15. lipnja sa svojim krajiskim cetama i sa §tajerskom voj- skom stajati kod Petrinje. Trebalo bi da onamo dodju takodjer dete iz Hrvatske, pa onda vojska iz Kranjske i KoruSke. General Juraj Lenkovic lezao je bole- stan u Mehovu kod Metlike, te je 16. lipnja odanle pisao Ferdinandu, da bi on rado sudjelovao pri pohodu u Bosnu, ali da mora le^ati u krevetu. Cim mu bude tako dobro, da bi mogao jaSiti, smjesta ce podi na put, te se pridruiiti ostaloj vojsci, gdje ju zate5e. Na to je Ferdinand 21. lipnja zapovjedio Lcnkovidu, da po§lie svoje Cete u Petrinju, a sam da podje za njima, Cim se oporavi. Do 5. srpnja bijaSe se kod Petrinje skupilo do 6000 kr§6anskih vojnika. Sam ban Ivan DraSkovid doSao je 3. srpnja sa 3000 Ijudi; ostale bijahu doveli general Herberstein i Krsto ObriCan, zamjenik generala LenkoviCa. Vijesti o provali kr§(ianske vojske u E^osnu djelo- vale su i na turske Vlahe uz rijeku Unu, tako da su odluCili odmetnuti se od Turaka. Ba§ 5. srpnja doSao je u krScanski tabor neki Covjek, koji je generalu Hcrbersteinu predao di- rilsko pismo ovoga sadr^.aja: »0d Has hristijanskih sinov. mi protopopa Radoslav. bi§kup QROBNA PLOCA IVANA ALBERTIJA (t 27. svibnja 1596.) u stolnoj crkvi u Spljetu. 416 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). pounskih krajin i poglavnik i zapovidnik trideset popov i pravitelj hristijanske vire, vaz- inoznomu i vazvelicenomu i plemenitorau i smozitomu i svitloga roda kraljeva plemenu i tanacniku i zapovidniku generalom, biskupoin, banom, kapitanom i vicekapitanom, vojvo- dam, spanoni i desetnikom i svih slovinskih i hrvatskih i prirnorskih krajin i zemalj stajer- skih i korotanskih i svih zapadnih zemalj gospodin gospodinu hercegu (Ferdinandu) pi- semo poklon i iipo pozdravljenije pounska krajin a, vlaski sinovi, najpri biskup l^adoslav, vojvoda Milos, knez Dojcin, knez I^ajak, Bogdan aga, knez Vranes, knez Ma- nojlo, Vujica juzbasa, knez Bogdan, harambasa Drakula, odabase Tomas, Radohna, Ra- doje, 2ivko, Vojin, Slavuj, Novak, beslibasa knez Noval^, knez Radosav Hranisav, knez Vu- jin i svi knezovi pounskih krajin i svi junaci mali i veUki, preporucenije gospodinu hercegu i svim njegovim poglavnikom. Etocujemo, da hoces napridovati na ovu krajinu pounsku. Hodi u dobri cas naprid, a mi cemo cekati, kako vasa milost nam odlucak posaljete i kako Bog da, jere se vasoj milosti voHmo dati i sluziti gospodinu Isukrstu i Marije materi i krizu bozijemu i svim svecem, nego U sluziti poganim Turkom i viri prokletoga Muhameda odpadnika, ki nas popiraju (potiraju) i nasu viru krscenu i tiraju, da mi krscenu krv prolivamo, a mi volimo njih krv prolivati nego li svoje vire krscene. A sadi vasa milost molimo, posaljite nam odlucak, koj cete nam razlog uciniti biskupu, koj H knezovom, koj li agam, odabasam, juzbasam, malim Ijudem; jere, gospo- dine milostivi mi biskup iscemo od vase milosti jedan grad ili dva, takajse dva kneza saki po grad, koj(i) to dugovanje spravljamo. Ne iscemo od vasih punih zemalj, nego od se- damdeset pustih gradov, koji su pusti meju Unu i Kupu, i od njih ne iscemo velikih, nego malih, eda bi Bog dao, da Unu oslobodimo i dalje, jere morete ako hocete s Bogom jedinim i s vasim trudom i nasim. I ako Bog dade, te se mi sasta(ne)mo, hoce Bog viditi, kako cemo ovu krajinu osloboditi s Bogom jedinim i vam pravo i posceno sluziti. Jere gospodine milostivi, ako dojdete, hoce se ova zemlja dati i gradovi zajedno i mi vasoj milosti ne cemo nevire uciniti svrh Boga jedinoga. I vasa mi- lost da ste gospodine zdravo. I tako mudro gospodine cinite, kako bismo mi ne poginuli. I ta list s(h)ranite i od svojih Ijudi i od suzanj, Boga i duse radi.« Na ovo je pismo general Herberstein jos istoga dana, naime »u petak po Ivanjdanu po starom koledaru« (5. srpnja) iz tabora u Petrinji odgovorio recenim »vlaskim sino- vima« pounske krajine. Najprije je pohvalio njihovu odluku, te im obecao sve, sto su tra- zili, pace im obecao kud i kamo vise. Ako nijesu zadovoljni ovim njegovim pismom, on ce izraditi u nadvojvode Ferdinanda drugo sigurno pismo, samo neka ostanu vjerni i stalni u svojoj odluci. Ponovo ih poziva, da se dignu na oruzje za oslobodjenje krscanstva, pa im javlja, da ce i on stici na Unu za pet dana. Medjutim Vlasi nijesu taj put odrzali svoje ri- jeci, jer kad je Herberstein poslije zaista stigao pod Kostajnicu, ne samo da se nijesu njemu pridruziti, vec su bosanskomu beglerbegu predali Herbersteinovo pismo, te poma- gali Turke u borbi protiv krscana. Stoga nije ni Herberstein Vlasima poslao povelju nad- vojvode Ferdinanda, izdanu u stajerskom Gradcu 10. srpnja 1596., kojom ih je nadvojvoda primio u svoju zastitu, te im za vjerne sluzbe njihove obecao gradove i sela, casti i privilegija. Dne 8. srpnja 1596. posli su general Ivan Sigismund Herberstein i ban Ivan Draskovic prema Kostajnici, kamo su radi pomanjkanja teglece marve za prevazanje tezkih to- pova stigli tek 10. srpnja. Turska posada iz tvrdinje Kostajnice (koja se uzdize na otoku, §to ga tvori Una s Unicom) bija§e iza§la u varos na lijevoj obali rijeke, pa se je ondje utaborila sa sjeverne strane na brdu Djedu, prikupivsi oko sebe brojne Vlahe iz pounske krajine. Ali vec prednja ceta krscanska natjerala je Turke i Vlahe u bijeg, na sto se je po- sada opet sklonila u tvrdinju. Krscanska je vojska sada posjela brdo Djed, pa je odanle kroz dva dana iz topova pucala na tvrdinju. Medjutim bija§e i bosanski beglerbeg Apardi- pa§a docuo za odlazak krscanske vojske, pa je iz Banjaluke pohitao u pomoc Kostajnici, povedavSi sa sobom ono neSto vojske, koju je uza se imao. Kad se je Apardipasa na desnom BORBE OKO KOSTAJNICE 1596. 417 brijegu Une pokazao, preSli su i krScani 12. srpnja na iednom plitkom mjestu preko rijeke (najprije konjanici pod Ivanom Vojkovi^em i Krstom MrnjavCicem, a onda pjeSadija), pa se je zametnula krvava bitka, koja se je nakon kratkoga vremena svrSiia porazom Turaka i Vlaha. Neprijateiji biSe razasuti i nagnuli su bjezati na sve strane: jedni su pobjegli u tvr- dinju, drugi u gore i sume. Progoneci kr§<^ni zasli su predaleko u §ume, pa su tako neki pri torn i stradali, kao Ivan KlobuCi(i, Vladislav BukovaCki mladji i GaSpar Krifanic. Turaka i Vlaha poglnulo je 400; suvi§e su krScani oteli tri topa i osam turskih zastava. General je Herberstein jos istoga dana obavijestio pismom nadvojvodu Ferdinanda o kr§<^anskoj pobjedi, kao i o torn, kako je neka susjedna mjesta, varoSi i spahijske dvore obratio u prah i pepeo, i kako se ni sama Kostajnica nece moci vi§e dugo odr^ati. SuzbivSi ApardipaSu dao je Herberstein namah sutradan (13. srpnja) sagraditi na Uni most od ladja i camaca, koje bi- jaSe sobom doveo na kolima, pa je onda vojska prevezla tezke topove za podsjcdanjc i na desnu obalu ri- jeke. Sada se je kroz tri dana pucalo na grad, ali bez velike koristi, na sto je Herberstein odlucio, da digne pod- sadu i da se vrati pod Petrinju. Pravi uzrok uzmaku nije poznat. Jedni jav- Ijaju, da je ApardipaSa bio skupio dva put toliku vojsku kao prvi put, pa da sc je ponovo spremao tvrdinji u po- moc, pacJe da se je i 500 janjicara po- tajno u Kostajnicu uvuklo; drugi opet pi§u, da se je Herberstein preplasio velike vojske turske, koju je iz dol- njo-dunavskih krajeva vodio u Bosnu vezir ili serdar Ahmet Hafis pa§a, i za koju se bijase proculo, da je vec iz turske Slavonije previa kod Svi- njara u Bosnu. Herberstein, Lenkovic (koji bi- jaSe naknadno doSao na vojsku) i ban Draskovic bill su vec 16. srpnja kod Petrinje. U pismu iz Petrinje od 16. srpnja bijedi Lenkovic Vlahe kao po- glavite krivce svoj nedadi pod Kostaj- nicom; jednako Cini to i Herberstein u pismu na nadvojvodu Ferdinanda od 17. srpnja, izticuci, da se Vlasi, koji su sc iznevjerili i kod Klisa i kod Kostajnice, jedino oStricom maia i silom mogu pokoriti. Herberstein prcd- Ia2e jo§, da se svaki dalji pohod u Bosnu napusti, da se Cete iz opustoSenoga Turopolja u svoje kapitanije povrate, pa da svaki general stoji na braniku svoje krajine. Nadvojvoda je pismom od 23. srpnja odobrio predloge generalove s tom primjetbom, da topniCtvo drii na okupu bar jo§ detrnaest dana, i da ga za to vrijeme smjcsti u Zagrebu i okolici njegovoj. Glasi, da serdar Ahmed HafispaSa vodi iz Vidina vojsku u Bosnu u pomo<i Kostaj- nici, bill su istiniti, samo nije stojalo, da je on u polovici srpnja preSao ved Savu kod Svi- njara. (^n ir lada bio tek u Beogradu. BijaSe ga poslao sam sultan Muhamed III., da utjera u strah prevrtijive Vlahe u bosanskom vilaletu, i da kazni gcneralc kralja Rudolfa, Sto su se usudili poduzeti pohod na KHs i Kostajnicu. U isto vrijeme imenovan hi mjesto Apardi- K 1 a I e, Hrv. povj. III. (5.) 21 peCat nadvojvode matue na pismu, izdanom u Po?,unu 9. ozujka 1595. na kapitane u varoSi Gradcu kod Zagreba. ArkiT JugosUrenske akademije. 418 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). pase novi beglerbeg za Bosnu, po imenu Hodaverdipasa. Tijekom kolovoza spremao se je Ahmet Hafis pasa zajedno s Hodaverdijem i begom Ibrahimom u Kostajnici za navalu na -Petrinju.* Skupio je nekih 20.000 do 30.000 vojske, zatim brojne ratne sprave i topove, kojima ce Petrinju podsjedati, ako se dobre volje ne predade. U Petrinji zapovijedao je jo§ uvijek kapitan Danilo Frankol, imajuci uza se tek nekih 250 do 300 momaka. Istom onda, kad se je vec znalo, da turska vojska dolazi pod Petrinju, poslao je ban Ivan Draskovic tvrdinji u pomoc 100 hrvatskih haramija pod hrvatskim plemicima Jurjem Brestovskim i zastavnikom Mihajlom Ivancicem. Malena ta posada zavjerila se je, da ce radije sva do jednoga izginuti i slavno umrijeti, nego Turcima tvrdinju predati. (Eia boni socii masculo pectore nunc est opus, quando extremam fati nostri videmus imminere horam, et ideo ante- quam aut turpiter occumbamus,. aut certe in immanissimam abducamur servitutem, pugne- mus fortiter imprimis pro fide Christiana, pro religione catholica, pro aris, pro focis, pro coniugibus, liberis, charissimisque pignoribus, pro solute denique atque conservatione pa- triae dulcissirnae; nam nulla iam superest nobis futura via, praeter dextras et virtutem; victi nuUam speremus salutem.«). Podsada Petrinje po Turcima zapocela je 10. rujna 1596. Ahmed Hafis bijase se zakleo, da ne ce izpred Petrinje otici, dok je ne osvoji. I zaista je posada u tvrdinji samo uz najveci napor mogia suzbijati ogromnu silu tursku, koja ju bijase sa sviju strana opa- sala. Medjutim je ban Ivan Draskovic podigao zemaljski ustanak i pohitao prema Kupi; podjedno je pozvao i oba krajiska generala Herbersteina i Lenkovica u pomoc. Ali Ahmet Hafis nastojao je zaprijeciti Lenkovica, da dodje pred Petrinju. Dne 16. rujna znalo se je vec u Gradcu za veliku opasnost, koja prijeti citavoj Hrvatskoj i Slavoniji, jer je serdar naumio s vecim dijelom vojske udariti na Karlovac, dok bi bosanski beglerbeg ostao i dalje pod Petrinjom. Uza sve to dosao je ipak Lenkovic Petrinji u pomoc. Krscanska vojska, koja se je u polovici rujna sabrala na lijevoj obali Kupe oko Bresta, brojila je 5000 — 6000 momaka. Izprva su vojvode snovali, kako bi kod Bresta presli Kupu i ravno udariU na Turke, koji se biiahu smjestili izmedju Petrinje i Kupe; no buduci da su se uvjerili, da bi to bilo presmiono i opasno, zasnovali su drugu osnovu. Oni ce od Bresta preko Odre uzmaknuti na iztok sve do Siska, te ondje tekar preci preko Kupe, pa onda ravno pohitati prema Petrinji i zametnuti s Turcima boj na otvorenom polju. Ali da se posada u Petrinji videci, kako krscanska vojska izpred Bresta uzmice, ne bi prepala i mislila, da krscani sasvim odilaze, povjereno bi kapitanu Martinu Senjaninu uz nagradu od 100 dukata, da se kroz turski tabor u Petrinju prosulja i posadi priobci osnovu krscanskih vojvoda. Kad je kapitan Martin srecno usao u Petrinju, dao je Frankol prema dogovoru izpaliti veliki top u znak, da je Martin izvrsio svoju zadacu. U jutro 19. rujna stall su Draskovic, Herberstein i Lenkovic sa svojim cetama ostav- Ijati tabor u Brestu, te u najboljem redu po osnovi uzmicati na sjeveroiztok. Turci onkraj Kupe razabrali su to smjesta, te su se poveselili, da se je krscanska vojska prepala nji- hove sile i nagnula u bijeg. Hodaverdipasa sa 6000 Turaka preplivao je Kupu i posao je za krscanima u potjeru, rugajuci se njima i izazivajuci ih na boj. Ali u zgodan cas okrenuli su kr§(5anski vojvode svoju vojsku natrag, te su svom snagom udarili na progonece ih Turke. Iza kratkog i zestokog boja natjerali su ih u bijeg i zatjerali u Kupu, kako pred tri godine Hasanpa§u Predojevica. Bitka svr§ila se je porazom Turaka, kojih je u boju i u rijeci do 3000 poginulo. * Da je ban Ivan Draskovic pomno pratio njegove prlpravc, razabira se po njeffovom hrvat- Skom pismu, sto ga je 7. kolovoza iz KlenoVnika pisao Varazdincima: ». . . Neka znate V. M., da jesu ovde neke taraske (mall topovi), koje bi potrebno dolika rta krajinu v Berku§evinu zavesti. Zato poSaljite taki simo jcdna jaka kola s dobrorti osmeiom zivinom, koje recene taraske i nesto malo praha dolika na imenovano mesto zavezu. V torn inoga pod nijeden put nemojte vSiniti. I Bog vas Zdravo drzi.« KRSCANSKA POBJEDA KOD PETRINJE 19. i 20. RUJNA 1596. 419 Poraz HodaverdipaSe dojmio se je silno serdara Ahmet Hafis pa§e i Turaka u ta- boru pred Petrinjom. Da i njega ne stigne jednaka sudbina, odluCio je serdar podsadu dici i smjesta otici izpred Petrinje. Jo§ u noci od 19. na 20. rujna odpremio je te^ke topove i prtljagu s vecim dijelom vojske prema Kostajnici; on sam ostao je u taboru sa 8000 konja- nika i ne§to janjicara, da zastiti uzmak ostale vojske, pa ce sutradan za njom po(ii. Za vecu siguriiost sklonio se je u zasjedu, da kr§(iane zaskoci, ako hi htjeli njegovu vojsku progoniti. Krscanska je vojska medjutim nakon pobjede uzmakla k Sisku, gdje se je utaborila I prenocila. Sutradan 20. rujna, presla je preko mosta, sto ga bija§e ban Ivan Dra§kovi(^ dao od splavi sastaviti. pa je onda §umom uz desni brijeg Kupe napredovala prema Petrinji. CJt. . - ~. . ,A»»i* Dt«.»^ja3aK,vNC Pi.rKiwA iw cuABATgN AV€_HwiEE5j>iE cmrrr>cw'i HXf^EM.fJio tfs^^-** PODSADA PETRINJE I OBRANA NJEZINA 20. RUJNA 1596. Po bakrorezu Ivana Sibmachera u djelu Ortelijevu (Chronologia 1603.). A. Tvrdjava Petrinja — B. Turski tabor — C Turski Sanac — D. Rijeka Petrinjdica. — E. Straiar- nice — F. Bijeg Turaka — G. Lenkovicevi konjanici — H. Herbersteinove Cete — I. Cete bana Ivana Dra^koviCa — K. Krscanski tabor — L. Put u Sisak — M. Sudar Turaka s prednjom Cetom krSiian- skom — N. Ostale kr§(Sanske 6ete — O. Petrinjska §uma. Kod DrenCine sukobila se je s turskim predstra^ama, koje su serdaru navijestile dolazak krSdanske vojske. I tako je na ravnici izmedju DrenCine i Petrinje do$lo dodrugebitke izmedju krSdanske I turske vojske. Kad je to vidjela posada u Petrinji, iza§la je i ona iz tvrdinje i oborila se na Turke. Pritisnuti tako s dvije strane nijesu Turci mogli dugo Izdr- 2ati. Prvi je poCeo bje?-ati sam serdar, za njim HodaverdipaSa, a onda ostali Turci. Bitka svrSila se je podpunom pobjedom kr§(*ana, kojl su zarobili ostatak turskoga tabora. kao dva velika topa, koje nijesu Turci mogli proSle nodi odvudi (na jednom je bilo arapskim slo- vima zapisano ime Fcrhatbega Sokolovi(5a), zatim vi§e zastava, medju njima i zelenu za- stavu Muhamedovu (vexilhim viride Machometi sacrum, aureis literis depictum). Dobitnici su samo pol milje daleko progonili bkie&e Turke, jer su se bojali zasjede; zato je i serdar 27* 420 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). poslije govorio: »Krscani znadu pobijediti, ali ne umiju pobjedom se okoristiti« (Christianos quidem vincere scire, victoria autem uti nescire). Obranom Petrinje i dvostrukom pobjedom krscanskom 19. i 20. rujna 1596. minula je konaciio svaKa opasnost s bosanske strane za ostatKe kraljevstva hrvatskoga, kao i za susjedne austrijske zernije (Kranjsku, Korusku i Stajersku). Petrinja, koja je od svoga osnutka bna Kroz tri godine uporistem turskim za podjarmljenje citave preostale Hrvatske 1 blavonije (,oiim bosznensium latronum aomicilium et praedonum tutissimum asylum), po- stala je sada uz Kariovac i Senj najtvrdji braniK njihov i izlaziste za preotimanje izgublje- nili oblasti i graaova. kaaost radi posljednjih pobjeda bila je u Hrvatskoj velika. Ocituje se to veseije i pouzdanje u bolja vremena namah na prvom saboru, koji se je nekoliko dana iza dvostruKe pobjede co. rujna sastao u Zagiebu. Stalezi i redovi spominju, kako je turski car odlucio, da osvoji tvrdinju Petrinju, od koje zavisi obstanak kraljevstva (in qua huius regni permansio consistit), i kako je poslao serdarpasu s jos dvije pase, s vrlo jakom voj- skom i topovima, da ju biju; i da nije po veliKoj Bozjoj milosti Turcin suzbit, propalo bi ovo kraljevstvo (actum de hoc regno fuisset). Treba stoga oslobodjenu Petrinju utvrditi i popraviti; pa se stoga do 10. listopada od svakoga dimnjaka odredjuje po jedan radnik, a do 10. studenoga od dimnjaka po dva radnika, koji ce svaki put kroz petnaest dana rabotati. Sabor odredjuje nadalje i druge stvari, poglavito za osiguranje Petrinje i pokupskih kra- jeva. Napokon se stalezi s priznanjem sjecaju i junackih branitelja Petrinje. Izrijekom spo- minju vojvodu Jurja Brestovskoga i zastavnika Mihajla Ivancica, koji su u odlucnom casu, kad je vec i kapitan Danilo Frankol kolebao i tvrdinju Turcima predati htjeo, svo- jom odlucnoscu i uztrajnoscu posadu hrabrili i od predaje odvratili. Stalezi zakljucuju, da se oba junaka posebnom molbom preporuce kralju Rudolfu »radi njihovih slavnih cina i ju- nackih djela« (ob praeclara ipsorum facinora et fortia facta), a podjedno doznacuju iz ze- maijske blagajne nagradu od sto rajnskih forinti njima i jos drugoj dvadeset i osmorici ju- naka, koji su se s njima u Petrinji borili. Nije proslo ni dva mjeseca, sastao se je 7. stu- denoga opet sabor u Zagrebu. Tu bi najprije citano kraljevsko pismo, kojim bi barun Ivan Draskovic, koji je po smrti biskupa Stankovackoga ostao bez druga, imenovan i pro- glasen za jedinoga i podpunoga bana (pro integro bano), na sto bi od staleza za takva i priznat. Nadalje je ban mjesto Stjepana Berislavica, koji se je na svojoj casti zahvalio, imenovao banovcem dosadanjega viceprotonotara Qaspara Petricevica. Jednako je kapita- nom kraljevstva mjesto Ivana Keglevica imenovan Qregorije Pethew de Qerse. Znacajna je posljednja odredba staleza, da ban mora neke clanke ovoga sabora kao i predjasnjega po starom obicaju poslati kralju na potvrdu (Postremo, cum in omnibus regnis, ac etiam in hoc regno iste usus antea fuerit, ut non tantum disturbiorum temporibus, sed et foelicis- simis statuta et constitutiones regnicolarum a sua maiestate confirmarentur; necessarium videatur statibus, ut a domino bano praeteritae congregationis et praesentis, sub uno dato exoediti. ad confirmandum suae maiestati, cum declaratione articulorum de exactionibus restantiarum, ac non praestitorum laboratorum Posoniensium, exindeque pro tripla occu- patorum bonorum reoccupantium poena, articuli mittantur). Dok se je ratovanje u Hrvatskoj i na balkanskom poluotoku god. 1596. svrsilo sjaj- nim pobjedama krscanskim kod Petrinje, zadesili su kralja Rudolfa na glavnom bojistu u Ugarskoj tezki gubitci. Zacetnik citavoga rata, veHki vezir Sinanpasa, bijase 3. travnja 1596. umro, na sto je prvim vezirom postao Ibrahim pasa, surjak sultana Muhameda III. Ni on nije mogao pregorjeti nedacu tursku u proslogodisnjoj vojni, pa je stoga bodrio sul- tarra, da sam stane na celo vojske, koja ce oprati sramotu minule godine. Buduci da su to i janjicari odlucno zahtijevali, rijesio se je napokon sultan, da glavom vodi svoju vojsku na U^arsku. Foradi toga se je i oteglo vojevanje ove godine. No ni s krscanske strane nije se zurilo. Kralj Rudolf bijase doduse za rat u Ugarskoj imenovao vrhovnim vojvodom brata MaksimiHjana i dodijelio mu za feldmarsala Adolfa Schwarzenberga; aU vojne pripremc i skupljanje vojske napredovalo je tako slabo, da je samo ratovanje zapocelo KRSCANSKI PORAZ KOD KERESTESA 1596. 421 I ^^*f tek u Ijetu. Nadvojvoda je najprije zauzeo Vac, koji bijaliu Turci sami ostavili, a onda ie 15. kolovoza doSao sa 36.00() momaka pod Hat van, kojim je 3. rujna i zavladao. Medjutiin Mjase i turska vojska pod sultanom Muhamedom III. i velikim vezirom Ibrahimom dopria do Segedina. No nadvojvoda nije se usudio na nju udariti, ve6 je uzmaknuo pod zidine Ostrogona, poslavSi Teuffenbacha, koji ga je dosad pomagao, u gornju Ugarsku. Dne 21. rujna stife turska vojska, brojeci oko 130.000 momaka, pod znamenitu tvrdju J c g a r, koju je branio hrabri Pavao Nvary sa 400(J momaka (Valona, Nijemaca, Ceha I Magjara). Posada se je izprva juna^ki branila i sve turske jurise odbijala; all kad je ved polovica branitelja izginula, a pomo6i ni odkuda nije bilo, pobuniSe se preostali vojnici, narocito Valoni i Nijemci, pa utanacise s Turcima, da de izdati njima tvrdju i svoje zapovjednike uz uvjet, da slo- bodno otidju. No kad su buntovni voj- nici 13. listopada zaista tvrdju predaii, dade sultan Valonc i Nijemce posjeci, a Magjare zarobiti. Sama tvrdja postade poslije glavnim sijelom novoga vilajeta turskoga, koji je obuhvatao vi§e sand- 2aka (hatvanski, filec^ki, solnocki i se- gedinski). Dok je trajala podsada Jegra, skupljao je nadvojvoda Maksimilijan sa sviju strana vojsku, da podje tvrdji u pomoc. Tako mu dovede preko Debre- cina i Tokaja nesto ceta erdeljski voj- voda Sigismund Batori, onda mu se pri- druzise Teuffenbach i Palfi sa svojim odjelima. Citava vojska krscanska bro- jila je nekili 50.000 inomaka sa 100 to- pova. Buduci da je Jegar u to vec pao, utaborio se je nadvojvoda 22. listopada izto^no od te tvrdje u ravnici kod K e- r e s t e s a (Mezo-Keresztes) kod mo- 6vara> koje ondje tvori potok Cince. Tu je doSlo 23., 24. i 26. listopada do vise bojeva. Prvi dan (23.) suzbili su krScani janjiCare i Tatare pod Dzafer pasom, koje bijaSe sultan unapred poslao, te su im oduzeli topove. Kad je 24. listopada stigao sam sultan s citavom vojskom i poslao nekoliko tisuda Ijudi preko mo- Cvara pred krScanski tabor, bi§e i ti suzbijeni. Dne 25. bilo je samo manjih okr§aja i pucnjave iz topova. Sutradan, 26. listopada, stajale su obje vojske u bojnom redu, te je 6000 spahija i 4000 Tatara udarilo na kr§6anski tabor, ali i ovi bi§e suzbiti te izgubiSe preko Cetrdeset topova. Po zahtjcvu erdeljskoga voj- vode i kapitana Palfija dozvolio je na to nadvojvoda, da kr§canskc cete predju preko potoka i podju u potjeru za suzbitim Turcima. I zaista su slavodobitni krSiJani prodrli do turskoga tabora, §to je Turke tako prestravilo, da su nagnuli u bijcg, povukavSi sa sobom i sultana. Ali sada prestale su kr§(fanske Cete daljc goniti neprijateija, vet su sc razasulc po turskom taboru, te po^cli robiti i grabiti. Jedna tcta do§la je i do sultanova dadora, gdjo no bijahii zaostali janjidari, koji su sasuli vatru iz puSaka i topova na ulazcde krSdane, tako da su JURAJ LENKOVIC, general hrvatske krajine (t 1601.). Iz djela •Annales Kerdinandei«, koje je sastavio Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.). 422 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). ovi u najvecem neredu uzmakli. U isti cas banuo je odnekle i vezir Cicala s turskim i ta- tarskim konjanicima, te se je oborio na krscanske cete. Ove se presenetise i nagnuse u diviji bijeg preko potoka. Stoga se prepadose i one krscanske cete, koje bijahu u logoru zaostale, pa se i one razprsise na sve strane, ostavise sve svoje i Turcima otete topove, brojna kola, barut i drugo Tatarima za plijen. Tako se bojevi kod Kerestesa, u kojima je pobjeda naginjala krscanima, svrsise porazom njihovim. No i Turaka bijase toliko poginulo ili se razbjeglo, da se o daljem ratovanju one godine nije ni spominjalo. K tomu bila je i zima na domaku, pa se je ostatak turske vojske kuci povratio. Iza godine 1596. obuzela je ne sanio krscane, nego i Turke neka klonulost i sumor- nost, tako da se je slijedecih triju godina u Ugarskoj ratovalo tek od nuzde, budi da se odrzi osvojeno, budi da se povrati izgubljeno. Krscansku su vojsku vodili Juraj Basta i onda Adolf Schwarzenberg, a tursku vezir Saturdzi pasa, i kad je taj radi nedace izgubio glavu, sam veliki vezir Ibrahimpasa .Qodine 1597. u rujnu podsjela je krscanska vojska Q j u r, da ga opet predobije za kralja Rudolfa; ali radi nepovoljnoga podneblja (od 8000 mo- maka, koje bijase papa poslao, ostalo je samo 2000) i dolazka Saturdzi pase morala je napokon 3. listopada od dalje podsade odustati i uzmaknuti do Komorana. Tek slijedece godine 1598. dne 29. ozujka poslo je Schwarzenbergu i Palfiju za rukom, te su iznenada po noci nahrupili na Qjur i sre6no ga Turcima oduzeli. Tom su se zgodom krscanski vojvode posluzili petardama, kojima su razvalili gradska vrata. Ova preotma Gjura podigla je na novo srcanost krscana, a kralj je sjajno nagradio oba vojvode. Schwarzenbeg postao je vitezom, drzavnim grofom i dobio nagradu od 400.000 forinti; Palfi opet imenovan bi na- sljednim zupanom pozunskim. Ohrabreni uspjehom kod Qjura posli su Schwarzenberg, Palfi i Nadazdi na pocetku listopada i pod sam Budim, da ga osvoje. Iza nekoliko dana zauzeli su dolnju varo§ i oteli do 40 topova; ali gornjemu gradu nijesu mogli nauditi, jer su Turci sve jurise njihove hrabro odbijali. I tako su morali prvih dana studenoga podsadu dignuti. Da bi krscansku vojsku od podsade Budima odvratio, bijase Saturdzi pasa udario na Veliki Varadin, ali nije bio srecne ruke, jer su ga hrabri branitelji (Melkior von R6- dern i Pavao Nyary) junacki suzbijali, tako da je i on 3. studenoga morao napustiti pod- sadu, te se s janjiCarima, koji se bijahu pobunili, povratiti u Beograd. Hrabri i poduzetni Schwarzenberg pokusao je i slijedece godine 1599., da neocekivanom navalom i s pomocu petarda oblada Budimom (16. i 17. travnja) i Stolnim Biogradom (9. svibnja), ali mu nije- dan podhvat nije posao za rukom. Dok je Schwarzenberg ovako napadao turske tvrdjave, Palfi je na celu ugarskih hajduka cetovao u srednjem Podunavlju, zaustavljao na Dunavu i otimao turske ladje, krcate hranom i ratnom zairom, pace je u srpnju spalio i most na Dravi kod Osijeka. Ba§ to Cetovanje Palfijevo bilo je uzrokom, da je veliki vezir Ibrahimpasa mogao tek 18. rujna doprijeti do Budima. Zada6a mu je bila, da osvoji Ostrogon. Ali Schwarzenberg utaborio se je s vojskom svojom pred tim gradom, pa tako nije vezir ni pokusao, da izvede svoju namjeru. Nasuprot je sam Ibrahimpa§a predlozio, da se stane ugovarati o miru. I kralj Rudolf jedva je docekao tu ponudu, pa je povjerio ostro- gonskomu nadbiskupu i ugarskomu namjestniku Ivanu Kutassyju, kapitanu Nikoli Palfiju, Melkioru Rodernu i Bartolu Petzu, da zapocnu dogovore. Ali ti dogovori, koji su se vodili mjeseca listopada, nijesu imali uspjeha, jer nijedna stranka nije htjela vratiti, §to je dosad osvojila, vec je trazila izgubljeno. Tako su kraljevi povjerenici zahtijevali, da Turci povrate Jegar i Hatvan, a Turci opet, da im se ustupi Ostrogon, paCe i sam Qjur. Dok su dogova- ranja trajala, povjerio je veliki vezir tatarskomu kanu, da Cetuje po gornjoj Ugarsko! sve do TrenCina; ali kad se je uvjerio, da tim ne 6e kr§6ane zastraSiti, vratio se je mjeseca studenoga u Beograd, gdje je svoju vojsku razpustio. Dok se je kroz trogodiSte (1597. — 1599.) na glavnom bojiStu u Ugarskoj ratovalo bez zamaSnog uspjeha, hrvatsko je kraljevstvo bilo poStedjeno od vedih turskih provala, pa se je moglo lagano oporavljati od posljednjih udaraca. Na saborima, koji su se u to vrijeme tri do Cetiri puta kroz godinu sastajali, odaju stale2i neko samopouzdanje i nadu u bolje KUQA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI (1599. i 1600.). 423 dane, pa stvaraju zakljucke, kojima hoce da zacijele rane zadate proSlih godina nesrecnoj domovini. Tako po predlogu nadvojvode Ferdinanda rado pristaju na to, da se kod Pe- trinje uz obstoje^u vec tvrdjavu podigne jo§ druga nova, i to na lijevoj obali rijeke Kupe (tako zvani Husarski grad ili Huszarvar), te na saboru 18. do 20. svibnja 1597. do- zvoljavaju i radnike za gradnju te nove tvrdjave, koja bi iste godine dogotovljena. Na istom saboru odredjuju, da se za osiguranje Ivanica obnovi davno razvaljena i dosad zapu- Stena C a z m a ili ZaCesam, nadalje da se poprave izgorjeli Krif evci, Qjurgjevac i jos neki gradovi na slavonskoj krajinl. Na saboru od 26. travnja 1599. opet po 2el]i Ferdinandovoi odredjuju radnike za obnovu grada Qumnika (Qounocz) ili Bosiljeva na zemljistu ivanicke kapitanije. Nadalje traze polaksice za slobodne gradove Zagreb, Vara^din. Krizevce i Ko- privnicu, koji su za netom minulih turskih provala silne State pretrpili. Osobito pak na- stoje stalezi. da se opustjeli krajevi napuce, a naro^ito da se razbjeglim se kmetovima omogu(^i povratak i obstanak u domovini. Na saboru u sijecnju 1598. ustanovljuje se, da se kmetovi slobodno smiju vracati na svoja seli§ta i da se postupa protiv onih, koji bi ih pri torn prijecili; sabor opet, koji se je sastao 1. veljace 1599. u Krapini, daje naputak svojim poslanicima za ugarski sabor, neka porade, da nadvojvoda Ferdinand silom povrati sve kmetove, koji potajno bje2e u Stajersku. AH mjesto turske sile sna- laze hrvatsko kraljevstvo u to vrijeme neke druge nevolje. Tako god. 1599. i 1600. bjesni u zemlji nemila k u g a (pestis), pa hara po narodu, koji je iza Turaka zaostao. Na saboru 21. listopada 1599. spo- minje se, kako je mnogo kmetskih kuca ostalo pusto, odkad je kuga stala harati. Na istom saboru tuze PODPIS NADVOJVODE MAKSIMILIJANA se stalezi, kako mnogo duhovnika na pismu od 21. ozujka 1598., upravljenom 1 svjetovnjaka prije reda od tezkih na propaiatina Nikolu Isthvanffija. boleSti Umire SamO ZatO, StO ne- Arkiv jugosUvenske akademUe. maju Ijecnika; stoga povjerava sabor zagreba5komu kaptolu, da vria covjeka i vjeSta Ijei^nika Za- jedno s Ijekarnikom §to prije moguce pozove. Novi 6e IjeCnik na kaptolu stanovati, a primat te od stale^a godi§nju pladu po 100 ugarskih forinti. Na saboru u Krapini 13. lipnja 1600. iztiCu stalezi, kako ved od dugog vremena (a longo tempore) kuga u varoSi Qradcu kod Zagreba i u drugim raznim mjestima hara, a da se dalje ne §iri, naredjuju, da nitko ne smije s trgovinom iz oku2enih mjesta izlaziti, niti iz neoku^enih u oku2ena dolaziti, jer inaCe bit de liSen svega imanja svoga. Jo§ 16. studenoga 1600. bjesni kuga u ZagreBu, tako da se sabor sastaje u Sv. Kri2u Zadretju, te zakljuduje, da se u ta poSastna vre- mena (in istisque contagiosis temporibus) 2upanijski sudovi mjesto u kraljevskim varo§ima mogu obdrj^avati I na drugim mjestima. Druga nevoija, koja bije hrvatsko kraljevstvo, sastoji se u torn, §to i kralj Rudolf i nadvojvode Matija i Ferdinand kuSaju, da ukinu ili bar okrnje stara prava i privilegija njegova. Aii i stale2i budno paze, da im to ne podje za rukom. Qodine 1598. zatra2io je nadvojvoda Mattja, da svi redovni sudci kraljevstva plate za onu godinu ratnu dadu od svojih posjedovanja; ali bndudi da se je to kosilo sa zakonom, polo2i§e banovac, viceproto- notar, svi pod^upani i plemidki sudci svoje Cast! i vratiSe slu2bene peCate; tek na saboru u gradu Krapini 26. kolovoza jedva ih je ban Ivan DraSkovid zajedno s veiikai>ima mogao skloniti, da opet prihvate svoje Casti, ali im je morao obedati, da 6c u kraija izmoliti, da ih odrii »u staroj slobodi i obidaju* (in antiqua libertatc et consuetudine). Qodine 1599. tra2e 424 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). opet kralj Rudolf i nadvojvoda Matija, da zemaljski ustanak hrvatsko-slavonski (naime svi duhovni i svjetovni stalezi) podje ratovati u Ugarsku; sabor u Zagrebu 21. listopada ne usudjuje se izravno oprijeti tome zahtjevu, vece se izvinjuje tako, da ne mogu zemlje svoje ostaviti, jer se Turci »radi spaljene Pozege« (pro combusta civitate Posegha) spremaju udariti na Slavoniju. Ba§ ti neopravdani zahtjevi cine, da se banovci i zemaljski kapitani cesto mijenjaju; pace na saboru, obdrzavanom u Varazdinu 1. veljace 1600., natuca se i o tom, da bi se i sam ban Ivan Draskovid mogao zahvaliti, pa se tim povodom u naputku poklisarima za ugarski sabor u Pozunu nalaze, da u slucaju, ako bi se to obistinilo, po- rade, da se smjesta imenuje novi ban. Znacajno je, da se je na saboru culo i o tom, da 6e na sabor u Pozun nakon dugog vremena opet jednom doci poklisari Erdelja; za taj slucaj nalaze se nuncijima, da Erdeljcima niposto ne ustupe prvoga mjesta ni glasa, jer to pri- stoji kraljevstvu hrvatskomu (Similiter etiam si Transsylvaniae nuntii in eadem dieta in medio regnicolarum comparuerint, cum primum locum et vocem regnum istud semper in regni Hungariae publico conventu habuit, minime locum aut vocem Transsylvanis cedant). Napokon pozivaju stalezi svoje poklisare, da i pred ugarskim stalezima, kao i pred nadvoj- vodom Matijom izloze, kako su kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija vazda u dobru i zlu stajale vjerno uz Ugarsku, te radi toga i stradale, pa da bi stoga njegovo veliCanstvo udostojalo i ovim kralj evinama medje njihove raz- siriti i umnozati nacinom kao u Ugarskoj(ut eisdem quoque regnis sacra- tissima sua maiestas providens fines eorum eo quo in Hungaria quoque modo ampliare et dilatare dignaretur). Treca i najve6a nevolja, od koje strada hrvatsko kraljevstvo, jesu strane cete u zemlji Zajedno s njihovim kapitanima i generalima. Nema sabora u to doba, na kojem ne bi bilo tuzbe na krajisku vojsku i njezine zapovjednike. Najzesce su tuzbe na slavonskoga generala Ivana Sigismunda Herbersteina, na njegove kapitane u Krizevcima, kao i na nje- macke vojnike u Varazdinu i Ludbregu. Spominju se takodjer nasilja petrinjske posade. dok se na Lenkovica nitko ne tuzi. Tuzbe na Herbersteina ucestale su io§ vi§e, kad je u slavonskoj krajini na zemlji§tima zagrebackoga biskupa, slavonskih velika§a i plemida stao naseljivati Vlahe iz turske Slavonije. Ve6 bi spomenuto, kako su Vlasi sandzaka pakraCko-cerniCkoga i poze^koga bill gotovi, da prijedju na kr§6ansku stranu, pace kako su pojedinci zaista i prelazili. Medju tima uskocima ili prebjezima iztiCe se osobito Ivan Pejasinovid sa svojom bracom i dru- govima, kojima su sudac i purgari slobodnoga gornjega varoSa Kri2eva5koga otvorenim li- stom od 29. rujna 1596. dozvolili, da se nastane na varo^koj zemlji pod pogodbu, »da varo§i vsemi podanki, kako su se obedali, da budu p o k o r n i«. Ali u vedim hrpama nijesu se Vlasi ipak usudili seliti, jer su Turci, osobito nakon dogadjaja pod KHsom i Ko- stajnicom, strogo na njih pazili, te svaki pokret medju njima guSili. Stoga su krajiSki gene- ral! i njihovi kapitani nakon sredne obrane Petrinje stall provaljivati u tursku Slavoniju, da turske sandzake i begove zastraSe, a krSdane da ohrabre. Prvu takovu provalu poduzeo je general Juraj Lenkovi6 jo§ god. 1596. malo nakon pobjede krscanske kod Petrinje. Oko 6. studenoga haraCio je on u po2ezkom sand^aku, gdje je oko 12. studenoga spalio Vocin i do 200 turskih sela. Ve<5 ta provala, kao i bez- uspjesni pohod serdara Ahmet Hafis pase prema Petrinji i uzmak njegov u Bosnu djelovali su povoljno na kr§cane u citavom bosanskom paSaluku. Na poCetku godine 1597. podigli su se Srbi u juznim krajevima Hercegovine, a vodja im je bio nikSidki vojvoda Qrdan; ali nakon poraza na Qackom polju izmirio se Je opet Qrdan s turskim pa§om Ahmet Hadu- mom. Srecniji i uspjeSniji bili su ustanci u turskoj Slavoniji, potaknuti provalama generala i kapitana slavonske krajine. Tako krizevaCki kapitan Qregorije Laibacher 16. lipnja 1597. javlja iz Krizevaca, kako je sa svojim krajiSkim Cetama nedavno Cetovao u turskoj Slavo- niji, gdje je spalio neka sela izmedju Virovitice i Orahovice (Cepidlak, Drabnikh, Kusonje), SEOBA VLAHA QOD. 1597.— 1600. 425 koja su dosad bila branik sand2aka pakraCko-cerniCkoga i po2ezkoga. Tom je prigodom oteo do 1000 komada goveda, od kojih je morao pustiti jednu trecinu, jer ih radi loSih pii- tova nije brzo odpremiti mogao. Jedan dio Vlaha, koji su prebivali u tima selima, pridru- 2io se je njegovoj Seti, povedavSi sa sobom 100 goveda i 400 komada drobnoga blaga. Bilo je u sve 117 Ijiidi. medju njima 37 sposobnih za oru^je i 14 porodiCnih glavara, naj- vi§e ih (11) iz Kusonja, a ostali iz StupCanice. Ti pribjezi bi§e naseljeni poglavito u okoliSu Kri2evaca, i to u Cirkveni porodice harambase Alekse i Radoslava i kalauza Vuka iz Ku- sonja (28 osoba), u sv. Ivanu (2abnu) porodice harambase Milije i Jurice i kalauza Ognjana iz Kusonja (24 osobe), u Qlogovnici porodica (7 Ijudi) Vujice iz Kusonja, u Topolovcu Jurko Aganic sa 7 osoba, u Dubravi Ilija od Stup^anice sa 8 osoba, u Qradcu 8 osoba takodjer iz Kusonja, u Kri^evcima Stjepan i Milan iz Kusonja (svaki sa 7 osoba), i napokon u Sv. Petru (Cvrstecu) kalauz Bergun iz Stupcanice sa 4 osobe. Ovi pribjezi zajedno s Ivanom Peja§inovicem i njegovom dru^inom radiU su odsada, da dovabe i preostale Vlahe svoga zavi- Caja na kr§cansku stranu. \e6 prvih dana rujna javija kapitan Laibacher iz Krizevaca generalu Herbersteinu, da ce svi Vlasi oko Vocina, Brezovice, Sla- tine, Sopja i Mikleusa ostaviti svoje zemlje i sela, te se preseiiti u slavonsku l-rajinu, cim Herbersteinu podje za ru- lom, da osvoji Viroviticu. I zaista je na to Herberstein 7. rujna zajedno s banoni DraSkpvicem provalio u tursku Slavo- niju, te stao podsjedati Viroviticu. Iz ta- bora svoga pred tim gradom pi§e Her- berstein stajerskim stalezima 10. rujna, kako je dan prije, naime 9. rujna, poslao dvije ^ete svoje, jednu od 1000 Ijudi pod Sigismundom Fridrikom Trautmansdor- fom i kapitanom Laibacherom prema Slatini, a drugu pod nepoznatim vojvo- dom prema drugomu mjestu, da dovedu u tabor sve Vlahe, koji su biU pripravni preci na krScansku stranu. Trautmans- dorf i Laibacher udarili su na Slatinu, spaHli ju i razorih, kojom je prigodom poginulo do 400 Turaka s dva odliCna age, a na to su se pod veCer vratili u tabor, dovedavSi iz okoliSnih sela do 1700 Vlaha sa 4000 komada blaga. Sve te Vlahe poveo je Herberstein, digavSi podsadu Virovitice. iza nekoliko dana sa sobom u slavonsku krajinu, pa ih je sporazumno s nadvojvodom Ferdinandom na- selio izmedju Krii^evaca i Belovara u pustom kraju naokolo nekadanjega grada Rovi§(5a. Ved 5. listopada izvje§<iuje kapitan kriievaCki Laibacher, da je kaSteo u Rovi§^u, odrcdjen za branik doseljenim pribjezima, dogotovljcn, i da se u ogradi njegovoj moie smjestiti io§ 40 ku<ia. Mjesec dana zatim, 3. studenoga. javija opet Herberstein Stajerskim staleiima, da su doseljeni Vlasi wet posagradili kolibe svoje oko Rovi§(5a, pa se zajedno sa svojim bla- gom nastanili, kako se je moglo. Da se preko zime prehrane. bijaSe Ferdinand zajedno sa Stajerskim stalezima darovao njima i gotovih novaca i braSna; podjedno je 1. listopada 1597. i hrvatsko-slavonske staleie pozvao, da doseUenike hranom obskrbUuju dotie, dok KRALJ 1 CAR RUDOLF. Portret po kalupu za medalju (oko god. 1588.). NaCinio Antonio Abondio. Iz djela •Portratmedaillen des Erzhauses Oester- reich, Wien 1896.«. 426 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). nauce zemlju obradjivati, jer ce se inace morati opet povratiti u Tursku (mit nottiirfigen proviandt so lang versehen worden miigen, biss si sich mit dem akherbau undterrichten und geuolgen khunden . . .). Sabor se je hrvatsko-sla- vonski odazvao molbi nadvojvode, te je posredovanjem bana Ivana Draskovica dozvolio stanovitu kolicinu hrane, premda ne toliko, koliko se je trazilo, jer se je bilo bojati glada u samoj zemlji. Jos prvih dana mjeseca sijecnja 1598, obnavlja sabor svoju odredbu, da oni, koji nijesu dosad podali hrane za Vlahe u Roviscu (Valachis in Rovische), imadu to uciniti za petnaest dana, jer ce inace radi neposluha platiti globu od trostruke vrijednosti onoga, sto bi morali podati. Cim se je prva veca gomila Vlaha stajno naselila u Roviscu i oko njega, javljalo se je sve vise pribjega iz turske Slavonije. General lierberstein i nadvojvoda Ferdinand u Qradcu ocekivali su od toga pokreta veliku korist za dalje borbe s Turcima, pace Herber- stein izrice u pismu od 16. lipnja 1598. nadu, da bi mu moglo za rukom poci, te bi i pa- kracko-cernicki i pozezki sandzak podlozio vlasti kralja Rudolfa. To se doduse nije izpu- nilo, ali se je tijekom godina 1598. do 1600. doselilo jos nekoliko gomila Vlaha u slavonsku krajinu. Namah s proljeca 1598. doslo je novih 500 Vlaha, za koje kapitan Laibacher u travnju moli, da smiju podignuti i nastaniti kasteo Poganac kod Koprivnice. Malo zatim poslali su vlaski poglavari iz Pakraca i Kraljeve Velike, po imenu Dragula-aga i Vucic-aga, tri svoje harambase generalu Herbersteinu, nudeci mu, da ce oba grada, Pakrac i Kraljevu Veliku, predati u krscanske ruke. Nakon daljih dogovora s njima provaliH su Herberstein, ban Draskovic i Lenkovic 17. rujna s vojskom od 4500 Ijudi u tursku Slavoniju, te su kod grada Cernika razbili 2000 Turaka. sam grad zauzeli i porusili. Na povratku doveli su sa sobom daljih 500 Vlaha, za kojima je poslije doslo jos 350 dusa, a napokon u studenom preselio se je i sam Dragula-aga, koji se je sa svojom druzinom nastanio u Ivanicu. Tako je na koncu godine 1598. zivjelo na slavonskoj krajini vec nekih 3500 Vlaha, koji su bill razmjesteni u Pogancu, Roviscu i Ivanicu. Osobito uspjesna bila je provala Herbersteinova mjeseca rujna 1599., kad je preko pakracko-cernickoga sandzaka prodro u pozezki sand- zak, te spalio samu Pozegu. Vec na svomu prolazku kroz sandzak salijetali su ga ondjesnji Vlasi, da ih sa sobom povede. On im je obecao, da ce to uciniti, kad se bude vracao; ali buduci da je na povratku udario drugim putem, poslao je naknadno iz Ivanica cetu od 300 Ijudi, da zaostale Vlahe dovede. Ta je ceta zaista 2. li*^topada iz sedamnaest sela (Rogolje, Rasocka, Dzaferaginci, Benkovci, Borovci, Kukavice, Caje, Rakovcani, Drenovci, Pusto- selo, Smrtinci, Bozicevci, Medari, Dragalici, Brsljanica, Bijela Stijena) pakracko-cernic- koga sandzaka dovcla 1200 dusa i 3000 komada marve. Napokon i godine 1600. preslo je vise gomila na krscansku stranu. Dne 27. sijecnja provalio je koprivnicki kapitan Alban Qrasswein do Slatine, gdje je tamosnjega zapovjednika Muratagu zarobio i okolisnja sela poharao, te preko 1500 komada blaga oteo; koHko je puka sa sobom poveo, nije zabiljezeno. Prvih dana svibnja udario je opet ivanicki kapitan Caspar Qleispach na pakracko-cernicki sandzak, te je iz osam sela (Kusonje, Dereza, Qrahovljani, Kricke, Bobare, Sumetlica, Cikote, Prgomelje) doveo u Ivanic 828 dusa, medju njima 300 za oruzje doraslih muzeva, a na celu im harambasu Dragica iz Kusonja. Dne 12. svibnja bise svi doseljenici Vlasi po- pisani i porazmjesteni; jedna trecina (238) posla je na vlastitu molbu k svojim rodjacima u Rovisce, drugi ostali su u Ivanicu i okolisu njegovu budi kao posada u tvrdinji budi kao na- seljenici oko starca Bogdana, koji je odprije ondje prebivao. Potaknut uspjesima slavon- skoga generala stao je i hrvatski general Juraj Lenkovic mamiti Vlahe iz turske Hrvatske, da predju na hrvatsku krajinu. I zaista se je sredinom god. 1600. prva veca gomila turskih Vlaha naselila u lirvatskoj, a za njom druga od 325 dusa, medju njima 125 dobro oruzanih Ijudi. Lenkovic je ovim doseljenicima u kolovozu te godine ustupio pusto zemlji§te oko razvaljenoga Qojmerja ili Q o m i r j a, koje bijahu knezovi Zrinski bastinili od Frankopana. U Gomirje dosli su i srbski kaludjeri, koji su ondje osnovali manastir. TOVATSKO-SLAVONSKI STALE2I PREMA VLASIMA. ' 427 Hrvatski i slavonski staleii u prvi su kraj odobravali to preseljivanje Vlaha, paCe su i prinosili za prehranu njihovu. AH kad je general Herberstein tra2io za nove doselje- nike posebne povlastice od nadvojvode Ferdinanda i kralja Rudolfa, pa tako od \ia§kih naselja poCeo stvarati na tlu hrvatskoKa kraljevstva zaseban teritorij, koii ne bi podpadao banskoj vlasti, podigli su se protiv toga svom snagom. Staleii su hrvatsko-slavonski zahtijevali, da naseljenici budu podvrgnuti zakonima kraljevstva, da budu kmetovi (podanici) onih velikaSa i plemica, kojima su od starine zemlje od njih na- puCene pripadale, i da rimokatoliCkoj crkvi placaju desetinu. Qenerali nasuprot smatrali su zemljl§ta oko krajiSkih gradova za niCija, kojima mogu oni razpolagati, pa su od naselje- nika trazili jedino, da se njima pokoravaju i da vr§e vojnu slu^bu. Ba§ radi toga do§lo je izmedju generala i staleza do 2estokih opreka. Sabor hrvatsko-slavonski od 21. listopada 1599. zakljuSuje, da se imade obratiti predstavkom na nadvojvodu Ferdinanda »radi razli- Citih imanja raznih plemi(5a na slavonskoj krajini, koja su Vlasi zaposjeli (pro bonis di- versis in confiniis Sclavoniae, a Valachis occupatis, diversorum nobilium), kao i radi ne- volja, koje podnose varoSi KriJevci od kapitana ondjeSnje tvrdinje*. Kad to ne hasni, sa- bor obnavlja svoje tegobe 1. veljaCe 1600. u naputku za svoje poklisare (Baltazara Napu- lyja i QaSpara PetriCevida), koje §alje na sabor u Pozun, Neka se pred ugarskim saborom po- tu2e, kako su §tajerci na imanjima crkve zagrebaCke u Ivanicu i na posjedima gospode Drzi(^a u RoviSdu, pa i na dobrima druge gospode i pleTni<^a smjestili Vlahe, pa kako su krajiSki kapitani tima Vlasima pod gubitak glave zabranili, da se sa svojom zemaljskom gospodom pogadjaju o svojim sloboStinama i dadama, ve6 trai^e, da njih (kapitane) za svoju zemaljsku gospodu priznavaju i njima slu2e, a to znaCi granice kraljevstva zauzimati i sebi ih prisvajati, pravu (rodjenu) pak gospodu njihovih prava liSavati. (Proponant item qualiter Styriaci in confiniis huius regni bonis, videlicet ecclesiae Zagrabiensis in Ivanich, ac etiam in Rovische bonis dominorum Dersffi, et aliorum dominorum et nobilium Valachos colloca- verint. Ouibus proposita poena capitis capitanei locorum interdixerunt, ne cum dominis ter- restribus de libertate illis danda tractent, ac de proventibus conveniant, sed ut capitaneos pro dominis terrestribus recognoscant et illis serviant, quod est limites regni occupare et pro se usurpare, dominos vero naturales eorum iuribus spoliare). Jo§ se izpriCaVaju stale2i, da ne mogu za Vlahe, smjeStene po slavonskoj krajini, ni§ta doprinijeti, narodito ove go- dine, radi prevelike su§e, kuge i zuluma stranih vojnika. Napokon se osobito tu2e na kri- 2evaCkoga kapitana, koji se uz druga nasilja »ne zaca, ne zna se po kojoj umiSljenoj po- vlasti, razdavati Vlasima i drugim vojnicima u krizevadkoj Jupaniji posjede crkavS. veli- kaSa i plemida« (bona etiam ecclesiarum, magnatum et nobilium nescitur qua praetensa authoritate Valachis et aliis militibus in comitatu Crisiensi distribuere non reformidat). NajviSe je od toga preseljivanja i razdavanja stradao ba§ zagrebaCki biskup Nikola Stje- panid SelniCki i kao crkveni glavar i kao zemaljski gospodin u kapitaniji ivani(ikoj. Njemu nijesu doseljeni Vlasi htjeli pladati ni crkvene desetine, a ni priznavati ga za svoga ze- maljskoga gospodina u Tvanidu i Svetom Kri55u, koji su krajevi od starine pripadali zagre- baCkoj biskupiji.* Biskup Nikola SelniCki tu2io se je radi toga u srpnju i kolovozu 1599. kralju Rudolfu i nadvojvodi Ferdinandu, all je Ferdinand izradio, da kralj nije opravdane tu^be biskupove usliSao. Cini se, da se je ban Ivan DraSkovid ba§ radi tih prilika i radi ga2enja banske vlasti u vojniCkim poslovima smjerao tada zahvaliti. premda je bio u svojti s generalom Herbersteinom (banov brat .Turaj bijaSe se o2enio Julijanom Herbersteino- vom). Sartio tako razumljiv nam je zakljuCak (27.) ugarskoga sabora od god. 1600., koii * Da se stalefi nijesu protivili naseUivanju Vlaha na onakim zemllStima, koja su ostala bez zemaljskih jjospodara. svjedoCf poveija njfarskosra namjestnlka I primasa fvana Kuthassyja od 6. srpnja 1599.. kojom je kri^evaCkim vnjvodania Nikoli Peja5inovi(Ju i Radovanu OieRovi^o daro- vao posjed Bu.^inci (Bwsslnczy) u kriievaCkoj 2upaniji. Ovaj je posjed ostao bez Kospodara. odkad se je vlastnik njeeov, ptemi^ Mihallo Sveta£ki poturCio i pref^ao u tursku Siavoniju. sdje su onda njeKovi potomci 2ivjeli u Orahovici kao besovi Sveta2kovi(5L 428 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). kaze: »Kraljevsko velicanstvo neka dostoji kraljevini Slavoniji sacuvati njezine slobode, kao i bansku vlast za ratnih poduzeca.« (Regnum Sclavoniae sua caesarea maiestas in suis libertatibus, et authoritatem banalem in expeditionibus conservare dignetur.). Nema sumnje, da bi radi novih vlaskih naselja doslo i do zestokih borba, da nije u taj mah zaprijetila nova pogibelj od Turaka jugo-zapadnoj Ugarskoj, a po njoj i Slavoniji. Kako ugovaranje o miru god. 1599. nije urodilo uspjehom, nastavljen bi opet god. 1600. rat. Sultana je doduse smetala opasna buna u Aziji, ali i kralj Rudolf stradao je od nesta- sice novaca, te nije mogao placati svojih ceta u Ugarskoj. Tako se je zgodilo, da se je po- sada u Papi, narocito Valoni i Francuzi, pobunila, te se izjavila spremnom izdati grad Tur- cima. Trebalo je buntovne vojnike svladati, sto bi Schwarzenbergu povjereno. No taj bi za podsade 28. srpnja tanetom ubijen, na sto je posada u noci od 9. do 10. listopada iz grada pobjegla, da se skloni pod zakrilje Turaka. I zaista je jedna ceta od 800 momaka umakla u turski Stolni Biograd, dok je ostale poubijao i zarobio Nadazdi, koji bijase za njima posao u potjeru. Dok se je to zgadjalo, presao je veliki vezir Ibrahim na koncu srpnja s turskom vojskom kod Osijeka preko Drave. Izprva se je pricinjalo, kao da ce krenuti na Ostrogon; ali nakon sto je 4. rujna zauzeo Bobovac, vidjelo se je da smijera udariti na K a n i z u, koja je bila iza pada Sigeta glavni bedem ne samo jugo-zapadnoj Ugarskoj, nego takodjer ^tajerskoj (sa iztoka) i Slavoniji (sa sjevera). Ocito je bilo, da su velikoga vezira potakle na taj pravac ne samo prijasnje vojne Jurja Zrinskoga, nego i potonja poduzeca generala Herbersteina, kao i selenje Vlaha u slavonsku krajinu. Dne 8. rujna 1600. osvanuo je Ibrahim pred Kanizom, u kojoj je tada zapovijedao nekadanji senjski kapitan Juraj Paradeiser, imajuci uza se nekih 2000 Ijudi. Sama Kaniza, premda je bila tako znamenita tvrdjava za sve one krajeve, ipak nije bila dovoljno snab- djevena za dulju podsadu. Jedina obrana bile su joj okolisnje mocvarine, koje su prije- cile, da joj se najednom velike cete prikuce. Cim se je veliki vezir pred tvrdjavom uta- borio, poslao je Paradeiser Ivana Kovacica knezu Jurju Zrinskomu s molbom, da mu pri- skrbi baruta i priskoci s vojskom u pomo6. Medjutim skupljala se je i kraljevska vojska u Gjuru, kojoj bijase kralj Rudolf imenovao za vrhovnog vojvodu iz Nizozemske prizv^ noga hercega Filipa Emanuela Mercoeura. S hercegom dosao je takodjer znameniti poslije vojskovodja Ivan Tilly i drugi neki odlicni vojnici. Dne 17. rujna po§ao je Mercoeur s 15.000 Ijudi iz Qjura na jug prema Kanizi, te je 6. Hstopada dopro do rijeke Mure, gdje su mu se pridruzile hrvatske i Stajerske cete, koje bijahu sabrali i doveli ban Ivan Dra§kovi6, ge- neral Herberstein, knez Juraj Zrinski i Ba6ani. Krscanska vojska brojila je sada u sve 25.000 momaka, te je krenula prema Kanizi i utaborila se je tik do turskoga logora, od kojega ju je razstavljala tek jedna §umica. Sad su se obje vojske kroz nekoliko dana borile, te je kr§6anska vojska sre6no odbijala od svoga tabora navale kud i kamo brojnijih Turaka. Ali do velike bitke nije do§lo, pa tako nije kr^danska vojska mogla ni prodrijeti do same tvr- djave. Kad je na to Ibrahim u okoliSu dao posiesti sve putove i klance, da zakrCi dovazanje hrane, te je u krsdanskom taboru zavladala glad, morala je kr§6anska vojska ostaviti svoj tabor, te uzmaknuti prema Muri. Bilo je to 13. i 14. listopada. Ibrahim je doduse progonio Mercoeura, ali taj je svoj uzmak tako vjeSto udesio, da mu Turci nijesu ni§ta naudili. Po- sada medjutim u Kanizi, CuvSi za odlazak kr§(?anske vojske, klonula je duhom, te je stala zahtijevati od Paradeisera, da predade tvrdjavu Turcima. To se je zaista zgodilo 20. listo- pada. Preostala posada mogla je sa svojim blagom i dragocjenostima oti6i, kud joj volja: tvrdjava pak i topovi u njoj (50 velikih i 26 malih) do^li su u turske ruke. Slavodobitni Ibrahim ostavio je u njoj posadu od 3000 momaka pod Terjaki Hasanom, pa se je onda vratio u Beograd. Kaniza postala !e poslije sijelom vilajeta, kojemu se pribrajalo vi^^e sand- 2aka (kao sigetski, §iklo§ki, valpovaCki i peCujski). Pad Kanize dojmio se je silno i Turaka i kr§6ana. U Carigradu slavila se je turska pobjeda kroz tri do cetiri dana i nodi tako buCno, da je sultan sred zabava stao krv bacati BORBE ZA KANI2U 1600. i 1601. 429 i te2ko obolio; povjestniciar Hasanbegzade, koji je sastavio izvjeStaj o podsadi i dobi^u Kaniie, nagradjen bi po^astnom odorom i sabljom. Dok su Turci klicali od veseija, krScan- ski se je svijet Ijuto prestravio i zabrinuo.* Osobito su se prepali hrvatsko-slavonski sta- led!, jer je sada sa sjevera stajao Turcima put otvoren, te su krimski Tatari, porazmje- §teni po gradovima novoga vilajeta, stali provaljivati u Stajersku i krScansku Slavoniju, robed i paled na sve strane. Vec na saboru u Sv. Krizu Za^retju 16. studenoga 1600. Cine hrvatsko-slavonski stale^i obse^ne mjere za obranu svoje zemlje. Kao prije za Po- kupje, tako sada za Podravinu odredjnju postaje, na kojima ce se paliti topo\i i time na- vijeStati dolazak Turaka i Tatara. SuviSe odredjuju stalezi i redovi »oplakane domovine« '.deploratae patriae) radnike za utvrdu onih nijesta, u koja ce se za turskih provala ne- voljni puk zaklanjati zajedno sa svojom stokom. Narocito imadu se popraviti mjesta i ka- §teli Ludbreg, Gjelekovec, Sveti Petar u Bukovcu i Qjurgjevac; napokon odredjuju se radnid, koji ce izkopati, doticno odstiti jarke oko grada Varazdina. Ban ce DraSkovic zajedno s generalom Herbersteinom nadzirati, da se svi poslovi oko recenih gradova izvrSe. Imadu se nadalje mostovi i javni putovi popraviti, a napokon se odredjuje i daca po 30 I'garskih denara od svake kmetske kuce za haramije, koji ce se unovaciti. Malo zatim sazvao je 8. prosinca 1600. i kralj Rudolf ugarski sabor u Pozun za 2b. sijecnja 1601. s obzirom na to, »sto je Kaniza izgubljena i Turci dnevice sve vise u tim ostatcima kralje- vine Ugarske bjesne, pace su nevjerom turskom opet prekinuta dogovaranja o miru«. Na taj sabor trebalo je pozvati §to vise baruna i magnata narodto iz Slavonije i Hrvatske, »koji su svi i katolici te se nijesu nikad od Austrije odmetnulic (qui omnes et catholici sunt et nunquam ab Austria desciverunt). Saboru imao se je nadalje predloziti za prihvat poseban statut od jedanaest clanaka glede osiguranja hrvatske i sia- vonske krajine (ratione confiniorum Croaticorum et Sclavonicorum), pa onda drugi dekret nadvojvode Ferdinanda za uredjenje nove krajine u Ugarskoj protiv kanizkoga vilajeta. U statutu za hrvatsko-slavonsku krajinu trazi se najprije dozvola radnika za utvrdu Qjur- gjevca, Koprivnice, Ludbrega, Novigrada i drugih manjih kastela, a onda se odredjuje, koji ce kmetovi u koji od tih gradova pohitati, cim veliki top oglasi dolazak Turaka. Za obranu nove ugarske krajine protiv Kanize predlaze nadvojvoda Ferdinand vojsku od 5171 momka (500 njemackih konjanika, 1080 njemackih pjeSaka, 1301 husar i 2290 hajduka). Sabor do- duse nije sve predloge prihvatio, ali je dozvolio obicajnu ratnu dacu, po jednoga konjanika od 20 porta, i oht\ ustanak kroz mjesec dana, ako bi koji nadvojvoda vojsku vodio. Qotovo io§ viSe, nego kralja Rudolfa i njegove narode, raztuzio je pad Kani2e papu Klementa VIII., koji nije nikad sustao bodriti kr§6anski svijet na borbu s Turcima, i na ko- jega se je obracao i srbski patrijarka Jovan u Peci, rade(5i za oslobodjenje srbskoga na- roda izpod turske vlasti.** Papa je ne samo u svojoj dr2avi skupljao novaca i vojsku, da se Turcima preotme Kanifa i onda provali u bosanski vilajet, nego je takodjer * Juraj Paradeiser pozvan bi pred ratni sud, te bi osudjen i pogubh'en. Biiedili su jta, da je kao novovjerac (protestant) namjerice htjeo nauditi nadvojvodi Terdinandu. gorljivomu katoliku. •• Jo§ u rujnu 1597. bijaSe pedki patrijarka Jovan poslao u Rim pap! Klementu VIII. srbske kahidjere Danijana Ljubibrati(ia i Pavia, koji su papi predali u imc svf)Ka Kospodara obseinu. (Jirlli- com pisanu spomenicu, u kojoj se u kratko prikazuje povjestnica srbske dr/!ave, a onda se redoni izbrajaju sva srbska plemena, koja bi se podigla na noKe, kad bi papa poslao »jednoKa Kospodina s vojskom na Novi,« Izbrojena plemena i ?.upe mojilc bi dl6i na noRC junaka »do sto tisu(i i \ttt, da nije tu zlo^esta junaka ncKo sve izbrano na boj«. Spomenica svrSava ovako: »1 mole se va§oj svetinji blaXeni otCe vsi crkovni Ijudi I vas narod veliki i mall i Bosra mole za vaSe presvijetlo Kospodstvo. Ako biste poslall vaSejta iloveka, da Je gospodin ovoj zemiji, po§IJi nam dobra krstlja- n:na, koii tt crkve Ijubiti I krstijane milovati, a mi da smo vazda va§oi svetinji pod- loin i I m a t e r i c r k v i. I od sada ako blaRoizvoIl va§a milost da napiSemo vaSa sveta imena u naSih crkvah, da se pomenuju na svetih molitvah 1 na svetlh misah. kako iesu I prvl svetl otcl pape napisane tc se pomenuju s preidnlml svetlmi. I ml Ijublmo da se naplSu naSijeh (e)plskup(a) imena u rimskoj vellkoj crkvl...«. Zanlmljlvo )e, Sto se u spomenlcl poseblce za Stjepana Nemanju kafe: »1 bio je vere rlmske«. 430 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). pozivao u rat ostale talijanske knezove i spanjolskoga kralja. Pace je upro svu snagu, da i mletacku republiku prinudi, pa da pristupi krscanskomu savezu, ali mu to nije poslo za rukom. Prvih mjeseci 1601. skupio je sam papa do 10.000 talijanskih vojnika za rat u Ugar- skoj, Hrvatskoj i Bosni, a 15. svibnja imenovao je za tu vojsku vrhovnim zapovjednikom svoga sinovca Ivana Franju Aldobrandinija, pridruzivsi mu za svoga komisara monsi- gnora Qiacoma Serru. Vojska papinska imala se je brodovima prevesti iz Jakina na Rijeku, pa onda preko Ljubljane, Zagreba i Varazdina poci pod Kanizu. Aldobrandini stigao je 27. srpnja 1601. u Zagreb, a onda je pregledavsi tu svoju vojsku zajedno s njom 21. kolovoza preko Stubickih Toplica i Lepoglave posao prema Varazdinu. Ali u Lepo- glavi, boraveci u samostanu kod Pavlina, obolio je 25. kolovoza kod vecere od groznice, od koje je i umro u Varazdinu 17. rujna 1601. Vojska papinska medjutim bijase pod vod- stvom njegova zamjenika Delfinija Flaminija jos koncem kolovoza presla u Medjumurje, gdje se je u Turniscu zbirala sva vojska, s kojom ce nadvojvoda Ferdinand poci da pod- sjedne Kanizu. Osim papinskih ceta poslao je i veliki vojvoda toskanski Kozimo cetu od 2000 Ijudi, koje je vodio brat njegov Ivan de Medici; vojvoda od Mantove doveo je 100 svojih oklopnika pod Karlom Rossijem. Spanjolski kralj ne bijase poslao toliku vojsku, ko- liko se je izcekivalo, nego tek 4000 momaka, sve njemackih najmljenika, koje je vodio Qau- dencije Madruzzi. Napokon je i sam nadvojvoda Ferdinand skupio oko 3000 pjesaka i 2000 konjanika, koje mu bijahu doveli ban Ivan Draskovic, general Ivan Sigismund Herberstein i knez Jural Zrinski. Osobito se je izticala Zrinskova ceta od 300 kopljanika, koji su bill naoruzani po »hrvatskom nacinu«. Tako se je u sve sabralo oko 24.000 vojnika, koji su prvih dana kod Letenja presli preko Mure, te 10. rujna dosli pod Kanizu. Kralj i car Rudolf ne bijase sporazuman, da se namah ide osvajati Kaniza. On je naj- prije ugovarao mir, a kad se je ugovaranje razbilo i miru skloni veliki vezir Ibrahim od kuge umro (10. srpnja 1601.), zelio je on, da talijanske i nutarnjo-austrijske cete dodju u Ugarsku, da se pridruze vojsci, koju je vodio herceg Mercoeur s podvojvodom grofom Hermanom Krstom Ruswormom, pa da sjedinjenim silama udare na Stolni Biograd ili Bu- dim, a onda tek, kad jedno od tih mjesta osvoje, da se zajednicki obore na Kanizu. Ah Aldobrandini nije htjeo ni cuti, da sudjeluje kod drugoga podhvata nego kod podsade Kanize, pa tako je napokon i kralj pristao, da se na dva mjesta u isti mah ratuje s dvjema odijelje- nim vojskama. Herceg Mercoeur bijase razglasio, da kani udariti na Budim, pa kad su se Turci ondje okupili, pohitao je on s malom no vrstnom vojskom svojom pred Stolni Biograd, kamo je stigao 9. rujna 1601. Osam dana iza toga njegov je podvojvoda Rusworm iznebuha nahrupio na dva predgradja, na sto bi nakon dalja tri dana jurisem osvojena sama tvr- djava, koja je medjutim tom prigodom djelomice izgorjela. Ali na to se je podigao novi veliki vezir Dzemidzi Hasan, te je s vojskom od najmanje 50.000 momaka posao prema Stolnom Biogradu. Nadvojvoda Matija mogao je nasuprot Mercoeuru dovesti u pomoc tek nekoliko tisuca Ijudi, tako da je citava krscanska vojska brojila jedva 20.000 momaka. Uza sve to odrzala je ona, poglavito zaslugom grofa Rusworma, 13. i 15. listopada dvije po- bjede nad Turcima. U potonjem boju izginulo je vise odlicnih turskih vojvoda, medju njima i budimski beglerbeg Muratpasa. Radi te nedace pobunili su se janjicari, koji su 25. listo- pada prinudili velikoga vezira na povratak, tako te nije mogao priskociti u pomoc pod- sjednutoj Kanizi. Toga nije ni trebalo. Zapovjednik Kanize Terjaki Hasan imao je uza se doduse samo 3000 vojnika (od toga polovicu janji^ara), ali je hrabro i uspjesno odolijevao krscan- skoj vojsci, koja je namah nakon dolazka svoga 10. rujna stala grad podsjedati. Ali radi ratne nevjeStine mladoga nadvojvode Ferdinanda, kao i nesposobnosti talijanskih vojvoda, ko- jima se bijase povjerio, nije podsjedanje nimalo napredovalo. Qlavni juris, sto ga je krs- canska vojska 28. listopada bez predhodnih valjanih priprava poduzela, svr§io se je ne- sredno s velikim gubitcima. K tomu je rano navalila zima, te su od nepogode nezasticeni SENJSKT USKOCI 1596.— 1601. 431 I vojnici Ijuto stradall, tako da su mnogi umirali, a mnogi napunili bolnice od Vara2dina do Optuja. Sad je Ferdinand stao od nadvojvode Matije tra^iti, da mu iz Stolnoga Biograda poSlje pomoci, da prorijedjenu svoju vojsku popuni. I zaista je Matija poslao grofa Rus- worma, koji je 14. studenoga sa 8000 momaka stigao pred Kanizu. Ali Rusworm osudio je najstrofe citavo dosadanje ratovanje, te je izjavio, da bi se podsada morala iznova posve drugaCije udesiti. Kako je medjutim doba bilo ve6 poodmaklo, a vojska se je naiazila u posve nevoljnom stanju, odlu5io je nadvojvoda Ferdinand, da digne podsadu. Namah sutradan (15. studenoga) ostavio je Rusworm bojno polje zbog loSega vremena i pomanj- kanja hrane, na §to je i Ferdinand 17. studenoga razpustio svoju vojsku. Sad je prevladao obci metez, jer je svatko htjeo da prvi umakne. Kako bijahu prije sve remenje i sva uzeta ili spaliii ili za drugo upotrebili, a uza to bijahu gotovo i svi konji za povoz parnuli, osta- S EG KA.d-^^"^ SENJ I NEHAJQRAD U XVI. STOLJECU. Po bakrorezu, koji se £uva u kr. zemaljskom arkivu u Zagrebu. vili su kr§cani u iogoru ne samo topove, Satore i prtljagu, nego i brojne bolestnike, koje su tim izlo^.ili bijesu Turaka. Citav uzmak od Kani2e bio je za pravo sramotan bijeg nakon Ijuta poraza. Od papinske vojske doSlo je u Optuj 3500 Ijudi, a za ratovanje sposobnih tek 2600. Kanifa pak ostala je i dalje u turskoj vlasti. tc je sada knezove Zrinske zapala teika zada(5a, da kroz sedamnaesto stolje<ie odbijaju navale kanifkih paSa od Medjumurja, pa tako i od Slavonije. Vi§e puta ve6 bi spomenuto, kako su Mletci u ratu izmedju kralja Rudolfa i Turaka izravno i neizravno radili u prilog potonjima, samo da tako odr?.e svoju prcvlast na Ja- dranskom moru. Posljednih godina paCe prijetila je opasnost, da plane oCit rat izmedju kralja i mletaCkc republike. Povod pak svemu bili su Uskoci. nastanjeni u Senju i u hrvatskom primorju izmedju Rijeke i Karlobaga. 432 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Uskoci, a jos vise brojni bjegunci iz mletacke Dalmacije (venturini), nijesu nikako mogli oprostiti mletackoj obcini, sto je svojim nemilim postupanjem doprinijela, te se Klis nije mogao odrzati u krscanskoj vlasti. K tomu se je trebalo osvetiti za silne progone, kojima su bili izlozeni oni mletacki podanici Dalmacije, koji su pomagali pokret za oslobo- djenje recenoga grada. Uskoci i venturini zapoceli su stoga zatornu borbu protiv svega, sto je mletacko i tursko, te su na kopnu i moru neprestano cetovali. Strah od njihove osvete bio je tolik, da je u one vrijeme nastala i recenica »Bog vas cuvao senjske ruke« (Iddio vi guardi dalle mani de Segnani). Mletci su takodjer vracali nemilo za nedrago, te uskocke »gusare« vjesali i zatirali, gdje bi ih samo zatekli; ali uza sav napor nijesu ih mogli utamaniti, jer je Uskocima bilo u prilog razkidano i otocima posuto primorje hrvat- sko-dalmatinsko s nebrojenim zatonima i uvalama, do kojih mletacki ratni brodovi nijesu mogli doprijeti, dok su se Uskoci na svojim malenim i hitrim barkama mogli zaklanjati i na najplitkijim mjestima. Zgodno zato veli savremeni zadarski nadbiskup Minucio Minuci, da je borba izmedju Mletaka i Uskoka bila nalik na boj izmedju lava i komarca, gdje ko- marac neprestano lava bode, a taj mu uza svu snagu svoju nista nauditi ne moze. Ogorceni Uskoci i venturini jos su tijekom godine 1596. ro citavom Jadranskom moru zaustavljali trgovacke brodove mletacke, turske i dubrovacke, te ih plijenili; podjedno su se preko mletacke Dalmacije po kopnu zaiijetali sve u liercegovinu. Ali godine 1557. spremili su se, da Mletcima zadadu veci udarac. U drugoj polovici ozujka te godine skupilo se je vise od 500 Uskoka iz Senja i drugih susjednih mjesta rod vodstvom svojih najpo- znatijih vojvoda, kao sto su bili Milos Slavicic, Vukan Vlatkovic, Juraj Maslarda, Marko Margitic, Mirko Domazetovic, knez Martin Posedarski, Juraj Vranjanin, hajduk Pecica i drugi, pa su se ukrcali u 17 baraka i zaplovili na zapad, uklanjajuci se oprezno mletackim brodovima i strazama. U noci izmedju subote i cvijetne nedelje (29. i 30. ozujka) stigli su pred grad R o v i n j u zapadnoj, mletackoj Istri, gdje je u luci bilo usidreno vise mletackih i turskih brodova, natovarenih vrlo skupocjenom robom. Sred noci provalili su na te bro- dove, te ih do kraja orobili, tako da su ugrabili plijen vrijedan vise od milijun kruna (po drugima 400.000 skuda). Udarili su pace i na mletacki ratni brod, koji je luku cuvao, pa su na njemu zarobili Franju Qiovannija, glavara topnika i jos jednoga kapitana placenih voj- nika, te su se onda s ovim taocima staU u zoru kuci vracati. Plovili su mimo Brionskih otoka, gdje su kod Fazana opet navalili na mletacki brod »la Pigna«, te ga orobili i spalili; nadalje su kod Promontura uhvatili jos jedan manji brod zajedno s rabskim biskupom. Na veliku srijedu (2. travnja) bili su vec u luci sv. Marka na otoku Krku, gdje su ostali do velike subote, dijeleci medju se ogromni plijen, koji bijahu ugrabili. Na sam Uzkrs (6. trav- nja) presli su u Novi, gdje su ih docekali Ledenicani i Vinodolci s konjima, da odnesu kuci plijen, koji je njih zapao. U Novome pustili su takodjer na slobodu mletacke sluzbenike, koje bijahu u Rovinju i putem zarobili, pa su se onda razisli svojim kucama. Sami Senjani usli su u svoj grad tek na uzkrsni ponedeljak u jedanaest sati po noci. Uskocka navala na mletacki Rovinj bilo je smiono, pace drzko djelo, kako ga nijesu jos nikada pocinili. Steta za Mletcane bila je velika, te se je nagovijestalo, da ce mnogi njihovi trgovci radi gubitaka propasti. Cim se stoga u Mletcima za to saznalo, smjesta je senat pozvao staroga i izkusnoga vojvodu Almora Tiepola, koji bijase jos god. 1592. razorio Karlobag, a sada je upravljao gradom Buzetom u Istri, da opet preuzme cast glavnoga pro- vidura, pa da skrsi obijest Uskoka. Tiepolo je namah preko Kopra i Rovinja pohitao u Za- dar, gdje je kupio vojsku i brodovlje. Ne pouzdavajuci se u dalmatinske Hrvate poslao je Arbanasa Marka Qinija u Kotor i Budvu, da ondje uzme u sluzbu za placu 300 Arbanasa. Ali prije nego je ista mogao dovrsiti, umro je stari Tiepolo u Zadru 26. travnja 1597. Tiepola zamijenio je Ivan Bembo, koji se je svom snagom dao na posao. Uzevsi u sluzbu poglavito Arbanase, krvne neprijateljc Uskoka i Hrvata, uredio je obranu mletacke Dalmacije i Istre, a onda je stao blokirati ne samo hrvatsko primorje od Rijeke do Karlo- baga, nego i austrijsko od Rijeke uza iztocnu Istru do u§ca Ra§e i oko grada Trsta. Time je I USKOCI SE BORE S MLETCIMA. 433 htieo prisiliti i kralja Rudolfa i nadvojvodu Ferdinanda, da sami pomazu zatirati Uskoke. Podjedno je mletacki senat po svome poslaniku Franji Vendraminu zahtijevao od kralja Rudolfa, da se kazne Uskoci radi svoga napadaja na Rovinj, te da se povrati ugrabljeno blago. I zaista je kralj povjerio hrvatskomu generalu Jurju Lenkovicu, da krivce posljed- njega napadaja na Rovinj iztrazi i kazni. LenkoviC ie sedam Uskoka na to dao objesiti; ali od ligrabljenoga plijena rnogao je skupiti tek u vrijednosti od nekih 10.000 dukata, Sim se Beinbo nije mogao zadovoljiti. I tako su Uskoci i daije nastavili svoju borbu s mletacikom republikom. Bembo je stoga morao sve vi§e pojaSati svoju vojsku, tako da je vec u srpnju 1597. razpolagao sa 18 galija i 20 oruzanih baraka, na kojima je bilo nekoliko tisuca Talijana, Dalmatinaca i Arbanasa. Ali ni Uskoci nijesu klonuli, vec su u sve vecim Cetama izlazili na robiju. Tako se je u veljaci 1598. do 700 Uskoka sa 70 njemaCkih puskara ukrcalo u Senju na 18 baraka i odplovilo na jug na cetovanje. Dne 13. veljace izkrcali su se u jednom selu §ibenskoga ko- tara, pa su provalili u turske oblasti, gdje su ugrabili do 8000 komada stoke i onda se sklonili u zaton Peles juzno od PrimoStena. Medjutim bija§e Bembo doznao za njihovu pro- valu, te pohitao za njima. Uskoci su se na to sklonili u zaton kod Rogoznice, kamo ih providur nije mogao progoniti, jer je bjesnila bura, a zaton je bio plitak i nepristupan za vece brodove. Na to je providur odlucio zatvoriti izlaz iz zatona rogoznickoga, te s po- mocu trogirskoga kneza i Turaka opasati Uskoke s kopna i mora, da ih tako prinudi na predaju. Ali sad su Uskoci za osobito burne noci 17. veljace iz zatona umakli na otvoreno more i odplovili prema kvarnerskim otocima, da ondje potraze Arbanase. U vecer 27. veljaCe stigii su pred grad Krk na otoku istoga imena, gdje se od zestokoga juga na moru bijahu u luku sklonile dvije mletaSke galije i vi§e baraka s Arbanasima. Sred najzeSce nepogodc oborili su se Uskoci na barke i poubijali sve Arbanase (150), a na to su se uzpeli i na galije, gdje su oslobodili svoje drugove, osudjene da robuju na njima. Na povratku kuci zaplijenili su jo§ kod Omislja iz vise baraka sila kruha i druge brane, i iz jednoga ratnoga broda zairc i oruzja. Sve te napadaje izvrsili su Uskoci za najvece nepogode na moru, pa ih Ivan Bembo nije mogao ni progoniti, da mu brodovlje ne postrada. Tek iza nekoliko dana, kad se je more smirilo, ostavio je on sigurno skloniSte svoje kod PrimoStena i Rogoznice, pa je s 6i- tavom mornaricom i vojskom svojom odplovio na sjever, da potrafi Uskoke kod kude. Tako je prvih dana o^ujka 1598. do§ao pred Novi u Vinodolu, na koji je stao sa svojih galija sipati vatru topovsku, tako da ga je znatno oStetio. Poslije toga pritisnuo je Bembo grad Senj i Sitav Vinodol; u Mletcima pak spremalo se je, da se kralju Rudolfu i nadvoj- vodi Ferdinandu otmu Rijeka i Trst. Buduci da je stoga zaprijetila pogibelj, da plane o<5it rat izmedju kralja i MIetaka, stao je sam papa Klement VIII. posredovati. Dne 2. rujna 1598. pi§e on u to ime iz Ferrare vi§e pisama na razne mIetaCke i kraljevske dostojan- stvenike, neka porade, da jednom dodje do mira izmedju MIetaka i Uskoka. U prvom redu obrada se papa na zadarskoga nadbiskupa Minucija (Minucio Minuci), zatim na mle- taCkoga podzapovjednika u Jadranskom moru Antuna Justinijana; suviSe obrada se papa na tadanjega senjskoga kapitana Ferdinanda Herbersteina, na administratora senjskc biskupije Markantund Dominisa, napokon i na kraljevske komisare, koji bijahu odredleni za ure- djenje senjskoga pitanja. U veljaCi 1599. paCe poslao je papa Flaminija Delfina za svoga zasebnoga poslanika u Prag kralju Rudolfu, jer se je bilo bojati. »da se iz nepodnosljivc pustopaSnosti Senjana ne porodi kakav te^ki po2ar« (ne ex intolcrabili Signiensium licentta grave aliquod incendium excitetur). Papinski je poslanik boravio u Pragu I PIznju preko go- dinu dana (od oiujka 1599. do konca travnja 1600.), ali nije niSta izvrSio I radi sporosti kralja Rudolfa i radi toga. §to ni kralj Rudolf ni nadvojvoda Ferdinand nijesu imali po- trebitih novaca za uredjenje uskoCkoga pitanja. Medjutim su MIettJani dr2all svedjer blokirano i hrvatsko i austrljsko primorje. te je od toga silno stradala trgovina u Kvarneru. a po tome takodjer gradovi Rijeka i Trst. Oso- K 1 a i 6 Hrv. povj. III. (5.) 28 434 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). biio pak pritisnuii su Mletcani grad Senj, kojemu je tada bio kapitanom Danilo Barbo. Da Senjane s morske strane posve odijeli od ostaloga svijeta, dao je providur Nikola Donate, Koji je u svibnju 1599. zaniijenio Ivana Bemba, na sjeveriiom i juznom kraju Morlackoga kanala podici po jednu tvrdjavicu: na sjevernom izlazu na skolju s v. Marka iz- medju Kraljevice i otoka Krka; i na juznom kod gradaLjube. Prvim bi zatvoren mor- ski put do Rijeke, a drugim do Obrovca, Nina i Zadra. Iza Donata postao je u studenom 1599. providurom Filip Pasqualigo, koji je jos odlucnije postupao, te medju inim podigao novu tvrdjavicu kod otoka Losinja na otocicu sv. Petra (San Pietro di Nembo), Tijem je doduse zadao tezke udarce trgovini. ali cetovanja uskockih ipak nije zaprijecio. Od blokadc lirvatskoga primoija stradali su takodjer hrvatski knezovi Frankapani i Zrin- ski kao gospodari gradova (Novi, Bakar) i: Vinodolu. Na saboru hrvatsko-slavonskom u Zagrebu 26. travnja 1599. potuzili su se ostro (gravissime) poslanici knezova Zrinskih i rrankopana Trzackih, kako su Mletcani u otvorenom ratu i s ratnim oruzjem navalili na njiiiove gradove i tvrdinje (Venetos aperto Marte et tormentis bellicis arces et castra illo- rum invasisse), pak su zahtijevali, neka se u ime kraljevstva zamoli njegovo velican- stvo, da tome zlu za vremena doskociti udostoji. Jednako je sabor u Varazdinu 1. veljace K;G(). poklisarima, odredjenim za sabor u Pozunu, u naputku nalozio, da izloze »drzkost Mletcana, koji su s ratnim strojevima udarili na primorske gradove gospodina kneza Zrin- skoga, te podigli u morskom tijesnu tvrdinje i kastele, kojima brane novi prilaz k Senju« (insolentias Venetorum, qui tormentis bellicis arces maritimas domini comitis a Zrinio invaserunt, fortalitia et arces in Portu maris, ex quibus novum transitum Segniam prohi- bent, erexerunt, . . . declarent). No sve to nije koristilo; mletacki je providur Pasqualigo redom pustosio primorje hrvatsko i austrijsko, dok je zapovjednik mletacke Istre Franjo Cornaro navaljivao opet na austrijsku Istru, te haracio po imanjima senjskoga kapitana Danila Barba. Dne 22. rujna 1600. izkrcalo se je pace 300 Arbanasa i drugih mletackih vojnika sred ponoci u senjskoj kapitaniji kod grada Ledenica, kojim je zapovijedao kao porkolab knez Martin Posedarski. Kako veci dio posade nije bio u gradu, vec je sjekao drva u sumi, provalili su Arbanasi u grad, razvalili su mnoge kuce i ucinili stete za 15.000 skuda. Htjeli su zauzeti i gradski kasteo, ali ih je suzbio knez Posedarski zajedno s vojvodom Markom Margiticem, njegovirn bratom hajdukom Jurisom, Vojkovicem od Klokoca i jos nekim vojnicima, koji bijahu zaostali u gradu. Posedarski izvijestio je namah sutradan o toj navali senjskoga kapitana Danila Barba, a taj opet generala Lenkovica i nadvojvodu Ferdinanda. Dakako da se ni Uskoci nijesu kratili, da smjesta vrate nemilo za nedrago. Vec 7. listopada 1600. javljaju iz Mletaka, kako su Uskoci navalili na otok Pag, te ondje nanijeli mnogo state. , Kako je poradi blokade hrvatskoga i austrijskoga primorja po Mletcima trgla trgo- vina posve u nazadak, te prijetila gotova propast onim krajevima, stalo se je i na kraljev- skom dvoru u Pragu i na nadvojvodskom dvoru u stajerskom Qradcu ozbiljno raditi, da se toj nevolji doskoci. Mnogo je pri tome posredovao papinski nuncij u Pragu, po imenu Spi- nelli, a i sam papa se je posebnim pismima oa 18. studenoga 1600. obracao na mletackoga duzda Marina Grimana i na nadvojvodu Ferdinanda, samo da zaprijeci otvoreni rat radi uskoSkoga pitanja. Ali je to pitanje bilo tezko rijesiti, jer su Mletcani zahtijevali, d a s e Uskoci naprosto maknu iz primorskih str"ana, te da se njihove barke spale. Napokon morao je kralj Rudolf ipak popustiti. Dne 16. prosinca 1600. znalo se je vec u Mletcima, kako je nadvojvoda Ferdinand po kraljevskom sekretaru Bernardinu de Rossi republici izjavio, da ce Uskoke ukloniti iz Senja i naseliti ih u nutarnjoj zemlji u Otoccu i drugim gradovima senjske kapitanije. Mjesto njih stavit ce u Senj njemacku po; adu od 300 placenih vojnika. Za izvrsenje svih ovih odredaba i uredjenje senjske kapitanije imenovao je nadvojvoda posebnoga komisara, po imenu J o s i p a R a- b a t u (Rabatta), covjeka mnogo vrijedna (persona di molto valore), kako javlja mletacko izvjesce. p KOMfSAR JOSIP RABATA U SENJU. 435 Josip Rabata nije bio nepoznata llCnost u Mletcima. Porodica nj'egova potekla je iz Firence, te se je jedna loza njezina u c^etrnaestoni stoljccu preselila u Goricu. Sam Josip Rabata bio je god. 1588. namjestnik gori^koga kapitana KhevenhiHera, a 1595. postao je viccdoniom ii Kranjskoj, kojoi se je tada pribrajala rie saiiio Rijeka, nego i austrijska Istra (Pazinska grofovija). Vec u ono vrijeme iztaknuo se je kao zestok protivnik novovjeraca (protestanata). U studenom 1598. bija§e ga nadvojvoda Ferdinand poslao radi Uskoka papi Klementu VIII. u Bolognu, a u veljaCi 1599. slao ga nadvojvoda radi njih u Mletke. U travnju te godine razpravljao je zaista o usko^kom pitanju s mletadkim senatom, ali kako nije imao punomoci od nadvojvode, da §to konaCno utanaSi, prekinuo je na poSetku svibnja pregovore, te je odputovao ii Firencu. Dnc 22. svibnja vratio se je doduse u Mletke i na- stavio dogovore, ali vec 29. svibnja opet je odputovao, ne izvrSivSi ba§ niSta. Sada ga je napokon zapalo, da uredi senjske i us- koCke prilike prema ustanovljenom spo- razumu s Mletcima. A pri tome poma- gat 6e ga senjski biskup Markanto- nije de Dominis, koji bija§e pred dva mjeseca u Mletcima primio posvetu za biskupa, te je tom zgodom drzavnomu tajniku, svome ro- djaku Labienu Va- lutelu obrekao, da ce svima silama ta- ko na kraljevskom i nadvojvodskom dvoru, kao i kod kneza Frankapana i Zrinskih poraditi, da se Mletcima prepu- sti biidi za novae budi za drugu cijenu Citavo hrvatsko pri- morje od Rijeke do Karlobaga. U sijeCnju 1601. boravi Josip Rabata na Rijeci, gdje se je naSao s njim i senjski bi- skup Markantun de Dominis, koji je posrednik izmedju komesara i mlctaCkoga providura Pasqualiga. Po nalogu Rabatinu sastaje se biskup s mletaCkim providurom 15, sijeCnja kod ikolja sv. Marka, prikazuje mu sve punomoiii komisara, te ga moli, da potonjemu dozvoli vojsku i hranu po moru prevesti u Senj. Kad je na to providur privolio, poslao je Rabata jedan dio svojih Ceta pod Vidom Klekovicem preko Vinodola na jug, a sam je zajedno s bi- skupom i ostalom vojskom 29. sije^nja odjedrio u Senj. Svega je sa sobom doveo 1500 pu§- kara, dok je u Senju bilo tek 300 Uskoka. Jo§ prije ulaza komesarova u grad nekih 50 — 60 Uskoka i venturina. koji su se smatraii krivima. umaklo je iz Senja, te se sklonilo u bWfx gore i Spilje. Medju tima bjeguncima spominjc se ncki mletaSki prognanik Morctto i drug Mikulica sa 20 momaka, onda MiloS Bukovac i Ivan SiCiC sa 40 drugova. I haiduk JuriSa 28* USKOCKA QOSTBA. Po bakrorezu iz djela: Die neu eroffnete ottomanische Pforte, Augs- burg 1694. Umjetnik nije o(5ito nikad vidio Uskoka ni Senja, \t(: je stvorio posve izmiSljenu sliku po potvorama, koje su §irili MletCani I drugi uskoCki neprijatelji. 436 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). bijase umakao. Poslije se je govorilo, da je sve te naputio na bijeg sam senjski kapitan Danilo Barbo. Odredbe, odobrene protiv Uskoka po nadvojvodi Ferdinandu, bile su vrlo stroge. Komisar irnao je sve uskocke vodje kazniti srnrcu; sve mletacke podanike iz Dalmacije, Istre i drugih krajeva, koji bijahu pribjegli u senjsku kapitaniju, za uvijek prognati, do- ticno ih predati mletackoj vladi; nadalje preostale Uskoke u Senju, koji su se baviii samo vojnictvom, preseliti u nutarnja mjesta senjske kapitanije, kao u Otocac, Brinje, Prozor i Brlog; napokon Uskocima za sva vremena zabraniti i zaprijeciti, da s oruzanim bar- kama idu cetovati po moru ne samo protiv Mletaka, nego i protiv Turaka. A Kabata je sve te odredbe jos vecom strogoscu i bezobzirnosti izvodio, pace je i mletackoga providura pozvao, da poslje u Senj svoga pouzdanika, koji ce se na svoje oci uvjeriti, kako komesar savjestno zadacu svoju izpunja. Pasqualigo je zaista posiao u Senj svoga tajnika Vettora Barbara, koji je Rabatu upucivao, sta da radi. Rabata je svoje djelovanje u Senju zapoceo time, sto se je u gradskoj tvrdinji na- stanio i gradska vrata zatvorio, straze postavio, te onda izdao zapovijed, da svi Uskoci oruzje odloze, i da za dva dana u tvrdinju dodju i pred njim svoja imena prokazu. I oni, koji su robiii ili koji zlocin pocinili, imadu se sami prijaviti i zamoliti za milost, koju ce i dobiti, ako su sposobni za vojnike, pa ce se smjestiti u koju tvrdinju u nutarnjoj zemlji. Kad su se prestravljeni Uskoci pokorili i oruzje predali, dao je komesar u noci 2. veljace 1601. kneza Martina Posedarskoga i vojvodu Marka Margitica uhvatiti, pogubiti i na zidine gradske tvrdinje objesiti, obijedivsi ih, da su pred njegovim dolazkom pozivali Senjane na odpor. Jurja Maslardu Dubrovcanina, koji je srecno umaknuo uhi- cenju, te se spremao na borbu, zatekao je kapitan gorickih ceta Eduardo Locatello (Qras- selli) nocju na ulici, te ga je svojim macem probo, prepustivsi svojim vojnicima, da ga na komade razsijeku. Iza toga nastojao je Rabata, da se docepa onih mletackih podanika, koje je republika trazila, da joj se izruce. Tako je dobio u svoje ruke kapitana Moretta i druga mu Mikulicu, koji bise takodjer pogubljeni; mnoge druge bivse mletacke podanike dao je odpremiti u Mletke, gdje bise ili povjesani ili na galije osudjeni. Napokon pokupio je oko 200 Uskoka, koji su dosad stalno u Senju boravili, pa ih je onda zajedno s njihovim porodi- cama dao odvesti u nutarnju zemlju, te nastaniti u Otoccu, Brinju, Prozoru i Brlogu. Prije odlazka morali su se nevoljni Uskoci skupiti u stolnoj crkvi sv. Marije, gdje je biskup Dominis u nazocnosti komisarovoj misu citao, te u ime poputbine Uskocima oruzje i zastave blagoslovio! Nesmiljena strogost Rabatina zivo se je kosnula dosadanjega kapitana Danila Barba, koji se je narocito protivio preseljivanju Uskoka u nutarnju zemlju. Radi toga doslo je i do spora izmedju njega i komisara, te je komisar izradio, da je nadvojvoda Ferdinand u travnju 1601. Danila Barba od kapitanske sluzbe odrijesio. Ali Barbo posao je na to u Qradac, gdje je Rabatu radi njegove strogosti tuzio, i podjedno izlozio opasnost, koja pri- jeti od preseljivanja Uskoka u nutarnju zemlju. Stoga je Rabata bio prinudjen, da u svibnju sam podje u Qradac, pa da se opravda. Na povratku svome pise on 31. svibnja iz Ljubljane senjskomu biskupu, kako se je na putu srio kod Celja s bivsim kapitanom Bar- bom, i kako ga je pozvao na red, sto ga je ocrnio pred nadvojvodom i njegovim ratnim vijecem. U Qradcu bio je dva put primljen od nadvojvode, koji ga je pace imenovao svo- jim povjerenikom za izkrcavanje one vojske na Rijeci, koju je tada papa siljao u pomoc za podsjedanje Kanize. U drugome pismu iz Rijeke od 6. lipnja hvali se Rabata, kako su kranj- ski stalezi njega predlozili cak za generala hrvatske krajine, za koje se mjesto takodjer i1atje5u biv§i hrvatski ban Tomo Erdedi i kranjski plemic Vid Kisel, izsluzeni pukovnik flandrijski. Slavni general hrvatski Juraj Lenkovic bolovao je naime u svome gradu Otoccu u Kranjskoj, te je vec vise puta molio Ferdinanda, da ga rijesi tezke sluzbe njegove. Ali nadvojvoda je odluku svoju svedjer odlagao, pa tako se je zgodilo, da je Lenkovic u to ' SMRT JOSIPA RABATE (31. PROSINCA 1601.). 437 umro 8. lipnja 1601. Pokopan bi u crkvi Isusovaca sv. Jakova u Ljubljani, gdje mu i danas stoji nadgrobni kamen. Lcnkovicevim nasljcdnikom nije postao Rabata, kako se je riadao, ve(3 kranjski ba- ruri V i d K i s e 1 od Fuzine (Khisl de Kaltenprunn). K tomu su protivnici nj'egovi iznosili svcdjji ;,(.. c tuzbe na kraljevskom i nadvojvodskom dvoru. A i udova i svojta ubijenoga kneza PoscdarskoKa. potomka slavnoga roda lirvatskoKa, koji jc izvodio lozu od rimskih Torkvata, vapili su za osvetom. Svi su bijedili komisara, da je podmicen od Mletaka, §to doduSe nijcsu mogli dokazati, all se je cinilo vjerojatnim, jer je Rabata zaista sve ude§avao po ZLljarna mletackoga providura Pasqualiga i njegovog tajnika. Sam Rabata javlja 7. listo- pada IbOl. iz Senja mletackomu providuru Filipu Pasqualigu, kako je hrvatski ban (vicerc di Schiavoiiia) Ivan Draskovic podigao tuzbu protiv njega na kraljevskom dvoru radi smrti Kneza Martina Poscdarskoga, pa trazi, da se komisar kazni smrcu uz gubltak imanja i casti. Medju protivnicima Rabatinim iztice se u to vrijeme jos i Danilo Frankol, nekadanji petrinjski kapitan, a sada kapitan hrvatskih krajiskih konjanika u Karlovcu. Podticani I nutkani brojnim protivnicima Rabatinim, podigli su izprva klonuli Uskoci opet svoju gordu glavu. K tomu nije Rabata mogao radi nesta§ice novaca do kraja svoju zadacu provesti. Niti je u Senju mogao uzdrzati jaku njemacku posadu, a niti je mogao u Otoccu i ostalim mjestima nastanjene Uskoke prema obecanju placati. Stoga su se Uskoci stall vracati u Senj. Da bi dosao do novaca, stao je Rabata zajedno s biskupom Dominisom predlagati na kraljevskom i nadvojvodskom dvoru, da se sume u Velebitu naokolo Senja Mletcima prodadu, pa da se utrzak upotrebi za uzdrzavanje senjske kapitanije. Dominis je dapace u listopadu u to ime boravio u Pragu, te ugovarao s mletackim poslanikom Duo- dom. On je dodu§e o svojim dogovorima obavijestio i kralja Rudolta; ali buduci da je prije svoga odlazka primio od mletaCkoga poslanika 300 dukata na dar za svoje usiuge, posum- njalo se je jo§ jace, da je citava stvar o prodaji suma udeSena samo za to, da se Mlet- cima olaksa obladati hrvatskim primorjem. Izdaja pak Rabatina cinila se je gotovo posve ocita, kad je i on od mleta(^ke vlade dobio na dar tezki zlatni lanac, vrijedan pet do §est tisuca dukata, pa onda i sjajno opremljenu barku za svoja zabavna putovanja po moru. r^abata je darovani lanac zaista i primio, sto dokazuje njegova zahvalnica mletackoj vladi od 6. prosinca 1601.* Izmedju sviju Uskoka bio je tada najvise na glasu hajduk JuriSa, narodnom pjesmom proslavljeni Senjanin Jurisa. Njega je Rabata, ne zna se toCno zaSto, dao baciti u • Znamenita su dva pisma, koja je u to vrijeme lavantinski biskup i namjestnik nadvojvode Ferdinatida Juraj Stoboeus iz §taierskoga Qradca Josipu Rabati pisao. U prvoni pismu od 18. pro- sinca iftOl. pi§e mu ovo: »Ex tuis ad me litteris intellexi, quid ad conficiendum rem Segnensem, Venetosque omnino pacandos desideres, in quo tibi quidem satisfieri valde cupio... .lurissam Uscocchorum ac pyratarum ducem comprehensum custodiaeque traditum placet, S e g n a e detineri non placet. Verendum enim, ne ipsius causa caeteri tumuituentur, et tibi malum aliquod inexpectatum creetur. Etiam igitur atque etiam vide, si praestet eum c a p t i v u m m i t- tere Labacum, minor enim plerumque in absentes, quam praesentes est affectio . . . Vale, e t te ab Uscocchiis diligenter custodi.* U drugom pismu od 4. sijeCnja 1602. piSe mu opet ovako: »Tua in patriam merita non egent testimonio. Attamen ut tibi liomini amicissimo ne deessc.n. serenissimo archiduci arrepta ex colloquio de re Segnensi occasione ad longum ea commemorare non sum vcritus. Cuius hie fuit exitus, ut receperit archidux se tul. rerumque a te gcstarum rationem luihiturum. Torquem quoque aureum a republica Veneta Jo no transmissum non niodo til)i permittit, verum etiam feliciter evcnirc ciipit. qucmadmoduin ex lUtcris ipsius co- gnosces... Ergo non dcsunt. qui mcritis tuis favcant, ct tu tibi fautores deesse putas? Sat fautorum semper habct, qui recte facit. Quin archidux ipse te apcrto favore prosequitur. Quod autem Otto- censem ct F'rindelensem praefectos a poena delicti absolverit, Insitae sibj clementiac naturam in eo secutus est. et sane spero clementiam hanc non minus profuturam. quam sumptum de ipsis suppli- cium profecisset. Nihilominus quod de cavendis nocentium absolntinitihus mones, curae erit. Sed tu, qui aiiis recte cavere .soles, ab Uscocchis ne decipiai <. .aveto.c No ovo potonje pismo nije Rabatu viSe zateklo na 2ivotu. 438 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). najdublju tamnicu senjske tvrdinje, pa 'ce ga dati radi neke krivnje objesiti. Minuci pripo- vijeda, da je Rabata bio sve Uskoke okupio u cetu, imenovao im Jurisu za vojvodu, te ih poslao u pomoc krscanskoj vojsci, koja je Kanizu podsjedala. Ali Jurisa dosao je samo do Karlovca, pa se je onda s druzinom u Senj vratio, jer ga je Danilo Frankol podsjetio, da se Rabata hoce ovim nacinom rijesiti za sva vremena senjskih Uskoka. Sami pak Uskoci u tuzbi na Rabatu kazu naprosto, da je Rabata »postenoga i neduznoga vojvodu Jurisu radi nekih dugova« (wegen etlichen schulden) dao zarobiti i okovati, i premda ih je Jurisa platio, da ga je uza sve to htjeo objesiti. Bilo sto mu drago, postupak s hajdukom Jurisom ogorcio je strasno ne samo Uskoke, nego i gradjanstvo senjsko. Dne 31. prosinca 1601., u ponedeljak a na samu staru godinu, planula je buna u Senju; 300 Uskoka i gradjana prova- lilo je oko podneva u gradsku tvrdinju, gdje su ubili komesara Josipa Rabatu i dvanaest Ijudi od njegove druzine. O posljednjim casovima Josipa Rabate poznate su samo mletacke vijesti. Po Minu- ciju i nekom izvjestaju, koji se cuva u Marcijani u Mletcima, pobunili su se svi Uskoci radi zasuznjenja Jurise hajduka, te su najprije molbama, a onda i prijetnjama salijetali Rabatu, da ga pusti na slobodu. Ali komisar bijase se zatvorio u dolnji dio tvrdjave, pa pouzdavsi se u svoju cast i u hvastanje zastavnika njemacke posade, nije htjeo da stisa otvorenu bunu, vec ju je prijetnjama i ostrim rijecima jos uzpirio. Na to su Uskoci pograbili jedan top, koji je pred tvrdinjom stajao, pak napivsi se rakije, koju je Milos Bukovac medju njih dijeho, stadose sipati vatru na tvrdinju. Stoga se je uplasio Rabata, pak je pustio na slo- bodu Jurisu uz obvezu, da mu za jamca dade nekoga Vidovica. Ali ni to nije vise hasnilo. Razbjesnjeni Uskoci poubijali su ono nesto njemackih musketira, koji su branili tvrdinju, te su razvalili vrata i provalili. Obarajuci sada njemacke strazare, prodrli su sve do straznje komore, u koju se bijase sklonio Rabata zajedno sa svojim mladim rodjakom Firentincem, koji mu bijase na povratku iz Kanize dosao u pohode. Razbivsi vrata, koja su branila uiaz u komoru, nasli su Rabatu i rodjaka mu pripravne za obranu. Rabata branio se je kubu- rom i onda golim macem. Medjutim pogodjen iz dviju pusaka klonuo je na zemlju, na sto mu je jedan Uskok odrubio glavu. Ostale njemacke strazare postedili su Uskoci; samo za- stavnika njihova, koji se bijaSe sakrio, trazili su na sve strane, dok ga nijesu naSIi i sa- sjekli na komade. QIavu ubijenoga Rabate izlozili su nad vratima tvrdinje na jednome pro- zoru; sutradan odnijeli su truplo njegovo u crkvu, gdje su ga zene stra§no proklinjale i jezikom lizale krv, koja je iz otvorenih rana curila. Mletacki providur otoka Krka, po imenu Franjo Michieli, koji je 4. sijecnja 1602. javljao Pasqualigu o dogadjajima u Senju, tvrdi izrijekom, da je narocito udovica kneza Martina Posedarskoga zajedno s drugim zenama, kojih je muzeve dao Rabata pogubiti, rukama grabila krv iz njegovih rana, te ju posrkala (ma in particolare la moglie de Martin Possidaria et altre donne, mogli da capi fatti da lui morire con le mani pigliavano il sangue et lo bevevano). Ne samo Uskoci, nego i svi gradjani senjski preuzeli su odgovornost pred svijetom za ucinjeno ubojstvo. U pismu od 3. sijecnja 1602. na Filipa Pasqualiga obcina senjska za- jedno s citavom posadom (la comunita con tutta militia del capitaniato di Senja) potanko izlaze razloge, s kojih se je moralo tako dogoditi, te uvjerava generalnoga providura, da ce savjestno obdrzavati utanaceni mir s mletackom republikom; u pismu opet na nadvojvodu Ferdinanda nabraja u dvadeset i cetiri tocke sva nasilja i krvoloctva, koja je Rabata po- cinio i tako prinudio puk na odmazdu. Sto se je dalje dogodilo s truplom Rabatinim, nije poznato. Kod pregradnje kuce izumrle vec porodice Rabata u Qorici god. 1875. nasia se je spomen-ploca na smrt senjskoga komesara s latinskim napisom.* * Evo ga: — Perill(u)stris D(ominus) Josephus a Rabatta archiducalis commissarius — de suo casu funesto in Segnia propugnaculo illyrico — secuto ultimo die anni M . D . C . I . Me gens, quam domui, crudeli funere mersit; — saepius ut domitor calce necatur equi. — Ultimus ille dies mihi qui fuit ultimus anni, — annum communem finiit atq(ue) meos. — Haec animi RATOVANJE U UQARSKOJ 1602.— 1604. 439 Silovita smrt Josipa Rabate vec je sama po sebi svratila obcu pozornost na Senj i tamoSnje Uskoke. Mleta<^ka je republika dakako nastojala, da citav dosfodjaj prika^e u najnepovoljnijem svjetlu, a Uskoke kao su§te razbojnike, koji 2ivim Ijudima vade srca iz grudi, te se opajaju Ijudskom krvi. Naravno, da su se tim povodom sirile i slike. koje su Uskoke prikazivale kao Ijudozdere najgore vrsti. Kralj Rudolf i nadvojvoda Ferdinand nijesu se medjutim pozurili, da kazne ubojice svoga komisara. Novim kapitanoni senjskim imenovan bi Danilo Frankol, Ijuti protivnik Rabate. On je dodu§e stao iztrazivati i krivce ubojstva progoniti. Dne 14. veljace 1602. dao je pade jednoga od kolovodja posljednje bune i pogiibiti, dok je ostala tri nastojao uhvatiti. No malo zatim prestalo se je stvar dalje iztra- zivati, pace hajduk JuriSa dolazio je u kiicu kapitanovu u gostc. I razseljeni Uskoci vracali su se redom u Senj, te je nakon nekoga vremena izmedju njih i Mletaka planula nova borba 2e§ca nego ikad prije. Turci su lo- dusc obranu Kaiiizc od krscanske voj- ske god. 1601. sla- viJi u Carigradu kao veliku pobjedu. all ih je uza sve to Ijuto bolio gubitak Stol- noga Biograda, to vise, sto je sada zaprijetila opasnost i samomu Budimu. Stoga je veliki vezir Dzemidzi Hasan sli- jedece godine 1602. zapoceo ratovanje ranije nego prijas- njih godina. Kra- Ijevsku je vojsku u to stigao velik gu- bitak smrcu herce- ga Mercoeura, koji je umro od grozni- ce 19. veljaee 1602.; nasljednikom nje- govim postao je dodu§e vrstni i hrabri Rusworni. ali kako je bio naprasit Nijemac, bio je u vje^itoj zavadi s drugim nenjernaCkitn vojvodama, naroCito s Talijanima, koji su u kraljevskoj vojsci sve viSe mah preotimali. SuviSe mrzio ga je i nad- vojvoda Matija, te mu je smetao, gdje je samo mogao. U to je veliki vezir osvanuo pred Stolniin Biogradom, kojim je zapovijedao Izolani. Dok je taj popravljao grad- ske utvrde, dotle su se njegovi njemaCki vojnici potajno dogovarali s Turcima, koli ^^u onda 29. kolovoza gradom obladali. Istoin kad jc na poCetku IisiO|jada W)2. veliki vc/ i- skom svojom poSao u Erdelj, kojim je tada u kraljevo iine upravljao kao natnjcstnik gciic- rai Juraj Basta, mogao je Rusworm sa 20.000 svoje vojskc krenjiti prema f^udimu. On je SMRT JUSIFA RABAlt. Po bakrorezu iz djela: Die neu eroffnete ottomanische Pforte. Augs- burg 1694. fidciquc vigor mihi fata paravit. — quae successor! lumina cauta dabunt. — Justitiac Hqui. sceleris tu Segnia signa, — fania mihi superest, Caesaris ira tibi. ~ En Pernande ffdem servavl saniruine teste: — sic pro principibus claudere fata decet 440 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). doduse zauzeo raviiu Pestu, ali tvrdoga Budima nije mogao predobiti, osobito kad je ve- liki vezir iz Erdelja pohitao u pomoc tomu gradu. Sad je neko vrijeme turska vojska pod- siedala Pestu, a kraljevska, kojoj se bijase pridruzio i nadvojvoda Matija, nastavila je pod- sadu Budima; tek kad je u polovici studenoga navalila zestoka zima, odstupile su obje vojske, ni ne ogledavsi se u boju na otvorenom polju. Borba za Budim nastavila se je i slijedece godine 1603. Te je godine Rusworm zajedno sa Siegfriedom Kolonicem i Nadazdijem dne 29. rujna na velikom dunavskom otoku razbio tursku vojsku, koja je imala obskrbiti Budim hranom, a onda je udario na tvrdju Hatvan, koja je Budim stitila s boka, te ju je nakon kratke podsade i osvojio. Dne 22. prosinca 1603. umro je neocekivano sultan Muhamed III. u dobi od 37 do 38 godina. Nasljedio ga je mladji, jos nedorasli sin Ahmet I. (1604. — 1617.). Promjena na prijestolju u Carigradu bila je u prilog miru, kojega je trebalo i kralju Rudolfu i turskomu carstvu. I zaista se je opet stalo ugovarati o miru; ali kad se nijesu mogli sporazumjeti, provalio je novi veliki vezir Lala Muhamed pasa s velikom vojskom u Ugarsku. Krscanski zapovjednici gradova Peste, Vaca i Hatvana, ne mogavsi se u njima drzati, ostavili su ih bez odpora i dali spaliti, a na to je veliki vezir 19. rujna 1604. osvanuo pred Ostrogonom. Ali nakon zaludnih pokusa, da lagumima osvoji grad, digao je 11. listopada bezuspjesnu podsadu. Dok se je u Ugarskoj god. 1602. — 1604. ratovalo bez znatne koristi budi za koju stranu, ostalo je hrvatsko kraljevstvo postedjeno od velikih turskih provala. Stalezi hr- vatsko-slavonski zajedno s banom Ivanom Draskovicem ulagali su sav trud, da zacijele rane zadate kraljevstvu za proslih tezkih vremena, i da zastite domovinu od buducih pro- vala. Na saboru, drzanom 14. veljace 1602. u Zagrebu daju naputak poklisarima za ugarski sabor, neka porade, da se »cete kraljevstva ne sile vojevati izvan media njegovih«, i da se sav prihod ratne dace upotrebi za potrebe i korist kraljevstva. Nadalje neka se ratna daca pobira po broju dimova, a ne po kucama (dica in hoc regno penes numerum fumorum et non domorum imponatur). Procjenjuju se jos stete, nanesene varosi na brdu Qradcu kod Zagreba od stranih vojnika za pjoslih godina. Kad se poslije nekoliko mjeseci ponovo od staleza trazilo, da poslju sve zemaljske cete u Ugarsku, da se Turcima preotme nedavno izgubljeni Stolni Biograd, stalezi na saboru 5. rujna 1602. jednoglasno izjavljuju, da toga dozvoliti ne mogu, jer neprijatelj stoji pripravan na raznim mjestima uz medju zemlje, te je netom minulih dana Seferbeg sa 3000 Turaka poharao Recicu; ban pak nema vise nego 400 neplacenih vojnika, koji bi jedva dostajali za straze na granici, kad bi placu primili. Na istom saboru odluceno bi pisati generalu Herbersteinu, neka zabrani svojim vojnicima, da otimlju nevoljnome puku konje za prenasanje tereta. Vrlo su zanimljivi zakljucci sabora u Zagrebu 11, studenoga 1602. Buduci da se radi ratovanja kroz citavo desetljece nijesu mogli obdrzavati banski oktavalni sudovi, naredjuje se, da se sada opet zavedu. Mjesto pokoj- noga Gaspara Petricevica biraju stalezi za protonotara Matiju Andrejasevica; suvise bi- raju i prisjednike za banski stol (assessores tabulae banalis), medju kojima se spominje i Stjepan Patacic. Traze nadalje zemaljskoga kapitana, koji ce pomagati bana pri obrani pokupske (banske) krajine, pa nude tu cast grofu Tomi Erdedu, ili ako je on ne bi primio, bratu mu Petru. Napokon izabiru i zemaljskoga Ijecnika, po imenu doktora filozofije i me- dicine Danila od Rosenberga iz Novoga mjesta kod Beca, te mu odredjuju godisnju placu od 200 rajnskih forinti. Cini se, da su se braca Erdedi kratili primiti cast kapitana kraljev- stva, jer se na saboru od 6. sijecnja 1603. zakljucuje. da ban Draskovic i nadalje vrsi tu tezku sluzbu, pa da sve udesi za obranu zemlje, buduci da se Tatari zajedno s Turcima spremaju provaliti u kraljevstvo. Ban se je medjutim naskoro opet zahvalio na kapitaniji, pa su na saboru 30. travnja 1603. svi stalezi saletili Tomu Erdeda, da je napokon primio namijenjenu mu cast s punom vlasti (cum plena eiusdem officii auctoritate), ali da uvijek on i ban rade sporazumno, i da ga ban vazda izvje§cuje, §to Turci rade i snuju. Znacajno je, da je na saboru od 17. kolovoza 1603. priobcena stalezima zapovijed kralja Rudolfa, HRVATSKO KRALJEVSTVO 1602.— 1604. 44, kojom njima nala2e, da bi prejasnoga principa i nadvojvodu Ferdinanda dr2alizaupraviteljakrajinairatnih posala, te izkazivali mu duznu odanost posve onim nac^inom, kako je to bilo nekad za nad- vojvode Karia (Ferdinandum pro directore confinlorum et rerum bellicarum habere illique debitum respectum eo omnino modo, quo serenissimus quondam archidux Carolus constitutus fuerat, deferre ). Stalezi se doduSe tomu ne protive, ali ne mogu ni§ta stanovito odluCiti bez ugarskoga sabora, ved 6e povjeriti svojim poklisarima za taj sabor, da pred njim iznesu kraljev nalog. Moguce da je posljednja zapovijed kraljeva bila u svezi s promjenom u zapovjedniStvu slavonske krajine. Poslije 14. svibnja ostavija naime Varazdin i slavonsku krajinu dosadanji general Ivan Sigismund Herberstein, koji je kroz godine uspjeSno njom upravljao i znatno u politi^ke prilike kraljevstva utjecao, a na nje- govo mjesto dolazi Sigismund Fridrik barun Trautmansdorf (1603.— 1630.), koji je jo§ 1597. sudjelovao na vojni u turskoj Slavoniji i oko Slatine Cetovao. Qod. 1603. sastao se je jo§ jednom sabor hrvatsko-slavonski u Zagrebu, naime 16. prosinca. Stale- j^ima bilo je poglavito birati poklisare za ugarski sabor, koji se je imao sastati u Po2unu 3. velja^Je 1604. Nuncijima za taj znameniti sabor bi§e izabrani prepoSt zagrebadkoga kap- tola Franjo Ergeljski i zagrebaCki podzupan Franjo Medo§evaCki, te bi im za troSak dozna- deno 300 ugarskih forinti. Dok je ovako potonjih godina hrvatsko kraljevstvo bilo mirno od Turaka, podeli su se opet u nj seliti Vlasi iz bosanskoga vilajeta. Od god. 1601. zaredalo je selenje poglavito u Hrvatsku na jugu Kupe. Wet 17. kolovoza 1601. javlja Caspar Stipanovi(5 Josipu Rabati, kako je doSao brat morlackoga kneza iz turske Korenice, pa ocitovao, da bi 50 ku<5a Mor- laka htjelo preci na kr§cansku stranu. Malo zatim, u listopadu iste godine, hvali se senjski biskup Markantonije de Dominis, da je on zajedno s nekim svojim prijateljima sklonio kr§- 6ane iz Like, Krbave i Korenice, da su ostavili tursko vladanje, te se preselili u dolinu rijeke Qacke oko Otocca. Selenju Vlaha radio je u prilog takodjer novi hrvatski general Vid Kisel od Fuzine, te je osobito pogodovao Vlasima, koji su se jo§ za Lenkovicia nasta- nili u Qomirju i okolici njegovoj. Sabor hrvatsko-slavonski od 5. rujna 1602. zakljuCuje do- du§e, da se knezu Jurju Zrinskomu dade preporuc^no pismo na nadvojvodu Ferdinanda u pogledu Qojmerja. Buduci da je nadvojvoda u tvrdinjici Qomirje (fortalitium Ghomerye) naselio RaSane (Rascianos), a ta tvrdinjica stoji na teritoriju kne?.eva grada Vitunja (Kwytwn), neka nadvojvoda ili dade knezu u zamjenu druga imanja, ili neka isti RaSani Zrinskoga priznadu svojim zemaljskim gospodinom (pro domino ipsorum terrestri). ili pak neka se Rasani drugamo premjeste. Radi tih doseljenika traje spor izmedju Zrinskih i Fran- kapana s jedne strane, a generala Kisela i nadvojvode Ferdinanda s druge jo§ i godine 1603.. te se obje stranke obra^aju na kralja Rudolfa. Hrvatski knezovi i stalezi tra^ili su paCe podpore i kod ugarskoga sabora, koji je Clankom 14. od god. 1604. odredio, da dose- Ijeni Vlasi imadu u Hrvatskoj i Slavoniji pladati crkvi desctinu, a zemaljskoj gospodi de- vetinu, a suvi§e da Vlasi budu podvrgnuti vlasti one zemaljske gospode. na kojih su ima- njima nastanjeni (. . . idem fieri dicitur etiam in Sclavonia et Croatia per Valachos qui nu- per ex ditione Turcica eo se contulerunt, in episcopatus Zagrabiensis et nonnulorum domi- rorum et nobilium bonis utpote dominorum comitis a Zrinio, Dersffii. familiae Pogan ac aliorum. Statuitur itaque ut ab his omnibus decimae exigantur et dominis terrcstribus ter- ragium sive nona praestetur. Inter alia autem a dictis Valachis in Sclavonia ct Croatia, qui et iurisdictioni dominorum terrestrium ratione fundi et sessionis, quam incolunt et habitant, subiecti sint. idem praestetur. Requirat itaque S. Maiestas caesarea serenissimum archi- ducem Ferdinandum, ne tales contra dominos ipsorum terrestres defendat . . .). Premda je kralj Rudolf zakljuCak ugarskoga sabora potvrdio, nijesu se ipak ni Ferdinand ni krajiSki general! na nj obazirali, ved je Vid Kisel i dalje Vlahe naseljivao po imanjima hrvatskih knezova i plemiiia. Tako bi god. 1605. Vlasima naseljen LIC kneza Zrinskoga. zatim kra- jcvi od Mrc/^nice do Tovunja, i napokon Moravice i Delnice. 442 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Neko vrijeme cinilo se je dapace, da ce kralju Rudolfu i nadvojvodi Ferdinandu poci za rukom, da obladaju i samom Bosnom. Bilo je to godine 1603., kad je sultan za bo- sanskoga beglerbega imenovao maloazijskoga hajduka i zulumcara Deli Huseina (Dze- lali Hasan, Karajazidzi Hasan). Deli Husein bio je brat anadolskoga buntovnika »C r n o g a p i s a r a«, prozvanoga od Talijana imenom»S c r i v a n o«, koji je protiv sultana u Aziji podizao bune i sa svojim divljim cetama mnogo zla pocinjao. Kad je »Crni pisar« umro, preuzeo je njegove cete brat mu Deli Husein, kojega su takodjer nazivali Scrivanom. Da se sultan opasnoga buntovnika u Aziji oslobodi, imenovao ga je u ozujku 1603. beglerbegom Bosne, te mu je zapovjedio, da sa svojih 10.000 momaka, sve Ijutih pustaija, podje pomagati velikoga vezira u ratu s krscanima u Ugarskoj. Husein posao je na to s vojskom svojom kod Galipolja u Evropu, te je prolazeci kraj Drinopolja, Sofije i Beograda stigao do mosta kod Osijeka, gdje se je pridruzio velikomu veziru Lali Muhamedpasi i zajedno s njim posao u Ugarsku; putem poslao je svoga cebaju u Sarajevo i drugoga pouzdanika u Ba- njaluku. Ali cehaja prouzrocio je u Sarajevu svojim zulumom gotovu bunu medju Turcima; dne 25. kolovoza 1603. javlja spljetski nadbiskup Markantonije de Dominis (koji je nakon smrti Rabatine ostavio senjsku biskupiju), kako iz Srbije i Bosne bjeze u Spljet brojni trgovci, narocito Jevreji, zajedno sa svojom trgovinom i blagom, sve radi velikog nasilja namjestnika bosanskoga pase (della gran tiranlde d' un luogotenente del Scriuano, fatto, di- cono, bassa della Bosna). Medjutim je Husein u Ugarskoj nemilo stradao, jer je u boju kod velikoga dunavskoga otoka nedaleko od Budima 29. rujna izgubio do 6000 svojih vojnika. Kad je na to veliki vezir razpustio vojsku, te se vratio na zimovanje u Beograd, dosao je i Husein s ostatcima svojih ceta u Banjaluku, odakle bijahu urodjeni Turci vec prije odtje- rali njegova pouzdanika. Da se za to osveti, stao je nemilo progoniti sve Bosance. Ali na to je planula obca buna po citavoj Bosni. Urodjeni Turci, zaziruci od nametnutoga im tu- djinca, proglasili su domacega Seferbega pasom i namjestnikom, koji ih je onda vodio u borbi protiv Huseina. Obje stranke trazile su podpore i u sultana u Carigradu i kod velikog vezira u Beogradu. Suvise je Husein, samo da se odrzi, stao surovati ne samo s kraljem Rudolfom i nadvojvodom Ferdinandom, kao i sa krajiskim generalima u Hrvatskoj i Slavo- niji, nego i sa jMletcima i rimskim papom. Cini se pace, da se je napokon i odmetnuo od novoga sultana Ahmeta, te se smijerao s pomocu susjednih krscanskih vladara proglasiti samostalnim gospodarom Bosne. Papinski nuncij u stajerskom Qradcu, po imenu Porzia, javlja 12. sijecnja 1604. u Rim kardinalu Petiu Aldobrandiniju o tima pokretima u Bosni, i kako je nalozeno slavonskomu generalu, da pripazi na sve, pa da nastoji predobiti koju cest bosanskoga pasaluka. U drugom pismu od istoga dana javlja nuncij o sukobu izmedju Huseina i Bosnjaka, i kako ih je Husein pobijedio. Dne 19. sijecnja znade nuncij, kako je pasa (Sefer), kojega je narod izabrao, potucen od Huseina, pa kao bjegunac luta po su- mama i udaljenim mjestima, samo da ga ne zarobe cete njegova protivnika. Pobjedonosni Husein strasno je sada bjesnio protiv bosanskih Turaka, osobito kad su mu se pridruzili brojni Vlasi. Nuncij javlja 4. veljace, da se smijera proglasiti samostalnim vladarom (asso- luto signore), pace da je stao ugovarati s kraljem Rudolfom posredovanjem generala Sieg- irida Kolonica. Iza nekoga vremena, dne 15. ozujka, javlja opet nuncij, kako je Husein dao naslutiti, da zeli postati krscanin om, i da je to vec javljeno u Prag. Medjutim vec 22, ozujka 1604. biljezi nuncij glase iz Koprivnice, Ivanica i Krizevaca, da je Husein po- razen od svojih protivnika, pa da tek sa 100 konjanika uzmice prema Beogradu. U pismima od 29. ozujka potvrdjuje nuncij vijesti o sukobu Huseinovu s njegovim protivnicima, ali dodaje, da je videci premoc Seferbega bez odlucna boja uzmaknuo iz Banjaluke u utvr- djeno Sarajevo, gdje ceka na svoga brata, koji ce mu dovesti u pomoc 6000 konjanika. Cim brat dodje, vratit ce se u Banjaluku, pa ce se ogledati sa Seferbegom i jos dva bega, koji su skupili vojsku od 12.000 momaka. Hrvatski general Vid Halek po nalogu nadvoj- vode Ferdinanda i ratnoga vijeca gradackoga stoji pripravan, da prema prijasnjemu dogo- voru s Huseinom smjesta priskoci njemu u pomoc, cim samo bude od njega pozvan. PRILIKE U ERDELJU 1598.— 1603. 443 Nitko ne javlja, sta se je poslije dogodilo. Znade se samo, da je Husein pa§a io§ god. 1604. ostavio Bosnu i postao beglerbegorn u Teme§varu, a njega je zamijenio u Bosni domaci sin, Ahmet pa§a Dugalic. Tako je kralju Rudolfu i nadvojvodi Ferdinandu izmakla prigoda, da bi mogli obladati Bosnom ill bar kojim dijelom njezinim; kralju Rudolfu nasu- prot zaprijetila je malo zatim ozbiljna opasnost, da izgubi ne samo nedavno steCeni Erdelj, nego i onu Cest Ugarske, koju je dosada drzao. Povod pak svemu tomu dale su i poli- ti^ke prilike u Erdelju i vjerske smutnje u Ugarskoj. Darovitomu, no do skrajnosti prevrtljivomu erdeljskomu vojvodi Sigismundu Batoru bijaSe nakon god. 1595. brzo otefdalo vladanje i brak s Marijom Kristijemom, pa se je stoga 10. travnja 1598. odrekao Er- delja na korist cara i kralja Rudolfa, te primio od njega u zamjenu slezke vojvodine Opolje i Ratibor. No iza nekoliko mjeseci dodijalo mu je ziv- Ijenje u starom i zapustenom zamku Opolju, pa je ve6 11. kolovoza iste godine ostavio Slezku i preko Polj- ske vratio se u Erdelj, gdje je 20. ko- lovoza osvanuo u KoloSvaru ba§ u Cas, kad se je nadvojvoda Maksimili- jan spremao, da po odredbi kraljevoj preuzme upravu te zemlje. Medjutim 30. ozujka 1599. napustio je Sigis- mund po drugi put vojvodsku Cast u Erdelju, pa se je onda sklonio u Polj- sku k svomu Surjaku Zamojskomu (po sestri Qriseldi), ostavivSi vla- danje u Erdelju svome rodjaku, kar- dinalu Andriji Batoru (30./III. 1599. do 3./XI. 1599.). Protiv ovoga podigao se je vla§ki vojvoda Mihajlo Veliki, koji bija§e jo§ 9. lipnja 1598. polozio kralju Rudolfu prisegu vjernosti, pa se je sada kralju ponudio, da ce za njega Erdelj osvojiti. I zaista je Mi- hajlo 15. listopada 1599. provalio u Erdelj, te u boju blizu Sibinja 28. li- stopada svladao kardinala, kojega su nekoliko dana zatim sikulski seljaci uhvatili i ubili, kad se je spremao da preko Moldave prebjegne u Poljsku. Sada je Erdeljem obladao Mihajlo Veliki. Qrade<ii se zamjcnikom kraljcvim trazio je, da pridru^i svojemu vladanju i one ugarske iupanije. koje su posljednji erdeljski vojvode dr2ali. Radi toga zavadio se je s generalom Jurjem Bastoni, zapovjednikom kraljevskih Ceta u gornjoj Ugarskoj, kojemu se je pridruf io Stjepan BoCkaj, ujak bivSega vojvode Sigismunda Batora. Oba su prikazivala Mihajla na kralievskom dvoni u Pragu kao nepouzdana mufa. Uza sve to odriao se je Mihajlo u Erdelju, paCe je u svibnju i lipnju 1600. obladao i Moldavskom, protjeravSi odanle poljskoga §ti<ienika Jere- miju Movilu. Ali ba§ tim ozlojedio je Poljake, pa su ti stall pomagati brojne nczadovoUnikc MIHAJLO VELIKI. vlaSki vojvoda. Po izvorniku Egidija Sadelera, carskosa sli- kara u Pragu (od god. 1601.). Izvornik u ugarskoj zemaijskoj zbirci slika u Budimpe§ti. 444 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). u Erdelju, koji su o torn radili, da se Sigismurid Batori opet podigne na vladu. I zaista je erdeljski sabor u Kolosvaru 3. veljace 1601. proglasio vojvodom Sigismunda, koji je s po- mocu poljskom iz Moldavske dosao u Erdelj, te 27. ozuika po treci put zasjeo na vojvodsku stolicu. Mihajlo se je na to sklonio pod okrilje kralja Rudolfa i izmirio se u Kosicama s ge- neralom Bastom, s kojim je zajedno na buntovni Erdelj udario. Dne 3. kolovoza razbili su doduse Sigismunda i njegove privrzenike, ali vec 19. kolovoza 1601. dao je Basta u taboru kod Torde vojvodu Mihajla po kapitanu Jakovu de Beauri i njegovim Valonima umoriti, misleci tako ugoditi caru i kralju Rudolfu. Poslije toga se je vojvoda Sigismund s pomocu turskih i tatarskih pomocnih ceta jos neko vrijeme u Erdelju drzao; ali kad je Basta 2. srp- nja 1602. njegova kapitana Mojsiju Sekelja kod Tovisa blizu erdeljskoga Biograda razbio i na bijeg u Tursku prinudio, morao je po treci put Erdelj ostaviti. Sigismund Batori posao je u Cesku, gdje je od kralja Rudolfa mjesto slezkih vojvodina dobio gospostiju Libocho- wice. Tu je i umro nakon deset godina (1612.). Odlazkom Sigismundovim ostao je Erdelj caru i kralju Rudolfu. General Basta i pri- druzeni mu komisari uvodili su sada u tezko izkusanoj i iztrosenoj zemlji skrajnji absolu- tizam, pogodujuci uza to katolickoj vjeri i Isusovcima, a zatiruci ostale vjeroizpovijesti, narocito Socinijance, kojih je mnogo u zemlji bilo. Zdvojni Erdeljci proglasili su svojim voj- vodom najprije Mojsiju Sekelja (t 17. srpnja 1603.) i onda Qavrila Betlena; no na to je Basta zaveo pravu strahovladu, proglasivsi medju inim na saboru u Devi 5. rujna 1603, sve nazocne plemice izdajicama, koji se moraju kazniti gubitkom zivota i imanja. Nekako u isto vrijeme, kad je u Erdelju zaredala Bastina strahovlada, javile su se 1 u Ugarskoj vjerske smutnje. Kralj Rudolf gotovo je zavidjao svojemu stricevicu nadvoj- vodi Ferdinandu, kojemu bijase poslo za rukom, te je u svojim nutarnjo-austrijskim zem- Ijama proveo vec otcem zapoceto zatiranje novovjeraca ili protestanata. Potaknut jos ne- kim katolickim biskupima i svojim savjetnicima, pregnuo je i Rudolf, da tako u netom ste- cenom Erdelju, kao i u Ugarskoj zapocne p r o t u r e f o r m a c i j o m, pa da zatre i ma- gjarske kalvine (reformirane, magyar hit) kao i njemacke lutorovce (protestante, nemet hit), koji se bijahu tijekom sestnaestoga stoljeca dobrano razsirili i ugnjezdili. Osobito pak bilo mu je do toga, da se zatre nova vjera protestantska u kraljevskim gradovima sjeverne Ugarske, gdje su nastavali pretezito Nijemci, dosad najodaniji podanici njegovi. Putio ga je pak na to najvise jegarski biskup Stjepan Suhaj, koji se bijase nakon pada svoje stolice u turske ruke preselio u grad K o s i c e. Biskupa je boljelo, sto je zupna crkva u Kosicama bila u vlasti novovjeraca, dok je za katolicku sluzbu bozju preostala tek malena kapelica. Na rnolbu biskupovu izdao je kralj 11. studenoga 1603. gradskomu vijecu u Kosicama na- log, da zupnu crkvu, sagradjenu od kraljice Elizabete i sina joj Ljudevita Velikoga, predade jegarskomu kaptolu. U isti mah primio je i novi vrhovni kapitan gornje Ugarske, grof Jakov Belgiojoso, nasljednik Bastin, zapovijed, da kraljev nalog makar i silom provede, ako se gradsko vijece ne bi htjelo drage volje pokoriti. I zaista je Belgiojoso, dosav u vecer 7, sijecnja 1604. u Kosice, i naperivsi topove prinudio gradsko vijece, da mu preda kljuce zupne crkve, Suvise je vrhovni kapitan zabranio privatnu sluzbu bozju protestantsku i pri- silio protestantske propovjednike na pismeno ocitovanje, da 6e za sest tjedana otici iz grada, Postupak vrhovnoga kapitana nemilo je osupnuo protestante onih krajeva. Gradovi Kosice, Presov, Levoca, Bardjejov i Sabinov poslali su poslanike u Prag, moleci, da i na- dalje bude dozvoljeno protestantima svoju vjeru izpovijedati i sluzbu bozju obavljati. Ali poslanici nijesu uza sva nastojanja i novcane darove mogli ni to poluciti, da budu pu§teni pred kralja. Zato su se napokon receni gradovi rijesili, da se obrate na ugarski sabor u Pozunu, koji bijase kralj Rudolf jos u prosincu prosle godine sazvao za 3. veljacu 1604. Na taj znameniti sabor bise pozvani ne samo stalezi ugarski i hrvatsko-slavonski, nego i erdeljski (ad status Transilvaniae), Od hrvatsko-slavonskih imali su doci: novi zagrebacki biskup Simun Bratulic s biskupnna kninskim, srijemskim i bosanskim, a CLANAK XXII. OD 1. SVIBNJA 1604. 445 izmedju drzavnih baruna ban Ivan Dra§kovi6, giof lomo f:rdedi, i namjestnik palatina Ni- kola Isthvanffy. Jo§ bi pozvana sva sila hrvatskih i slavonskih magnata, kao grof Petar Er- dedi, knezovi Juraj, Nikola i Vuk Frankapani Tr^atki, Franjo DriiC (Dersffy), knez Ivan Znnski, barun Fetar Draskovic, Ivan i Juraj Kc^levic, Franjo i Sljepan Pethew, Benedikt Thuroczy od Ludbrega, Ivan i Juraj Ratkaj od Velikoga labora. Napokon imali su poslati svoje zastupnike zupanije zagrebaCka, varazdiiiska i krizevacka, kaptoi zagreba^ki, i slo- bodni gradovi Zagreb, Varazdin, Krizevci i Koprivnica. Kao nunciji Citavoga kraljevstva hr- vatskoga i slavonskoga bili su jo§ na saboru u Zagrebu 16. prosinca 1603. izabrani veliki prepost zagrebackoga kaptola Franjo Ergeljski i zagrebacki podzupan Franjo MedoSe- vacki (Medossoczy). Kako se vidi, bili su gotovo svj claiiovi sabora iz Hrvatske i Slavo- niie privrzenici katolicke vjere. Drugcije je to bilo s clanovima iz Ugarske i Erdelja, Tu su osiin biskupa i prelata ostali svjetovni clanovi bili pretezito novovjerci, budi kalvini budi protestanti. Bas ti svjetovnjaci novovjerci najvi5e su rogoborili i radi nesnosnih vec poli- ti.5kih prilika i radi stezanja vjerske slobode. Nadvojvoda Matija, kojeniu je vec tada bio savjetnikom becki biskup i potonji kardinal Melkior Klesel (Khlesl), imao je pune ruke posla. da odvrati staleze od nepromiSljenih zakljucaka. Tezkom mukom izradio je Matija obeca- njima i mudrim popu§tanjem, da sabor u pogledu slobodnog vjeroizpovijedanja nije stvorio nikakvih odluka, nego da je u 21. clanku rijesio politicko-upravne poslove, paCe po obiCaju dozvolio ratnu dacu i druge stvari, koje je kralj trazio. No zato su protestantski stalefi tik pred zakljuckom sabora 8. travnja dosli pred namjestnika palatinova Nikolu Isthvanffija, te u ime pretezitoga dijela pucanstva ulozili prosvjed protiv svih novotarija u vjerskim po- slovima uz izjavu: »Buduci da se unatoc vecini njihovih glasova (per maiorem et potiorem regni partem collectis suffragiis statutum) nije zadovoljilo njihovoj molbi za slobodno vjero- izpovijedanje, prosvjeduju unaprijed protiv svake kraljevske odredbe, koja bi se protivila slobodnomu vrsenju vjere, te ocituju, da ce se svakoj sili oprijeti, a krivnja ne de biti nji- hova, ako se stoga rode nemiri.* Ali ni katolici nijesu ostali skrStenih ruku. Katolicki Cla- novi ugarskoga drzavnoga vijeca (consiliarii Hungari catholici) sastavili su protuizjavu, u kojoj su se ogradili protiv toga, §to su se protestanti drznuli prozvati »prete2itim dijelom kraljevstva« (potior pars regni), pa su narocito iztakli, da se katolicikoj vjeri pribrajaju ne samo kralj s tolikim prelatima, barunima i magnatima, nego jednako i kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija (pari quoque ratione Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae regna), zatim brojni slobodni gradovi (Sopron, Pozun, Trnava) i gotovo sve iupanije dolnje Ugarske. Spominju nadalje sve starije zakone ugarske, izdane protiv krivo- vjeraca, i naglaSuju, da je kralj vrSio samo svoje pravo, kad je protestantima oduzeo crkve u svojim kraljevskim gradovima. Napokon izric^u nadu, da se proSirenjem katolicke vjere ne ce poremetiti mir u drJavi, vec^ da de nasuprot Bog kralju osobitu sredu udijeliti. Izjava katolickih vijecnika, posebno mnijenje jegarskoga biskupa Suhaja od 14. trav- nja, zatim pismena oc^itovanja drugih biskupa i vijecnika sklonila su nadvojvodu Matiju te je kraija svjetovao, da neSto u(^ini,§to je ne samo bilo napereno protiv novovjeraca, nego je dirnulo i u stari ustav ugarski. Kralj je naime, potvrdivSi I. svibnja 1604. onaj dva- deset i jedan aianak ugarskoga sabora, »sam po svojoj namisli i punovlasti« (ntotu proprio deque regiae suae potestatis plenitudine) pridao njima jo§ i d v a d e s e t i drug! CI a- n a k, sastavljen prema njegovu nalogu po tajniku ugarske kancclarije Himmelreichu. Tim je kobnim clankom kralj sve molbe protestantskih staleia napreCac odklonio, sve poCev od sv. Stjepana kraija u prilog rimokatoliCkoj crkvi izdane odredbe u punom obsegu potvrdio, te napokon odrcdio, da se svi, koji bi na saboru iznijeli vjerska pitanja, imadu kao pokre- taCi nemira i novotari za zastraSni primjer ostalima bezobzirno kazniti onako. kako to odredjuju ustanove prijaSnjih kraljeva. Dvadeset i drugi eianak, nametnut po saniome kralju Rudolfu, pokrcnuo je svagdjc silno uzbudjenjc. U hrvatskom kraljevstvu planulo jc veliko vesclje i odu§evl|enje. Stale^i hrvatski i slavonski \c6 su od vremena biskupa i bana Jurja DraSkoviCa gledall prilekim 446 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). okom na protestante, kojima su krajiski general!, pretezito Nijemd, pogodovali, te im pro- povjednike u krajiskim gradovima ne samo dozvoljavali, nego ih i placali. Ti isti krajiski generali i kapitani, od kojiii su neki bili i sami protestanti (kao senjski kapitan Jura] Pa- radeiser), naseljivali su takodjer Vlahe na tlu hrvatskoga kraljevstva, trazili za njih povla- stice na zator katolicke crkve i cjelokupnosti hrvatske zemlje, i tako stvarali od povjerenih im krajina zasebne oblasti, nezavisne od hrvatskoga bana. Stoga je posve razumljivo na- stojanje hrvatskih staleza, da se na tlu kraljevstva iztrijebe svi inovjerci protestanti i da se doseljeni Vlasi prikupe pod okrilje katolicke crkve (u n i j o in), jer ce se tako j e d i n- stvom vjere obraniti i osigurati i politicko jedinstvo hrvatskoga kraljevstva. Nastojanje hrvatskih staleza podupirao je i novi biskup zagrebacki Si- mun Bratulic, clan pavlinskoga reda, ali osobiti prijatelj Isusovaca, koji je mlade Pavline siljao na nauke u isusovacke zavode, a poslije Isusovce dozvao u Zagreb i ostalu Hrvatsku. Jos je hrvatsku i slavonsku gospodu bodrio namjestnik ugarskoga palatina a gorljivi kato- lik Nikola Isthvanft'i, koji je po svojoj majci Jadvigi Qjulajevoj bastinio grad Vinicu kod Varazdina i tako postao vlastelinom slavonskim. Naravno, da se je i ban Ivan Draskovic, sinovac slavnoga biskupa a zet Nikole Isthvanffija, osobito izticao svojom gorljivoscu za katolicku vjeru. Nije stoga ni najmanje cudo, da je hrvatsko-slavonski sabor sastavsi se 5. srpnja 1604. u varosi Qradcu kod Zagreba, s odusevljenjem primio najnoviji kraljevski dekret s pridanim dvadeset i drugim clankom. Staiezi i redovi izricu kralju »vjecitu hvalu« (immortales gratias), sto nastoji »ortodoksnu vjeru, od njegovih presvetih predja sacuvanu a od stanovitog vremena krivovjerjem donekle progonjenu, povratiti u prijasnje stanje nje- zino«, pa umah odlucuju jednodusno, dasesvi krivovjerci, a narocito na imanjima oko Ozlja boraveci propovjednici, koji su izStajerske protjerani ili ma kojim drugim nacinom onamo dolaze, imadu iz- baciti. Bit ce pak zadaca zagrebackoga biskupa kao diecezan- skoga (poglavara) toga kraljevstva, da po svojoj pastirskoj duz- nosti gorljivo postupa protivtakovih razvratnih bludnja. (Ideoque statuunt et decernunt unamini voto, ut uriiversi haeretici et praecipue in bonis Ozaliensibus divagantes concionatores ex Styria pulsi vel aliter qualitercunque eo devenientes eiiciantur. Erit autem reverendissimi doniini episcopi Zagrabiensis tamquam dioecesani huius regni in tales perversos errores pro eius pastorali officio studiose animadvertere.). Znacajno je, da isti sabor nadovezuje i na zakljucak posljednjega ugarskoga sabora u pogledu doseljenih Vlaha, pa odredjuje: »Svi Vlasi takodjer imadu prema 14. artikulu pozunskom od ove go- dine zagrebackomu prelatu placati podpunu desetinu; isti Vlasi moraju svojoj zemaljskoj gospodi davati terragium ili devetinu, te biti podlozni njihovoj jurisdikciji.« Sabor odredjuje jos svetkovanje blagdana i prijeti kaznom onima, koji ih ne bi obdrzavali. Napokon odre- djuju staiezi radnike za popravak gradova na krajinama, ali primaju i tuzbe protiv krajiskih generala i njihovih vojnika; suvise zakljucuju, da se imade obnoviti grad Cazma zagrebac- koga biskupa, a onda i grad Moslavina grofa Tome Erdeda. Dok je hrvatsko kraljevstvo radostno prihvatilo kraljevski clanak, planulo je u Ugar- skoj (narocito sjevernoj) i Erdelju necuveno ogorcenje. Cini se, da se staiezi nijesu toliko bunili radi pridanoga clanka, jer se bijase i dosad vise puta dogodilo, da je kralj pojedine saborske clanke tako ugarskoga sabora kao i hrvatsko-slavonskoga mijenjao i koje sta im dodavao; vise ih je razdrazivao sam sadrzaj clanka, kojim se je u jedan mah obaralo sve, sto su protestanti i kalvini kroz citavo sestnaesto stoljece nesmetano uzivali. Kad su k tomu i Belgiojoso i ugarski namjestnik, kolocki nadbiskup Martin Pethew stall u Kosicama, Le- voci i ostalim gradovima sipuske zupanije novovjercima otimati crkve i posjede, te njihove propovjednike progoniti, nastao je velik politicki i vjerski pokret u sjeveroiztocnoj Ugar- skoj, u kojem su sudjelovaU ne samo Magjari, nego i protestantski Nijemci. Plemstvo sje- veroiztocne Ugarske, sastavsi se 8. rujna u Qalszecsu, ocitovalo je kosickomu vrhovnomu kapitanu Belgiojosu, da ne priznaje 22. clanka, pa da ne ce ni poreza utjeravati ni novaka USTANAK S7 JEPANA BOCKAJA U LISTOPADU 1604. 447 davati, dok se taj clanak ne opozove i protestantima sloboda vjere ne dozvoli. Ako bi pak kapitan sa svojim Valonima i hajducima nasilja poeinjao, to ce oni silu silom odbijati. Cini se, da se je i u hrvatskom kraljevstvu pokuSalo rovariti, te da je netko u ime hrvatskih i slavonskih staleza neovlasteno upravio na kraija nekakvo »patvoreno pismoc na stetu citave drzave (literas... falsas, nomine totius nohilitatis huius regni Sclavoniae scriptas, totique republicae praeiudi- candae ad suam maiestatem confici fe- cisset). Ali sabor hrvatsko-slavonski, sastavsi se 9. studenoga 16()4. u Oradcu kod Zagreba, odredjuje, da se za slucaj, ako bi se sastavitelj toga pisma mogao odkriti, imade smjesta uhvatiti i banu dovesti, koji ce ga dati kao javnoga zlo- Cinca pogubiti. Stalezi kao da su slutili. gdje da se krivac trazi, jer u isti mah odredjuju, neka se pise Fridriku Sekelju radi njegova sluzbenika i dvorjanika lianslina, koji da je neko »s u mn j i vo p i s m o« protiv sviju staleza na kraija poslao. Osumnjiceni neka se uhvati i poSlje banu, koji ce sustu istinu iztraziti. Medjutim je nezadovoljnicima u Ugarskoj i Erdelju stao na celo S t j e- pan Bockaj, ujak nekadanjega er- deljskoga vojvode Sigismunda Batora. Bio je po vjeri kalvinac, ali je potonjih godina za smutnja u Erdelju pristajao uz kraija Rudolia, tako da ga je Andrija Batori lisio gotovo svih erdeljskih ima- nja. Kralj ih je njemu poslije povratio; ali kad je Basta zapoceo svojom straho- vladom u Erdelju, nije htjeo BoSkaj da boravi u toj nesrecnoj zemlji, ved se je sklonio na svoja imanja u Ugarskoj oko Velikog Varadina i Debrecina. Tu su dolazili k njemu bjegunci iz Erdelja, na- narocito Gavro Betlen, te su ga napo- kon sklonili, da se digne za obranu svoga zaviCaja. Smutnje u sjeveroiztoc^- noj Ugarskoj jo§ su ga jaCe na to bo- drile. U to ime stao je ugovarati s tur- skim velikim vezirom Lala Muhame- dom Sokolovi(iem, kao i s temeSvar- skim beglerbegom. Budu(ii da su nje- gova pisma o tim dogovorima prije reda doSla u ruke kraljevskih generala. podigao je Stjepan BoCkaj prvih dana listo- pada ustanak, okupivSi oko sebe erdeljske bjegunce i brojne hajduke, koji su dosad slu- ?.ili kapitana fk'lgiojosa. Vet 14. listopada sukobile su se njegove Cete sjeverno od Vell- koga Varadina s (!etama kraija Rudolfa. Poslije toga prldru2ile su se njemu KoSice i druga mjesta u §ipu§koj 2upaniji, pa onda i plemstvo sjeveroiztoCne Ugarske, koje je vodio Va- lentin Drugeth od Homonne. Namah zatim, 18. listopada, izdao je veliki vezir Lala Muha- QROBNI SPOMRNIK QROFA I BANA TOME ERDEDA (t 17. sijeCflja 1624.) u stoJnoi crkvi sv. Stie- pana u Zagrebu. 448 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). med iz tabora na Rakoskom polju svim Erdeljcima zapovijed, da se okupe oko Bockaja, kojega je sultan uzeo pod svoju zastitu. Da se stane na put obcoj buni u Ugarskoj i Erdelju, razpisao je nadvojvoda Matija 5. i 6. prosinca 1604. ugarski sabor za 6. sijecnja 1605. U pozivnici izlaze nadvojvoda izrije- kom, kako je »onaj strancarski (factiosus) Stjepan Bockaj, zavrgavsi svaki strah pred Bogom i Ijudima, u vrijeme od nekoliko tjedana ne samo sam bez ikakva zakonita uzroka vjerom prema njegovu velicanstvu krenuo, nego takodjer najprije u Erdelju, a onda i u gornjm krajevima Ugarske bunu pokrenuo,« pa kako se buna svedjer dalje siri. Matijin po- ziv nasao je odziva u hrvatskom kraljevstvu, gdje se je 13. sijecnja 1605. sabor sastao, te poklisare za sabor u Pozunu izabrao (preposta Franju Ergeljskoga i Qregorija Pethewa). Jos je sabor izabrao Vuka Druskoveckoga za posebnoga poslanika, koji ce poci ravno u Prag, te ondje prema primljenoj instrukciji kralju prikazati sve potrebe i nevolje kraljev- stva hrvatskoga. Zabrinuti stalezi odredili su napokon i insurekciju za slucaj, »ako bi nepri- jatelj u zemlju provalio ili koji krajiski grad podsjednuo, ili ako bi se kakova smutnja (dis- sensio), sto Bog odvratio (quod Deus avertat), porodila. Sabora u Pozunu nije bilo. Staleza naslo se je tako malo na okupu, da je kralj 25. sijecnja morao sabor odgoditi. Nasuprot su erdeljski plemici i Sikulci na svome zboru u Maros-Szerdi 22. veljace 1605. proglasili Stjepana Bockaja svojim vojvodom. Za njiho- vim primjerom povela se je i gornja Ugarska, gdje su se brojni stalezi 20. travnja 1605. u Serencu sastali, te Bockaja svojim knezbm izabrali. Tom su zgodom proglasili takodjer slobodu vjeroizpovijedanja za katolike, protestante i kalvine, odredili obcu insurekciju plemstva, pace zaprijetili gubitkom imanja svima, koji se ustanku ne bi pridruzili. Sad je sve grnulo pod zastavu Bockajevu, te je vrhovni vojvoda kraljevskih ceta Juraj Basta morao uzmaknuti sve do Pozuna. Bockaj bio je gospodar ne samo iJrdelja, nego i citave Ugarske na sjeveru Dunava, gdje su kralju Rudolfu ostale tek neke tvrdinje, u kojima su stajale njegove posade. Malo dana nakon zbora u Serencu skupio je ban Ivan Draskovic 2. svibnja 1605. sabor hrvatsko-slavonski u Qradcu kod Zagreba. Tu su najprije poklisari, odredjeni za sa- bor u Pozunu, izvijestili, kako se sabor »radi smutnja i bune« nije sastati mogao, a onda se je vijecalo o obrani kraljevstva, ako bi Stjepan Bockaj htjeo da oblada i njime. Bockajev naime vojvoda Gregorije Nemeth bijase vec odlucio osvojiti zapadne ugarske zupa- nije na jugu Dunava (gjursku, mosonjsku, soprunsku, zeljeznu i ostatak zalajske), dok su ostali vojvode njegove udarali na Austriju i Moravu. Namah nakon prelaza Nemethova preko Dunava redom su velikasi i plemici jugozapadne Ugarske budi iz straha budi iz uvjerenja prelazili na Bockajevu stranu, te slavodobitnomu vojvodi predavali svoje utvr- djene gradove. Sto se nije dobre volje pokorilo, pustosio je Nemeth ognjem i macem, pa je tako medju inim predobio Sombotelj i Kormend. Jedino Sopruna nije mogao osvojiti. No zato je s pomocu Turaka iz kanizkoga vilajeta i Tatara stao provaljivati u Stajersku. Strah i trepet radi njegova dolazka bio je tolik, da se je nadvojvoda Ferdinand sa svojim dvo- rom spremao iz stajerskoga Qradca preseliti na sigurnije mjesto. Vec 26. svibnja 1605. javlja stajerski plemic Bernardin Mindorf u Gradac, da je 4000 hajduka preko ugarske medje provalilo u Stajersku, zauzelo njegov grad Bistricu, te svu okolicu nemilo poharalo. Za daljih provala stradali su osobito stajerski krajevi izmedju Mure i Drave (Radgona, Fiirstenfeld), ali i predjeli na jugu Drave, kao okolica Ljutomjera i Ormuza. Kako ormuzki zupnik Ivan Dvorcic javlja, provalili su hajduci u tom mjestu i u zupnu crkvu, te ju oro- bili, odnesavsi iz nje dragocjenosti za 500 forinti. Iz Ormuza poslao je Gregorije Nemeth poslanike banu Draskovicu i hrvatsko-sla- vonskim stalezima zajedno s pismima Stjepana Bockaja, u kojima ih pozivase, da se ne opiru borbi Ugarske za slobodu, nego da pomazu Ugre, pa da se ujedinjenim silama zbaci jarara njemacki (coniunctisque viribus et animis Germanorum iugum excutiendum r HRVATI SE ODUPIRU BOCKAJU. 44d B usciperent). Sam N6meth sti^i 6e naskoro u hrvatsko kraljevstvo, pa 6e biti prijatelj onima, koji se tome pozivu pokore, a naj2esci duSmanin onima, koji bi se kratili da to Cine. Na te poruke nije ban Draskovic niSta odgovorio, iicgo je sazvao ponovo stalefe na sabor (con- vocato concilio), neka oni odluCe, §ta da se uradi, a da se odrzi kraljeva miiost. Staleii nijesu se izprva mogli sloziti, Jedni su predlagali, da se Neniethu dade velika svota u ime kontribucije, pa da pusti hrvatsko kraljevstvo na miru; drugi opet trazili su, da se stalezi obrate na Stjepana Illeshazyja, jednoga od najodliCnijih privrzenika BoCkajevih, neka po- sfeduje, da se odustane od odredjene prov-ale Nemethove u Slavoniju. Ali ni jedan predlog nije obcenito prihvacen, jer se ne bi njima kod BoCkaja ni§ta postiglo, dok bi se kralj mogao smatrati povrijedjenim. Napo- kon su se svi stalezi jednodu§no slo- iWi u tome, da se treba Nemethu hrabro oprijeti, te silu silom suzbiti. Buduci da se Drava u ono su§no doba dade ne samo na brodovima prebaciti, nego mjestimice i prega- ziti (preplivati), odredjeno bi, da se duz citave Drave od Vinice pa do Ludbrega postave straze u manjim taborima, tako da bi jedan tabor mo- gao u potrebi priskociti drugomu u pomoc. Ti tabori neka stoje na strazi do 1. prosinca pod vrhovnim zapo- vjednictvom bana i kapitana Ivana DraSkovida. Odluc^ni odpor hrvatsko-sla- vonskih staleza tako je prestravio Nemetha, da se je okanio svake na- vale na Slavoniju. Ban Draskovic stajao je jo§ 25. lipnja u taboru u Po- dravini, te je o svemu izvje^civao nadvojvodu Ferdinanda. Na to je nadvojvoda 30. lipnja iz §tajerskoga Qradca odgovorio banu njemaCkim pismom, u kojem je javio, kako je siavonskomu generalu Sigismundu Fridriku Trautmansdorfu zapovjedio, da svakoga, koji bi u to opasno vri- jeme bune lakomislene i iaine glase medju pukom ili plemstvom §irio, smjesta dade uhvatiti i u Varazdin odvesti, gdje 6e se onda prema krivnji kazniti; suvl§e pozvao je i bana, da mu i on potajno oznaCi sve plemiCe, koji jednako nedozvoljene I kainjive govore i vijesti razturuju, pa 6e se onda i protiv njih postupati. Hvali nadalje bana. §to je javio, §ta je njemu ncvjerni Qregorije N6meth iz $opruna pisao. te mu na|)okon obe<iaje novaca za pomnozanje Ceta za bansku krajinu. Ban Ivan DraSkovid nije se medjutim zadovoljio time, da povjercno mu kraljevstvo brani od provala ustaSkih, nego je pregnuo, da BoCkajevce u samoj Ugarskoj potraJti i satre. U to ime sporazumio se je sa slavonskim gencralom Trautmansdorfom, kako (5e zajedno udariti na Ugarsku. PovjerivSi grofu Petru Erdedn iicSto vojske za obranu banske krajine, a biskupu Bratulidu polovicu svoje pjeSadije, da brani prelaze na Dravl I Murl od napadaja K 1 a i e. Hrv. povj. III. (5.) » STJEPAN BOCKAJ god. 1605. Po savremenoj sllci. 490 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). neprijateijskih, presao je sa preostalom pjesadijom i citavim konjanictvom svojim 23. srpnja 1605. u Ugarsku, gdje se je 27. srpnja kod sv. Qotharda blizu stajerske medje sjedinio s ondje vec utaborenim Trautmansdorfom. Tu se je obima pridruzilo jos 1000 pjesaka placenika, koje bijase nadvojvoda Ferdinand njima u pomoc poslao. Sutradan 28. srpnja posia su oba do mjesta Cakana, koje je pripadalo Bacaniina, te su se njima pridruzili Franjo Bacani i mladjani knez Nikola Zrinski sa svojim cetama. Tako je vojska banova i generalova nad- masila 10.000 momaka. Kako je receno mjesto Cakan tek jednu milju udaljeno od grada i trgovista K o r m e n d a, kod kojega je Nemeth bio utaboren sa svojim hajducima, Tur- cima i Tatarima, odluciii su Draskovic i Trautmansdorf sutradan (29. srpnja) udariti na neprijatelja. Medjutim je zapovjednik grada Kormenda, po imenu Matija Belavic, pucnjavom topova obznanio Bockajevcima dolazak bana i generala, Bojeci se Nemeth, da bi mogao na- stradati, prediagao je posredovanjem Franje Bacana primirje, a dotle se je spremao, da sa svojom vojskom preko Rabe pobjegne. No ban i general odkrili su jos za vremena varku, pa su se svom snagom oborili na neprijatelje, te su ih razbili i razasuli. Sam Nemeth po- bjegao je u Siget, a Tatari njegovi sklonili su se u Koppany. Namah nakon pobjede kod Kor- menda svi sii gradovi na jugu Dunava, u koiiko nijesu bill u turskim rukama, opet dosli pod vlast kralja Rudolf a; poimence spominju se gradovi Kormend, Sombotelj i Kiseg, a onda i brojni drugi, koje bijahu buntovnici proslih mjeseci zauzeli. Slavodobitni Drasko- vic ostavio je na to Trautmansdorfu, da bude na strazi u taboru izmedju Kormenda i Hid- vega, a sam se je vec 4. kolovoza povratio u Slavoniju, da i dalje brani na Dravi svoju do- m.ovinu. Ali pobjeda njegova kod Kormenda imala je zamasnih posljedica, te su poslije bas njega i Hrvate smatrali za spasitelje Rudolfova vladanja. Zagrebacki kanonik Pavao Jagu- stic, koji je zgode onoga vremena kao savremenik i ocevidac zabiljezio, jer je sam u Ugar- skoj i Becu mnogo boravio, kaze izrijekom, da su bas Hrvati sva nastojanja Bockajeva osujecivali, te ga tako na izmirenje prinudili; zatim da je Illeshazy prigodom ugovaranja o miru u Becu vise puta Hrvatima spocitavao, da su oni svojom stalnoscu i vjer- noscu spasili caru (Rudolf u) ne samo Austriju sa Stajerskom, Ko- ruskom i Kranjskom, nego i Cesku. (Postquam igitur Bochkay et Illeshazy Croatas retardaturos omnes suos conatus vidissent . . . et ipsi in pacem inclinari ceperunt. Praesertim postquam Croatas neque nuntiis ad suam pellicere fidem potuissent, quorum constantia et fidelitate non modo Austria cum Styria, Carynthia et Carniola, sed et Bo- hemia caesari servatae fuere, prout saepius Croatis postea obiectum fuit Viennae per Illieshazyum). Cinilo se je, da ce od citave bune i borba imati najvise koristi Turci. Oni ce s po- niocu Stjepana Bockaja poluciti ono, sto nijesu mogli postici dugotrajnim ratovanjem, da ce naime konacno pokoriti svu Ugarsku. U srpnju 1605. podijelio je sultan Ahmet Stjepanu Bockaju i njegovim potomcima Ugarsku i Erdelj kao leno turskoga carstva; podjedno mu je zajamcio, da ce ga braniti protiv Nijemaca, ali pod taj uvjet, da Turskoj ostanu sva mjesta u Ugarskoj, koja ce zajednickim silama kralju Rudolfu oteti, a stoje uz put, koji vodi prema Becu. Na koncu kolovoza osvanuo je veliki vezir Lala Muhamed pred O s t r o g o- n o m, za koji su se Turci posljednjih godina zaludo otimali. Kako su se vojske kralja Rudolfa morale u isti mah boriti s dva neprijatelja, nije bilo nade, da bi se Ostrogon mogao odrzati, to manje, sto su u isto vrijeme Bockajevci s pomocu jegarskoga pase podsjedali Nove Zamke. Posada u Ostrogonu branila se doduse junacki; ali kad je zapovjednik nje- zin, grof Vilim (3ettingen poginuo, a posada -spala na ciglih 900 momaka, morao se je grad 2 listopada Turcima pod pogodbu predati. Malo zatim, 17. listopada, predali su se i Novi Zamki Bockajevim vojvodama. Neko vrijeme iza toga pozvao je veliki vezir Lala Muha- med Stjepana Bockaja u svoj tabor kod Peste. S plemickim banderijem do§ao je Bockaj 10. studenoga pred Pestu, te je.podigao §atore na Rakoskom polju. Posjetivsi sutradan (U. studenoga) vclikoga vezira, zadrzao ga je taj na gostbi, a onda ga je odpratio u njegov sator, gdje ie vezir nazocno plemstvo pozvao, da ostanu vjerni svome kralju Stjepanu i PRIMIRJE OD 15. SIJECNJA 1606. 451 sultanu, pa je onda BoCkaja opasao mac^em, dao mu u desnu ruku 2ezlo i u lijevu barjak, a onda mu na glavu posadio krunu, za koju je tvrdio, da je kruna bizantskih careva. Bockaj je namah kruiiu skinuo s glave izjavivsi, da je prima za dar, all ne kao znak kraljevskoga dostojanstva, jer se u Ugarskoj nitko ne smije vjenCati krunom, dok je joS okrunjeni kralj na zivotu. No ipak je kao »kralj ugarski i vojvoda erdeljski« obedao, da 6e Turcima vratiti neka mjesta u temisvarskom vilajetu, koja bijahu Erdeijci za Sigismunda Batora oteli; na sto je veliki vezir oslobodio Ugarsku i Erdelj za deset godina od sva- koga danka, a onda ce placati tek 10.000 dukata na godinu. U hrvatskom kraljevstvu doimali su se potonji dogadjaji u Ugarskoj veoma bolno. Stalezi hrvatsko-slavonski izticali su stoga jos jace svoju privrzenost zakonitomu kralju svomu. Na saboru u varoSu Krapini, sto ga je okupio ban Ivan Draskovic 18. listopada 1605., izvje^civao je iz Praga vrativsi se zasebni izaslanik Vuk Druskovecki o svom poslanstvu kod kralja. Saobcio im je takodjer i poruku kraljevu, da uztraju kao dobri domoljubi u obiCaj- noj krijeposti, stalnosti i vjernosti, (ut solita virtute, constantia et fide in officio banorum et fidelium amatorum patriae perseverent). Ohrabreni tom porukom zakljucuju stalezi, da se za dalju obranu domovine od buntovnih Magjara, Tatara i Turaka, koji se sve do Drave zalije- taju, na novo proglasi obca insurekcija, te da se do 24. listopada imadu svi velikaSi i ple- mici skupiti u banovu taboru na imanju Semovcu u varazdinskom polju. Imadu takodjer sobom dovesti dovoljno hrane za uzdrzavanje svojih ceta. Jednako odredjuju stalezi, da se grofu Fetru Erdedu ponovo povjeri obrana banske krajine i prelaza na rijeci Kupi. Napokon izabiru biskupa Simuna Bratulica i Nikolu Isthvanffija, da kao zasebni poslanici podju nad- vojvodi Ferdinandu u Gradac, pa da mu prikazu »sadanje potrebe* kraljevstva (pro mo- derna necessitate . , . explicanda). Kad su oba poslanika svoj posao izvrsila, opet se je sabor .sastao 9. studenoga u gradu Varazdinu. Mora da su vijesti bile povoljne, jer su staleii iz- javili, da ce se otcinskoj brizi njegove prejasnosti oduziti svojim vjernim slu2bama. Uza svu odlu(5nost hrvatsko-slavonskih staleza ipak bi se tezko bilo odrzalo vladanje kralja Rudolfa, jer su se protestanti i u ostalim liabsburzkim zemljama stall dizati i spre- mati na bunu. K tomu je sam kralj Rudolf ba§ u ono vrijeme jaCe poboljevao, te je u svojoj melankoliji i razdrazljivosti posve odnemario drzavne poslove, pace nije ni braci svojoj Matiji i Maksimilijanu dopustao, da dolaze na njegov dvor u Prag. Zabrinuti za budu<f- nost svoje porodice sastali su se nadvojvode Matija i Maksimilijan sa svojim striCevidima Ferdinandom i Maksimilijanom Ernstom 30. travnja 1605. u Linzu, pa su se dogovorili, da Zajedno podju u Prag, gdje ce kralju predociti veliku opasnost, koja prijeti Citavoj kiici habsburzkoj, te mu predloziti, kako da se zlo ukloni. Kralj je doduSe strogo zabranio nad- vojvodama, da dodju na njegov dvor; pa kad su ipak do§li, oborio se je na njlh straSno razdra^en i ogorCen, spotiCuc^i im, da mu kane »2ezlo ugrabiti i krunu s glave skinuti*. Na- pokon je ipak 28. svibnja 1605. izdao punomo(5 bratu Matiji, da upravlja ratnim poslovima u Ugarskoj i da stane ugovarati s BoCkajem. I medju Bodkajevim privr^enicima bilo ie Ijudi. koji su zazirali od toga, da zamijene habsbur?ko vladanje turskim podaniCtvom. Medju njima izticao se je osobito Stjepan Illeshdzy, koji je od srpnja 1605. vrSlo Cast pokladnika kod BoCkaja. Nadvojvoda Matija bija§e namah u lipnju zapoCeo pregovore s BoCkalem o miru, ali kako nijedna stranka nije htjela popuStati, zapeli su brzo; tek nakon pada Ostro- gona u turske ruke (2. listopada) pokazali su se i BoCkajevci I Matija pripravnlji za poga- djanje. Na saboru u Krupini (Korpona), gdje no bija^e BoCkaj 17. studenoga okupio svoje privr^enike, ve(5 se je razpravljaio o odgovoru kralja Rudolfa na zahtjeve njegove, kole bl- ia§e prikazao u 15 (dotiCno 16) toCaka. Premda nijesu stalc2i bill nlmalo zadovoljnl s onlm, Sto im je kralj dopuStao. najmanje pak u vjerskim poslovima. ipak su privoljell. da Stjepan fll^sh^zy i Petar Horvat Mlado§evi<5 podju k nadvofvodl Matiji u BeC, pa da ondje nastave ugovaranje. Ve(5 7. sijeCnJa 1606. stall su vijedati s punomodniclma nadvojvode Matije. medju kojima nalazlmo poslijc i grofa Tomu Erdeda. Obje stranke utanaCile sa 15. siJecJnJa p r i m i r J e do 24. lipnja, da ne bude smutnja za dogovaranja u BeCn. 29- 452 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Punomocnici obiju stranaka pozurili su se tako, da su vec 9. veljace prihvatili po nad- vojvodi Matiji predlozeni nacrt o miru. Trebalo je samo, da ga odobre kralj Rudolf i Bockaj. Kralj Rudolf prihvatio ga je smjesta, pace je 10. ozujka 1606. iz Praga razaslao pozive na sve staleze ugarske i hrvatske, kojim ih je pozvao na sabor u Pozun za 24. travnja. Tu ce se vec gotovi mir stalezima priobciti, pa ce onda kralj primiti u svoju milost sve dota- danje privrzenike Bockajeve. Radi izbora poklisara u Pozun sastao se je i hrvatsko-sla- vonski sabor u Qradcu kod Zagreba 10. travnja 1606. Njemu bise predlozeni ta- kodjer zahtjevi Bockajevi i nacit mir a, da o svemu izrece svoje m n i j e n j e. Sabor je hrvatsko-slavonski radi zamasnoga predmeta izabrao tri posebna po- klisara (nuncios speciales), po imenu zagrebackoga kanonika i lektora Petra Domitrovica, banovca Kristofora Mrnjavcica od Brezovice i napokon znamenitoga u ono vrijeme pravo- znanca Ivana Kitonica od Kostajnice. Taj potonji bio je starinom iz Hrvatske; njegova porodica bijase se za zestokih provala turskih iz krajeva medju Kupom i Unom sklonila u jugozapadnu Ugarsku, gdje je i on zivio sve do posljednjih godina u Sombotelju. Ali kako je bio gorljiv privrzenik katolicke vjere, morao je bjezati iz Ugarske, gdje su ga buntovnici lisili svega imanja (virum doctum, iurisperitum, piumque et catholicum hominem, sed fatali quodam casu, his disturbiorum temporibus, ex partibus Ungariae, propriis focis et sedibus per rebelles Ungaros, Turcas et Tartaros pulsum, omnibus bonis et fortunis suis exutum), pa se je sklonio u Varazdin, to postao ondje gradjaninom i odvjetnikom. Stalezi su pokli- sarima dali obsezan naputak, sta i kako da rade i govore u Pozunu. Naputak sadrzaje najprije zelje i tegobe hrvatskoga kraljevstva, a onda mnijenje 0 uvjetima mira s Bockajem. Poklisari neka se u obce trse, da u svemu, sto ugarsko kra- Ijevstvo predlozi, budu prijatelji mira i sloge, neka se vise radi za obce dobro, rimokatolicku vjeru i slobodu, nego za strah, a da ne popuste od slobostina kraljevstva i krune (Dicti nuncii curam adhibeant, ut in omnibus de quibus regnum Hungariae proponet et tractabit, sint pacis et concordiae amatores, maiorisque faciant publicum bonum, religio- nem catholicam romanam et libertatem, quam timorem, neque a libertatibus regni et co- ronae discedant). Nadalje neka izrade, da se vojska kraljevine Slavonije ne salje na rato- vanje u odaljenije krajeve ugarske, jer mora da brani domovinu, narocito pak Petrinju i Koprivnicu. Osobito neka pripaze, da se ne pogazi stara slobostina Slavonije, da naime daje polovicu one dace, koju placa Ugarska. Neka jos iznesu tegobe radi steta i nasilja, sto ih cine vojnici u hrvatskoj i slavonskoj krajini. Kao sto stalezi nijesu htjeli podnijeti turski jaram, niti placati im danka, tako ne mogu ni ne ce trpjeti povreda tih zlocinackih vojnika, koji njihova imanja plijene (nam ipsi regnicolae sicuti hostile Turcarum iugum ferre et tributarii esse noluerunt, pari modo nocentissimorum illorum cataphractorum, bona eorum depraedantium, insultus pati nee possunt, ita etiam nolunt). I stoga neka car- sko velicanstvo udesi, da odsad u buduce dobro zasluznim vjer- nim svojim, domacim ziteljima (indigenis regnicolis) sluzbe i vrhovne kapitanije u Slavoniji i Hrvatskoj podjeljuje; banu pak da se po- vrati stara punovlast, da naime od Drave sve do Jadranskoga mora stoji na celu kraljevstvu ikrajinama(et banatui pristina auctoritas restituatur, nempe ut a Dravo usque ad mare Adriaticum regno et confiniis banus praesit). Ta ne manjka (domacih Ijudi), koji bi mogli s vecom koristi sluziti njegovu velicanstvu i kraljevstvu, nego sto tudjinci (quam extranei). Napokon traze stalezi od poklisara, da iz- nesu jos i tegobe radi Vlaha na medjama Hrvatske i Slavonije. Vlasi u ta burna vremena kraljevstvo zatiru kradjama i razbojstvima (furtis et praedoniis). Krajiski kapitani, kojima su podvrgnuti, ne kazne ih prema krivnji, vec sebi na korist namecu tima zlocincima globe, pa ih tako prigone, da jo§ vece §tete nanose stalezima i njihovim kmetovima. Poklisari stoga neka ponovo traze od velicanstva, da se kapitanima oduzme sudbenost nad Vlasima, a da se potonji podvrgnu jurisdikciji svoje zemaljske gospode, kako to vec odredjuje 14. clanak ugarskoga sabora od god. 1604. ' SABOR HRVATSKO-SLAVONSKI 10. TRAVNJA 1606. 453 IL Vrlo je zna(^ajno mnijenje, §to ga stalezi podnose u pogledu BoCkajcvih tra^bina. O slobodi vjeroizpovijedanja ne ce ni da ^uju. Oni tra2e, da ostane u krijeposti po kralju pridani Clanak {22.) od god. 1604., pai^edakralj potvrdi io§ i zakljuCak hr- vatsko-slavonskoga sabora, kojim bi kraljevski Clanak nadopu- njen I pooStren (ubi de religione tractatur, regnicolae Croatiae et Sclavoniae suae maiestatis articulum 1604. anni. adhuc tunc ubi allati fuissent articuli confirmati, in ipsorum generali conventu auctarunt, a quo etiam nunc regredi nolunt avitae catholicae rcligioni ad- haerentes, petuntque confirmari eorum articulum superinde editum). Ali jednako, kako stoje na braniku pradjedovske vjere katoliiJke, pristaju odluCno na sve, §to se tiCe obrane sta- roga ustava ugarskoga. Poklisari iraadu sporazumno s ugarskim stale^ima poraditi, da dodje do izbora palatina; jednako neka s njima radc u pogledu pokladnika (thesaurarius). Oso- bito pak zauzimlju se za to, da se kruna ugarska ne nosi u tudjinu, to- boze §to se u tim vrlo burnim vreme- nima ne mo2e sigurno Cuvati u Ugar- skoj. Stalezi zahtiievaju. da se kruna sv. Stjepana sahrani u gradu Po^unu. gdje (5e iu Cuvati dovoljna straza i odredjeni cuvari njezini. Kruna pak, koju je Bockaj primio od turskoga sultana, imade se predati kralju Ru- dolfu, da u poznija vremena ne bude na §tetu svetoj kruni i povod smut- njama za interregna. Treba io§ spomenuti, da se je na ovom saboru ban Ivan Draskovic odrekao svoje Casti (publice in regno deposuit officium banatus), na §to su stalezi povjerili poklisarima, da to dojave nadvojvodi Matiji, neka se kralj milostivo za vremena pobrine za nasljednika, da kraljevstvo ne za- padne u skrajnje razsulo. Ne zna se, §to je Dra§kovi6a prinudilo. da u to osudno doba navijesti svoju ostavku. Bit te ga na to sklonilo postupanje hrvatskoga generala Vida Kisela, koji je i dalje naseljivao Vlahe na posje- dima knezova Zrinskih i Frankopana. te i drugim plemidima otimao gra- dove i imanja. koja je priklapao krajini. Tako je porodici Barilovida oteo njihov grad istoga imena, a Herendidima kaSteo MreJnicu. Radi toga otimanja i drugih zuluma upravio je sa- bor priliCno odrjeSitu poslanicu na nadvojvodu Ferdinanda, zavrSivSi ju ovim rijeCima: »Prosvjedujemo stoga pred svemo2nim Bogo.n i vaSom jasnosti (te izjavljujemo), da se nc smije pripisati nama u krivnju. ako .se §to za obranu naSu i na^ih imanja dogodi« (ut si quid defensionem nostri bonorumque contigerit, id non nostrac culpae adscribi debere). No DraSkovidu dodijalo je banovanje jamaCno f zato, §to nije primao plaCe za uzdr?.avanie svoje banskc Cete, a bez nje nfje se dalo stajati na braniku banske krajine. Sabor u PoJunu, ureCen kraljem Rudolfom. nije se ipak sastao. Uzrok je bio taj, §to Stjepan BoCkaj i njcgovl prIvrJIenlcl nijesu htjeli da prihvate nacrt mira od 9. vcljaCe. Na zboru, §to ga je BoCkal skupio u KoSicama 16. travnja 1606^ oCitovali su sahrani ondje KRUNA STJEPANA BOCKAJA. darovana njemu god. 1605. po sultanu Ah- metu I. Sahranjena u carskoj riznici u BeCu. 454 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). stalezi, da su mnogi clanci tako neodredjeno sastavljeni, da ih moze svatko po volji tuma- citi, dok su opet druge posve preinacili. Na to su stalezi 9. svibnja, a sam Bockaj 12. svib- nja podijelili lUeshazyju i drugovima novu punomoc i naputak za dalje dogovore. I tako se je u drugoj polovici svibnja i u lipnju u Becu svedjer pogadjalo, dok se je napokon 23. lipnja, — jedan dan prije, nego je utanaceno primirjc minulo — postigao sporazum. Mir podpisali su uz nadvojvodu Matiju svi povjerenici i Bockajevi i Rudolfovi; medju potonjima bio je i Toma Erdedi, »vjekovjecni grof od Moslavine, zupan varazdinski i mestar kraljevskih ta- vernika«. B e c k i m i r od 23. lipnja 1606. (pacificatio Viennensis) ostao je za vise pokoljenja podlogom vjerskih i politickih prilika u Ugarskoj. Izprava o miru imade 15. clanaka (arti- culos), koji rade o vjerskim i politickim stvarima u Ugarskoj; sestnaesti govori o Stjepanu Bockaju (quoad personam d. Bochkay eiusque contentationem). Najzamasniji je prvi cla- nak, kojim se izrijekom ukida 22. clanak od godine 1604., te se dozvoljava slobodno izpo- vijedanje vjere svima i pojedinima stalezima same Ugarske* (naime magnatima, plemi- cima, slobodnim gradovima i poveljenim trgovistima, koja izravno spadaju pod krunu), ali tako, da od toga ne bude nikakve stete rimokatolickoj crkvi. Svecenstvo, hramovi i crkve rimokatolika moraju ostati netaknute i slobodne; a ono, sto je za proslih nemira komu oteto, imade se opet prvasnjim vlastnicima povratiti. Qlede Isusovaca ne bi nista odredjeno, vec se u osmom clanku naprosto izlaze mnijenje Ugra, da se Isusovcima ne smiju podjelji- vati u Ugarskoj nikakva prava za prebivanje ili za posjedovanja, dok kralj opet izjavljuje, da se ne odrice svojih prava (u tom pogledu). Sto se tice politickih prilika, kralj proglasuje obce pomilovanje i pristaje, da se na dcjducem saboru bira palatin. Nadalje se odredjuje, da nadvojvodi Matiji pripada na te- melju punomoci po kralju njemu izdane pravo i vlast, da s palatinom i ugarskim vijecni- cima odlucuje o ugarskim poslovima. Sve casti velike i male, kao i zapovjednictva na krajinama u Ugarskoj i pridruzenim joj stranama, naime u Slavoniji, Hrvatskoj i D a 1 m a c i j i podjeljivat ce kralj sposobnim za to Ugrima i n a r o d i m a n j i m a p r i- druzenima bez obzira na vjeroizpovijedanje. Jedino u dunavskim stranama smije kralj, ako mu se svidi, zapovjednictva dviju krajina po svojoj volji povjeriti zasluznim stran- cima iz svojih susjednih pokrajina. Sva strancima zalozena imanja i gradove mogu Ugri opet izkupiti. O nekim jos nerijesenim stvarima odlucit ce se na dojdu6em saboru. Stjepanu Bockaju napokon ostaje ne samo Erdelj s onim ugarskim zupanijama, koje je nekad drzao Sigismund Batori (kao zarandska, biharska, krasnanska, srednjo-solnocka i marmaroska), nego jos i satmarska, berezka i ugocka, pa i grad Tokaj s posjedovanjima, koja mu pripadaju. Ali ovi ugarski krajevi pripasti ce opet kraljevskoj kruni, ako Bockaj ne bi ostavio za sobom muzkih potomaka. Sam Erdelj bit ce vojvodina (knezevina) pod vr- hovnom vlasti kraljevom, te 6e erdeljski stalezi siljati svoje poklisare na ugarski sabor. Zanimljiva je ustanova be^koga mira, da ga imade ne samo potvrditi kralj Rudolf, nego takodjer zajamciti nadvojvoda Ferdinand sa Stajerskom, zatim Austrija, napokon zemlje ceske krune (CeSka, Moravska, Slezka i obje Luzice). Kralj Rudolf potvrdio je mir nakon duljega kolebanja 6. kolovoza. Da bi ga zajamcile i ostale zemlje njegove, odredjen bi poseban zboruBecu (conventus Viennae) za 15. kolovoza. Uz Ugarsku bi takodjer i hrvatsko kraljevstvo onamo pozvano. Radi izbora poklisara sastao se je u Zagrebu hrvat- sko-slavonski sabor 27. srpnja 1606. I opet bise izabrani banovac Kristofor Mrnjavcic od Brezovice i Ivan Kitonic od Kostajnice, te im izdana instrukcija, slicna onoj za ugarski sa- bor, koji se ne bijase sastao. Narocito imadu traziti, »da se vlast banska po starom obicaju razSiri od Drave do Jadranskoga mora tako u ratnirn kao u politickim poslovima« (autho- ritas banalis more antiquo a Dravo usque ad Adriaticum mare ut se extendat tam in bel- licis quam etiam politicis), zatim da se kapitanije u krajiSkim mjestima povjeravaju zasluz- infra ambitum regni Hmigariae solum. BECKI MIR 23. LIPNJA 1606. 455 II w^yt nim urodjenicima (bene meritis personis indigenis). Jo§ neka nastoje, da njegovo veliCan- stvo bez odvlake imeniije bana, te da dosad zaslu2enu placu i banskim vojnicima i dosada- njemu (veterano) banu poSalje. InaCe neka poklisari nastoje, da kraljevstvu ostane ista slo- boda kao i kraljevstvu ugarskomu, osim slobode vjere, koju ne 6e stalei^i da imadu slo- bodnu (praeter religionem, quam fluctuantem et liberam iidem status esse nolunt). Zanim- Ijivo je, da su prigo- dom razprave o za- brani slobodnoga iz- povijedanja vjere u ovom saboru ustali zastupnici kneza Ni- kole Zrinskoga i Pe- tra Erdeda, te pro- svjedovali protiv Cianka, sto ga bijase hrvatsko - slavonski sabor u pogledu pro- gona novovjeraca pred dvije godine stvorio. Ali stalezi ne htjedose ni cuti za prosvjed, te za- branise cak i to, da se re^enim zastup- nlcima izdade ma kakvo pismeno svje- docanstvo o ucinje- nom prosvjedu. Sta- lezi pace pooStrili su svoi zakljucak od 5. srpnja 1604. jos tim, Sto su odredili, da u slucaju, ako sarn bis- kup zagrebacki ne bi bio dosta jak za proganjanje i tjc- ranje protestantskih propovjednika iz zemlje, imade i ban njemn u pomo(5 pri- te(5i (dominus banus in auxilium et audiu- torium eidem prae- sto sit). U drugoj po- lovici kolovoza i tijekoni rujna sastajali su se u BeCu poslanici ne samo zcmalja £e§ke krune, nego i austrijski i Stajerski, te ugovaraii i mirili se s^ zastupniciiha Ugarske i Hrvatskc. Kraljevstvo hrvatsko zastupali su ne samo poklisari Krsto Mr- njavCicS i Ivan Kitonii (regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae nuncii et ablegati), nego takodjer neki velikaSi, kao grof Tomo Erdedi, propalatin Nikola Isthvanffi. knez Ni- POSLJEDNJA STRANICA IZVORNOOA UQOVORA O BECKOM MIRU Zajedno s peCatima i podpisima povjerenika, koji su niir ut;ovarali. Iivornik u driavnom arklvu u Bc^u (l4.). 456 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). kola Zrinski, Ivan i Juraj Keglevici od Buzina i Benedikt Thuroczy od Ludbrega. Svi su ovi Zajedno sa zastupnicima Ugarske 23. rujna 1606. izdali stalezima ceSke krune pismo sigurnosti, na sto su i ceski stalezi zajamcili,da ce postivati i dr^ti ustanove beckoga mira. Jednaka pisma izmijenili su zastupnici ugarski i hrvatski takodjer s nadvojvodom Ferdi- nandom i stalezima Stajerske, kao i sa stalezima Austrije. Drugim clankom beckoga mira bi odredjeno, da se imade istodobno utanaditi mir i s Turcima. Sva dosadanja nastojanja, da se dugotrajni rat s Turcima zavrsi mirom, bila su bezuspjesna, narocito u posljednje vrijeme, jer su Turci htjeli vidjeti, kako ce se svrsiti buna u Ugarskoj. Tek 7. srpnja 1606. dao je sultan Ahmet I. velikomu veziru Muratu (na- sljedniku Lale Muhameda) i budimskomu beglerbegu Ali pasi punovlast, da stanu ugovarati. Nakon duljega pogadjanja, gdje da se o miru razpravlja, sastali su se punomocnici ugovara- jucih stranaka kod utoka rijeke 2itve u Dunav (Zsitva torok), dvije milje nize Komorana. Cara i kralja Rudolfa i nadvojvodu Matiju zastupali su vrhovni kapitan Komorana Ivan Mollart, general Adolfo Althan, zatim Juraj Thurzo, Nikola Isthvanffi, Sieg- fried Kolonic, Franjo Ba6ani i mladi Kristofor Erdedi (tada komornik nadvojvode Matije); sultana zastupao je spomenuti vec budimski beglerbeg Alipasa sa tri druga, a Bockaja Stje- pan Illeshazy takodjer sa tri druga. Potonji bili su posrednici izmedju kraljevskih i turskih pcvjerenika. Ugovaranje zapocelo je 20. listopada, Izprva se je cinilo, da se ne 6e spora- zumjeti, jer su kraljevi punomocnici zahtijevali, da Turci povrate tvrdje Jegar i Kanizu, dok su opet Turci trazili, da im car i kralj dalje placa godi^nji danak. Napokon popustiSe obje stranke, te bi mir utanacen na Martinje, 11. studenoga 1606. Ugovor mira sastoji od sedam- naest clanaka. Podloga miru, koji ima da traje dvadeset godina po5ev od 1. sije5nja 1607., jest ta, da svakoj stranci ostaje ono, §to u taj niah drzi (status quo). Prema tomu ostaiu Turcima Jegar, Kaniza i netom predobiveni Ostrogon, a kralju Vac, Novigrad (N6grad), Filek i druga u novogradskoj zupaniji osvojena mjesta zajedno sa selima, koja im pripadaju Rudolf prima sultana Ahmeta za sina, a taj njega za otca; oba nazivat 6e se medjusobno carevima (a ne kraljem, kako je sultan dosad zvao Rudolfa). U mir se primaju i krimski Tatari, koji odsad ne smiju stete ciniti krscanskim vladarima; jednako primaju se u mir sve oblasti i kraljevine ku6e habsburzke, pa5e i Spanjolski kralj moze k miru pristupiti. Me- djusobna cetovanja i haranja oblasti imaju prestati: dobrovoljacke i hajducke 5ete moraju obje stranke razpustiti, dotiCno uniStiti. Qradcve i tvrdinje ne smije jedna stranka drugoj otimati, niti podanika i blago njihovo grabiti; jednako ne smije jedan car primati odmetnike i neprijatelje drugoga. Stjepanu Bockaju ostaje sve, §to mu je beCkim mirom doznaCeno. Suznji ce se izmjenice povratiti. Razmirice na medjama rjeSavat ce vrhovni kapitan gjurski i hrvatski ban s budimskim pa§om, zamaSniJe stvari pridrzaju si oba cara. Stare gradove i tvrdje slobodno je obima strankama obnavljati i utvrdjivati; novi gradovi i ka§teli ne smiju se podizati. Oba cara medjusobno 6e se pocastiti darovima. Car i kralj Rudolf ne 6e vi§e pladati godi^njega danka, nego 6e njegov poslanik sada jedanput za uvijek (semel pro semper) donijeti dar za 200.000 forinti. Nakon tri godine carevi 6e jedan drugomu opet po- slati ravne i doliCne poslanike s darovima po volji. Mirom utanaCenim na u§cu rijeke 2itve, zavr§en bi veliki cetrnaestgodiSnji rat iz- medju Rudolfa i turskoga carstva. To je u obce prvi p r a v i mir, sklopljen izmedju Tu- raka i krScana, jer su Turci dosad naprosto nametali svoje uvjete i pogodbe. Prvi put priz- nata bi ravnopravnost ugovarajucih stranaka, a tako isto zajamcena za buduca vremena. Ali najpovoljniji posljedak mira bio je taj, §to je ugarsko-hrvatski kralj bio oslobodjen sramotnoga godiSnjega danka, §to ga je dosad morao placati. Hrvatskomu kraljevstvu ostala je Petrinja, zatim Moslavina i Cazma. No glavno je, da bosanski beglerbezi nijesu vi§e ni pomi§ljali na to, da obladaju ostatcima hrvatskoga kraljevstva. Vremena velikih navala bosanskih na Hrvatsku i Slavoniju bijahu minula, pace misao o oslobodjenju same Bosne izpod turske vlasti sve je vi§e mah preotimala. Ta bas potonjih dviju godina (1605. do 1606.) krSdani su bosanski opet salijetali kralja Rudolfa, nadvojvodu Ferdinanda, hrvat- MIR NA USCU 2ITVE 11. STUDENOQA 1606. 457 skoga generala Vida Kisela, pa(^e i novoga rimskoga papu Pavla V. molbama za pomo^. U proljecu i Ijetu 1606, boravili su na dvorovima u Qradcu i Pragu ne samo Franjevac Dominik AndrijaSevic i kaludjer Damjan Ljubibratic, nego i bosanski plemidi Nikola DraSko- vid i Petar Brajkovic. Prvi su bili poklisari vojvode Grdana i ostalih knezova i vladafa »od Hercegovine, srpske zemlje i Arbanije«; drug! donosili su poruke od srbskoga patrijarke Jovana i ostalih duhovnih i svjetovnih popova, kao i od knezova i vojvoda »u kraljevstvu srbskomu, bugarskomu i arbanaSkomu*. Stjepan Bockaj nije dugo prefivio oba mira. Jo§ iste godine 1606., dne 29, prosinca, umro je u Ko§icama, ne navrSivSi ni petdeset godina. Svijet ie bijedio njegova tajnika Ka- taja, da ga je otrovao. Nesre6noga Kataja po- veli su par dana zatim hajduci na glavni trg u gradu KoSicama, te su ga razsjekli na ko- made. Erdeljskim pak vojvodom izabran bi 12, veljaCe 1607. Sigis- mund Rakoci, dosad namjestnik BoCkajev u toj zemlji. Posljednje godi- ne Rudolfova vladanja (1607.— 1608.), ugovor u Libnu (25. lipnja 1608.). Oba mira, uta- nadena u Becu i na u§du rijeke 2itve, bila su posljedak skrajnje nufde i potrebe, pa stoga nijesu posve zadovoljavali nijednu stranku. Najmanje pak ugadjali su kralju Ru- dolfu, ko}ega je ba§ u ono vrijeme najjaCe ki- dala duSevna bolest. Ta je bolest udinila kralja tako nepovjerljivim i sumnjiCavim, da je re- dom skidao svoje naj- vrstnije savjetnike i dvorjanike, te namje§tao posve nevjeSte novajlije, kraj kojih su driavni poslovi silno za- pinjali. Jedini pouzdanik njegov bio je napokon zloglasni komorni sluga Filip Lang, koji jc \iSe vrijedio od svih dr2avnih eastnika i savjetnika. Kralj Rudolf bijaSe doduSe mir, uU- naCen s Turcima na uSdu 2itve, jo§ 9. prosinca 1606. potvrdio, ali kako su njegov ponos ncke ustanove mira vrijedjale, nije izpravu o miru dao odpremiti. Tek kad su austrijski i moravski staleii komornoga slugu Langa sa 40,000 forinti podmitili, izradio ie taj kod kralja, da je 31. o2ujka 1607, izpravu sa svojim podpisom nadvojvodi Matiji poslao. Uza SVC to snovao je kralj i dalje o ratu s Turcima. paCc i o torn, kako da opet novovjerclma zakrati slobodu vjeroizpovijedanja, zaJamCenu prvim Clankom bcCkoga mira. NajfeStfcga PUNOMOC SULTANA AHMETA I, OD 5. KOLO- VOZA 1606., KOJOM OVLASTUJE STJEPANA BOCKAJA, da sklapa mir s carem i kraljem Rudolfom. Isvornik u drinvnom arklTU u Btia. 458 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). protivnika novovjeraca, njitranskoga biskupa Franju Forgaca imenovao je nadbiskupom ostrogonskim i namjestnikom Ugarske; jednako je jegarskoga a sada njitranskoga biskupa Stjepana Suhaja »za njegove zasluge« pocastio naslovom kolockoga nadbiskupa i podijelio niu cast predsjednika komore, premda je ta sluzba kao i sluzba namjestnika beckim mirom bila ukinuta. Osobito pak nepovjerljiv pokazivao se je kralj prema bratu Matiji. Najprije ga je prinudio, da je morao odpustiti neke svoje vrstne savjetnike; u lipnju 1607. imenovao je opet svojim zastupnikom za njemacki drzavni sabor u Regensburgu svoga stricevica Fer- dinanda Stajerskoga, pa je tim brata Matiju Ijuto uvrijedio. Ali kralj snovao je i o torn, da svojim nasljednikom imenuje drugoga stricevica svoga iz stajerske loze, dvadesetgodis- njega passovskoga biskupa Leopolda, sto bi bila ocita povreda porodicnih zakona habs- bur^kih i prava Matijinih; pace se je i o tom natucalo, da kani Matiji oduzeti cast guberna- tora u Ugarskoj i Austriji. Tako je pukao jaz izmedju kralja i najstarijega mu brata, te se je nadvojvoda Matija sve vise otudjivao kralju i trazio uporista kod staleza ugarskih i austrijskili, koji su postupanjem kraljevim takodjer ozlojedjeni bili. Za toga razdora izmedju kralja i gubernatora dospjelo je hrvatsko kraljevstvo u tezak polozaj, to tezi, sto se je i nadvojvoda Ferdinand Stajerski sve jace uplitao u hrvatske po- slove. Vec na hrvatsko-slavonskom saboru, koji se je 22. veljace 1607. sastao u varosi Ciradcu kod Zagreba, trazi nadvojvoda Ferdinand, da stalezi poslju k njemu u Qradac za- sebno poslanstvo. Sabor bira za poslanike bana Ivana Draskovica, biskupa Simuna Bra- tulica, propalatina Nikolu Isthvanffija, Krstu Pethewa de Qerse i Stjepana Domjanica, pa im daje naputak, neka se zivo pobrinu, »da za razpravljanja s njegovom jasnosti iznesu sve potrebe i izloze sve tuzbe staleza, kojih nikako vise podnositi ne mogu« (ut tempore trac- tationis cum sua serenitate universas dominorum statuum necessitates et querelas per istos descriptas exponant, quae quidem ab eisdem nullatenus possunt tolerari). Jos upozoruju sta- lezi poslanike, da od clanaka beckoga mira ili pacifikacije (izuzevsi je- dino onaj clanak o vjeri) niujednojtocKineodustanu, vec da svima si- lama nastoje, da se kralj evini Slavoniji njezine slobostine sacu- v a j u (ut regnum Sclavoniae in libertatibus suis conservetur). Nije poznato, o cemu se je za pravo u stajerskom Qradcu razpravljalo; no nema sumnje, da su hrvatski poslanici samo u vjerskim stvarima pristajali uz nadvojvodu Ferdinanda i kralja Rudolfa, dok su u politickim i ustavnim pitanjima branili beckim mirom zajamcena prava Ugarske, a po tome takodjer Hrvatske i Slavonije. Narocito pak opirali su se premoci stranih generala u hrvat- skoj i slavonskoj krajini, kao i njihovu otimanju oblasti i kotara, koji su dosad spadali pod bansku vlast. Na hrvatsko-slavonskom saboru, koji se je sastao 25. lipnja 1607., hrvatski su po- slanici pismeno i ustmeno izvijestili staleze o svome boravku i vijecanju u stajerskom Qradcu. Na istom saboru birali su stalezi takodjer pokiisare za ugarski sabor u Pozunu, koji bijase kralj Rudolf 10. svibnja sazvao za 24. Upnja, a onda 15. lipnja odgodio na 25. srp- nja. Za poslanike bise izabrani i opet banovac Kristofor Mrnjavcic i pravoslovac Ivan Kito- nic, te bi im dana obsezna instrukcija, iz koje se razabire, sta je hrvatske staleze najvise ti§tilo. Najprije imadu poklisari odrzati na saboru starinom uobicajeno p r v o mjesto, te ga nikomu ne smiju ustupiti (primum locum more antiquitis consueto nulli cedendo obser- vabunt). Nadalje imadu se gorljivo pobrinuti, da hrvatskomu kraljevstvu ostane ista slo- boda kao i Ugarskoj, izuzev jedino vjeru, za koju stalezi ne ce da bude slobodna u ostatcima ovih kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Neka poklisari jos porade, da kralj bez otezanja (sine mora) namjesti bana, i to domacega sina (indigenam) s punom vlasti (plena cum authoritate), te damu uz poli- ticke poslove podvrgne takodjer i krajine od Drave do mora. Casti pak vrhovnih kapitana ili generala (u krajinama) neka kralj oduzme Nijemcima (Qermanis), pa neka ih podijeli zasluznim uro- d j e n i c i m a (indigenis bene meritis). Ako bi se kralj kratio potonje za vrijeme sa- HRVATSKO-SLAVONSKI SABOR U KRAPINI 3. KOLOVOZA 1607. 499 bora uciniti, onda neka se poklisari dogovore s ostalom gospodom iz hrvatskoga kraljevstva, koja Ce biti na saboru, pa neka sve moguce Cine »za obranu domovine« (pro permansione patriae), kao i za odrzanje pokoja i rnira. Ta i onako se ve(S natuca, da se »re(^eni strani narodi« (praedictae exterae nationes) iz mrznje radi ovoga nastojanja spre- maju »nanijeti nama nepravdu te nas podjarmiti* (ad inferendum nobis iniuriam et oppri- menduin nos). Poklisari neka nadalje zagovaraju sve, §to bi dosadanji ban Ivan Dra§kovi6 budi od kralja budi od kraljevstva zahtijevao, jer je recJeni ban kroz mnogo godina koristno i pohvalno banovao (postquam . . . iam a multis annis in officio banali se utilifer et lauda- biliter gesserit). Napokon neka traze, da se i za Ugarsku §to prije izabere palatin s punom vlasti, pa da se i ondje sva svjetovna i duhovna dosto- janstva popune urodjenicima, stranci pak da se uklone. Uz ovaj naputak za poklisare stvorio je sabor jo§ neke zamasne zakljudke. Buduci da se ban Draskovic zahvalio takodjer na casti zemaljskoga kapitana, zamolili su sta- lezi od 24. ozujka ove godine n a- s 1 je d n o g a zupana varazdinskoga Tomu Erdeda, da on tu slu2bu pre- uzme. Erdedi se je odazvao molbi uz izjavu, da se imade vojnicima, koji su dosad pod kapitanom sluzili, njihova zaslu2bina §to prije izplatiti. Jo§ je sabor zakljuCio, da se imade kralj pis- menom predstavkom zamoliti, da neke danke (osobito onaj glede progona novovjeraca i njihovih propovjed- nika) hrvatsko-slavonskoga sabora od 5. srpnja 1604. §to prije sankcio- nira (ratione vero nonnullorum huius regni articulorum confirmandorum ad suam maiestatem literae ut scriban- tur, decernitur). Prije polazka na ugarski sabor u Po2un sazvao je dosadanji ban Ivan Draskovic jo§ jednom hrvatsko-sla- vonski sabor u varoS K r a p i n u za 3. kolovoza 1607. Tu bi zakljuCeno, da se poSlje zasebno poslanstvo na kra- lja Rudolfa u Prag; poslanicima pak bi§e izabrani zagrebaCki lektor i odliCni pravosiovac Baltazar DvorniCiii Napuiy i uza nj Jural Pethew de Qersc. Njima bi izdana ista instrukcija, koju bijahu priniili poklisari za ugarski sabor podban MrnjavCie i Ivan Kitonid, jamaCno zato, ler se je slutilo, da sabor u Po2unu valjda niSta raditi ne 6e. BuduCi da se je nadalje ban DraSkovic na svojoj Casti zahvalio, te Ce s ostalom gospodom podi na sabor u Poiun. to bi odrcdjeno, da se za njegova izbi- vanja imadu namjestiti upravitelji kraljevstva (regni gubcrnatores) sa svom banskoin vlaSCu. I zaista je sabor izabrao gubernatoriina banova brata Pctra PraSkoviCa i Franju OrehovaCkoga, koji su preuzeli banske poslove i brigu za kralinu s ovlaStenjem. dn «"iiiu u potrebi zemaljski ustanak podiCi i zemlju branlti. l\oi)0] I O 5LC O\UoAU(»Uill5>lM0 IMI'I FuATOR I)F. ROvMANI SC KRALJ I CAR RUDOLF. Po savremenoj slici nepoznata umjctnika. 460 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). Slutnja hrvatsko-slavonskih staleza, da sabor ugarski u Pozunun ne ce poslovati, zaista se je izpunila. Stalezi ugarski bijahu doduse brojno se okupili, jer su se nadali, da ce se birati palatin i rjesavati mnogi poslovi, o kojima bi se po ustanovama beckoga mira imalo bas na saboru odluciti; ali do rada na saboru nije ipak doslo. Nadvojvoda Matija nije se u obce ni pokazao u Pozunu, jer mu nepovjerljivi brat nije dao punomoci; kraljev- ski pak komisari, koje je Rudolf poslao, nijesu imaii ni kraljevskih predloga ni instrukcija. Tako su stalezi kroz dva mjeseca zaludo cekali, da se radom zapocne, pa su se onda ulo- zivsi prosvjed protiv takova postupka razisli. Dne 26. rujna 1607. pise znameniti poslije u ugarskoj povjestnici Petar Pazman iz Beca pismo lavantinskomu biskupu Jurju Stoboeusu, namjestniku nadvojvode Ferdinanda te mu izlaze, kako su ugarski stalezi kroz punih sest do sedam tjedana zaludo u Pozunu boravili, te na dolazak nadvojvode Matije cekali. Kad su vidjeli, da ga nema, najprije su otisli stalezi gornje Ugarske, a onda i ostali. »Sta ce biti u buduce, tezko je nagadjati; jamacno prijeti zlo, ako se ne dozvoli sve, sto stranacki vodje zele, a to je: da se njegovo velicanstvo zadovolji pukim naslovom kraljevskim, a crkva katolicka da se preobrazi na nacin anglikanske crkve, sto Bog odvratio.« Kad hrvatski poklisari nijesu imali prigode, da u Pozunu iznesu zelj3 i tegobe hrvat- skoga kraljevstva, sastao se je opet hrvatsko-slavonski sabor 13. studenoga 1607. u b i s- kupskom gradu u Zagrebu. Bana Ivana Draskovica nije bilo (absente a regno . . . Joanne Draskovich bano), vec su saboru predsjedali biskup Simun Bratulic i tanovac Kri- stofor Mrnjavcic. Bise izabrani opet poslanici, po imenu zagrebacki lektor Baltazar Dvor- nicic Napuly i Nikola Malenic od Kurilovca, koji ce poci pred kralja ravno u Prag. Tu ce najprije iznijeti predstavku, da sada, posto se je Ivan Draskovic p o s v e (omnimo) odrekao banske casti, njegovo velicanstvo imenuje bana urodjenika (bano indigena) s punom vlasti i starom slobodom. Drugom predstavkom traze stalezi, da kralj potvrdi neke saborske clanke od 5. srpnja 1604. Potonjoj molbi kralj je napokon i zadovoljio, te je r e c e n i m clancima dne 16. sijecnja 1608. podijelio svoju kraljevsku sank- c ij u. S potvrdjenim clancima vratili su se Dvornicic i Malenic u domovinu, gdje su ih po- slije na saboru 25. veljace svecano procitali i kao zakon proglasili. Tako je hrvatsko kraljevstvo dobilo svoj zasebni vjerski zakon, skroz oprijecan ugarskomu, jer bi njim priznata jedino vjera i crkva rimokatolicka. Uz taj vjerski zakon potvrdio je kralj i vlaski zakon, kojim se je odredjivalo, da Vlasi placaju zagrebackomu biskupu dese- tinu, a svojoj zemaljskoj gospodi devetinu ili terragium, pa da budu podlozni njihovoj jurisdikciji. Medjutim bijase vec planuo ociti razdor izmedju kralja Rudolfa i nadvojvode Ma- tije. Kako kralj nije nikako htjeo da vrsi sve pogodbe beckoga mira i mira na uscu 2itve, prijetila je ozbiljna opasnost, da iznova plane buna u Ugarskoj i rat s Turcima. Uz nezado- voljne ugarske staleze pristajali su i austrijski stalezi, narocito novovjerci, pa onda i brojni stalezi ceske krune, poimence moravski, koje je vodio ceski brat Karlo od 2erotina. Nad- vojvoda Matija, premda nije bio sklon novovjercima, prihvatio je pomoc protestantskih i kalvinskih staleza austrijskih i ugarskih, da spase habsburzku monarkiju od razsula, a sebi da osigura bastinu, koja ga je patrila. Jos 16. prosinca 1607. bijase nadvojvoda Matija sazvao ugarski sabor u Pozun za 10. sijecnja 1608. Kad je to kralj Rudolf vidio, oglasio je on 24. prosinca 1607. takodjer ugar- ski sabor za 11. ozujka 1608. Medjutim velika cest ugarske gospode odazvala se je Mati- jinu pozivu. Od hrvatske gospode dosli su zagrebacki biskup Simun Bratulic, dosadanji ban Ivan Draskovic, grof Tomo Erdedi i knez Nikola Zrinski. Dne 15. sijecnja 1608. stigao je u Po2un i sam nadvojvoda Matija, a dva dana zatim i odbornici doljno- i gornjoaustrijskih staleza, na celu im najuplivniji protestantski plemici Juraj Erazmo Tschernembl i Rikard Starhemberg. Vec 21. sijecnja stao je nadvojvoda vijecati s ugarskim stalezima, a onda su Illeshazy i Thurzo ugovarali s austrijskim stalezima, poglavito u tom smjeru, da se usta- nove beSkoga mira odrze, pa bilo to u slucaju potrebe is oru2anom rukom. Dne P02UNSKA KONFEDERACIJA 1. VELJACE 1608. 461 28. sijeCnja stiglo je doduse pismo od kraija Rudolfa s nalogom, da se svi razidju, pa da opet poslije na sabor dodju, koji je on zakazao; ali za to nije nitko mario. Nakon predhodnih do- govaraiija utanacen bi napokon 1. veljace 1608. izmedju nadvojvode Matije, ugarske go- spode i zastupnika obiju Austrija savez ili k o n f e d e r a c i j a, koja je bila neizravno na- perena protiv kraija Rudolfa. Stalezi naime Izrijekom t.e obvezuju, da ce za sluCaj, ako bi se protiv beckoga ili turskoga iiiira, kao i protiv njih, koji oba mira nastoje odr?,ati, podigao kakav neprijatelj ili ru^itelj, onisvizajedno na noge ustati na obranu od zajednicke pogibelji, medjusobno se braniti i pomagati, te svi Za- jedno ziviti i umrijeti (placuit nobis . . . confoederare, firmumque et inviolabile foedus inire . . . ea conditione, quod si nimirum temporis succesu propterea, vel contra trans- actionem Viennensem et Turcicam nuperrime conclusam, quani servare intendimus, nobis, regnis, provinces et patriis nostris, aut eiusdem com- membris et confoederatis, hostis aut turbator aliquis ingrueret, extunc nos, ac omnes status et ordines tarn regni Hungariae quam archiducatis utrius- que Austriae mutuis auxiliis et sup- petiis, nobis et nostris commembris et confoederatis, non defuturis, sed tanquam in communi periculo perso- naliter insurgere, nos et nostros omnes et singulos, ratione pacis et confoede- rationis huius interessatos tueri, de- fenders juvare et propterea simul vivere et mori, teneri et obligatos esse). Znacajno je, da s torn konfede- racijom nijesu bill sporazumni neka katolicka gospoda, narocito ugarski biskupi; pa(3e gjurski biskup Deme- trije Napragy ulozio je u ime svecen- stva prosvjed i izjavio, da izprave ne te podpisati. Njegovu prosvjedu pri- druiili su se takodjer ban Ivan Dra§- kovi(i i grof Tomo Erdedi, Tomo Na- da2di i jo§ neki svjetovnjaci. Ali ostala gospoda stala su rogoboriti i prijetiti, paCe Juraj Thurzo predlagao je, da se kao niStarije s prozora str- moglave svi, koji ne bi htjeli podpi- sati. Nadbiskup ostrogonski ForgaC uza sve to nije prijetnjama popustio, dok je zagrcbaCki biskup Siniun Bratulic potajno u Zagreb pobjegao (inatura sibi fuga consulente); ost.ila du- hovna i svjetovna gospoda redom su uz prosvjed izpravu podpisala. Qrof Tomo Erdedi i ban Ivan Draskovic podpisali su izpravu i snabdjeli ju svojim peCatom tek 3. vcljaCe: ali ban DraSkovie namah je zatim sa znanjem i dozvolom nadvojvode Matije poSao u Prag, da se pred kraljem radi podpisa opravda, te u njcga podjedno izradl. da mu podijell grad Devin na uSdu Morave u Dunav (. . . Draskovych vero Pragam purgandl animo et arcis Deven potinndac contendcntibus). Nadvojvodi Matiji bilo je osobito stalo, da se i hrvatsko kraljevstvo prldruii savezu protiv kraija Rudolfa. Stoga je banu Ivanu Dra§kovi(*u dao jedan primjerak izprave o kon- KRALJ MATIJA 11. Po izvnrnoj slici, koja se Cuva u usarskoj ze- maljskoj zbirci slika u BudimpeSti. 462 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). lederaciji (iia kojoj je bilo podpisano 48 ugarskih i 36 austrijskih stalezkih clanova), da ju u iirvatsko-slavonskom saboru procita i proglasi. Ali Draskovic ponio je izpravu sa so- Dom u l^rag, jamacno ni iie misled, da je tirvatskim stalezima posalje. Pa tako se nije. ni na saOoru lirvatsko-slavonsKom, koji se je malo zatim u biskupskom gradu u Zagrebu Z6. veijace sastao, iiijediiom rijecju spomenula pozunska koniederacija. Sabor je pace, ko- jemu je opet u odsutnosti banovoj predsjeaao biskup Bratulic s banovcem Mrnjavcicem, zakljucio, da u siucaju, kad bi se kraljern Kudoliom zakazani pozunski sabor u ozujku sastao, imadu hrvatsko kraijevstvo zastupati jos prosie godine izabrani poklisari Mrnjavcic i Kito- nic, te se drzati one iiistrukcije, koju bijaiiu tada primiii. Ocito je dakle bilo, da se hrvat- sko-slavonski stalezi nijesu dali skloniti, da se dignu protiv svoga zakonitoga kralja. To je potaklo nadvojvodu Matiju, da se izravno obrati na biskupa Sirnuna Bratulica. U vrlo uljud- nom i ijubeznom pismu, izdanom u Becu 18. ozujka 1608. nastoji Matija predobiti biskupa ovako: »Castni i iskreno nama Ijubljeni. Ne dvojimo, da ti je poznato, sta se je sve nedavno u Pozunu za probit Ugarske i podloznih joj strana jednodusno odlucilo, i kako se je izmedju Ugarske i Austrije utanacila nova koniederacija. Jedan primjerak tih zakljucaka i konfede- racije zapovjedili smo uruciti velemoznomu Ivanu Draskovicu od Trakoscana, da ga onamo odnese, te stalezima i redovima tih kraljevina predade. No buduci da u to ime nije dosad nista iz onih krajeva nama pisano, sumnjamo s razlogom, da li je sto prema nasoj na- mjeri onamo stiglo, narocito jer je receni Draskovic s nasom blagoliotnom dozvolom nakon svrsena sabora ravno u Frag odputovao. Ako dakle preko nasega ocekivanja nije ona uta- nacenja onamo poslao, vec ih je, sto dvojimo, sa sobom u Frag odnesao: to time tebi, kao primasu onoga kraljevstva (tanquam istius regni p r i m a t i) saljemo jos jedan primjerak, trazeci od tebe blagonaklono (perbenigne), da ga ne samo svagdje objavis, nego takodjer niposto ne smetas, da svima do znanja dodje, pa da svi vrse ono, sto je zakljuceno. Saljemo takodjer recenim stalezima i redovima onoga kraljevstva nase pismo o posebnoj i osobnoj insurekciji, pa se nadamo, upiruci se o tvoju blagonaklonost prema nama, da tvoja briznost i pravicnost ne ce nista propustiti, sto bi po tvojoj spoznaji moglo biti na obranu i napredak one pokrajine«.* Nadvojvoda Matija trazi dakle ovim laskavim pismom od biskupa ni vise ni manje, nego da uz proglasenje konfederacije podigne u hrvatskom kraljevstvu za borbu protiv kralja * Evo toga znamenitoga pisma u izvorniku na latinskom jeziku: Matthias Dei gratia archidux Austriae, dux Burgundiae etc., comes Tyrolis etc. et regni Hungariae gubernator. Reverende syncere nobis dilecte. Constare tibi non dubitamus, quae proxime in emolumentum patriae Hungariae partiumque sibi subiectarum Posonii communi regnicolarum voto- acta, tractata et conclusa fuerint et qualisnam etiam inter regnum Hungariae et Austrian! nova intercesserit confoederatio, cum eorum omnium paria, quin et praetactae confoederationis exem- plar unum in specie magnifico Joanni Draskouith de Trakostian etc. isthuc deferendum statibusque et ordinibus regnorum istorum exiiibendum tradi et assignari iusserimus. Quo nomine cum nihil iiucusque ad nos ex partibus istis perscriptum sit, non abs re dubitamus, an secundum nostram in- tentionem ea isthuc perlata extiterint, maxime quod dictus Draskouith ex nostro benigno indultu et licentia absolute eo conventu hinc recta Pragam discesserit. Quod si itaque eandem conclusionem praeter nostram expectationem minus isthuc transmisisset, secumque Pragam, quod non speramus, abstulisset, hisce omnium paria tibi, tanquam regni istius primati, denuo communicamus, abs te perbe- nigne postulantes, ut ea non modo ubique publicare, sed etiam ad omnium notitiam perveniant atque iuxta id, quod conclusum est, ab omnibus observentur, efficere haud gravare velis. Transmittimus etiam praedictis statibus et ordinibus regni istius literas nostras particularis et personalis insurrectionis spe indubia, tuaque erga nos benevolentia freti, te nihil eorum, quaecun- que in defensionem et emolumentum patriae istius pertinere cognoveris, pro tua solertia et dexteri- tate praetermissurum. Quod reliquum est tibi gratia et benignitate nostra bene propensi sumus. Da- tum Viennae Austriae decima octava die mensis Martii anno Domini millesimo sexcentesimo octavo. Mathias m. p, Nagmihaly m. p. Naslov: Reverendo fratri Simoni Bratulith, episcopo Zagrabiensi, ordinis divi Pauli primi eremite, ac sacrae cesareae regiaeque maiestatis consiliario, syncere nobis dilecto. P r i p i s a n o : 1608. 2. aprilis exhlblte sunt Zagrabie. Nadbiskupski arkiv, Politicum, 6/76. UQOVOR U LIBNU 25. LIPNJA 1608. 463 ioi i obci ustanak, koji bi imali prema po^unskirn zakljuccima voditi grof tomo Erdedi i Jurai Keglevic (in Croatia dominum Qeorgium Keglevics et Tliomam Erdody magistrum taver- nicorum). Ali biskup Simun Bratulic nije sc ni maknuo, da bi i§ta ucinio u prilog nadvoj- vodi Matiji i konfederatima. Nasuprot se je svima silama trsio, da uzdrzi hrvatsko kraljev- stvo u vjernosti prema kralju Rudolfu. Lavantinski biskup i namjestnik nadvojvode Ferdi- nanda Jiiraj Stoboeus pi§e iz Stajerskoga Gradca 15. svibnja 1608. biskupu Simunu Bratu- licu: »Netom sam primio tvoie pismo. Ne mogu ti re6i, kako me je obradovalo. Potvrdilo mi je, §to sam prij'e i sam osjecao, da je lazna bila ona glasina, koja se je ovdje razturila o dvojbenoj v^jeniosti tVojoj prema caru . . . To je ne samo mcnl, nego i prejasnomu nadvoj- vodi, kojem. sam tvoje pismo dao citati. drago i ugodno, da i ostali velikaSi onogakraljevstvaostajustalniu vjernosti prema caru (caeteros Quoque istius regni proceres in fide caesaris constantes permanere). Bogovi neka njihovu odluku utvrde, te udijele pobjedu onima, koji vjeru drze. O toku bratskoga razdora ne imam druge (vijesti), nego da obima dnevice vojska u pomoc pritje^e . . . Jo§ bi mi ovih dana javljeno, da se je i ostrogonski kardinal (ForgacJ) odmetnuo (i doSao) u tabor nevjernika (perduellium), ali to mi se cini jedva istini podobno . . .« Medjutim bija§e nadvojvoda Matija skupio cete svojih pristaSa u Ugarskoj i obima Austrijama, te 15. travnja 1608. ostavio BeC i poSao na Moravu, gdje su se 19. travnja i mo- ravski stalezi pridruzili konfederaciji. Iz Morave presao je sa 20.000 vojske u CeSku, te je 10. svibnja stigao u Caslavu. Ocekivao je, da ce mu se pridruziti i ce§ki stalezi, ali ti s6 nijesu odazvali njegovu pozivu. Medjutim je vec prije Spanjoiski poslanik San Clemente stao posredovati, da se braca i njihovi privr2enici pogode, pa da se u posljednji (5as za- prijeci otvoreni rat izmedju kralja i nadvojvode. Tako se je pocJelo dogovarati i pogadjati. i to 11. lipnja u Dubecu, zamku tri sata iztodno od Praga. Cara i kralja zastupao je pogla- vito kardinal Dietrichstein, a nadvojvodu Karlc od Zerotina; posredovali su pak Spanjolski poslanik i papinski nuncij. Da izvojSti §to povoijnije uvjete, nadvojvoda se je Matija s voj- skom sve vise priblizavao Pragu, tako da je napokon premjestio svoj tabor u Sterbohol, tek jednu milju daleko od glavnoga grada CeSkoga. Medjutim bijase kraij Rudolf jo§ ne§to poku§ao, da odoli svome bratu. On je naime Ivana Draskovica, koji je jo§ uvijek boravio u Pragu, potvrdio, doticno ponovno imenovao za bana, podijelio mu za odStetu dosadanjih sluzba grad Devm u Ugarskoj, koji je dosad ivan Keglevic drzao, a onda ga je odpremio u Hrvatsku, da okupi narod oko sebe protiv nadvojvode Matije (ad confirmandos in fidelitate Croatorum animos dimissus est). Ali je ban Draskovic bio lo§e srece, jer ga je na putu nadvojvoda Matija zarobio, te onda uza se pridr2ao (ab archiduce Matthia interceptus et in castris detentus). Tako je hrvatsko kraljev- stvo u najosudnije vrijeme ostalo bez bana. Stale2i su se lirvatsko-slavonski doduSe 4. lip- nja 1008. opet sastali u biskupskim dvorima u Zagrebu, sazvani »pod peCatom gospodina bana«; ali kako bana zaista nije bilo u Hrvatskoj, proglasili su svoj sastanak samo »ob<5 i m .dogovorom« (generale colloquium), a nipoSto zakonitim saborom. kojega bi zakljuCci vrijedili za Citavu zemlju. Ba§ s istoga razloga nijesu se ni citala. dotiCno proglaSivala pisma kralja Rudolfa i nadvojvode Matije, vec bi to odiofcno na budu<ii zakoniti sabor (Ft quia praesens dominorum conventus propter absentiam domini bani, ut praemissum est, pro congregatione non sit habitus: Ideo literarum etiam tarn suae maiestatis quam serenissimi archiducis Austriae Matthiac regno sonantium lectio ad congregationem proxime futuram difertur). Stale2i su se time mudro uklonili svakoj odrjeSitoj izjavl budi za kralja budi za nadvojvodu. Jo§ su odredili, da budu(Ji sabor, ako bana ne bi bilo, imadu sporazumno sa- zvati veliki 2upani (Toma Frdedi za varaidinsku 2upaniju. a banovac Krsto MrnjavCi^ za zagrebaCku i kri2eva5ku). Napokon svrSili su sc ipak dogovori izmedju pouzdanika Rudolfovih i Matijinih. koji se bijahu na posljedku prcselili u L i b e n tik do Praga. Bilo ie to 24. lipnja 1608., a namah sutradan (25. lipnja) podpisao je kralj i car Rudolf izpravu o utanaCenom ugovoru. Tim 464 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.). ugovorom ustupio je Rudolf svome bratuUgarskus pridruzenim i podloznim kraljevinama (ac partium regnorumque illi incorporatorum et subiectorum), A u s t r i j u i M 0 r a V u, dok se je Matija odrekao njemu u prilog svojih prava na Tirolsku i prednjo- austrijske zemlje. Suvise predaje Rudolf svome bratu krunu sv. Stjepana, rjesava sve zitelje Ugarske i pridruzenih kraljevina zakletve vjernosti i pristaje, da Matiju okrune za svoga kralja. U Ceskoj ostaje kraljem Rudolf; ali se vec sada proglasuje Matija njegovim budu- cim nasljednikom. Privrzenicima obiju stranaka navijesta se obca amnestija; Matija ostavit ce CeskUj a Rudolf razpustit ce svoje cete. Dva dana iza podpisanoga ugovora donijelo je sjajno poslanstvo s kardinalom Dietrichsteinom na celu krunu sv. Stjepana u Matijin tabor u Sterbohol, gdje se je predaja krune zavrsila sjajnom gostbom. Mjesec dana iza toga, 29. srpnja 1608. saziva vec Matija »po Bozjoj milosti odredjeni kralj Ceske i nadvojvoda Austrije« iz Beca staleze ugarske na sabor u Pozun za 29. rujna. U pozivnici javlja Matija stalezima, kako se je kralj Rudolf odrekao ugarske krune te ju povratio; podjedno je sve podanike rijesio prisege vjernosti, te im preporucio, da Matiju za svoga kralja primu, pro- glase i okrune. Dne 18. kolovoza opet poziva iz Cesargrada veliki zupan varazdinski Tomo Erdedi sve staleze svoje zupanije na sabor u Zagreb za 2. rujna, da se izaberu poklisari za krunitbeni sabor u Pozunu. Kralj Rudolf, kojemu je preostala ceska kraljevina s nuzzemljama (osim Morave) i vladanje u Njemackoj, nije se nikako mogao prilagoditi novim prilikama. Zamrznuvsi na brata radio je poslije, i da mu opet otme ustupljene zemlje, i da ga lisi nasljedstva u Ceskoj. Stoga se je porodila nova borba izmedju brace, koja se je svrsila tim, da je Rudolf god. 1611. morao bratu ustupiti i Cesku. Odtada zivio je jos nekoliko mjeseci u kraljevskom gradu na Hradcanima, dok ga nije smrt 20. sijecnja 1612. oslobodila muka i daljega ponizenja. PRI LOZI klaiC Hrv. povj. III. (5.) 30 P R 1 L 0 Q I. IZVORl I POMAGALA ZA POVJEST HRVATA U CeTVRTO DOBA. (1527.— 1740.). I. DOBA FERDINANDA I.. MAKSIMILIJANA I RUDOLFA. (1527.— 1608.). A) Izvorl. a. Scriptores (Pisci). Za povjest Hrvata u vrijeme prvih triju Habsbur- govaca slufe nam brojni izvor-pisci domadi, ugarski, austrijski, niema(5ki, turski i talijanski. Burni zivot hrvatskoga naroda u XVI. stoljedu, a naroCito vjeCita i krvava borba s Tur- Cima bila j€ u prilog i domacoj liistoriografiji hrvatskoi, jer su pismciii Ijudi pomno biljeiili zna- menite dogadjaje svoga vremena. Uz Jurja Srijtmca, A. VranCi(Sa I Ivana Toma§i<ia naSlo se je mnogo muzeva, koji su pisali latinskim i hrvatskini jezikom budi o pojedinim zgodama, budi <> vedim periodama. Tako dopunjuje TomaSidevu kroniku hrvatsku (Chronicon breve regni CroaUae) t>eki nepoznati pi sac iz OmiSa u Dalniaciji, koji je hrvat&kini jezikom sastavio kratku kroniku o dogadjajima XVI. stolje6a do god. 1563. Oiia je saiuvana tek u talijanskom prijevodu. a §tampana <>d I. Kukuljevica (Arkiv za jugoslavensku povjestnicu, kivj-iga IV., p. 4S— 65) po prc- pisu slavnoga historiografa Ivana Luci<ia (Luciusa). Jednako je nepoznati nam junak Si- getski, koji j<^ zajcdno s Nikolom Zrinskim god. 1566 branio re<ieni grad, hrvatskrm jezikom opisao onu tu2nu ali slavn.u katastrofu. Ali i taj se je hrvatski izvornik izgubio; saCuvan nam jc samo latinski prijevod, §to ga je slovenski pisac Samojk) Budina (rodjeni LjubljanCanin) na po- nuku Ivatia Kisela od FuZine i Ivana Aiwrsperga zgotovio, te god. 1568. u Beiu Stampom izdao. Po svcmu, §to Budina u pr<;dgovoru iztiCe, nw>glo bi se nagadjati, da jc reiieni spis izvorm) lutpisao QaSpar Alapid, potonji ban hrvatsJti. Od domadh pisaca, koji su pisali izvorno latinsJ<i, na prvom je mjestu Ivan Zermegh Ct 6. ruj'ua 1584). Bio je rodoni iz kri?.evaiCke ?.upanile, te Je kao mladi(^ sudjeiovoo god. 1527. I 1529. u lK)rhama izmedju Ferdinandovaca i Zapoljevaca u Slavoniji. On je napisao povjest borbe iznicdju Ferdinanda i Zapoijc do snirti potonjega s napisom: Historia reruni gcstarum inter Ferdl- naiidum et Joanneni Ungariae regcs usque ad ipsius Joannis obitum, Amstclodami apud Jaco- bum Lepidium, MDCLXII. (preStampano u zl>omiKu: Schwandtner J. O., Scriptores rerum Hunga- ricarum, tomtis II., p. 382 — 415). Osudnc borbe s Turcima oko Siska i Petrinje opisali su |u- na^ki branitelj Siska i kanonik Nikola Mikac (»Obsldio Siscicnsis domiiM Micatii* u zbornUoi •Scriptores reroim Hungaricarum minores* edidit M. G. Kovachich, tom. I. p. 201—205.); zatim zagrebaCki kanonik i poslije biskup Nikola Stjepanid SelniCki (1553—1602). Posljed- nji sastavio je dva spisa: »Historia obsidionis Sisciae* je izguWiena i!i zamctnuta, dok se ruko- pis spisa »Historia obsidionis Petriniae et cladis Szerdarianac a. 1596« Cuva i sada u arkivn »t«re- 30* II PRILOQ I. backoga kaptola (Acta antiqua, fasc. 99. nro. 89). O buni Stjepana Bockaja kao i o razdoru izme- dju kralja Rudolfa i nadvojvode Matije pisao je takodjer jedan zagrebacki kanonik, po imenu Pavao Jagustic (1578 — ■1649.); njegov »Rerum memorahilium oompendium (1604. — 1611.) sa- cuvan nam je u originalu u Ijetopisu hrvatsko-ugarskoga kolegija u Bologni (Chronologia col- legii Illyro-Hungarici Bononiae fuiidati ab anno 1553. per reverendissimos rectores compendioso ac brevi calamo rerum memorabilium inoticlam exhibens). Jagustic je i sami bio kroz vise godina rektorom toga kolegija (1607. — 1610.), te je poput svojili predsastnilta i nasljednika zapisao ne samo zgode zavoda, nego i druge savremene dogadjaje. Njegov »compendiuTn« zaprema u recenoj kroinologijj listove 12. — 106. U obce imade u bolonjskoj kronologiji, koja size od god. 1553. do 1764., i drugih zanimljivih biljezaka, te ne bi bilo na odmet, da se bar u izvadku stampom priobce, Sama kronologija cuva se sada u arkivu jugoslavenske akademije (signatura: IV. c. 8.). — Zanim- Ijivo j'e, da je u drugoj polovici XVI. stoJjeca izasla i prva svjetska kronika ill obca historija u hrvatskom jeziku, la napisao ju je takodjer zagrebacki kanonik, po imenu Antun Vramec (1538. — 1587.), Naslov je djelu: »Kronaka vezda znovich zpravliena kratka szlovenzkim iezikoin po D. Antolu pope Vramcze kanouniku zagrebechkomi. Stampane v Luhlane po luane Manldne, leto M. D. LXXVIII«. U toj kronici imade dosta podataka i za hrvatsku povjestnicu, narocito iz god. 1528.— 1578. Kao neki prelaz od hrvatskih povjestnicara k ugarskim cini glasoviti Nikola Isthuanffi (1535. — 1615.), prozvan ugarskim Livijem. Rodjen od otca Pavla i majke Jadvige Qjulajeve (Qyw- lay) u Ugarskoj, bastinio je po majci grad i posjedovanje Vinicu u Slavoniji (na zapadu od Va- razdina), gdje je velik dio svoga zivota proboravio d umro. Bio je u rodu i svojti s mnoigim hr- vatskim porodicama (ban Ivan Draskovic bio mu je zet), pa je jednako^ utjecao lu poslove hrvatskoga kraljevstva kao i ugarskoga. Sudjelovao je ne samo na hrvatsko-slavonskimi saborima, nego i u bojevima za obranu hrvatskogai kraljevstva, kao primjerice god. 1594. u borbama za Petrinju. Njego'vo veliko djelo: »H iistori ar urn de rebus Hungaricis libri XXXIV.« moze i mora se smatrati glavnim izvorom za ugarsku i hrvatsku povjestnicu u vrijeme prvih triju Habsburga (1526.— 1606.). Koliko se je cijenilo i radi ohilatoga sadrzaja i radi Hjepoga latin- skoga sloga, najbolji je dokaz, sto je, premda omasno, dozivjelo dosada pet izdanja (prvo CoLoniae Agrippinae 1622. in folio sa pag. 532 kod Antuna Hierata, zatim god. 1665., nadalje u Koinu god. 1685. sumiptibus Joannis Wilhelmi Friessem bibliopolae, onda opet u Kolnu 1724. i napokon 1758. u Becu, Pragu i Trstu.) Djelo vrijedi osobito za drugu polovicu XVI. stoljeoa i za vrijeme od 1601. do 1606., jer je pisac kao &luzbenik Nikole Zrinskoga Sigetskoga, kao tajnik nadbiskupa ostrogonsJ:oga Nikole Olaha (1562. — 1568.), kao sekretar ugarske kancelarije i vijecnik kralja Rudolfa (od 1572.), i napokon kao mnogogodisnji zamjenik palatina ugarskoga (od 1582.) mnogo toga sam vidiO' i doznavao, sto je drugima bilo nepoznato. Narocito bile su mu pristupne sve sluzbene izprave, zatim drugi brojmi spisi, kao izvjesca, pisma i t. d. Osim toga sluzio se je i suvremenim stampanim djelima, kao primjerice djelom slavnoga talijanskoga historicara Paola Qiovia (Paulusu lovius t 1552.) & naslovom »Historiarum sui temporis Hbrd XLV«. Ovom uzornom, u latinskom jeziku pisanom historijom nocerijskoga biskupa sluzio se je za vrijeme do god. 1547. izdasno, dapace je neke dogadjaje (kao primjerice o Kocianovoj vojni u Slavoniji god. 1537.) male ne doslovce izpisao. Specijalno za hrvatsku historiju onoga vijeka Isthuanffijevo je djelo gotova riznica; k tomu pise prijatno za hrvatsko kraljevstvo, te vazda iztice cast bana, kojega redovito zove podkraljem (prorex seu veteri nomine illorum regnorum banus). Ali ima u njega i mana. U jednu ruku nije uvijek posve tooan u oznacivanju vremena, te koji put premece neki dogadjaj iz jedne godine u predjasnju ill potonju; u drugu ruku prigovaraju mu, da kao gorljiv privrzenik rimo- katolicke vjere nije vazda nepristran prema inovjercima. A da je bio odlucan protivnik novovje- raca, pokazao je i tim, sto je svoj posjed Paukovec blizu Zagreba darovao pO' biskupu Bratulicu u hrvatsku dozvanim Isusovcima, i sto je rukopis svoje povjestnice povjerio znamenitom poslije kardinalu Petiu Pazmanu, koji ga je i dao god. 1622. prvi put stampati. Pored Isthuaffija vrijede ostaLi ugarski historicari onoga stoljeca za hrvatsku povjestnicu kud i kamo manje. AM kako ima i u njih podataka, spomenimo ih redom zajedno s njihovim djelima. Evo ih redom: Joannis Mi- chaelis Bruti »Ungarioarum rerum libri qui exstant«, obasizu god. 1492. — 1552., te su stam- pane u zborniku magjar&ke akademije (Monumenta Hungariae historica, II. Scriptores, tom. 12., 13. i 14. Pest 1863.— 1876.) ; Francisci Forgach de Qhymes »De statu reipubhcae Hun- gariae Ferdinando, Johanne, Maximiliano regibus ac Johanne secundo principe Transylvaniae com- mentarii 1540. — 1572.«, objelodanjeni u istome zborniku (tom. 16., Pest 1866.); nadalje Joannis Decii Barovii (Barovius) »Commentariorum de rebus Ungaricis libri qui exstant« u istome zborniku (tom. 17., Pest 1866.), a obuhvata povjestnicu god. 1592.— 1598. Znamenit je jos dnevnik, sto ga je vodja ugarskih novovjeraca i potonji palatin Stjepan Illeshazy u magjarskom jeziku napisao, i koji je takodjer Stampan u recenom zborniku ugarske akademije (tom. 7., Pest 1863.). lUeshazyjev dnevnik obaseze god. 1592. — 1603., te se iztice velikom protivstinom prema IZVORI I POMAQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA. m njema^kini Keneralima u Ugarskoj. Djela izbrojenih ugarskih poviestniCara dopunlujii bromi manfi spisi, koje >e izdao Martimis Qeorjfius Kovachich god. 1798. u Budtmu u dva svezka s na- pisom »Scrip*ores rerum Hijnjraricarum minores hactemis ipediti. synchroni. aut proxime coaevic Odkad su Habsburgovci konaCno oblada'i URarskotn i Hrvatskom, svc su znamemttii za povjest hrv.itsku i izvor-pisci austriiskih zenialja. Od tih je svakako prvi Slczanin Caspar Ve- lius Ursinus (za pravo Kaspar Bernhard, 1493. — 1539.), od god. 1524. profesor beikojfa sveu5i!i5ta za .'atittske i Kr5ke autore, a poslije dvorski historioKral kraija Ferdinand! I. i odgo- Htelj njejfove djece. Ursinus ili Bemhard utopio se je 5. ofujka 1539. u Dunavu kod Be^a, valjda zato. §to se nije nikako mogao pogadjati sa svojotn 2enom. Kao dvorski historiograf stao ic pisati o borbama kraija Ferdinanda s takmaoem Ivanoiti Zapoliom, ali je dotjerao djek> svoie samo do uklfudivo god. 1531. Izdao ga je pak sve krnje tek god. 1762. prvi kustos dvorske knjiinice Adam Franjo Kollar s napisom: »Casiparis Ursrni Vehi de belk) pannonico libri decern. Fx codi- cibus manu exaratis Caesareis nunc primum in lucem prolati. et adnotationrbus necessariis. di- pk>matibus, litteris etc. ex tabulis authenticis (ide et diligentia maxima excriptis ilhistrati . . Virdobonae 1762)«. Ne samo savremeni. nego i nx>derm povjestniCari (kao L. Ranke) hvale djelo Ursira, ko:i je pridjevak Velius primio valjda zato, Sto je zivuiii neko vrijeme u Rimu stanovao na hirmku Velia izmedju brda Pa'atina i Esquilina. Od potonjih histori&ra austrijskih iz»j<3e se oso- bito Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.) sa svojim ogromnim djektm »Anna!es Ferdinandei Oder wahrhafte Beschreibung Kaysers Ferdinand des Andern. In zwolf Theilen mit vielen Kupfern. Leipzig 1721. — 1722.« Pisac doduSe prikazuje poglavito sav iivot i djelovanje kraija i cara Ferdi- nanda II. od roroda do smrti (1578. — 1637.), ali se havi i povjeSCu njegovog otca, nadvojvode Karla, te prikazuje dogadjaje za. vladania kraija Rudolfa; pa stoga je njegovo djek) (osobito svezke I. — VII.) znamenito i za posljednja decenija XVI. stoljecia. SuviSe su djehi pridana dva svezka portreta (Conterfet — Kupferstich I. 11.): u prvom su prikazana lica vladarsJtih porodica. a u dru- gom odliCni ministri i visoki Castnici, Tako su sa^uvani portreti gotovo svlh krajiSkih generala hrvatskih i slavonskih od god. 1578. do 1608. I povjestnidari pojedinih pokrajina austrijskih podaju neSto gradje za historiju hrvatsku onoga stoljeca. Tako je kranjski plemi<5 J u r a j K i s e 1 od Fu2hne napisao i ^tampom izdao 2ivot djelovanje i smrt hrvatskoga generala Herbarta Auersperga. koji je poginuo u boju kod Buda(koga 22. rujna. 1575. Podpuni naslov spisa glasi: Herbardi Auerspergj' baronis etc rerum df»mt militi- aeoue praeclare gestarum gloria praestantissimi. vita et mors, ad salutem et oommodum patriae transacta, et in Coruatiae extremis finibus ad Budatschkum X. Calend. Oct. in proeHo adversus Turcas, omnis n»emoriae crudeliss. Christianorum salutis oppugnatores gloriosissime oppetita. A Qeorgio Khisl de Kaltenprunn haereditario ampJiss. ditionis Qoritziensis dapifero properanter turbulenter descripta. Labaci ex officina Joannis Manlij M. D. LXXV. I u povjestraci KoruSke. koju Je napisao Jeronim Megiser u njemaCkom jcziku, imade raznih podataka za hrvatsku po- vjest naroCito za turske ratove. Naslov djelu je ovaj: Megiserus Hieronymus, Arwales Garinthiae. Qedruckt zu Leipzig durch Abraham Lamberg im Jahre MDCXII. (1612). ReCeni Me- giser bio je u5itelj i polrhistor. Rodjen oko 1553. u Stuttgartu izu5io je u TQbingenu; poslife je Wo u ItaHji. a onda je 1590. doSao u Stajerski Qradac, gdie mu je nadvojvoda Karlo motu proprio po- dijelio naslov »ordinarius historiographus*. Ood. 1592.— 1598. bio je rektor evangelitkogri gimna- zi.u u koruSkom Celovcu. Iste god. 1598. protjeran bi za protureformacije pod nadvojvodom Ferdi- nandom iz austrijskih pokrajina, te je onda poSao u NjemaCku, gdje ie iivio neko vrijeme u Frank- furtu na Majni, a onda je postao izvanrednim profcsorom sveu£ili§ta i historjografofn (bestellter historicus) saskoga kneza izbornika. Umro je na putu u Linz god. 1618. Pisao }e o svemu i sva- icmu (o historiji, geografiji. filologiji), te ie ostavi<» za sobom 36 razliiitih djda (medju inim I tur- sku gramatiku), Njegovi »AnnaIes Carinthiaec jcsu oma^no djek) (preko 1700 strana). ali vrijedc z;i stariju povjest vrk> malo; tek za vrijeme od god. 1521. do 1610. (strana 1326.— 1716.) imadu pouzdanijih podataka, naroiito za turske bojeve. Osobito }e potanko opisao Khevenhilkrovu voinu d. 1578. u Hrvatskoj (str. 1604.— 1633.), za koju je prioheio i vH5e dokumenata. Ba.*5 neprekidne borbe s Turcima pronijele su ime Hrvatske i Hrvata po zapa<lnoJ Evropl. a naroCito po njemaCkom carstvu. Kako su po tadanjem obiCaju u zapadnoj Evropi o svima znatnijim zgodama Stampali i izdavali »\etete listiee-, zvane u NjemaCkoj) Z e i t u n g (dolirio-nlemaiki Thel- dung, za pravo znadi vijest), izaSlo je u XVI. stoljc(iu takodjer broHiih takovih Iteti^a i o boievtma s Turcima. Tako su primjerice razturivali lete^e llstifie o padu Bihada, zatim o bolcvima oko Sl^ta i Petrinje. Koji put pridali bi 1 slike gradova i rr.jesta, m kole se Ie boriJo. Takovfh HstWa (Feuilles volantes) iza§k> ie nekoliko I u Francezkoj u fraticuzkom jcziku. naroCito o pohjedi kr«- dansko) k^xl Siska 22. lipnja 1.593.. i to jedan u Parizu. a drugi u Lyonu (J. N. Tomi<5 u Spome- niku srp&ke kraljevske akademije, XXXI. Drujfi razred. 29.. paK. 87.-89.). BiblioKrafiiu o niemU- kim »lete6im listidmac sastavio je magjarski spisatell Kerth^ny K. s napisom: »Unsrarn he- IV PRILOQ I. treffende deutsche Erstlingsdrucke 1454r-1600. (Magyarorszagra vonatkozo regi nemet' n^om- tatvanyok.) Budapest 1880. Sve to veci broj »l'etecih listica« o turskim ratovima u Ugarskoj i Hrvatskoj potaknuo je napokon njemackoga spisatelia JeronimaOertla (Hieronymus Ortelius, 1524. — 1614.)^ da sastavi u njemackom jeziku citavo djelo o borbama Ugarske i Hryatske s turskom care- vinom. Napis toga njemackoga dieia jest: »Ch r on 0 lo g i a oder historische Beschreibung aller Kriegsemporungen und Belagerungen der Stiidte und Festungen in Hungern, Siebenbiirgen mit den Tiirken von 1395. bis auf heutige Zeit. Niirnberg 1602.« Receni Jeronim Oertl bio je rodom iz Augsburga, te je jos djecakom od 15 godina dosao na carski dvor u Bee, gdje je posHje vrsio sluzbu dvorskoga prokuratona i notara. Ali radi svojeg:a gorljivoga pristajanja uz pmtestantizam bio je iztjeran iz Austrije (1580.), pa se je onda nastanio u Nurnbergu, gdje je i umro. Na ponuku svoga surjaka, niirnberzkoga bakrorezca Ivana Sibmachtra (Siebmachera), koji je takodjer zasnovao ve- liko djelo o grbovima, izradio je Oertl svoju kronologiju, za koju ir.u je surjak Sibmacher racinio potrebite drvoreze (portrete, slike gradova i bitaka). Oertl se je pri svome radu sluzio poglavito »Ietecim listicimia*, ;?.li :i Puggerovim relacijama, pa i podatcima, koje su mu davali njegovi znanci iz austrijskih zemalja. Poslije je njegovo djelo vise puta izdavano i nastavljano; niapokon je Martin Meyer produljio prikazivanje do svrsetka godine 1664., te je djelo slijedece godine izdao. Naslov ovome izdanju jest: »Ortenus redivivus et continuatus oder der ungarischen Kriegs-Emporungen historische Beschreibung etc. . . . von Hieronymus Ortelius und Martin Meyer. Qedruckt zu Frankfurt am Mayn bei Daniel Fievet im Jahr 1665. « U torn izdanju u jednoj knjizi a u dva dijela potjece prvi dio do god. 1607. od Oertla, ?. drugi od 1607. do 1665. od Mayera. I drugi dio obiluje brojnim ilustracijnma, medju kojima je i lik samoga Jeronima Oertla. Izdavac pak citavoga djela jest »Paul Fiirsten, K'unst- und Buchhandler in Niirnberg*. Narodi zapadne Evrope nijesu se medjutim zanimali tek za tezku borbu Ugarske i Hrvatske s Turcima, nego i za same Turke, koji su tada prijetili i Italiji i Njemiackoj. Zanimalo ih znati slariju p-ovjest Turaka i njihovih sultana, kao i drzavne i vojnicke uredbe njihove. U torn ih je pogledu prvi potanje poucio Hrvat Bartol Georgijevic (gledaj o njemu radnju Cedo- mila Mijatovica u 44. knjizi Rada jugoslavenske akademije pag. 108.— 121.), koji je trinaest godina (1528. — 1541.) proboravio u turskom suzanjstvu, prosao veliki dio carstva turskoga u Evrop! i Aziji, proucio vjeru, obicaje,, drzavne i vojnicke uredbe, pa i povjest Turaka i mjihovih sultana, pa se onda s hodocastnicima iz Jeruzolima vratio u krsoansku Evropu. Pod konac 1543. desio se je u Nizozemskoj, te je ondje poceo izdavati svoje spise, od kojih su najpoiznatiji : »De Turcarum ritu et caereraonlis« (Antwerpen 1544.), »De afflictione tarn captivorum quam etiam sub Turcae tributo viventium Christianorum« (In veteri Vangionum Vormatia 1545.), i napokon »De origine imperii Turcorum eorumque administratione et discip!ina« (prvi put u Leydenu 1553., a poslije u Wittenbergu 1560. i 1562. s predgovorom Filipa Melanchthona). Ovi spisi poplavili su ci-tavu Evropu, dozivjeli brojna izdanja, a pojedini prevedeni su i na razne evropske jezike (na francuzki 1544., njemacki 1558., holandezki 1544., poljski u Krakovu 1548., ceski u Pragu 1567. i u Olomucu 1576.). Qod. 1552. pnsao je Georgijevic u Rim, gdje je izdao sve spise svoje u jednom svezku; god. 1555. desio se je u Napulju, odakle je pisao pdsmo poljskomu prepostu Adamu Konar&komu. Umro je god. 1560. u Rimu. U svojem djelcu »De origine imperii Turcarum« prikazao je Georgijevic zivotopis turskih sultana, te je ovima zivotopisima pridodao dvanaest portreta sultansfcih u obliku medaljona. Al* trebalo je prikazati historiju Turaka i po njihovim vlastit-m izvorima. To je pokusao njemacki uce- nijak Ivan Lowenklau (1533. — 1593.) iz Amelbeuerna u Westfalenu. Lowenklau ili L e un- ci a vius bio je povjestnicar i klasiicki filolog, ali se je bavio i 'orijentalnim jezicima, narocito turskim. On je poglavito po turskim- izvorima izdao dva latinski pisana djela; jednomu je naslov: »ATinales sultanorum Othmanidarum, a Turcis sua lingua scripti, a Johanne Leunclavio latine red- diti,« Francofurti, prvo izdanje 1588, a drugo 1596j; — a drugomu: »Historiae musulmanae Tur- corum de monumentis ipsorum exscriptae libri XVIII. Francofurti apud heredes Andreae Wecheli 1591.« Prvo djelo obaseze povjest turskih sultana do 1550., dotiono (u drugom izdanju) do 1587., drugo djelo dopire do god. 1552. Narocito u prvom djelu o sultanima ima podataka i za hrvatsku IK>vjest, kao o pobjedi bana Tome Erdeda kod Slunja god. 1584. U novije vrijeme nastoje magjarski povjestnicari, da iz glavnih izvor-pisaca turskih prirede izvadke, koji se ticu historije ugars^ke (i hrvatske). Tako izdaje magjarska akademija zbornik »T6r6k 'magyarkori tortenelmi emlekek« u dva odjela; u drugom odjelu (irok), priobcio je Jo'Sip T h u r y dosad dva svezka izvadaka iz turskih izvor-pisaca 15. i 16. stoljeca (Torok tortenetirok). Za nasu periodu vrijedi narocito drugi svezak (Budapest 1896.), koji obaseze doba od pada Beo- grada do pada Sigeta (1521.— 1566.), i u kojem su priobceni u magjarskom prijevodu iili izvadku pisci: Lufti pasa, F e r d i, Dzelalzade M-ustafa, Sinan caus i Cat'b Muhamed. — Od potonjih il: IZVORI I POM.AQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA. y Ijetopisaca turskih spomeiva su vrijedni Naima i PeCevi (Ibrahim efetidi PeCujlija), kojc ie mnogo upotrebliavao Josip Hammer za svoie monumentaino djek) »OeschJchte des osmanischen Reiches* (osobito tre6i i Setvrti svezak). DovoIhk) podataka za hrvatsku povjest podavaju k>§ talijonski, naroiito m 1 e t a C k i izvor-plsci. Medju njima iztiCe se Q. N. Dogl io n i sa svoiom »Historia Venetiana sino aira(nno) I597«, koja je izasla u MIetcima 1598. kod D. Zenara. Osobito zanimljivo, ali pristrano i u prilog Mletcima jest djelce< koje ie napisao zadarski nadbiskup Minucio Minuci s naslovom: •Historia degli Uscochi scritta da , arcivesccvo di Zara. Co i i>rogressi di quella gente sino all' a(nn<>) 1602c, Dielce obuhvada 63 lista, te priCa povjest Uskoka do 1. studenoga 1602; po- slije je mletaCki redovnik i pisac poznatoga djela o crkvenom saboru u Tridentu, po imenu Paoln Sarpi (1552. — 1623.) nastavio Minucijevo djelo do god. 1613. (Aggionta all' Historia degli Us- cocchi di Minuccio Minucci sino all' a(nno) 1613.) Napokon je izaila jo§ jedna kontinuacija od Sar- pija sve do god. 1616. OVenetia, Rob. Meietti, 1626). Znaiajno je, da se je poslije na§ao jedan taHjanski trgovac, po imenu Giovanni iz Ferma (rodjen god. 1558.), koji je ustao na obranu to!i ozloglasenih Uskoka, te >e nekako iza god. 1621. napisao spis, u kojemu ie u obliku dialoga pobijao nepravedne prigovore Uskocima. Giovanni zivio je kao trgovac na Rijeci i u hr- vatskom primorju punih 47 godina, te je jamaCno dobro iy>znavao Uskoke, njibov i'wot i niihove tczn)<;. Obrambeni spis njegov ostao je medjutim neStampan, te se ie iuvao u kr- srediSnjem arkivu u Firenci; tek 1877. izdao ga je dr. Franjo RaCki s napisom: »Prilog za povjest hrvatskih Uskoka* (Starine jugoslavenske akademije, IX., p. 172.— 256.). b. Monumenta (Spomenici). Za hrvatsku povjest u vrijeme prvih triju Habsburgovaca vrijede kud i kamo vise od izvor-pisaca nebrojeni pismeni spomenici, sahranieni po a r k i- vima u Zagrebu, Budimp^sti, Becu, Stajerskom Gradcu, Ljubljani, Mletcima i Rimu. Tu je toliko blago sahranjeno, da se ne^e mo^i nikada do kraja izcrpiti. Izmedju spomenika na prvom su miestu zapisnici hrvatsko-slavonskih sa- bora (Protocolla generalium regni congregationum). Kako su se za vladanja Habsburga redovito obdriavali salwri hrvatski i slavonski, gdje koje godine i vi§e puta, stalo se je u obliku zapisnika bilje2iti zakljuCke (articuli) sabora, koii su se eventualno podastirali kralju na potvrdu, pa sn onda vrijedili kao zakoni. Saborski zapisnici od 1527. do 1557. jesu koje gdje razasuti (kao po arkivima u Be<Ju, BudimpeSti i Kormendu); zapisnici od god. 1557. pa do 1831. pohranjeni su u kr. zemaljskom arkivu u Zagrebu, te su uvezani u dvanaest svezaka u foliju. Prvi svezak sadriSaje saborske zapisnike od 1557. do 1601.; drugi 1601—1635.; treei 1635.— 1690.; ^etvrti 1691.-1709.; peti 1710.-1728.; §esti 1729.-1738.; sedini 1739.-1744,; osmi 1745.— 1752.; deveti 1753.-1761.; deseti 1672.-1777.; jedanaesti 1790.-1808.; dvanaesti 1809.— 1831. — U tima zapisnicima sadrfana je ogromna gradja ne samo za nutarnju historiju hrvatskoga kraljevstva, nego i za driavopravne i politiike odnose niegove prema Ugarskoi i austrijskim zemljama. Jedan dio tih zapisnika ^tampan je ve6 u zborniku kr. ugarske akademije, §to su ga priredili magjarski u^enjaci FraknAi Vilim dr. i Kfiroiyi Arpad dr. pod naslovom: Monumenta comitialia regni Hungarfae (1526.-1606.) u jedanaest svezaka (I. — XI. Budapest 1874. — 1899.) U tom zborniku su uz ugarske sabore prk)b(ieni takodjer spisi i zapisnici hrvatsko-slavonskih sabora za doba 1526. — 1605. Pored saborskih za- pisnika Cuvaju se u zemaljskom arkivu u Zagrebu takodjer saborski spisi (A eta generalium regni congregationum) od god. 1500. — 1872., kojima se dopunjuju i obiaSnjuju vi§e puta odvi5e kratki zapisnici. Ali tih spisa imade vi5e tek za 17. stoljeiie; za 16. stolje^e imade ih razmjcmo malo, jer su ili koje kuda razneseni iH posve propali. Uz saborske zapisnike i spise, koji su podloga za prouCavanje i prikazivanjc hrvatskc historije u vriicme Habsburgovaca, podaju nrnogo gradje razni spomenici, koji se ti^u ratovanja s T u r c i m a, kao i osnivanja, razvitka i uredjivanja krajine hrvatsko-sJavonske. Tih spomenika imade veliko obilje u razliCitim arkivhna u Be(3u (dr^avtmm, ratnoni ;- jalnom), zatim u zemaljskim arkivima u Stajerskom Gradcu i Ljubljani. Obilje je toliko. u.i >v iie mo2e gotovo sve ni upotrebiti. \et troba tek glavne stvari izabirati. Jcdan dk) tc gradje pri- ob(iio je §tampom Radoslav Lopa§i6 u dva izdanja; jednomu jc naslov: »Spomenlcl hrvatske krajine. knjiga I.— III., Zagreb 1884.— 1889. (Monumenta spectantia hlstoriam Sla- vorum meridionalium, XV., XVI., XX., edidit academia scientiarum et artium Slavorum mcridlona- lium); a drugomu: »Prilozi za povjest Hrvatskc XVI. i XVII. vlJcJca Iz §ta- jcrskoga zemaljsknga arkiva u Grade U€ (Starine Jugoslavenske ak«demije XVII. p 151.— 231. i XIX. p. 1.— 80.). Prvo djelo donosi gradju za historiju hrvatske I slavonskc krajine od god. 1531. do 1737., drugo dopuniuie tu gradju za 16. stoljc<fe. a poncSto i za sedamnaesto. Nc- umorni Lopa!si<* ostavk> je jo§ obilatu neitampanu gradju iz rcienfh J drugih arkiva, medju njom I hrvatska pisma znamenitijih lica u ova stoljefia. Znamenit nadalje izvor za povjest hrvatsku jesu za prva trl Habsburgovca IzvjcStaji iH rclacije papinskih nuncija na kraljcvskim (dotitino nadvojvodskim) dvorima u BcCu. Pragu i §tajer- VI PRILOQ I. skom Qiadcu, zatim izvjeStaji mletackih poslanika iz Beca i Njemacke. Izvjestaji mletackih posla- nika ili su redoviti, upravljeni na duzda (Dispacci); ili pak zakljucnj (Flmailne relacije), kcje je p-oslanik na svrsetku svoga sluzbovanja predao mletackoj vladi. Redovitih izvjestaja (Dis- pscci) iz Njemacke i Beca cuvaju se u drzavnom arkivu u Becu citava 303 folio-svezka, koji obu- hvataiu gotovo tri stoljeca. Stampom je mletackih relacija dosad malo izdano. Znamenit je velik zbornik: Alberi Eugenio, Relazioni degli am>basciatori Veneti al senato (durante il secolo decimosesto) raccolte ed edite da . . . Tom. I.— XV. Firenza 1839. — 1863. Zbornik sadrzaje pet ioma (1., 4., 8., 14^ 15.) relacija iz Njemacke, a dva toma (3. i 9.) iz tur&kih zemalja; u tima svezkama itna dosta gradje za hrvatsku povjest. Veliko djelo Alberijevo dopunjuje jo§ ovo iz- danje: Fiedler Joseph, Relationen venetianischer Botschafter iiber Deutschland u. Oester- reich im XVI. Jahrhundert. (Fontes rerum Austriacarum, II. Diplomata et acta, XXX. Band, Wien, 1870.). Uz ova obcenita izdanja dokumenata imade i posebnih, koja sadrzavaju gradju za osvjet- Ijenje budr, pojedinih dogadjaja, budi stanovitih pitanja. Evo glavnijiih onim redom, kako su svjetlo ugledala: — Reusmjer Nicola*us (t 1602.), Epistolarum Turcioarum liber XII., XIII. & XIV... Ex recensione N.. R. Leorini iurisconsulti, comitis palatini caesarei, et co>nsiliar:ii Saxonici. Franco- furti ad Maenum, Anno Christi 1600. — Stoboei Qeorgii de Palmaburgo (t 1618.), episoopi Lavantini, caesareae maie- stati et serenissimo Ferdinando archiduci Austriae a secretioribus consiliis, nee non pro eodem per inferioris Austriae provincias locumtenentis e p i s t o 1 a e ad diversos nunc primum in lucem edi- tae. Venetiis apud Josephum Rosa, 1749. — Qevay v. Anton, Urkunden und Actenstiicke zur Qeschichte der Verhaltnisse zwi- schen Osterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. und XVII. Jahrhunderte. Aus Archiven und Bi- bliotheken. (Obaseze samo godine 1527.— 1541.). Wien, 1840.— 1842. — K 0 c h M a t h., Quellen zur Qeschichte Kaiser Maximilians II., 2 Bande, Leipzig, 1857. — 1861. — ^Fiedler Josef, Versuche der tiirkisch-siidsliavischen Volker zur Vereinigung mat Osterreich unter Kaiser Rudolf II. 1594. — 1606. (Slavische Bibliothek, herausgegeben von F. Mi- kiosich und J. Fiedler, II. Band, Wien 1858., pag. 288—300). — Behrnauer dr., »Suleimans Tagebuch auf seinem Feldzuge nach Wien.«. Zum ersten- mall im tiirkischen Originaltexte herausgegeben von . . . Wien 1858. — K rones F r. dr., Actenmassige Beit rage zur Qeschichte des windischen Bauernauf- standes v. J. 1573. (Beitrage zur Kunde steiermarkischer Qeschichtsquellen. V. Jahrgang, Qraz 1868. p. 3—34). — Ljubi6 S., Prilozi za zivotopis Markantuna de Dominisa Rabljanina, spljetskoga nad- biskupa (Starine jugosl. akademije, II. 1870. p. 1 — 260). — Ljubic S., Prilog k razpravi o Markantunu Dominisu (Starine IV. 1872. p. 1 — 18). — Kostren6i6 Iv-an, Urkundliche Beitrage zur Qeschichte der protestantischen Litte- ratur der Siidslaven. Wien 1874^ — 'RaCki Fr. dr., Qradja za poviest hrvatsko-slovenske seljacke bune god. 1573. (Sta- rine iugosl. akad. VII,. 1875., p. 164—322). — Racki Fr. dr., Dopunjak gradje za poviest hrvatsko-slovenske seljacke bune g. 1573 i nekoiliko izprava o hrvatskoj poturici Fnanji Filipovlcu. (Starine jugosl. akad. VIII., 1876.|, p. 243 do 252). — Ljubi6 S., Commissiones et relationes Venetae. Tomi I. — III. annorum 1433 — 1571. (Monumenta spectantia historiam Sl'avorum meridionalium. Volum. VI., VIII. et XI. Zagrabiae 1876.-1880). — UtjeSenovic Ognjoslav, Izprave k zivoto^pisu kard. brata Qjorgja Utjesenovica prozvanoga Martinusiem. (Starine jugosl. akadem. XII. 1880., pag. 42 — 128). — R a d i c P. p 1., Izprave o bitci kod Siska dne 22. lipnja 1593. godine. (Starine jugosl. akadem. XIX. 1887., 'p. 172—192). — LopaSic R,, Prilozi za poviest protestanata u Hrvatskoj. (Starine jugosl. akademije XXVI. 1893., p. 162—194). Dvadeset i §est priloga za vrijeme 1557.— 1712. — Tomi 6 Jo v. N., Sedam srpskih pisama Cirilicom pisanih iz mletackog arhiva (iz god. 1576., 1577. i 1603.). Spomenik srpske kr. akademije XXXI. Beograd 1898. p. 70—75. — T o m i 6 J O' V. N., Novi podaci O' bitci kod Siska 22. juna 1593. godine. (Sipomenik srp. kr. akademije XXXI. Beograd 1898., p. 76—89. — Tom it Jo v. N., Priloai za pokret hriscana na halkanskom poluostrvu protiv Turaka krajem XVI. veka. (Q. 1594.). (Spomenik srpske kr. akademije XXXI. Beograd 1898. p. 90—94). IZVORI I POMAQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA. VH — Barabds Samu, Codex epistc'.aris et diplomaticus oomitis Nicolai de Zrinio, (1534,— 1602.). I., II. Budapest 1898. — 1899. (Majryar t6rt6ne!mi eml6kek, fciadja a magyar tudomdnyos akademia. Elso osztaly, okmdnytdrak XXIX., XXX.). — Laszowski Emilij pi., Tri priloga za povjest Kacijanerove vojne u SlavoniH god. 1537. (Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arhiva III. 1901., p. 157—178). — Jelid Luka dr., Izprave o prvoj uroti za osloboUjenje Klisa i kopnene Dalmacije od Ttiraka g. 1580. — 1586. (Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemaijskog arJtiva, VI., 1904., p. 97—113). — Bo]niCi(^ p '. Ivan dr., Darovnice kralja Ferdinanda I. za Hrvatsku. Po kralj. regi- straturnim knjiKama »Libri regii«. Zagreb. 1906. — Klaici v., Popis ratne dade u Slavoniji Rodine 1543. (Vjesnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemalj- skoga arkiva, IX. 1907. str. 74—94). — Horvat Karlo dr., Kobenzelovi izvje<ita}i (1592.— 1594.) kardinalu Cintiju Aldo- brandiniju, drzavnomu tajniku pape Klementa VIII. (Starine iugoslavenske akademije XXXII., 1907. str. 131—316). — Horvat Karlo dr., Monumenta historica nova historiam Bosnae et provinciarum vicmarum illustrantia. Ood. 1468. — 1760. (Qlasnik zemaljskog nntz>eja u Bosni i Hercegovini, XXI. 1909. Str. 1—104, 313-^24). — Horvat Karlo dr., Monumenta historiam Usoocchorum illustrantia, ex archivis romanis, praecipue e secrete vaticano desumpta. Pars prima. Ab anno 1550. usque ad annum 1601. Zagrabiae 1910. (Monumenta Slavorum meridionalium, edidit academia scientiarum et artium Sla- vorimi meridionalium, vol. XXXII.). B. Pomagala. Uz velika djela o povjestnici hrvatskoj (Kercselich A. B.: »De resmis Dahnatiae. Chroatiae et Sclavoniae notitiae praelimJnares«, i »Historiarum cathedraHs ecciesiae zagrabiensis partis primae tomus I.«, koja sezu do 1603), zatim ugarskoj (K a ton a Steph., Hi- storica critica regum Hungariae tomulws XX. — XXVIII.; i Fe s s le r-Kl e in, Qeschichte von Un- garn. III. und IV. Band), i onda o austrijskoj (naroCito Huber Alfons, Qeschichte Oster- reichs. III. und IV. Band), o kojima ie bilo govora u prijaSnjim svezkama, treba io§ napomenuti veliko djelo o ugarskoj povjestnici, koje je izaSlo povodom milenijske proslave. Naslov tomu djelu ie »A magyar nemzeti tort^nete; peti svezak toga djela (Budapest 1897.) obuhva<^ povjest prvih triju Habsurga od 1526. — 1608., a napisao ga je Ignjat AcsSdy, koji je takodjer izdao lijepu studiju o financijalnim prilikama Ugarske za Ferdinanda I. (MagyarorszSg penzOgj'ei I. Ferdinand urakold5sa alatt. 1526.— 64. Budapest 1888.). NjemaCko-austrijski TX)vjestni(5ari bavili su se mnogo habsburikim vladarima XVI. stolje^a, te su napisali o njima i obse2ne monografije. Kralja Ferdinanda i njegovo doba prikazao je Ferdi- nand BuchhoHz u velikom djelu : »Qeschichte der Regierung Ferdinand I., BSnde I. — IX., Wien 1831. — 1838.« Premda je djelo u «dje kojem pogledu vet zastarjek>, ipak je jo§ uvijek osnovna radnja o torn vladaru. Narodito >e potrebit svakome povjestnidaru deveti svezak, koji sadr^aje same dokumente. Jednako je znamenita monografija, koju je na^usao Friedrich Hurter s na- pisom: Oeschichte Kaiser Ferdinand II. und seiner Eltern bis zu dessen Kronung in Frankfurt. XI. BSnde. Schaffhausen 1850. — 1869.« U torn djelu prikazan je dod4i!5e poglavito potonji kralj i car Ferdinand II.. ali pokraj njega pri6a se potanko o vladanju otca njegova nadvojvode Karla. kao i o kraljevima Maksinvilijanu, Rudolfu i Matiji (u prvih osam svezaka). SuviSe ie svakomu svezku pridan K>§ lijep broj dokumenata, narodito listova. JoS treba spomenuti monografiju. koju je napiaeo Dr. Antun Qindely s napisom: »Rudolf II. und seine Zeit, II. BSnde, Prag 1863.— 1868.€ Od brojnih djela, razprava i Slanaka, koji se vi§e ili manje Wu hrvatske poviestnice u XVI. stoljeiu. neka budu abecednim redom spisatelja izbrojeni ovi: — Bidermann H. I. dr., Zur Ansiedlungs- und Verwaltungs - Qeschichte der Krainer Uskoken im XVI. Jahrhunderte. (Archiv fiir Heimatkunde von Franz Schumi, I. 1882., p. 128—144. 145—154). — Bidermann H. I. dr.. Die Serben-Ansiedlungcn in Steicrn>ark und im Warasdincr Orenz-Qeneralate. (Mittheilungen des historischen Vereines far Steiermark XXXU 188.1., p. 3—62). — Bidermann H. I. dr., Zur Qeschichte der Uskoken in Krain. (Archiv fQr Heimat- kunde von Franz Schumi, II. 1884. und 1887.. p. 174—207). — Bidermann H. I. dr., Steiermarks Beziehungen zum kroatisch-slavon. KAnigreich im XVI. und XVII. Jahrhunderte. (Mittheilungen des historischen Vereines fOr Steiermark. XXXIX. Heft 1891., p. 3—125). - RuSar Fran jo dr.. Sirenje reformacije u Hrvatskoj u XVI. stolieiu. (Vjestniit kr. hr- vatsko-slavon.-dalm. zemaljskog arkiva, II. 1900., p. 65—77. 201—214. III. 1901., p. 218—236). — Cut a 6 Vejsil, Kaciga Mchmed paSc Sokoiovlda, velikog vezira. (Qlasnik zemali. niuzeja u Bosni i Hercegovini, XIX. 1907., str. 415--421). Sravnl io5 Kukuljcvie Ivan. OtasovitI Hr- vati proi^Iih vjekova, str. 73 — 97. Vlll PRILOQ I. — Fest Alfred, Uskoken und Venezianer in der Qeschichte von Fiumc 1575. — 1618. (Ungarische Revue, XII., Budapest 1892., pag, 160, 245, 530, 673). — Q i g a n t e S i 1 v i n o, Venezia e gli Uscocchi dal 1570 al 1620., Fiume, Battara, 1904. — Qomory v. Qom-or, Tiirkennoth und das Grenzw€sen in Ungarn und Croatien wahrend sieben Friedensjahren VO'U 1575. — 1582. (Mittheiiungen des k. u. k. Kriegsarchivs, Jalir- gang 1885., p. 155—178). — Q ruber Dane, Borba Hrvata s Turci od pada Sigeta do mira 2itvu - Dorozkoga (1566.— 1606). U Zagrebu 1879. — Hatvani M. (Horvath), Frater Qyorgy elete (Tortenelmi zsebkonyv. Pest 1859.). — Horvat Karlo dr., Toma Erdedi-Bakac, ban hrvatski. U Zagrebu 1900. — Horvat Karlo dr., Vojne ekspedicije K'emienta VIIL u Ugarsku i Hrvatsku. Zagreb god. 1910. — Horvat Rudolf dr., Borba Hrvata s Turcima za Petrinju (1592.— 1596.). U Petrinji god. 1903. ^Ivic Aleksa dr., Seoba Srba u Hrvatsku i Slavo'niju. Prilog ispitivanju srpske proslosti tokom 16. i 17. veka. U Srem. Karlovcima 1909. — J a s z a y Pal, A magyar nemizet napjai a Mohaczi vesz utan. Pest 1846. — .lelic Luka dr., Usikoci i urote o preotmi Klisa za druge poilovxe XVI. vieka. (Qlas- nik Malice Dialmatinske III. 1904. pag. 239—254, 329^49). — K a sip ret Anton, Tiranstvo grascaka Frana Taha in njegovega sina Qabriela. Ma- ribor 1909. (Poseben odtisk iz »Casopisa za zgodoyino i narodopisje VI. 1909. Maribor). — Koblar Anton, Boji na Krajinah in zmaga pri Sisku pred 300 leti. (Izvestja muzej- skega druztva za Kranjsko III. 1893., P'. 81—90, 121—132, 161-^-174). — Kcmatar F r.. Die Theilnahme Hans Katzianers bei der Wahl Ferdinands I. von Oster- reich zum Konige von Kroatien. (Mittheilungen des Musealvereines fiir Krain. Jahrgang XII. Laibach 1899., V. u. VI. Heft, p. 142—149 u. 161—174). — Kom^atar Fr., Die ersten Dientsjahre Hans Katzianers. (Jahresbericht der k. k. Staats- Oberrealschule in Laibach fiir das Schuljahr 18991900. Laibach 1900., p. 5—12). — Komatar Franz, Die Theilnahme Hans Katzianers an den Kampfen gegen Zapolya imi Jahre 1527. (Jahresbericht der k. k. Staats-Oberrealschule in Laibach fiir das Schuljahr 1901/2, pag. 1—23). — Loebl Alfred H. dr., Zur Qeschichte des Turkenkrieges von 1593.-1606. Teil I., II. (Prager Studien aus dem Qebiete der Qeschichtswissenschaft, Heft VI. u. X. Prag 1899.-1904.). — Lop a sic R., Karlovac. Poviest i nijestopds grada i okolice. U Zagrebu 1879. — L o p a s i c R., Bihac I Bihacka krajina. Zagreb 1890. — L 0 p a s i c R., Oko Kupe, i KoTane. Mjestopisne i povjestne crtice. Zagreb 1895. — Ljubic S|, O Markantunu Dominisu (Rad jugosl. akad. X., p. 1 — ^159). — Ljubic S i m e, Ob Oidnosajih medju republikom mletackom i dubrovackom od pocetka XVI. stoljeca do njihove propasti. (Rad jugosl. akadem. LIII. p. 94). — Mesic Matija, Zivot Nikole Zrinskoga, Sigetskoga junaka. Zagreb 1866. (Obznana od Rackoga u Knjizevniku III. 1866., p. 590—596). — Rack i Fr. dr., Ob obrand hrvatsko-slavonske granice u XVI. i XVII. vieku s gledista drzavopravnoga. (Knjizevnik, III., 1866., p. 510 — 541). — Ra dies P. v.. Die Schlacht bei Sissek 22. Juni 1593. am Fest'age des h. Achatius. Fine Denkschrift. Laibach, J. Blaznik, 1861. — Radics P. v., Herbard VOL, Freiherr zu Auersperg (1528.-1575.). Wien 1862. — Rutar S., Slovenske dezele in ustanovitev vojaske Krajine za Ferdinanda I. (Spomenik 0 seststoletnici zacetka Habsburske vlade na Slovenskem'. Zalozila in na svetlo dalo Matioa Slovens.ka. V Ljubljani 1883., p. 197—240). — Sal am on F r., Ungarn im Zeitalter der Tiirkenherrschaft. In's Deutsche iibertragen von Qustav Jurany. Vom Verfasser autorisierte Obersetzung. Leipzig, 1887. — Schnurrer Chr. Fr., Slavischer Biicherdruck in Wiirtemberg im 16. Jahrhundert. Tubingen 1799. — Smolka Stanislaus dr., Ferdinand des Ersten Bemlihungen um die Krone von Ungarn. (Archiv fiir oesterreichische Qeschichte. Band LVII., Wien 1878., pag. 1 — 172). — Stauffer Albrecht, Hermann Christoph Qraf v. Russworm, kaiserlicher Feld- marschall in den Tiirkenkampfen unter Rudolf II. Munchen 1884. — Stauffer Albrecht, Die Belagerung von Kanizsa durch die christlichen Truppen im Jahre 1601. Pisma i izvjestaji Petra Gasala, tajnoga pisara nadvoivode Ferdinanda, od 29. kolo- voza do 9. studenoga, upravljeni iz kr.scanskoga tabora na suprugu ili maiku nadvojvode u Oradac. (Mittheilungen des Instituts fiir cesterreichische Qeschiclitsforschung, VII., 1886., p. 265-313). TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. IX — St e rn wen te r Arthur dr., Aus dcm Leben des steirischen Landeshauptmannes Hans III. Ungnad-Weissenwolf. Freiherrn von Sonneck. (Jahresbericht des k. k. Staats-Qymna- siums in Marburg 1884.. p. 1 — 44). — Steklasa Ivan, Padec Krupe leta 1565. (LjubUanski Zvon, XII. 1892., str. 169—174. 286—292). Steklasa napisao je io§ za »Letopis Matice Slovenske* jfod. 1887.-1898. 2ivotopise 2ige ViSniegorskoga i Joiefa Lamberga, nadalje hrvatskih krajiSkih generala Ivana Lenkovkia. Herbarta Turjaskoga (Auersperga), Ivana TurjaSkoga, JoSta Josipa Tuma, Andreja TurjaSkoga i Jurija Lenkovi<Sa. — T o ni i (5 J o V. N., Pe6ki patrijarah Jpvan i pokret hri§6ana na Balkanskom poluostrvu 1592.— 1614. U Zemuiui 1903. Od istoga pisca spomena su vrij'edne io§ ove razprave i Clanci: Pre tri stoljeca. Kraguievac, 1894. — Jedan list iz Istorije Srpskog Naroda u Dalmaciji u 1596 godin; Beograd, 1894. — Danak n krvi. Prilo2ak prouiavanju istorije Srpskog Naroda u XVI. veku. Beograd, 1898. — Pokret Srba u okoHci Klisa 1603 godine po dosad neobjavljenim dokumentima. Beograd, 1898. — O ustanku Srba u Banatu 1594 gcd. Istorijska studija. Beograd. 1899. — Crtice iz Istorije Sen;skih Uskoka. I. Novi Sad, 1901. — Megdan u Srba XVI. i XVII. stoljeca. Istorijska studija. Novi Sad, 1902. — PolitiCki odnos Crne Gore prema Turskoj 1528. — 1684. Istorijska ras- prava. Beograd, 1904. — Kad je spaljeno telo Sv. Save. Rasprava. Beograd 1906. — Grad Klis u 1596. godini. Pristupna akademska rasprava. U Beogradu 1908. — T r n k a F r., Djelovanje Ferdinanda I. u Ugarskoj i Hrvatskoj od rzbora u Cetinju do bitke tokajske i smrti Krste Frankapana. (GodiSnje izvje§6e kr. vel. reaike u Zagrebu, 1888, p. 5 — 76). — Trnka Fran jo, Borba o priestolje u Ugarskoj i Hrvatskoj od bitke MuhaCke do izbora u Cetinu. (GodiSnje izvjesiie kr. uciteljske §kole i vje^baonice u Petrinji za iikolsku godinu 1889 1890, U Zagrebu 1890. Str. 3--17). — U t j e § e n o V i c O g n j o s 1 a v. 2ivotopis kardinala brata Qjorgja UtjeSenovida, prozva- noga Martinusius (Rad jugosl. akadem. LIII., p. 1—93., i LIV., p. 1 — 61). — 'Valvasor v. Weichard, Die Ehre des Herzogthums Krain, Laibach 1689. — Voigt Johannes, Der Freiherr Hans Katzianer im Tflrkenkrieg. (Friedrich Raumer's Historisches Taschenbuch, Neue Folge, V. Jahrganp 1844., p. 1 — 246). — Vaniiek Fr., Specialgeschichte der Militiirgrenze, I. — IV. Wien 1875. — Wertheimer Eduard, Zur Geschichte des Tiirkenkrieges Maximilians II. 1565. und 1566. (Archiv fiir Oesterreichische Geschichte LIII 1875., str. 43—101). — Zwiedineck-Siidenhorst v. Hans dr., Ruprecht von Eggenberg. Qratz 1878. P R I L O 0 II. TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. 1. (Str. 56). Nos Andreas dei et apostolicc icdis gratia Episcopus Tmicnsis ct Abbas Topli- censis, Joannes Torquatus Corbauie, Nicolaus Zrinv. Christophorus et Wolfgangus fratres ac Oe- orgius de Frangepanibus, Segnie, Wegiie, Modrusie, Stephanus de Blagay Comites. Christophoms de Pernya, Bernardus Thumpich de Zechan, Joannes Kobazich de Brikowicza. Pauhis Jankovlch. Caspar Krysanich. Thomas Chypchych, Michael Zkoblych. Nicolatis Babonosych. Gregorius Ot- mych iudex nobilium comitatus Zagrabiensis, Antonius Othmych. Joannes Nouakouych. Paulus Isachych, Gaspar Guzich, Stephanus Zymj'ch, ceterique vniuersi nobiles ct proceres, neciwn iK>bi!ium comitatuum, ciuitatum, et districtuum populorum rcgni Croatie vniucrsitas, ad pcrpetuam rei me- moriam, fatemur et recognoscimus, notumquc facimus tenore prcscntium vtiiticrsis. Cum screnissi- mus et potentissimus princeps et d<iminus Ferdinandus del gratia Bohemie et Croacic rex, Hispaniarum, sacri Roniani imperil princeps elector, archidux Austrie. dux I^rgundie, Brai Stirie, Charinthie. Carniole, Slesic. Wirtembergie tic. Marchio Morauic. Burgovie etc. comes Tiro- lis, Celeie. Qoritie etc. tlominus Marchie Slauonice, portus. Naonis. et Salinarum. sacri Roman! im- peril locumtenens generalis etc. Princeps et domirilis noster gratio&lssimus, miserit his diebus ad nos sacre sue regie maiestatis consiliarios et oratores reverendum in Christo patrem et domi- num Paulum de Oberstain, dei gratia prepositum Viennensem, artium philosophic et vtriusque juris dfrctoreir. Nfcolaum Juritschitcz. suprcmum capitaneum. Joannem Cacziancr ct Joanncm Puchlcr arcis Meichou prefectum, capitaneos, domliK>s et amicos nostros singula res. et ipsi prefate regie maiestatis nomine, tamquam ]>leno et sufficient! nwndato ab ea suffulti. nos requisierlnt. ut suam I'laiestatem pro nostro legittimo et natural! rege ct domino, et scrcnissintam princlpem ct tk>minam X PRILOQ II. domiiiam Annam Hungarie, Bohetnie, et Crcatie leginam, principem et dominam nostram gratiosis- simam, pro nostra leg'tima et naturali regina et domina recognosceremus, illisque desuper de- bitum fideli+atis et homagii iuramentum prestarenius, quod nos, exacte perpensis et diligenter consideratis iuribus, quibus idem rex noster serenissimus vna cum dicta serenissima domina regina sua consorte etc.pro sacro regno Hungarie iure bereditario obtinendo ad plenum et sufficienter fulcitus et prouisus est, precipue vigore plurium inoonuincibilium tractatuum quos nos ex funda- mento vidimus, legimus et relegimus, et postremo vigore electionis, iuxta decreta et sanctiones regni Hungarie, in generali statuum et ordinum illius regni conuentu, die sexta decima mensis decem- biis proxime elapsi, in oippido Posoniensi, rite et legittime facte et publicate, necnon attentis pariter tot gratiis, opibus, et emolumentis, quibus nos et Croatie regnum sua sacra regia maiestas, sola inter tot Christi-anos principes, pluribus annis, contra immanissimos Thurcas, ne nos Hlorum seua tyrannide a fide orthodoxa et Christiana republica deficere compellenemiur, benigne conseruauit, ac infinitis aliis beneficentiis et nos et vniuersas res nostras pro singulari sua dementia et liberalitate sibi continue commendatas habuit. Idcirco prefa^orum dominorum oratorum iuste et honeste requisi- tioni, tam denote, quam reuerenter annuimus^ et hodie, ante sumptum prandium, quum adihuc jeiuni essemus, omines et singuli vnanimiter, vna voce, et proclamatione, nobis in igenerali nostro con- uento existentibus, prenominatum serenissimum dcmanum regem Ferdinandum in verum, legittimum, indubitatum et naturalem nostrum, et tncius huius 'inclyti regni Croatie regem et dominum, necnon prefatam serenissimam dominam reginam Annam in veram, legittimam, indubita^am, et naturalem nostram, et tocius regni Croatie reginam et dominam, felici omine elegimus, recognouimus, assump- simus, publicauimius, f-ecimus,, constituimius et proclamauimus, proclamarique fecimus, per vicos et plateas, prout tenore presentium etegimus, recognoscimus, assumimus, facimms, cons^ituimus, pro- clamanus, veneram'Ur am^bas suas maiestates in nostrum (ut premittitur) regem et dominum, regi- nam et dominam, omiii meliori et alacriori via, forma, jure, consuetudine, et solennitate, quibus melius et efficatius facere potuimus, possumus, dehiiim.'us, et debernus, vna cum prestatione debiti fidelitatis homagii iuramenti, quod similiter publice alta et intelligibili voce, vt nobis dictus reveren- dus doniinus Viennensis prepositus, sua quoque uoce preibat, eleuatis in altum digitis, et manibus cum summo gaudio, prestitimus, in forma, ut de verbo ad verbum sequitur, et est tale, videlicet: Juramus et promittimus, quod ex nunc in antea erimus fideles semper et obedientes serenissimo principi et domino domino Ferdinando Bohemorum regi, eiusque consorti serenissime domine Anne nate regine Hungarie et Bohemie etc. dominis nostris clementissimis et gratiosissimis, tanquam veris, legitimis, et naturalibus heredibus ac regi et regine regni Croatie, eorumque beredibus et locumtenentibus, sine guberna+oribus; bonumque et commodum ac salntem eorum cogitabimus, et pro virili nostra promouebimus, damna vero et preiuditia eorum, pro posse nostro, auertemus et precauebimus, aliaque omnia et singula faciemusi que bonis subditls et fidelibus seruitoribus erga dominum suum conueniunt, et ad que tenentur et astringuntur, quodque nullo vnquam tempore dein- ceps aliquem alium in dominum, aut regem nostrum acceptare vel recognoscere velimus, prefer mjaiestatis suas, eonum heredes, quodsi vero coniunctim vel diuisim comperiremus, vnam aut plures personas, sine ecclesiastici, siue secularis status et oonditionis, que in preiuditium maiestatum sua- rum', vel verbo aut facto, alii vel aliis, in bonum eorumdem adherere vellent, nos vbi tales res- ciremus, continuo maiestates suas, vel superioritatem nobis per eas datam, admonebimus et aui- sabimus, iuuabimusque omnes tales sic inobedientes ad debitam obedientiam reducere, omni penitus dclo et fraude, remotis, ita nos deus adiuuet et sancta eius Euangelia; decantato desuper solen- niter in ecclesia hie monasterii S. Marie visitationis fratrum minorum de obseruantia ad omnipo- tentis dei laudem, honorem, et gratiarum actionem, cantioo Te Deum laudamus etc. cum campana- rum frequenti sonitu et pulsatione, quo fit inter cetera, quod nos omnes et singuli vna cum here- dibus posteris et succesoribus nostris in infinitum, sumus facti veri, naturales, tegittimi, et indubitati subditi prefati serenissimi domini regis et serenissime domine regine nostre, ac suorum heredum infinitum ex lumbis eorum descendentium. In quorum omnium supradictorum inconcussam et integram fidem et sufficiens testimonium has iiteras fieri fecimus et ereximius, quas sigilis nostris solitis partim propriis, partim communibus, perpetuo valituras, munimine roborauimus. Datum in oppido Cetinensi in generali nostro co.niuentu in supranominato monasterio celebrato. Die prima mensis Janu- arii anno a natiuitate domini Ihesu Christi salvatoris nostri millesimo quingentesimo vicesimo septimo. 2. (Str. 75). Ferdinandus Dei gratia Hungarie, Boemie, Dalmatie, Croatie, et c(etera) Rex, Infans Hispaniarum, Archidux Austrie, Dux Burgundie etc. Imperialis Locumtenens generalis etc. M.agnifice fidejlis dilecte! Com(m)is'imus Nobili fideli Nobis dilecto, Sigismundo de Dietrichstein Baroni in Holemburg et Vinckenstein Consiliario et Capitaneo nostro Provinciali in Stiria Nonnulla rostro nomine Tibi referenda sicut ab eo coram accipies. Que cum ex mente et voluntate n(ost)ra veniant, Te requirimus singulari studio, ut eidem Sigismundo nostri contemplatione non solnm fidem indubiam super hiis que referet prestes, sed etiaam Te super eisdem ita geras et exhibeas sicut in Te confidimus, et Tuo pariter erga Nos fidelitatis officio congruit. Nostram in eo benignam executurus TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. XI voluntatem. Datum in Civitate nostra Regali Praga Die XXV. Mensis Martii Armo domim M. D. XX'VII. Regiwrum vero nostrorum Anno primo. h'erdinandus m. p. Ad niandatum domkii Regis pro- prjum lo. Mainsll m. p. 3. (Str. 89). Egregiie d(omine) amice honorande. Bene novit do(minacjo) v(estra) quale res- ponsum ipsa ex parte castri Zelyna medio domim Magistri Johamiis de Thah etc. habuerit. Quare monemus' et hortamur e(andem) d(ominacioi>em) vestram, velit ab inquietacione et desolacione bo- Dorum ip&orum Zelyna inmunis esse ac amiciciam pocius nostram amplecti quam ea abuti; quia infra revisionem legitimam nos bona ipsa tanquam nobis in protectionem contra violentias data pro viriii tueri decrevimus. Quare iterum do(minacio) v(est)ra amicicie nostre racionem habere velit consulimus. Ex arce nostra Chasmensi in festo beati Pauli primi eremite 1529. Simon episoopus Zagrabiensis m. p. 4. (Str, 95). Commissio propria domini Regis. loannes dei gracia Rex Hungarie Dalmacie Croacie etc. fideli nostro Reverend© in Chnisto patri, domino Simoni episcopo Zagrabiensi ac Regnorum nostrorum Dalmacie Croacie et Sclauonie Bano salutem et graciam. Exponitur Msuestati nostre in personis fidelium nostrorum, Nobilium Petri de Bogacho et Stephani similiter de Bo- gacho, filii sui, Qualiter superioribus hijs diebus Ludouicus Pekry, notorius infidelis, hostis, et emuius noster manifestus, totalem possessionem ipsorum exponencium Qrawassocz seu Razynycza a'Jter appellata(m), in comitatu Crisiensi existentem, habitam, de manibus eorundem exponencium violenter pro seipso occupasset, occupatamque prae manibus suis teneret eciam modo in preiudi- cium eorundem exponencium et dampnum valde magnum. Que quidem totalis possessio dictorum ex- ponencium de manjbus iamfati Ludovici Pekry infidelis nostri (prout speramus) eliberi poterit, volu- mus, et fidelitati vestre liarum serie mandamus, quatenus statim post eliberacionem huiusdem bono- rum, prescriptam totalem possessionem Qrawassocz siue aliter Razynycza nominatam, prefatis ex- ponentibus tanquam merum et syncerum ius ipsorum remittere et resignare, eosdemque in domktio eiusdem contra quoslibet illegitimos impetitores et turbatores tueri et protegere velitis et debeatis auctoritate nostra Regia presentibus vobis in hac parte concessa, iureque et iustitia mediantibus. Secus non facturi presentibus perlectis exhibentijus restitutis. Datum Bude in (festo sancti) Egidij Abbatis et confessoris Anno Domini Millesimo, Quingentesimo Tricesimo. 5. (Str. 133). Nos igitur JOANNES rex prefatus, onuies articulos prescrtptos, et onmia eorum contenta acceptamus, approbamus> ratificamusq(ue) et confirmamus, ac rata, grata et firma pro nobis et heredibus nostris habemus, promittentes in uerbo nostro regio et in fide nostra Christiana, quemadmodam super hos reale etiam et corporale iuramentum coram prefato domino oratore ce- sareo et commissario in hac parte ipsius cesaree et Romanorum regis maiestatum et coram consi- liariis nostris prestitimus, omnia et singula premissa firmiter et inuiolabiliter observare, omni dole et fraude sinistrjque machinacione remotis. In cuius rei memoriam firn>itatemq(ue) perpetuam pre- sentes Hteras nostras sigillo nostro, quo ut rex Hungarie utimur, impendent! et subscriptione ma- nus nostre commainitas duximus concedendas. Datum Waradini, in festo beati Matthie Ap(osto)li, anno domini millesimo quingentesimo tricesimo octauo, regnorum vero nostrorum duodecimo. Joan- nes rex manu p(ro)p(ri)a. 6. (Str. 203). plemenyty Izabrany poklon I pozdrawlenye neka znate kako oche tamo kwain d<»yty nas zlwga knez Petar Sylyak za nyko zwoye dwgowanye / ko ochete od nega pwno zrazw- myty. Zatowaz prozymo dawam bwde prepr)rwcbeii polak prawycse, 1 bog waz zdrawyh dersy dan wchakowutwrnu 13 dan Jwny 1558. Miklows knez Zrynzky etc. plemenytomu Izabranomw knezw mateyasw iiotarywsw I zwdchw zagrebzkomw etc prijatelw nam pochtowanomw. 7. (Str. 207). Egregie domine et amice i>)bis honoraiKie, salutem et nostri commendationem. Conservationi arcis Zygeth et omnium in ea existentium valde gratulor, sed tanto magis, quia Do- (nimationem) vestram vidennis esse florem nostrar- nationis, eo quod eadcm Croata est. Dccoravit enim Dominatio vestra non solum se hoc suo celebrl facto, sed ct nos omnes Croatas. Quam- obrem cum Deus optimus maximus eandem hue adtulerit, sa qua in re eadem nostra opera uti voluerit, nos semper sibi paratissimos habebit, queque eiusdejn causa subire. quani una cum reliquis isthic existentibus feliciter oonservari optamus. Datum Vienne 14 August! 1556. Vestre dominationis frater et amicus Qeorgius Draskowyth m. p. 8. (Str. 257) .... ipsa q(uam) et bona uniuersa ad manus fiiioruCm) m«oru(m) assl- gnar(e), q(uam) etia(m) de om(n)!bus rati<>ne(m) dar(e) debeant, et s!nt obligati. ad que om(n)l« p(re)missa fid.e(lte)r obs(er)uan(da) om(n)es officiates meos presentcs et futuros obHgatos et oor- porali !urame(n)to astrictos esse volo. — Item tutores ct defenaores tarn huius mci ultimi testa- meniti, q(uam) etia(m) consortis mee cha(rissi)me. fil»oru(m)q(uc) ct fiH«ru<m) meanim. universo- ru(m)q(ue) bonoru(m). tam in Hungar(ia). q(uam) CroaUa et Sdauonia h(ab>itorum, post sacram cesarea(m) et regia(m) m(aiesta)tem, lego et co(m)mitto revcrendissimos, spectaWlcs et mag(ni- fDcos d<omi)nos Nioolaum Olahum archiep(iscop)um StrHtoolcn(scm), k)C«(m)tenen(tein) rcffte ni(t- Xn PRILOQ li. iesta)t(is) etc(etera), Georgiu(m) Dra&kowyth ep(isoop)um Zagrabien(sem), FranciscuCm) de Bat- tliyati, Ladislaum et Stephanum Banffy. Chr(ist)oforum Orzagh, Franoiscum Thwrzo filios meos cha(rissi)mos, Lucam Zekel, Ladislaum Kerecheni, Mich(ae)l'eni de Mere locumtenen(tem) palatina- le(m), .lohaniiem Alapy capitaneu(m) regie m(aiesta)t(is), quos ea qua maiorCi) possum- diligeii(tia) rogo et obsecro dictos meos liiberos et consorte(m) cha(rissi)mam bonaq(ue) vmversa, apud p(re)fa- ta(m) sacra(m) cesarea(m) et regia(m) niaiestatem, ne(c) non vbipia(m), omni studio et diligeii- (tia) p(ro)movea(n)t, p(ro)tegant et defendant, quedmadmodum cora(m), dum in humanis agercm, sepenumero om(nes) id se factur(os) dixerunt. Actum in arce mea Chalitornya, feria tertia pro- xima post domi(ni)cam quasimodo, anno dComijni millesinio quingentesimo sexagesimo sexto. Ni- colaws comes Zryny etc(etera) m(anu) p(ro)p(ri)a. 9. (Str. 279). Scribere aliquid, quod aut ad communem hominum utilitatem, aut ad Princi- pum, Nationum, virorumque illustrium memoriam \\\ posteros propagandam pertineat, quum omnibus aetatibus iucundum, laudabile usitatumque ac summe necessarium fuisse omnes scriptores testen- tur, nosque plane ipso usu, ac naturald ratione in dies cognoscimus . . . 10. (Str. 281). Plemenyty yzybrany knez Matijas prozymo w m za nasw pryazan da byzte byly k toy prawdy honako kako zamo w m prozyly y tolykayse da byzte byly y na lowynchycha ztranw prozymo waz prychmyte ta trwd za nasw wolw a my hochemo w m tO'lykayse pryazanom warnwty y bog w m wezely. Ferenaoh F(rankopanj knez Z(lw!ns)ky ban etc. (Adresa na hrbtu: Knezw Matyasw notarywsw pretelw postowanomw«), 11. (Str. 293). Maximilanus Secundus, Dei gratia, electus Romanorum Imperator, semper Augustus, ac Qermaniae, Hungariae, Bohemiae etc. Rex etc. Egregij, NobiJes, et agiles^ fideles Nobis dilecti. Quum intellexerimus, Magnificum quondam- Comitem Franciscum de Zlwn etc., do- minum vestrum, his proximis diebus e vita miigrasse, eiusque tanquam boni et strennui ServitorJs nostri morti condoleamus: Volentes, vt bona iilius,hostibus vicina, ipso sublato, a periculo cuslodian- tur, et Stipendiariique radlites, qui sub ductu illius hactenus fuerunt, debito modo regantur: eorum omnium curam fideli nostro Reuerendo Qeorgio Draskowith, electo Archiepisoopo Colocensi, etc., et Bano istic nostro demandavimus. Quare fidelitati vestrae, et vestrum. singulis firmiter committimus et mandamus, vt interea, donee aiiud votois commiserimus, prefatum Archiepiscopum Banum audire, et illi in ys^ quae nostro nomine vobis iniunxerit, obedire, eiusque ductui eodem modo et ordine, quo hactenus sub quondam domino vestro fuistis^ subesse, nobisque et Regnis iliis nostris inseruire debeatis. Secus non facturi. Datum Viennae, decima sexta die Mensis Decemibris, Anno- Dominj M. D. LXXII. Miaximilianus m. p. 12. (Str. 307). (de Croatis 1575.). Rever&ndo fidelii nobis syncere dilecto Qeorgio D r a s k o- wj^th, Electo Archiepisoopo Colocensi Episcopo Zagrabiensi, n-ec non Regnorum nostrorum Dal- matiae, Croatiae, et Sclauoniae Bano, ac Gonsiliario nostro ./. Agram. Cito cito cito cito. reddite 21. Januarii 75. Moiimina Nobilitatis Croatiae. 13. (Str. 313). successiue instituatur et ad effectum perducatur, quando permutationes Capi- taneatuum, ac aliae similes officiorum coUationes fiunt. Benigne itaque uobds nomine Caesareae Maiestatis committimus, ut posthac in rem hanc diligenter aduertatis, ac apud nobis subiectos mi- lites sic eam instituatis, ut imposterum, nobilioribus quidem personis, singulis non pilures quam sex, Inferioris conditionis duo aut tres, eorundem^ uero Capitaneis, octo aut ad summum decern Equi- tes, sub proprio ductu ac ordine permittantur. Exequemini in eo, benignam sacrae Caesareae Maiestatis et nostram uoluntatem. Datum in Urbe Vienna decimo quarto die Aprilis, Anno domini scilicet septuagesimo quinto. Carolus m. p. Ad mandatum Domini Archiducis proprium. 14. (Str. 455.). nominis et patriae hostem, secundum decreta et constitutio'ues regni pari ala- crit(a)te et promptitudine, absque vlla tergiuersatione ad contestandam eorum fidelit(a)tem proce- dent. Quod si vero secus fieret, contrariu(m) facientes eo ipso notam perpetue infidelit(a)tis incur- rent. Acta et oonclusa sunt haec Viennae Austriae, vigesimo tertio die mensis Junij, anno mill(esi)- mo sexcentesimo sexto. Matthias. Paulus Sixt(u)s Trauthson g(raf) vnd f(rei)h(er)r Carolus a Lich- tenstein St(epha)nus Llieshazy m>(anu) p(rop(ri)a Ernestus a Molart S(igfridus) Preiner mp. Thomas Vizkelethy mp. Tho(mas) Erdeody oomes p(er)petuus montis Claudij mp. Qeorgius Thurzo comes perpetuus de Arwa m(anu)p(ro)p(ri)a Andreas Ostrossyth m(anu)p(ro)p(ri)a Sigismundus For- gach de Gimes m(anu)p(ro)p(ri)a W(dalricus) a Kremberg mp. Paulus Apponi mp. jM^*^ 'Ox , /'CSS /'s5\ i&'Ji. ^Z!)^ VCV xjjy \?5/ ' vejr " vev •*■ *pt * t$t * ^t * fit =^ tlt •*• tlt •*• tit •* tl^ ^WX ^«>? ■*• tlf * tit •^- t$t * tit •*• tlf •*• m m .1. ^9^ -d. >^?A A: >^?A A: i^?A ,K ^?A .K >S?A ,i, k^A A: >^?A A. >S^?A .K ^?A a. ^?A ^ >S^?A a. ^?A ^ ^5.%^ ,t. >S^?A 4 XWX T XW^ •*• * * 4- •:> * •*- ■*• •*• •*• •#• «5v ^•tlt^tlt^tlt^tlt^tlt-^-tlt^tlt^tlt^^tlt-^-tlt^tlt^tlt-^-tlt^tlt^tg^ ^^- tit * tit * t|t •*• tit * t|t ^41^^^ ^??^ 4. X9/^ 4. xw>c ,t. >s^?A 4 xw^ 4=. -9.^ 4. >?.%5 ..N. X9/; .*. i^?A 4. X9^ 4. xw;J 4, xw/ 4 x«%^ 4. ^?c * ^'.^ 4. ^"r 4 \«?x 4. ;^?^T X^. * t^t * t|t * t|t * t|t •*• t|t * t|t * t|t •*• tit * t|t •*• tit •*• tit * tit * t|t * Mt * f^'^: ■*• Mt * t^t •*■ -# v«% 4, x«?4 4. xwx 4=. ^^.%^ 4. x<i.% 4. >^?A ..V X9X I x«%; 4 x<J.%5 4. x«;x ... x«.% I xw« ..j. x«% 4. ^V>« 4. X9X 4. >^?a 4, x"/. I x"/; I -•«lf*^*<lf*tlf*tlf*<^-*-^*<lt-*^*<lf*^*tlf* m .>. >-^?A A. i^?A A. ><9A a. >^?A A. ^?A .,. >^^A ,. k^^ .,. ^^A " "" " " " t^ >S^?A i. x«^ 1 xw;; L^?A 4. x<:5^'4,'xW;^ ; >spA 1 >^Pa ; k\^A X . ''sSx /•C5\ /-{Js /^Sx - /'{5\ /r^Sx /-^Sx /•^5x .^,. ,„„, .^,, JL '" js. *f|f^-f|^*t|f*f|f*i|f*i|>*-iif*t^ ?;/* 4 ^'^.'X 4. ^VX 4. ^9/' 4. ^i^;>^ ^>^?A I X9X 4. xw/5 1 x«;% 4. X9/; I X«:% 4 AWx 4. 'x^JX 4 x^/J 4. '"^9-^ a. -9/ ;. x9/i j x«?4 J i^ X ^"'^ X '^""^ X ^''-^ ^""^ 1 ^""^ ^""^ 1 5^*^ ^""^ ^"^ ^"'^' '^^ ^"'^ 1 ^"^ 1 '^^ ^^^ ^"'^ ^""^ *'5|^*i|f*'<|>*-<|^-*-t|>*f|f*'i^*<|>*<^ S.% 4. N«?< .X ^^-^ .c. X9X .:. ^<^.% 4. >^?A 4. X9-^ 4. X9^ 4 ^S.% 4- X«% .v X9X 4. X«?^ 4. ^'^.^ 4. ^9^^ 4 ^^.*i 4 X9-^ .i. X5?^ 4. X9/^ +. «' • "-Ac .!. lAji ... xRji .1. iiftv 4. :l^jc A: jlwjC a :iSv .i. x^Ji. a. y^ji a., i^fcc ^ :iac ..t. *%. *. xv.L .t. i.«A. 4. i.«i a. }^Ji a. x^i f:^'t t ^^"^ * %^ t f^^ * t§i ■*• tJiJt ■^' t-i-t * t$t •*• tit ■*■ tit * tit * tit * #^ * tit •*• #- ■•• tit •*• 'ft *• tit s?4 \OA xwx 4. X9/J ^. X9X 4. -9/i 4 ^9-^ 4 X9X 4. X9/J 4 .-9/J .:. x9-^ 4 -9/; 4 >^'^A 4 x9/i 4 ^?A 4 x9^ ;.. x9-^ 4 X94 X SJ^f ''^'^ 4-S> *• -ftS^ f^.VJ 4-. ?s% ^?A A: "9-^ 4 ^^9>i >.VS 4j. r^.VJ 4:. «\>Vs ^■. tV.VJ ??x ' '" " " "" >CV xi2^ <V.v» 4.. r»\v> 4-. 'CS\ /'SSx vlAjC .1. i?tr ... iw' XWj^ •r t>r. ?52(S sSx.-y* 4-, e^fin 4.. eSV?* 4:. c>\^ 4.. X^,% 4.. X^.% 4.. c$PA 4 ^^.^ 4. "<r> __ »"^.> 'V* 'V' •'^» '■♦•>■ "^V .. ''^» 'V''..„.»V'» 'V- ^<^% ■*• >S?A 'cii ilX X9X 4. X9X 4. >S?A 4, ;^.% 4. i^?A 4 X9-^ X^i Aj! i??fc: ^^x >^?A 4 ^«34 4. ^9^ 4 ^^.% ju ^9-^ 4 ^^ 4. ^9^ 4 ^Ji A i^l .1. iWX 4;. iSX ..... JLSK. .=1. XT^Ji. .1.- iWjC - ".^ Mf •*• tit •*• tit * t^t # isv X ^«>^ X ^^^" I '"^ ^"" 1 ^«^ ^"" X ^^ ^""^ ^^"^^ '""^ ^«*^ ^""^ I ^"^ I ^^" X ^"^ ^"" ^"^ *-^*'i>*f|f*<|>*f|f*^-^<|f*<|^*f|f*<i> Pe 4 s^?Q A: X9^ 4. ^9x 4> >?^ 4 ^9/i 4. ^^% 4. ^9*^ 4 x'^.^ .4. ^9^ 4/^9/J 4 ^9rJ 4 ^^.% * 69^ 4 5S^ 4 x9^ 4 x«?< 4 x9/i 4 >.vs 4;. «Y,^ .■I-. tv.vj 4.. n?,v» ,.t. sv.'i^ • ;;t?r ^ 7;vT • T;j?T ^ TV; ' ;;?" ' 7^^ •• 7;jjr ' 7;?t ' T^r ' 7VT '• 7^r • 7vT ' '*=» 'V' * ''^v • -rv^ • ;?{?'. ' -^^ f?A 4. X9/^ 4. ^9>5 4 ^9/4 J. ^9x 4 X9fJ .1. X9/' a. k<?A a. x<% 4 x"^ . x"x 4, xwx 4, x"x .^ -9/ 4 i^?A 4 X9<< 4. x<:.%? . xw/ A/ .^» ».A,. .>,. »^, ^^. ».*.. .A,' ^A• -A,- ^A.• '.A.' »A. «A.» »A. ^ t^^ * tit •*• tit ■*• tit •*• ti*" •* "^it •*• t«*' * i^t * td^ * t*t •*• tit * tyt •*• tit * tit * tO* ■*• :?x ^9X ,j, X9X .;. ^9>^ .u. ?i\% .fc i^?A 4 X«;.% 4 X9-^ 4- >^.^ 4. ^9/- 4 ^9/. 4 ^9^ 4 ^?A 4. X9;i 4. >S-?A ...\<?A .; X'^.^ ;sx '<J5n rcbX '•Qx J^OX ^iS^ rcs^ /■i^v /•C5\ rcs^ i^OX ^«x res? -^it * m * t^i 'OX /CJv 'V» •■♦•• 'V* ••♦•» 'V^ ••♦'» "♦"» •■^'' 'V> ••♦•• '^» •♦» 'V' •"^'> 'V"« ••*•• ♦•*'• '"O-' '.=i^ 4 >sOA A. X9-^ 4. ^9/i 4. X% 4 X9/^ 4.. x«% 4 X9/ 4. x"x 4. x<s< 4 m:.24 .. iS?A ..... X9>i 4 ^9/^ .j. ^?a .■ x«.^ ,. .^.% .. xw^ 4, . *.Ar^ ■ ""♦■• *'^' "-A' *^' . '■■^' "♦' *.*•• *■♦■' ».♦■• *A' *♦- *'^* »♦' *.♦.' *.*•• ••^ *♦• ^> f ^> * <.|> •:}:• f|> # <|> ^t- 4|f •*• <S> •*• <-i> -:f- -^|*> 4 ♦§> 4 <|» 4> fSf * W: * t^t * tSt * W * t|* * "*|t •*• t|* \% 4- ^9^ 4 ^?A 4 X9X A. ^?A 4. ^s;;; ...*X9-^ 4. ^9/^ .+. ^9>i 4 ^.% 4. ^9^ 4 ^9>i 4.*X'^.?4 4. ^9*^ 4. >S^?a a-. >S^?a 4 x<^.%'4. x9/. ., ^ tit * tit •*• tit * tvt •*• tit * f%f * W: ■^- tit * t|t •* tit * W, * t^t * tpt * t|t •*• t|t * i^ * ti* ^ t^l 'PA A: X9>^ .i. ^i:.?^ 4. x<:.% ,v ^^.^ 4.\9-^'.fc. ^9< 4 X9- .4. ^'^^ V. ^9- 4 ^"^.% ^ ^.% 4*X«% 4.. x«%'4. x<i.% 4.'x<.?^ 4 ^\% 4 x9'^ ,5^ iCJs /^C5\ /'CSx ^SSn ^C3\ /-iS «'C5^ . 'CSx . 'ii» . "Civ . 'C5x . 'CSn . 'Ox . J'cyf , /<J\ ^ .'£5\ ^ /-iSx . *■ tit •*• tit •*• i^f •*■ f^^ •*• t^t ■*• tit ■*■ f%f * t^t * %t * tit * t^t * i%^ * t|t -^ '^ •*■ t|t -^^ t^t * tit -^^ fit :?^ 4 X9X 4. ^9^ .4. ^PA aJ>^PA 4.. X9/I 4. \9/i 4 ^^PA a. >^?A .v k^PA a.>^?^ 4 -9>5 ' - - * - - ' - .}x . /CJX ^ /^Jv ^ '^•^ ''53\ ^ 7(iJ>>> . /■tSx , •(jy. , /^CS ; •(JSx /■G5x •CSx A' *•♦•' *■<•' *■-♦■' *A' *'^' *.^' ».^' '.♦•• »A' '■^' ♦♦• *.^* '■*•• '.^' "^' ".6'* ^■^' * 4. >^PA 4 X9f; .4. ^s;/i 4 X9X ^ X9;^ 4 X9X 4 ^ ViS? *^ yik -^ vciV "^ Vox vox • 5%5V ^ i- 1^4t •*• tit * tit '^' tit * tit * tit •*• tit •*• tit * ^it * tit * %^ •*• tit * tit ■*■ -^ •=* i?x 4 >^p^ 4: x«% 4. ;^.^ I X9< 4. ^?A 4. X9^ 4, AS^i J. X9X 4. "9>i I ^9X 4.. iSpA 1 x^.% 4 X9 ux T ycSi T ^i^ T yck ^: vov y vcfj "!• yc:Si ^- %^ "^ voX "^^ v6v ^ vox ^ v6x ^ vox * yi:^ : yjs M »A.. ..A» ^i«.• «A,» ^>.. 'A' «A' -.A.- " »A' *-<^ tit * tit ■*■ tit ^ 4. ^^^ 4. x9/^'4..'x9^'4 .?9«'4' ^ "^ Vox * Vox "* Vc^* ' '^-^ * ^t^^ ^ Vox %iX :>4- ^ > + ^*1 -t-s* ^^ <$^ *- 1$> * tp*- ■*• X ^> U ei}rt '«^ ?^.*i A ^^ ..V. " ' Via 1 '4^ ^^ * ♦ .;f ^ t0f * t^t - fit • t0f * ilf ♦ fit * f i rciX i^ t ^ t # t S-^ ^ # * ^)f 1 58! t > ■*• pt + <|f ♦ 4|f ^ t$> * fit * t|> * t|f * lt^ ♦ ^r^^t^t^t^^^^^t^t^t * <1 (i #t^l^t5^t^*^^^#*^^^lJ*il$l^ 4^ ♦ jir + ^ff* »^^ »C7^ University of Toronto Library DO NOT REMOVE THE CARD FROM THIS POCKET Acme Library C*rd Pock«t LOW&JMARTIN CO. tmniD T^TF : :3^ ^sjif . ^CV iUI£l£lu§:l^=";'-^^ffiaeSH&1iglSsls •I "av*? ^^i!r id T a. T. ^ I* t« -vf ■i. iiHP^Hi — *^ •*• "ta'a^sfc, •i^acajaSpi SSjJSflfK-S </pre> </div> </main> </div>  <script nonce="**CSP_NONCE**" > if (typeof archive_analytics !== 'undefined') { archive_analytics.send_pageview_on_load(archive_analytics); archive_analytics.process_url_events(location); var vs = archive_analytics.get_data_packets(); for (var i in vs) { if (!vs[i]) { vs[i] = {}; } vs[i]['cache_bust']=Math.random(); vs[i]['server_ms']=90; vs[i]['server_name']="www19.us.archive.org"; } if (document.querySelectorAll('.more_search').length) { archive_analytics.send_scroll_fetch_base_event(); } } </script> <img src="//athena.archive.org/0.gif?kind=track_js&track_js_case=control&cache_bust=598480960" alt="" /> <noscript> <img src="//athena.archive.org/0.gif?kind=track_js&track_js_case=disabled&cache_bust=254277427" /> </noscript> <script nonce="**CSP_NONCE**" > document.addEventListener('DOMContentLoaded', function() { if (typeof archive_analytics !== 'undefined') archive_analytics.create_tracking_image('in_page_executes'); }); </script> </div> </body> </html>

CINXE.COM

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"