CINXE.COM

<!DOCTYPE html> <html lang="hr"> <head> <meta charset="utf-8" /> <meta name="viewport" content="width=device-width, initial-scale=1.0" /> <title>Arapi - Hrvatska enciklopedija</title> <link rel="stylesheet" href="/lib/bootstrap/dist/css/bootstrap.min.css" /> <link rel="stylesheet" href="/css/site.css?v=aloXpnyJZY1CI82ecVYHMjJxHCRd1QASDdrJLGGVljo" /> <link rel="stylesheet" href="/css/edicija.css?v=nWB4zkqd6uP2jryLevXrveaQ9lLnQcuk6Shqr9-ZuG8" /> <link rel="stylesheet" href="/Enciklopedija.styles.css?v=FqXpQdF1a2Rla5RbDuOH-XQm3ENGUuk1Lvq1h6OEFyI" /> <script src="https://polyfill.io/v3/polyfill.min.js?features=es6"></script> <script id="MathJax-script" async src="https://cdn.jsdelivr.net/npm/mathjax@3.0.1/es5/tex-mml-chtml.js"></script> <link href="/lib/lightbox2/css/lightbox.min.css" rel="stylesheet" /> <script src="/lib/jquery/jquery.min.js"></script> <script src="/lib/jqueryui/jquery-ui.min.js"></script> <link href="/lib/jqueryui/themes/base/jquery-ui.min.css" rel="stylesheet" /> <link href="/lib/jqueryui/themes/base/theme.min.css" rel="stylesheet" />  <script async src="https://www.googletagmanager.com/gtag/js?id=G-EEL30DJPVS"></script> <script> window.dataLayer = window.dataLayer || []; function gtag() { dataLayer.push(arguments); } gtag('js', new Date()); gtag('config', 'G-EEL30DJPVS'); </script> </head> <body> <header b-5bzbccjy93> <div b-5bzbccjy93> <div b-5bzbccjy93 class="container p-4 text-center"> <a class="mx-auto" href="/"><img src="/images/HeLogo.png" /><img style="height:4.8em" src="/images/hrvalskaenciklopedijatitle.png" /></a> </div> <nav b-5bzbccjy93 class="navbar navbar-light bg-white border-bottom box-shadow pb-4 mb-4 d-print-none"> <div b-5bzbccjy93 class="container col-lg-auto d-block"> <form method="get" class="container text-center" action="/Abecedarij"> <div b-5bzbccjy93 class="nav-item input-group col-centered " id="trazilica"> <input b-5bzbccjy93 type="search" placeholder="Traži..." name="q" class="search form-control" id="natuknica"> <button b-5bzbccjy93 type="submit" class="btn btn-outline-secondary btn-edicija" title="Traži"> <svg b-5bzbccjy93 xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" width="18" height="18" fill="currentColor" class="bi bi-search"> <path b-5bzbccjy93 d="M11.742 10.344a6.5 6.5 0 1 0-1.397 1.398h-.001c.03.04.062.078.098.115l3.85 3.85a1 1 0 0 0 1.415-1.414l-3.85-3.85a1.007 1.007 0 0 0-.115-.1zM12 6.5a5.5 5.5 0 1 1-11 0 5.5 5.5 0 0 1 11 0z" /> </svg> </button> <button b-5bzbccjy93 class="navbar-toggler ms-2" title="search" type="button" data-bs-toggle="offcanvas" data-bs-target="#offcanvasNavbar" aria-controls="offcanvasNavbar"> </button> </div> </form> <div b-5bzbccjy93 class="offcanvas offcanvas-end" tabindex="-1" id="offcanvasNavbar" aria-labelledby="offcanvasNavbarLabel"> <div b-5bzbccjy93 class="offcanvas-header"> <h5 b-5bzbccjy93 class="offcanvas-title" id="offcanvasNavbarLabel">O enciklopediji</h5> <button b-5bzbccjy93 type="button" class="btn-close" data-bs-dismiss="offcanvas" aria-label="Close"></button> </div> <div b-5bzbccjy93 class="offcanvas-body"> <ul b-5bzbccjy93 class="navbar-nav justify-content-end flex-grow-1 pe-3"> <li b-5bzbccjy93 class="nav-item"> <a class="nav-link text-dark" href="/Impresum">Impresum</a> </li> <li b-5bzbccjy93 class="nav-item"> <a class="nav-link text-dark" href="/Predgovor">Predgovor</a> </li> <li b-5bzbccjy93 class="nav-item"> <a class="nav-link text-dark" href="/Upute">Upute</a> </li> <li b-5bzbccjy93 class="nav-item"> <a class="nav-link text-dark" href="/UvjetiKoristenja">Uvjeti korištenja</a> </li> </ul> <h5 b-5bzbccjy93 class="pt-4"> Kontakt </h5> <a b-5bzbccjy93 href="http://www.lzmk.hr">Leksikografski zavod Miroslav Krleža</a> Frankopanska 26, Zagreb tel.: +385 1 4800 332 tel.: +385 1 4800 392 fax.: +385 1 4800 399 <a b-5bzbccjy93 href="mailto:urednistvoHE@lzmk.hr">urednistvoHE@lzmk.hr</a> </div> </div> </div> </nav> </div> </header> <div b-5bzbccjy93 class="container clearfix"> <main b-5bzbccjy93 role="main" class="pb-3"> <form method="post"> <input type="hidden" id="hfAlias" name="AliasId" /> <div class="container"> <h1 style="display:inline-block"><a href="#clanak">Arapi</a></h1> <a class="text-edicija" href="/Abecedarij?q=Arapi">traži dalje ...</a> </div> <div class="container"> <div class="struke card bg-light"> <div>struka(e): lingvistika i filologija | arapska književnost | etnologija | povijest, opća | prosvjeta | filozofija | glazba | likovne umjetnosti</div> </div> <div> <div class="poglavlja card"> <div class="litem p1"><a href="#poglavlje1">Povijest</a> |</div><div class="litem p1"><a href="#poglavlje2">Jezik</a> |</div><div class="litem p1"><a href="#poglavlje3">Pismo</a> |</div><div class="litem p1"><a href="#poglavlje4">Znanost</a> |</div><div class="litem p1"><a href="#poglavlje5">Filozofija</a> |</div><div class="litem p1"><a href="#poglavlje6">Književnost</a> |</div><div class="litem p1"><a href="#poglavlje7">Putopisci i geografi</a> |</div><div class="litem p1"><a href="#poglavlje8">Likovne umjetnosti</a> |</div><div class="litem p1"><a href="#poglavlje9">Glazba</a> </div> </div> </div> <div class="mediabox"> <div class="ilustracije card bg-light"> <figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPI, kufsko pismo, IX st." href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1304.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1304.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPI, kufsko pismo, IX st. </figure><figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPI, magrepsko pismo, XII. st." href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1306.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1306.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPI, magrepsko pismo, XII. st. </figure><figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPI, osvajanja do X. st." href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/Arapi_osvajanja_do_X_st.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/Arapi_osvajanja_do_X_st.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPI, osvajanja do X. st. </figure><figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPI, pismo neshi, X. st." href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1305.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1305.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPI, pismo neshi, X. st. </figure><figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPI, Zapadno Sredozemlje i Atlantik do Sjevernoga mora na arapskoj nautičkoj karti, XIV. st." href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1303.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1303.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPI, Zapadno Sredozemlje i Atlantik do Sjevernoga mora na arapskoj nautičkoj karti, XIV. st. </figure><figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPSKA KNJIŽEVNOST, al-Hariri, Makama, ilustracija s prikazom skupa književnika u vrtu izvan Bagdada, XI/XII. st." href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1307.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1307.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPSKA KNJIŽEVNOST, al-Hariri, Makama, ilustracija s prikazom skupa književnika u vrtu izvan Bagdada, XI/XII. st. </figure><figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPSKA ZNANOST, Abul Kasim, Al-Taṣrīf, crteži medicinskih instrumenata, XI. st." href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1310.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1310.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPSKA ZNANOST, Abul Kasim, Al-Taṣrīf, crteži medicinskih instrumenata, XI. st. </figure><figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPSKA ZNANOST, decimalni razlomci u djelu al-Hasana iz Damaska (decimalni zarez prikazan kao crta iznad jedinice tog broja), X. st." href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1309.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/HE1_1309.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPSKA ZNANOST, decimalni razlomci u djelu al-Hasana iz Damaska (decimalni zarez prikazan kao crta iznad jedinice tog broja), X. st. </figure><figure clas="figure"><a data-lightbox="galerija" data-title="ARAPSKO PISMO" href="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/arapsko pismo.jpg"><img src="https://enciklopedija.hr/slike/he/slike/arapsko pismo.jpg" " class="figure-img img-thumbnail rounded" alt="ilustracija" /></a><figcaption class="figure-caption">ARAPSKO PISMO </figure> </div> </div> <div class="clanak"> <a name="clanak"></a> <div>Arapi, narodi semitskog podrijetla nastanjeni na poluotoku Arabiji, odakle su se ra&scaron;irili po jugozapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Premda se ime odnosi u užem smislu na stanovnike Saudijske Arabije i nekih drugih država »arapskog otoka« (arap. Ğazīra al-‘arab, Džezirat al-arab), Arapi su i svi ili većinski stanovnici Sirije, Jordana, Iraka, Egipta, Libanona, Sudana, Libije, Tunisa, Alžira, Maroka i Mauretanije kojima je pradomovina Arabija, a materinski jezik arapski, uključujući i arapske manjine u Izraelu, Turskoj, Iranu, Afganistanu, Indoneziji, Etiopiji, Džibutiju, Somaliji, Senegalu, Maliju, Nigeru, Čadu, Nigeriji, Ugandi, Keniji, Tanzaniji, Madagaskaru te u zapadnoeuropskim zemljama; broj Arapa procjenjuje se na 175 milijuna pripadnika. U pro&scaron;losti podijeljeni na mnoga, često neprijateljska plemena, ratnici i glasoviti trgovci čiji putovi vode od Atlantika do Novgoroda, od Ceylona, Jave i Kine do Nila, Čada i Zanzibara, Arapi asimiliraju tekovine razvijenijih susjednih civilizacija, &scaron;ire i unapređuju kulturno naslijeđe antičkog svijeta. Proslavljeni graditelji, liječnici, učenjaci, pjesnici i filozofi, Arapi obilježuju svoju prisutnost u &Scaron;panjolskoj i na Siciliji mnogobrojnim arhitektonskim spomenicima, a mnoge arapske riječi (npr. algebra, azimut, alkohol, cifra, tarifa) postaju sastavnim dijelom europske znanstvene i trgovačke terminologije.&Scaron;irenjem islama arabiziraju se i afrički starosjedioci (Berberi, crnci ist. Sudana). Nekoć su bili najvećim dijelom nomadski stočari (beduini), uzgajivači konja, deva, a neki i ovaca i koza. Ovi posljednji uzgajali su i žitarice (ječam, proso, p&scaron;enicu). Seoski sloj dana&scaron;njih Arapa (felasi) nastao je pretežno arabizacijom starijih poljodjelskih naroda, pa je u njegovoj kulturi očuvano mnogo predarapskih obilježja (ralo, glatki i nazubljeni srp, posebne naprave za vr&scaron;idbu, mreže za no&scaron;enje slame). Nomadi stanuju u pravokutnim &scaron;atorima, felasi u pravokutnim kućama od nepečene opeke ili zemlje, s ravnim krovom. U Iraku ima valjkastih i kupolastih koliba. Uobičajena je bila kupovina nevjeste, otmica djevojke, krvna osveta. Žene su se tetovirale. Beduini su udruženi u plemena, a felasi organizirani u seoske zajednice. Osim stočarstva, ratarstva i trgovine, među Arapima postoji i jaka obrtnička tradicija. Velika većina Arapa muslimanske je vjere, ali postoje i kr&scaron;ćanske manjine kao npr. maroniti u Siriji i Libanonu, s organiziranom hijerarhijom, &scaron;kolama, crkvama, samostanima; liturgijski im je jezik starosirijski. I kod muslimana očuvana su različita starija vjerovanja i običaji.Drugi svjetski rat značio je prekretnicu u novijoj arapskoj povijesti: težnja za političkom i gospodarskom samostalno&scaron;ću, za likvidacijom ostataka kolonijalizma te sve veća zrelost i samosvijest narodnih masa. Većina arapskih zemalja stekla je neovisnost. Unutar državnih granica pojavile su se elite kojima je odgovarala podjela arapskog svijeta na mnogo država pa su poku&scaron;aji svearapskog ujedinjenja ostali bez trajnijih rezultata.<h2><a name="poglavlje1"></a>Povijest</h2> O najstarijoj povijesti arapskih plemena do X. st. pr. Kr. malo se zna. Prema arheolo&scaron;kim nalazima, plemena u južnoj Arabiji (na području dana&scaron;njeg Jemena i Hadramauta) razvila su visoku kulturu već u II. tisućljeću pr. Kr. Plemena u sjevernoj Arabiji javljaju se u asirskim izvorima prvi put u IX. st. pr. Kr. U južnoj Arabiji osnovana je u X. st. pr. Kr. država Saba (→ <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/sabejci">sabejci</a>). U sjevernoj Arabiji, u pustinji Negev i na Sinaju postojala je od IV. st. pr. Kr. nabatejska država (→ <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/nabatejci">nabatejci</a>), koja je od 60. pr. Kr. priznavala rimsku vlast. Nju je 106. osvojio car Trajan i pretvorio u rimsku provinciju. Pro&scaron;irena novim teritorijima, ta je provincija poslije razdijeljena na dva dijela: u sjevernom dijelu glavni grad bio je Bostra, a u južnom Petra. – S Muhamedovom <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/hidzra">hidžrom</a> (622) započinje nova era Arabije. Muhamed nije samo osnivač nove religije nego i organizator nove arapske države kao sredi&scaron;ta islamskog svijeta. Islamska vjera bila je snažan kohezijski čimbenik i umnogome pridonijela motiviranju za daljnja i ubrzana osvajanja. &Scaron;irenjem arapske vlasti &scaron;irili su se arapski jezik, pismo i kultura po prednjoj Aziji, Africi i znatnom dijelu Mediterana. Poslije Muhamedove smrti (632) kratkotrajnu anarhiju smirili su kalifi Abu Bekr (632–634) i Omar (634–644), nakon &scaron;to je jo&scaron; 630. Muhamed osvojio Meku; za njihova vladanja zavr&scaron;eno je sjedinjenje Arabije, koja je u to doba već usmjerila svoje osvajačke težnje prema Bizantu. God. 633. i 644. pojavljuju se Arapi u Iraku i južnoj Siriji. Kad je Omar pobijedio bizantskog cara Heraklija na u&scaron;ću Jarmuka, pritoka Jordana (636), Arapi su postali najveća opasnost za Bizant. Redom padaju Perzijsko Carstvo Sasanida (637), Jeruzalem (638), Sirija (640), Aleksandrija i Egipat (642). Odatle se arapska vlast &scaron;iri u sjevernoj Africi i po Sredozemlju. U osvojenim zemljama Arapi čine gornji, vladajući sloj, koji živi u jako utvrđenim gradovima i taborima. Dinastičkim borbama između Muhamedova roda i plemena Omejida usporavalo se početno naglo napredovanje arapske ekspanzije. Omejid Muavija I. (661–680) napu&scaron;ta Medinu i odabire za prijestolnicu Damask, u kojemu kalifat poprima svjetovni oblik vladanja. S Omejidima nastaje razdoblje novih osvajačkih pohoda u Afganistan, Turkestan, Malu Aziju i Tunis; omejidska flota do&scaron;la je do samog Carigrada. U Africi su do&scaron;la u ruke Arapa posljednja bizantska upori&scaron;ta: Kartaga (697) i Ceuta (709). Padaju Alžir i Maroko, a 711. osvojena je zapadnogotska &Scaron;panjolska. Onaj dio Arapa koji je osvojio Afriku pomije&scaron;ao se sa starosjediocima Berberima, te su prozvani, po staroj rimskoj provinciji Mauretaniji, Maurima; tako se nazivaju i oni Arapi koji su osvojili Pirenejski poluotok i ostali u &Scaron;panjolskoj sve do pada Granade 1492. Sjevernoafrički Arapi, koji su osvojili Maltu, Siciliju, Korziku, Sardiniju i Kalabriju, nazivaju se Saracenima. God. 715. prelaze Pireneje, ali ih zaustavlja Karlo Martel, poraziv&scaron;i ih između Toursa i Poitiersa; 826. zauzimaju Kretu, a u razdoblju od 827. do 843. Siciliju. God. 831. osvajaju Palermo, zatim Messinu, 838. pale Brindisi, a 840. zauzimaju Bari i Taranto; učvrstiv&scaron;i se ondje upadaju na Sardiniju, Korziku, u južnu Italiju i Francusku. Kad su u Tarantskom zaljevu uni&scaron;tili bizantsku flotu, počeli su prodirati i u Jadran. Od kraja IX. st. počelo je postupno potiskivanje Arapa sa sjevernih obala Sredozemlja. Jedini veći arapski uspjeh bilo je osvajanje Soluna početkom X. st., ali su u sljedećim desetljećima i dalje potiskivani, da bi do kraja XI. st. Sredozemlje bilo praktički pod dominacijom europskih kr&scaron;ćana, iako arapski gusari iz sjeverne Afrike i dalje ometaju pomorski promet. Na istoku su Arapi prodrli sve do Inda, Buhare i Samarkanda. Od X. st. njihovi brodovi plove do Indonezije, Japana i Koreje. Iz Kine, gdje su doprli već u V. st., uvozili su svilu, čaj i porculan. U X. st. do&scaron;li su preko Crnog i Kaspijskog mora, Volge i Dona čak u Sibir. Arapskog novca nađeno je i u Skandinaviji. – Za pobjedonosnih arapskih osvajanja javila se u Arabiji unutarnja kriza, koja se odrazila na vjerskom, političkom i socijalnom polju. Omejidima su činili velike smetnje irački <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/haridziti">haridžiti</a>, koji su isticali jednakost svih muslimana i zahtijevali da kalifi budu izborni, a ne nasljedni. God. 749. buknula je opća pobuna <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/sijiti">&scaron;ijita</a>, i Abul-Abas, potomak Muhamedova strica, progla&scaron;en je novim kalifom u Kufri. S Abul Abbasom počinje vladanje dinastije Abasida (750–1517); u njezino vrijeme cvate arapska kultura, znanost, književnost i umjetnost. Omejid Abdurahman I. pre&scaron;ao je u &Scaron;panjolsku, gdje je u Córdobi osnovao »emirat Córdobe i čitave &Scaron;panjolske« (756). Al-Mansur, brat i nasljednik Abul-Abasa, za novu je prijestolnicu 762. izabrao Bagdad, koji je ostao prijestolnicom abasidske dinastije sve dok ga nije zauzeo Džingis-kanov unuk Hulagu (1258) i ubio kalifa al-Mustasima. Al-Mustansir, jedini Abasid koji se spasio, pobjegao je u Kairo, gdje je priznat za kalifa; taj kalifat održao se do pada Egipta (1517). Osvojiv&scaron;i Irak 1514., Osmanlije su prodrli kroz Siriju u Egipat i 1517. pretvorili ga u tursku pokrajinu. Nakon &scaron;to je posljednji Abasid al-Mutavakil III. odveden u Carigrad, osmanski sultan prisvojio je »prorokova nasljednika« kao vjerskog poglavara čitava islama. – Razdoblje od propasti kalifata do vahabitskog pokreta u XVIII. st. ispunjeno je te&scaron;kim plemenskim borbama, ali i agresijama na Arabiju Portugalaca i Turaka, koji su u XVI. i XVII. st. nastojali osigurati svoje putove za Indiju. U XVIII. st. pojavio se vjerski reformator Muhamed ibn Abdal Vahab, osnivač vrlo stroge sljedbe, koja se držala samo Kur’ana i sunne. Plemenski poglavica Nedžda, Muhamed ibn Saud, pristao je uz vahabite i započeo »sveti rat«. God. 1797. zaratilo je Osmansko Carstvo s vahabitima. Nakon Sedmogodi&scaron;njeg rata (1811–18) Arabija je do&scaron;la pod egipatsku vlast, osim Omana, koji je stekao neovisnost.U XIX. st. počinju kolonijalne ekspedicije europskih sila protiv arapskih zemalja. God. 1830. Francuska zauzima Alžir, Tunis dolazi pod francuski protektorat 1881., a 1898. počinje francusko prodiranje u Maroko, koji je svladan 1912; dio Maroka okupirala je i &Scaron;panjolska, Velika Britanija je okupirala Egipat 1882., a nakon borbe s mahdistima (1881–98) osvojila je i Sudan, a Italija prodire 1911. u Libiju. Na taj su način uoči I. svjetskog rata arapske zemlje u sjevernoj Africi podvrgnute kolonijalnom gospodstvu. Čitav Bliski i Srednji istok postao je već potkraj XIX. st. popri&scaron;tem borba velikih sila. U to doba pojavljuju se na arapskom teritoriju i Nijemci, koji svojim projektima (bagdadska željeznica) ugrožavaju britanske interese na glavnom čvori&scaron;tu puta za Indiju, pa je sudbina Arabije i arapskih zemalja u znaku sukoba imperijalističke politike silâ u tom dijelu svijeta. Početkom XX. st. obnovljena je vahabitska država (→ <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/saudijska-arabija">saudijska arabija</a>). U I. svjetskom ratu većina arapskih nacionalno-revolucionarnih organizacija na Bliskom i Srednjem istoku surađuje s Antantom, smatrajući Osmansko Carstvo svojim glavnim neprijateljem. Nakon poraza Centralnih sila i raspada Osmanskog Carstva u Aziji, Velika Britanija i Francuska ostaju zbog svojih imperijalističkih interesa u arapskim zemljama. Irak, Palestina i Transjordanija postaju mandatna područja Velike Britanije, a Sirija i Libanon Francuske. Irak je od 1932. neovisna država. Egipat je dobio, uz neka ograničenja, neovisnost 1922., ali su se britanske trupe povukle iz zone Sueskoga kanala tek u lipnju 1956.Bogata nalazi&scaron;ta nafte (Irak, Saudijska Arabija, Bahrein, Kuvajt) učinila su arapske zemlje između dvaju ratova i nakon II. svjetskog rata popri&scaron;tem pojačana utjecaja velikih sila, odnosno svjetskih naftnih kompanija.Dekolonijalizacijom i oslobodilačkim ratovima dovr&scaron;eno je osamostaljenje većine arapskih zemalja – na &scaron;irem Sredozemlju 1946–62. i Arapskom poluotoku 1961–71. Izgradnju arapskoga političkog jedinstva (→ <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/arapska-liga">arapska liga</a>) otežavala su regionalna suparni&scaron;tva i povremeni granični sukobi (→ <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/afrika">afrika</a>, povijest; <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/azija">azija</a>, povijest). Neuspje&scaron;ni savezi poput Ujedinjene Arapske Republike 1958–61 (Egipat, Sirija) i Ha&scaron;emitske federacije 1958 (Jordan, Irak) diskreditirale su ostvarenje arapskog zajedni&scaron;tva (→ <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/panarabizam">panarabizam</a>), svedenoga na regionalnu gospodarsku suradnju. Nove arapske podjele uzrokuje progla&scaron;enje nezavisnosti Zapadne Sahare 1976., odnos prema Izraelu nakon mira s Egiptom 1979 (→ <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/arapsko-izraelski-sukob">arapsko-izraelski sukob</a>), pritisak SAD-a na Irak tijekom 1990-ih te odnos prema radikalnim islamističkim skupinama.<h2><a name="poglavlje2"></a>Jezik</h2> Arapski jezik pripada sjevernom ogranku južnosemitske jezične grane semitohamitske (afroazijske) jezične porodice. Službeni je jezik Maroka, Alžira, Tunisa, Libije, Egipta, Sudana, Libanona, Sirije, Jordana, Iraka i država Arabijskoga poluotoka. Njime se, kao drugim jezikom, služe Berberi u sjevernoj Africi i Kurdi na sjeveru Iraka i Sirije te neka nearapska plemena u južnom Sudanu. Govori se i u Izraelu (oko 1/6 stanovni&scaron;tva), jugozapadnom dijelu Irana i nekim državama sredi&scaron;nje Azije. Arapske jezične oaze postoje i u Etiopiji, Somaliji i na istočnoj obali Afrike. Govori ga vi&scaron;e od 180 milijuna ljudi, a kao jezik islama prisutan je posvuda gdje žive muslimani. – Izuzme li se epigrafski sjevernoarabijski (V. st. pr. Kr. do IV. st.), najstariji spomenik arapskog jezika potječe iz 328. Predislamska poezija iz III/IV. do VI. st. nastala je na nadnarječnom arapskom jeziku, nekoj vrsti koine koja je vrlo bliska jeziku Kur’ana, odnosno jeziku mekanske zajednice iz koje je potekao prorok Muhamed (570–632). Standardiziran je u VIII. i IX. st., a u znanosti se naziva klasičnim (arap. al-luga al-fuṣḥa). Pismenost na klasičnom arapskom jeziku proteže se kroz cijeli srednji vijek. U određenome smislu to je dana&scaron;nji »književni« jezik, koji se od XIX. st. postupno razvija u moderni arapski. No upitno je postojanje jedinstvenoga »književnog« (točnije: standardnog) arapskog jezika od Atlantika na zapadu do Perzijskoga zaljeva na istoku. Ispravnijim se čini govoriti o različitim inačicama istoga standardnoga jezika (egipatskoj, tuniskoj, jemenskoj itd.), među kojima su uočljive razlike na fonolo&scaron;koj, leksičkoj (unatoč zajedničkome općem leksiku) i gramatičkoj razini (gramatički rod riječi, uporaba pasivnih konstrukcija i dr.). Te teritorijalne inačice standardnoga arapskog jezika, koje se u globalu podudaraju s državnim granicama, neki nazivaju »nacionalnim« jezicima, ali je taj naziv, budući da je vi&scaron;e političke negoli lingvističke naravi, osporavan. No ostaje činjenica da se, primjerice, afrikata /ğ/ (hrv. /dž/) u egipatskom izgovara kao /g/, tuniskom kao /ž/, dok u iračkom izgovor ne odstupa od klasičnoga (g). – Klasičnomu jeziku suprotstavljen je razgovorni jezik (al-luga al-āmmiyya), zapravo mje&scaron;avina međusobno različitih dijalekata (točnije: vernakulara) koji su, unatoč većim, katkad i znatnim međusobnim razlikama, dostatno homogeni da ih se smatra dijalekatskim varijetetima jednoga jezika. Mogu se razvrstati u 5 regionalnih tipova: arabijske, iračke, sirijsko-palestinske, egipatske i magrepske (marokanski, libijski, tuniski, alžirski). Na njih su djelomice utjecali i jezici nearapskog stanovni&scaron;tva (aramejskog u Siriji i Palestini, koptskog u Egiptu, berberskog u sjeverozapadnoj Africi itd.). Svi arapski vernakulari znatno se razlikuju od »književnoga« jezika, koji ne&scaron;kolovani Arapi ne mogu razumjeti, iz čega je razvidno da je jezična situacija u arapskim zemljama tipično diglosijska. »Pojednostavljenjem« klasičnog jezika (pod cijenu da mu se pridruže i neki elementi kolokvijalnoga) nastoji se stvoriti novi (tzv. srednji) općearapski jezik (al-luga al-wusṭá). – Klasični arapski raspolaže malim brojem samoglasnika (3) i s 28 suglasnika (većinom zubno-emfatične, grlene i zadnjonepčane artikulacije) te ima tipičan semitski trokonsonantizam. Primjerice, iz korijena ğ-l-s, koji sadržava ideju »sjedenja«, promjenom korijenskoga vokala i dodavanjem gramatičkih morfema (prefiksa, infiksa, sufiksa) izvode se pro&scaron;irene glagolske vrste (uzajamni, povratni, učinski i dr. lik). Isto vrijedi i za konjugaciju, npr. ğalasa sjedio je, yağlisu sjedi, ağlasa učinio je da (netko) sjedne itd. Imenice se izvode s pomoću različitih tvorbenih modela (ğālis onaj koji sjedi, mağlis parlament itd.). Osobni glagolski oblici imaju i dvojinu. Imenice imaju dva roda, jedninu, dvojinu i množinu (neke i zbirnu), a mogu biti određene i neodređene. Određeni član glasi <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/1292">al</a>. Imenice imaju pravilnu i nepravilnu (»razlomljenu«) množinu. Postoje 3 padežna oblika, za nominativ, genitiv i akuzativ. Akuzativ glagolskih imenica i participa ima različita adverbijalna značenja, a semantički su im ekvivalenti hrvatske zavisne adverbijalne rečenice. Za razliku od iznimno bogate morfologije, u sintaksi, zbog slabo razvijenih zavisnih veznika, prevladavaju parataksni rečenični modeli.<h2><a name="poglavlje3"></a>Pismo</h2>Pismo je nastalo u razdoblju od IV. do V. st. od nabatejskoga (zapravo podvrste aramejskog pisma za nabatejsko narječje aramejskoga), ali se pod utjecajem tzv. novosinajskoga pisma (sjeverna Arabija, I. do IV. st.) razvijalo u dvije usporedne grane: kufsko (kūfī) u Mezopotamiji i neshi-pismo (nasẖī) u Hidžazu (tzv. mekansko-medinski tip). Prvo je uglastih oblika, a drugo kurzivnije i oblije. Iz neshi-pisma nastalo je općearapsko. Od VII. st., radi ispravna čitanja i tumačenja Kur’ana, u arapskom se pismu rabe dijakritički znakovi za kratke vokale. – Arapsko pismo najprije su preuzeli Perzijanci, potom turkijski narodi sredi&scaron;nje Azije, Hindusi i dr. S vremenom su nastajale različite inačice neshi-pisma: u Iranu ta‘lîq, u Osmanskome Carstvu riq‘a (kurzivno), dīwānī (dvorsko), ṯuluṯ (ornamentalno), siyāqat (janjičarsko) itd., u Indokini i na Malajskome arhipelagu pegon-pismo i dr. Arapsko pismo i danas se smatra zajedničkim pismom svih muslimanskih naroda od Kine do Magreba, premda govore različitim jezicima. Njime se služe i muslimanski Crnci kojima je arapski zajednički književni jezik, ali i tri nemuslimanska crnačko-afrička jezika: kanuri, hausa, fulbe ili peul. Negdje je pak zamijenjeno latinicom, npr. u Bosni (→ <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/arabica">arabica</a>) i Republici Turskoj (1928). – Arapsko pismo ima 28 slova, od kojih se tri rabe i za bilježenje dugih vokala (ā, ī, ū). Kratki se vokali samo iznimno naznačuju dijakritičkim znakovima ispod (i) ili iznad (a, u) slova. Tako se bilježi i udvostručeni konsonant. Smjer je pisanja zdesna nalijevo. Na dva načina pi&scaron;e se 6 slova (ta se ne mogu povezati s idućim slovom), a na četiri načina preostala 22 slova. Oblik slova ovisi o njegovoj poziciji u riječi (pi&scaron;e li se izdvojeno, na početku, u sredini ili pak na kraju). Velika slova ne postoje. Svako slovo ima i određenu brojnu vrijednost. To se koristi u posebnoj književnoj formi tariẖu, primjenjivanoj u kronogramima gdje zbroj ukupne brojne vrijednosti svih slova daje godinu kakva događaja. Budući da je vrlo dekorativno, arapsko pismo pogodovalo je razvoju kaligrafije, koja je u islamskom svijetu izdignuta na razinu vrhunske dekorativne umjetnosti.<h2><a name="poglavlje4"></a>Znanost</h2> Bujanje arapske kulture pod dinastijom Abasida omogućilo je izvanredan procvat arapske znanosti, u kojoj se uz posredničku ulogu izrazitije javljaju originalne osobitosti i vlastiti prinosi. Već 828. u Bagdadu djeluje važan astronomski opservatorij, a 832. kalif al-Mamun utemeljuje prevodilačku &scaron;kolu i sveučili&scaron;te, na kojem se uz djela grčkih filozofâ proučava i Hipokratova medicina, Euklidova geometrija i Ptolemejeva astronomija. Karakteristična je znanstvena usmjerenost prvih arapskih filozofa: al-Kindi ujedno je matematičar i fizičar, proučava medicinu i geografiju, al-Farabi pi&scaron;e djela iz matematike i medicine, a Avicenin »Rječnički priručnik« autoritativno je djelo jo&scaron; u kasnoj renesansi. Isprepletene s naukom islama i okultnim znanjima Istoka, isprva se kao discipline najbliže znanosti probijaju astrologija i alkemija. Zanimanje za praktične znanosti ipak u prvi plan dovodi medicinu i matematiku. Tako veliki liječnik al-Razi (865–925), Perzijanac podrijetlom, već provodi praktična istraživanja i sastavlja veliku medicinsku enciklopediju, koja je u XIII. st. prevedena i na latinski. U IX. st. djeluje al-Gaber (al-Ğaber), smatran prethodnikom moderne kemije. Slijedeći teoriju brojčanih odnosa, on drži da je svako tijelo izraz određenoga matematičkog ekvilibrija osnovnih sastavnih elemenata. Karakterističan smisao za praktično doveo je al-Gabera do inovacija u proizvodnji kovina, preradbi svile i dr. Od arapskih alkemičara toga doba Europa nasljeđuje znanje o pripravljanju niza važnih kiselina, konstrukciji laboratorijskih sprava, a donekle i opću sklonost prema proučavanju prirode. Povezan je s medicinom i kemijom i najveći arapski fizičar al-Hasan (X. st.). Ako su Grci tvorci geometrijske optike, Arapi su utemeljitelji fiziolo&scaron;ke optike. Spajajući fiziku s filozofijom i medicinom, al-Hasan zastupa svojevrsnu teoriju odraza, po kojoj »vidna zraka« polazi od predmeta k oku, gdje se reflektira. Njegovo djelo, koje je prevedeno na latinski pod naslovom »Opticae thesaurus«, jo&scaron; je u XVI. st. proučavao J. Kepler. Kao konzervatori grčke kulture, ali usmjereni i na druga kulturna sredi&scaron;ta, osobito Indiju i Perziju, Arapi su plodotvorno asimilirali različite utjecaje i u mnogim područjima odredili smjer razvoja znanosti. Odnosi s Indijom donijeli su velike rezultate u matematici. Pozicijsko pisanje brojeva na bazi decimalnog sustava i upotreba nule omogućilo je znatan napredak matematičkih tehnika, ali i promjenu u samom shvaćanju matematike. Al-Hvarizmi, jedan od najvećih matematičara staroga doba, novom metodom obja&scaron;njava elementarne matematičke operacije i njihova svojstva, koristi se trigonometrijskim funkcijama i postavlja temelje algebri, koja i dobiva naziv po njegovu djelu »Al-ğabr al muqābala«. Njegovi su radovi omogućili prevladavanje ograničenosti grčke matematike temeljene na geometrijskim pojmovima. Takav razvoj matematike osigurao je napredak u astronomiji i geografiji. Al-Batani, veliki arapski astronom iz X. st., s pomoću trigonometrijskih funkcija korigira Ptolemejev sustav. Na temelju zapažanja i uz pomoć novih matematičkih postupaka on izrađuje mnogo preciznije astronomske karte. Njegov sljedbenik Abril Vafa u poznatom »Almagestu« dalje razvija sfernu trigonometriju. Veliki prinos astronomiji dao je i perzijski pjesnik Omar Hajjam, koji je, uvev&scaron;i prijestupne godine, proveo važnu reformu kalendara. Za geografiju je važan al-Biruni (973–1048), koji daje precizne lokacije niza gradova arapskog svijeta pa i pojedinih krajeva Indije. Također matematičar, on rje&scaron;ava i neke algebarske probleme trećeg stupnja. Sintetizatorska funkcija arapske kulture možda je najbolje izražena u djelu Saida ben Ahmada, toledskog učenjaka s kraja XI. st., koji pi&scaron;e veliku povijest znanosti, u kojoj obuhvaća znanstvena dostignuća Indijaca, Grka, Perzijanaca, Babilonaca, Egipćana i Arapa.<h2><a name="poglavlje5"></a>Filozofija</h2> Prva djela filozofskog sadržaja na arapskom jeziku nastaju za vladavine bagdadskih kalifa Abasida: Harun al-Ra&scaron;ida i al-Mamuna (813–833). Pisci tih djela često su nearapskog podrijetla, a u njihovoj filozofiji prepleću se – uz predislamsku arapsku tradiciju (nauk o Bogu, svjetlosti, sudbini) i vjerski nauk Muhamedov – različiti strani utjecaji: helenski i helenistički, perzijski (mazdaizam) i indijski (nauk o nirvani i maji), a posebice sinteze novoplatonovskih i aristotelovskih pogleda s kr&scaron;ćanskim pogledima, nastale ponajvi&scaron;e u sirijskom kulturnom krugu pri kraju staroga vijeka i na početku srednjega (emanacionizam, nauk o du&scaron;i svijeta, o kozmičkim sferama i sl.). Na početku IX. st. prevedeni su sa sirijskoga na arapski različiti grčki tekstovi, osobito Aristotelovi, &scaron;to je imalo velikoga utjecaja na razvoj filozofije u arapskom svijetu. Među prenositeljima helenskih kulturnih tekovina na arapski svijet ističe se al-Kindi (oko 790 – oko 873), nazvan »filozofom Arapa«, koji aristotelovske poglede izlaže u novoplatonovskoj interpretaciji. Novoplatonovske misli nastoje uskladiti s vjerskim naukom islama Ibn Masarrah (?–931) i filozof turskog porijekla al-Farabi (? 870–950). Izvornom aristotelizmu bliži je Ibn Sina (980–1037), »rais (knez) filozofa«, jedan od najpoznatijih arapskih filozofa. Pisac glasovitog »Kanona«, al-Gazali (1059–1111), rodom iz Horasana (Khorasana), priklanja se isprva također Aristotelu, ali poslije u njegovim spisima, osobito u djelu »Uni&scaron;tenje filozofa« (»Taḥāfut al-falāsifa«), izbijaju mnoge skeptičke i mistične tendencije. Usporedo sa slabljenjem moći Abasida i jačanjem seldžučkog elementa u islamskom svijetu, teži&scaron;te filozofijskog rada premje&scaron;ta se na Zapad.Na islamskom zapadu, u &Scaron;panjolskoj, pod za&scaron;titom prosvijećenih kordopskih kalifa razvija se od X. st. uz ostale grane kulture i filozofija. Iz Zaragoze je rodom pjesnik i filozof neoplatonik Ibn Badža (?–1138), progonjen i otrovan od ortodoksnih muslimana kao ateist; on dokazuje mogućnost spoznaje supstancije, koja je neovisna o materijalnom supstratu. Iz Cádiza potječe skeptik Ibn Tufail (oko 1100–85), pisac glasovitoga filozofskog djela »Živi, sin Budnoga«, prevedenog na latinski. Najistaknutiji je predstavnik arapske filozofije uopće racionalist Ibn Ru&scaron;d (1126–98), o&scaron;trouman analitičar Aristotelovih tekstova. Svojim originalnim mislima o aktivnom (odijeljenom) i potencijalnom (materijalnom) razumu, o »klicama« oblika u materiji, a osobito učenjem o dvostrukoj istini i metaforičkom značenju religioznih dogmi, on je snažno djelovao i na kr&scaron;ćansku skolastiku. Arapska filozofija X–XII. st. u &Scaron;panjolskoj razvija se u uskoj vezi sa židovskom filozofijom (Isak Israel, Ibn Gabirol, Ibn Zaddik, Ibn Daud, Maimonides). Posljednji je izdanak kritičke arapske misli, ujedno i jedan od njezinih najvećih predstavnika, Tunižanin Ibn Haldun (1332–1406), čija su povijesna istraživanja dovela do prve izvorne filozofije povijesti.Sa Suhrawardijem (1155–91), osnivačem nove intelektualne perspektive u islamu, dolazi do sinteze filozofije i misticizma koja svoj vrhunac dostiže u sustavu islamske filozofije Mulla Sadre (1571/72–1640). Novija se filozofija u Arapa javlja tek u XIX. st., ali ne pod izravnim utjecajem europske filozofije, već kružeći oko izvornih odredbi islamske filozofije: <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/hikma">hikme</a> i <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/falsafa">falsafa</a>. Tu koncepciju filozofije zastupaju i veliki mislitelji XX. st. Mirza Ahmad Ashtiyani, Sayyid Muhammad Kazim ’Assar, Mahdi Ilahi Qumsha’i, ’Allamah Sayyid Muhammad Husayn Tabataba’i i dr.Arapska je filozofija u cjelini imala važnu ulogu u razvitku europske kulture. Ona je u jednom razdoblju europske duhovne povijesti bila jedna od spona s grčkom filozofskom tradicijom čija su se dostignuća prevodila s arapskoga, a izvorni prinos pojedinaca kao &scaron;to su Ibn Sina, Ibn Ru&scaron;d i Ibn Haldun ima svjetskopovijesno značenje.<h2><a name="poglavlje6"></a>Književnost</h2> Već u predislamsko doba (arap. al-ğāhiliyya: neznabo&scaron;tvo) Arapi imaju razvijeno pjesni&scaron;tvo. Iz najstarijeg oblika rečenice bez metra (sağ‘) razvija se rimovana proza, a potom metar, tzv. redžez (rağaz) i hezedž (hazağ); najče&scaron;će su tužaljke (rīṯa, marṯiya), rugalice (hiğa), poslovice (amṯāl), kletve i magijske fraze. Kasida (qaṣīda) je razvijenija forma duga od 60 do 100 distiha (bayt), gdje je svaki distih zaokružena misao. Kasidu je do savr&scaron;enstva dotjerao Muhalhil ibn Rabī‘a, čelnik plemena Taglib. Od predislamskih arapskih pjesnika u čijim se kasidama ogleda plemenski nomadski život beduina ističu se &Scaron;anfara, Ṯābit ibn Ğābir, ‘Urwa ibn Ward, Zuhayr ibn Abī Sulma. Istodobno se na kneževskim dvorovima, osobito u hiranskom i dama&scaron;čanskom, njeguje pjesni&scaron;tvo pod utjecajem sirijskih, perzijskih i bizantskih uzora (Imr al-Qays, Ibn Ḥuğr, Ṭarafa ibn al-‘Abd, ‘Amr ibn Kulṯum, Hāriṯ ibn Hillīzza).Pojava islama donijela je temeljite promjene i u duhovnom životu Arapa. Pjesnici kasida, koji su dotad pjevali u poganskom duhu (npr. Labīd), prestaju pjevati, a neki poput Maymun ibn Qaysa, Ka‘b ibn Zuhayra i Hasan ibn Ṯābit al-Ansārīja počinju pisati pohvale poslaniku Muhamedu, čime svaki od njih biva prozvan »Vjerovjesnikovim pjesnikom« (&Scaron;ā‘ir al-Nabiyy).Prva arapska osvajanja dovode do slabljenja pjesni&scaron;tva. Taj zastoj, međutim, ne traje dugo, pa već kalifi prve generacije dinastije Omejida (665–750) nastavljaju u Damasku s tradicijom potpore pjesnicima i skupljačima narodnih pjesama. Tako nastaju zbirke pjesama (dawāwīn; jed.: dīwān), a usporedno s njima i prvi komentari (&scaron;urūḥ; jed.: &scaron;arḥ) i filolo&scaron;ke rasprave (rasā’il; jed.: risāla). Na dvoru Omejida u Damasku osobito su se istaknula tri pjesnika: Al-Ahtal, Garīr i al-Farazdaq; u Arabiji općenito u to doba prevladava ljubavna lirika ‘Umara ibn Abī Rabī‘e.Zlatno doba islamskog arapskoga kulturnog napretka pa i književnosti bilo je u razdoblju dinastije Abasida (750 – oko 1000). Oni na svojem dvoru u Bagdadu okupljaju pjesnike i učenjake, bez predrasuda prema nearapskom podrijetlu, &scaron;to donosi strane utjecaje, osobito perzijske kulture i pjesni&scaron;tva. Ipak, najvažnije mjesto u arapskoj književnosti imaju djela vjerskog sadržaja. Tada nastaju mnogobrojne zbirke Muhamedovih izreka, hadisa (hadīṯ), razvija se znanost o tumačenju »Kur’ana« (tafsīr), dogmatika (‘agā’id), te pravo (fiqh). Posebna je pozornost posvećena osnovama vjere (usul al-dīn), koja je u izravnoj vezi s različitim smjerovima u arapskoj filozofiji (al-Gazālī). Pod utjecajem neoplatonizma i Indije &scaron;iri se misticizam, sufizam (tasawwuf), &scaron;to se i u književnosti odražava u djelima sufijskog sadržaja. Istaknutiji pisci takvih djela su ‘Abdulqādir al-Gālānā s Kaspijskog jezera i Muhyuddīn ibn al-‘Arabī iz &Scaron;panjolske. Istodobno, arapsko se pjesni&scaron;tvo ne oslobađa tradicionalnih forma i motiva; u doba Abasida ističu se pjesnici Ismā‘īl Abu’l-‘Atāhiya, i posebno Abu Nuwās, koji smionim i nekonvencionalnim duhom u svojoj vinskoj poeziji izrasta u jedno od najvažnijih imena arapske književnosti.Po uzoru na abasidski dvor, poezija se njeguje i na poluovisnim ili na novonastalim samostalnim muslimanskim dvorovima. Na hamdanskom dvoru u Alepu i Mosulu, a osobito na dvoru Sayf al-Dawlata, djeluje pjesnik Abu al-Tayyib al-Mutanabī, koji je boravio i na dvorovima u Egiptu i Bagdadu. Po umijeću gradnje, vje&scaron;tini odabira riječi i vladanju frazama bio je najbolji među pjesnicima kaside. Glavni mu je suparnik bio u Alepu hamdanski vladar Abu Firas, čije su neke najuspje&scaron;nije pjesme svojom ljepotom i osjećajno&scaron;ću nadma&scaron;ile i stvarala&scaron;tvo al-Mutanabīja. Većega je suparnika imao u Ibn Hāniju al-Andalusiju, piscu oda fatimidskom vladaru Al-Mu‘izzu, čije su kaside vjerni odraz predislamskih uzora. Izvorno&scaron;ću ideja i bogatstvom imaginacije ističe se pjesnik Abu ‘l-‘Alā al-Ma‘arrī, čije je djelo prožeto kriticizmom, pesimistički intonirano i slobodoumno.U doba Abasida javlja se, osim pjesni&scaron;tva, i umjetnička proza potaknuta prijevodima sa srednjoperz. (pahlawī) jezika. Tako je nastala i vrlo bogata grana poučne književnosti enciklopedijskog značaja (pisci ‘Amr ibn Bahr al-Ğāhiz, Abu Muhammad ibn Kutayba, Ibrahim ibn Muhammad al-Bayhaqī). Samonikla je vrsta arapske književnosti u XI. st. makama (arap. maqāma: stanje, zgoda, doživljaj) – pripovijest o doživljajima darovitog i učenog pustolova &scaron;to svojim znanjem i imaginacijom zadivljuje svijet. Makame su pisali Ahmad al-Hamadānī i Abu Muhammad al-Qāsim ibn ‘Alī al-Harīrī. Ipak, među arapskim je pripovijestima nenadma&scaron;ena »Tisuću i jedna noć« (»Alf layla wa layla«), nastala pod utjecajem perzijske književnosti. Prije nje je u arapsku književnost prenesena zbirka basni »Kalīla i Dimna«, perzijska obrada indijske »Pančatantre«.Zapadni dio arapskog carstva i osobito &Scaron;panjolska (dvorovi u Córdobi, Badajozu, Toledu, Málagi i Sevilli) pona&scaron;aju se, po uzoru na istočna sredi&scaron;ta, mecenski prema umjetnicima. Povoljni uvjeti za stvarala&scaron;tvo omogućili su pojavu novoga pjesničkog vala muwe&scaron;&scaron;ah (muwa&scaron;&scaron;aḥ), strofe s raznolikom rimom.Prevlast Seldžuka u XI. st. i mongolska najezda u XIII. st. doveli su do opadanja arapske književnosti na istoku. Sredi&scaron;te kulture premje&scaron;ta se iz Bagdada u Kairo te dalje na zapad prema &Scaron;panjolskoj. U književnosti toga doba najveći uspjeh postiže Egipćanin al-Busīrī s mističnom pjesmom posvećenom Muhammedovu ogrtaču (al-Burda). Nastavlja se stvarala&scaron;tvo u području već utemeljenih skolastičkih rasprava i priručnika, a pod utjecajem križarskih ratova nastaju djela o vojnoj taktici, rukovanju oružjem i umijeću jahanja. U Andaluziji se kao zakasnjeli odraz istočnih uzora javlja književnost u prozi: Avicenin filozofski roman »Živi, sin Budnoga« (»Ḥayy ibn Yaqzān«).Od XVI. st. osmanska osvajanja čine kraj arapskoj prevlasti nad islamskim svijetom, ali nearapski muslimanski intelektualci zadržali su arapski jezik i tradicionalne arapske književne forme: kasidu, gazel, ruba‘iju i dr., a u znanosti komentar (&scaron;arḥ), glosu (ḥā&scaron;iya) i nadglosu (ḥawā&scaron;ī). Ipak, u tome razdoblju znatnije se razvija jedino sufijsko stvarala&scaron;tvo s djelima koja će utjecati na najveći dio arapskih pisaca. Najpoznatiji među njima je Abdulgani al-Nabulūsī, promicatelj novoga književnog roda, mističnog putovanja u rimovanoj prozi. Njegov izravni ili posredni utjecaj pro&scaron;irio se u XVIII. st. na gotovo sve pisce Egipta, Sirije i velikog dijela Magreba.Prve tiskare i novine u početku XIX. st. te masovno &scaron;kolovanje arapskih intelektualaca u Europi potiču prevođenje europskih pisaca, nakon čega počinje snažan europski utjecaj u arapskoj književnosti. Tijekom unutarnjopolitičkih, gospodarskih i drugih previranja u XIX. st. odvijao se preporod (al-Nahḍa al-adabiyya), isprva u Libanonu, Siriji i Egiptu, a potom i u ostalim arapskim zemljama. Potkraj XIX. i početkom XX. st. prerasta u prosvjetiteljski pokret utemeljen na ideji kulturnog napretka ostvarenog sintezom europskih civilizacijskih i kulturnih postignuća i oživljenoga staroga arapskog naslijeđa izraženog u suvremenim oblicima. Rezultat tog pokreta je oživljavanje makame, pokretanje književnih časopisa, izdavanje antologijskih zbirki, razvoj novinarstva, uvođenje drame prevođenjem Molièreovih djela, a potkraj XIX. st. javljaju se i prvi poku&scaron;aji povijesnog romana s patriotskim nabojem, &scaron;to će u XX. st. iz ideje prerasti u političke pokrete protiv engleskog i turskoga kolonijalizma. Među važnijim su autorima prosvjetiteljskog razdoblja XIX. st.: Sirijci Nāsif Yāzigī i Ahmad Fāris al-&Scaron;idyāq; Egipćani Abdullah Fikrī i Mahmud Sāmī al-Barūdi te Libanonci Mārun Naqqā&scaron; i Ğirğī Zaydān. Prosvjetiteljstvo s početka XX st. karakterizira stvarala&scaron;tvo mladih egipatskih pjesnika Ahmada &Scaron;awqīja i Hāfiza Ibrāhīma. Istodobno, uglavnom u Americi, javljaju se arapski književnici, pretežito Libanonci i Sirijci, koji su na najbolji način udovoljili načelima prosvjetitelja reafirmirajući arapsko naslijeđe primjenom suvremenih zapadnih književnih postupaka. Najvažniji su autori iz toga kruga Ilyā Abu Mādī, Amīn al-Rayhāni i posebno Halīl Ğubrān. God. 1914., tiskanjem u Egiptu prvoga romana »Zaynab« Muhammada Husayna Haykala, zaokružuje se ta faza arapske književnosti, a započinje razdoblje realizma, u kojem prevladava tematika oslobodilačkih procesa i političkog, dru&scaron;tvenog i duhovnog razvoja arapskog svijeta. Kritika dru&scaron;tvenih devijacija i zamah u publicističkoj djelatnosti pogodovali su razvoju eseja, u kojem se među prvima ogledao učenik poznatog islamskog modernista Muhammada ‘Abduhu, Egipćanin Lutfī M. Manfalūtī. Uspio je zapadni način promi&scaron;ljanja primjeriti arapskom duhu, čime je ostvario književni izraz koji će obilježiti novi esejistički stil. Slijedit će ga istaknuta imena egipatske esejistike i publicistike: vodeći pjesnici (Mansur Fahmī), književni kritičari (al-Mazinī i al-‘Aqqād), jezikoslovci (Salāma Musā), romanopisci (Taha Husayn) i dr.Nakon I. svjetskog rata vodeću ulogu u arapskim književnim kretanjima imaju egipatski modernisti, okupljeni oko Kairskog sveučili&scaron;ta, većinom &scaron;kolovani u Francuskoj i Engleskoj. Oni traže dru&scaron;tvene promjene, ali ne žele prekid s arapskom pro&scaron;lo&scaron;ću i klasicima. Glavna književna forma postaje novela (Muhammad Husayn Haykal, Taha Husayn i Muhammad Taymur, tvorac realističke egipatske novele), a mjesto dotada&scaron;nje imitacije zapadnoeuropske drame prvi put se javljaju uspjeli samostalni poku&scaron;aji scenske literature (Muhammad Taymur, Tawfīq al-Hakīm). Dok rijetki unose zapadnoeuropske elemente u svoje stvarala&scaron;tvo (Ahmad Zakī), u većini se moderno arapsko pjesni&scaron;tvo obraća uzorima neoklasične epohe abasidskog razdoblja (egipatski pjesnici Ahmad &Scaron;awqī, Hāfiz Ibrāhīm, Sirijac Halīl Matrān). Profinjena osjećajnost, neposrednost i lakoća izražaja, &scaron;to podsjeća na predislamske klasike, izdvajaju iračke pjesnike na posebno mjesto u suvremenoj arapskoj poeziji (‘Abdulmuhsin al-Hazimī, al-Zaharī, al-Rusāfī).Zapadni je utjecaj najvidljiviji u arapskom proznom stvarala&scaron;tvu. Budući da je proza najizravnije u&scaron;la u književnost kao zapadna manira, kakvu klasično arapsko naslijeđe ne poznaje, izazvala je ushićenje modernista u jednakoj mjeri u kojoj su joj tradicionalisti negirali umjetničke vrijednosti. U krugu zagovornika proze najveće je zanimanje do 1980-ih izazvala kratka priča (qiṣṣa qaṣīra).Roman (riwāya), također po uzoru na Europu, najmlađa je književna forma u Arapa. Utemeljena 1914. romanom »Zaynab« M. H. Haykala, tek je od 1970-ih u sredi&scaron;tu pozornosti arapskih pisaca. Najvažniji su Tawfīq al-Hakīm i Nagīb Mahfuz, Egipćani, obojica i dramski pisci, a Mahfuz autor tridesetak romana i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1988; Ğabra Ibrahim Ğabra, Iračanin, Gassān Kanāfānī, Palestinac, ‘Abdussalām al-Uğayli iz Sirije i at-Tayyib Sālih iz Sudana. Zajedničko obilježje suvremenog arapskoga književnog stvarala&scaron;tva trajna je dvojba pri odluci književnika da li pisati klasičnim književnim jezikom ili jednim od mnogobrojnih lokalnih idioma. Uglavnom se u dramskim tekstovima koriste kolokvijalni idiomi, a u prozi i poeziji akademska književna varijanta.Magrebski dio arapskog svijeta imao je znatno različit razvojni put suvremene književnosti s obzirom na ostala arapska područja. Utjecaj francuske kulture na tom području bio je iznimno snažan. Premda nije doveo do asimilacije tamo&scaron;njih žitelja, ostavio je u literaturi prazninu u stvarala&scaron;tvu na arapskom jeziku obogaćujući istodobno stvarala&scaron;tvo francuskoga jezičnog izraza. Stoga se alžirska arapska književnost vraća arapskoj klasici i u na&scaron;e doba doživljava preporod kroz procjene i promi&scaron;ljanja &scaron;to su ih ostale arapske književnosti već pro&scaron;le. Najvažniji pisci &scaron;to pi&scaron;u na arapskom su Ahmad ‘A&scaron;ur, Ahmad Ridā Huhu, Fādil Mas‘udī i dr.; a na francuskom jeziku pi&scaron;u Muhammad Dīb, Jacine Kateb, Mouloud Mammeri i dr.U Tunisu je novija arapska književnost bila tematski ograničena. Budući da su se pjesnici u XVIII. st. okupljali oko glavnog dvora, koji je bio mecena, panegirici i pjevanje u maniri tradicije prevladavaju u umjetnosti tog razdoblja. Potkraj XIX. st. dolazi do pomaka potaknutog pokretom za političku i kulturnu emancipaciju, &scaron;to se odrazilo u nastanku književnih djela s tematikom različitom od dotada&scaron;nje. Osnivač suvremene tuniske poezije je Muhammad &Scaron;adlī Haznadār, autor prvog romana S. Suwaysī, a istaknuto ime među pjesnicima je i ‘Abdulqāsim al-&Scaron;albī. Zapaženi su prozaici Mustafa al-Farsī i Muhammad al-‘Arusī al-Matwī, te dramatičar Mahmud al-Masādī.<h2><a name="poglavlje7"></a>Putopisci i geografi</h2> U prostranoj državi Abasida bilo je potrebno da sredi&scaron;nja uprava ima podatke o porezu, dru&scaron;tvenim odnosima, broju stanovnika i o udaljenostima. Radi organizacije po&scaron;te (barīd) pi&scaron;u zemljopisna djela ‘Ubaydullah ibn Hurdadba i Quddāma ibn Ğa‘far. Povjesničar al-Ya‘qūbī (XI. st.) opisuje arapske krajeve od Bagdada preko Sirije i Egipta do sjeverne Afrike i na istok do Indije. Među mnogim geografskim djelima najvažnija je »Najljep&scaron;a razdioba za upoznavanje područja« (»Ahsan at-taqāsīm fī mar‘ifa al-aqālīm«) Abu ‘Abdullaha Muhammeda al-Muqaddesija (X. st.). Dragocjene su bilje&scaron;ke poslanstava koja su arapski vladari slali stranim vladarima. Izvje&scaron;ća Ahmada ibn Fadlāna iz 910., kojega je kalif al-Muqtadir poslao bugarskom kanu na Volgi, sadržavaju podatke o Rusima; pjesnik Abu Dulaf al-Hazragī, koji je po nalogu samanidskog vladara pratio poslanstvo u Indiju, opisuje Tibet, Malabre, Himalaju i Afganistan. Abu ‘Abdullah Muhammad a&scaron;-&Scaron;arīf al-Idrīsī, proputovav&scaron;i mnoge zemlje, napisao je djelo »Kitāb Rugar« za sicilijanskoga kralja Rogera II. (1149). Važne su i monografije (o Jemenu Abu Muhammada al-Hasana al-Hamadānīja, o Indiji povjesničara al-Birūnīja, XI. st., a o Egiptu ‘Abdullatīfa al-Bagdadīja). Arapi su prema svojemu vjerskom propisu putovali u Meku (hağğ), a mladići su odlazili na &scaron;kolovanje u istočne zemlje, pa su nastali važni putopisi (rihla). U XII. st. Abu ‘l-Hasan Muhammad ibn Ğubayr opisuje arapska kulturna sredi&scaron;ta, a Abu ‘Abdullah Muhammad ibn Batuta u XVI. st. opisuje &scaron;to je u 28 godina doživio na putovanjima po Arabiji, Siriji, Perziji, Mezopotamiji, Zanzibaru, Maloj Aziji, južnoj Rusiji (gdje su u zemlji Kipčaka vladali potomci Džingis-kana), u Carigradu, Buhari, Afganistanu, Indiji (u Delhiju je bio kadija) i dr. Njegovo djelo prevedeno je na mnoge jezike. Vrijedni su i geografski rječnici, koji sadržavaju i povijesne i kulturnopovijesne podatke. Abu ‘Ubaydullah al-Bakrī (XI. st.), &scaron;panjolski učenjak, sastavio je rječnik s imenima mjesta, koja se spominju u starom arapskom pjesni&scaron;tvu, a Yaqut al-Rumī (al-Hamawī), rodom Grk, odgojen u Bagdadu, napisao je veliki geografski rječnik u 6 knjiga »Mu‘qam al-Buldān« (XIII. st).<h2><a name="poglavlje8"></a>Likovne umjetnosti</h2>Likovne umjetnosti  → <a href="https://www.enciklopedija.hr/clanak/islamska-umjetnost">islamska umjetnost</a><h2><a name="poglavlje9"></a>Glazba</h2> Arapska glazba obuhvaća primarno klasičnu (gradsku) tradiciju, o čijoj povijesnoj utemeljenosti svjedoče srednjovjekovni teorijski traktati, a koja se razlikuje primjerice u Iraku, Egiptu, Tunisu i Maroku, te raznovrsne folklorne tradicije u geografskom rasponu od Jemena na istoku do Maroka na zapadu; neki autori tu temeljnu razdiobu nadopunjuju i drugim glazbenim kategorijama. Često se ističe distinkcija između svjetovne i duhovne glazbe, tj. između zvukovnih fenomena &scaron;to ih obuhvaća arapski termin musiqa i onih koji zbog islamskog nauka ostaju izvan njega. Uobičajena je i glazbeno-zemljopisna razdioba uz razlikovanje tradicija u istočnim arapskim zemljama (područje zapadne Azije i Egipat) i u zapadnima (područje Magreba u sjevernoj Africi). Pozornost se pridaje i glazbeno-povijesnim razdobljima, a to su: 1) predislamsko razdoblje; 2) razdoblje razvoja (do oko 830); 3) razdoblje &scaron;irenja arapske kulture na Zapad (do rekonkiste 1492); 4) razdoblje stagnacije i 5) najnovije doba. Pritom valja imati na umu i vi&scaron;estoljetnu interakciju Arapa i njihove tradicije s nositeljima i tekovinama perzijske i turske kulture i civilizacije.Podatci o arapskoj glazbi tijekom predislamskog razdoblja vrlo su oskudni. Spominju se drevne karavanske pjesme (huda) i robinje koje su uveseljavale pjesmom i svirkom (qainat). Početna netrpeljivost ranih muslimana prema glazbi i glazbenicima postupno ustupa mjesto uvažavanju &scaron;kolovanih dvorskih glazbenika, naročito tijekom vladavine abasidske dinastije (ugledni glazbenici iz VIII. i IX. st. su al-Mahdi, al-Mausili i Zalzal). U IX. st. ustanovljena je znanstvena institucija Kuća mudrosti (Bayt al-Hikma) sa zadaćom prevođenja grčkih traktata na arapski, &scaron;to je u razdoblju između IX. i XIII. st. potaknulo pisanje vrijednih traktata arapskih autora. Njih je zaokupljao studij intervala i modusa, a kod nekih je izrazito zanimanje za kozmologiju i glazbala. Među arapskim glazbenim teoretičarima posebno su značajni: u IX. st. al-Kindi, u X. al-Isfahani i al-Farabi, u XI. Ibn Sina (na Zapadu poznatiji kao Avicena), u XII. al-Gazali, te u XIII. st. ad-Din. Utjecaj tada&scaron;nje arapske glazbe na europsku ogledao se u prevođenju arapskih traktata na latinski te u usvajanju pojedinih glazbala, &scaron;to se pokazuje kako u nazivlju (npr. rebek – od arap. rebab, lauta – od arap. al-’ud) tako i u ilustracijama glazbala (npr. u zbirci pjesama »Cantigas de Santa Maria« iz XIII. st.). Razdoblje osmanske uprave od XVI. do početka XX. st. pridonijelo je prožimanju arapskih i turskih glazbenih tradicija. Tijekom XX. st. diljem arapskog svijeta, dodu&scaron;e u različitu opsegu, prisutni su utjecaji glazbe Zapada. Moderne teoretske postavke u svezi s arapskom glazbom razradili su sudionici povijesnoga kongresa &scaron;to je 1932. održan u Kairu.Objedinjujući čimbenici arapske glazbe, prema A. J. Racyju, jesu: tijesna povezanost glazbe i arapskog jezika; sredi&scaron;nje značenje &scaron;to ga pridaju melodiji (u svezi s time i upotreba mikrointervala, te odsutnost vi&scaron;eglasja); sustav melodijskih modusa (maqam, mn. maqama); sustav ritamskih modusa (iqā’, mn. iqā’āt); ugled složenih glazbenih oblika s raznovrsnim stavcima; izbor glazbala i njihova funkcija; panarapski žanrovi i publika, &scaron;to ih stvaraju elektronički mediji; te »učenje« Kur’ana i izvođenje ezana (arap. aḏān, poziv na molitvu). L. I. al-Faruqi predstavlja upravo izvođenje Kur’ana kao ishodi&scaron;te (karakteriziraju ga jednoglasje, improvizacija, segmentacija, kompleksnost, izbjegavanje melodijskih skokova, ponavljanje tonova i obilježje glasa), a oko njega razmatra četiri kategorije (od ishodi&scaron;tu najbliže do najudaljenije): religijsko pojanje, vokalne i instrumentalne improvizacije, pjesme s ozbiljnim temama i zabavnu glazbu.Usporedba između istočnog i zapadnog dijela arapskog svijeta sugerira sljedeće razlike: na istoku je u pro&scaron;losti dvor bio glazbeno sredi&scaron;te, na zapadu je izrazita tendencija k decentralizaciji; na istoku dominira glazbenik solist ili manja skupina, do 5 glazbenika (taẖt), a na zapadu ansambl od 8 do 12 glazbenika; na istoku je glazba u pravilu ili vokalna ili instrumentalna, na zapadu je vokalno-instrumentalna; na istoku prevladava improvizacija (sa značajkama virtuoznosti i u slobodnom ritmu), na zapadu (fiksirana) kompozicija; na istoku prevladavaju oblici taqsim (solo instrument), layali (solo vokal) i prokomponirana qasida, na zapadu kitični mwa&scaron;&scaron;ah; na istoku upotrebljavaju vi&scaron;e melodijskih modusa i če&scaron;će rabe četvrttonove nego na zapadu; ritamski modusi su dulji i složeniji na istoku nego na zapadu.Pri izvođenju klasične (gradske) glazbe diljem arapskog svijeta rabe se kratkovrata trzalačka lutnja (al-’ūd), trapezoidna citra (qānūn), uzdužna flauta (nai), violina (kaman, ugođena G-d-g-d’ za razliku od europske ugodbe G-d-a-e’), te barem jedan od dvaju bubnjeva – tamburin (riq, daf) ili bubanj u obliku vaze (darabuka, tabla). Njima se na istoku može pridodati npr. cimbal santur, a na zapadu arapskog svijeta npr. marokansko gudaće glazbalo rabab. U XX. st. je, osim komornog ansambla (taẖt), omiljen i orkestar (firqa), koji u pratnji vokalnog solista i zbora združuje spomenuta glazbala i glazbala preuzeta iz kruga europske umjetničke glazbe.Za izvođenje folklorne glazbe, poglavito radi pratnje plesa u otvorenu prostoru, uobičajen je ansambl &scaron;to ga čine jedna ili dvije oboe (surnai, mizmar) i jedan ili dva cilindrična bubnja s dvije opne (tabl). Gudaći rabab al-&scaron;ā‘ir jest glazbalo na kojem se prati izvođač pripovjednih pjesama. Mu&scaron;karci muziciraju na raznovrsnim melodijskim glazbalima (poglavito su to raznovrsne lutnje i svirale tipa klarineta) i ritamskim glazbalima, a žene u tradicijskom kontekstu samo na ritamskim (daf, rjeđe darabuka; plesačice rabe i činelice sagat). </div> </div> </div> <div class="container citiranje"> Citiranje: Arapi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/arapi>. </div> <div class="container d-print-none"></div> <div class="container d-print-none"> <button type="button" class="btn btn-secondary" data-bs-toggle="modal" data-bs-target="#mkomentar">Komentar</button> </div> <div class="modal fade" tabindex="-1" id="mkomentar"> <div class="modal-dialog modal-dialog-centered"> <div class="modal-content"> <div class="modal-header"> <h5 class="modal-title">Unesite komentar</h5> <button type="button" class="btn-close" data-bs-dismiss="modal" aria-label="Close"></button> </div> <div class="modal-body"> Komentar: <textarea style="width:100%; height:300px" id="taKomentar" name="taKomentar"></textarea> Potpis: <input type="text" style="width:100%" id="taPotpis" name="taPotpis" /input> </div> <div class="modal-footer"> <button type="button" class="btn btn-secondary" data-bs-dismiss="modal">Zatvori</button> <button type="submit" class="btn btn-primary" title="Snimi" value="Snimi" formaction="/Clanak/arapi?handler=ButtonSnimi">Pošalji</button> </div> </div> </div> </div> <input name="__RequestVerificationToken" type="hidden" value="CfDJ8AafmPaswmdEooPiIBQpxHD6XMY6g7vYe5LC1M68CXFpOMsQtFgzvmpFgboI0vDFkTa2SaJNSqqInLhbJFmajH3FWRXFqFFcXj4x2Ca7n_-UVJaUATbcDC0Idlo8FP_OsWhv2Wva8Ui5FtW729eY5No" /></form> <script src="/lib/lightbox2/js/lightbox.min.js"></script> <script> lightbox.option({ 'resizeDuration': 200, 'wrapAround': false, 'albumLabel': "slika %1 od %2" }) </script> </main> </div> <div b-5bzbccjy93> <div id="cookieConsent" class="alert alert-info alert-dismissible fade show fixed-bottom" role="alert"> <div class="container"> Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. <a href="/UvjetiKoristenja">Doznaj više.</a> </div> <div class="d-grid gap-2 d-md-flex justify-content-md-end"> <button type="button" class="btn btn-secondary accept-policy me-md-2" data-dismiss="alert" aria-label="Close" data-cookie-string=".AspNet.Consent=yes; expires=Fri, 28 Nov 2025 20:18:15 GMT; path=/; secure; samesite=none">Prihvati</button> </div> </div> <script> (function () { var button = document.querySelector("#cookieConsent button[data-cookie-string]"); button.addEventListener("click", function (event) { document.cookie = button.dataset.cookieString; $("#cookieConsent").hide(); }, false); })(); </script> </div> <footer b-5bzbccjy93 class="border-top footer text-muted" id="myFooter"> <div b-5bzbccjy93 class="container text-center"> <img style="height:48px; vertical-align:text-top;" src="/images/lzmklogo.png" /> </div> <div b-5bzbccjy93 class="container text-center"> © 2024. <a b-5bzbccjy93 href="https://www.lzmk.hr">Leksikografski zavod Miroslav Krleža</a> </div> </footer> <button b-5bzbccjy93 type="button" title="Top" class="btn btn-secondary btn-floating btn-lg" id="btn-back-to-top"> <svg b-5bzbccjy93 xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" width="18" height="18" fill="currentColor" class="bi bi-caret-up-fill"> <path b-5bzbccjy93 d="m7.247 4.86-4.796 5.481c-.566.647-.106 1.659.753 1.659h9.592a1 1 0 0 0 .753-1.659l-4.796-5.48a1 1 0 0 0-1.506 0z" /> </svg> </button> <script src="/lib/bootstrap/dist/js/bootstrap.bundle.min.js"></script> <script src="/js/site.js?v=HFdDLbM0HxvrAwFgkX5IgRBv1htKZvv7gXFyyLjyFbI"></script> </body> </html>